Univerzitet u Novom Sadu Fakultet sporta i fizičkog

obrazovanja

Vladimir Magoč

Student prve godine

Bacačke Discipline

Seminarski rad iz Atletike

Predmetni

nastavnik- Dr Ilona Mihajlović

Novi Sad, 2010

SADRŽAJ

1. Uvod …...…………………..…….………………………… 3 str.2. Predmet i cilj rada …..………….……………………...…… 4 str3. Metod rada …...……….……………………...………….… 4 str4. Bacačke discipline…….…………………….................5

str.5. Bacanje koplja …….…………..….………………..……. .. 6 str.6. Bacanje diska …...………………….……………………… 8 str. 7. Bacanje kugle …..………………….………………….… 10 str.8. Bacanje kladiva ……………………………….………… 12 str.9. Literatura ………..……………………………………… 15 str.

1. Uvod

Atletika je jedna od temeljnih i najraširenijih sportskih grana koja obuhvaća trkačke, bacačke i skakačke discipline. Zbog svoje sveobuhvatnosti zovemo je, što atletika istinski i jest, kraljica sportova. Atletskim vježbama stječe se fizička snaga, izdržljivost, brzina i okretnost, a učvršćuju se svojstva volje kao što su hrabrost, odlučnost i upornost. Discipline atletike odlikuju se motoričkim kretanjima koja se uspješno mogu primjenjivati u toku obrazovnog procesa ili kroz druge oblike vježbanja, pomoću kojih se značajno utječe n podizanje opće psihofizičke sposobnosti pojedinca. Atletika je polazište i temelj za sve ostale sportove. Od 1896. godine uključena je u redovni program Olimpijskih igara. Atletika je jedan od najstarijih oblika sportskih natjecanja, još od vremena stare Grčke pa do modernih Olimpijskih igara današnjih dana. Kako se radi o osnovnim disciplinama trčanja, skokova i bacanja, tradicija takvih natjecanja je stara koliko i tradicija sporta, te je povijest atletike ustvari povijest sporta uopće. Mi ćemo se tokom ovog seminara bacačkim disciplinama te strukturalnom i biomehaničkom analizom..

2. Predmet i cilj rada

- Omogućiti da se učenik opredijeli za atletiku kao “kraljicu” sportova u kojoj će uživati i koju će upražnjavati cijeli život kao temeljni sport, kao dopunu drugim sportovima ili kao rekreaciju ne isključujući mogućnost ostvarivanja karijere

3. Metod rada

- U ovom seminarskom radu koristit će se deskriptivna metoda na nivou teorijske analize i uopštavanja. Koristit će se primarni i sekundarni izvori informacija, kako domaća tako i strana literatura, strućni referati, Internet izvori, kao i ostali izvori informacija.

4. Bacačke discipline

Koplje

Disk

Kugla

Kladivo

Svjetski rekordi M/Ž

Kugla:23,12

Randy Barnes, SAD Westwood, 20. svibnja 1990.

Disk: 74,0 Jürgen Schult, Njemačka (DDR) Neubranderburg, 06. lipnja 1986.

8

Kladivo:86,74

Yuriy Sedyh, Rusija (SSSR) Stutgart, 30. kolovoza 1986.

Koplje:98.48

Jan Zelezny, Češka Jena, 25. svibnja 1996.

Kugla: 22,63 Natalya Lisovskaya, Rusija (SSSR) Moskva, 07. lipnja 1987.

Disk: 76,80 Gabriele Reinsch, Njemačka (DDR) Neubrandenburg, 09. srpnja 1988.

Kladivo:

77,80 Tatjana Lysenko, Rusija Tallinn, 15. kolovoza 2006.

Koplje: 72.28 Barbora Špotáková, Češka Stuttgart, 13. rujna 2008.

5. Bacanje koplja

Bacanje koplja datira iz stare Grčke. Koplje se koristilo u ratu i u lovu, ali i u nekim igrama. Od početka olimpijskih igara bacanje koplja bilo je sastavni dio, kao i sve do danas. Bacanje koplja je vrlo zahtjevno. Suprotno od općeg mišljenja da je to jednostavno bacanje rukom, ova disciplina koristi aktivnost cijelog tijela. Čak i mala odstupanja od pravilne tehnike skratit će dužinu leta koplja, a i loše će utjecati na zglobove,ligamente i tetive.

Da bi razvio maksimalni potencijal bacač mora imati kombinaciju brzine, snage, koordinacije i fleksibilnosti. Da bi hitac bio dobar bacač mora biti opušten.

Tehnika bacanja koplja dijeli se na nekoliko faza :

1. zalet2. započinjanje bacanja iz nogu i kukova sa efektivnim prijenosom težišta tijela

samo naprijed3. torzija s maksimalnim odgađanjem opružanja ruke4. blokiranje lijeve strane (kod dešnjaka)5. dugotrajno ubrzanje bacačke ruke

→ Pravilnom tehnikom stičemo najvažniju komponentu: maksimalnu brzinu koplja u trenutku izbačaja.

Zalet

Važna komponenta dobrog bacanja je zalet koji ima 30% do 40% učinka. Bacač koji iz mjesta baci 48 metara sa zaletom bi trebao 63 do 69 metara. Glavni cilj zaleta je postići maksimalnu kontroliranu brzinu trčanja uoči samog bacanja. S povećanjem brzine zaleta, bacaču će sve teže biti pravilno se postaviti tjekom prestizanja sprave i križnih koraka. Zalet mora biti opušten.

Najbolji zalet je s laganim početkom, zatim postupnim ubrzanjem te postizanjem maksimalne brzine tjekom "ukopavanja" stopala i početka izbačaja. Dužina zaleta je od 8 do 15 koraka.

Odabrana dužina zaleta mora omogućiti :

postizanje maks kontrolirane brzine u prijelaznim koracima ravnomjerno i stalno ubrzanje od početka do kraja opuštenost tokom cijelog zaleta.

Prijelazni koraci i mehanika bacanja

Prijelazni koraci počinju kad se sprava povuče natrag i traju do izbačaja. Prestizanje sprave počinje postavljanjem lijeve noge i završava postavljanjem lijeve noge u centralnu poziciju.

Dakle : → lijeva, desna, lijeva, desna-lijeva, gdje je pretposljednji korak kraći.

Većina bacača koristi 5 koraka dok neki 3, a neki i 7. Dok bacačka ruka i rame ostaju pasivni iza težišta (kukova), stražnja noga brzo prebacuje težinu tijela na prednju nogu koja je ukopana. kad se kukom trzne naprijed dolazi do istezanja mišića trupa te se stiče dodatna snaga za izbačaj. Doskok stražnje noge nakon križnog koraka ne smije kočiti prijenos težine i rotaciju kuka. Poželjno je eksplozivno odgurivanje i prijenos težišta sa zadnje na prednju nogu bez kočenja (postiže se mekanim korakom). Taj se korak postiže savijanjem noge u trenutku odraza (kod prijelaza u posljednji korak) te se težište nesmetano kreće prema naprijed. Mekani korak omogućuje i jaču torziju trupa, veće istezanje mišića i trupa i veću snagu za bacanje. Nakon zadnjeg križnog koraka i doskoka na lijevu nogu, desna je noga (kod dešnjaka) ispred težišta uzrokujući nagnutost prema nazad. Uoči doskoka to se koljeno pasivno savija i omogućuje nastavak kretanja kukova dok gornji dio tijela ostaje straga.

Izbačaj

Bacanje mora nastupiti čim prije nakon postavljanja prednje noge na tlo (ukopavanja). Prvo se opružanjem desne noge kukovi guraju naprijed i tako se zdjelica postavlja u smjeru bacanja. Gornji dio tijela ostaje straga, a lijevo rame i ruka pomiću se preko prsa te čvrsto blokiraju lijevu stranu. Ako se dobro tempira, blok lijevom rukom završava prije početka kretnje izbačaja pa će koplje još uvijek biti iza bacača. Tako se postiže istezanje prsne muskulature trupa . To istezanje zbog "refleksa istezanja" uzrokuje snažnu kontrakciju tih mišića te se bacačka ruka bičastom kretnjom povlači naprijed.

6. Bacanje diska

Bacanje diska je atletska disciplina s rotacijskim kretanjima kojim bacač nastoji baciti spravu što dalje. Bacanje diska razvija snagu, brzinu okretnost i preciznost kretanja na bacalištu pa se i danas upotrebljava kao sredstvo za razvijanje učenikovih sposobnosti.

Istorija

Disk pominje Homer u stihu „kolut je taj Etion bacio jaki“ (Ilijada XXIII, 827) Bacanje diska kao disciplina bilo je satavni deo pentatlona — petoboja. Vajar Miron (sredina V veka p. n. e.) isklesao je statuu bacača diska u fazi zamaha, jedno od remek dela antičke umetnosti. Istopine u Olimpiji potvrdile su da su Grci pravili diskove od kamena, drveta, željeza i bronze.

Disk je bio težak os1,245 do 5,707 kg, 16,5 do 34 cm. Bacao se sa određenog kamenog postolja, tzv. balbisa površine 80 х 70 cm što dokazuje da Grci nisu poznavali tehniku okreta.

Na prvim Olimpijskim igrama 1896 . u Atini disk se bacao grčkim stilom (bez okreta). Prvo mesto osvojio je Robert Garet rezultatom 29,15 m. Nakon IV Olimpijskih igara 1910. godine određeno je da prečnik kruga iz kojeg se baca disk bude 2,5 metara. Šveđanin Sedersen i Čeh F. Janda-Suk prvi su počeli bacati disk s okretom, ali iz kruga prečnika 2,135 metara. Jedno vreme disk se bacao iz kruga 2,70 metara

Pravila takmičenja i tehnika izvođenja

Disk se baca iz kruga prečnika 2,50 m čiji je obruč od željeza ili čelika. Svaki takmičar imapravo na tri pokušaja, osmorica (na manjim takmičenjima šestorica) imaju pravo na još tri pokušaja. Nijedan takmičar nema pravo na dodatne pokušaje, ako u prva tri pokušaja nemaju nema barem jedan uspeli pokušaj. Najbolji hitac svakog takmičara je i njegov najbolji reztultat. Pri bacanju takmičar sme dotaći samo unutrašnji deo obruča. Takmičar može napustiti krug kroz njegov zadnji deo tj. iza linije koja obeležava njegovu sredinu., tek kada dist dodirne tlo. Hitac se meri od najbližeg otiska, nastalog pri padu diska na tlo, do unutrašnjeg ruba kruga. Disk za seniore i juniore od 17 - 19 godina je 2 kg, juniore do 17 god. 1,5 kg. Seniorke i juniorke, kao i pioniri i pionirke bacaju disk od 1 kilograma.

7. Bacanje kugle

Bacanje kugle je atletska disciplina u kojoj bacač nastoji baciti kuglu što dalje. Ova atletska disciplina služi za razvijanje snage, brzine, specifične izdržljivosti i okretnosti. Osim bacanja koje je propisano atletskim pravilima, kugla se može bacati na razne načine. Pri tome u skladu sa uzrastom natjecatelja, upotrebljava se kugla različite težine.

Istorija

Prepostavlja se da su se prva natjecanja u bacanju kugle održavana u Velikoj Britaniji. Povijesničari bilježe da su se vojnici oko 1346. godine natjecali u bacanju topovskog kugli teškog 16 funti (7,257 kg). U početku se bacalo iz mjesta i to jačom i slabijom rukom. Vremenom su se iskristalizirala pravila bacanja koja su se odnosila i na prostor iz kojeg se bacala kugla.

Prvi službeni rezultati vode se u Velikoj Britaniji od 1860 . godine, kad je H. Williams bacio kuglu 36 stopa tj 19,972 metra.

Daljina bacanja kugle određena je:

- brzinom izbačaja- visinom izbačaja- kutom izbačaja

Brzina izbačaja

Male promjene u brzini izbačaja uzrokuju veće promjene u dužini bacanja nego što bi izazvale

promjene u visini i kutu izbačaja.

Visina izbačaja

Visina sprave pri izbačaju određena je tjelesnom visinom bacača i položaja njegovog tijela. Visok

bacač kojemu su trup i ruka nisko (jer se ne drži ispravno) može imati manju visinu izbačaja od

nižeg bacača koji je potpuno uspravljen te koristi odraz. Da bi dužina bacanja bila dobra, visina

izbačaja mora biti što veća, s tim da su drugi parametri na odgovarajućoj razini.

Kut izbačaja

Optimalan kut izbačaja ovisi o brzini i visini izbačaja. Da bi se postigla što veća dužina bacanja, s

povećanjem brzine treba smanjiti kut. Na primjer, ako je kugla izbačena s visine od 1.98 m pri

brzini od 12.8 m/s, optimalan kut će biti 41 stupanj (izračunato prema zakonima fizike projektila).

TEHNIKA

Aktivnost bacanja kugle podjeljena je na nekoliko faza:

- Polazni položaj i priprema za poskok- Poskok- Izbačajna pozicija- Faza izbacivanja

(maksimalnig napora)- Faza održavanja ravnoteže

Polazni položaj i priprema za poskok

- Bacač se postavlja leđima okrenut smjeru bacanja- Težina tijela se nalazi na zamašnoj nozi-

Trup opružen i uspravan.- Ruka u kojoj se nalazi kugla je povijena u laktu, te pridržava kuglu uz

vrat, dok je druga u uzručenju- Tijelo se nalazi u potpunoj statičnoj ravnoteži

Postoje dvije pozicije iz kojih počinje poskok:

- Neposredan način (pozicija)- Pozicija “vage”

Poskok

Poskok ili klizajući poskok je pokretačka snaga u prvoj fazi bacanja i završava se dolaskom u

izbačajnu poziciju odnosno u trenutku kad obje noge uspostave kontakt s tlom. Početak

klizajućeg poskoka treba biti opušten, slobodan ali ne prebrz. Brz početak klizajućeg poskoka

prouzročuje gubitak ravnoteže tijekom njegovog izvođenja i ne omogućava pravilno preticanje

sprave.

Izbačajna pozicija (dešnjaci)

Desna noga je u centru kruga Lijeva noga vanjskim dijelom stopala dodiruje unutarnju površinu

segmenta Težina tijela nalazi se na desnoj nozi, koja je povijena, trup leđima okrenut u pravcu

bacanja i pretklonjen u suprotnom smijeru Lijeva noga je opružena u zglobu koljena

Faza izbacivanja (maksimalnig napora)

Za vrijeme izbacivanja karakeristično je kretanje tijela gore i naprijed povezano s istovremenim

okretanjem tijela do frontalnog položaja u smijeru bacanja uz neprestano narastanje brzine. Vrlo

bitno za bacanje u cjelini je povezivanje klizajućeg poskoka s aktivnošću izbacivanja.

Faza održavanja ravnoteže

Zajedničko djelovanje svih sila u smjeru bacanja mora biti u završnoj fazi zaustavljeno kako

bacač ne bi prestupio preko prednjeg ruba kruga. Nakon završenog izbacivanja kugle bacač

poskokom vrši izmjenu položaja nogu. Upravo taj pokret osigurava bacaču održavanje ravnoteže.

Kugla se mora izbacivati s ramena samo s jednom rukom. U trenutku kada atletičar u krugu

zauzme stav za početak bacanja, kugla mora dodirivati ilibiti vrlo blizu vrta ili brade, a šaka s

kuglom ne smije se spustiti niže od zauzetog početnog stava u tijeku bacanja. Bacač tijekom

bacanja ne smije dovesti kuglu iza ravnine ramena.

Kugla je načinjena od željeza, te mora biti posve okrugla, glatke površine bez ikakve hrapavosti.

U bacanju kugle nije dozvoljeno: Korišenje kugle koje nemaju važuću svjedodžbu IAAF-a.

Preinake na spravi. Omatanje vrpcom dva ili više prstiju. Uporaba vrpce na šaci (osim zbog

zaštite otvorenih rana). Uporaba rukavica.

Krug za bacanje kugle je promjera 2,135 m. Zaustavna greda je široka 11,2 do 30 cm, visoka 10

cm (iznad razine unutarnjeg kruga) i duga 1,22 m (uzduž unutarnjeg lučnog ruba) Unutrašnjost

kruga je od betona, asfalta ili drugog tvrdog i hrapavog materijala. Natjecatelj ne smije ničim

poprskati ili namazati unutrašnjost kruga ili svoju obuću.

TEŽINE KUGLE:

Seniorke i juniorke – 4 kgSeniori – 7,26 kgJuniori – 5 kg

8. Bacanje kladiva

Istorija

Prva natjecanja u ovoj disciplini zabilježena se u Velikoj Britaniji, gdje su zabilježeni prvi postignuti rezultati. Bacao se teški kovački čekić, koji je zbog duge drvene drške diktirao kretanje sa zamasima pretežno u horizontalnoj ravni. Kasnije je drvena drška zamjenjena lancem, a zatim žicom. U početku se bacalo sa linije, zatim iz kruga prečnika 2,5 m i iz kruga prečnika 2,135 m.

Iz Velike Britanije ta disciplina se prenjela u sudjedne, a kasnije i u ostale zemlje. Ipak bacanje kladiva zbog posebnih uslova pod kojima se izvodi (posebno bacalište, zaštitna mreža, opasnost od kidanja žice i sl.) nije tako rasprostranjena disciplina, kao što su druga bacanja.

Pravila takmičenja i tehnika izvođenja

Kladivo se baca iz kruga prečnika 2,135 m. Dozvoljena je upotreba rukavice za zaštitu ruke. Bacač može da započne bacanje iako se kladivo u polaznom položaju leži izvan kruga za bacanje. Ako se u toku izvođenja prekine žica, takmičar može ponoviti bacanje. Bacanje se priznaje samo onda, ako nije prekinuto kretanje zbog toga što je za vreme izbacivanja ili okreta kladivo dotaklo tlea unutar kruga ili van njega.

Celo kladivo mora da bude teško najmanje 7,257 kg, dugo najviše 122 cm. Prečnik glave kladiva treba da ima najmanje 10,2 cm, a najviše 12,0 cm. Debljina žice treba da ima najmanje 3 mm. Dužina drške kladiva je 105 mm., a njena širina 110 mm. Prečnik metalnog materijala od kojeg je drška izrađena treba da bude 55 mm. Radi zaštie bacača, sudija i publike krug za bacanje kladiva ograđen je zaštitnom mrežom prečnika 7,60 m. i visine najmanje 2,74 m. Mreža je otvorena u pravcu bacanja, a otvor iznosi 6 m. Sektor za određivanje prostora u koji treba da padne kladivo određen je uglom od 45°.

9. Literatura

http://hr.wikipedia.org/wiki/Atletika

http://atletikabacanje.mojblog.hr/

http://www.hrsport.net/OstaliSportovi/

http://www.google.com/imgres?imgurl=http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/dc/Remigius_Machura_senior_