^ASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA GODINA XXII l 2013. l BROJ 116 l CIJENA 40 KN

BEHAR

Hazreti Mevlana Dželaluddin Rumi

MESNEVIJA I MESNEVIHANI U SARAJEVU

DERSOVI: Hadži Mujaga Merhemić

Šejh Fejzullah ef. HadžibajrićHadži hafiz Halid ef. Hadžimulić

Hadži hafiz Mehmed Karahodžić

ŠABAN GADŽO: Tradicija prevođenja,kazivanja i tumačenja Mesnevije u Sarajevu i nekim drugim mjestima u BiH

Merhum Hadži Mujaga Merhemić (1877. – 1959.): ČUVAR RUŽINE VAZE

IBNI ADEM: Dun’ja kao stara ružna baba (Prvi tiskani prijevod Mesnevije u BiH)

Behar je prvi slavni bošnjački list tiskan latinicom u Sarajevu godine1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je ured nikom bioSafvet-beg Bašagić, a vlasnik Ademaga Mešić. Objavljivao je teksto-ve “za zabavu i pouku”, izvorne i prijevodne književne priloge bosan-ske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pre-topiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godi-ne izlazi zagrebački Behar ocijenjen “najboljim što su Bošnjaci dosadimali”. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa život-nom sredinom, dijasporom u svijetu i matičnim narodom u Bosni iHercegovini. U desetogodišnjem razdoblju (1992.-2002.) glavni iodgovorni urednik zagrebačkog izdanja bio je književnik IbrahimKajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed Ždralović koji je tuslužbu obnašao do ljeta 2006. godine.

2 BEHAR 116

SADRŽAJBEHAR, dvomjesečni bošnjački časopisza kulturu i društvena pitanjaNakladnik:Kulturno društvo Bošnjaka HrvatskePREPORODGlavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVIĆ

Urednik broja 116.:Filip Mursel BEGOVIĆ

Grafički urednik: Selma KukavicaUredništvo:Senad NANIĆ, Sena KULENOVIĆ, EdinUrjan KUKAVICA, Ervin JAHIĆ, AzraABADŽIĆ NAVAEYRukopisi i fotografije se ne vraćaju

Adresa:BEHARKDBH “Preporod”Ulica Grada Vukovara 235, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: casopisbehar@gmail.com

kdbhpreporod@kdbhpreporod.hrweb: www.behar.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godišnja pretplata 120 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godišnja pretplata 30 KM.

Kunski žiro-račun:ZABA 2360000-1101441490Devizni žiro-račun: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Tisak: top grafika, Velika GoricaTiskano uz financijsku potporu iz Državnogproračuna Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske

ISSN 1330-5182Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisunužno i stavovi uredništva.

Na naslovnici: Rukopis “Mesnevije“ koji je prepisan na Bentbaši u Sarajevu 1646.godine za potrebe Mevlevijske tekije (iz fonda Orijentalnih rukopisa Bošnjačkoginstituta fondacije Adil-beg Zulfikarpašić).

UVODNE RIJEČI

3 Šaban Gadžo: Tradicija prevođenja, kazivanja i tumačenja Mesnevije u Sarajevu i nekim drugim mjestima u BiH

13 Šejh Fejzullah ef. Hadžibajrić: Merhum Hadži Mujaga Merhemić (1877. – 1959.) – ČUVAR RUŽINE VAZE

DERSOVI MESNEVIJE

22 Hadži Mujaga Merhemić: Priča o lovcu

27 Mevlana Dželaluddin Rumi: MESNEVIJAIII SVEZAKPrevodilac: Hadži hafiz Halid ef. HadžimulićTumač: Šejh Fejzullah ef. Hadžibajrić

39 Rukopisna ostavština Hadži hafiza Halida ef. Hadžimulića: Isprika Mevlanatova

42 Hadži hafiz Halid ef. Hadžimulić: Moj prvi ders iz Mesnevije

47 Hadži hafiz Mehmed Karahodžić: Jedan ders iz Mesnevije (VI. svezak, bejtovi: 3583-3629)

SIRA

51 HAZRETI ME VLA NA, NJEGOVA PORODICA I PRIJATELJIte me ljem vje ro dos toj nih his to rio graf skih i bio graf skih izvo ra(Preveo: Edin Urjan Ku ka vi ca)

ARHIVA – prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

78 Ibni Adem (Adem ef. Karađozović): Dun’ja kao stara ružna baba

82 Ibni Adem (Adem ef. Karađozović): Istiniti iman (Dragulji iz veličanstvene Mesnevije posvećeni Mevlana H. Mehmedu Džemaluddin ef. Čauševiću)

84 Muderris Alija Sadiković: Uvodni stihovi Mesnevije(TERDŽUME-I-MESNEVI)

POST SCRIPTUM

86 Samir Beglerović: Tri različita pristupa intelektualnom naslijeđuMawlāne Ğalāl ad-Dīna Rūmīja

SJEĆANJE

90 Muhamed Rešid-efendija: Opis Mevlevijske tekije na Bendbaši iz 1697. godine

91 Šejhovi mevlevijske Tekije na Bentbaši

91 Poslije pet stoljeća postojanja (zapis o rušenju tekije)

Uredništvo “Behara” zahvaljuje “Udruženju Hadži Mujaga” i gospodinu Jasminku Beširoviću na ustupljenim arhivskim materijalima potrebnim za izradu ovoga broja.

3BEHAR 116

I.Godine 1973. u Sarajevu se obilje-

žavala 700. godišnjica smrti MevlaneDželaluddina Rumije, međutim, ona jetada koincidirala i sa 500 godišnjomtradicijom prevođenja i kazivanja Mes -ne vije u tom gradu. Nije li to nešto veli-čanstveno, da se starost jednog gradamjeri sa starošću jedne knjige! Nara-vno, Mesnevija je živjela mnogo prijeSarajeva, ali taj susret knjige i gradakulturološki je fenomen s kojim se mo -gu ponositi stanovnici ove blagoslovlje-ne kotline sa obje obale Miljacke. Stičese dojam da se grad razvijao kako se

počela i Mesnevija otvarati, listati ikazivati: list po list, sokak po sokak,bejt po bejt, kuća po kuća. Kakav divanprizor, jedan grad raste sa stranicajedne knjige. Sarajevo dušu dade/Kadje čulo poziv sveti/Na Bembašu, bijelihgolubova/Cijelo jato uz zvuk naja sleti.

Tako je grad odgovorio pozivu knji-ge, a opet knjiga gradu udahnula je svojduh i svoju univerzalnu poruku. Trebali se onda čuditi što taj duh Sa ra jevapri vlači sve dobronamjerne lju de, i tre -ba li se čuditi njegovom šar mu, ku l tu riži vljenja, ali i danas ne za obi la z nomdvo jcu – toleranciji i suživotu. To je za

jedan grad, koji u sebi nosi duh Me s ne -vije, nešto sasvim prirodno, nor ma lno;nešto sa čime se rađa, živi i umi re.

Prva kuća Sarajeva, nakon dolaskaislama i Osmanlija, upravo je Mevlevij-ska tekija na Bendbaši, podignuta1462. godine, na istočnoj strani grada,kao dobrodošlica za sve putnike na m je -rnike, za musafire, za rodbinu i prija-telje. Tekija je lijepa i prostrana, na d -nesena nad rječicom što se probija krozkamen, iz planina, sa dugom di va n ha -nom u kojoj je tišina mekana kao pa -muk, još tiša zbog sitnog žubora rječiceispod nje. Gusti mušebci i debeli zid

UVODNE RIJEČI

Zanimljivo je pratiti ovaj vremeplov Mesnevije i gledati kako ona

sama sebi u svim vremenima nalazi mjesto gdje će se kazivati,

slušati i tumačiti. Ni u jednom od pomenutih gradova nije se

očuvao kontinuitet kazivanja Mesnevije osim Sarajeva. Čak i u

Konyi, kolijevci Mesnevije, taj kontinuitet se nije održao. Kada je h.

Fejzullah-ef. Hadžibajrić, 1969. godine išao na hadždž, svratio je i u

Konyu. Rastužio se kad je saznao da se u Konyi, već blizu 40

godina ne održavaju dersovi iz Mesnevije, i da osim muftije, tek

poneko zna perzijski jezik. Čudom su se čudili kad su saznali da se

u Sarajevu kazuje Mesnevija.

Piše: Šaban Gadžo

Tradicija prevođenja,kazivanja i tumačenjaMesnevije u Sarajevui nekim drugim mjestima u BiH

oko bašče činili su našu samotnost tvr-đom i sigurnijom, ali je kapija uvijekotvorena, da uđe svako kome je potre-bna utjeha... (Derviš i smrt, M. Selimo-vić).

Gel, gel!Dođi, dođi!Ma ko da si,Ma gdje da si,

Makar bio i nevjernik,Ili da se vatri moliš,Opet dođi!

Naša tekija,Nije tekija očaja.Pa ako si i sto puta,

Obećanje prekršio,Opet dođi,Samo dođi!

To je taj duh Sarajeva, koji lebdinad ovim gradom poput nebeskog svo -da, jedno njegovo duhovno nebo, jedanbatin, skriveno značenje Mesnevije.

Nijedna islamska knjiga (izuzima-jući, naravno, Kur’an i hadiska djela)nije tako privlačila našu ulemu, našeučene ljude, i ne samo njih, kao što jeto slučaj sa Mesnevijom, tim čudesnimdjelom sufijske književnosti. Mesnevijusu voljeli, slušali i izučavali, ne samosufije, već i trgovci, zanatlije, hodže imuftije, muderrisi i pjesnici, paše i be -go vi, carevi i veziri; bogati i siromašni.Bilo je takvih entuzijasta koji su iz lju-bavi prema toj knjizi preduzimalitakve korake koji bi i danas, u eri teh-ničkih čuda, bili pravi izazov za avan-turiste. Tako se Sarajlija, Isevi Meh-med Emin-efendija (umro 1816.), oso-bno zaputio u Perziju da nauči perzij-ski jezik kako bi mogao studiratiMesneviju. Bio je, bilježe historičari,izv rstan usmeni prevodilac i tumačMes nevije koju je kazivao u Bakar-ba -bi noj džamiji na Atmejdanu. Iza njego-ve smrti ostala je dugo vremena spomi-njana izreka: Umro Isevija, umrla iMesnevija. Zanimljivo je da se, poslije200 godina, Mesnevija opet vratila naAtmejdan, u obnovljenu Bakar-babinu

džamiju (srušena 1894., obnovljena2011.). Skoro cijelu jednu godinu(2012. – 2013. ) h. hfz. Mehmed Kara-hodžić držao je dersove u toj džamiji.

Drugi zanimljiv slučaj vezan je zareisul-ulemu h. Mehmed Tevfik ef.Azapagića (1838. – 1918.) koji je kazi-vao Mesneviju svom sinu Nurudin-begu (vjerovatno u Hanikahu GHMgdje je kazivao i Buharijinu zbirku ha -di sa), a pristup je bio slobodan i dru-gim zainteresovanim građanima. I udalekom Pa ki stanu, veliki pjesnik M.Ikbal (1873. – 1938.) pokazuje istubrigu za svog sina Džavida, kada muupućuje ove riječi: Bojim se ovog doba u

kome si se rodio. Ono je ugušeno umateriji i zna malo o stvarima duše...Ako na ovom putu ne nađeš društvomudrog čovjeka, uzmi od mene ono štomi je ostalo od moga oca i mojih preda-ka. Kao druga na putu izaberi mog uči-telja Rumiju, da bi ti Bog podario željui žar. Jer Rumi poznaje i razlikuje lju-sku od jezgre. Njegovi koraci su čvrstona putu koji vodi ka Prijatelju.

Tako Mesnevija prelazi granice, ta -ko nas osvaja, povezuje, tješi i zbližava.

Naš najveći pjesnik u osmansko-turskoj književnosti na kraju XVI. sto-ljeća, čuveni Derviš-paša Bajazidagić,osnovao je u Mostaru jednu od prvihhalki (kružok, konferanse, katedra) zaproučavanje Mesnevije. A u vakufnami(zakladna povelja) medrese koju jeosnovao 1601. godine stoji odredba damuderris njegove medrese predajeMesneviju, a koji opet mora biti sposo-ban i prirodno obdaren za tumačenjeovog djela. Bio je učenik u svijetu poz-natog komentatora perzijskih klasič-nih djela, pa tako i Rumijeve Mesnevi-je, Ahmeda Sudije-Čajničanina.

Derviš-paša se toliko oduševljavaoMesnevijom da je, bivši i sam izvrstanpjesnik, pokušao spjevati vlastito djelo,tzv. naziru (paralelu) po uzoru na Mev-laninu Mesneviju. I bio je spjevao većdva sveska, kad jedne noći vidi u snuMevlanu, koji mu reče: O Dervišu,mome djelu ne može se nazira spjevati;prođi se te manije.

Mostarac, posljednji veliki predsta -v nik osmanske književnosti u Bosni,Fevzi Mostarac (1677. – 1747.), autor,kod derviša omiljenog djela, Bulbuli-stana (1739.) bio je šejh Mevlevijsketekije u Mostaru od 1707. godine, gdjeje i održavao dersove iz Mesnevije.

Prenosi se da je u mostarskim ug -lednim kućama jedno vrijeme perzijskibio kućni jezik.

Mesnevija se ponovo vratila uMostar 2011. godine kada je veomadobar poznavalac perzijskog jezika iperzijske književnosti Muamer Kodrićštampao knjigu Kazivanja iz Mesnevi-je, a Sedad Dizdarević 2012. godinesvoju studiju Mevlana u Bosni.

U Sarajevu je šejh Arif Sidki-efen-

4 BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

Adem-ef. Karađozović (1891. -1981), murid čuvenogHadžiefendije Numanagića iveliki prijatelj reisa Čauševića ihadži Mujage Merhemića,punac šejh Fejzullah ef.Hadžibajrića, rođen je u Baru1891. godine. Iz Crne Gore(Bar) za vrijeme I. svjetskograta, dolazi u Sarajevo, gdje jeostao sve do smrti. Bio jeposebna i veoma interesantnaosoba, specifičnog shvaćanja iponašanja; tajanstven iskriven. Imao je originalno iispravno shvaćanje ooživljavanju derviških redova iorganizaciji njihovog rada.Govorio je da se tarikati nesmiju dati u ruke neukih ljudi iinsistirao na tome da šejhovimoraju polagati propisaneispite kako iz Tarikata tako i izŠeriata. Prevodio je s turskogjezika knjige i članke otesavvufu, dijelove Mesnevije iturske ilahije. Bili su to prviprevodi turskih ilahija kod nas,koje su u ono doba, za sve nasbile otkriće jednog novogsvijeta.

5BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

dija, profesor Misrine (Atmejdan)medrese (1868. – 1880.) osnovao nekuvrstu perzijskog kluba, u kojem se nesamo učio perzijski i čitali perzijskiklasici, nego su članovi morali međuso-bno razgovarati perzijski. Ukoliko bikoji od njih progovorio neki drugi jezik,morao je platiti ugovorenu svotu novcau određeni fond kao kaznu, a prihodfonda je služio kao pokriće troškova zazajedničke izlete. Klub je imao oko 50članova, kako je to pripovijedao šejhBehaudin ef. Sikirić, član tog kluba iprofesor kaligrafije.

Šejh Arif Sidki ef. rodom je iz Dija-ribekra. U drugoj polovici 19. stoljećadošao je iz Istambula u BiH i imenovanmuderrisom Fojničke medrese. Živčić kišejh Mejli-baba uvodi ga u nakšibe n -dijski red. Pred okupaciju BiH od str a -ne Austro-Ugarske postavljen je za mu -derrisa Atmejdan medrese u Sarajevu.Nosio je zelenu čalmu pa su ga zvaliZelenjko. U Tursku se vratio 1879. go -di ne i tamo nakon godinu i po danaumire. Dr. Šaćir Sikirić, u jednoj starojmedžmui (zbirka ilahija) pronašao je injegove dvije ilahije na turskom jezikui objavio ih (dvojezično) u glasniku IVZ-a 1942. godine. Njegova ilahija Nuridžemali..., nezaobilazni je dio repertoa-ra derviških sijela. Pomenuti šejh ArifSidki-Kurd, vodio je kružok za izučava-nje Mesnevije, a u tome ga je naslijedioBehaudin ef. Sikirić (1860. – 1934.),šejh nakšibendijske tekije Nad mlini uSarajevu, koju je osnovao 1905. godine.Bio je profesor u Šeriatskoj su da čkojškoli i muderris Ruždije, predajući ori-jentalne jezike i kaligrafiju. Po s jedovaoje carski ferman na zvanje Ču vara Vje-rovjesnikove džamije, a imao je čast dakao student bude nosač mahmela – po -k rivača Kabe.

Hadži Halid ef. Salihagić (Hadžie-fendija), jedan od slušača Mesnevijekod Hadži Mujage, koji je za sebe govo-rio da je dijete Oglavka, znao bi reći:Mene životna prilika (situacija) podsje-ti na kazivanje Mesnevije. On je pričao,kako je u Fojnici živio jedan šuster, kojije bio hafiz Mesnevije. Ovaj dragocjenipodatak čuli smo od hfz. MehmedaKarahodžića.

Ugledni Hadži Mujaga Merhemić,kada je kazivanje Mesnevije u tekijina Bendbaši silom prilika bilo zau-stavljeno, otvorio je vrata svoje kućeza dersove Mesnevije i u tu svrhu iz -gra dio posebnu veliku odaju, kao der -s hanu (predavaonicu). PrepisivačKur’ana, Derviš Muhamed Bošnjak(1647/48.) prepisao je cijelu Mesnevi-ju za potrebe derviša Mevlevijske te -kije na Bendbaši.

Veliki dobrotvor Sarajeva, vrlo obra -zo vani Fadil-paša Šerifović (1802/03. –1882.), divanski pjesnik, plemić, politi-čar, mevlevijski šejh, odredio je da se iz

priloga njegovog vakufa plaća i kaziva-nje Mesnevije u Mevlevijskoj tekiji naBendbaši. Za vrijeme svog boravka uCarigradu (1846. – 1847.) uspio je ispo-slovati da šejhovi i derviši Sarajevadobiju stalnu mjesečnu pomoć (plaću)od sultana. Svi gazeli njegovog Divanaposvećeni su M. Dž. Rumiju, i sva lju-bav, bilo da je iskazana metaforički iline, upućena je samo ovoj ličnosti. (F.Nametak)

Mustafa-ef. Učambarlić, kazivaoje (prije austrougarske okupacije1879. godine) Mesneviju u Begovojdžamiji, centralnoj džamiji Sarajeva.O njemu imamo usmenu predaju Tra-vničanina, Hazim-ef. Mahmutovića,koji je pripovijedao da je pomenutiUčambarlić ro đen u Pruscu a visokoobrazovanje stekao u Stambolu. Ne -ko liko dana prije smrti, u jednom tra-vničkom dućanu, gdje su se okupljalitravnički alimi, a gdje je svraćao iMu stafa-ef., rekao je da mu se prija-telji i rođaci ne trebaju brinuti za ni -ša ne, jer će njemu nišan doći s drugestrane. Nedugo iza njegove smrti, sbr da poviše groblja Derventa, gdje jeukopan, odvalila se stijena i za us ta -vila upravo na uzglavlju njegovog me -zara. Ljudi koji su znali šta je prijesmrti rekao, uvjeriše se da je to taj ni -šan s druge strane.

U malom bosanskom gradiću Janji,na lijevoj obali Drine, živio je veomaučevan hodža, muderris i pjesnik AlijaSadiković (1872. – 1936.), posljednjimu derris medrese u Janji (poznat kaohodža Mula Alija), kojeg je reis Čauše-vić zvao hodža sveznalo. On je takođeprevodio Mesneviju i njene bejtove ka -zi vao đacima medrese. Na prevodu Me -s nevije radio je desetak godina, uz os -tale obaveze koje je kao muderris imao.Prema njegovom vlastitom kazivanju,uspio je prepjevati 16 do 17.000 bejto-va. U požaru, koji je u januaru 1917.godine zahvatio njegovu kuću, izgorje-lo je svo pokućstvo sa bibliotekom, a snjom i rukopis prepjeva Mes ne vije.Sačuvano je tek 10-15 bejtova, iz uvodau Mesneviju. Pisao je arebicom. Njego-va ilahija, Tobe dođimo, suze proli-mo..., i danas je veoma popularna.

Prva kuća Sarajeva, nakondolaska islama i Osmanlija,upravo je Mevlevijska tekija naBendbaši, podignuta 1462.godine na istočnoj stranigrada, kao dobrodošlica za sveputnike namjernike, zamusafire, za rodbinu iprijatelje.

*

U Sarajevu je šejh Arif Sidki-efendija, profesor Misrine(Atmejdan) medrese (1868. –1880.) osnovao neku vrstuperzijskog kluba, u kojem se nesamo učio perzijski i čitaliperzijski klasici, nego sučlanovi morali međusobnorazgovarati perzijski. Ukolikobi koji od njih progovorio nekidrugi jezik, morao je platitiugovorenu svotu novca uodređeni fond kao kaznu, aprihod fonda je služio kaopokriće troškova za zajedničkeizlete. Klub je imao oko 50članova, kako je topripovijedao šejh Behaudin ef.Sikirić, član tog kluba iprofesor kaligrafije.

Muderris i muftija Muhammed-ef.Korkut (1824. – 1920.), prevodio je itumačio Mesneviju u Travniku. Poznatkao hadži Mula efendija, veoma obra-zovan i jedan od najvećih travničkihalima.

U Livnu je Mustafa-beg, sin Ibra-him-agin osnovao 1641. Darul-hadis(Škola hadisa) i vakufnamom odredioda se uz ostale predmete pomenuteškole predaje i Mesnevija.

U Visokom je Mesneviju prevodio itumačio nakšibendijski šejh h. hfz.Husni-ef. Numanagić (1853. – 1931.),veliki alim i sufija, travnički muftija ije dan od najvećih poznavalaca tesa -vvu fske misli kod nas, poznat kao Ha -džiefendija. Ostala je zabilježena ovanjegova pohvala Mesneviji: Ne postojiveličanstvenija i ljepša knjiga što su jeljudi napisali, od Mesnevi-šerifa.

Kadija Mešić Ahmed-ef. (1916. –1994.) kazivao je Mesneviju u Visokomod 1972. do 1976., te je tako obnoviodersove Mesnevije, koji su se, nakonsmrti Hadžiefendije, u ovom gradupre stali održavati. On je uspio prevesti1570 bejtova iz Prvog sveska. Neki odtih dersova objavljivani su u godišnja-ku Šebi-arus. Kadija Mešić je poslijeVisokog nastavio kazivati Mesneviju uTuzli u periodu od 1990. pa do smrti1994. godine. Rukopis Ahmed-efendi-jinog prevoda Mesnevije nastavio jekazivati njegov učenik, dr. Izet Paje-vić, u tekiji koja nosi ime – TekijaAhmed-ef. Mešića.

U Tuzli, još jedan ljubitelj Mevlane,već tri godine kazuje Mesneviju. Riječje o magistru Komparativnih religija ibudućem doktoru filozofije, FuaduHadžiomeroviću (1974). On je više odosam godina živio i studirao u Tehera-nu. Jednu godinu kazivao je Mesnevijuu Mektebu (Gornja Tuzla), a već dvijegodine u Čaršijskoj džamiji u Tuzli.Preveo je i kazao do sada oko 1200 bej-tova.

Semir Delibegović – Dedić iz Tuzleuradio je prevod Trećeg sveska Mesne-vije, sa engleskog jezika, koji je i štam-pan u Tuzli 2004. godine.

Kad smo već kod savremenika daspomenemo prevod Mesnevije sa engle-

6 BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

Nijedna islamska knjiga (izuzimajući, naravno, Kur’an i hadiskadjela) nije tako privlačila našu ulemu, naše učene ljude, i ne samonjih, kao što je to slučaj sa Mesnevijom, tim čudesnim djelomsufijske književnosti. Mesneviju su voljeli, slušali i izučavali, ne samosufije, već i trgovci, zanatlije, hodže i muftije, muderrisi i pjesnici,paše i begovi, carevi i veziri; bogati i siromašni.

skog, Sarajlije Velida Imamovića koji jepreveo svih šest svezaka, i štampao ihu periodu od 2004. do 2009. godine.Njegov prevod je rahmetli h. hfz. Halidef. Hadžimulić hvalio i mnogo mu seobradovao. Zadnjih godina, dok jeradio na Mesneviji, konsultirao je i ovajprevod.

Ahmed Ananda, izvrstan prevodi-lac sa engleskog jezika, a koji živi uSarajevu, također je izdao jedan izborpriča iz Mesnevije.

U januaru 2013. godine dobili smo iprvog doktora Mesnevije na Balkanu, uosobi mladog profesora perzijskog jezi-ka i perzijske književnosti Filozofskog

fakulteta u Sarajevu, Munira Drkića.Doktorirao je na temu višejezičnostiMesnevije...Prvi tiskani prevodi Mesnevije vežu seuz ime Adem-ef. Karađozovića (1891. –1981), murida čuvenog Ha dži efendijeNumanagića i velikog prijatelja reisaČauševića i Hadži Mujage Merhemića,punca šejha Fejzullaha ef. Hadžibajri-ća, rođenog u Baru 1891. godine. IzCrne Gore (Bar) za vrijeme I. svjetskograta dolazi u Sarajevo, gdje je ostao svedo smrti. Bio je posebna osoba, speci-fičnog shvaćanja i ponašanja; tajan-stven i skriven. Imao je originalno iispravno shvaćanje o oživljavanju der-viških redova i organizaciji njihovograda. Govorio je da se tarikati ne smijudati u ruke neukih ljudi i insistirao natome da šejhovi moraju polagati propi-sane ispite kako iz tarikata tako i izšeriata. Prevodio je s turskog jezikaknjige i članke o tesavvufu, dijeloveMesnevije i turske ilahije. Bili su toprvi prevodi turskih ilahija kod nas,koje su u ono doba za sve nas bile otkri-će jednog novog svijeta. Oduševljavaose Mesnevijom, pa je bio uporan unagovaranju h. Mujage Merhemića, daon, kao naš najbolji poznavalac perzij-skih klasika, počne sa dersovimaMesnevije, pošto je reis Čaušević pre-stao da ih kazuje.

Bilo je to vrijeme kada je nastaojedan zastoj u kazivanju Mesnevijekoji je potrajao nešto više od desetgodina. U tom periodu Adem-beg jepreveo i objavio nekoliko tema izMesnevije, pa je i na taj način htiopodstaknuti Hadži Mujagu da počnesa kazivanjem dersova, što se nakoncu i desilo (1942. godine). Te svojeradove objavio je u tadašnjim novina-ma Islamski svijet, od 1934. do 1936.To su ujedno i prvi naši štampani pre-vodi Mesnevije. Preveo je takođe vrije-dnu knjigu (Zbirka savjeta i uputa) odšejh Ahmed Zarifi-babe. Potpisivao sepseudonimom Ibni Adem. Bio je, kakoga je okarakterisao Husein ef. Đozo,čovjek svoje marke. Dženaza mu jebila u Visokom 11. 01. 1981. godinegdje je, po vlastitoj želji, bio i sahra-njen, kako bi i na taj način bio štobliže svom šejhu Hadžiefendiji Numa-nagiću.

7BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

Džemaluddin ef. Čaušević(1870. – 1938.) rodio se u Arapuši kodBosanske Krupe 1870. godine. Kaošesnaestogodišnjak odlazi u Carigradna studije, gdje ostaje 17 godina. Tadase počeo zanimati i za tesavvuf gdje je,u čuvenoj mevlevijskoj tekiji na Gala-ti stupio u red mevlevija. Tesavvuf iperzijski jezik učio je pred, u to vrije-me, naj istaknutijim znalcem tesavvu-fa h. Muhamed Esad-dedetom. Zbogpolitičkog djelovanja za vrijeme studi-ja, gdje je uzeo učešća u mladotur-skom pokretu, morao je napustiti Tur-sku i prijeći u Arabiju, a kasnije uEgipat i Jemen, odakle je, kao vanjskidopisnik carigradskih listova, pisaozapažene reportaže o životu tamoš -njeg stanovništva. Po povratku u do -mo vinu bio je profesor arapskog jezikana Visokoj gimnaziji u Sarajevu. Duginiz godina održavao je redovno vazoveu Begovoj džamiji, kao i drugim mje-stima BiH, i svuda je bio rado slušani lijepo priman.

Za reisul-ulemu muslimana BiHizabran je 1913., a 1928. godine ime-novan je za prvog reisul-ulemu musli-mana Kraljevine Jugoslavije. Bio jeve oma učen, pobožan, izvanredne in -te ligencije, ispravne orijentacije i sa v -re mene interpretacije islama. Hrabar,energičan i dobronamjeran. Bio je bla -

ge naravi i vedra duha, dalekovid, a uod b rani svojih stavova odlučan i nepo-kolebljiv. U Prvom svjetskom ratupokazao se kao veliki zaštitnik siroti-nje i muslimanskih vojnika. Zalagaose za vjerski, prosvjetni i kulturninapredak bh. muslimana uvodeći are-bicu kao pismo, čime je htio pridobitikonzervativne slojeve našeg društva.Arebicom je štampao preko 40 naslo-

va, izdavao tri časopisa (Tarik, Mual-lim i Misbah) i kalendar Mekteb. Usvemu tome je učestvovao bilo kaoautor, bilo kao urednik ili izdavač. Sahafiz Muhamed-ef. Pandžom uradio jeprijevod Kur’ana (Kur’an časni), kojiizlazi 1937. godine. Koliko je to velikii ozbiljan posao bio, govori podatak daje još za njegova života izdato preko500 000 primjeraka raznih vjerskihknjiga.

Mesneviju je počeo kazivati prvo uMevlevijskoj tekiji na Bendbaši (1911.– 1917.), a potom u kući Hadži Muja-ge Merhemića (1917. – 1928.). U svomka zivanju Mesnevije došao je do Dru-gog sveska, kada prestaje sa dersovi-ma pošto se razišao sa Hadži Muja-gom u stavu oko otkrivanja musli-manki. U kazivanju Mesnevije punose bazirao na komentare bejtova, pasu njegovi der sovi ličili na prave vazo-ve. Dešavalo se da bi ponekad stigaoprevesti i protumačiti svega nekolikobejtova. Vjerovatno da zbog takvogpristupa Mesneviji i nije stigao višeprevesti nego je dan svezak i drugi tekpočeti. Prilikom njegovog ustoličenjaza reisul-ulemu, u martu 1914. godi-ne, mevlevijski šejh Ruhi-ef. Šehovićsa svojim dervišima, uzeo je učešća uprogramu te svečanosti, što je bilopriznanje tekije svome dugogodišnjem

8 BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

Mesnevîhânî u Sarajevu u posljednjih 100 godina

1. Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević (1870. – 1938.)mesnevîhân: 1911. – 1928. (17 godina)

2. Hadži Mujaga Merhemić (1877. – 1959.)mesnevîhân: 1942. – 1959. (17 godina)

3. Hadži Fejzullah ef. Hadžibajrić (1913. – 1990.)mesnevîhân: 1965 – 1988. (23 godine)

4. Hadži hafiz Halid ef. Hadžimulić (1915. – 2011.)mesnevîhân: 1988. – 2011. (23 godine)

5. Hadži hafiz Mehmed Karahodžić (1962. – )mesnevîhân: (2011. – )

Miris mudrosti koji širiMesnevija osjećaju mnogeduše, ali samo onaj koji i samnjenim mirisom zamiriše,postavši tako Živa Mesnevija,postaje i njen mesnevihan.Ona je ta koja bira svogmesnevihana (koji može doći iiz tekije, ali i iz čaršije), aprethodni sljedećem, koji jetako izabran, samo tu knjigupreda u ruke i to obznani –čime taj čin postaje javan ilegalan. To je usul sameMesnevije koji ruši formalizama da pri tom ne pravi nered,već samo afirmiše čistuduhovnost.

mesnevihanu. Mezar mu se nalazi uharemu Begove džamije, a njegovadženaza ostaće upamćena kao jednaod najvećih u povijesti BiH.

Hadži Mustafa-Mujaga Merhe-mić (1877. – 1959.) rođen je u Saraje-vu 4. 1. 1877. godine. Sarajevskimecena, pos ljednji bosanski aga i vje-rovatno naj produhovljeniji Sarajlijana prijelazu 19. u 20. stoljeće. Pošto onjemu ima opširna biografija Fejzul-lah ef. Hadžibajrića, mi ćemo ovdjeiznijeti samo nekoliko crtica koje smoslušali od rahmetli h. hfz. Halid-ef.Hadžimulića. Ne znam s koje straneda ga predstavimo, govorio bi HadžiHafiz, nećemo pogriješiti. Šala nije,koliko je samo u ovoj kotlini, Saraje-vu, bilo dobrih ljudi, a Hadži Mujagaih je sve pretekao; pretekao ih je svo-jim vrlinama. Evo tih vrlina kojepobraja h. Fejzullah-ef. Hadžibajrić:redovno je išao u džamiju (klanjao udžamiji); svakog je lijepo susretao i sasvakim bi se lijepo upitaj; svakome jedobro želio i svačijem se dobru veselio;nikoga nije ogovarao; uvijek je nalazionačina da čovjeka zadovolji ili mukakvu uslugu učini; bez usiljenosti,pokazivao se ni žim i poniznim premasvome sagovorniku; pazio sirotinju,dočekivao musafire; učenim i pobož-nim gostoprimstvo pružao. Preko 50godina njegova kuća je bila pravinarodni univerzitet.

Kao mladić, kazivao bi nam HadžiHafiz, bio je krupan (visok), dva metraje imao; poslije je sa dva štapa išao, isa dva štapa je na sabah dolazio. Svedo smrti – dok god je mogao – dolazioje na sabah u Begovu džamiju. Ne bise otirao već bi pustio da se abdestokapa.Čudno je to, kako je on, običančovjek iz naroda, uspijevao okupiti oko

sebe tako raznovrsno društvo, i kako jesamo osvajao ljudska srca.

Kazivao je Mesneviju nepunih 17godina, koliko je i slušao dersove rah-metli Čauševića (asistirajući mu priprevođenju), i uspio kazati čak iSedmi svezak, za koji se sumnja da jehz. Mevlanin. Hadži Hafiz bi govorioda se vidi i po stilu i po sadržaju da tonije djelo hz. Mevlane, jer je to dalekoispod nivoa Mesnevije. Ali eto, i tajSedmi svezak kazao je Hadži Mujaga.Prije Mesnevije, u svojoj kući, prevodioje i tumačio Hafizov Divan, šejh Sadi-jin Đulistan i Bustan i šejh AtarovPendi Atar. Bio je vješt epigrafičar, apjesnički pseudonim mu je bio Hajri(dobri). Hadži Hafiz je upamtio i vrije-me kada je i Mesnevija bila zabranje-na. To je potrajalo oko tri godine(1954/55. -1957/58.). Tada su (u tajno-sti) kod Hadži Mujage dolazila samočetiri slušača. Stanje se popravilo,kada je reis Kemura 1958. godine saučenicima Medrese došao na Šebi-arus, i tako opet proširio krug sluša-ča. Velika je čast biti i sluga kod HadžiMujage!, govorio bi Hadži Hafiz, i nebi prošao skoro nijedan ders, a da sene sjeti svog učitelja. Često bi, kada bihtio istaknuti neki bejt, govorio: Ovajje za levhe, kako bi reci Hadži Mujaga.

Kada je završio sa kazivanjemMesnevije, pitao je slušače šta ćemosad kazivati?, pa su neki predlagali

razna djela iz klasične perzijske knji-ževnosti, a onda je Hadži Mujaga od -lu čio: Opet ćemo Mesneviju. I tako je4. marta 1959. godine, ušavši u se da -m naestu godinu kazivanja Mes nevije,kazao i svoj posljednji ders. Hadži Ha -fz je zapisao i posljednju želju HadžiMujaginu: Vala da mi je još dati da mise izrade lijepi mevlevijski nišani, pada na njima napišem tarih: Kabribedei Mevlana Džela lu ddin,/ Merhe-mi zade Mustafa Nuruddin. (Ovo jekabur roba Mevlana Dželaluddina,Merhemića Mustafe Nuruddina.)

Desetak dana prije Hadži Mujagi-ne smrti Hadži Hafiz je usnio san:Šetam desnom obalom Miljacke, ondjeizmeđu Latinske ćuprije i Ću mu rije.Bio sam na obali, a tamo iz jedne kuće(Hadži Mujagine) u kojoj je bio Mev-lud, čuo se ovaj ajet gdje neko uči:“Čestiti će iz pehara piti kamforomzačinjeno piće.“ (Sure Ed-Dehr, 5.ajet). Znao sam odmah da će HadžiMujaga preseliti. To se i desilo 23.marta 1959. godine kada su oči mno-gih njegovih prijatelja ostale uplaka-ne. Sarajevo ne pamti tako veliku dže-nazu kakva je bila Hadži Mujagina.

Najsažetiji opis tog velikana Sara-jeva, a njegovog duhovnog učitelja,dao je Hadži Hafiz: Jednostavno, to jebilo svjetlo – jedan nur koji je sijao.

Šejh h. Fejzullah-ef. Hadžibaj-rić (1913. – 1990.), rođen u Sarajevu,gdje se školovao i gdje je proveo svojradni i životni vijek. Završio je GHBMe d resu (1933.), a pred čuvenim Ah -med-ef. Bu rekom završava (1944.) Vi - soki stupanj šeriatsko-teološkog ob ra -zo vanja. Deset godina kasnije (1955.)završava i Orijentalistiku, na Fi lo -zofskom fakultetu u Sarajevu. Ra dio je

9BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

Naš najveći pjesnik u osmansko-turskoj književnosti na kraju XVI.stoljeća, čuveni Derviš-paša Bajazidagić, osnovao je u Mostarujednu od prvih halki (kružok, konferanse, katedra) za proučavanjeMesnevije. A u vakufnami (zakladna povelja) medrese koju jeosnovao 1601. godine stoji odredba da muderris njegove medresepredaje Mesneviju, a koji opet mora biti sposoban i prirodnoobdaren za tumačenje ovog djela.

U Visokom je Mesneviju prevodio i tumačio nakšibendijski šejh h.hfz. Husni-ef. Numanagić (1853. -1931.), veliki alim i sufija, travničkimuftija i jedan od najvećih poznavalaca tesavvufske misli kod nas,poznat kao Hadžiefendija. Ostala je zabilježena ova njegovapohvala Mesneviji: Ne postoji veličanstvenija i ljepša knjiga što su jeljudi napisali, od Mesnevi-šerifa.

kao bibliotekar u Gazi Hus rev-begovojbiblioteci sa h. hfz. Halid-ef. Hadžimu-lićem, sa kojim je bio veliki prijatelj idrug sa Hadži Mujaginih dersova.

Sretan sam što sam ga poznavao,slušao njegove dersove, dolazio mukući i u Biblioteku, slušao njegova pre-davanja u Ferhadiji džamiji i učestvo-vao na akademijama Šebi-arus. Bila jeto velika i plemenita duša. Blag isusretljiv. Uvijek nasmijan i uvijek nausluzi drugima. Veliki zaljubljeniktesavvufa i neumorni borac za afirma-ciju i legalizaciju derviških redova kodnas. Osnivač je Tarikatskog centra iKatedre za izučavanje Mesnevije.Kazivanje Mesnevije preuzeo je od Ha -dži Mujage Merhemića i sa dersovimapo čeo 1956. godine. Bio je šejh kaderij-skog tarikata, a počasno je primio i ru -fa ijski, nakšibendijski, mevlevijski,be devijski i šazilijski tarikat od stranešejhova u Istambulu, Konyi, Mekki iTanti. Objavio je oko stotinu pedesetradova raznovrsnog sadržaja. Imao jesmisla za detalj, za onaj suptilni frag-ment, koji njegovim tekstovima dajeneodoljiv šarm, a čitaocu pruža neza-boravan užitak. Nekrolozi koje je pisaopravi su književni biseri. Prvi i Drugisvezak njegovog prevoda Mesneviještampani su (1985. – 1987.), kao prvaizdanja prevoda Mesnevije na našemjeziku. Sa prevođenjem i kazivanjemMesnevije došao je do Trećeg sveska,kada taj emanet (1988.) predaje h. hfz.Halid-ef. Hadžimuliću. O šejh Fejzul-lah-efendiji dr. Samir Beglerović napi-sao je opširnu studiju, koju bi svakakotrebalo štampati i ovog velikog alima,šejha i mesnevihana približiti mlađojgeneraciji.

H. hfz. Halid-ef. Hadžimulić(1915. – 2011.), potječe iz ugledne istare sarajevske porodice Hadžimuli-ća. Od ranog djetinjstva okružen je ha -fi zima, ahmedijama, šejhovskim tadže-vima i derviškim ćulasima; melodič-nim glasovima učača Kur’ana, turskimilahijama, bosanskom sevdalinkom ipe rzijskim pjesnicima; mirisom mevlu-da i starih ćitaba. Pa šta je moglo nik-nuti iz te rajske bašče osim jedno raj-

sko stablo, koje je, rastući, širilo svojezelene grane, šireći tako i rajski ambi-jent na sokake i mahale Sarajeva. Paipak, on je velika enigma za sve koji suga poznavali, boravili u njegovoj blizi-ni, radili s njim, slušali ga ili muhizmetili.

Trideset godina sam proveo u nje-govoj blizini, od ranih 80-ih, pa do nje-govog son-nefesa, pa opet kad trebanešto reći o njemu ja se zbunim, jer štogod bih rekao ono i jest a i ne mora biti

da je tako. Ali se tješim time, što znamda nisam jedini koji se našao u takvojnedoumici. On je ostavljao u nedoumi-cii svoje školske drugove, i svoje učite-lje, radne kolege, hodže i derviše. Der-viši su govorili – on je hodža, a hodže –on je derviš, a da pritom niko nije biosiguran u to što govori. On je s pono-som nosio svoj hodžinski kijafet, aopet, na svakom derviškom skupu biocentralna figura. Preko trideset godi-na bio je imam u Carevoj džamiji u

Sarajevu i dvadeset i tri godine mesne-vihan.

H. hfz. Halid-ef. Hadžimulić napi-sao je i kazao preko 1500 hutbi i pre-veo, napisao i kazao kompletnih pet ipolovinu šestog sveska Mesnevije. Pre-veo kompletan Hafizov Divan i napisaoarapsku gramatiku u 500 lekcija...Njegova rukopisna ostavština brojinekoliko stotina hiljada stranica... Prvije od svih mesnevihana koji je svakisvoj ders napisao, pa ga onda kazivao.Završio je dva fakulteta, Romanistikuu Zagrebu (1942.) i Orijentalistiku uSarajevu (1955.). Bio je poliglota, aposebno je do finesa poznavao arapski,turski, perzijski, francuski i njemačkijezik. Iz ljubavi prema svom najdražemučeniku h. Veliji Kukuruzoviću, kojegje nazvao spiritus movens i Džan Dost,kazivao je Mesneviju, za uži krug svo-jih učenika, u svojoj kući od 1985. do1988. kada na poziv Fejzullah-ef. pre-lazi u tekiju Nadmlini i preuzima ema-net mesnevihana. Sve do rata 1992.godine održavao je redovno dersove uTekiji, a poslije rata opet u svojoj kući,sve do pred samu smrt, 2011. godine,kada ovaj emanet predaje svom učeni-ku, h. hfz. Mehmedu Karahodžiću.Mezar mu se nalazi u haremu Bakar-babine džamije, gdje mu je 2013. godi-ne podignuto i skromno turbe, ukraše-no bejtovima Mesnevije.

U radu se držao jedne turske ma k -si me koja glasi: Ili jedan posao nemojnikako započinjati, ili – ako si većzapočeo neki posao – gledaj da ga nanajljepši način završiš. Ostao je dosmrti dos ljedan u primjeni tog pravila,što su kod njeg primjećivali i njegoviprofesori i učitelji. Tako je njegov pro-fesor perzijskog jezika, na Orijentali-stici u Sa rajevu, dr. Šaćir Sikirić zanjega rekao: U njegovim rukama,svaki posao je “završen”. Takav je biou svemu, u svakom svom poslu, alidrugima to nije nametao, već bi svači-ji trud ma kako neznatan bio desetoro-struko hvalom uveličavao. Ja znamsamo da se on nije mogao slijediti, a nioponašati. Njegova originalnost nemakopije. On je poput ideala – neštouzorno, a nedostižno, nešto čemu svi

10 BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

Bez namjere da bilo kogapovrijedimo, a imajući u viduovaj historijski pregled igodine provedene uzmesnevihana h. hfz. Halid-ef.Hadžimulića, reći ćemo,otvoreno, da je Mesnevijajedna slobodna knjiga, kojabez kompleksa putujesvijetom gdje god da jepozovu ljudska srca. Ona nijeneprikosnovena svojina nimevlevija, ni mevlevijskihšejhova, niti bilo kojeg drugogtarikata i njegovog usula. Onanije sužanj niti jedneinstitucije, vlasti i države. Onaje svjetski putnik, građaninsvijeta, potpuno slobodna dasama sebe zastupa, brani itumači.

težimo, pa dokle ko stigne. Njemu segrijeh nije mogao pripisati, bilo šta daje radio: slušao pjesme, čitao poeziju,listao novine, govorio ili šutio – sve jeto kod njega bio ibadet i svojevrstanzikrullah. Karakter mu je bio takav daniko u njegovoj blizini ne bi mogao bitipovrijeđen, ničije srce rastuženo, niči-ja duša ucviljena, čak bi i srca onihkoji mu dolaze postajala milostivija, atuga bi od njih odlazila.

Pa, i onda kad bi, k’o nehotice, čudopokazao – to je kod njega bilo tako pri-rodno i jednostavno kao da se ništanije ni desilo... Ali, bez obzira na svešto znali ili ne znali o njemu, mi odnjega nećemo praviti mit – neštoapstraktno; niti kršćanskog sveca –nešto što bi moglo pomutiti pamet iraspiriti fantaziju. U njegovoj blizininije bilo fantazije, mistike, niti biločega drugog što bi moglo pomutitipamet... Pa, ko god ga prihvati takvog,neka zna da neće pogriješiti, a svedrugo, ne samo da će zbuniti onoga koto sluša, nego i samog onoga ko togovori... Njegov život je tako bogat idragocjen, da se i bez fantaziranja onjemu, mogu podučiti i uzeti pouku svikoji pouku primaju. Jer, on je poputMesnevije. Mesnevija koja je hodalaSarajevom. A njegov život Božiji dersovome gradu.

Kako Mesnevija ima vanjsko i slo-jevito unutarnje značenje, to isto bi semoglo reći i za našeg Hadži Hafiza.Uvreda je jednom slušaču Mesnevijereći da ne razumije Mesneviju, jer jetako nešto nemoguće. Svaki onaj kojise nađe u njenoj blizini biće darovan,makar jednim bejtom za koji će reći –ovaj je za mene, pa ako i ne bude daro-van značenjem, biće darovan njegovimritmom i muzikom; a zar i sema nijeotuda potekao, iz ritma i muzike jed-nog kazandžijskog čekića. Zato minikada nećemo reći – nismo znali kogasmo imali. Naprotiv, mi smo imaliHadži Hafiza onakvog kakvog smo gaznali, a oni što rade po onome štoznaju, saznaće i ono što ne znaju.Testijom ne možeš zahvatiti cijelomore, ali i ono što zahvatiš - i to jemore.

H. hfz. Mehmed Karahodžić(rođen 1962.) Uz reisa Čauševića, naj-mlađi mesnevihan Sarajeva. On jejedan fenomen po svemu što o njemuznamo: po znanju kako ga je sticao, poživotu koji živi, po knjigama koje piše,po dersovima koje kazuje. Ima klasi-čno obrazovanje koje baštini tradicijastare bosanske škole učenja, a to jeučenje pred ljudima, a ne u klupama.

Obišao je pola svijeta i napisaopreko 25 knjiga, a njegovi dersovi

Mesnevije ostaće upamćeni kao najpo-sjećeniji u zadnjih stotinu godina. I jošnešto, njegove dersove ne posjećujusamo muškarci, već i veliki broj žena,što je svakako još jedan fenomen.Nekoliko stotina slušača, što muškara-ca što žena, redovno prati svaki njegovders. Mesneviju je preuzeo od svog uči-telja h. hfz. Halid-ef. Hadžimulića2011. godine, pa je prvo kazao dio VI.sveska, koji Hadži Hafiz nije stigao niprevesti, a ni kazati, i na taj način

pokazao visoki edeb klasične školeučenja, dovršavajući nedovršeni posaosvog učitelja, i iskazujući mu tako zah-valnost i poštovanje.

Mesneviju je prvo počeo kazivati ukući Hadži Hafizovoj, a potom uBakar-babinoj džamiji na Atmejdanu,da bi od septembra 2013. g. prenio der-sove u novosagrađenu Mevlevijskutekiju na Jekovcu (Kovači). I to jejedan fenomen, poslije 51 godine odnjenog rušenja (1958.), Mevlevijskatekija sa Bendbaše, dobila je svoju re -pliku u prekrasnoj zgradi na Jekovcu,čime je interes za Mesneviju i hz. Mev-lanu naglo porastao. Mesneviju prevo-di sa originala, a osim perzijskog, služise još arapskim i njemačkim jezikom.

Živi u Sarajevu, gdje je i rođen, i jošuvijek uči, piše, putuje i kazuje. Moj jeprijatelj, Allah ga poživio.

II.Ni u jednom od pomenutih gradova

nije se očuvao kontinuitet kazivanjaMe snevije osim Sarajeva. Čak i u Ko n -yi, kolijevci Mesnevije, taj kontinuitetse nije održao. Kada je h. Fejzullah-ef.Hadžibajrić, 1969. godine išao na ha -dždž, svratio je i u Konyu. Rastužio sekad je saznao da se u Konyi, već blizu40 godina ne održavaju dersovi iz Me s -nevije, i da osim muftije, tek ponekozna perzijski jezik. Čudom su se čudilikad su saznali da se u Sarajevu kazu-je Mesnevija.

Zanimljivo je pratiti ovaj vreme-plov Mesnevije i gledati kako ona samasebi u svim vremenima nalazi mjestogdje će se kazivati, slušati i tumačiti.

Tekija na Bendbaši, od osnutka1462. do rušenja 1958. godine poznataje kao Mevlevijska u kojoj se održavaomevlevijski zikir – sema i gdje se kazi-vala i tumačila Mesnevija, tako da sekazivanje Mesnevije vezuje za saminastanak Tekije, jer gdje je mevlevij-ska tekija, tu je i Mesnevija... Ali zanjeno kazivanje, nije neophodna titulamevlevijskog šejha, kao što ni mevle-vijski šejh ne mora ujedno biti imesnevihan. Poznato je da posljednjimevlevijski šejh Tekije na Bendbaši,Ruhi-efendija Šehović (umro 1924.

11BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

H. hfz. Halid-ef. Hadžimulićnapisao je i kazao preko 1500hutbi i preveo, napisao i kazaokompletnih pet i polovinušestog sveska Mesnevije.Preveo kompletan HafizovDivan i napisao arapskugramatiku u 500 lekcija...Njegova rukopisna ostavštinabroji nekoliko stotina tisućastranica... Prvi je od svihmesnevihana koji je svaki svojders napisao, pa ga ondakazivao. Završio je dvafakulteta, Romanistiku uZagrebu (1942.) i Orijentalistiku u Sarajevu(1955.). Bio je poliglota, aposebno je, do finesa poznavao arapski, turski, perzijski, francuski injemački jezik.

godine) nije bio mesnevihan, kao niAbdullah-ef. Saračević (umro 1897.godine), muderris Merhemića medre-se, koji je kao vekil (zamjenik šejha),mijenjao na toj dužnosti malodobnogRuhiju Šehovića.

Mevlevijska tekija u Sarajevu ima -la je nekada veliki broj murida. Našhistoričar, Hamdi-ef. Kreševljaković,kad govori o saračima i saračkom obr -tu u Sarajevu, ističe da je dobar dio sa -rača pripadao mevlevijskom tarikatu.Šta više, sarački ćehaja (ravnatelj), De -r viš Ahmed postao je 1750. godine šejhMevlevijske tekije, i u tom svojstvuumro 1770. g. u 110. godini života.Ovaj podatak zabilježio je i Mula Mu s -ta fa Bašeskija u svom Ljetopisu.

Iz usmene predaje u Sarajevu, saz-naje se da su Mesneviju kazivali učeniljudi koji nisu uopće pripadali nekomtarikatu, i na raznim mjestima, a nesamo u tekijama, kakav je slučaj sa po -me nutim Emin-ef. Isevićem i Mustafa-ef. Učambarlićem. Oba su kazivali Mes -ne viju u džamiji, i nisu bili pripadnicita rikata.

Dakle, Mesnevija se proučavala iprevodila ne samo među pripadnici-ma mevlevijskog tarikata, nego i uintelektualnim krugovima uopće.Mevlanine misli i opservacije nadah-njivale su i one koji je kazuju i onekoji je slušaju. Sreća je naša, kažehfz. Mahmud-ef. Traljić, da se Mesne-vija kod nas prevodi i na taj načinMevlana vrši blagotvorni uticaj.

Uspomena na Mevlanu čuva se uSarajevu još na jedan način, a to jeakademija Šebi-arus, koja se već blizušest decenija, održava svake godine 17.decembra, na dan preseljenja velikogMevlane.

III.Bez namjere da bilo koga povrije-

dimo, a imajući u vidu ovaj historijskipregled i godine provedene uz mesne-vihana h. hfz. Halid-ef. Hadžimulića,reći ćemo, otvoreno, da je Mesnevijajedna slobodna knjiga, koja bez kom-pleksa putuje svijetom gdje god da jepozovu ljudska srca. Ona nije nepriko-snovena svojina ni mevlevija, ni mev-levijskih šejhova, niti bilo kojeg dru-gog tarikata i njegovog usula. Onanije sužanj niti jedne institucije, vlastii države. Ona je svjetski putnik, gra-đanin svijeta, potpuno slobodna dasama sebe zastupa, brani i tumači.Njoj odvjetnici ne trebaju. Njoj trebasamo iskren pristup, čist nijjet(namjera), ili samo uho koje zna slu-šati. To je takva knjiga, koja nikomeko joj na taj način priđe, neće uskrati-ti svoje darove.

Nije nam namjera ovim stavomrušiti tarikatski usul. Bože sačuvaj!To je za nas nešto sveto i u to mi nediramo. Znamo da u svakom dervi-škom redu postoje pravila koja reguli-šu tekijsku hijerarhiju i ponašanjeunutar tog reda, pa ako tamo stoji ipravilo za Mesneviju, neka ga slobo-

dno primjene. Svakako da za kaziva-nje Mesnevije treba izun i silsila(lanac) od učitelja do učitelja, što opetne daje samo jedan derviški red (slo-bodni smo reći – to nije isključivopravo ni jednog derviškog reda), većto opet čini sama Mesnevija.

Miris mudrosti koji širi Mesnevijaosjećaju mnoge duše, ali samo onajkoji i sam njenim mirisom zamiriše,postavši tako Živa Mesnevija, postajei njen mesnevihan. Ona je ta koja birasvog mesnevihana (koji može doći i iztekije, ali i iz čaršije), a prethodnisljedećem, koji je tako izabran, samotu knjigu preda u ruke i to obznani –čime taj čin postaje javan i legalan. Toje usul same Mesnevije koji ruši for-malizam a da pri tom ne pravi nered,već samo afirmiše čistu duhovnost.Na taj način ona dolazi u ruke pleme-nitih i dobrih, a biva zabranjena da jese dotiču drugi osim čistih. Zbog toganeki (hoćemo li reći zavidnici?!) biva-ju zbunjeni tim izborom, pa će reći:kako on, i zašto on, a ne ja?! A zartako nešto nisu i pejgamberima govo-rili. I to je dokaz, kome dokaz treba,da je Mesnevija božanski vahj, a on izavodi i upućuje...

Osim toga, Mesnevija je i vrhun-sko književno djelo, pa mi nemamonikakav opravdan razlog, ljudimastruke uskratiti pravo da je promi-šljaju, istražuju, studiraju; da je pre-vode, pišu o njoj, ili da je čak i samikazuju. Možda je baš na njih pao tajmiris mudrosti... Jer ona je knjiganade, možda jedina nada za mračnodoba u kojem živimo i, hoćemo li mi,koje zovu dervišima, ili se mi samitako nazivamo, biti prvi koji će slomi-ti nečije srce, povrijediti ga ili, ne dajBože, bez nade ostaviti?!

Ništa loše ne dolazi od nje, kaženjen autor i nastavlja: Ona je kao Nil uEgiptu, napitak za strpljive, a čežnja zaFaraonov rod i nevjernike... Zavodimnoge i upućuje mnoge. Mesnevija jelijek za ljude srca i razgovor i utjehabližnjima. Ona je obilna opskrba.Otkriva dubine Kur’ana i uljepšavaćudoređe. Allah je uzdiže i čuva, a Onje najbolji čuvar i najmilostiviji. n

12 BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

Kako Mesnevija ima vanjsko i slojevito unutarnje značenje, to isto bise moglo reći i za našeg Hadži Hafiza. Uvreda je jednom slušačuMesnevije reći da ne razumije Mesneviju, jer je tako neštonemoguće. Svaki onaj koji se nađe u njenoj blizini biće darovan,makar jednim bejtom za koji će reći – ovaj je za mene, pa ako i nebude darovan značenjem, biće darovan njegovim ritmom imuzikom; a zar i sema nije otuda potekao, iz ritma i muzike jednogkazandžijskog čekića. Zato mi nikada nećemo reći – nismo znalikoga smo imali. Naprotiv, mi smo imali Hadži Hafiza onakvogkakvog smo ga znali, a oni što rade po onome što znaju, saznaće iono što ne znaju. Testijom ne možeš zahvatiti cijelo more, ali i onošto zahvatiš - i to je more.

13BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

U istočnoj literaturi spominje se daje neki mudrac rekao: “Život velikihljudi uči nas kako se umire, a njihovasmrt kako treba da se živi“. Istinitostove mudre izreke potvrđuje nam i životi smrt Hadži Mujage Merhemića. H.Mujaga se trudio da u svom životu radisamo ono što vrijedi i za život koji dola-zi iza smrti. I narod mu je to priznao, ikad je umro nosio ga visoko na ruka-ma.

Hadži Mujaga se rodio u Sarajevu4. januara 1877. godine kao posljednjedijete poznatog i vrlo bogatog sarajev-skog trgovca Mulage (Osmanage) Mer-hemića. Hadži Mujagin djed hadžiMustafa sin Ibrahimov bio je trgovacabadžijskom robom. Po pričanju profe-sora Ahmeda Tuzle, Mulaga je vrućeželio da mu se rodi sin, poslije šest

kćera, jer mu je prvijenac Muhamedumro kao dijete, pa je dao Tuzlinu ocu,hadži hafiz Šakir efendiji, 4 dukata izamolio ga da u to ime podjeli 2 duka-ta kao sadaku kod hazreti Ejjub Ensa-rinog turbeta u Carigradu, a 2 dukatada uzme sebi.

Tuzlo je tako i učinio. Kasnije se uMulage našao sin Mustafa. U ovo imeučio je Jetmišbin tehvid i pobožniHodža Mrkva, kojeg bi naš H. Mujagačesto spominjao. Priča se da je Mulagadao lijep bakšiš čovjeku koji ga je pre-nio preko nabujalog Bistričkog potoka,kad su mu javili da se rodio sin, a on odveselja nije imao vremena da ide doćuprije. Mulaga je bio oženjen sestromNezirage Zildžića, pred kojim je H.Mujaga kasnije učio. Rodili su osmerodjece; Muhameda, Ummi Gulsumu

(Đulu), Habibu, Fehmu, Selmu, Vasvi-ju i Mustafu.

Đula se udala za Mehmedbega Mu -te velića, muteveliju Gazi Husrevbegovavakufa, Habiba se udala za Mehmed ef.Svrzu, i kasnije kao udovica za Ahmedef. Soču, Fehma za Omerbega Sulej-menpašića, Selma za Fehim ef. Čurčićai Vasvija za Asim ef. Škalju. Fatima jeumrla kao dijete na imanju u Lepenici.Četiri su se kćeri udale za oče va života,a peta, Vasvija, domalo po s lije očevesmrti. Njih pet uzele su svoj miraz, iMustafi je ostalo nešto ja če od 1/4ogromnog Mulaginog bogatstva.

Muhamedaga Nanić se sjeća “svile-nog“ Vasvinog čejzluka. Mulaga je um -ro 1891. godine i ukopan je na Hambi-noj carini, a Mustafi je postavljen zatutora Muhamed ef. Sarić, dok je ma -

Merhum Hadži Mujaga Merhemić (1877. – 1959.)

ČUVAR RUŽINE VAZE

Šejh Fejzullah ef. Hadžibajrić

Ovo moje predavanje o Hadži Mujagi namijenjeno je vama,njegovim prijateljima koji ste se oko njega kupili, a drugi će onjemu pisati. Kao što je Sarajevo egzotično i privlačno za strancejer se u njemu susreću Istok i Zapad, tako je i Hadži Mujaga biočovjek u kome su se isprepletali tesavvuf i ortodoksija. HadžiMujaga nije bio hodža sa idžazetnamom niti šejh sahilafetnamom. On je izrastao, mislim pod utjecajem edebijjatknjiževnosti, u jednu treću figuru, figuru koju voli i jedna i drugastrana. On se pribojavao tesavvufske slobode mišljenja, ali jezapažao i krutost ortodoksije. Nastojao je da ostane na sredini, alije ipak rađe ostajao uz Ehli-Kelam. Narod ga je iskreno volio iprizivao. Njegova osoba je, osobito zadnjih godina smatranaoličenjem vjere. On to nije postigao samo znanjem (Ilumom),nego više svojim vladanjem (Amelom).

14 BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

gazu (trgovinu) ostao da vodi hadžiMehmed Telalagić. Tarih Mulaginesmrti sastavio je šejh Husejn Edibefendija, u kom kaže da je Mulaga biomevlevija. Mulaga Merhemić i njegovabraća Mehaga i Salihaga opisani suvrlo lijepo u knjizi “Životopis znameni-tih Sarajlija“ od Alekse Popovića–Sa -rajlije, koja je izašla 1910. god. u Sara-jevu. O ugledu Merhemića govore uzre-čice “Ko da si Merhemić“ ili “Nisi Mer-hemić“, koje se čuju i danas u narodu.

Hadži Mujaga je svršio ove škole itečajeve:

1. Carev mekteb,2. Ruždiju (Nižu gimnaziju),3. Tečaj pravilnog učenja Kur’ana,4. Nekoliko godišta Merhemića me -

d rese,5. Studij šeriatskog prava, i6. Studij orijentalnih jezika.Mualim u mektebu bio mu je Meh-

med ef. Berberović, djed današnjegJakub ef. Berberovića, muderis u me d -resi bio je hadži Abdulah ef. Saračić,otac Tajib ef. Saračevića i školski drugpljevajskog muftije i junaka iz borbiprotiv Austrougarske okupacije Vehbiefendije Šemse Kadića. H. Abdulah ef.je umro 1897. godine. Istorijat Merhe-mića medrese prikazan je u I. izvješta-ju Niže okružne medrese u Sarajevu zaškolsku godinu 1939-40. Tečaj pravil-nog učenja Kur’ana održavan je uBegovoj džamiji, i Hadži Mujaga je učiopred hadži hafiz Muhamed Emin ef.Hadžijahićem.

U članku Hamdije Kreševljakovićao merhum hadži hafiz Džemaludin ef.Hadžijahiću opisan je i njegov otac,pred kojim je učio Hadži Mujaga. Nas -ta vnici u Ruždiji bili su tada: hadžihafiz Muhamed ef. Žuna (umro 1893.g.), hadži hafiz Omer ef. Kršlaković(Jajčanin), umro 1912. god., hafiz Meh-med ef. Kreševljaković (Troto), Ahmedef. Šerifović, Mehmed ef. Kršlaković iJablanović (nemusliman, ne znam muimena).

Klasični sistem obrazovanja u mu -sli manskim zemljama Bliskog istokaimao je svoje osobitosti. Učenik-stude -nt prema svom uzrastu i stepenu općegobrazovanja birao je nauku koju želi

studirati i profesora pred kojim voliučiti. Ovaj stari istočni sistem ima slič-nosti sa američkim sistemom slobod-nog izbora nastave i u izvjesnoj je vezisa našim najnovijim propisom, da se iradnici sa svršenom nižom srednjomškolom i određenim radnim stažom, uzpredhodno položeni prijemni ispit,mogu upisati na fakultete. Tako seobrazovao i naš Hadži Mujaga. Multe-ku (Udžbenik za šeriatsko pravo) jeučio pred svojim dajdžom Neziragom

Zildžićem, učenikom muftije Muidovi-ća i muftije Omića (Hadžiomerović)otac Salim ef. Muftića, i prvi reisu-l-ulema u nas.

O sposobnosti ovog Hadži Mujagi-nog ustaza svjedoče visoka zvanjavrhovnog šerijatskog sudije i članaUle ma-medžlisa. Ukopan je na Grlićabrdu, blizu svog hodže, Mustafa Hilmi

efendije Hadžiomerovića. Kada jereisu-l-ulema ostario, na Dersu Buha-rije tekst je čitao Zildžić, a on je tuma-čio, što također dokazuje njegovu spo-sobnost. Ali Hadži Mujagin je hodža upravom smislu riječi Mujaga Hadžiha-lilović, muderris-aga. On je slovio kaonajbolji poznavalac šeriatskog našljed-nog prava (feraiza) i perzijskog jezika usvome vremenu, u Sarajevu.

U zamršenim ostavinskim predme-tima kadije su njega konzultovale.Hadži Mujaga je kod njega učio sva triorijentalna jezika, a naročito knjiže-vnosti, teoriju i tekstove. Kod njega jeHadži Mujaga dobio svoje ideološkoobrazovanje. Mujaga Hadžihalilović jeumro 8. novembra 1916. godine. Muja-ga je uzeo Idžazet, muderrisku diplo-mu, od Mehmed ef. Šahmanije, muder-risa-terzije.

Upada u oči da Hadži Mujagini uči-telji Zildžić i Hadžihalilović nisu efen-dije, nego age, kao što je slučaj i kodnjihova učenika Hadži Mujage Merhe-mića. Po mišljenju prof. Hamdije Kre-ševljakovića, ovim se želio iskazati dasu učili iz ljubavi za naukom, a ne zasticanje položaja vezanih za znanje, ioni se ponose svojim društvenim polo-žajem. Kreševljaković smatra da je Dr.Safvetbeg Bašagić bio naš posljednjibeg, a Hadži Mujaga Merhemić, našposljednji aga.

Po islamskim propisima ženska nesmije ići na hadž bez svog muža, ilikojeg drugog svog bližeg rođaka zakojeg se po šerijatu ne bi mogla vjenča-ti. Stoga u grupi hadžija iz 1893. godi-ne putuju tri majke sa svojim sinovi-ma, muž sa svojom ženom i njenomnjegovateljicom, te tetka po ocu sa svo-jim bratićem. To su bili Mula hanumaMerhemić, sa svojom zaovom Nuriha-numom i sinom Mustafom, Hašahanu-ma Sloboda sa svojim sinom Mehme-dom, Kestendžićka sa svojim mlađimsinom Muhamedom, iz Sarajeva. Osta-le dvije žene bile su iz Mostara. Ukup-no je hadžija bilo 50.

Putovanje je bilo preko Trsta, apovratak preko Carigrada. Put je tra-jao 6 mjeseci. Kroz Hidžaz se putovalona devama. Zajedno sa Hadži Muja-

Dersove Mesnevije, koje jeodržavao Hadži MehmedDžemaluddin ef. Čaušević,slušao je 17 godina. Čaušević, Okić i Burek suodržavali svoje dersove uHadži Mujaginoj kući. HadžiMujaga se svrstava u taborprotivnika Čauševića, izlazi izokvira povučenosti i vodižilavu borbu. On je u tovrijeme podpredsjednikSarajevskog Džematskogmedžlisa, i kao takavpotpisuje polemičke akte

Džematskog medžlisa upućene reisu-l-ulemi.Činjenice potvrđuju da je reisu-l-ulema Čaušević bio vrlodalekovidan, ali je i stanovišteHadži Mujage bilo vrlo iskrenoi interesantno. Čaušević ježelio da se čuva ruža, a HadžiMujaga je volio da se čuva iružina vaza.

gom pošao je i njihov bedel za Mulagu,Hadži Mehmed Prelo. Kod mnogihislamskih prvaka hadž je činio vrlo jakuticaj u pogled na preostali život. I kodobičnog svijeta je vrlo često od hadžapočinjao novi način života; više pobož-nosti, iskrenosti, blagosti i dobrote.Ukratko, stvoreno je pravilo po komese hadžija trebao odreći mnogih navikakojima je ranije bio sklon.

I za Hadži Mujagu je bio hadž odvrlo odlučujućeg značaja. Za njega je tobila i vjerska dužnost i naučna ekskur-zija. On je tek mali maturant, kako bise reklo danas, i želi da odabere pravacživota kojim treba da ide. Odličnog jepamćenja, vrlo oštrog zapažanja, jakogintelekta i pun je volje i života. Njegovrazum i duša upili su u sebe sve obre-de hadža i topografiju haremejna.

Mladog H. Mustafu je sve intereso-valo. Izbrojio je ćursije u obadva Hare-ma, okom razmjerio Bejtullah i Revzai-Mutahheru i koracima izmjerio obaMesdžida. Svega toga se do smrti sje-ćao i sa osobitim zadovoljstvom o tomepričao. Ali njega nisu interesovalisamo predmeti i građevine, nego jepromatrao i ljude koji su hodočastili itražio da ibadet čini u blizini onih načijim se licima najviše odražavalo bla-ženstvo i zadovoljstvo.

Od povratka s hadža 1893. g. (domajčine smrti 1900. g.) Hadži Mujagaje živio s materom, učio i sjedio u oče-voj trgovačkoj magazi. Jedanput je sasvojim poslovođom Telalagićem išaoposlovno u Carigrad. H. Mujagina lju-bav i poslušnost prema majci su poslo-vični. Sigurno je da je udovoljavao svimmajčinim željama, ali se ipak do go diloda ga je istukla, a on hadžija i mo mak.Često bi mi rekao: “Blago tebi kad imašmater.“

Poslije majčine smrti, H. Mujaga jelikvidirao trgovinu, imanje povjeriosvo joj sestri Habibi i mužu joj, Ahmedef. Soči, i otputovao u Tursku. Obišao jemnoga mjesta i vidio svega i svačega. Uko je god mjesto je došao posjetio je dža -mi je, medresu, tekiju, kabristan, svešto je u vezi sa vjerom. Otišao je u Ko -nju, mjesto gdje je živio i radio hazretiMe vlana Dželaluddin, gdje se ro dila

Mesnevija i gdje je Mevlana ukopan. U Mevlevijskoj tekiji u Konji zate-

kao je Sarajliju Cigića, koji mu je omo-gućio da sazna o hazreti Mevlanatu svešto je htio i želio. U Konji se susrećudvije varijante islamsko-turske arihi-tekture i kulture, Seldžuka koji sunaslijedili Abasovićko arapsko carstvoi Osmanlija koji su zamjenili Seldžuke.Posjetio je i Nasruddin hodžino turbe uEskišeheru. Obišao je i sve kolonijemuhadžira Bošnjaka. U mnogim mje-

stima je našao Bosnu, a osobito u Ini-golu, gdje je bio musafir kod Muhamedef. Semiza iz Sarajeva. Ovaj Semiz jebio vrlo obrazovan i duhovit čovjek. Bioje i pjesnik. Osobito mu je lijepa pje-sma o Mostaru na turskom. U Saraje-vo se vratio preko Sandžaka, nakon ne -pu n u godinu.

Po povratku u Sarajevo, da ne budesam, preselio je svojoj sestri Habibi,koja je tada stanovala u Čurćića maha-li. U to vrijeme H. Mujaga i zet muAhmed ef. Sočo uče njemački jezik.Instruktor im je gimnazijalac HamdijaKaramehmedović, sadašnji dr. Hamdi-ja. Sve od tada njih dvojica su ostaliveliki ahbabi i povremeno ali redovitose posjećivali. Dr. Karamehmedović jebio blizu svoga šejha, kako je nazivaoHadži Mujagu, i kad smo vršili tedžhi-zu-tekfin.

Pred ženidbu Hadži Mujaga se vra-tio u svoju kuću. 1905. god., H. Mujagase vjenčao Šemsom Hadžišabanović izSarajeva, sestrom po ocu i majci Asi -ma ge i Fejzage Hadžišabanovića i ses -t rom po majci Mehage i MuhamedageŽige. U Srpskoj akademiji nauka u Be -o gradu čuva se Divan pjesama prizren-skog melamijskog šejha Omer Lutfiefendije, u kome ima i pjesma od 8 sti-hova, u kojoj se govori o ženidbi HadžiMujage Merhemića.

Dakle, još i onda je naš Hadži Mu -ja ga bio vrlo poznat i izvan granica Bo -s ne. 20. aprila 1945. god. preselila Še -m se-hanuma Merhemić u 40. godinibraka sa Hadži Mujagom. Ostavili su 6djece: hafiz Mula-hanumu, koja je vo -di la ocu kućanstvo, Fatma-hanumuudatu za Izet ef. Mašića, hafiz Husejnef. Teologa, koji živi u Londonu, hafizOman ef. Teologa, koji živi u Kairu,Hibbe-hanumu udatu za Omer ef. Ha -sa nbegovića i Selme-hanumu udatu zaĆa zim ef. Osmanbegovića. Hadži Mu -ja ginu ljubav prema Kur’anu najboljepo tvrđuje to što su mu troje djece hafi-zi.

Od kako se Hadži Mujaga pasomopasao u njega se svijet ugledao, i takoje ostalo sve do smrti. Njegovi sinoviHusein i Osman, kao učenici Osman-bega Dženetića Mekteba u Bistriku,počeli su učiti hafizluk, pred hafizHamdi ef. Berberovićem, imamom Be -gove džamije i muderisom medrese.Ovo se pročulo po Sarajevu, pa su ineki drugi građani dali svoju djecu dauče hafizluk. Od 1923 god. ova djeca-hafizi učili su mukabele po sarajev-skim džamijama.

15BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

Kreševljaković smatra da je Dr.Safvetbeg Bašagić bio našposljednji beg, a Hadži MujagaMerhemić, naš posljednji aga.

*

Hadži Mujagina proslavaLejlei-miradža obogatila jenašu književnost sa dva lijepapriloga. Hadži Mehmedefendija Handžić preveo je iprotumačio Miradžiju SabitaUžičanina, koja se uči u Hadži Mujage, a prof. dr. ŠaćirSikirić preveo je i protumačioMiradžijju Mehmed RešidaSarajlije, koju je svojevremenoHadži Mujaga poklonio Hadži Mehmed efendijiHandžiću. Obje ove Miradžijesu objavljene, i kad ih budete čitali naćete u njima ime Hadži MujageMerhemića.

Iz te grupe je i naš drug Hadži Mujagin učenik hafizHalid ef. Hadžimulić. 1925. god. u I. razred Gazi Husrevbe-gove medrese upisalo se 6 hafiza-Sarajlija i to: hafiz IbrahimProho, hafiz Ibrahim Trebinjac, hafiz Husejn Merhemić,hafiz Osman Merhemić, hafiz Akif Handžić i hafiz MustafaSahačić, a iz Banja Luke hafiz Mehmed Zahirović. Ramaza-nom su ovi mladi hafizi pamtili svoj sabah u Hadži Mujagi-noj kući. Oni su učili mukabelu i u Begovoj džamiji, prijepodne ramazanom, pod rukovodstvom hafiz Mustafa ef.Mujezinovića-Kovača, oca našeg druga i hadži Mujaginogučenika Mehmed ef.

Ova dječija mukabela je ganula u srce siročeta bez ocaSmaila Fazlića te je i on počeo hafizluk i već sljedeće godineučio sa njima mukabelu u Begovoj džamiji. Hadži Mujaginlijepi nijet da mu djeca budu hafizi je blagodat za nas, jerhafiz Ibrahim ef. Trebinjac, naš vrlo sposobni alim, klanjahatmom sabah namaz preko cijele godine, a hafiz Ibrahimef. Proho i hadži hafiz Ismail ef. Fazlić, klanjaju ramazanomteraviju hatmom. I Hadži Mujagina kćerka Mula je probilavakum, koji je postojao dvadesetak i više godina među žen-skinjem i postala hafiza.

Ideološkom liku našeg Hadži Mujage dali su snagu i der-sovi koje je on dugi niz godina redovno posjećivao, podržavaoi sam održavao. Najsposobniji alim Sarajeva kazivao jeBuhariju. To je obično bivao muderis Gazi Husrevbegovemedrese. Iza muftije i reisa Hadžiomerovića, Buhariju jekazivao reisu-l-ulema Azapagić, a poslije Azapagića Ahmedefendija Burek. Hadži Mujaga je slušao Azapagića i Bureka,kroz cio njihov period i smatra ih najvećim alimima koje jesusreo u svome životu. Dersove iz Tefsiri Kur’ana, koje suodržavali rahmetlije hadži hafiz Muhamed ef. Hadžimulić,hafiz Mehmed ef. Okić i Ahmed ef. Burek, slušao je kroz cionjihov period.

Dersove Mesnevije koje je održavao hadži Mehmed Dže-maluddin ef. Čaušević, slušao je 17 godina. Čaušević, Okić iBurek su i održavali svoje dersove u Hadži Mujaginoj kući.

Za vrijeme borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju ikasnijih stranačkih borbi među muslimanima Hadži Muja-ga se ne odvaja od naroda, ali ne uzima aktivnog vidnog uče-šća i bavi se svojim gospodarstvom. Redovno se sastaje saHadžihalilovićem i druži se sa duhovnom elitom tadašnjegSarajeva. Tako nastavlja i poslije rata. Reisu-l-ulema Šarac,Omerbeg Sulejmanpašić i Hadži Mujaga sastaju se naizmje-nično u svojim kućama jednom sedmično.

Hadži Mujaga, kad god može, ide u Tekiju za Beglukomi sluša derviške razgovore i rasprave. Rano jutrom odlaziMuhamed Enveri ef. Kadiću i sluša i saznaje njegova novaotkrića i uspjehe iz istorije Bosne. Član je svih musliman-skih kulturnih društava. Njegov lik dobiva sve oštrije crtevrlo dobrog muslimana. Čedan je i svagdje nastupa kao niži.Kemalove reforme u Turskoj izazivale su gibanje i međumuslimanima Jugoslavije.

U to vrijeme je Turska jedina slobodna muslimanskazemlja i reisu-l-ulema Čaušević daje izjave putem javnosti

16 BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

H. Mujagina ljubav i poslušnost prema majci suposlovični. Sigurno je da je udovoljavao svimmajčinim željama, ali se ipak dogodilo da ga jeistukla, a on hadžija i momak. Često bi mi rekao:“Blago tebi kad imaš mater.“

*

U Srpskoj akademiji nauka u Beogradu čuva seDivan pjesama prizrenskog melamijskog šejhaOmer Lutfi efendije, u kome ima i pjesma od 8stihova, u kojoj se govori o ženidbi Hadži MujageMerhemića.

*

Dovu smo učinili kod Hadži Mujage i on je pratioučenje. Rastali smo se i to je bio naš posljednjirazgovor. U ponedeljak u podne ispustio je svojuplemenitu dušu jedan od najboljih muslimanaSarajeva. Sutra dan smo ga okupali i u ćefinezamotali. Na teneširu i u ćefinima činilo nam sekao da je s nama.

da odobrava te reforme. Uglavnom,stvar je u ova tri pitanja:

1. nošenje šešira, 2. otkrivanjemuslimanke i 3. racionalno iskorišta-vanje vakufske imovine. Kako ova tripitanja zadiru u iman, islam i ihsan, tose otvara polemika i stvaraju dva tabo-ra: gotovo sva inteligencija, mali brojilmije i nešto čaršije bili su uz Čauševi-ća, dok su ogroman broj ilmije i čaršijeostali protiv. Široki muslimanski sloje-vi, seljaštvo i radništvo ostavljeno je postrani. Strasti su se razbuktale i tripitanja dobivala su strančarsku boju.

Hadži Mujaga se svrstava u taborprotivnika Čauševića, izlazi iz okvirapovučenosti i vodi žilavu borbu. On je uto vrijeme podpredsjednik SarajevskogDžematskog medžlisa, i kao takav pot-pisuje polemičke akte Džematskogmedžlisa upućene reisu-l-ulemi. Kogaovo interesuje, neka se obrati na knjige“Sarajevski džematski medžlis i reiso-ve izjave“ i “Takrir hodžinske kurije“koje je 1928. god. izdao Hadži Mujaga.U vrtlogu ovih raspri H. Mujaga raski-da prijateljstvo s Čauševićem i otkazu-je mu gostoprimstvo da drži svoja pre-davanja iz Mesnevije u Hadži Mujagi-noj kući. 17 godina je Hadži Mujagaasistirao Čauševiću u predavanjimaMesnevije i on uopće prekida svoja pre-davanja, jer ih nije htio držati bez Ha -dži Mujage. Oba ova vrla muža bili suvisoko odgojeni, stoga su i u tom među -so bnom razilaženju sačuvali sebidostojnu visinu. Njima nikad nije ni naum padalo da se vrijeđaju a kamoli dajedan drugom i najmanje zlo učini.Njih obadvojica nastupali su samo uime vjere, pa su se i u tome svom me -đu sobnom sporu kretali samo u okviri-ma propisa vjere.

Činjenice potvrđuju da je reisu-l-ulema Čaušević bio vrlo dalekovidan,ali je i stanovište Hadži Mujage bilovrlo iskreno i interesantno. Čaušević ježelio da se čuva ruža, a Hadži Mujagaje volio da se čuva i ružina vaza. Došaoje 6. januar 1929. godine. Dokinut jeStatut za vjersko prosvjetnu autonomi-ju iz 1919. godine, a Čaušević je imeno-van prvim reisu-l-ulemom za cijeluJugoslaviju. 1930. godine on je odstu-

pio i dao ostavku, jer je smatrao da seministar pravde Srškić previše miješau poslove Islamske vjerske zajednice.Tri navedena pitanja ostavio je reisu-l-ulema Čaušević šerijatski neriješena.

U pitanju nošenja šešira HadžiMujaga je ostao njegov najveći neprija-telj do smrti. U pitanju vakufa tražio jeda se, koliko god je moguće, poštuješarti vakif. Kada je usnio Halifu hazre-ti Omera, gdje mu djevojka otkrivenalica daje čašu šerbeta, riješio je trećepitanje.

Hadži Mujaga je želio da se pripad-nost vjeri što vidljivije istakne i mani-

festuje. Stoga je u svom domu na sve-čan način proslavljao Lejlei-miradž iVakatul-Bedr, a u zadnje vrijeme iŠebi-arus. O Bajramima, Mevludu iRamazanu ne treba ni govoriti. HadžiMujagina proslava Lejlei-miradža obo-gatila je našu književnost sa dva lijepapriloga. Hadži Mehmed efendija Han-džić preveo je i protumačio MiradžijuSabita Užičanina, koja se uči u HadžiMujage, a prof. dr. Šaćir Sikirić preveoje i protumačio Miradžijju MehmedRešida Sarajlije, koju je svojevremenoHadži Mujaga poklonio Hadži Meh-med efendiji Handžiću. Obje ove Mira-džije su objavljene, i kad ih budete čita-li naćete u njima ime Hadži MujageMerhemića.

Miradžija je spjev na turskom jezi-

ku, u kome se opisuje putovanje hazre-ti Muhammed Pejgambera na nebesa,uči se kao Mevlud, samo je metar druk-čiji (vezen). Ne znam tačno odkad se uHadži Mujage uči Miradžija, ali sigur-no ima više od trideset godina. Mira-džiju je učio hadži hafiz Mustafa Fetinef. Kulenović sve do 1945. god., kada jeumro, jer je od sarajevskih hafiza naj-bolje poznavao turski jezik. Njemu jekasnije u učenju pomagao i HadžiMujagin mlađi sin hafiz Osman.

Iza rahmetli Kulenovića Miradžijusu učavali hafiz Esad ef. Sabrihafizo-vić, Mustafa ef. Varešanović, hafizIbrahim ef. Proho i ja. Mjesto šerbeta,kojim se časti na Mevludu, na Miradži-ji se pije mlijeko, stoga, što je hazretiPejgamber kad je bio na Miradžu poča-šćen mlijekom. Miradžija se učila i uMevlevijskoj tekiji na Bendbaši na tro-šak Fadilpašina vakufa, sve dok tekijanije zatvorena 1952. god.

Proslava Miradžije u Hadži Mujageimala je naročito svečan izgled. HadžiMujaga je dugi niz godina pozivao naMiradžiju učenike VIII razreda GaziHusrevbegove medrese, u želji da onito prenesu u mjesta gdje budu službo-vali. Za vrijeme učenja MiradžijeHadži Mujaga bi sjedio pri dnu sobe nakoljenima i na licu mu se moglo čitatikoliko u tome uživa. Ovo više i stogašto je tekst Miradžije odlično poznavao.I sami znate kako nas je i koliko nas ječastio poslije učenja.

Bedrija je arapski sastav u prozikojim se u vidu dove spominju po arap-skoj abecedi imena svih 313 učesnika uborbi na Bedru 17. dan ramazana 2god. po Hidžri, kada su muslimani podrukovodstvom Hazreti Muhammeda,izvojevali svoju prvu bitku. Iza svakogimena ponavlja se kao refren rečenica“Radijallahu anhu“. Od kako znamBedriju je učio Mustafa ef. Varešano-vić, jer njegov glas najbolje odgovaranačinu kojim se ovaj sastav uči. Učenjese završava dovom i vjeruje se da ćehurmetom junaka sa Bedra dova bitikabul.

Hazreti Mevlana Dželaluddin jenazvao prvu noć u kaburu prvom brač-nom noći (Šebi-arus), jer mlada prvu

17BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

Dan smrti HazretiDželaluddina (17. decembra)uzeli su Turci i Perzijanci kaodan uspomene naDželaluddina i nazvali Šebi-arus. H. Mujaga je volio sve štoje u vezi sa Dželaluddinom, paje odredio da slavi i ovu noć.Dobrotom AbdurahimbegaMehmeda, člana VIS-u FNRJ,dobili smo program proslave.Mi smo 17. decembra 1958. g.održali malu akademiju kod H.Mujage.

noć iza vjenčanja ulazi u novi život, aisto tako u novi život ulazi i čovjekovaduša prvu noć iza smrti. Dan smrtiHazreti Dželaluddina (17. decembra)uzeli su Turci i Perzijanci kao danuspomene na Dželaluddina i nazvaliŠebi-arus. H. Mujaga je volio sve što jeu vezi sa Dželaluddinom, pa je odredioda slavi i ovu noć. Dobrotom Abdura-himbega Mehmeda, člana VIS-uFNRJ, dobili smo program proslave.Mi smo 17. decembra 1958 g. održalimalu akademiju kod H. Mujage.

I javni rad Hadži Mujage kretao seoko vjere i prosvjete. Rečeno je da je biopodpredsjednik Sarajevskog medžlisa,ali je dugo godina bio i član SarajevskogVakufskog povjerenstva. U Vakufskopovjerenstvo je Hadži Mujagu uveo nje-gov prijatelj Muhamed Enveri ef.Kadić, koji je godinama bio predsjednikpovjerenstva. Kadić je kao kulturniradnik i istoričar našao u Hadži Muja-gi najboljeg sudruga i pomagača, jer jeposlovanje Vakufskog povjerenstvapružalo svoje niti u vjersko-kulturni ivjersko-socijalni život muslimana.

Kadić je bio vrlo ljubomoran na svešto potiče iz perioda istorije, političke ikulturne, koju je on sakupljao. Kadić jesa Hadži Mujagom metrom izmjeriosva muslimanska greblja s lijeve stra-ne Miljacke. To su učinili kada je pred-sjednik sarajevskog vakufskog povje-renstva bio hadži hafiz Hasan ef.Hadžiefendić, zvani Hadži Kado. Neznam tko je tada izmjerio groblja sdesne strane Miljacke. U to vrijeme suograđena i zidom i parmacima musli-manska groblja Kovači, Alifakovac iHambina carina.

Hadži Kado je bio vrlo dobar orga-nizator i vrlo radin čovjek. Hadži Mu -jaga je smatrao da je on bio najradeni-ji predsjednik Povjerenstva. Sredstva

za ograđivanje je osigurao tako, što jeuveo sabirnu kasu u koju se polagaoprilog prilikom vjenčanja.

Salim efendija Muftić uveo je HadžiMujagu u Vakufsko vijeće. Oni su bilivršnjaci i pazili su se iz djetinjstva,samo Salim ef. ideologija nije odgovara-la Hadži Mujaginoj. U Vakufskom vije-ću bili su tada i neki istaknuti radnicidruštva “Gajret“ čija gledišta u nekimpitanjima Salim ef. nije usvajao. Kadabi na dnevni red došlo kakvo pitanjegdje se Salim ef. bojao da ne ostane umanjini došao bi po Hadži Mujagu,navodno da ga podsjeti, da ne zaboravidoći na sjednicu. Salim ef. je bio ličniprijatelj Šekib Arslan beya, čuvenogarapskog publiciste i borca za oslobođe-nje Arapa od evropskog kolonijalizma.

Šekib je dolazio u Jugoslaviju pa seupoznao i sa Hadži Mujagom. HadžiMujaga je u društvu sa Salim ef. išao ina I. sveislamski kongres, koji se 1931.god. održavao u Jerusalimu. Tom prili-kom bili su i u Kairu. Hadži Mujaga jebio oduševljen Kairom, a naročitonamazom, koga svako revno izvršava.Došli su u dodir sa vjerskim, prosvjet-nim i kulturnim prvacima Kaira. Pose-bno su se sastajali sa izgnanim tur-skim Šejhul-islamom Mustafa Sabri ef.koji je 1912. god. dolazio u Sarajevo, ipoznatim turskim pjesnikom MehmedAkifom s kojim se Salim ef. poznavaojoš sa studija iz Turske.

I naš hafiz Bahri ef. Mulabdić kori-stio je priliku i dok je bio u Kairu dru-žio se sa Mehmed Akifom. U Kudusu jeHadži Mujaga došao u dodir sa mno-gim prvacima muslimanskog svijeta,za koje ranije nije bio ni čuo. Naročitosu ga iznenadili prvaci iz Indije, koji suvećinom govorili urdu jezikom, ali sumnogi znali i perzijski jezik. Kako jeglavni zadatak ovog kongresa bio i to

da se postigne puno duhovno jedinstvoizmeđu Sunnija i Šiija, to je predsta-vniku Šiija Imamu-Mudžtehidu, kakoga nazivaju, ukazivana naročitapočast. Kongres je otvoren u HazretiOmerovoj džamiji uoči Lejlei-Miradžaklanjanjem jacije namaza. Imam je bioŠiijski Mudžtehid. Ovim se aludiraloda treći Harem Bejti-Makdes treba dabude u muslimanskim rukama i dasunnije mogu klanjati za šiijskim ima-mima. Hadži Mujaga je iz disciplineklanjao u džematu, ali je radi svakesigurnosti u stanu opet ponovio jaciju.On je u nekoliko navrata posjetioMudžtehida, s njime razgovarao perzij-ski, što je ovoga vrlo iznenadilo, i daomu nekoliko krušaka i jabuka, koje jeponio sa svoga imanja u Halilovićima.Mudžtehid ga je pozvao sebi u goste uIrak, ali se Hadži Mujaga nije mogaoodvojiti od društva. Salim ef. je predla-gao da se vrate preko Damaska i Tur-ske, što je H. Mujaga odbio, zbogzabrane nošenja saruka u Turskoj.

Ovome Kongresu prisustvovalo je10 delegata iz Jugoslavije i to: Salim ef.Muftić i Vejsil ef. Ališan, u svojstvuslužbenih delegata IVZ u Jugoslaviji,zatim, Hadži Muhamed ef. Mujagić,Hadži Mujaga Merhemić, Hadži Hasa-naga Nezirhodžić, Uzejraga Hadžiha-sanović i Dr. Mehmed ef. Spaho, izSarajeva, Hadži Ali-Riza ef. Karabeg izMostara, Hadži Hafiz Hamid ef. Muf-tić iz Žepča i Ataullah ef. Kurtiš iz Sko-plja. Hadži Mujaga je koristio priliku irazgledao Medžidi Aksa i posjetio svaturbeta, ranijih pejgambera, koja senalaze u Palestini. Tada je posjetio Bej-tul-lahm (Betlehem) kuda hodočastekršćani. Prilikom boravka u Kairunašoj delegaciji bio je pri ruci tadašnjistudent El-Ezhara, uvaženi Kasim ef.Dobrača.

Još jedanput Hadži Mujaga je puto-vao u Kairo i zadržao se nekoliko mje-seci. Tada je odveo svoga sina hafizOsmana da studira u Ezheru i ujednose specijalizira u Kiraetu (pravilnomučenju Kur’ana). I tom prilikom sesastajao sa učenim ljudima, a naročitosa izbjeglim Turcima. Najviše je bora-vio u Ezheru, a posredstvom naših stu-

18 BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

Kroz kratko vrijeme pročulo se da je Hadži Mujaga počeo kazivatiders i odmah su došli, koliko se sjećam, hadži Mehmed ef. Potogija,Abdulah ef. Fočak, Adem ef. Karađozović, Rasimaga Zečević i hadžiAli ef. Mašić, koji su dolazili Hadži Mujagi kad je Čaušević kazivaoMesneviju. Pendi Attar smo učili do 1936. godine, a onda započeliĐulistan Šejh Sadije.

denata bio je primljen i kod ŠejhulEzhera Mustafa Meragije. Kabinetrektora imao je dvoja vrata, ulazna iizlazna. Hadži Mujaga je iz poštivanjaprema Šejhul-Ezheru skinuo cipelečim su unišli u Rektorat i to drugi nisuni opazili, ali kada je prijem bio zavr-šen i vraćali se drugim putem, jedvasu, priča Abdulah ef. Dervišević, našliHadži Mujagine cipele.

Hadži Mujaga je bio predsjednikUdruženja bivših zemljoposjednika,koji su ga kandidovali za narodnogposlanika 1938. god., ali za ovu kandi-datsku listu nije ni on sam glasao.

Kao što je Sarajevo egzotično i priv-lačno za strance jer se u njemu susrećuIstok i Zapad, tako je i Hadži Mujagabio čovjek u kome su se isprepletalitesavvuf i ortodoksija. Hadži Mujaganije bio hodža sa idžazetnamom nitišejh sa hilafetnamom. On je izrastao,mislim pod utjecajem edebijjat knjiže-vnosti u jednu treću figuru, figuru kojuvoli i jedna i druga strana. On se pribo-javao tesavvufske slobode mišljenja alije zapažao i krutost ortodoksije.

Nastojao je da ostane na sredini, alije ipak rađe ostajao uz Ehli-Kelam.Narod ga je iskreno volio i prizivao.Njegova osoba je osobito zadnjih godi-na smatrana oličenjem vjere. On tonije postigao samo znanjem (Ilumom),nego više svojim vladanjem (Amelom).A evo kakav je bio njegov amel: uvijekje išao u džemat, svakog je lijepo susre-tao i s njime se pitao, svakome je dobroželio, nikog nije ogovarao, svačijem sedobru veselio itd, godinama i godina-ma je učene i pobožne ljude primao idočekivao, 50 godina, tj. sve do Drugogsvjetskog rata davao je zijafete novimhafizima i njih dostojno darivao, Arape- bedele i hafize musafire je darivaoboščalucima i pozivao na iftare i veče-re, Arapi koji ne bi našli bedela danimai danima su boravili u njegovim Halilo-vićima. Uvijek je svoj lični intereszapostavljao i vladao se tako, da sedobivala slika da je on ponizniji i nižiod svog sugovornika.

Uvijek je nalazio načina da čovjekazabavi i da mu kakvu uslugu ili dobroučini. Kada mu je, negdje za vrijeme

rata, donio Ismetaga Merhemić na dar1/4 kg prave kafe, jer je Hadži Mujagavolio kafu, rekao je da će primiti kafupod uvjetom da je pokloni Ahmed ef.Bureku, jer on ne može sebi dozvolitida ima kafe, a Ahmed ef. nema. Kad jeu prvim godinama poslije oslobođenjapreselio hafiz Ćamil ef. Silajdžić uBrezu na očevo imanje, Hadži Mujagaje otišao u Brezu i predložio mu dadođe sa djecom u Sarajevo za njegovusofru, a da ostavi Brezu, jer mu tamonije mjesto.

Koliko je bio pažljiv prema nama,svojim učenicima, govori i to da je pri-likom rođenja naše djece sastavljao ikronograme sa datumima dječjeg rođe-nja, i to nam kao svoj dar i uspomenupoklanjao. Mnogim svojim ahbabimaje spjevao kronograme smrti. O HadžiMujaginoj epigrafici pisaće posebnonaš Mehmed ef. Mujezinović.

Desetak posljednjih godina postioje Davudov post, a još više ima godinada nije spavao u mekoj postelji. Odsvega gornjeg nas ovdje najviše intere-suju Hadži Mujagini dersovi koje jedržao u svojoj kući počam od 1934.godine do smrti tj. 25 godina. Iako suHadži Mujagini prijatelji tražili i nava-ljivali da lično on počne kazivati ders izMesnevije, jer je već Čaušević bio i bole-stan, on je preko toga prelazio i odga-đao. Dosta uporan je u tome bioNuman ef. Bajraktarević-Nunija, kojije zajedno sa Hadži Mujagom i rahmet-li Sejdagom Muidovićem (umro 1917.god.), učio i slušao perzijski jezik kodMujage Hadžihalilovića. Stoga suNuman ef. i zvali Efendija. Ja sam saefendijom imao prijateljske rodbinskeveze i on mi je počeo davati početne lek-cije iz perzijskog jezika.

Jedne srijede, sjećam se vrlo dobro,kasne jeseni 1933. godine, Efendija jepozvao na sijelo Hadži Mujagu i mene,da malo učimo. I Efendija je počeo čita-ti i prevoditi Pendi Attar (Attarovisavjeti). To je, što sam kasnije saznao,didaktično moralni spjev perzijskogklasika Šejh Feriduddin Attara i služikao početni udžbenik perzijskog edebij-jat tesavvufa. Efendija je održao dva-tri dersa, ali nije bio dovoljno načitan imršav mu je bio naš jezik, pa se u pre-vođenju naprezao tražeći pogodneodgovarajuće riječi. Sjećam se vrlodobro da je kovanicu Ab-ruj, voda i lice,prevodio doslovno, obrazna voda, a ne,stid, kako to tekstu odgovara. Jednenoći Efendija gurnu peštahtu predHadži Mujagu i reče mu da on nastavi.Kako je Numan ef. bio poznat kao vrloljut čovjek i Hadži Mujaga se premanjemu vladao kao prema svom stari-jem kolegi (šerikju), te ga je odmahposlušao i nastavio.

Sad je stvar došla na svoje pravomjesto, Mekaneke vesalte, kako birekao rahmetli Burek. Sljedeći sasta-nak je zakazan kod Hadži Mujage. Ovoiznosim stoga što se unekoliko imazahvaliti rahmetli Numan ef. da jeHadži Mujaga otpočeo sa dersovima.Kroz kratko vrijeme pročulo se da jeHadži Mujaga počeo kazivati ders iodmah su došli, koliko se sjećam, hadžiMehmed ef. Potogija, Abdulah ef.Fočak, Adem ef. Karađozović, Rasima-ga Zečević i hadži Ali ef. Mašić, koji sudolazili Hadži Mujagi kad je Čauševićkazivao Mesneviju. Pendi Attar smoučili do 1936. godine, a onda započeliĐulistan Šejh Sadije.

Đulistan je vrlo popularno literar-no-etičko djelo poznatog perzijskog kla-

19BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

18. decembra 1938. godine počeli smo Divan Hafiza Širazije (umro1389. godine). Mi ne možemo ovdje govoriti o djelima koja smoučili, nego ih samo spominjem. Divan je lirsko djelo. Na Divani Hafizje počeo povremeno dolaziti hadži Mehmed ef. Handžić, stalnoMehmed ef. Mujezinović i drugi građani Sarajeva, koji nisupoznavali perzijski jezik, ali su vrlo revno slušali predavanja i pratililogičke misli. Dersovi Divana trajali su do 24. marta 1941. godine, aodržavani su ponedeljkom uveče.

sika Šejh Sadije. Šejh Sadija je dugoživio (umro je 1291.) i mnogo putovao.Stil je dosta lahak i miješa se stih iproza. 1938. godine završen je Đuli-stan kojega je Hadži Mujaga kazivaosubotom uveče. Krug slušalaca je prili-čno povećan kad smo učili Đulistan.

18. decembra 1938. godine počelismo Divan Hafiza Širazije (umro 1389.godine). Mi ne možemo ovdje govoriti odjelima koja smo učili, nego ih samospominjem. Divan je lirsko djelo. NaDivani Hafiz je počeo povremeno dola-ziti hadži Mehmed ef. Handžić, stalnoMehmed ef. Mujezinović i drugi građa-ni Sarajeva, koji nisu poznavali perzij-ski jezik, ali su vrlo revno slušali preda-vanja i pratili logičke misli. Dersovi Di -va na trajali su do 24. marta 1941. go di -ne, a održavani su ponedeljkom uveče.

31. marta 1941. god. počeli smo Bo -sitan, drugo djelo Šejh Sadije. 6. aprilaje Hitler napao Jugoslaviju, bombardo-vano je Sarajevo i Hadži Mujaginakuća. Ders nismo prekidali i održavanje obdan tog ljeta u mojoj kući. Slušala-ca je bilo znatno manje. 15. juna 1942.god., završen je Bositan. Djelo je ustihu.

Hadži Mujaga je želio da počneBeharistan Abdurrahmana Džamijezv. Mula Džamija, koji je živio za vrije-me Sultana Fatiha. Adem ef. Karađo-zović je uporno tražio da počne Mesne-viju, a to je želio i hadži Mehmed ef.Handžić. 6. jula 1942. god. sastali smose ovdje u ovoj sobi i počeli Mesneviju.Prvi ders je održao rahmetli hadžiMehmed efendija Handžić i preveoarapski prevod uvoda prvog sveska.Slijedeće sedmice, 13. jula 1942. god.,Hadži Mujaga je održao svoje prvo pre-

davanje iz Mesnevije. 13. februara1958. god. završio je VII. svezak, tj.završena je Mesnevija.

Ali toga istog dersa Hadži Mujagaje odlučio da i po drugi put počne Mes -ne viju, jer je žalio da se ne kazuje. 17.septembra iste godine Hadži Mujaga jepo drugi put počeo Mesneviju. 4. marta1959. nastale su ramazanske ferije inije se ni slutilo da ćemo se s njim ra s -tati. U nedelju 8. marta Hadži Mujagaje otišao na svoje selo. Donekle je tobilo i za čudo, jer je ramazan bio napra gu. U utorak, prvi dan ramazana,po slije teravije pokucao sam na njego-va vrata, da mu čestitam ramazan.Nije ni koga bilo. Znao sam da je HadžiMu ja ga običavao ramazanom, odmahpo s li je teravije, obilaziti svoju rodbinu,pa sam mislio da je to i sad učinio, iosjećao dragost da je to i ovaj putmogao.

U četvrtak 12. marta bio je dannašeg dersa i ja sam poslije teravijeopet tražio Hadži Mujagu. Opet nijebilo nikoga. Našao sam Izet ef. Mašića

i on mi je rekao da je Hadži Mujaga naselu, da je dobro i da će doći. Nijedanod nas ne možemo se ispričati, što pro-pustismo toliko dana i ne odosmo uHaliloviće da ga vidimo. Sad bismo oti-šli i na Romaniju ali je dockan. Opetsam pitao i rečeno mi da će doći. Učetvrtak 19. marta, čuo sam od Hadži-je Muhasilovića da mu treba HadžiMujaga, da ide intervenisati za jednogbedeli-hadža, i da će, ako ne dođe togdana ići sutra po njega u Haliloviće.

Istog dana popodne, došao mi jeMujaga Baščaušević, promijenjen ulicu, i kazao da je Hadži Mujaga bole-stan i da je autom dovezen kući, ali darazgovara i pita o svemu. Odmah samdošao ovamo i zatekao Hadži Mujaguna dušeku, uspravljene glave, spava.Nijemo sam šutio i zurio u njega. Togčasa je došao po drugi put Dr. VejsilBičakčić i davao nam umirujuće riječi.Tog dana susretali su se njegovi prija-telji na ulici i samo o Hadži Mujagi raz-govarali. Ni u petak nisam s njim raz-govarao jer je spavao. Znali smo da onnajvoli Kur’an, pa se zdogovorilo nasnekoliko da se sastanemo u subotuposlije teravije i proučimo hatmu. Kadsam mu unišao bio je otvorenih očiju iišaretom ruke pozvao me da sjedem donjega.

Upitao se sa mnom i ispričao mi,kada i kako ga je zabolilo. Iftario se ilijepo jeo sa Fatimom koja ga je služila,neki je hošaf ostavio za kasnije i izašaoda promijeni abdest. Kad sam se, kaže,vratio, nešta mi je zapelo za noge i pao

20 BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

Prvi ders je održao rahmetli hadži Mehmed efendija Handžić ipreveo arapski prevod uvoda prvog sveska. Slijedeće sedmice, 13.jula 1942. god., Hadži Mujaga je održao svoje prvo predavanje izMesnevije. 13. februara 1958. god. završio je VII. svezak, tj. završenaje Mesnevija.

*

Ders Mesnevije je mijenjao svoje lice. Umrli su hadži Mehmed ef.Handžić, Derviš ef. Korkut-Ibnul Ajn, Rasimaga Zečević i drugi.Slušatelji su se mijenjali. Treba napomenuti, da je bilo vremenakada se ders Mesnevije nije održavao, ali to nikada nije trajalo cijelugodinu.

Kongres je otvoren u Hazreti Omerovoj džamiji uoči Lejlei-Miradžaklanjanjem jacije namaza. Imam je bio Šiijski Mudžtehid. Ovim sealudiralo da treći Harem Bejti-Makdes treba da bude umuslimanskim rukama i da sunnije mogu klanjati za šiijskimimamima. Hadži Mujaga je iz discipline klanjao u džematu, ali je radisvake sigurnosti u stanu opet ponovio jaciju. On je u nekolikonavrata posjetio Mudžtehida, s njime razgovarao perzijski, što jeovoga vrlo iznenadilo, i dao mu nekoliko krušaka i jabuka, koje jeponio sa svoga imanja u Halilovićima.

sam. Podizao sam se nekoliko puta, alinisam mogao ustati. Došla je Fatimada me zove i iznenadila se. Ona samanije me mogla podići pa je dovelaNazminca i Ibrahima, brata Halid ef.(Salihagića) i oni su me unijeli. I sutra-dan su me donijeli ovamo.

Kad mi je ovo ispričao, bojao sam seda se ne zamara, pa sam mu rekao daćemo proučiti hatmu. Dovu smo učinilikod njega i on je pratio učenje. Rastalismo se i to je bio naš posljednji razgo-vor. U ponedeljak u podne ispustio jesvoju plemenitu dušu jedan od najbo-ljih muslimana Sarajeva. Sutra dansmo ga okupali i u ćefine zamotali. Nateneširu i u ćefinima činilo nam se kaoda je s nama.

Abdulkadir efendija Mahmutović,imam i muderis iz Travnika, na glas daje umro Hadži Mujaga pohrlio je u Sa -ra jevo, i bio je prisutan kod tedžhizu-te -k fina. Gasul ga je činio po njegovoj opo-ruci naš Abdullah ef. Fočak i njegovmahalski imam hafiz Ibrahim ef. Pro -ho. Ja sam molio da poljevam vodom.Abdulkadir ef. je kažiprstom svoje de s -ne ruke simbolično napisao na čelu Bis -mille i na prsima La-ilahe-illel-lah. Sta-vili smo ga u tabut i predali narodu daga nosi pred Begovu džamiju.

Narod ga je volio i na ruke digao.Njegovu dženazu su čuvali pred džami-jom naši drugovi s dersa i njemu dragiahbabi hadži Mustafa ef. Beglerbego-vić i hadži Ali ef. Mašić, Hasan ef. Kan-tardžić. Dženazu mu je klanjao hafizIbrahim ef. Proho. Kad su tabut spu-stili na kabur, njegov učenik Mustafaef. Mehić je održao kraći govor i dervi-ši obavili zikir.

U kabur su ga spustila trojica hafi-za koje je on volio, Sabrihafizović, Pro -ho i Silajdžić, i najstariji zet Izet ef. Ma -šić. Kad je nasuta zemlja njegov unukIrfan je proučio svome dedi po poslje-dnji put Esmaul-husna. Na njegovu ka -bu ru je učilo mnogo osoba. Kad jeImam ef. proučio talkin, s Hadži Muja-gom su ostala samo djela koja je naovom svijetu radio.

Kroz minulih 16 godina ders Mesne-vije je mijenjao svoje lice. Umrli suhadži Mehmed ef. Handžić, Derviš ef.

Korkut-Ibnul Ajn, Rasimaga Zečević idrugi. Slušatelji su se mijenjali. Trebanapomenuti, da je bilo vremena kada seders Mesnevije nije održavao, ali tonikada nije trajalo cijelu godinu. Mesne-vija je započeta i završena u ovoj sobi.Uz rat jedno vrijeme ders je održavan unižoj okružnoj medresi na Bendbaši iTabačkoj džamiji. I poslije oslobođenjaders se neko vrijeme držao u Tabačkojdžamiji. Nekoliko dersova je održano i uCarevoj džamiji, jednu godinu ders jeodržavan naizmjenično kod mene,Abdulah ef. Fočaka i Mehmed ef. Muje-

zinovića. Hadži Mujaga je u ruksaku naleđima nosio Mesneviju, jer je hodio sadva štapa. To dokazuje koliko je volioMesneviju.

Mesnevija ima 6 svezaka, čiji jeautor Hazreti Mevlana Dželaluddin Ru -mi, a 7 svezak je kasnije dodat. Turci,Perzijanci i muslimani u Pakistanu iAfganistanu smatraju Mesneviju tre-ćom knjigom na svijetu. Prva je Kur’aniazimuš-šan, druga Pejgamberov HadisiŠerifi i treća Mesnevija Mevlana Džela-luddinova. U Sarajevu se Mesnevija ka -zi vala od njegova postanka.

U zadnjih 100 godina Mesneviju suu Sarajevu kazivali: Isevi MehmedEmin ef., Učambarlić Mustafa ef. Aza-pagić, hadži hafiz Mehmed Tevfik, ef.Čaušević, hadži Mehmed Džemaludinef. i Merhemić Hadži Mujaga; u Tra-vniku je Mesneviju kazivao hadži Mulaef. Korkut, muftija, a u Visokom hadžihafiz Husni ef., muftija.

Hadži Mujaga je želio da se preda-vanje Mesnevije nastavi i poslije njego-ve smrti i pred vama ovdje odredio daga ja zamijenim. U to ime poklonio mije svoju Mesneviju iz koje nam je onkazivao ders. Dobri Hadži Mujaga pre-cijenio je moju snagu i na moja leđastavio tovar za koji ja nemam snage.Ne želim da mu budem nezahvalan inepokoran, pa ću se moliti Allahu dž.š.da me uzdrži na pravom putu i da midadne znanja i snage da stignem dostepena sa kog se kazuje i tumačiMesnevija. Tu ću se inšallah spremati,a sad nek bude pauza. Dovu ćemo čini-ti da ova pauza ne bude previše duga.

Ovo moje predavanje o Hadži Muja-gi namijenjeno je vama, njegovim pri-jateljima koji ste se oko njega kupili, adrugi će o njemu pisati. Pročitaću vami prevesti dva epigrafa o Hadži Mujagi.Jedan je hadži hafiz Šabit ef. Zaim,muderis iz Vučitrna na turskom jezi-ku, a drugi, na arapskom jeziku sasta-vio je Muhamed ef. Mašić iz Tuzle. Nakraju ću vam pročitati i prevesti jednukraću Hazreti Mevlana Dželaluddino-vu pjesmu, po kojoj se prva noć u kabu-ru može nazvati Šebi-Arus. n

U Sarajevu, 30. aprila 1959.

21BEHAR 116

UVODNE RIJEČI

Desetak posljednjihgodina postio jeDavudov post, a još višeima godina da nijespavao u mekoj postelji.Od svega gornjeg nasovdje najviše interesujuHadži Mujagini dersovikoje je držao u svojojkući počam od 1934.godine do smrti tj. 25godina. Iako su HadžiMujagini prijatelji tražili inavaljivali da lično onpočne kazivati ders izMesnevije, jer je većČaušević bio i bolestan,on je preko toga prelazioi odgađao.

EUZU BILLAHI MINEŠ-ŠEJTANIR-RADŽIMBIS MI LLA HIR-RAHMA-NIR-RAHIM

VE MA HAZIHIL-HAJA-TUD-DUN’JA ILLA LEH-VUN VE LEIB, VE INNED-DAREL-AHIRETE LE

HIJEL-HAJEVAN, LEV KJANU JA’LEMUNSADAKALLAHUL-AZIM

Ovaj ajeti-kerim, koji smo proučili, nalazi se prikraju sure Ankebut, u 21. džuzu Kur’an i azimušša-na. U ove tri rečenice, od kojih se sastoji ajet, Allah,dž.š., nas opominje, da se ne bismo zanijeli dunjalu-kom, pa zaboravili na Ahiret. I kaže nam ovako:

Ovaj dunjalučki život, nije ništa drugo, nego zaba-va i igra!

A život na Ahiretu, na drugom svijetu, to je praviživot! / Jer, ovaj život, na dunjaluku, je kratak i pro-lazan, a budući život je vječan./

Samo, kad biše ljudi to znali! / Ali ne znaju i neshvataju./

Eto, u ovom smislu, po sadržaju ovog ajeta, kretatće se i ovaj naš noćašnji ders iz Mesnevije. Ovaj ders,koji ćemo noćas ponoviti, održao nam je Hadži Muja-ga 10. novembra 1955. god. Teško je dočarati načinHadži Mujaginog kazivanja, jer je to bila karakteri-stika njegovog dersa. Tim specijalnim načinom kazi-vanja, sa starinskim izrazima, koji su bili bliskinašem srcu, Hadži Mujaga je osvajao slušaoce. Ali,nadamo se, da će nam ova hikaja, koju ćemo sadaprevesti, bar donekle približiti onu atmosferu, koja jenekad vladala u Hadži Mujaginoj odaji, kad je on, zasvojom malom peštahtom, kazivao dersove iz Mesne-vije.

Predmet dersa je jedna hikaja iz VI. sveskaMesnevije. Naslov toga poglavlja je malo duži, i glasiovako:

Priča o lovcu, koji se je umotao u travu, a naglavu stavio (poput kape) struk cvijeća – ruža

i lala – i tako se prikrio i kamuflirao, da bi obmanuo ptice i navukao ih u zamku.

Tema, koju obrađuje ova hikaja jeste, iskrena tevba. Ta tema, popraćena je sa nekoliko lijepih nasihata i sli-

kovitih primjera. Prvi dio ove hikaje, koji ćemo mi sada pre-vesti, ima 32 bejta.

Evo kako hz. Mevlana započinje tu hikaju:

1. bejt:Doletje jedna ptica, na jednu pustu poljanu, I opazi, kako je tu postavljena zamka, za lov na ptice.

2. bejt:Nekoliko zrna, kao mamac, bilo je stavljeno na zemlju;A lovac, koji je tu zamku postavio, sakrio se u zasjedi!

3. bejt:Umotao se lovac u travu i lišće, očekujući, Ne bi li naletjela koja naivna ptičica, i pala u tu zamku.

4. bejt:I zaista, naletje tuda jedna ptica,Pa, iz radoznalosti, poče oblijetati i trčkarati oko te

zasjede.

Komentar: Ali, ova ptičica nije bila naivna. Ona je bila mudra i

pametna. Ona je naslutila, da se tu krije nekakva zamka.Pošto je dobro ispitala teren, uvjerila se u to: opazila ječovjeka u zasjedi!

5. bejt:(Ostajući na rastojanju, da je čovjek ne bi mogao dohva-

titi i uloviti,ptica pribere svu snagu, pa se odvaži i upita ga):

22 BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

Hadži Mujaga Merhemić

PRIČA O LOVCU(Prema reinterpretaciji Hadži hafiza Halid-ef. Hadžimulića,

koji je revnosno bilježio dersove kod Hadži Mujage. Ovo poglavlje je iz VI. sveska Mesnevije, bejtovi 435-466.)

Ko si ti, što si se u to zelenilo umotao?Šta tražiš u ovoj bezvodnoj pustinji, u ovoj divljini?

Pouka iz ovih nekoliko bejtova:Obično se opasnost krije u onim stvarima, koje nas priv-

lače svojom spoljašnjošću. To su zamke, koje mi ne vidimo.A zamke su skoro svuda postavljene, na našem životnomputu. Latet anguis in herba! (Zmija se krije u travi!), takokažu stari Rimljani.

I ovaj lovac, koji se je sakrio u travi, pokušao je da seposluži varkom, da bi došao do plijena. Ali, pošto je otkri-ven, on mijenja taktiku. On se sad pretvara da je dobar, i dase je povukao u samoću, pobjegavši od hrđavih ljudi!

Ovo je samo jedan primjer pokvarenog i podlog čovjeka,koji, pod plaštom pobožnosti, krije svoje hrđave namjere.

Ne treba zaboraviti, da je čovjek – najopasnija zvijer!Nikada i nikome, ne može se slijepo vjerovati. Valja čovjekaproučiti i upoznati!

Da se mi vratimo našoj hikaji! Lovac odgovara ptici, kad ga je ona upitala: Ko si ti?

6. bejt:Ja sam jedan pobožni čovjek, koji se je odvojiood svijeta i povukao u samoću, kaže lovac.Meni je lijepo na ovom mjestu,i dosta mi je ovo malo trave i lišća, što ga ima oko mene!

7. bejt:Ja sam odabrao zuhd i takvaluk, kaže lovac.Povukao sam se u samoću i prihvatio za Din!Jer, već vidim, da je edžel preda mnom!/Približio se kraj života, valja putovati!/

8. bejt:Smrt mojih bližnjih, mojih komšija i prijatelja, bila mi je

dobar vaščija/Tj. dala mi je dovoljno savjeta i opomena./

Ti udarci, srušili su moje planove,razorili moju trgovinu i moj dućan!/Drugim riječima: šta vrijedi više trgovati i zarađivati, kad svakog časa dolazi udarac iza udarca./

Komentar:U prvom polustihu ovog bejta: Smrt mojih bližnjih, dala

mi je dobru lekciju, hz. Mevlana aludira na hadisi-šerif:Mevtul džari kefa bike vaizan – Smrt tvoga komšije,dovoljna je, da te pouči i opomene!

Danas je pokucala na njegova vrata, sutra će pokucatina tvoja!

Dalje, nastavlja svoju ispovijest onaj lovac, a ptica gasluša.

9. bejt:Kad se najposlije moram zatvoriti u kabur i ostati sam, onda smatram da je bolje, još za ranije, prekinuti druženje sa svijetom!

/Jer nema koristi od tog druženja!/

10. bejt:Kad se na koncu moram okrenuti zemlj i leći u mezar, onda je bolje, da još sada, okrenem lice svome Rabbu, Jedinom Gospodaru svijeta./Jer se na koncu moramo svi Njemu vratiti!/

11. bejt:E moj sinko, kaže lovac ptici, kad najposlije valja usta zatvoriti i zanijemiti, Onda je bolje, da ih sad, kad još mogu govoriti, manje tvaram! /Tj. da što manje govorim, a što više šutim!/

Tako kaže ovaj lovac ptici, objašnjavajući joj, zašto se jepovukao u samoću i sakrio u travu.

Ovaj dijalog, između ptice i lovca, koristi Hazreti Mevla-na, da nam uputi nekoliko iskrenih savjeta. Pa kaže dalje:

12. bejt:O ti čovječe, koji si naučio oblačiti zlatom vezeno odijelo i nositi o pasu ćemer, Imaj na umu, da će tvoja posljednja odjeća biti – nešiveni ogrtač! /tj. ćefini/

13. bejt:Na koncu nam valja lice okrenuti zemlji, /tj. valja leći u zemlju/, iz koje smo i ponikli!Zašto onda da srce vežemo za ove lakoumne, nevjerne i nepouzdane ljude?

Ukratko: Postali smo od zemlje, opet se vraćamo zemlji.

Komentar:Ovim bejtom, pjesnik aludira na jedan ajet u suri Ta-ha.

Kaže Allah, dž.š., u ovom ajetu: Esteizu Billahi:

Stvorio sam vas od zemlje, u zemlju ću vas vratiti, i iz nje ću vas opet izvaditi, jednom drugom prilikom. /Tj. na dan proživljenja poslije smrti, kad osvane Sudnji

dan/

Dalje, kaže Hazreti Mevlana, upućujući nam savjete iukazujući na naše nedostatke i propuste:

14. bejt:Naši djedovi, očevi, djeca i rođaci – to su bića za koja smo mi srce vezali.To su elementi, koji nas okružuju i u čijem se društvu mi ugodno osjećamo.

Komentar:Ali, ti elementi, ti članovi naše porodice, su kasnije došli

u naše društvo. A naša stara akreba, naši rođaci od praisko-

23BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

na, to su ona poznata četiri elementa, od kojih je sastavlje-no naše tijelo: voda, zemlja, zrak i vatra.

Napomena:Prema starinskom poimanju i učenju, od ta četiri ele-

menta izgrađeno je naše tijelo. Ta četiri elementa zovu searapski: Anasiri-erbe’a. Sa ovim terminom, često se susre-ćemo kod orijentalnih klasika.

Pa kaže dalje Hazreti Mevlana za ta četiri elementa:

15. bejt:Godinama i godinama, ovo naše tijelo,družilo se i bilo blisko sa ta četiri elementa!Komentar:Prema tome, stari, iskonski rođaci našeg tijela, su ti ele-

menti, od kojih je ono sastavljeno.

Sada dolaze malo teži, misaoni bejtovi, u kojima se ogle-da filozofija misticizma.

To je rasprava o duši. Razmatranje njene suštine. A to ječesta tema u Mesneviji.

16. bejt:Duša čovječija /ruh/, sadržiu sebi dva važna faktora: nefs i akl.Nefs je život, akl – pamet.

Komentar:Život i pamet, to su dva osnovna elementa, koji sačinja-

vaju dušu. To su darovi, koje duša, svojim dolaskom, unosiu naše tijelo.

U toku života, tj. u toku boravka duše u ovom našemtijelu, razvijaju se u nama i druge sposobnosti, kao što jedar govora, osjećaj, bistrina, memorija itd. Sve su to ele-menti vezani za dušu.

Ali duša, boraveći u tijelu, udalji se od svoga izvora, pazaboravi na svoje porijeklo i svoj zavičaj. Zaboravi na svijetduša, iz kojeg je potekla, i u koji se opet mora vratiti.

Da to malo bolje objasnimo. Znamo, da je u toku ovozem-nog života, duša prisiljena, da boravi u ovom našem tijelu.To je njeno zatočeništvo, njen zatvor. Ona je lišena slobode.Ona je stiješnjena u našem grudnom košu, kao ptica u kafe-zu. Ne može da poleti, jer joj ne daju rešetke!

Za to vrijeme, tj. za vrijeme boravka u našem tijelu,duša je okružena sa novim elementima, od kojih se sastojinaše tijelo. To su ova već pomenuta četiri elementa.

Premda ti elementi nisu njoj srodni, ipak se ona, tokomvremena, obikne u toj novoj sredini, pa zaboravi na svojzavičaj – na svijet duša – i na one svoje prave rođake, tj. nasvoje srodne elemente. Kratko rečeno: zanese je Dunjaluk,pa zaboravi na Ahiret!

Zato kaže hz. Mevlana u drugom polustihu ovog bejta:

Duša, ponekad zaboravi na izvor, iz kojeg je potekla, na zavičaj, u koji joj se valja opet vratiti!

Ovih nekoliko riječi o duši, bilo je potrebno iznijeti, da

bismo razumjeli ovaj bejt, u kojem se Hazreti Mevlanadigao visoko, u sfere apstrakcije.

Pošto se tako duša ponijela, i zaboravila na sutrašnjicu,stiže joj ukor:

17. i 18. bejtNapomena:Ova su dva bejta u logičnoj vezi, jer sačinjavaju jednu

misao, jednu rečenicu, pa ćemo ih zajedno prevesti.Pošto je duša zanemarila svoju dužnost, zaboravila na

svoj amanet – da mora ostati čista i da se ne smije uprljati,dolazi joj opomena i ukor:

Pamet i savjest, kao njeni rođaci, njeni srodni elementi, opominju dušu, pa joj kažu: Ej, bi ve fa!

O ti nesigurna i nepouzdana dušo!Ti si se, izgleda obiknula u tom tijelu,i zaboravila na svoj zavičaj i na sutrašnjicu!

Drugim riječima: O ti čovječe, u kojeg je tako malo povjerenja i pouzdanja! /Jer, duša je sad u nama! To je nama ukor!/

24 BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

Ti si našao nekoliko jarančića, za ovo pet-šest dana!/Tj. za ovo kratko vrijeme tvoga boravka na zemlji./

A okrenuo si glavu od starih drugova i prijatelja. Komentar:Ovako naša duša, s vremena na vrijeme, dobiva opomene

i upozorenja iz jednog nevidljivog svijeta, iz svijeta duša, a odstrane jednog Univerzalnog Uma, tj. Svemoćnog i Sveznaj-ućeg Stvoritelja, koji je opominje, preko naše pameti i savje-sti, da se probudi iz gafleta, da ostavi lažne prijatelje, a da sevrati svojim starim, pravim dostovima, koji joj dobro žele.

Pouka:Eto, upravo je takav ovaj današnji, dunjalučki čovjek,

koji živi u gafletu, u vrtlogu savremenog života, u obmana-ma i iluzijama, zaboravljajući na sutrašnjicu i na teškuodgovornost koja ga čeka.

Čovjek, kao da je podjetinjio – tako se ponaša! On zatvara oči pred stvarnošću i nastoji da priguši glas

razuma i savjesti.Stanje današnjeg čovjeka, liči zaista na stanje jednog

djeteta!Šta radi dijete? Dijete voli da se igra, da provodi vrijeme

u zabavi i igri u carstvu snova.I odrasli ljudi, danas, provode vrijeme u besposlici, u

gafletu, obmanjujući sami sebe.Odrasli ljudi, ustvari su, velika djeca!Da bi nam prikazao stanje tih ljudi, Hazreti Mevlana

iznosi jedan slikovit primjer:

19. bejt:Premda se djeca, za vrijeme igre, ugodno osjećaju i uživaju u igri, tako da je ne bi nikad ostavili,ipak, kad se primakne mrak,povlače se sa igrališta i odlaze kući na konak.

20. bejt:Jedno malo dijete, skinulo se, i ostavilo odjeću u kraj, pa se predalo igri. Ali iznenada, i neopaženo, privuče se jedan kradljivac, pa zgrabi cipele i kaput, i odnese ih! /Osta dijete bez

odjeće./

21. bejt:Dijete se toliko zanijelo u igri, da je zaboravilo na svoje odijelo!Kad tamo, nema ni kape ni košulje! /Došao kradljivac,

pa odnio!/

22. bejt:Noć se primakla, igri došao kraj, a dijete plače: nema šta obući! Ne smije da ide kući, jer će ga babo koriti i istući!

Pouka:I ovaj Dunjaluk je, kao jedna poljana, kao jedno igrali-

šte. A ljudi, zagrijani dunjalučkim poslovima, liče na djecu,zanesenu igrom.

Igri se primiče kraj, a ljudi provode vrijeme u gafletu!Valja ići na konak, /tj. leći u kabur/, a nema odjeće, takva-luka, nema dobrih djela!

Došao lopov, pa nam ukrao odijelo i cipele, i mi ostali igoli i bosi!

Došao šejtan, pa nas odvukao na krivi put, i mi ostaviliibadete: namaz, post, zekjat, sadaku.

Kako da izdržimo hladnu noć, bez tople odjeće?Zašto smo se toliko zaboravili, pa dozvolili lopovu, da

nam se primakne i da nas pokrade?Na sve ovo, opominje nas Hazreti Mevlana, pa kaže u

slijedećem bejtu:

23. bejt:O ti čovječe, koji si zanesen Dunjalukom, a zaboravio si na Ahiret!Zar nisi čuo i slušao kur’anski ajet: Ovaj dunjalučki život je kao igra i zabava!

25BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

Ti si dozvolio, da ti vjetar odnese tvoju odjeću, i sad si ostao bez pomoći i zaštite; stojiš iznenađen, izgubljen i uplašen pred sutrašnjicom koja te čeka.

Komentar:Smisao bejta je jasan. Kao da nam Hazreti Mevlana kaže:

O čovječe! Imaj na umu, da je ovaj život kratak i da će takobrzo proći, kao što djeci prolazi vrijeme u igri. A ti si se, jad-niče, zanio tim životom i ovom dunjalučkom igrom, pa sizaboravio na svoje odijelo. Tj. zaboravio si na takvaluk, osta-vio si namaz i ostale ibadete, pa sada nemaš zaštite!Noć se primakla, valja leći u kabur, a ti nemaš dobrih djela!

I sada, uplašen i izgubljen, stojiš pred tom neminovnomsutrašnjicom. Kuda sad?

Da bi nam ukazao na izlaz iz te teške situacije, HazretiMevlana daje nam slijedeći savjet:

24. bejt:Prije nego što padne noć, ti potraži sebi odijelo!Nemoj gubiti vrijeme u besposlenim razgovorima!

25. bejt:/Vraća se opet Hazreti Mevlana na dijalog između lovca

i ptice./

Kaže lovac ptici: Ja sam izabrao sebi mjesto boravka u ovoj pustinji i u ovoj samoći.

Ja sam vidio i uvjerio sam se, da me svijet potkrada i raznosi moju odjeću./Tj. upropasti mi moje slobodno vrijeme, svojim bespo-

slenim razgovorima./

Smisao bejta:O vi mumini, koji živite u pustinji ovoga svijeta! Pazite

da vam lopovi ne pokradu vaš imetak! Tj. pazite, da vas ovidunjalučki ljudi ne odvedu na krivi put, pa da izgubite svojkapital - svoj iman!

Pa nam onda Hazreti Mevlana iznosi, kolike štete igubitke trpimo, lutajući za dunjalukom i za ovim obezglav-ljenim svijetom:

26. bejt:Pola života prođe nam u lutanju za praznim željama, u društvu lažnih prijatelja! Pola života prođe nam, trpeći bolove i podnoseći udarce, koji nam dolaze od naših neprijatelja!

27. bejt:Ovi lažni prijatelji, koji nas okružuju, upropastiše nas i raznesoše našu odjeću:Jedan nam odnese džubbe, drugi – ćullah!

A mi, zaneseni dunjalučkom igrom, baš kao mala djeca, i ne znamo da smo pokradeni, da smo ostali bez odjeće! /Toliko nas je gaflet poklopio!/

28. bejt:I gle, najedanput, primiče se posljednja noć našeg života!Edžel je tu! Smrt čeka pred vratima! /Vidiš li ti to, čovječe?/

Drugi polustih je na arapskom jeziku. Iz toga vidmo,kako Hazreti Mevlana perfektno vlada arapskim, kao i svo-jim maternjim, perzijskim jezikom.

Ostavi tu igru, koja te je upropastila!Ne vraćaj se više u to kolo!

29. bejt:Pazi! /Pamet u glavu! Trgni se!/Još ti preostaje jedna jedina šansa, a to je tevba! /tj. iskreno pokajanje, povratak u krilo vjere./

Uzjaši na tog ata, i stigni onog lopova,koji ti je ukrao odijelo!

Otmi od tog hrsuza svoje odijelo, i ne ostavljaj više toga ata /tj. tevbe/.

30. bejt:At tevbe, to je jedan čudan at!On će te, za tren oka, iznijeti iz ovih nizina u nebeske visine!

Komentar:Ovdje je riječ o iskrenoj tevbi, a to znači: Proći se svih

grijeha, i odlučno prihvatiti za din! I ne obazirati se više nakrivi put, kojim je čovjek dotle išao! Iskrena tevba – to jenajodlučniji korak u pravcu dobra, to je prekretnica u živo-tu čovjeka.

To je posljednja šansa za spas duše!

31. bejt:Ali toga ata, koji te je spasio iz dunjalučkih nizina i podigao u visine – tog ata dobro pazi!

Čuvaj ga od onog lopova, koji ti je ukrao odijelo!

32. bejt:Budi na oprezu i pazi, da ti onaj koji ti je ukrao odijelo, ne ukrade i tog ata!Pazi dobro toga ata, i stalno bdij nad njim!

Jer, ako ti onaj lopov,ukrade i tog ata, onda si propao! Onda nema više nade ni spasa!

Drugim riječima: Ne napuštaj tevbu, ne vraćaj se više nakrivi put!

IN-NE NEĐ-MES TU –NE-REM-LES TU-NE-HABVAH-JI-HAK-VALLA-HU-A-LEM BIS-SA-VAB n

26 BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

27BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

MevlanaDželaluddin Rumi

Izdaje: Katedra za Mesneviju

“Hadži Mujaga Merhemić“

Prevodilac:

Hadži hafiz Halid Hadžimulić

Tumač:

Hadži Fejzullah Hadžibajrić

Tiraž: 50 komada

Sarajevo, 1981.

MESNEVIJAIII

Svezak prevod

Hadži Fejzullah ef. Hadžibajrić:

IDERS*

Uvodna riječEmanet kazivanja Mesnevije u

Sarajevu, ostavio nam je rahmetliHadži Mujaga Merhemić, koji je prese-lio na ahiret 23. marta 1959. godine.Mene je zadužio tim emanetom, pa seevo do danas taj njegov emanet čuva iodržava. Ja do ovog emaneta mnogodržim, a pogotovo kada je u pitanjujedan tako rijedak i dobar čovjek kakavje bio naš rahmetli Hadži Mujaga1

Također, želim da ovaj emanet pre-nesem na nekog mlađeg. Za to sam iza-brao kao najpogodniju ličnost našeghadži hafiz Halid efendiju Hadžimuli-ća, koji je odličan poznavalac perzijskogjezika, vrstan hatib i maksimalnodobar čovjek.

Ja sam ovaj emanet pokušavao pre-nijeti na hafiz Halid ef. Hadžimulića joškad smo htjeli započeti sa kazivanjemdrugog sveska Mesnevije u džamijiJedileri (koncem 1973. godine), ali to jedošlo sada da se ostvaruje.

Nezgodno je nekoga u lice hvaliti,ali ne treba ničiju dobrotu ni zanemari-ti! Kad se hafiz Halid ef. primi ovogposla, ja bih se onda našao između dvarijetko dobra čovjeka: selefa – HadžiMujage Merhemića, i halefa – Hadžihafiz Halid efendije Hadžimulića. Sahafiz Halidom razgovarao sam i ovakosmo se sporazumjeli: da će se on prih-vatiti prevođenja pismenog dijela, a daću taj isti materijal prenositi na derso-vima Mesnevije u tekiji, uz dodataktesavvufskog komentara iz tog dersa.Pismeno prevođenje Mesnevije za nas jevrlo važno, da ponovim tri puta: vrlovažno! Ja ću se pobrinuti da svoj dioobavim što bolje, iako sam poostario a i

zdravlje me sada slabije služi. Što setiče pomagala oko ovog prevođenja,hafiz Halid ef. ima prevod Mesnevije naengleskom jeziku, ali mu treba nabavi-ti prijevode na francuskom i njema-čkom jeziku. O tome će se pobrinutiKatedra za Mesneviju. Lično se zadu-žuju hadži Ismet Žiga za njemački ihadži Muhamed Imamović za francu-ski prevod.

Nakon što hafiz Halid ef. pregledamaterijal minulog dersa, uredi ga i po p -ra vi, u duhu književnog jezika, davat ćetaj materijal meni na pregled i sravni -va nje, a ja ću onda taj ders predati ha -dži Abdullah efendiji na pisanje i preku-cavanje (kao što smo to i do sada radili).Taj bi materijal onda bio gotov za umno-žavanje, o čemu bismo se kasnije dogo-vorili. To bi bilo o Mesneviji.

Pošto sam dosta angažovan u Fer-hadiji džamiji i Sinanovoj tekiji oko der-sova, za koje smatram da su nužni, zatoćemo dersove iz Mesnevije održavatijednom u petnaest dana. Istu noć će bitiobavljen zikir po mevlevijskom usulu.Tako smo i ranije radili dok smo održa-

vali dersove po džamijama: u Jedileri-ma, Ferhadiji i na Mlinima. Ja samvodio naizmjenično: mevlevijski, kadi-rijski pa onda nakšibendijski zikir, stim što mi je kadirijski tarikat ostaoprvenstven jer mi je bio prvi.

U decembru ove godine naš hadžiAbdullah ef. Fočak otišao je u Stanbol iu Konju. Tamo se sreo sa zvaničnimpredstavnicima mevlevijskog reda i odnjih dobio dozvolu za vršenja mevlevij-skog zikra i za širenje mevlevijskogtarikata i to od izvora, tj. od Čelebije.Mi smo o tome ovdje govorili dvije noći.Prvu noć nam je on opširno opisao tajdogađaj, a drugu noć mu je Tarikatskicentar priznao tu službu. Ja sam govo-rio o načinu zaduženja novog mevlevij-skog vekila.

***Sultan Mehmed Fatih došao je u

Bosnu 1463. godine, a prije njega nagodinu dana došao je mevlevizam uSarajevu. Tada je sagrađena musafir-hana sa mevlevijskom zavijom (tekijom)na Bentbaši, od tada pa sve do danas, uBosni postoji i djeluje mevlevijski tari-kat uz manje pauze. Zato se uzdam uobnavljanje i jačanje ovog tarikata odstrane novog vekila h. Abdulah ef. i unjegove veze sa Konjom.

Ova tekija najpreča je da preuzmena sebe kao pravni nasljednik i ulogunestalih nakšibendijskih tekija u Sara-jevu, a isto tako i ulogu mevlevijsketekije na Bentbaši, jer je u neposrednojblizini (mahali), a tu je i novi vekil mev-levijskog tarikata. O mevlevizmu seviše interesuju ljudi na vani nego miovdje. Tako je naš Umbert iz Italije dosada naučio perzijski toliko da mi jenapisao pismo na perzijskom jeziku, aMehmed ef. Mujezinoviću je napisaopismo na našem jeziku. Godine 1930.ukinuto je kod nas tevdžihi – džihat –

28 BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

* Ovaj ders održan je u petak 13. marta 1981. godine, a 17.džumadel-ula 1401. po Hidžri u nakšibendijskoj tekiji Halil-bašića 18, poznatoj pod imenom Nadmlini, iza jacije namaza.Na početku dersa Šejh Fejzullah efendija Hadžibajrić jedodao da će on dati kraći uvod, zatim će H. hafiz Halid ef.Hadžimulić prevesti d i b a d ž u (uvod u III svezak Mesne-vije ) – a na kraju će hadži Abdullah ef. Fočak voditi mevle-vijsku mukabelu.

1 Sejarat – “Mesnevija, njeno čitanje i tumačenje u Sarajevu“,dio je magistarskog rada Dr. Ivana Hojanića iz Frajburga, koji

je preveo sa njemačkog Resić Idris, profesor Gazi Husrevbego-ve medrese u Sarajevu, a umnožio Tarikatski centar – Kate-dra za Mesneviju u Sarajevu 1978. god.Ovaj rad sadrži sva obavještenja o radu oko Mesnevije do ovegodine, a mi ćemo od sada podnijeti novi izvještaj o programupredavanja Mesnevije. Eto, za našu Mesneviju se zna i vannaših granica, i to ne samo u Turskoj nego i na Zapadu. Drugisvezak Mesnevije je završen, (tj. njegovo kazivanje i prevođe-nje), 3. maja 1980. godine i sada je na korekturama, a prvisvezak čeka štampanje od 1973. godine.

29BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

nizam – nama po kojoj je služba u teki-ji išla s oca na sina, a uz to i novčananagrada, to je prestalo. Ali, evo da seslužba opet obnavlja, ali nije nasljedna.

Kad sam 1965. godine išao u Tur-sku, našao sam u Konji Gorpinarliju. Onmi je dao izun – dozvolu za kazivanjeMesnevije. Godine 1969., našao sam uKonji šejha h. Husejn ef. Holata, kojeg jei h. Abdulah ef. sada upoznao. On me jeuputio na šejha u Medinu, gdje samdobio izun za mevlevijski zikir.

Nova su vremena i došao je novivekil, ali s tim ne prestaje važnostizuna zatečenih starih vekila kao što suFikri efendija sin šejh Ruhi ef. i KadićMufid ef. koji su vezani za Haki ef.šejha mevlevijskog tarikata iz Skoplja,dok je novi vekil uspostavio izvornuvezu sa Konjom.

Dužni smo poštovati naše pretke ipoštovati svoje starije, a mladim pokolje-njima davati važnost. Pošto je h. Abdu-lah efendija primio ovaj emanet od Dže-maluddin Čelebije, koji je potomakHazreti Mevlanin, a donio je i dokumen-te koji je naš sudski prevodilac opravo-snažio, to je on danas i legitimni vekil.

On će nam održavati mevlevijskizikir i to sjedeći za sada bez sema – a,dok se džemat ne osposobi ili od nekogane poduči. Znamo da se u ovoj tekijipoodavno uči mukabela, tj. uči seKur’an a.š. gledajući, i to ćemo učenjeod sada malo drugačije urediti. Naime,podijelit ćemo se na: učače, slušaoce,pratioce učenja u Kur’anu.

Iz pratioca i slušaoca postepeno,kada se ko osposobi, prevoditi ga uučače, tako da nećemo svi učiti negosamo oni koji znaju i mogu učiti.

***Sada će nam hafiz hadži Halid efen-

dija proučiti dibadžu – uvod u trećidžild Mesnevije. Taj uvod je vrlo težak,a na arapskom je jeziku. Kad nam je H.Mujaga počeo Mesneviju, uvod s arap-skog je prevodio rahmetli hadži efendi-ja Handžić. Ja nemam šta ovu dibadžuposebno komentarisati i dopunjavati.Nju je hfz. Halid ef. tako lijepo preveo iobradio da je svaki komentar suvišan.Sad ćemo njega slušati, a za 15 danami ćemo se inšallah ponovo vidjeti. n

Hadži hafiz Halid ef. Hadžimulić:

PRISTUPEUZU BILLAHI MINEŠ-ŠEJTANIR-RADŽIM

BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM

El-hamdu-lillahi rabbil - alemin,Er-rahmanir-rahim,Maliki jev-middin.

Ijjake na’budu ve ijjake neste’in.Ihdines-siratal mustekim,

Siratallezine en’amte alejhim,gajril-magdubi alejhim

ve led-dalin.Amin!

Es-selamu alejkum, ve rahmetullahi,ve berekatuhu!

Evo, sastali smo se ovdje, u ovojtekiji, u društvu našeg alima i Mesne-vi-hana, hadži Fejzullah-efendije, kojiveć preko dvadeset godina svojomdobrotom i susretljivošću – da bi uči-nio hizmet dini-Islamu – drži, kaoemanet, katedru Mesnevije u našemlijepom šeher Sarajevu.

Bilo je predviđeno, da se ovaj ders,prvi uvodni ders, održi u užem krugu,u kući hadži Fejzullah-efendije, izpoštovanja prema njemu i iz zahval-nosti na njegovom trudu i zaslugamaza održavanje ove katedre. Da gaAllah dž.š. poživi dugo godina, te da sei dalje koristimo njegovim znanjem inasihatom, a naročito njegovim van-rednim poznavanjem perzijskog jezikai perzijskih klasika.

Ali, eto, preovladalo je mišljenjeslušača da, ovdje u ovoj tekiji, održimoi taj uvodni ders, i tako otvorimo vratakazivanju trećeg sveska Mesnevije –

sveska kojeg komentatori nazivaju“malim srcem Mesnevije“.

Da se uzgred podsjetimo i na jedandogađaj od prije 35 godina. Nekakoodmah poslije rata, u proljeće 1946.godine, da ne bi kod nas zamrla ovalijepa perzijska književnost, započeonam je prof. dr. Šakir Sikirić kazivatipopularno didaktičko djelo Pend-namu od šejha Feriduddina Atara.

Taj prvi ders, održan u kući našeghadži Fejzullah-efendije. Tom prili-kom, uvodeći nas u ovo malo, ali klasi-čno djelo, “Pend-namu“, dr. Šakir namje progovorio nekoliko riječi o važnostinauke, traženja i sticanja znanja.Izrekao je tada ove značajne riječi:“Svako uživanje, u ovom našemzemaljskom životu, povlači za sobombol, jedino uživanje bez bola, to jenauka!“.

I mi danas, prelazeći na treći sve-zak “Mesnevije“, predajemo se tomeuživanju, da bismo, bar za koji trenu-tak zaboravili na brige, probleme itegobe, koje podnosimo u svakodne-vnom životu, boreći se za svoju egzi-

30 BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

stenciju i za jedan pošten i čist islamski život.Ovi sastanci, nas, ljubitelja Mesnevije – nadamo se – pri-

bližit će nas jedne drugima, ojačati naše veze i doprinijeti dalakše zajednički podnesemo brige, nevolje i udarce, koji nasprate, a istodobno će unijeti atmosferu razumijevanja,susretljivosti i saradnje među nama. Ovo će biti naši razgo-vori, razgala i hrana našoj duši, koja živi kao zatočenik uovom našem tijelu i traži svoju hranu. Mi joj često puta, tuhranu uskraćujemo i ona trpi.

Kazivanje Mesnevije traje i po više godina. Jer, nijemoguće jedno tako ogromno djelo, od preko 25.000 stihova,kazati za kratko vrijeme!

To su mudrosti u kojima treba i uživati! Zato ne trebažuriti, da se što prije završi.

Prva dva sveska Mesnevije hadži Fejzullah-efendija jeveć prešao i protumačio, pa su njegova izlaganja sačuvana iprekucana u nekoliko primjeraka, tako da se oni najvjernijislušači mogu poslužiti i podsjetiti na pojedina poglavlja kojasu čuli. Lijepa je to i korisna praksa, da se piše ono što sekazuje, da bi ostalo nekog traga. Neka se i drugi mogu poslu-žiti onim što nisu imali priliku da čuju.

Započinjući treći svezak Mesnevije, mi ćemo danas čutisamo uvod u taj svezak. To će biti naš prvi čas. To je jednacjelina i ona će predstavljati prvi ders. Svaki svezak Mesne-vije – a njih je šest – ima svoj počasni uvod, koji se zove“Dibadža“. To je kao jedno poglavlje – srž svih poglavlja, kojasu sadržana u dotičnom svesku. Te su dibadže na arapskomi perzijskom jeziku.

Hazreti Mevlana je odlično vladao sa nekoliko jezika,posebno sa perzijskim i arapskim. Te su dibadže vrlo teškeza prevođenje, jer su uzori stila ta dva klasična jezika, naro-čito arapskog. Teško ih je prevoditi zbog oskudice i siroma-štva našeg jezika, koji nema odgovarajućih izraza da bi semogle prenijeti one visoke misli i vjerno predstaviti našemčovjeku. Ipak, pokušat ćemo da prenesemo te misli donašeg uha, makar i sa onim našim skromnim znanjemarapskog i perzijskog jezika, i sa onim oskudnim fondomriječi, kojima naš jezik raspolaže.

U “Dibadži“ trećeg sveska, govori se o nauci, znanju imudrosti. Po običaju hazreti Mevlana najprije citira ajet izKur’ana, pa onda, u duhu toga ajeta, daje nam vazu-nasihat.

“Dibadža“ trećeg sveska kreće se u okviru ajeta iz sureEl-Bekare:

(Esteizu Billah) - JU’TIL HIKMETE MEN JEŠA’ VEMEN JU’TEL–HIKMETE, FE KAD UTIJE HAJRENKESIRA VE MA JEZZEKERU ILLA ULUL–ELBAB (Sade-kallahul – azim).

Što znači: Allah dž.š. daje znanje i mudrost onome komeOn hoće. A onaj kome je znanje dato, darovan je neizmjer-nim, nepromjenjivim blagom!

Shvatiti ove velike i duboke mudrosti, pa pouku uzetimogu samo oni koji su razumom obdareni.

(Bekare, 269)

Kao što rekosmo, u duhu ovog ajeta, kreće se izlaganjeove Dibadže – ovog počasnog uvoda u treći svezak “Mesnevi-je“ koje je, ustvari, jedan lijep vazu-nasihat. Tekst ove Diba-dže započinje ovako:

DIBADŽEI MUDŽELLEDI SALIS EZ MUDŽELEDATI MESNEVI

DIBADŽAPočasni uvod u treći svezak Mesnevije

BISMILLAHIR-RAHMAN-NIRAHIM

El-hikemu džunudullahi fil erdi Mudrosti suAllahove vojske na zemlji.

Jukavvi biha ervahel – muridin Preko njih, Allah dž.š. daje snagu i ojačava duše murida(učenika i slušalaca).

Ve junezzihu ilmehum an šaibetil-džehli Pomoću njih, pomoću mudrih riječi i iskrenih savjeta Allah dž.š. ono znanje, koje su učenici stekli, čisti od starog, ustajalog i okorjelog džehaleta (neznanja).

Ve adlehum an šaibetiz-zulmiČisti njihovu pravednost od urođenog zuluma – nasilja i nepravde.

Ve Hilmehum an šaibetis-sefehiČisti njihovu blagost, uljudnost i lijepu narav od otrcanih glupostii fraza.

Ve jukarribu ilejhim ma beude anhum min fehmil ahiretiPomoću tih mudrosti, Allah dž.š. približava ljudima ono što im je odmaklo, pobjeglo i daleko od njih otišlo.(Ono od čega su se oni, u svom gafletu i nemarnosti uda-

ljili, a to je: shvatanje ahireta, razmišljanje o

ahiretu – o budućem, vječnom životu.)

Ve jujessiru lehum ma esure alejhim minet-taati vel – idžtihadiPomoću mudrih riječi i savjeta, Allah dž.š. olakšava ljudima trud oko privikavanja na ta-at (na disciplinu, na pokornost i

privrženost Islamu), i na idžtihad (stalnu borbu i rad naputu nauke istraživanja i otkrivanja istina/).

Vehije min bejjinatil –enbijai ve delailihimTe mudrosti su služile i pejgamberima u njihovoj misiji, kao jasni dokazi istinitosti njihovog poslanstva da bi ubijedili one, koji sumnjaju, ili ne vjeruju.

Tuhbiru an esrarillahi teala, ve sultanihi, el – mahsusi bil arifineTe mudrosti otkrivaju nam Allahove tajne, Njegovu moć i Njegovu neograničenu vlast – tajne, koje su već otkrivene i poznate arifima (upućeni-

ma),tj. onima, koji su došli do spoznaje o veličini Stvoritelja.

Ve idaretihil – felekin – nuranijji, er – rahmanijji, ed – durrijjiOtkrivaju nam tajne kretanja nebeskog svoda, osvjetljenog Allahovim nurom, milošću i bisernim svjetiljkama (zvijezdama).

El – Hakimi alel – felekid – duhanijji el – kurevijjiOtkrivaju nam tajne Mudrog Stvoritelja, koji suvereno vlada nad svijetom magline i nebeskih tijela koji su u obliku kugle (lopte).

Kema ennel – akle hakimun ales – suverit – turabijjeAllah dž.š. suvereno vlada nad tim svjetovima, vidljivim i nevidljivim, kao što pamet vlada i upravlja nad našim tijelima od zemlje i praha.

Ve havassiha, ez – zahireti vel – batinehI nad našim osjetilima, (vanjskim) vidljivim i (unutarnjim) nevidljivim.

Fe devranu zalikel –

felekir – ruhanijji, hakimun alel – felekid – duhanijjiKretanje ovog duhovnog svijeta, usmjerava, djeluje i upravlja nad kretanjem ovog vidljivog, materijalnog svijeta.

Veš – šuhubiz – zahiretiNad ovim plamenovima i krijesovima, koji ponekad bljesnu preko neba.

Ves – surudžil – muniretiNad ovim sjajnim svjetiljkama (tj. blistavim zvijezdama).

Ver – rijahil – munšieti Nad vjetrovima, koji, u određenim razmacima, nestaju i vrijeme mijenjaju.

Vel – eradid – duhijjeNad ovim zemaljskim prostranstvima, koji se pružaju u nedogled.

Vel mijahil – mutaredeh I nad vodama (potocima i rijekama), koji stalno teku.

NefeAllahu biha ibadehu Da Allah dž.š. dadne i omogući, da se ljudi koriste tim darovima i nimetima.

Ve zadehum fehmen Te da im dadne više razuma i pameti(pa da razmišljaju o tim nimetima i da Mu budu zahval-

ni na tim darovima).

Ve innema jefhemu kullu kari – in ala kadri nuhjetihi Svaki čitalac Mesnevije (i svaki slušalac ovih dersova),shvatiće i razumjeti iz ovih knjiga onoliko, koliki je domet njegove pameti(koliko to može njegov razum primiti).

Ve jensikun – nasiku ala kadri kuvvetidžtihadihiSvaki pobožan, pametan i promišljen čovjek (čovjek koji misli na posljedice, kad nešto radi),svaki takav čovjek razumjeće i shvatiti iz Mesnevije i dobiti ono što traži – prema snazi svoga idžtihada (tj. prema vrijednosti uloženog truda i nastojanja, da što

bolje razumije ono što pročita ili čuje).

Ve juftil – mufti meblega re’jihiMuftija daje fetve (šerijatsko-pravna rješenja) u okviru svoga znanja, mišljenja i shvatanja.

31BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

Ve jetesaddekul – mutesaddiku bi kadri kudretihiKo hoće sadaku da podijeli, on će dati siromahu onoliko, koliko je u mogućnosti dati i podijeliti.. Ve jedžudul – bazilu bi kadri mevdžudihiKo je darežljiv i otvorene ruke, on će dati i podijeliti (u dobrotvorne svrhe), onoliko, koliko ima imetka na raspolaganju (koliko se je u tome času, kod njega zateklo, ne može više

dati. Možda bi on želio i više dati, jer uživa u dijeljenju ime-tka, unoseći radost u srca onih, kojima je potrebna pomoć.Posebno je zadovoljstvo drugoga obradovati).

Ve jaktenil - medžudu alejhima arefe min fadlihiA onaj kome se daje, (ko prima sadaku ili pomoć), zadovoljit će se onim što je dobio.(Smatrajući to dobrotom i plemenitošću onoga ko mu tu

pomoć pruža. Možda tome nevoljniku i više treba, ali svakapomoć, dobro mu dođe, kao ublaženje njegove nevolje).

Ve la kin muftekidul – mai fil – mefezeti, la jaksuru bihi an talebihi ma’rifetuhu ma fil – bihariOnaj, kome je na putu kroz pustinju ponestalo vode, neće odustati od traženja vode! To jeste i dalje će je neprestano tražiti, sve dok je ne nađe, jer mu je to problem života! On zna da se u velikim rijekama i jezerima nalaze velike količine vode, ali treba do njih doći! Zato nikada neće napustiti toga abu–hajata, vode koja čovjeku produžava život i daje mu nove snage. (Ovo je aluzija na dušu koja oskudijeva u svojoj hrani, i

koju smo mi lišili njenog napitka).

Ve jedžiddu fi talebi mai hazihil – hajatiPotrudit će se da potraži i nađe vodu, koja mu je potrebna za ovaj život.

Kable en jekta – ahul – meašu bil – ištigali anhu Potražit će izvor vode, prije nego što ga zaokupe brige oko egzistencije, oko održavanja života tijela! (Onda, kada ga brige zaokupe, neće imati vremena za

život duše, da njoj pribavi njenu hranu).

Ve juavvikahu

el – illetu vel – hadžetuPotražit će izvor vode.(Prije nego što ga u tome spriječe druge, teže brige; sla-

bost, nevolje i potrebe, siromaštvo, oskudica! I razni drugiživotni problemi, koji se u teškim vremenima sruče na čovje-ka pa ga pritišću kao mora).

Ve tehlul – a’redu bejnehu ve bejne ma jeteserreu ilejhiNavalit će, iznenada, razne prepreke i poteškoće, i sručiti se na čovjeka! (Onda, on pod njihovim teretom, neće imati ni vremena

ni volje, da razmišlja o potrebama duše).

Ve len judrikel – ilme mu’siru heven Neće doći do potrebnog znanja i obrazovanja onaj, ko se povodi za praznim željama i strastima;

Ve la rakinun ila deatin niti onaj ko se predaje ljenčarenju, besposličarenju i tjelesnim uživanjima;

Ve la munsarifun an talebihiniti onaj, ko odustane od traženja nauke!(Ko se lahko umori, zastane na pola puta, pa se vrati

unazad).

Ve la haifun ala nefsihiNiti onaj koji se boji poteškoća na putu traženja nauke.(Neće da uloži truda, nego se nada, da će mu nauka doći

nekako s lahke strane. A nema znanja bez truda, žrtava iodricanja).

Ve la methemmun li meišetihi Niti je do nauke onome, koga su pritisle brige oko egzistencije, oko održavanja golog života! (Jer, to je najpreče: životna sigurnost, zalogaj hljeba, pa

onda nauka).

Illa en jeteavveze billahi Jedino će čovjek moći riješiti te probleme i olakšati sebi put do nauke, ako se obrati Allahu dž.š. i zatraži njegovu zaštitu i pomoć.

Ve ju’siru dinehu ala dun – jahuAko pretpostavi din dunjaluku (Tj. ako bude smatrao i sebi stavio u zadatak da mu

32 BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

vjera, dini – Islam, bude preča i važnija od ovosvjetskih uži-taka, pa i briga i poteškoća).

Ve je’huze min kenzil-hikmeti el-emvalel-azimeteTreba da uzme, da zacrpi, iz riznice mudrosti,ona ogromna, neslućena bogatstva.

El-leti la tukseduBogatstva kojih neće nestati, (Jer su to Allahove riznice, a one su neiscrpne).

Ve la turesu mirasel-emvalibogatstva, koja se ne nasljeđuju kao ovaj miraz, koji mi dobijemo, kao ova materijalna dobra, koja ostaju drugima u nasljedstvo.

Vel-envarel-dželileteIz tih riznica mudrosti, čovjek može koristiti ona veličanstvena svjetla.

Vel dževahirel-kerimeteOnaj blistavi dževahir(ono plemenito drago kamenje).

Ved-dija’as-semenijeteOna skupocijena dobra (one koristonosne posjede i neprocjenjiva imanja, na koji-

ma čovjek uživa, okružen mnogobrojnim Allahovim nimeti-ma).

Šakiren li fadlihiZahvaljujući Allahu dž.š. na Njegovoj bezgraničnoj dobroti, plemenitosti i velikodušnosti.

Muazzimen li kadrihiVeličajući Njegovu snagu i moć, (na koju mu ukazuje Njegovo savršeno uređenje svijeta).

Mudžellilen li hatarihiIstičući značaj zikra – sjećanja na Allaha dž.š. – spominjanja i uzdizanja Njegovog imena.

Ve jesteize billahi min hasasetil-huzuziPritom, razmišljajući o veličini, dobroti i plemenitosti Svemoćnog Stvoritelja, (Čovjeku će bez sumnje, zadrhtati srce od strahopoštova-

nja i uzbuđenja. Treba iskorisiti taj trenutak, da se čovjekobrati Allahu dž.š. pa da Ga zamoli, da njega – čovjeka, siću-šnog roba – On uzme u Svoju zaštitu. Tu čovjek treba da

otvori svoje srce i da prizna, pred Svemogućim Stvoriteljem,svoju malenkost, svoju sićušnost i svoj sitni, neznatni udio upostojanju i kretanju ovog materijalnog i duhovnog svijeta,kojim upravlja Allah dž.š.).

Ve min džehlin Tu čovjek treba da prizna svoj džehalet, svoje neznanje, svoje nepoznavanje stvari, svoju grubost, neodgojenost i drskost upojedinim momentima.

Jesteksirul – kalile mimma jera fi nefsihiKada čovjek pod utjecajem šejtana i svoga kibura – oholosti i umišljenosti – drsko podiže glavu, pa za ono malo ibadeta i dobrih djelakoja je učinio kaže da je on od sebe

mnogo dao i da je druge zadužio.

Ve jestekillul – kesirel – azime min gajrihiU svojoj umišljenosti, da je on nešto, a drugi nisu ništa – čovjek ide i dalje, pa podcjenjuje i omalovažava ona dobra i one usluge koje njemu drugi čine, a koje on, u svojoj oholosti ne vidi i ne priznaje. A naročito je drzak i nezahvalan na nimetima koje uživa, a koje mu Allah dž.š. daje. On zaboravlja ta dobra! Zatvara oči pred stvarnošću!

Ve ju’džebu bi nefsihi ma lem je’zen lehul – HakkuU svojoj zanesenosti, čovjek ne vidi sam sebe! A to mu Allah dž.š. nije dozvolio. (To je tzv. udžb – samodopadanje. To je jedno od pokuđe-

nih svojstava).

Ve alel – alimit - talibi en jetealleme ma lem je’lemČovjeku, koji je nešto naučio, i posjeduje neko znanje, dužnost je da se i dalje bavi naukom, da stalno traži nova znanja, da uči, saznaje i otkriva ono, što još ne zna.

Ve en juallime ma kad alime Dužnost mu je, također, da ono što je naučio i otkrio prenese drugome, mlađem od sebe-(Da mu olakša put do nauke).

33BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

Ve jerfeka bi zevid – da’fi fiz – zihniDa blago i lijepo postupa sa slabima i nemoćnima! (Naročito sa onima koji slabije shvataju, a željni su

nauke i znanja)

Ve la ju’džebemin beladeti ehlil – beladetiNeka se čovjek ne čudi, i neka ne bude iznenađen nad zaostalošću i primitivizmom pustinjskog življa i seoskog stanovništva(koje živi u zabačenim naseljima, daleko od grada i civi-

lizacije).

Ve la juannife ala kalilil – fehmiNeka ne bude strog i bezobziran prema onima, koji su zaostali i koji slabo shvaćaju. Pa i on je bio prije takav: ništa nije znao, pa mu je Allah dž.š. dao znanje uzdigao ga, u tom pogledu nad ostalima.

Treba da je zahvalan na tom daru. Neka se podsjeti na onaj Kur’anski ajet, gdje nam Allah dž.š. ovako lijepo kaže: Esteizu Billah – KEZALIKE KUNTUM MINKABLU FE MENNELLAHU ALEJKUM – I vi ste prije bili takvi (zaostali, primitivni, ništa niste

znali!), pa vam je Allah dž.š. iz svoje dobrote i milosti, znanjepodario!.

Subhanellahi ve teala min ekavilil – mulhidin Allah dž.š. je daleko i visoko od ovih grubih riječi, uvreda i poniženja, kojima ga pokušavaju omalovažavati, ili zanijekati – mulhidi, otpadnici od vjere!

Ve širkil – mušrikin Allah dž.š. je čist i daleko od širka mušrika. (Od zamišljanja i pripisivanja Mu druga i ortaka što rade

idolopoklonici).

Ve tenkisin – nakisin Allah dž.š. je visoko i daleko od nedostatka i manjkavosti, koje Mu pokušavaju pripisati oni, koji su u pameti manjkavi; kojima nedostaje sposobnost da pravilno shvate veličinu i savršenstvo Bića Svemoćnog Stvoritelja; ili da barem priznaju svoju nesposobnost u tom pogledu, pa da šute!

Ve tešbihil – mušebbihin Allah dž.š. je čist od svega onoga, čemu Ga prispodabljaju oni, koji pokušavaju da nađu makar nešto slično Njegovom Biću.

Ve su’il evhamil – mutefek – kirin Allah dž.š. je čist i daleko od krivih mislii pogrešnih predstava koje o Njemu

pokušavaju dati mutfekirini. (oni koji mnogo umuju, pa u tome umovanju često grani-

cu pređu i u stranu skrenu).

Ve kejfijjatil – mutevehhiminAllah dž.š. je čist i daleko od onih iluzija i vizija koje o Njemu imaju mutevehhimini. (Nekakvi vizionari, koji misle da mogu sve dokučiti i

objasniti! Sva ta nepotrebna umovanja vode u zabludu. Jeru Kur’anu izričito stoji: LEJSE KEMISLIHI ŠEJ’UN! –Ništa Njemu nije slično).

Ve lehul–hamdu vel–medždu ala telfikil – kitabil – MesneviNeka je hvala Allahu dž.š. koji je omogućio i dao sposobnost autoru da sastavi i da nam u stihovima predstavi ovo veličanstveno djelo Mesneviju.

El – ilahijji, er – rabbanijji Koje je prožeto nadahnućem Svemoćnog Stvoritelja.

Ve huvel – muveffiku Allah dž.š. upućuje čovjeka, pravog i iskrenog vjernika, i pomaže mu, da nađe pravi put, da radi dobra djela i da postiže uspjehe u svom radu.

Vel mutefeddilu Allah dž.š. iz svoje dobrote i plemenitosti, obilno dijeli ljudima Svoje darove i nimete.

Ve lekut – tavlu vel – mennu On raspolaže snagom i moći, On je Svemoćan! Ali, istodobno On je i Velikodušan, Plemenit i Darežljiv. On je izvor dobrote i milosti.

La sijjema ala ibadihil – arifineA naročito je dobar i susretljiv prema onim svojim robovima koji su upućeni, koji su došli do spoznaje, kojima su se proširili vidici, kojima su otkrivene izvjesne istine i tajne.

34 BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

Koji Allaha dž.š. istinski poznaju.

Ala ragmi hizbin: JURIDUNE EN JUTFIU NURALLAHI BI EFVAHIHIM Sve te darove i dobrote i milosti Allah dž.š. ukazuje prema svojim iskrenim i odanim robovima – muminima, i pored nastojanja i truda – ali uzaludnog truda – one razorne grupe nepokornih i neobuzdanih odmetnika od vjere, koji bi htjeli da svojim brbljanjem ugase Allahovo svjetlo.

VALLAHU MUTIMMU NURIHI VE LEV KERIHEL – KAFIRUNUprkos tome Allah dž.š. će pojačati Svoje svjetlo pa makar to bilo mrsko nevjernicima! (Saff, 8)Ne mogu oni Kur’anu ništa nauditi, niti njegovo svjetlo zasjeniti ili ugasiti. (Jer, Allah dž.š. čuva naš Kitab i garantuje nam, da će on

ostati sačuvan u svom originalu. Ta garancija data je uajetu: Esteizu Billah – INNA NAHNU NEZZELNEZ –ZIKRE VE INNA LEHU LEHAFIZUN – Mi smo Kur’anobjavili kao opomenu, i Mi ćemo ga čuvati i nad njim bditi!(Hidžr, 9)

I ovaj vazu – nasihat, ova Dibadža završava još jednimajetom:

Fe men beddelehu ba’de ma semiahu, fe innema ismuhu alellezine jubeddiluneh, Innellahe semiun alim Ko pokuša nešto u Kur’anu izmijeniti, nakon što je čuo i razumio sadržaj njegovih ajeta, to je veliki grijeh, koji pada na teret onih koji to sebi dozvoljavaju i to rade. (Na njih će se izliti Allahova srdžba, i sigurno će ih stići

zaslužena kazna).

Innellahe semiul alim Allah dž.š. sve čuje, vidi i zna, šta ljudi rade, kakve su im pobude i namjere. (Od Njega se ne može ništa sakriti. Bekare , 181).

Hasbunallahu ve ni’mel – vekil, Ni’mel – mevla ve ni’men – nesir!Subhane Rabbike Rabbil izzeti amma jesifun, Ve selamun alel – murselin, Vel – hamdu lillahi Rabbil aleminEL-FATIHA! n

13 - 25. 3. 1981.

35BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

MesnevijaTreći svezak – drugi dio

Uvod

Ovaj ders je održan 27. marta 1981. godine.(21. Džumadel – ula 1401.) u nakšibendijskojtekiji Nad Mlinima, iza jacije namaza. Prisutnooko 30 osoba. Prije dersa održan je zikr koji je

vodio h. Abdullah Fočak po mevlevijskomusulu.

Hadži Fejzullah efendija Hadžibajrić:

O Katedri MesnevijeŽelim da istaknem da je pristanak hadži hafiz Halid

efendije Hadžimulića da primi emanet prevođenjaMesnevije značajan datum u istoriji Katedre Mesnevijeu Sarajevu, a meni lično, to je veliko zadovoljstvo iuspjeh. Njegova skromnost je poznata, a obziri premaljudima su maksimalni. Hatibska služba u džamiji, naj-časnija je vjerska služba, a Hadžimulić je danas, kaoimam i hatib Careve džamije, najpriznatiji hatib uSarajevu.

Ali on neće da sjede za peštahtu Mesnevije u širemdžematu slušalaca! Još više, neće da ulazi u tesavvufskotumačenje Mesnevije! Stoga ću ja čitati njegove prijevo-de i davati svoj tesavvufski komentar, u granicamamojih mogućnosti i dok mi to zdravlje dopušta.

Pismeno prevođenje Mesnevije i umnožavanje togaprijevoda za simpatizere Mesnevije korisnije je odsamog prevođenja u krugu malog tekijskog džemata,tzv. kazivanja Mesnevije danas.

Ovakvim sporazumnim rješenjem bit će zadovoljan inaš umrli učitelj Hadži Mujaga Merhemić. Po želji uče-nika H. Mujage Merhemića i slušača Mesnevije, odluči-li smo, da se, ubuduće, ova katedra zove KATEDRAMESNEVIJE “HADŽI MUJAGA MERHEMIĆ“ USARAJEVU.

Ovo činimo iz zahvalnosti prema našem učitelju H.Mujagi Merhemiću, koji nam je dugi niz godina kazivao

Mesneviju, pa je najzaslužniji za osni-vanje ove katedre i njenu stalnu aktiv-nost.

Ovom prilikom želim da izreknemjavno priznanje hadži Abdullah efendi-ji Fočaku, vekilu Nakšibendijsko –mevlevijske tekije na Mlinima u Sara-jevu, na njegovoj ljubavi prema Mesne-viji i trudu koji je ulagao za snimanjedersova iz Mesnevije, svezak 1 i 2.

Svezak prvi već poduže čeka svojred za štampanje u biblioteci “Logos“ uSarajevu, a Svezak drugi je na korek-turi. Hadži Abdullah efendija će se idalje truditi o snimanju i prijevodudersova iz trećeg sveska Mesnevije, kaoi o sabiranju i čuvanju tesavvufskogrječnika.

Sadašnja privremena pravila zaMesneviju iz februara 1975. godine ikriterij slušalaca, treba prilagoditinašim novim uslovima i kretanjima izdjelokruga Tarikatskog centra u sasta-vu Islamske zajednice, pod nadzoromStarješinstva iz Sarajeva.

Katedri Mesnevije “Hadži MujagaMerhemić“ u Sarajevu, želim mnogouspjeha u radu, a hadži hafiz Halidefendiji želim da uspije prevesti i sveostale sveske Mesnevije.

Meni čini čast, i od Stvoriteljamilost, da služim Mesneviji. n

Šejh Fejzullah Hadžibajrić

36 BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

Hadži hafiz Halid ef. Hadžimulić:

Nekoliko napomena prilikom pristupanja i ulaska u treći svezak Mesnevije.Mesnevija je remek djelo perzijske književnosti. Nastala je kao rezultat jednogbolnog rastanka, koji je doživio njen autor – rastanka sa učiteljem Šemsuddi-nom. Znamo te detalje iz biografije hazreti Mevlanatove. Poslije tog rastankaMevlana se je povukao u samoću i dugo nije izlazio. Trebalo je preboljeti tajrastanak.

Na molbu njegovog učenika Husamuddina, da opiše svoje susrete sa Šem-suddinom i sačuva nauku, koju mu je ovaj prenio, hazreti Mevlana je odbijao iteško se na to odlučio.

Ipak, jednog dana, iznenadio je i obradovao svoga učenika, donio je napisa-nih prvih osamnaest bejtova i izdiktirao ih Husamuddinu. Tako je i počelo pisa-nje Mesnevije. Na više mjesta u ovom svom djelu hazreti Mevlana spominje ovogsvog učenika Husamuddina i iznosi njegove vrline. I na početku trećeg sveskaspominje se ime Husamuddinovo.

Husamuddin nije bio samo učenik nego i nasljednik hazreti Mevlanatov.Živio je još samo jedanaest godina iza smrti svog učitelja i umro 684. godine poHidžretu (1285. godine po Miladu).

Mezar mu se nalazi pored Hazreti Mevlanatova mezara u zajedničkom tur-betu u Konji.

Mesnevija ima šest svezaka, sa ukupno oko 25.000 stihova. Broj stihova popojedinim svescima, izgleda ovako :

I svezak: 4.003 stihaII svezak: 3.810 stihovaIII svezak: 4.810 stihovaIV svezak: 5.855 stihovaV svezak: 4.238 stihovaVI svezak: 4.914 stihova Ukupno: 25.630 stihova – bejtova

Prvi stih kojim Mesnevija počinje, je onaj poznati bejt “Bišnev“:

BIŠ–NE–VEZ–NAJ ČUN–HI–KA–JET MI–KU–NED

EZ–ĐU–DA–JI HA–SI–KA–JET MI–KU–NED

Poslušajte naj: šta on govori,A šta govori ?Tuži se na rastanak !Ovo je alegorija.Smisao je:Poslušajte plač svoje duše !

Primaknite uho na srce: kako ono kuca, kad-kada i lupa, kad je uzbuđeno!To su otkucaji duše! Jer, srce samo ne bi moglo kucati. Duša ga pokreće i dajemu impulse.

A šta nam kaže naša duša preko našeg srca?Kaže nam :Obratite pažnju malo i na mene! Ja sam garib u tuđini, rastavljena od svoga

O MESNEVIJI

društva! Ja žudim za tim, da se vratim u svojzavičaj, u svoje društvo da nađem svoga druga !

To je plač duše! Teško drugu bez druga !Šta obrađuje Mesnevija?Jedna od glavnih tema u Mesneviji, jeste

duša: njen život, njeno kretanje iz jednog svijetau drugi, njena osamljenost i žudnja za slobodomi uživanjem. Pamet zavidi duši na njenoj tajan-stvenosti, kaže hazreti Mevlana, i pokušava danešto više kaže o duši, u čemu i uspijeva!

Druga tema koja se u “Mesneviji“ ističe i čestoponavlja, jeste ljubav. Šta je hazreti Mevlanarekao o ljubavi, kako ju je opisao i opjevao, te visi-ne još niko nije dokučio! Majstor je u toj umjetno-sti. Ukratko: bez ljubavi nema života! Doživjetiljubav – pravu, iskrenu ljubav – to je iskonskasreća u životu. A život bez ljubavi, to nije život! Toje životarenje, potucanje i patnja!

Treća tema koju hazreti Mevlana obrađuje jepamet, razum – dar, kojim je Allah dž.š. obdariosamo čovjeka. U kakve sve sfere, i u kolike se visi-ne čovjek može uzdignuti putem razuma! Kakvesve tajne otkriva! Ali svi ovi darovi, bez vjere,gube svoju vrijednost. Vjera (iman) – to je temeljsvemu.

I to je četvrta i najvažnija tema u Mesneviji.Kako od nevjernika postaje vjernik, kako hazretiMevlana nastoji i uspijeva spasiti dušu od propa-sti i uz Allahovu pomoć vratiti sa krivog putaonoga ko je zalutao – to vam je na najljepši način,pristupačno i razumljivo, ocrtano u bejtovima ihikjajama Mesnevije.

Sve su ove teme međusobno povezane, umjet-nički obrađene i usklađene, pa čine djelo vrlo jakoprivlačnim i zanimljivim.

Slušajući Mesneviju čovjek uživa i toliko sezanese da kad-kada zaboravi da je na ovom svije-tu! On za trenutak zaboravi, da se nalazi u ovojDolini suza, da kroz nju mora ići do kraja života.

Mesnevija mu u tom pogledu daje utjehu iunosi razgalu i vedrinu u dušu.

Zato čovjek može naći uživanje u tom zabo-ravu.

Posljednji bejt u posljednjem šestom sveskuglasi:

DER–DI–LI–MEN AN–SU–HAN–ZAN MEJ–ME–NEST

ZAN–KI–EZ–DIL DA–NI–BI–DIL RO–ZE–NEST

U mom srcu, riječ dolazi kao izraz one sreće koju u duši osjećam.Jer, zaista, ima put od srca srcu!

Ovakvi su Mevlanini stihovi puni topline i lju-bavi. n

37BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

U ovom dersu, hadži Fejzullah efendija je pristupio samom tekstubejtova iz trećeg sveska “Mesnevije“. Započeo je prvi odlomak čiji jenaslov “Mesmela“. Ovaj odlomak ima 68 bejtova, ali nam je hadži Fej-zullah efendija danas preveo samo sedam prvih poprativši ih komen-tarom.

1. BISMILLAHIR–RAHMANIR–RAHIM

EJ–DI–JA–UL HAK–HU–SA–MUD DIN–BI–JARIN–SI–JUM–DEF TER–KI–SUN–NET ŠUD–SE–BAR

Hazreti Mevlana naziva svoga učenika Husamuddina “svjetlomistine“, pa mu ovako kaže:

O ti, svjetlo istine, Husamuddine! Dođi ovamo! Priđi meni! Da započnemo treći svezak Mesnevije!Jer, sunnet je – običaj je Pejgamberov – do tri puta jednu stvar ponoviti, (ili jednu riječ kazati, da se ona

bolje upamti).

Komentar: Aludira na dva prošla sveska koja je izdiktirao, a koja hoće da

dopuni ovim trećim sveskom. Međutim, tek kasnije su se otvorile riz-nice mudrosti, pa je Mesnevija dobila čak šest svezaka. O ovom sun-netu, običaju i preporuci Pejgamberovoj da je lijepo do tri puta jedanposao obnoviti, pregledati i dotjerati, ima mnogo primjera iz Pejgam-berova života.

Tako, naprimjer, prilikom uzimanja abdesta, farz je jedanput liceumiti, ali oprati lice tri puta, to je sunnet. Imam-zade, jedan od veli-kih učenjaka, u djelu Šir–atul–islam, kaže ovako: Kad bi hazreti Pej-gamber selam nazivao, nazivao bi ga tri puta: “Es–selamu alejkum,Es–selamu alejkum, Es–selamu alejkum!“

A kad bi govorio nešto važno ili izgovarao jedan hadis, izgovorio bite riječi tri puta. Naprimjer: jedan čovjek traži savjet od hazreti Pej-gambera i moli ga da mu nešto preporuči, a hazreti Pejgamber mu

MesnevijaTreći svezak – drugi dio

Drugi ders

(7 bejtova)27. mart 1981.

odgovara: La tegdab! – Ne ljuti se!I nekoliko puta je Alejhisselam ponovio te riječi, da ih

ashabi dobro čuju i upamte. Prilikom objeda, Alejhisselam jeuzimao jelo jednom rukom, sa tri prsta. I tako dalje. Imamnogo primjera iz Alejhisselamova života.

Dalje, u drugom bejtu kaže hazreti Mevlana svome uče-niku Husamuddinu:

2. Ber–gu–ša–gen dži–ne–i–es ra–ri–raDer–si–jum–def ter–b–hil–a’ za–ri – ra

Prevod: Otvori nam riznicu tajni u trećem džildu! Odbaci sve isprike!

Komentar: Tj. nemoj se ispričavati, da ne možeš nastaviti pisanje

Mesnevije po mome diktatu, premda je tvoj rad težak i napo-ran, nemoj ga izbjegavati i ustezati se od njega!

To kaže učitelj učeniku. Kao da se je Husamuddin htiopovući, a da ga neko drugi zamijeni u tom poslu. To mu uči-telj ne dozvoljava. Jer, dobar i vrijedan učenik je inspiracijaučitelju. Ako nema takvog učenika, onda ni učitelj ne možedati od sebe ono što se od njega očekuje.

U trećem bejtu kaže učitelj učeniku:

3. Kuv-ve-tet-ez kuv-ve-ti-hak mi-de-hedNez-u-ru-ki kez-ha-ra-ret mi-dže-hed

Prevod: Tebi snaga dolazi od Allaha dž.š., a ne iz vrele krvi , koja

kruži tvojim krvnim žilama.

4. In-či-ra-gi šem-si-kjo-ro šen-bu-vedNez-fe-ti-lu pen-be-vu-ru gan-bu-ved

Prevod: Sunce ne da gledati u sebe, zbog svoje blještave svjetlosti; Ali ono ne dobiva tu svjetlost ni od ulja, ni od fitilja, niti od loja!

Komentar: Poput ovog Sunca, koje u vanjskom svijetu sja, ima i

jedno unutrašnje, nevidljivo svjetlo, koje u nama sja i osvje-tljava nam puteve, a to je pamet. Pamet je jedno sunce kojenašu dušu osvjetljava i ukazuje nam na pravi put, kojimtreba da idemo.

5. Sak-fi-ger-dun kjo-ču-nin-da jim-bu-vedNez-ti-na-bu us-tu-ni-ka jim-bu-ved

Prevod: Ovaj nebeski svod, koji stalno stoji iznad nas (kao čador),

ne održava se ni pomoću konopaca, ni pomoću stubova(kolaca).

Komentar: Aluzija na ajeti–kerim (Esteizu – billah): Allah dž.š. je

uzdigao nebesa (i ona stoje) bez ikakvih vidljivih stubova!(Rad, 2)

6. Kuv-ve-ti-džib ri-li-ez-mat bah-ne-budBu-di-ez-di da-ri-hal-la ki-vu-dud

Prevod: Meleku Džibrilu nije snaga došla iz kuhinje! (Melek ne dobiva snagu preko hrane kao čovjek). Džibrilu je snagu dao Stvoritelj svijeta.

Komentar: A kolika je snaga meleka Džibrila, to je on pokazao kad

je po nalogu Allaha dž.š. iščupao iz zemlje i u vis podigaonaselje Lutovog naroda, gradove Sodomu i Gomoru, pa ihprevrnuo i bacio nazad, i tako ih uništio.

7. Hem-ču-nan-in kuvve-ti-eb da-li-hakHem-zi-hak-dan nez-ta-a-mu ez-ta-bak

Prevod: Sa istog mjesta (i iz istog izvora)snaga dolazi ebdalima, a nikako iz hrane i iz sahana (tanjira)!

Komentar: Ebdali su odabrani ljudi iz naroda, duhovni velikani, koji

posjeduju veliku snagu, koju im Allah dž.š. daje. Njih imačetrdeset. Preko njih nam dolazi nafaka, pa bereket i ostaliAllahovi nimeti.

Kad jedan od ebdala preseli na bolji svijet, zamijeni gadrugi iz nižih redova. Ebdali su skrivene halife – nasljedni-ci Pejgamberovi, koji čuvaju šerijat i bdiju nad muminima,štiteći ih.

Njihova su srca poput srca Ibrahim alejhisselama. To sumirni, blagi i pitomi ljudi.

To su ljudi vanredne duhovne i tjelesne snage. Jedanebdal posjeduje snagu koliko tri stotine drugih ljudi. On bimogao sa Allahovim odobrenjem brda podignuti i pokrenu-ti.

Sjetimo se samo snage koju je posjedovao hazreti Alijakada je izvadio vrata od tvrđave Hajber koja su bila teškaviše tona. Tu je pokazao svoju džinovsku snagu.

In-ne-neđ-mes tu-ne-ram-les tu-ne-habVah-ji-hak-val la-hu-a-lem bis-sa-vab n

6. 4. 1981.

38 BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

39BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

Iz rukopisne ostavštine Hadži hafiza Halida ef. Hadžimulića, MESNEVIJA - Svezak III - Poglavlje 56 (1490-1509)

40 BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

41BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

Produženje kazivanja Mesnevije

UVODDraga moja braćo, slušači i pošto-

vaoci Mewlana Dželaluddina!Evo, došao je dan, da nastavimo

kazivanje Mesnevije.Pred nama je Mevlud, pa neka to

bude praznik ponovnog otvaranja ovogkitaba – trećeg đilta.

Dužnost nam je, na prvom mjestu,da zahvalimo Allahu, dž.š., na Njego-vim nimetima, na dini-imanu, nazdravlju, na snazi i sposobnosti daradimo i učimo, a posebno da Mu bude-mo zahvalni, što nam je omogućio, dase ovako sastajemo i ove nasihate slu-šamo.

A onda da zahvalimo i našemmesnevi-hanu, hadži Fejzullah-efendi-ji, koji nam već dugi niz godina kazujeMesneviju, i koji na svojim plećimanosi teret ove katedre.

42 BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

Moj PRVI DERSiz Mesnevije

Hadži hafiz Halid ef. Hadžimulić

održan u tekiji Nad Mlinima, u petak 21. oktobra 1988. g. /10. Rebi-ul-evvela 1409./,

iza jacije (19 h)

Da ga Allah, dž.š., još dugo poživi i da slušamo njegoveriječi i nasihate!

Zasad mu je potreban jedan odmor i predah, pa nek semalo odmori. Ali nek nas ne ostavlja, neka nam i dalje dola-zi na dersove! Jer njegovo prisustvo, za nas, mnogo znači!

Preuzimajući, privremeno, ovaj amanet, i ovaj Kitab, iznjegovih ruku, mi samo produžavamo onu tradiciju kaziva-nja Mesnevije, koja živi u našem lijepom šeher Sarajevu, jošod osnutka i podizanja mevlevijske tekije na Bendbaši.

Hvala svima, koji su na tom polju hizmeta učinili, u tokunekoliko stotina godina.

A posebno hvala mesnevi-hanima (specijalno HadžiMujagi Merhemiću), koji su, kazujući nam nasihate izMesnevije, nas, gafile, budili iz gafleta i učvršćivali iman unašim srcima.

Mesnevija je jedno začudno djelo! Ona je u stanju dačovjeka preporodi, i da ga, sa krivog puta, vrati na pravi put.U to se mogu uvjeriti svi, koji slušaju ove nasihate.

Zasluga je hadži Fejzullah-efendijina, što imamo većštampana dva prva sveska Mesnevije, pa se sada svak možeupoznati sa tim mudrostima i savjetima. To nije učinio kodnas nijedan mesnevi-han prije njega! I na taj način mi smosada još bliže Mevlani i Konji. Duhovno smo čvršće poveza-ni. Ponosni smo na ovaj uspjeh, koji je hadži Fejzullah-efen-dija ostvario i postigao!

A sad, da pređemo na stvar, i da – uz Allahovu pomoć –nastavimo započeto djelo.

U posljednjem dersu, koji nam je, naš uvaženi mesnevi-han, h. Fejzullah-ef., održao 1. aprila ove godine (a to je biloprije Ramazana na treću mubarek večer, Lejlei-Berat), bilo jegovora o šejhu Dekukiji: napuštaju ga jedileri, i on ostajesam. Ovdje Hazreti Mevlana prekida hikaju o šejh Dekukiji.

Da citiramo samo posljednji bejt iz te hikaje, bejt2305/III, u kojem je iskazana jedna velika mudrost, a taj bejtglasi:

Što znači:Ko je čista srca, dova mu je kabul!

Ovo je posljednji bejt, koji je h. Fejzullah-ef. izrekao uposljednjem, 203. dersu, održanom 1. aprila 1988.g. /Lejlei-Berat 1408./

Zapamtite dobro ovaj bejt: u njemu je istaknut uslov zaprimanje dove – čisto srce. Ne smijemo to zaboraviti kaddovu činimo!

A sad, da nastavimo tradiciju i započeto djelo.Pred nama je novo poglavlje i novi naslov:

Da se podsjetimo:Ovu hikaju, započeo je Hazreti Mevlana još u 54. poglav-

lju III sveska. A ovo poglavlje, koje je sada pred nama, po reduje 104. Dakle, skoro 50, drugih tema i naslova, prošlo je dokse Mevlana nije vratio na ovu hikaju, a bejtova, u tih pedesetpoglavlja, ima oko 850, tačnije: 1450-2305=855 bejtova.

Podsjetimo se i na to, da ovaj – treći svezak Mesnevijeima 4810 bejtova. Prema tome, mi se sada primičemo polo-vini trećeg sveska. Na redu nam je bejt pod brojem: 2306.Dakle, još tačno sto bejtova do polovine!

Rezime prvog poglavlja, kojim je Hazreti Mevlana zapo-čeo ovu hikaju:

Jedan siromah moli Allaha, dž.š., da mu dadne nafakubez truda i rada. I uporan jeu svojoj dovi, nikako ne presta-je, dan noć dovu čini. Prolaznici se smiju i izigravaju se snjim. A ozbiljni i pametni ljudi opominju ga, da to tako nemože biti, jer se nafaka, i halal-lokma, stiče trudom i pošte-nim radom. Ali, on nikog ne sluša, nego stalno dovu čini. Ina koncu, dova mu bude uslišana!

Jednog dana, desilo se čudo: jedan vo, zaletio se, provalimu vrata i uleti u kuću! A siromah, ne gubeći ni časa, uzmenož, pa vola prikolje!

Čvrsto je vjerovao, da mu je, na taj način dova bila kabuli došla nafaka!

Već u naslovu hikaje spominje se, da se je ovaj događajdesio u doba Davud-pejgambera. Kad je živio Davud-alejhis-selam, u povijesti je to zabilježeno. Davud-alejhisselam ježivio hiljadu godina prije Isa-alejhisselama. A vladao je 40godina: od 1010. do 970. godine prije naše ere, tj. prije rođe-nja Isa-alejhisselama.

Novi naslovSad Hazreti Mevlana, nastavlja ovu hikaju, pa nam obra-

zlaže, kako je dova ovog siromaha bila primljena i uslišana.Naslov ovog slijedećeg poglavlja, kako rekosmo, je:

43BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

Prevod naslova:Opet se vraća Hazreti Mevlana na hikaju o onom fakiru

– siromahu, koji je, u vrijeme Davud-pejgambera, tražio odAllaha, dž.š., da mu dadne nafaku – hranu (halal-lokmu),bez muke i truda, i kako je njegova dova uslišana! To hoćeda nam objasni Hazreti Mevlana.

Ovako započinje Hazreti Mevlana ovo naše današnjepoglavlje koje ima samo devet bejtova:

Bejt: 2306/III

Kaže Hazreti Mevlana:Dođe mi u sjećanje (pade mi na pamet) ona priča, kako je onaj derviš (onaj fakir), dan-noć, plakao, pomagao i jadikovao, (moleći) da mu Allah dadne nafaku bez truda i rada.

Bejt: 2307/IIIOn je od Allaha, dž.š., tražio i molio, da mu dadne halal nafaku, bez truda i rada, bez prenošenja(i teglenja te hrane, s mjesta na mjesto).

Bejt: 2308/IIIPrije ovoga, mi smo ponešto rekli o njegovom halu-ahvalu, /o njegovim doživljajima/, ali to je bilo isprekidano, iz nekoliko razloga, /zbog nekih smetnji/.

Bejt: 2309/IIIOpet da progovorimo o njemu i njegovom halu, o njegovim doživljajima, jer je Đenabi-Hakk (Allah, dž.š.) njegovu dovu primio i uslišao, i na njega prolio oblak svoje dobrote, milosti i mudrosti.

Bejt: 2310/III

Vlasnik vola, vidjevši ovog fakira, reče mu: “Ti si zaklao moga vola, i meni nepravdu učinio!“

Bejt: 2311/IIIEj ti glupane, (ahmače jedan)! Zašto si zaklao moga vola? Kaži mi, pravdu hoću!

Bejt: 2312/IIIReče mu ovaj siromah, koji je zaklao vola: “Ja sam stalno molio Allaha, dž.š., (da mi dadne halal-nafaku, bez truda i rada), i tu sam svoju dovu ukrasio i okitio lijepim, biranim riječima!“

Bejt: 2313/IIITa moja stalna dova, bila je uslišana! Onaj vo, bio je meni nasib (određen), i zaklao sam ga! Eto, to ti je odgovor!

Bejt: 2314/IIIA ovaj, (vlasnik vola), čuvši odgovor ovog fakira, razljuti se, dohvati ga za jaku i udari mu, bez milosti, nekoliko šamara.Ovako završava ovo kratko poglavlje.

Drugi dio prvog dersa/19 bejtova/

Slijedi poglavlje, koje ima oko 66 bejtova. Mi ćemo gasamo započeti, da nam noćašnji ders ne bi bio suviše kratak.

Naslov toga novog poglavlja je:

Oba ova parničara dolaze pred Davud-pejgambera /da im on presudi i riješi njihov spor/.

Bejt: 2315/IIIOnaj vlasnik vola, dohvati ovog siromaška, dovuče ga i dotjera do Davud-pejgambera, govoreći: “Vamo hodi, baksuze jedan, ti, ahmačino jedna!“

Bejt: 2316/III“Ostavi te svoje glupe dokaze, o ti, varalico jedna! Pamet u glavu, sebi dođi i pravo govori!“

Bejt: 2317/III“Kakve su to u tebe riječi, kakva je ta tvoja dova? Ne igraj se sa mnom! Nemoj mene ismijavati i od mene ruglo praviti, o ti, nitkove jedan!“

Tako ga je korio i grdio, vukući ga na sud pred Davud-pejgambera

44 BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

Bejt: 2318/IIIFakir mu reče: “Ja sam puno dovu činio i Allaha molio, /da mi olakša nafaku/. U tim dovama, mnogo sam gorkih, krvavih suza prolio!“

Bejt: 2319/III“Ja sigurno znam, i ubijeđen sam, da mi je dova kabul! A ti, razbij glavu o kamen, i pukni od muke, kad me tako vrijeđaš, i kad tako ružne riječi govoriš!“, reče mu fakir.

Bejt: 2320/IIIOnaj čovjek, (vlasnik vola),stade svijet sazivati i vikati:“O vi, dobri ljudi, ovamo dođite,

da vidite ovog budalaša, šta govori!“

Bejt: 2321/III“O vi, braćo muslimani! Kako može jedna dova, moj imetak, učiniti njegovim imetkom? Odgovorite mi na ovo pitanje, ako Boga znate!“

Bejt: 2322/III“Kad bi tako bilo, na ovom svijetu, onda bi svi muslimani, jednom dovom, prigrabili i odnijeli imetak i posjede drugih ljudi!“

Bejt: 2323/III“Kad bi tako bilo, onda bi svi ovi slijepi prosijaci,bili velikaši, i uživali u sjaju, kao carevi!“

Bejt: 2324/III“Dan-noć, oni dovu čine i govore: - Ja Rabbi, Ti nama podaj!“

Bejt: 2325/III“Ako nam Ti ne daš, ko će nam dati?Nama, Tvojim slabašnim robovima, Ti otvori kapiju dobrote, ja Rabbi!“, govore oni.

Sad Hazreti Mevlana daje svoj rezime i pouku iz ovogdijaloga, pa kaže:

Bejt: 2326/IIIPosao prosjaka je, da plaču i mole! A šta za to dobiju? Komad hljeba!

Komentar:Ovo je ukor nama, što ne pazimo sirotinju, što joj ne daje-

mo njezin hakk, nego još zakidamo od sirotinje, da bismouvećali svoj imetak!

Živimo na račun sirotinje, ne brinemo se ima li sirotinjašta pojesti i popiti! Tolika je pohlepa bogataša!

Pa kako će oni na Sudnjem danu, dati đevab Allahu,dž.š., zašto nisu pazili fukaru?

Jesmo li ikada, sami sebi, postavili takvo pitanje?Ovaj bejt je zaključak dijaloga onog fakira i nezasitog

bogataša, vlasnika vola. Ali, vidjećemo kako će se stvaridalje odvijati!

Bejt: 2327/IIINarod će na to, odobravajući bogatašu:“Ovaj čovjek pravo govori! A onaj, što prodaje dove, on je petljanac i varalica!“

Bejt: 2328/III“Kako dova može biti put i sredstvo, da se dođe do tuđeg imetka? To, po Šeriatu, nije đaiz! /to nije dopušteno/.Ko može dati takav hukum /takvu presudu/?“

Pa dalje raspravljaju sakupljeni ljudi:

Bejt: 2329/III Imetak može biti tvoje vlasništvo:- ako si ga stekao trgovinom;- ili, ako ti ga je neko oporučio /vasijjet učinio/;- ili, ako si ga dobio na dar, kao nagradu;- ili, na neki drugi sličan način. /Ali dovom prigrabiti tuđe, to ne može biti!/

Bejt: 2330/III“U kojoj se to knjizi nalazi taj tvoj novi Šeriat? Vola ‘vamo daj, ili hajde u havst!“Tako je govorio narod, osuđujući onog fakira.

Bejt: 2331/IIIOnaj siromah, ostajući usamljen (niko ga ne sluša, niko ga ne uzima u zaštitu), okrenu lice prema Nebu i reče: “Ja Rabbi! /Gospodaru moj!/ Ono, što se desilo među nama, to ne zna niko osim Tebe!“

Bejt: 2332/III“Ja Rabbi, Ti si onu dovu udahnuo u moje srce! /Ti si mene nadahnuo, da ja onu dovu činim/. Ta dova je pobudila, u mome srcu, stotinu nada!“

Bejt: 2333/III“Ja nisam uzalud, ni u prazno, činio onu dovu! Ja sam, poput Jusufa, jasno vidio na snu ono, što će se na javi dogoditi!“Tako u dovi, razgovara onaj siromah sa Stvoriteljem i

45BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

jedino nadu u Njega polaže.Sada će nam Hazreti Mevlana, govoriti o Jusufovom

prvom snu, u koji je Jusuf čvrsto vjerovao da će se ostvariti.Taj san, i ta čvrsta vjera, davala je snagu Jusuf-alejhis-

selamu, da hrabro i veselo izdrži i podnese sve nevolje iudarce, koji će ga kasnije zadesiti.

A to je i nama pouka, da i mi, kao mumini, budemo čvr-sti, i da nas ništa ne omete i ne pokoleba na pravom putu.

Pa, da ovdje stanemo i da prekinemo ovu hikaju!Nastavićemo, ako Bog da, idući put!

Poslije dersaPoslije dersa, povela se diskusija o tome, da li nam je

Mesnevija potrebna kad imamo Kur’an i Hadis. /Neko je odprisutnih nabacio to pitanje./

Na to su ustali u obranu Mesnevije hadži Fejzullah-efen-dija i hfz. Kjamil-efendija Silajdžić.

Pa, Mesnevija je tumač Kur’ana!Hazreti Mevlana, na svoj način, tumači nam kur’anske

ajete i objašnjava njihov smisao i to jezikom i primjerima,koji su nama pristupačni i koje ćemo mi najbolje razumjeti.

To je otprilike rezime odgovora ove dvojice naših istaknu-tih alima. Oni su to potkrijepili i primjerima:

Hfz. Kjamil je citirao dva ajeta iz Kur’ana, a hadži Fej-zullah-efendija je podsjetio na Mevlaninu strofu od četiristiha, koja počinje riječima: Ja sam rob Kur’ana, to kažeHazreti Mevlana.

Prvi prilog: Kur’an i nauka (vazu-nasihat)

Dva ajeta – dvije kur’anske mudžize, koje predskazujudva naučna otkrića:

– parovi u životu i prirodi, – jagodice – vrhovi prsta

Ajet 1 (parovi):Slava Onome, koji je u svemu stvorio parove, kako među

rastinjem, koje zemlja prozvodi, tako i među vama, ljudima,pa i među stvarima, koje oni ne poznaju.

(Ja-sin, 36; prevod po Karabegu)

Ajet 2 (jagodice – benane):Misli li čovjek, da Mi nećemo sakupiti njegove kosti? Da,

Mi smo u stanju i možemo, ne samo to, nego ponovno i tačnourediti njegove jagodice!

/Tj. krajeve i vrhove njegovih prsta/(Kijameh, 3 i 4; prevod po Čauševiću)

Veličina Kur’anaKur’an je – Kosmos, koji govori; a Kosmos je – Kur’an,

koji šuti!/arapska mudra izreka/

Ove ajete je kazao hafiz Kjamil Silajdžić poslije dersa.Drugi prilog: Mevlana – sluga Pejgamberov

Men bendei Kur’anem eger can darem,

Men haki rehiMuhammedi Muhtarem,

Eger nakl kuned cuz inkes ez guftarem,

Bizarem ezo,ve zan suhan bizarem.

Prevod:Ja sam rob Kur’ana,

dok je duše u meni,/dok traje život moj/;

Ja sam prah na putu(pod nogama) odabranog

Muhammeda!Ako neko drukčije prenese

i protumači ove moje riječi,/a ne ovako, kako sam ja rekao/,

ja sam uvrijeđen,/to mi je neprijatno/,i takva riječ/takvo pogrešno tumačenje/,mene vrijeđa!

(Mevlana)

Na dersu je bilo oko pedeset osoba! Među njima dvaistaknuta učenjaka:

Dr. Fehim Nametak, književnik i istoričar, i prof. SalihTrako, orijentalista, iranolog. n

Sarajevo, 21. 11. 1988.g.

46 BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

47BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

Rabbi-š-šrahli sadri ve jessirli emri...

Naslov večerašnjeg dersa je: Priča o caru koji je vasijjet učinio trojici svojih sinova: Na

vašem putu kroz moje regije, na tom i tom mjestu sklapajtetakav sporazum, a na tom i tom mjestu postavite takvenaibe (opunomoćene predstavnike). Ali, Allahom vas zakli-njem, prema toj i toj tvrđavi ne idite nego je zaobiđite.

Evo, počinjemo sa hikjajom, pričom koja se neće završitisve do kraja ovog VI. đilda. Biće prekidana pričama koje ćeubacivati hz. Mevlana, ali ćemo, inšaAllahu-teala, sa njomzavršiti VI. svezak.

1. bejt:Bio car koji je imao tri sina, Sva trojica su bila inteligentna i pronicljiva.

2. bejt:Svaki je u darežljivosti, borbi i hvalisavosti Bio osobitiji od drugog.

3. bejt:Pred carem, prinčevi su stajali zajedno-Careve očne zjenice, poput tri svijeće.

4. bejt:Skrivenim putem iz dva izvora (iz dva oka) svakog sina,Vukla je vodu palma tog oca.

5. bejt:Dok od sina, voda ovog izvora hitro tečePrema bašči majke i oca,

6. bejt:Svježa biva bašča roditelja,Njihov izvor teče iz ova dva vrela.

7. bejt:Kad vrelo od bolesti oslabi, Sasuši se lišće i grane te palme./Hoće da nam kaže, ne dopustite da vam presahne vrelo

života./

8. bejt:Suhoća njegove palme očito govori,Da je od sina to stablo vlažnost izvlačilo.

9. bejt:Koliko mnogo je skrivenih kanala takoPovezano s vašim dušama, o nemarni!

10. bejt:O ti, koji si iz neba i zemlje supstanceIzvlačio, da bi tvoje tijelo postalo debelo!/Dakle, obraća se čovjeku. Jer, ono sve što ima u vanj-

skom svijetu od toga smo sazdani i mi pa smo uzeli, tj. Allahje ugradio u našu strukturu, nešto od zemlje, a nešto odneba./

Hadži hafiz Mehmed Karahodžić

Jedan ders iz MesnevijeVI. svezak, bejtovi:

3583-3629

48 BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

11. bejt:Posudba je to. Manje se treba pretrpavati,Jer ono što si uzeo, moraš namiriti./Dakle, sve će se to vratiti svom aslu, svom korijenu./

12. bejt:Osim udahnem, jer to je došlo od Vehhaba.Budi uz ruh, druge stvari su ništavne!/Aluzija na ajeti-kerim: Esteizu-billah: “I kada mu dam

lik (Adem, a.s.), i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite.“(Sura El-Hidžr, ajet 29.)Znači, ova riječ osim udahnem, to je nefaht, a ovo ime

Uzvišenog stvoritelja El-Vehhab (Darivatelj) znači Onaj kojidaje sve ono što je nekome potrebno, i to bez naknade i inte-resa sada ili kasnije. Dakle, vidite, osim udahnem, to smodobili od Vehhaba, ovo ćemo sve ostalo vratiti, pa nam ondakaže hz. Mevlana: Budi uz ruh druge stvari su ništavne!Ovdje nam kaže hz. Mevlana, koja je uloga muršidi-kjamila,a to je da on naše težište sa tijela, pomjeri ka ruhu, da budešuz ono što si dobio kao dar od Stvoritelja. Da nam to budejasnije, evo jednog primjera, jedna lijepa hikjaja.

Jedan čovjek izdržavao se tako što je odlazio u šumu i sje-kao drva, i to prodavao. U šumi je živio jedan čovjek potpu-no predan Stvoritelju, i on je posmatrao njega svaki dankako dolazi, marljivo radi, umara se po raznim vremenskimprilikama. Jednog dana taj čovjek ga zovne i pita: Zašto nebi ušao malo dublje u šumu? A on njemu odvrati: Zašto bihto radio, kad ovdje imam dovoljno drva, jer ako uđem dublje,još više se moram umoriti, jer iz više udaljenosti moramizvlačiti drva. On njemu reče: Nisam mislio na to, tamo imajedan rudnik bakra, pa uzećeš malo bakra. Ovo drva štodanas nasječeš može ti biti jedan dan, a to bakra što maloponeseš može ti biti sedam dana. I ovaj čovjek ga posluša iuđe dublje u šumu i nađe stvarno taj rudnik i onda mu dođe,a on ga dočeka: Da si malo dublje ušao u šumu... Pa tek samnašao bakar reče ovaj šta ću onda s njim raditi. Probaj malodublje ući, tamo ima rudnik srebra, jer sad ono tamo što ćešnaći moći će ti zaklopiti tri mjeseca. I ovaj ode. Kad se opetvratio do njega on mu opet reče: Da si bogdo još malo dubljeušao u šumu.../pogledajte kako pomjera to težište kod svogučenika/, našao bi, kaže, rudnik zlata. I on ode i nađe i to(zlato). Kad se je vratio onaj mu opet kaže: Još malo dubljeda uđeš rudnik dijamanata te čeka i onda ćeš se obezbijedi-ti za sav svoj život. I ovaj ode i nađe dijamante. Vrati se savsretan sa nekoliko tih skupocijenih dragulja, koji ga sadališavaju svakog posla na dunjaluku, a onda mu ovaj reče:Sad si se obezbijedio za ovaj život, ali možda se mi više neće-mo vidjeti, pa ću ti ja sada otkriti jednu tajnu: Pravo blago jeu tebi, pa ako hoćeš ostani ovdje sa mnom, a to sve ostavi jersi se eto obezbijedio što se tiče materijalnih sredstava, paako hoćeš da nađeš ovo blago (koje je u tebi, blago koje jaimam), ostani ovdje. I sad ovaj kaže njemu: Ja sam cijelo vri-jeme razmišljao, kako ti pored svega ovoga čega si svjestan,živiš tako tu ispod nekog drveta, zašto li ne uzmeš to. Ja ću

zaista ostati uz tebe, jer ja znam ući u šumu, prodirati unjenu dubinu, a ne znam se potpuno predati Stvoritelju. Tohoću od tebe da naučim. Eto, to je ta glavna uloga muršidi-kjamila, da to naše težište sa tijela prenese na ruh. Pa namto tako lijepo veli hz. Mevlana: Budi uz ruh!

13. bejt:Nazivam ih ništavnim u odnosu na ruh,A ne u odnosu na Njegovo savršeno stvaranje./Jer svaka stvar ima svoj smisao./

Novo poglavlje: Objašnjenje arifova traženja pomoći odIzvora vječnog života i njegove neovisnosti od traženja pomo-ći i privlačnosti iz izvora nepouzdanih voda. Alamet za to jeodricanje od Kuće obmane, jer kad se čovjek oslanja na pot-poru tih izvora, oslabi u traženju vječno-stalnog izvora.

(u naslovu imamo još dva bejta):

Djelo iz nutrine tvoje duše je nužno.Od posudbi vrata ti se neće otvoriti.Jedan izvor vode unutar kuće, Bolji je od potoka koji iz vana dolazi./Ovdje nam spominje arifa. Kakav je njihov hod na dunja-

luku, tih istinskih poznavalaca Stvoritelja. Evo jedan pri-mjer: izvjesni rob, jedan od dobrih Allahovih robova, zvao seAbdullah ibni Zejd kuddise-sirruhu, živio je krajem 11. ipočetkom 12. stoljeća. On kazuje kako je krenuo u Bejtul-Makdis na zijaret. Izgubim, kaže, put kad naiđem na ženu ija je upitah: O jadnice, jesi li i ti izgubila put?! A ona miodvrati: Kako će jadan biti onaj ko poznaje Allaha, a kako dabude izgubljen onaj koji Ga voli! I priča dalje Zejd, pruži mištap i reče: Uzmi za vrh ovog štapa i idi ispred mene. I ja samkrenuo. Nisam napravio ni sedam koraka kad se nađoh uBejtul-Makdisu. Trljam oči, ne mogu da vjerujem gdje sam,ali vidim da sam tamo gdje sam i krenuo, evo me u haremu,vidim ona stoji tu pored mene. I sad ona, da mi objasni reče:Tvoj put je put zahida (onaj koji se odriče od svega), a moj putje put arifa (onih koji istinski poznaju Stvoritelja). Zahidhoda, a arif leti. Gdje će onaj koji hoda, stići onoga koji leti! Iona mi se gajb učini. Ja je ne vidjeh više. Eto takav je hod tiharifi-billah ljudi, istinskih poznavalaca Stvoritelja.

14. bejt:Kako je lijep kanal koji je izvor stvârī,

On te oslobodi od onih drugih kanala./Koji ide direkt sa izvora, koji nije priključen na druge,

sporedne izvore./

15. bejt:Ti iz stotinu vrela piće izvlačiš, Koji god od tih stotinu opadne, okrnji se tvoje raspoloženje./Znači ovo znanje koje mi skupimo, sa raznih izvora uzi-

mamo, pa pošto nije ono znanje koje je u tvom vlasništvu,uvijek može nestati./

16. bejt:Kada iznutra provrije Uzvišeni izvor, Postaješ neovisan od krađa s drugih vrela./Taj ti izvor više niko ne može uzeti.//Jednom je Ebu Jezid el-Bistami, kuddise-sirruhu,

rekao, govoreći o ljudima koji su se ponosili svojim velikimznanjem sakupljenim iz raznih knjiga: Vi skupljate znanjemrtvi od mrtvih, a mi ga uzimamo od Živog, koji nikad neumire./

17. bejt:Kada radost tvoga oka bude od vode i gline, Plaća ove radosti bude srčana bol.

18. bejt:Kada tvrđavi voda dolazi s vana,U vrijeme sigurnosti bude je i previše.

19. bejt.Čim je dušman opkoli, da bi joj posadu U njihovoj krvi potopio,

20. bejt:Vanjsku vodu presiječe ta vojska, Da tvrđava ne bude utočište od njih.

21. bejt:Tada je jedan slani bunar iznutra,Bolji od sto slatkih Džejhuna (Amu Darja) iz vana.

22. bejt:Sjekač uzroka i vojske smrti, Poput deja dolaze da osijeku grane i lišće.(dej je deseti mjesec iranske solarne godine, od 22. 12. do

20. 1.)

23. bejt:Na dunjaluku nema im pomoći od proljeća,Osim ako je u duši proljeće lica Prijatelja./Osim ako u duši zrake Toga Sunca nisu oblacima skri-

vene, onda imaš lični izvor i neovisan si od vanjskih./

24. bejt:Odatle nadimak zemlje je postao Kuća obmane,Jer ona povlači nogu na Dan prelaska./Ovdje hz. Mevlana upućuje na jedan hadisi-šerif, u

kojem je hz. Pejgamber rekao: Kada nur uđe u srce, ono seraspoloži (prema islamu) i rasprostrani se. Prisutni ga pita-ju šta je alamet, šta je znak toga? On odgovara: to je odrica-nje od ove Kuće obmane, i okretanje Vječnoj kući i pripremaza smrt prije nego što ona nastupi./

25. bejt:A prije toga trčala je oko tebe (ta Kuća obmane, dunja-

luk),Lijevo i desno, govoreći: Odstraniću tvoju bol!, a ništa ne odstrani.

26. bejt:Ona ti je u vaktu briga govorila:Daleko od tebe bila patnja i deset brda bilo među vama!

27. bejt:Kada dođe vojska boli, dah će zaustaviti, I neće reći: “Ja sam te prije vidjela.“

28. bejt:Hakk je ovako naveo primjer šejtanova djelovanja:“On te u borbu vodi sa obmanom,

29. bejt:Govoreći: pružiću ti potporu. Ja sam s tobom.U opasnostima ću, pred tobom trčati.

30. bejt:Biću tvoj štit pred strijelama od bijelog jablana,Biću tvoje utočište u vaktu tjeskobe.

31. bejt:Život ću za tebe žrtvovati, da bih te spasio, O Rusteme, o lave – hej, muškarac budi!“

32. bejt:Sa ovim koketerijama prema kufru će ga odvesti,Ta vreća obmane, spletke i lukavštine.

33. bejt:Kad zakorači i u hendek padne, on će (šejtan) Usta otvoriti i grohotom se nasmijati.

34. bejt:Obmanuti će povikati: Hej, dolazi! Od tebe sam mnogo

očekivao!Ovaj će odvratiti: “Idi, idi – gadiš mi se!/Ovim upućuje hz. Mevlana na riječi iz Kur’ani-kerima,

kad šejtan čovjeka navede na kufr pa mu kaže na kraju: Tise mene više ne tičeš./ (Sura El-Hašr, ajet 16.)

35. bejt:Ti se nisi bojao od Stvoriteljeve pravde,A ja se bojim. Diži ruke od mene.“/Svi ovi bejtovi upućuju na ajeti-kerim: “I kada im je šej-

tan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: ‘Niko vasdanas ne može pobijediti, i ja sam vaš zaštitnik!’ – onda je on,kada su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmak-

49BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

nuo, i rekao: ‘Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi nevidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strašno kažnjava.’”

(Sura El-Enfal, ajet 48.)Ovo se desilo za vrijeme bitke na Bedru, kada se je šej-

tan sa svojom vojskom pojavio u suretu osobe koja se zvalaSuraka ibni Malik, koji je bio poznat kao veliki ratnik, i ondaje on njih bodrio: Ne bojte se, nećete izgubiti bitku. Ali kadaje šejtan ugledao Džibrila kako dolazi sa svojom vojskom,uzmakao je natrag i rekao: Pa ja nemam ništa s vama, pobo-jao se i pobjegao sa poprišta bitke./

36. bejt:Hakk reče: On je sebe udaljio od dobrote (tj. taj koji se poveo za tvojim spletkama), A kad će tebe spasiti ove prepredenosti?! (Obraća se šej-

tanu.)

37. bejt:Počinilac i žrtva, u Danu obračuna, Biće osramoćeni i kamenovanju izloženi.

38. bejt:Po Božijoj odluci i pravdi, pokradeni i razbojnikće biti u jami udaljenosti i u groznom boravištu./Sa ovim krajem bejta bi sel mihad, hz. Mevlana ukazu-

je na ajeti-kerim: Reci onima koji neće da vjeruju: Bićete pobijeđeni i u

Džehennemu okupljeni, a on je grozno boravište! (Sura Ali’Imran, ajet 12.)

39. bejt:Zabludjeli i demon koji ga je zaveo,Trebaju se prestati nadati spasu i uspjehu.

40. bejt:Kako magarac, tako i ulovitelj magarca,Ovdje su u blatu. Ovdje nemarni, a tamo propali./Na jednom drugom mjestu hz. Mevlana govoreći o toj

družbi (oni koji su se priklonili šejtanu), kaže takvima: Vi ivaši prijatelji nalik ste Faraonu, dok se tamo davite u Crve-nom moru vlastite krvi. Sprijateljite se sa Musaom i vidjeće-te drugačiju riječnu vodu. Mi znamo da je voda Benu-israe-lićanima bila pitka, a krvava Koptima./

41. bejt:Osim onih koji su se okrenuli od toga(obmane)I u blagonaklono proljeće došli iz jeseni.

42. bejt:I pokajnikā, a Bog prima pokajanje.

Prihvativši se Njegove naredbe, a On je divan Naredbodavac.Ovdje nas hz. Mevlana upućuje na ajeti-kerim: A onaj ko

se bude pokajao i dobra djela činio, on se uistinu Allahuiskreno vratio. (Sura El-Furkan, ajet 71.)

43. bejt:Kada od postiđenosti zajecaju (ovi pokajnici), Arš se potrese od uzdaha griješnika (pokrene se more

Allahove milosti)

44. bejt:Trese se poput majke nad djetetom,Uzima ih za ruke i vuče u visine./A kolika je ta ljubav Allaha Uzvišenog prema svom

robu, to nam hz. Mevlana na jednom mjestu slikovito kaže:Ljubav majke prema svom djetetu, u odnosu na ljubav Alla-ha, dž.š., prema svom robu je od pjenine pjene pjene pjena./

45. bejt:I kaže (Arš): O vi koje je Bog oslobodio od obmane,Gledajte bašču dobrote, i gledajte Gospodara Koji prašta!/Upućuje na ajet, koji kaže: “Toga dana će neka lica bli-

stava biti, u Gospodara svoga će gledati.“ (Sura El- Qijameh,ajeti 22. i 23.)

46. bejt:Nakon ovog, primaćete vječnu opskrbu i hranu,Koja će biti iz have Hakkove, a ne iz oluka (neće biti

posrednika, već direktno)./Upućuje na ajeti-kerim: “Da se oni pridržavaju Tevrata i

Indžila i onog što im objavljuje Gospodar njihov“ (tj. Kur’ani-kerima) “imali bi šta da jedu i od onoga što je iznad njih“(ovdje se govori o darovanom znanju, kad Vehhab daje bezračuna) “i od onoga što je ispod nogu njihovih (e to bi bilo onostečeno znanje)“ (Sura El-Maida, ajet, 66.)

Vidite, ova opskrba iz have Hakkove, imali smo taj pri-mjer, spominjali smo ga i prije i još će se spominjati. Benu-israelićani lutaju pustinjom 40 g. Allah dž.š. im bez ikakvogposrednika šalje hranu. To je selva i menna (za mennu kažuda je to k’o medna rosa, k’o hljepčići neki da su bili, a selva– ptice poput prepelica, pečene; i vidite, dolazi im hrana bezposrednika, ali ljudska slabost je takva i oni nakon izvjesnogvremena kažu: O Musa, moli svoga Gospodara, ovo nam jejednolična hrana, pa ne bi li nam dao ono što niče iz zemlje:od povrća, žitarica, luka, krastavica, leće. Pa im Musa a.s.postavlja pitanje: Zar želite ono što je bolje, zamijeniti za onošto je slabije?! Evo na ovom primjeru vidimo da nije svakopredisponiran za tu nebesku hranu, nego traži ono što izzemlje niče./

I posljednji bejt,

47. bejt:Zato što je more ljubomorno na posrednike,Žedan poput ribe, odbaci mješinu.(tj. tvoje stanište je more, šta će ti mješina.)In ne neđ mes / tu ne rem les / tu ne hab

Vah ji Hak val/ la hu a’lem / bis sa vab. n

Ders održan 24. 04. 2012. g. u kući h. hfz. Halid-ef. Hadžimulića

50 BEHAR 116

DERSOVI MESNEVIJE

HAZRETI ME VLA NANJEGOVA PORODICA I PRIJATELJI

te me ljem vje ro dos toj nih his to rio graf skih i bio graf skih izvo ra

SIRA

52 BEHAR 116

SIRA

HAZRETI ME VLA NA,

NJEGOVA PORODICA I PRIJATELJI

te me ljem vje ro dos toj nih his to rio graf skih i bio graf skih izvo ra

Naslov originala:

Ahmed Efe

HZ. ME VLÂ NA VE AILE SI

Mevlâna his family and friends in miniatures

Preveo:

Edin Urjan Ku ka vi ca

Originalne minijature:

Ahmet Efe

Po že lji Ha dži ha fi za Ha li da ef. Ha dži mu lića

53BEHAR 116

SIRA

54 BEHAR 116

SIRA

55BEHAR 116

SIRA

56 BEHAR 116

SIRA

57BEHAR 116

SIRA

Ahmed-de de iz Val la šia, me vle vij ski šejh i izni mno do bar po zna va -oc me vle vij ske his to ri je, ko ji je ži vio u 14. sto lje ću, u svom dje luMe na ki bu’l-ari fin, u ko jem je sa ku pio sve ra spo lo ži ve po dat ke i

in for ma ci je o ha zre ti Me vla ni nom ži vo tu, izri či to tvrdi da je da tum ro đe -nja pi ra ta ri kat-i me vle vij je 6. re biu’l-evel 604. go di ne po Hi džri, odno sno30. sep tem bar 1207. go di ne po Mi la di Isa’a (a.s.). Svo ju tvrdnju te me lji naiz vje šta ju o Ha rezm-ša ho voj op sa di Se mer kan da o ko joj se go vo ri u ha zre -ti Me vla ni nom dje lu Fi hi ma fih, te pri tom na vo di i ri ječi zna me ni tog auto -ra ovo ga dje la: “Bi li smo u Se mer kan du ka da je Har ezm-šah Ala ed din Mu -ham med op ko lio i na pao grad sa svo jom voj skom...” Bu du ći da je po zna toka da se spo me nu ti his to rij ski do ga đaj do go dio, ha zre ti Me vla na je mo raoima ti naj ma nje se dam ili osam go di na da bi se to ga ja sno sje ćao. Ahmed-de de ovo ra ču na nje i tvrdnju ve li ki broj kla si čnih i sa vre me nih auto ra pri -hva ta kao naj po uz da ni ji izvor za odre đi va nje da tu ma ha zre ti Me vla ni nogro đe nja, te sto ga 1207. go di nu pri hva ta ju kao go di nu nje go vog ro đe nja. Sdru ge stra ne, his to rio graf ski i bio graf ski izvo ri dru gih auto ra pot vrđu ju daje ha zre ti Me vla na Bel hi Ru mi već bio mla dić kad je sa ba bom na pus tioBelh, te je pre ma to me, mo gao ima ti oko 28 go di na kad je kro čio na tloKon’je.

U vri je me ka da je na nje go va ple ća pao sav te ret mjes ta i ulo ge ko ju jepri je to ga za uzi mao nje gov otac, još uvi jek je nje go vim ti je lom i du šompro vi ja vao mla da la čki za nos, ali je već ta da, bio pri znat, po što van i ci je -njen kao zreo uče njak, te me ljem če ga su mu svi sta ri ji slje dbe ni ci i uče ni -

Hazreti MevlanaDŽE LA LUD DIN BEL HI RU MI

1207. - 1273.

ci nje go vo ga oca uka za li pu no po vje re nje.Dje tinj stvo je pro veo u Bel hu ma hom u druš tvu svo ga oca i nje go vih der -

vi ša, na pa ja ju ći se i na da hnju ju ći za ma mnim i pri vla čnim zvu ci ma du ho -vne mu zi ke, ila hi ja i po ema ko je su se čes to mo gle ču ti na me džli si ma nje -go vo ga oca, ha zre ti Be ha ud di na Ve le da, Sul ta na uče nja ka.

Pri sus tvo vao je go to vo svim oče vim pre da va nji ma, va zo vi ma i der so -vi ma, a za nje go vo obra zo va nje i du ho vnu pri pre mu za ulo gu za ko ju seslu ti lo da će pre uze ti, sta ra li su se na ju če ni ji, na jis ku sni ji i na jo da ni ji Be -ha ud di no vi der vi ši, či ja je znan stve ni čka i uče nja čka sla va da le ko pre la zi -la gra ni ce Bel ha, Tur kme nis ta na pa i Ana do li je. Na kon odlas ka iz Bel ha ine ko li ko du ga čkih pu to va nja, ko ja su se, uz krat ke odmo re i pre da he, pre -me tnu la u je dno, sa ko na čnim odre di štem u Kon’ji, ha zre ti Me vla na ćeupo zna ti i broj ne naj zna me ni ti je uče nja ke i po zna te su fi je svo ga vre me na,te pri sus tvo va ti nji ho vim raz go vo ri ma sa nje go vim ocem, ka ko onim nako je je pris tup bio do pu šten na ro du, ta ko i oni ma ko ji su vo đe ni u in ti mime đu uče nja ci ma či ja bi sa drži na za si gur no zbu ni la obi čne lju de. Na konba bi nog pre se lje nja na Bo lji svi jet, ha zre ti Me vla na je bio uvje ren da jenje go vo ko na čno odre di šte Kon’ja u ko joj mu je bio ba bin me zar.

Ha zre ti Me vla na se sa svo jom su pru gom i si no vi ma smjes tio u ne ko li -ko skro mnih oda ja unu tar me dre se, ko ju je za nje ga sa gra dio emir Be drud -din Džev her taš. U me đu vre me nu, slje dbe ni ci i uče ni ci nje go vog oca oku pi -li su se oko nje ga kao je di nog du ho vnog i fi zi čkog na slje dni ka uče nja i ško -le Sul ta na uče nja ka. Že lje li su uči ti od nje ga, ali on se ni je osje ćao spre -mnim pop tpu no pre uze ti ulo gu svo ga oca. Svim je bi lo po zna to da je ha -zre ti Be ha ud din Ve led ko rak po ko rak uvo dio Me vla nu u svo je svje to vezna nja, ot kri va ju ći mu, je dan po je dan, pu te ve spo zna je, te ski da ju ći ko -pre ne sa nje go vih oči ju i srca. Žu dnja za du bljom spo zna jom po ta kla je ha -zre ti Me vla nu da dio du ho vnog si mira ja po tra ži u osa mi, te je, ka žu nje go -vi naj po uz da ni ji bio gra fi, u sa mo ći pro vo dio mno ge da ne i no ći. Ni šta muse ni je ra di lo od ka da je os tao us kra ćen za oče vu po moć. U ovom vre me nuoča ja nja sti gle su no vos ti o do las ku no vog sun ca pro svi je će nos ti u Ana do -li ju, Sej ji da Bur hna ud di na iz Tir mi za.

58 BEHAR 116

SIRA

Sultanu’l ulema

HA ZRE TI BE HA UD DIN VE LED

(Hazreti Mevlanin otac)

1150. - 1231.

Ha zre ti Me vla nin otac, Be ha ud din Ve led, je danod naj zna meni ti jih mu te sav vi fa svo ga do ba,po zna ti ji je po na dim ku Sul ta nu‘l ule ma, dok

nje go vo pu no ime gla si Mu ham med Be ha ud din Bel hiibn Hu se jin Ha ti bi ibn Ahmed Ha ti bi. Pre tpos tav lja seda je ro đen 1150-51. go di ne, te da je odras tao u Bel hu, upro vin ci ji Ho ro san, gra du u mo der nom Af ga nis ta nu,ko ji je ne koć bio po znat kao Ku be tu‘l islam. Pre se lio jeu Kon‘ji u do bi od 80 go di na.

Po zna to je da je nje gov otac, Hu se jin, sin Ahme taHa ti bi ja, bio po zna ti uče njak svo ga vre me na, te da muje u do bi od sa mo 2 go di ne nje go va maj ka po ka za la dje -la nje go vo ga pre mi nu log oca i re kla: Si ne, lju di su tvo -me ocu za hval ni za dje la ko ja je os ta vio za so bom, te ime ni is ka zu ju za hval nost što sam ih sa ču va la. I ti ćeš bi -ti ve li ki čo vjek ko ji će se odli ko va ti ogro mnim zna njem.Či ni se da je Be ha ud di no va maj ka ima la zna čaj nu ulo guu nje go vom po če tnom obra zo va nju i us mje re nju ka da -ljem ško lo va nju i stje ca nju zna nja, te na taj na čin pos ta -vi la te me lje nje go vog bu du ćeg ugle da. Iako se tvrdi da jenje go va maj ka bi la pri pa dni ca di nas ti je Ha rezm-ša ha,ni je po zna to ime nje nog oca, ta ko da je ne mo gu će ut -vrdi ti ko jeg je sul ta na po tom stvo.

Još u vri je me dok je bio u Bel hu, Be ha ud din je ože -nio kćer ku emi ra to ga gra da, Mu‘mi ne-ha tun i sa njomimao tro je dje ce, Fa tmu, Ala ud din Mu ham me da i Dže -la lud din Mu ham me da. Pre tpos tav lja se da je nje go vasu pru ga po to mak Šem su‘l Eim me-i Se ra hsi ja, je dnog odnaj ve ćih ha ne fij skih fa ki ha svo ga vre me na. Ta ko đer setvrdi da je Be ha ud din Ve led, ko ji se kao ve oma mlad po -čeo po jav lji va ti po su fij skim i dru gim hal ka ma, bio i uto vri je me ču ven po svo jim go vo ri ma, ko ji su mu pris -krbi li go le mu sla vu, ta ko da mu se us ko ro, pri dru žio ve -li ki broj lju di iz Bel ha i oko li ne, te da je Belh na pus tio i

upu tio se pre ma Ana do li ji zbog su ko ba sa ne kim od naj -zna čaj ni jih drža vni ka i uče nja ka svo ga vre me na i pros -to ra. Či ni se ipak vje ro va tni jim da je ovaj čo vjek izni -mno ga ugle da i zna nja, svoj ro dni grad na pus tio predpri je tnjom od Mon gol ske in va zi je. Na ime, ne du go na -kon što su Be ha ud din Ve led i sku pi na nje mu na jo da ni -jih i naj bli žih uče ni ka i slje dbe ni ka na pus ti li Belh, gradsu za uze li Mon go li, ve li ki broj lju di je iz gu bio ži vo te,uklju ču ju ći i Ne džmud di na Ku braa, na či ju ži vo tnu idu ho vnu mi sao se Be ha ud din Ve led umno go me osla -njao.

U vri je me ka da je Be ha ud din Ve led na pus tio Belh,nje gov sta ri ji sin Ala ud din imao je oko 7, a mla đi Dže -la lud din (ha zre ti Me vla na) oko 5 go di na. Nje go va kćer -ka Fa tma-ha tun, bi lo zbog to ga što se u me đu vre me nuuda la ili pak što je pre se li la (umrla) pri je Be ha ud di no vehi džre iz Ho ro sa na u Ana do li ju, ni je bi la di je lom sku pi -ne ko ja je s njim kre nu la na put.

59BEHAR 116

SIRA

Sku pi na iz bje gli ca kre nu la je pre ma Hi dža zu pre koNi ša pu ra, Ba gda da i Ku fe, da bi pro mi je ni li odre di šte iupu ti li se pre ma Da mas ku u Ša mu (Si ri ja), te se pri vre -me no za us ta vi li u Ka ra ma nu (ne koć po znat i kao La ren -de, u sre diš njoj Tur skoj). Dru gi izvo ri na vo de da je ka -ra van pro šao kroz Ma la ti ju, ne ko vri je me se za us ta viv šiu Er zin džan Akše hi ru i ko na čno sti gao u La ren de (ka -sni je, Ka ra man). Be haud din Ve led je u Ka ra ma nu pro -veo na re dnih se dam go di na, a po tom je pre se lio uKon‘ju, gdje će pro ves ti po slje dnje dvi je go di ne svo gaži vo ta i tu bi ti uko pan. U vri je me dok je bio u Ka ra ma -nu, nje go va su pru ga, sta ri ji sin Ala ud din Ve led i sna haDžev her ha tun, pre se li li su na Bo lji svi jet.

Be ha ud din Ve led o ko je mu je glas i ugled pri je nje gasti gao do Kon‘je, omi lio se sta no vni ci ma ovo ga gra da, alii vla da ru ci je le ze mlje sul ta nu Ala ud di nu Kej ku ba du I.Pri čao je Sul tan Ve led da je Ala ud din Kej ku bad I. čes topo sje ći vao nje go vog oca, a la la (oso bni uči telj) sul ta naEmi ra Be drud di na Gu her ta ša, bio je to li ko za lju bljen ioča ran nje go vim zna njem, da mu je sa gra dio me dre su.

Nas ta vio je drža ti pre da va nja, va zo ve i go vo re ko je jepri vre me no pre ki nuo zbog pre se lje nja, ali se po sve tio iobra zo va nju svo ga mla đeg si na Dže la lud di na. Pre se lioje u pe tak, po sli je akša ma, 12. ja nu ara 1231. go di ne (18.re biu‘l-ahi ra 628) i uko pan je na mjes tu na ko jem se nje -gov me zar i da nas na la zi. Na nje go vom ni ša nu, ko je ga jevje ro va tno dao izra di ti Ala ud din Kej ku bad, pi še: “Ovoje mjes to na ko je mu Mu ham med, sin Hu se ji nov, sinAhme dov iz Bel ha, naš prvak i uči telj sa dra še ri‘ata, vre -lo mu dros ti, obno vi telj sun ne ta, do ki da telj bid‘ata, ko -je ga smo slu ša li i ko je mu smo se po ko ra va li, ko ji je slu -šao i po ko ra vao se Al la hu, alim i pros vje ti telj, sul tanuče nja ka, muf ti ja Is to ka i Za pa da, obno vi telj Vje ro za -ko na i Vje re, šejh isla ma i mu sli ma na, le ži.”

Be ha ud din Ve led, či je su broj ne ide je, ži vo tni i vjer -ski sta vo vi te zna nja i spo zna je sa ču va ni i do na šeg vre -me na pre ne se ni u dje li ma nje go vog si na ha zre ti Me vla -ne Ru mi ja, unu ka Sul tan Ve led Si pa hsa la ra, te vje ro va -tno naj po zna ti jeg i naj zna čaj ni jeg bio gra fa i ko men ta -to ra i tu ma ča Me sne vi je, Efla ki ja, bio je kru pan i sna žančo vjek, gus te bra de i oštrog i pro ni clji vog po gle da. Nje -go vo je di no sa ču va no dje lo Me‘arif sna žno je utje ca lo naži vot i ži vo tno dje lo nje go vog naj po zna ti jeg po tom ka,

ha zre ti Me vla ne Dže la lud di na Ru mi ja. Pre ma ne ki ma,Sej jid Bur ha nud din Tir mi zi, Be ha ud di nov oda ni slje -dbe nik i uče nik i ha zre ti Me vla nin la la to li ko je in sis ti -rao na Me‘ari fu, je di nom sa ču va nom dje lu svo ga pri ja -te lja i uči te lja Be ha ud di na Ve le da, da je ha zre ti Me vla -na ci je lo dje lo na učio na pa met.

MU’MINE-HATUN

(Hazreti Mevlanina majka)

? - 1227. ?

S u pru ga Be ha ud di na Ve le da i ha zre ti Me vla ni namaj ka, Mu‘mi ne-ha tun ro đe na je u Bel hu (Bal -kh) u Ho ro sa nu, kao kćer ka sul ta na Bel ha Emi ra

Ru knud di na. Uda la se za Be ha ud di na Ve le da i ro di la

60 BEHAR 116

SIRA

mu tro je dje ce, kćer ku Fa tmu-ha tun i dva si na, Mu ham -me da Ala u ddi na i Mu ham me da Dže la lud di na, ha z re tiMe vla nu Ru mi ja. Za je dno sa svo jim su pru gom na pus ti -la je Belh i do se li la u La ren de (Ka ra man), gdje je i pre -se li la (umrla), te uko pa na u tur be tu ha zre ti Me vla ni nemaj ke (Ma der-i Me vla na Tur be si), po zna tom i kao dža -mi ja Va li de Sul tan.

Na ni ša nu Mu‘mi ne-ha tun ne ma na tpi sa, ta ko da ni -je po znat ta čan da tum ro đe nja i pre se lje nja ha zre ti Me -vla ni ne maj ke, ali je opće pri hva će na tvrdnja da je pre se -li la izme đu 1222. i 1228. go di ne, bu du ći se sma tra da jeBe hud din Ve led pre se lio u Kon‘ji 1230. ili 1231. go di ne,te da je u ovaj grad do se lio 1228. a u Ka ra man, go di ne1221. ili ma lo ka sni je, te da je tu os tao se dam go di na.

Na is tom mjes tu uko pan je i njen sta ri ji sin Mu ham -med Ala ud din, a pre tpos tav lja se da je tu ta ko đer uko -pa na i prva ha zre ti Me vla ni na su pru ga, Džev her-ha tun.

Pre no si se da je kćer ka Be ha ud di na Ve le da i Mu‘mi -ne-ha tun, Fa ti ma-ha tun, pre se li la (umrla) dok je po ro -di ca još uvi jek ži vje la u Bel hu, a pre ma dru gim iz vo ri mada se u me đu vre me nu uda la te ni je uči ni la hi džru sasvo jim ro di te lji ma i bra ćom.

Mu‘mi ne-ha tun sma tra se izni mno in te li gen tnom,mu drom i obra zo va nom že nom, ko ja je, kao kćer kaemi ra ima la pri li ku uči ti od naj bo ljih uči te lja svo ga do -ba, te da je, ako ne pre su dno a ono za si gur no zna čaj noutje ca la na ha zre ti Me vla ni no obra zo va nje i nje go vo ži -vo tno, vjer sko i du ho vno us mje re nje. Či nje ni ca da seuda la za Be ha ud di na Ve le da, Sul ta nu‘l ‘ule ma, ne dvoj -be no naj zna čaj ni jeg uče nja ka svo ga do ba, go vo ri u pri -log toj tvrdnji. Po vrh to ga, či nje ni ca da je pris ta la os ta -ti uz svo ga su pru ga, izlo ži ti se i po dni je ti sve te ško će hi -džre, ne da će i ne vo lje du ga čkog pu to va nja – ko je je po -tra ja lo go di na ma – go vo ri u pri log tvrdnji da je bi la sta -bil na, strplji va i sa su dbi nom po mi re na že na, te je osli -ka va naj lje pšim ni jan sa ma oso bi na že ne svje sne svo gamjes ta i ulo ge.

Tur be po nad me za ra u ko jem je uko pa na u Ak Tek -ke (Bi je loj te ki ji) iz gra dio je Ibra him-beg, po to mak Ka -ra ma no glua i slje dbe nik ha zre ti Me vla ne i nje go ve po -ro di ce, go di ne 1371. te pred stav lja je dno od naj po sje će -ni jih mjes ta zi ja re ta u Ka ra ma nu. Kom pleks oko me za -ra i tur be ta Mu‘mi ne-ha tun, ko ji se sas to ji od dža mi je,

me za ra, der vi ških oda ja i me zar ja, ne koć je slu ži lo kaome vle vij ska te ki ja, po zna ta i kao Ka le mi ja-za vi ja – poAhi Mu ham med Be ku, si nu Ka le mi ja, ko je ga je ov djepo slao Ulu Arif Čelebi, u ko joj su se re do vno održa va lidu ho vni kon cer ti i obre di se ma‘a. Na na tpi su po nadula za, ispi sa nim naj lje pšim pi smom to ga vre me na iarap skim je zi kom, sto ji: “Ala ud din, sin Ha li la Ka ra -mao glu Me hme da, ko ji je bio ve li ki sul tan, sje na Bo ži jana ovom svi je tu, vla dar za je dni ce mu sli ma na, go spo dararap skih i per zij skih sul ta na, otac bit ki u ko ji ma su su -zbi ja ni tla či te lji, upor no i is traj no, za ti ra telj ne vjer ni kai mno go bo ža ca – ne ka Al lah uči ni nje go vu vlast vje -čnom – za po vi je dio je iz gra dnju ovog sve tog mjes ta po -sve će nog ve li ko du šnos ti i da rež lji vos ti nje go ve su pru gei me za ru po bo žnog čo vje ka i še hi da Sej fud di na Su lej -man-be ga si na Ha li la Ka ra ma no glu Me hme da, prva kauče nih, sul ta na za lju blje ni ka, sla ve na ro da i Vje re (ha -zre ti Me vla ne) – ne ka Al lah po sve ti nje go vu taj nu ne do -ku či vu.”

ALAUDDIN MUHAMMED

(Hazreti Mevlanin stariji brat)

1205.? - 1226.?

Ha zre ti Me vla nin sta ri ji brat, sin Be ha ud di naVe le da i Mu‘mi ne-ha tun, ro đen u Bel hu. Ka koni nje gov ta čan da tum ro đe nja ni je po znat, pri -

nu đe ni smo za klju či va ti te me ljem po zna tih či nje ni ca.Ka ko je bio sta ri ji brat ha zre ti Me vla ne Ru mi ja, pre tpos -ta vi ti je da je ro đen pri je 1207. go di ne; pre tpos tav lja seda je pre se lio u do bi od oko dva de set go di na, i to u Ka ra -ma nu, te je tu i uko pan u tur be tu Ma der-i Me vla na krajsvo je maj ke Mu‘mi ne-ha tun. U vri je me ise lje nja Be hud -di na Ve le da iz Bel ha, ko je se, pre ma ve ći ni bio gra fa do -go di lo ma lo pri je 1214. go di ne, Ala ud din Čelebi je imaooko se dam go di na, te ka ko je Be ha ud di nov ka ra van uKa ra man sti gao oko 1220-1221. go di ne, te po tom, se -dam go di na ka sni je, pre šao u Kon‘ju, pre tpos tav lja se daje Ala ud din u vri je me svo ga pre se lje nja na Bo lji svi jetimao oko dva de set go di na, ili pak ne što ma nje.

61BEHAR 116

SIRA

Ni je po zna to da li se sti gao ože ni ti ili ni je, ni ti da li jeimao po tom stvo. O nje mu pu no ne go vo re ni sam ha zre -ti Me vla na, ni ti nje gov sin Sul tan Ve led, pa ni os ta li me -vle vij ski ili bio graf ski izvo ri. Ka ko je pre se lio pri je pre -se lje nja svo ga oca u Kon‘ju, ma lo je vje ro va tno da je sasvo jim ocem do pu to vao u pri jes tol ni cu Sel džu ka. Po -zna to nam je da je ha zre ti Me vla na svo jim si no vi ma –ko je je ro di la nje go va su pru ga Džev her-ha tun u Ka ra -ma nu – sta ri jem dao ime po svo me ocu, a mla đem posvo me ra no pre mi nu lom sta ri jem bra tu, te je sto ga pre -tpos ta vi ti da je Ala ud din Mu ham med pre se lio pri je ro -đe nja svo ga bra ti ća i ime nja ka Ala ud di na, i to pri je1227. go di ne.

Ka ko je, ta ko đer, po zna to da je on na pus tio Belh sasvo jim ocem, te da je na kon du gog pu to va nja do se lio uKa ra man, mo že se za klju či ti da je obra zo va nje sti cao odsvo ga oca i nje go vih naj bli žih i na jo da ni jih uče ni ka i

slje dbe ni ka to kom du go go diš njeg pu to va nja. Pre tpos -tav lja mo da je za ovaj za da tak bio oso bi to za du žen La laŠe re fud din Se mer kan di, a u vri je me pro ve de no u Bel hu,Bur ha nud din Tir mi zi, ko ji su bi li za du že ni i za ha zre tiMe vla ni no po du ča va nje i obra zo va nje.

Na nje go vom me za ru u Bi je loj te ki ji (Ak Tek ke) ne -ma na tpi sa. Na la zi se li je vo od ula za, ne tom ispod mjes -ta pre dvi đe nog za mu‘ez zi na, u sku pi ni me za ra pri pa -dni ka ha zre ti Me vla ni ne po ro di ce i po to ma ka.

Po za po vi jes ti Ulu Arif Čelebi je u ovu te ki ju je po slatme vle vij ski ha li fa, te je mjes to du go slu ži lo kao me vle -vij ska za vi ja, a ne ki do ku men tar ni za pi si svje do če da jetu bi la i me dre sa ko ja je ra di la sto lje ći ma na kon iz gra -dnje. Evli ja Čelebi, ko ji je u ovaj grad do pu to vao go di ne1684., ka že da me dre sa ha zre ti Me vla ni ne maj ke cvje tai da kroz nju pro la zi ve li ki broj na da re nih uče ni ka i stu -de na ta.

Osman ski sul tan Re šad po slao je Ka‘aben ski Pre kri -vač na dar tur be tu ha zre ti Me vla ni ne maj ke, od ko je gaje za me za re ha zre ti Me vla ni ne maj ke i nje go vog sta ri -jeg bra ta skro jen i sa ši ven pre kri vač.

DŽEVHER-HATUN(Hazreti Mevlanina prva supruga)

? - 1228.?

Hzre ti Me vla ni na prva su pru ga Džev her-ha tunbi la je kćer ka Ho dža (pro fe so ra) Še re fud di naLa le iz Se mer kan da, li čnos ti izni mnog ugle da

u La ren deu (Ka ra man); bi la je maj ka Sul tan Ve le da iAla ud di na Čelebi ja. Pre se li la (umrla) je kao ve oma mla -da, i naj vje ro va tni je da je uko pa na u Bi je loj te ki ji u La -ren deu (Ka ra man).

Njen otac Še re fud din La la bio je uče nik i bli zak pri -ja telj Sul ta nu‘l ule maa, Be ha ud di na Ve le da, sa ko jim jei na pus tio Belh i upu tio se u ne po zna to sli je de ći svo gauči te lja. Ka ko je on bio ha zre ti Me vla nin la la, uči telj ista ra telj, od nje go vog naj ra ni jeg dje tinj stva, u Be ha ud -di no voj po ro di ci sma trao se go to vo čla nom. Nje go vakćer ka Džev her, ro đe na je naj vje ro va tni je u Bel hu, te je,

62 BEHAR 116

SIRA

pre ma sve mu su de ći, odra sla za je dno sa ha zre ti Me vla -nom, te sa za nje ga i uda la ka da su se Be ha ud di no va po -ro di ca i pri ja te lji odlu či li os ta ti u La ren deu. Po uz da noje po zna to da je vjen ča nje obav lje no go di ne 1225. jer jeSul tan Ve led ro đen 1226. a Ala ud din Čelebi, go di nu ilidvi je ka sni je.

Ve ći na izvo ra sla že se da je Džev her-ha tun u vri je meuda je za ha zre ti Me vla nu Ru mi ja ima la osa mna est go di -na, te ka ko se tvrdi da je na Bo lji svi jet pre se li la dok jejoš do ji la Ala ud di na, pre tpos tav lja se da je u vri je mesvo ga pre se lje nja ima la oko dva de set go di na. Bri gu onje noj dje ci pre uze la je ne ka ple me ni ta že na, či je imena ža lost his to ri ja ne bi lje ži, a ko ja je pre se li la u Ka ra -ma nu; u li te ra tu ri se ova že na ime nu je kao Kiryai Bu -zrug – Sta ri ja Ki ra, ka ko bi se ra zli ko va la od ha zre ti Me -vla ni ne dru ge su pru ge, Ki re-ha tun, ko ju je ha zre ti Me -vla na ože nio na kon pre se lje nja u Kon‘ju, a ko ja je sasvo jom da di ljom Ki ra ma nom, pre uze la bri gu o dje ci.Po zna to nam je da su nje na dva si na Sul tan Ve led i Ala -ud din Čelebi, po sla ni u Da mask u pra tnji nji ho vo ga dje -da Še re fud di na La le.

Ka ko Džev her-ha tun na svo me ni ša nu ne ma ni ka -kvog na tpi sa, ta čno vri je me nje nog pre se lje nja do slo -vno je ne mo gu će ut vrdi ti, a i sa mo mjes to nje nog uko papre dmet je broj nih spo re nja. Pre ma I. Hak ki Kon‘ja li ju,pre se li la je u Ka ra ma nu, te uko pa na u Bi je loj te ki ji. Na -da lje, is ti autor tvrdi da bu du ći da u na tpi su na te ki ji ni -je pre ci zi ra no ime ni je dne od ovih ple me ni tih že na, teda u stva ri sre diš nji me zar pri pa da Džev her-ha tun, dabi se i te ki ja i tur be tre ba li zva ti Zevc-i Me vla na Tur be -si, umjes to Ma der-i Me vla na Tur be si. I Ab dul ba ki Gol -pi nar li miš lje nja je da je Džev her-ha tun uko pan u ovompo zna tom tur be tu. U tom slu ča ju, pre tpos ta vi ti je daDžev her-ha tun ni je bi la sa Be ha ud di nom Ve le dom isvo jim su pru gom ha zre ti Me vla nom Dže la lud di nom to -kom pu to va nja iz Ka ra ma na u Kon‘ju. Is to ta ko ni je po -zna to od če ga je umrla; ni ha zre ti Me vla na, ni Sul tanVe led, pa ni Ala ud din Čelebi, ne nu de ni šta vi še po da ta -ka od ovih ko je ov dje izno si mo. Naj ra ni ji na ime, naj sta -ri ji me vle vij ski izvo ri go to vo da ne spo mi nju Mu‘mi ne-ha tun ni Džev her-ha tun.

Ima ju ći na umu tvrdnju da je Džev her-ha tun odra slaza je dno sa ha zre ti Me vla nom, da kle u okri lju Be ha ud di -

no ve ku će i pod blis kom pas kom nje go vih naj bli žih i na -ju če ni jih pri ja te lja i slje dbe ni ka, te da se u ko na čni ciuda la za ha zre ti Dže la lud di na, mo že se pre tpos ta vi ti daje bi la izvan re dno obra zo va na mla da že na. Naj po zna ti -ji i vje ro va tno na ju pu će ni ji bio gra fi i po zna va oci Be ha -ud di no ve ku će, po ro di ce i naj bli žeg okru že nja, Si pa hsa -lar i Efla ki, ne ra spo la žu ni sa in for ma ci ja ma o Še re fud -di nu La li, iako je ne dvoj be no ja sno da je Še re fud dinimao ve li ki, ako ne pre su dan utje caj na Sul ta na Ve le da ina ha zre ti Me vla ni nog sre dnjeg si na, Ala ud di na Čelebi -ja, bu du ći su njih dvo ji ca, od svo ga dje tinj stva do mla -dos ti stje ca li zna nja i obra zo va li se u Da mas ku pod bu -dnim okom svo ga dje da. Ni smo, iako smo ulo ži li ogro -man trud, bi li u pri li ci sa zna ti gdje je pre se lio kao nigdje je uko pan La la Še re fud din. Mo gu će je da je dan odme za ra za ko je se tvrdi da pri pa da ju ne ime no va nim ho -ro san skim sve tim lju di ma pri pa da baš nje mu.

63BEHAR 116

SIRA

KIRA -HATUN(Hazreti Mevlanina druga supruga)

? - 1291.

Ki ra-ha tun je bi la ple me ni ta že na ko ju je ha zre tiMe vla na ože nio u Kon‘ji na kon pre se lje nja svo jeprve su pru ge Džev her-ha tun; ona je bi la maj ka

Emir Ali ma i Me li ke-ha tun. Po zna to nam je da je bi lauda ta pri je vjen ča nja sa ha zre ti Me vla nom, te da je nje -nom prvom su pru gu bi lo ime Mu ham me dšah, sa ko jimje ima la je dnog si na po ime nu Emir Šem sud din Ja hja.Pre ma na tpi su na nje go vom ni ša nu pre se lio je 7. re biu‘l-ahi ra 692. go di ne po Hi dži, odno sno 1292. go di ne po Mi -la di Isa‘a (a.s.), a pre ma ve ći ni auto ra uko pan je u ha zre -ti Me vla ni nom tur be tu za je dno sa naj bli žim i na jo da ni -jim čla no vi ma po ro di ce i slje dbe ni ci ma, odmah uz ha zre -ti Me vla ni nog sre dnjeg si na Ala ud di na Čelebi ja.

Ime ove že ne je na iz vjes tan na čin iza zi va la i još uvi jekiza zi va po se bnu paž nju bio gra fa, his to ri ča ra i is tra ži te ljaha zre ti Me vla ne i nje go ve fa mi li je. Ne ki tvrde da je bi laPer zi jan ka te je s tim u skla du i nje no ime per zij sko, ne kitvrde da je tur sko pa je sa mim tim ona Tur ki nja, a ne kipak da je Arap kinja pa je nje no ime arap sko. Ta hsin Yazi -ci, ko ji je sa brao i uspo re dio sva miš lje nja, tvrdi da je imeu stva ri grčko, te da se uo pće ne ra di o ime nu ne go o na -slo vu u zna če nju ‘go spo đa‘ (ha nim), na ime, ‘že na ple me -ni tog po ri je kla‘, ‘plem ki nja‘, ko ja je u to vri je me bi la u ši -ro koj upo tre bi, što pot vrđu je i u svo me pred go vo ru dje luMe na ki bu‘l ari fin, Ahme da Efla ki ja, ko je je ovaj autorpre veo na tur ski je zik. U skla du s tim, da di lju i do ji ljuSul tan Ve le da i Ala ud di na Čelebi ja zva li su Ki ra ma na,ha zre ti Me vla ni nu sna hu, Fa tmu-ha tun – Ki ra ke, u zna -če nju ‘mla da Ki ra‘, ka ko bi ove že ne me đu so bno ra zli ko -va li. Osim to ga, i že na ko ju je Ala ud din Čelebi ože niozva la se Ki ra, a bi la je kćer ka ču ve nog ana dol skog ve zi rasel džu čkih sul ta na Sa hib Ata Fa hrud di na.

Ka ko se iz go vor ime na odno sno na slo va Ki ra ra zli ku jena tur skom, per zij skom i arap skom je zi ku, ne ki auto ri imeove ta čni je, ovih že na, pi šu Gu ra, Ge ra te Ker ra.

I. Hak ki Konyali, u svo me dje lu Konya Ta ri hi (His to ri -ja Kon‘je) tvrdi da nje no ime mo že bi ti izve de ni ca iz tur -ske ri je či i poj ma ‘gur‘ u zna če nju ‘obi lje‘, ‘izo bi lje‘, ‘buj -nost‘. Na da lje, is ti autor tvrdi da je ovo žen sko ime bi ločes to u upo tre bi kod Sel džu ka i ra nih Osman li ja; pri zna -

ju ći mo gu ćnost da Ki ra mo že bi ti i grčka ri ječ u zna če nju‘go spo đa‘ ili ‘plem ki nja‘, ovaj autor ka že: “Bu du ći su u vri -je me osman lij ske upra ve, Tur ci i Grci ži vje li izmi je ša no iza je dno, mo gu će je da su Tur ci ne ka ime na ‘po zaj mi li‘ odGrka. Ta ko da je ovo ime mo gu će iz go va ra ti kao Ki ra.”

Ab dul ba ki Gol pi nar li, tvrdi da či nje ni ca da je imegrčko ni po što ne mo ra zna či ti da je ova i dru ge že ne is togili sli čnog ime na bi la Grki nja, na vo de ći pri tom ne ko li ci -nu sli čnih slu ča je va. Ovaj autor pot crta va da je kćer ka Sa -la hud di na Zer ku ba i su pru ga Sul ta na Ve le da Fa tma-ha -tun bi la po zna ta i kao Ki ra ke; ovo miš lje nje di je li i Ta -hsin Yazi ci. Is to ta ko, či nje ni ce da su kćer ku Ulu ArifČelebi ja Me li ke zva li De spi na, a ha zre ti Me vla ni nu kćer -ku Me li ke-ha tun Efen di pu la, oba na dim ka su grčke ri je -či, pot vrđu je ovo miš lje nje.

Ki ra-ha tun, osim po što va nja ko je je uži va la kao i su -

64 BEHAR 116

SIRA

pru ga ha zre ti Me vla ne Ru mi ja te kao po maj ka dvo ji ci ha -zre ti nje go vih si no va iz prvog bra ka, ima la je i izni manoso bni ugled, ka ko od stra ne nje nog su pru ga ta ko i odnje go vih naj bli žih i pri ja te lja. Ha zre ti Šems-i Ta bri zi ve -oma čes to je spo mi nje, pa čak i na vo di nje ne ri je či u svo -me dje lu Ma ka lat, a Efla ki pre no si ve li ki broj zgo da u ko -ji ma se ona spo mi nje kao sre diš nja li čnost. Po zna to namje da su joj ve oma ne dos ta ja li Sul tan Ve led i Ala ud dinČelebi na kon što su po sla ti u Da mask na ško lo va nje, da jeuži va la kla nja ti i či ni ti se ma‘ sa ha zre ti Me vla nom, te da jenjen su prug je dnom pri li kom stro go uko rio zbog nje nogin sis ti ra nja da pri sus tvu je ru fa‘ij skom zi kru.

Pre se li la je de ve tna est go di na po sli je ha zre ti Me vla neRu mi ja, a u me đu vre me nu se ni je uda va la ni za ko ga dru -go. Pre ma na tpi su na nje nom ni ša nu, pre se li la je 13. ra -ma za na 691. go di ne po Hi džri (1291., po Mi la di Isa‘a,a.s.), ali ka ko nam ni je po zna ta go di na nje nog ro đe nja nemo že mo ni do ku či ti ko li ko je go di na ima la ka da je pre se -li la. U na tpi su na nje nom ni ša nu, ispi sa nom arap skim je -zi kom i sel džu čkim pi smom, ova že na se mno go hva li, tese o njoj go vo ri kao o ‘dru goj Mer jem‘, ‘mo ru du še‘ i ‘pri -mlje noj kod Al la ha‘.

BEHAUDDIN SULTAN VELED(Hazreti Mevlanin stariji sin)

1226. - 1312.

Sta ri ji sin ha zre ti Me vla ne Dže la lud di na Ru mi ja,Sul tan Ve led, ro đe n je 24. apri la 1226. go di ne uKa ra ma nu. Nje go va maj ka bi la je kćer ka La la Še -

re fud di na iz Se mer kan da, Džev her-ha tun. Ime je do biopo svo me dje du Sul ta nu uče nja ka, te sto ga nje go vo pu -no ime gla si Be ha ud din Sul tan Ve led.

Bu du ći mu je maj ka pre se li la u vri je me dok je Sul tanVe led imao tek go di nu ili dvi je, ot hra ni la ga je i po di glanje go va da di lja Ki ra ma na i dru ga su pru ga nje go vog ocaKi ra-ha tun. Ka da je Sul tan Ve led, ko je ga je nje gov otacja ko vo lio, do spio u go di ne ka da je bi lo vri je me po če ti po -ha đa ti ne ku zva ni čnu ško lu, ha zre ti Me vla na Ru mi ga jepo slao naj pri je u Ha lep, a po tom i u Da mask u Si ri ji, za -je dno sa nje go vim, go di nu ili dvi je mla đim bra tom Ala -

ud di nom, pod sta ra telj stvom nje go vog dje da La la Še re -fud di na, gdje je pro veo ne ko li ko go di na obra zu ju ći se istje ču ći zna nja. Sa ču va no je je dno pi smo ko jim ha zre tiMe vla na upo zo ra va i po zi va svo je si no ve na pu nu paž nju,po slu šnost i po što va nje pre ma nji ho vom dje du. Po za -vršet ku obra zo va nja u me dre si, Sul tan Ve led se vra tio uKon‘ju; na kon po vrat ka, ka žu da se ni je odva jao od svo gaoca, bio mu je pri ru ci i na hi zme tu, a ti me je una pri je đi -vao i svo je oso bi ne, za ra zli ku od svo ga bra ta Ala ud di naČelebi ja.

Odras tao je uz naj bli že sa ra dni ke i pri ja te lje svo ga oca,nje go ve prve ha li fe, Sej ji da Bur ha nud di na, Šems-i Ta bri -zi ja, Sa la hud di na Zer ku ba i Čelebi Hu sa mud di na. Odnosizme đu Sul tan Ve le da i Šems-i Ta bri zi ja – ha zre ti Me vla -na je oso bno svo ga si na pre po ru čio Šem su za uče ni ka –go to vo da je pos tao le gen da ran. Na kon što je ha zre ti Me -

65BEHAR 116

SIRA

vla na čuo da je Šems izne na da na pus tio Kon‘ju, te po što ječuo da je vi đen u Da mas ku, po slao je Sul tan Ve le da za svo -jim dra gim pri ja te ljem da ga za mo li da se vra ti u Kon‘ju,što je Sul tan Ve led i uči nio; na pu tu pre ma Kon‘ji, Šems –ko ji je ja hao ko nja – po zvao je Sul tan Ve le da, ko ji je išaopje ši ce po red nje ga, da uzja še za je dno s njim, na što jeovaj od go vo rio: “Moj Hu da ven di ga re! Go spo dar i rob nais tom ko nju! Gdje to ima?”

Vri je dan spo me na je i Sul tan Ve le dov odnos i ve za,te nje go vo po što va nje pre ma prvom ha li fi svo ga oca, Sa -la hud di nu Zer ku bu; nje go vo po što va nje prema ovoj li -čnos ti do vo ljno po ka zu je či nje ni ca da je na kon pre se lje -nja svo ga oca upra vo nje mu dao be jat, bez ob zi ra na či -nje ni cu da je ovaj čo vjek bio i nje gov pu nac. U svo medje lu Ip ti da na me Sul tan Ve led pi še da je nje gov otac re -kao: “Od sa da na da lje, bu di bli zak Sa la hud di nu Zer ku -bu. Vo li ga i nje ga oda be ri za svo ga uči te lja; vas dvo ji case uza ja mno pri vla či te, ima te pu no to ga za je dni čkog,dru ži te se, hi zme ti mu, pa ćeš, s Bo ži jom po mo ći, do se -gnu ti vi so ke de re dže”, na što je Ve led od go vo rio: “Pri -hva tam da bu dem rod Sa la hud di na Zer ku ba.”

Po zna to je da je Sul tan Ve led ože nio kćer ku Sa la hud -di na Zer ku ba, po ime nu Fa tma-ha tun, ne gdje izme đu1250.-1259., te da je s njom imao si na Ulu Arif Čelebi ja,ha zre ti Me vla ni nog naj dra žeg unu ka. Ona mu je ro di la idvi je kćer ke Mu tah ha ru Abi de i Še ref Ari fe. Sta ri ja kćer -ka Mu tah ha ra-ha tun uda la se za Su lej man-ša ha i sa njimima la dva si na, Hi dra i Bur ha nud din Ili jas-pa šu. Iako ni -je po zna to za ko ga se uda la Sul tan Ve le do va dru ga kćer -ka, Še ref-ha tun, po zna to je da je i ona ima la dva si na,Mu zaf fer Ahmed-pa šu i Emir-ša ha.

Na kon pre se lje nja Fa tme-ha tun, Sul tan Ve led je ože -nio dvi je ple me ni te že ne, Nu sret-ha tun i Sun bu le-ha tun,te sa nji ma imao tri si na, Abid Čelebi ja sa Nu sret-ha tun, aEmin Za hi na i Čelebi Va dži da sa Sun bu le-ha tun.

Na kon pre se lje nja nje go vo ga oca, ha zre ti Me vla neRu mi ja, nje mu je po nu đe no da preu zme post – da pos -ta ne ha li fa svo ga oca – ali je on, po ka zu ju ći ne upo re divstu panj dos to jan stva i po što va nja pre ma odre dba masvo ga oca, re kao da će post ra di je pre pus ti ti i da ti be jatHu sa mud di nu Čelebi ju. Tek na kon Hu sa mud di no vogpre se lje nja go di ne 1284. Sul tan Ve led je pris tao pri hva -ti ti post – ta da je imao 58 go di na, a ži vjet će pu nih 86 –

te ko na čno pre se li ti kao ha li fa svo ga oca, go di ne 1312. ibi ti uko pan u Kon‘ji, u tur be tu svo ga oca, odmah uz nje -ga.

Sul tan Ve led je, pre ma svim his to rij skim svje do čan -stvi ma, bio vri je dna i is traj na li čnost, ko ji je us tro jio i or -ga ni zi rao slje dbe ni ke uče nja svo ga oca i nje go vih prvihha li fa u je din stve nu or ga ni za cij sku cje li nu i stru ktu ru –ta ri kat-i me vle vij je, us ta no vio na če la, uspos ta vio ve li kibroj te ki ja, za vi ja i se ma-ha na ši rom Ana do li je i islam -skog svi je ta. Opće je pri hva ćen kao je dna od de vet naj zna -čaj ni jih li čnos ti ta ri kat-i me vle vij je; os ta lih osam su: Sul -ta nu‘l ule maBe ha ud din Ve led, ha zre ti Me vla na Dže la lud -din, Šems-i Ta bri zi, Sa la hud din Zer kub, Čelebi Hu sa -mud din, Šejh Ke ri mud din Be kte mur i Ulu Arif Čelebi.Na da hnut li kom i dje lom svo ga oca na pi sao je Di van, trime sne vi je na zva ne Ip ti da na me, Re ba pna me i In ti ha na -me, te te sav vuf sko te orij sko dje lo pod na zi vom Me‘arif.Sul tan Ve led je uži vao ve li ki ugled i sla vu u svo je vri je me,te je bio ra do vi đen gost i na dvo ro vi ma ono vre me nih vla -da ra, što je svo je vrsno svje do čan stvo da, or ga ni zi ra ju ćita ri kat-i me vle vij je ni je od stu pio od bi lo ko jih uspos tav -lje nih i opće pri hva će nih nor mi i pra vi la, ali ni osje tlji vevo lje vla da ra. Po zna to je da je ve li ku paž nju po sve ći vaoobra zo va nju i po du ča va nju Ulu Arif Čelebi ja, ko ji će pre -uze ti me vle vij ski post na kon pre se lje nja Sul tan Ve le da.

Ha zre ti Me vla ni no po tom stvo is ho di ugla vnom izlo ze ko ju je os ta vio Sul tan Ve led, bu du ći da su sve os ta -le krvne li ni je ve oma brzo nes ta le, a da je Ala ud dinČelebi izo pćen iz fa mi li je zbog na vo dne po ve za nos ti sanes tan kom Šems-i Ta bri zi ja.

66 BEHAR 116

SIRA

ALAUDDIN ČELEBI(Hazreti Mevlanin srednji sin)

1227. - 1261.

Ha zre ti Me vla nin sre dnji sin Ala ud din Čelebi ro -đen je u Ka ra ma nu go di ne 1227. Nje go va maj kabi la je kćer ka La la Še re fud di na Džev her-ha tun.

Bu du ći mu je maj ka pre se li la u vri je me dok je on bio do -jen če, ot hra ni la ga je i od go ji la nje go va da di lja i dru gaha zre ti Me vla ni na su pru ga Ki ra-ha tun; na kon što je pri -spio za ško lu, po slan je, za je dno sa svo jim sta ri jim bra -tom u Ha lep i Da mask u Si ri ji na ško lo va nje. Ala ud dinČelebi je ste kao zna ko vi to obra zo va nje u ta moš njim me -dre sa ma te do bio idža zet (di plo mu) ko ji je bio pot vrda daje do vo ljno obra zo van da sa mos tal no po du ča va dru ge.Za ra zli ku od svo ga sta ri jeg bra ta Sul tan Ve le da, Ala ud -din Čelebi je po po vrat ku u Kon‘ju os tao uz svo ga dje daLa la Še re fud di na, te ni je bio na hi zme tu svo me ocu.

Ala ud din Čelebi je, pre ma svim his to rij skim izvo ri ma,u na re dnim go di na ma imao ve ze i učes tvo vao u nes tan kuŠems-i Ta bri zi ja; iako naj ra ni ji me vle vij ski izvo ri po putSi pa hsa la ra i Efla ki ja otvo re no i ne dvoj be no tvrde da jeAla ud din Čelebi imao ve ze sa nes tan kom (ili ubis tvom)Šems-i Ta bri zi ja, M. Nu ri Genço sman, pre vo di lac Šem so -vih pi sa ma (Ma la kat), osla nja ju ći se na či nje ni cu da se ta -kvo što ne spo mi nje u Sul tan Ve le do vom dje lu Ib ti dna me,tvrdi da je Ala ud din, u stva ri, bio ne vin. U sva kom slu ča juči nje ni ca je da je ovaj čo vjek zbog ne če ga ste kao loš ugled,ne sa mo kod ha zre ti Me vla ni nih naj bli žih slje dbe ni ka ne -go i uo pće; zbog to ga je izo pćen, ne sa mo iz po ro di ce, ne goi opće ni to iz svih me vle vij skih hal ki i do ku men tar nih za pi -sa, ta ko da je ne mo gu će do ći do va lja nih i po uz da nih in for -ma ci ja o nje mu. Is to ta ko ni je mo gu će ut vrdi ti ni kad nigdje je pre se lio (ili pak ubi jen), kao ni či me se ba vio ni gdjeje ži vio. Mi ka il Bayram, u svo me dje lu Ahi Evren ve AhiTeşki la ti, tvrdi da su Ala ud di na Čelebi ja za je dno sa AhiEvre nom u Kir še he ru ubi li voj ni ci Nu rud di na Džadže, teda je nje go vo ti je lo po sla no u Kon‘ju. Po zna to je da ni jeuko pan u ha zre ti Me vla ni nom tur be tu u Kon‘ji. Na nap ti -su na nje go vom ni ša nu pi še da je bio mu der ris, te da je pre -se lio u mje se cu šev va lu 660. go di ne po Hi džri, odno sno

1261. go di ne po Mi la di Isa‘a (a.s.). Iz to ga sli je di da je Ala -ud din Čelebi pre se lio kao ve oma mlad, u do bi od 34, 35 go -di na. Pre ma ra spo lo ži vim po da ci ma bio je ože njen Sa hipAta Fa hrud din ‘Ali je vom kćer kom Ki rom i sa njom jeimao dje cu. Bu du ći da su i nje go vi po tom ci izo pće ni iz ha -zre ti Me vla ni ne fa mi li je, o nji ma go to vo ni šta ni je po zna -to. Fe ri dun Na fiz Uzluk, ko ji nu di dos ta in for ma ci ja o ovojte mi, ka že da on ni je bio u sta nju do ku či ti za što Efla ki Ala -udi na Čelebi ja na zi va Kir še hri, pri pi su ju ći to mo gu ćnos tida je Ala ud din ži vio u tom gra du gdje je bio po znat kaouman i obra zo van mu der ris. Uzluk ta ko đer tvrdi da je Ala -ud din uda ljen iz bli zi ne svo ga oca ha zre ti Me vla ne zbogsu ko ba sa Šem som ko ji će se tra gi čno za vrši ti, da ni je pri -sus tvo vao ni nje go voj dže na zi, ali i da je ne ko li ko go di nana kon pre se lje nja po sje tio me zar svo ga si na i tu či nio do ve

67BEHAR 116

SIRA

za nje ga i obja vio da mu je opros tio. Uzluk, is to ta ko, tvrdida je Ala ud din Čelebi bio per de ča uš – he le bar dist – na Sel -džu čkom dvo ru, ali ovu tvrdnju ne pot vrđu ju os ta li his to -rio graf ski izvo ri. Pre ma Uzlu ku, Ala ud din se te ško ra zbo -lio, bo lest se po ka za la smrto no snom, te je od nje us ko ro ipre se lio, ali i ova in for ma ci ja se či ni tek kao na ga đa nje.

Fe ri dun B. Ahmed-i Si pa hsa lar u svo me dje lu, ko je sesma tra je dnim od naj po uz da ni jih izvo ra in for ma ci ja ome vle vi ja ma, tvrdi da Ala ud din Čelebi ni je bio u do brimodno si ma sa Šem som Ta bri zi jem jer je ovaj bio lju bo mo -ran na nje ga zbog nje go ve li je pe i mla de su pru ge Ki mje-ha tun. Ovaj in ci dent se spo mi nje u ne ko li ko his to rio graf -skih dje la, ali i to sa mo krat ko ne pri da ju ći mu pre ve li kizna čaj, ali se ni u je dnom ne spo mi nje da je Šems ubi jen;ta kvo što ne spo mi nje ni Sul tan Ve led ni ti u je dnom odsvo jih dje la; me đu tim, Efla ki u svo me Me ana ki bu otvo re -no tvrdi da su Šems-i Ta bri zi ja ubi li Ala ud din Čelebi i ne -ko li ci na nje mu oda nih slje dbe ni ka i to na kon sli je de ćegdo ga đa ja. Je dnom pri li kom je Ala ud din do šao svo me ocuda mu po lju bi ru ku, ka da ga je Šems ogor če no pre ko rio;ovaj je to sao pćio svo jim dru go vi ma ko ji su već bi li lju tina Šem sa, te su odlu či li da ga ubi ju. Efla ki ovaj do ga đajpre pri ča va u zna ko vi to tra gi čni jem ma ni ru, tvrde ći da suŠem sa ubi la šes te ri ca ša ki ja (sa ki, ra zboj ni ka) ko ji su mupri je to ga bi li blis ki.

Još uvi jek je pre dme tom ra zli či tih spo re nja i ras pra vašta je Ala ud din ra dio do svo je smrti (15 go di na na konŠem so vog ubis tva ili nes tan ka), da li je bio u Ki še he ru, dali je tu pre se lio ili ubi jen, te da li je nje go vo ti je lo po sla nou Kon‘ju. Me đu tim, bio gra fi i hsto ri ča ri su je dno gla sni utvrdnji da su on i nje go vi po tom ci izo pće ni iz fa mi li je, tei iz me vle vij skih hal ki na kon Šem so vog nes tan ka. Je dnuod na ju pe ča tlji vi jih epi zo da iz tog his to rij skog pe ri odaEfla ki ju je pri čao sam Ulu Arif Čelebi. Na ime, je dnog da -na Ulu Arif Čelebi je ras prav ljao sa oso bom po ime nuAla ud din Hi ša vend iz Ki še he ra, ko ji re če: “I ja sam iz po -tom stva ha zre ti Me vla ni nog; pa za što i me ni ne po sve ti tepaž nju? Zar je pra vo ne vo di ti ra ču na o si nu zbog oče vepo gre ške?” Ulu Arif Čelebi mu od go vo ri: “Ti si bo le snotki vo ko je smo isje kli iz ove po ro di ce i fa mi li je. Tvo ja gra -na je od sje če na sa drve ta. Al lah ka že: ‘...iz po ro di ce tvo jeon ni je, jer on je dje la lo še ga!‘.” Ala ud din Hi ša vend se ra -zlju ti i re če: “Šta ti mi sliš ko si? Ka ko se usu đu ješ pri di ko -

va ti me ni i odno si ti se pre ma me ni kao da si bo lji od me -ne?” Is ti ajet pro učio je ha zre ti Me vla na Ru mi za svo ga si -na Ala ud di na Čelebi ja na kon što je čuo za Šem sov nes ta -nak (ili ubis tvo).

Ab dul ba ki Gol pi nar li, na kon obje di nja va nja i srav -nje nja svih pro ti vur je čnih in for ma ci ja iz ra zli či tih izvo -ra, tvrdi da se Ala ud din Čelebi uvi jek pro ti vio po na ša njusvo ga oca ha zre ti Me vla ne i svo ga bra ta Sul tan Ve le da; is -to ta ko on tvrdi da Efla ki Ala ud di na op tu žu je za kra đu, teza lo še odno se sa Hu sa mud di nom Čelebi jem. U Efla ki je -vom dje lu sto ji i da je ha zre ti Me vla na Ala ud di no vogpun ca sma trao bu da lom, što ne dvoj be no uka zu je naEfla ki jev loš stav pre ma Ala ud di nu Čelebi ju i nje go vojpo ro di ci i po tom stvu. His to ri ča ri pot vrđu ju da u Efla ki -je vom dje lu ima ne ko li ko ozbi ljnih ma te ri jal nih gre ša ka;na da lje, Fu run zan fer tvrdi da Efla ki ni je pro či tao dje lasvo ga šej ha Sul tan Ve le da, jer da jes te, ne bi o Šem su go -vo rio na na čin na ko ji je go vo rio. I. Hak ki Konyali uKonya Ta ri hi, ozbi ljno kri ti zi ra Efla ki ja ri je či ma: “Efla kije bio čo vjek izni mno sla be me mo ri je te je ra zu mlji vo daje ne pres ta no za bo rav ljao i imao pro ble ma sa ime ni ma.”

EMIR ALIM ČELEBI(Hazreti Mevlanin najmlađi sin)

? - 1276.

Emir Alim Čelebi je ha zre ti Me vla nin sin ko je ga jero di la nje go va dru ga su pru ga Ki ra-ha tun; ni jenam po zna to kad je ro đen, ali je mo gu će pre tpos -

ta vi ti da je pre se lio kao vrlo mlad, jer je pre se lio če ti ri go -di ne po sli je pre se lje nja svo ga oca, ha zre ti Me vla ne Bel hi -ja Ru mi ja, a pe tna est go di na pri je svo je maj ke.

Opće ni to, o ovom ha zre ti Me vla ni nom si nu izvo ri nenu de ni do vo ljno, a ka mo li obi lje po da ta ka. Ni je po zna točak ni da li je bio sta ri ji ili mla đi od svo je ses tre Me li ke-ha -tun. Sve ra spo lo ži ve in for ma ci je o nje mu dos tu pne su sa -mo iz ha zre ti Me vla ni nih pi sama, te dje la Ahme da Efla ki -ja. Pre ma ovom auto ru, ha zre ti Me vla na se ja ko obra do -vao nje go vom ro đe nju, ko jim po vo dom je is pje vao ga zel

68 BEHAR 116

SIRA

(odu): “Se lam, o za lju blje ni ci! On je ro đen u tom mje se cugo di ne; spre mi te se za ra zo no du i za ba vu, jer ro đen jeon”, te je is tim po vo dom or ga ni zi rao se dmo dne vni ne -pres tal ni se ma‘. Osim to ga, po vo dom nje go vo ga ro đe njasul ta ni, ve zi ri i emi ri ha zre ti Me vla nu, nje go vu su pru gu ino vo ro đe nog si na da ro va li su sku po cje nim i broj nim da -ro vi ma, o ko ji ma se du go pri ča lo, a ha zre ti Me vla na je diopo di je lio me đu mu zi ča ri ma i pje va či ma, a os ta tak sta viona ra spo la ga nje svo joj su pru zi Ki ri-ha tun, ne os tav lja ju ćini šta za se be oso bno.

Po no vo pre ma Efla ki ju, Emir Alim Čelebi pos tao jesul ta nov ri zni čar, dok se u dru gim dje li ma pre no si da jepos tao dvor ski slu žbe nik bez pre ci zi ra nja fun kci je.

Emir Alim Čelebi spo mi nje se, kao što smo već re kli, uha zre ti Me vla ni nim pi smi ma, od ko jih je je dno po sla tosel džu čkom ve zi ru emi ru Mu‘inud di nu Su lej ma nu Per -va neu, a ko jim se tra ži la iz vje sna fi nan sij ska po moć za

Emir Ali ma, ko ji se oči gle dno na šao u ma te ri jal nim te -ško ća ma. I u dru gom ha zre ti Me vla ni nom pi smu po sla -nom is tim ve zi ru, ha zre ti Me vla na opi su je ma te ri jal nosta nje svo ga si na kao ‘po tpu no si ro maš tvo‘, te po no vomo li za iz vje snu fi nan sij sku po tpo ru, po no vo ne za se be,ne go za svo ga si na. U još je dnom pi smu upu će nom ugle -dnom dvor skom li je čni ku Ekme lud di nu Ta bi bu, ha zre tiMe vla na pi še da je nje gov sin ta ko si ro ma šan da ni je usta nju iz drža va ti svo ju broj nu po ro di cu, te mo li da senje go va mol ba za fi nan sij sku po tpo ru pro sli je di i po držikod emi ra Per va nea.

Iz ovih pi sa ma sa zna je mo da je Emir Alim bio ože njeni da je imao po tom stvo, te da je, bu du ći je bio obi čnidvor ski slu žbe nik, imao zna ko vi tih fi nan sij skih pro ble -ma. Iz je dnog dru gog pi sma sa zna je mo da je Emir AlimČelebi bio u su ko bu sa ne kim blis kim pri ja te lji ma i slje -dbe ni ci ma svo ga oca, te da se je dnom su ko bio čak i saČelebi Hu sa mud di nom. U pi smu ko je je ha zre ti Me vla naupu tio svo me si nu, po jaš nja va mu da je Čelebi Hu sa mud -din dao ogro man do pri nos i po ma gao ko li ko god je mo -gao ne sa mo nje mu ne go i ci je loj po ro di ci, te da mu ne bitre bao lo mi ti srce zbog zlih na mje ra i na go vo ra ne kih lju -di, te da bi se sva ka ko tre bao izvi ni ti Hu sa mud di nu.

Je dno od pi sa ma u ko je mu se spo mi nje Emir Alim ot -kri va i ne ke dru ge stva ri o nje mu; u ovom pi smu, ko je jeha zre ti Me vla ni upu tio je dan od nje go vih pri ja te lja i blis -kih slje dbe ni ka, ka zu je se da se Emir po tpu no odre kaoovos vje to vnih stva ri te da je na pu tu da pos ta ne der viš, tena kra ju pre no se se la mi Emir Ali ma svo me ocu pre koovog čo vje ka. Iz ovih na vo da mo že se za klju či ti da EmirAlim, po put ha zre ti Me vla ni nog sre dnjeg si na Ala ud dinČelebi ja, ne ko vri je me ni je išao pu tem nji ho vo ga oca, daje bio pod sna žnim utje ca jem ne kih ne do bro na mjer nihlju di, te da se svo me ocu i nje go vo me pu tu vra tio pot krajsvo ga ži vo ta.

Emir Alim Čelebi je pre se lio u Kon‘ji i uko pan je u ha -zre ti Me vla ni nom tur be tu. Iz na tpi sa na nje go vom ni ša -nu, pre kri ve nom sel džu čkim por cu la nom, sa zna je mo daje pre se lio 6. džu ma de‘l-ula 676. go di ne po Hi džri. U pri -je vo du Ab dul ba ki Gol pi nar li ja, na tpis gla si: “Ovo je me -zar Emir Ali ma, si na Me vla ne Mu ham me da iz Bel ha, si naMu ham me da, si na Hu se ji na; sul ta na pri ja te lja, sla ve isla -ma.”

69BEHAR 116

SIRA

MELIKE-HATUN(Hazreti Mevlanina kćerka)

?- 1303.

M e li ke-ha tun je bi la ha zre ti Me vla ni na kćer kako ju mu je ro di la dru ga su pru ga Ki ra-ha tun;u izvo ri ma se na zi va ime ni ma Me li ke, Me lek i

Efen di pu la, te Hu da ven di gar za de. Efen di pu la je u stva ri,grčka ti tu la (na slov) u zna če nju sin/kćer ka go spo da ra.

Ni je nam po znat da tum nje nog ro đe nja, a sa na tpi sana nje nom ni ša nu sa zna je mo da je pre se li la 12. ša‘ba na703. go di ne po Hi džri, odno sno 1303.-1304. po Mi la diIsa‘a (a.s.); što zna či da je pre se li la dva na est go di na po sli -je svo je maj ke Ki re-ha tun i pu nih tri de set go di na na konsvo ga oca ha zre ti Me vla ne Bel hi ja Ru mi ja. Nje zin me zarna la zi se u ha zre ti Me vla ni nom tur be tu, odmah uz me zarnje nog bra ta Emir Ali ma.

Po zna to nam je da je Me li ke-ha tun bi la uda ta za Ha -dži Ši ha bud din Ru gan Ke ra mi da, trgov ca iz Kon‘je ko jije bio po znat i kao Ši ha bud din Tudž džar. Ta ko đer je po -zna to da je Ši ha bud din, ko ji je po slom pu to vao u Si vas idru ge ana dol ske gra do ve, bio ve oma bo gat, ali i škrt, ve -oma te žak na pla ća nju du go va, te da se umno go me osla -njao na ha zre ti Me vla ni nu po moć, pri če mu se ni je us te -zao ni da od nje ga tra ži da se pi smom obra ća drža vnimslu žbe ni ci ma za la žu ći se za nje ga i tra že ći fi nan sij sku po -tpo ru za svo ga ze ta. U skla du s tim, me đu ha zre ti Me vla -ni nim sa ču va nim pi smi ma je i je dno ko je je na slov lje no iupu će no emi ru Per va neu u ko je mu ha zre ti Me vla na o Ši -ha bud di nu go vo ri kao o svo me ‘dra gom si nu, po no sutrgo va ca‘, ko ji bi že lio bi ti der viš ali mo ra bi ti trgo vaczbog svo je broj ne po ro di ce, na ime ve li kog bro ja dje ce.

Ši ha bud di na spo mi nje i Efla ki u svo me dje lu; ovajautor ka že da se Me li ke-ha tun ža li la svo me ocu zbog i naškrtost svo ga su pru ga, te da je ha zre ti Me vla na za je dnosa svo jim pri ja te lji ma u ne ko li ko na vra ta odla zio nji ho -voj ku ći ka ko bi iz gla dio si tu aci ju.

Efla ki čes to spo mi nje Me li ke-ha tun; on ka že da su jezva li Efen di pu la; da je na kon pre se lje nja svo ga oca, nje -go vu ma čku, ko ja je crkla se dam da na ka sni je, umo ta la iuko pa la u dvo ri štu, te da je tom pri li kom čak na pra vi la i

hal vu za pri ja te lje i slje dbe ni ke svo ga oca. Osim to gaEfla ki tvrdi da je Me li ke-ha tun uži va la ve li ki ugled i po -što va nje zna me ni tih lju di to ga vre me na, na pri mjer Ka -mi la Ta bri zi ja, ko ji joj je čes to izla zio u su sret ra zli či timpo vo di ma; da je bi la ve oma na klo nje na Ulu Arif Čelebi ji;da je je dnom njen otac pre ko rio zbog nje nog lo šeg odno -sa pre ma slu ga ma, te da se svo me ocu ža li la na škrtostsvo ga su pru ga.

Mo že mo pre tpos ta vi ti da je njen otac, ha zre ti Me vla -na, ja ko vo lio oso bi to sto ga jer mu je bi la je di na kćer ka,te da se po bri nuo da ona do bi je naj bo lje mo gu će obra -zo va nje. Te me ljem ha zre ti Me vla ni nih pi sa ma, sa zna je -mo da je ima la mno go dje ce; ali ni na ko ji na čin ni smomo gli do ći do nji ho vih ime na ili dru gih po da ta ka o nji -ho vo me ži vo tu.

70 BEHAR 116

SIRA

ULU ARIF ČELEBI(Hazreti Mevlanin unuk)

1272.- 1320.

Ha zre ti Me vla nin unuk Ulu Arif Čelebi, bio jeSul tan Ve le dov sin iz bra ka sa kćer kom Sa la -hud di na Zer ku ba Fa tma-ha tun. Ro đen je 8.

zu‘l-ka‘ade 670. go di ne po hi džri ili 6. ja nu ara 1272. go -di ne po Mi la di Isa‘a (a.s.). Nje go vo pra vo ime je Fe ri duna na di mak Dže la lud din. Ha zre ti Me vla na je od svo jihnaj bli žih i pri ja te lja tra žio da ga ne zo vu dru kči je ne goEmir Arif, ali su ka sni je me vle vi je Emir za mi je ni li sa Ulu,

te je ta ko u his to ri ji os tao po znat pod ime nom Ulu ArifČelebi.

Ulu Arif Čelebi, ko ji je uži vao ogro mnu lju bav i paž -nju svo ga dje da ha zre ti Me vla ne Bel hi ja Ru mi ja, ras tao jepod ne pres tal nom pas kom svo ga oca Sul tan Ve le da i dru -gih prvih me vle vi ja. Osim to ga, po se bno mjes to ko je jeovaj mla dić uži vao me đu čla no vi ma svo je fa mi li je i pri ja -te lji ma i slje dbe ni ci ma svo ga dje da, po naj vi še mo že za -hva li ti izni mnoj fi zi čkoj sli čnos ti sa svo jim dje dom, ha -zre ti Me vla nom, ali i go to vo ide al no usvo je nom na či nupo na ša nja i vla da nja. Bu du ći su mu ove oso bi ne do ni je leoso bit ugled, u ra nom dje tinj stvu po ne kad bi mu se zna -lo do go di ti da uči ni stva ri ko je se ni su sma tra le pri kla -dnim. Po zna to nam je da je imao ne vje ro va tnu me mo ri -ju te da je sva dje la svo ga dje da znao na pa met, da je pi saoko men ta re i tu ma če nja po je di nih bej to va i na vo da iz ha -zre ti Me vla ni nih dje la, te da je čak na pi sao je dan di vanpo ezi je na per zij skom je zi ku. Te me ljem na vo da iz di va namo že se za klju či ti da je ži vot pro ži vio kao si ro ma šni pje -snik.

Ka da je Ulu Arif Čelebi poo dras tao i za mo mčio se, nain sis ti ra nje i pre po ru ku svo ga oca Sul tan Ve le da, ože nioje De vlet-ha tun, kćer ku Emi ra Kaj se ra (Kayser) iz Ta bri -za, sa ko jom je imao dva si na i kćer ku.

Po pre se lje nju nje go vo ga oca, go di ne 1312. pre uzeo jeha zre ti Me vla nin post, u do bi od četrde set go di na. Na konšto je osam go di na slu žio kao ha li fa, pre se lio je u do bi ži -vo ta ko ja se ni po što ne mo že sma tra ti sta roš ću, od bo les -ti od ko je je bo lo vao ne kih dva de se tpet da na. Uko pan jeu ha zre ti Me vla ni nom tur be tu, uz svo ga dje da, Sul ta nu‘lule maa Be ha ud dina Ve le da. Na nje go vom me za ru ne mana tpi sa.

His to rij ski i bio graf ski izvo ri se sla žu da je Ulu ArifČelebi pu no pu to vao, te da je bio oso ba sklo na uče nju ipro uča va nju ko ja je umno go me do pri ni je la ši re nju ta ri -kat-i me vle vij je. Ne ko li ko pu ta je bo ra vio u Ta bri zu, po -sje tio je il ha nid sku pri jes tol ni cu Sul ta ni ju, bio do bro do -šao u do mu Ga zan-ha no ve su pru ge Il te miš, te Ge ja tu ovesu pru ge Pa ša-ha tun, ko je su se ka sni je pri klju či le me vle -vi ja ma. Po zna to je da je Ulu Arif Čelebi uvi jek bio u do -brim odno si ma sa mon gol skim vla da ri ma, te se zbog to -ga ta ri kat-i me vle vij je lah ko ši rio u po dru čji ma pod nji -ho vom kon tro lom.

71BEHAR 116

SIRA

Dje lo Ahme da Efla ki ja Me na ki bu‘l Ari fin, ko je je ovajna pi sao na zah tjev i in sis ti ra nje Ulu Arif Čelebi ja, ovo mešej hu po sve ću je ve li ki odje ljak. Ta ko sa zna je mo da su ganje gov otac Sul tan Ve led i nje go va maj ka Fa tma-ha tunhva li li u sva koj pri li ci; šta vi še, nje go va maj ka je po ka zi -va la ve li ko po što va nje pre ma svo me si nu, te da je je dnompri li kom ne kim že na ma re kla: “Gle da ju ći nje ga ja vi dimha zre ti Me vla nu. Nje go vo svje tlo si ja u mo joj du ši, i po -ne kad mi je te ško iz drža ti sjaj to ga svje tla. Zbog to ga gato li ko po štu jem i ne sma tram ga svo jim si nom, ne go svo -jim šej hom.”

Ulu Arif Čelebi ja je ja ko vo lje la i mno go po što va la iha zre ti Me vla ni na dru ga su pru ga Ki ra-ha tun, ali i nje nakćer ka Me li ke-ha tun (Me li ke Ha tun), ko ja je re kla: “Nanje mu osje tim ha zre ti Me vla nin mi ris”, te je i ona bi la je -dan od nje go vih oda nih slje dbe ni ka i der vi ša.

Efla ki iz vje šta va da je Sul tan Ve led svo ga si na zvaoŠej hu‘l Er vah, Šejh du ša, te da je ne ri jet ko us ta jao na no -ge kad bi se po ja vio nje gov sin, kao da bi u pros to ri ju ula -zio nje gov otac.

SEJJID BURHANUDDIN(Hazreti Mevlanin učitelj)

1170. - 1241.

Sej jid Bur ha nud din iz Tir mi za bio je uče nik i slje dbe -nik ha zre ti Me vla ni nog oca, Sul ta na uče nja ka, ha -zre ti Be ha ud di na Ve le da; du go je ži vio u Bel hu i bio

je ha zre ti Me vla nin la la sta ra telj i uči telj; bio je uče na oso -ba sklo na ek sta ti čkim izlje vi ma emo ci ja, a po zna to je da jevo lio sa mo ću.

Pre ma Si pa hsa la ru i Efla ki ju ži vio je po vu če nim ži vo -tom u svo me ro dnom gra du Tur mi zu, ka da je nje govmur šid Be ha ud din Ve led na pus tio Belh. Na kon što je čuoda je Sul ta nu‘l ule ma pre se lio, do šao je u Kon‘ju, oko go -di ne 1231-1232. Že lio je svo je sje ća nje na svo ga šej ha pre -ni je ti nje go vom dra go cje nom na slje dni ku, te se po bri nu -ti za nje go vo du ho vno obra zo va nje i uz di za nje. U to vri -je me, ha zre ti Me vla na je bio u Ka ra ma nu (La ren de), temu je Sej jid na pi sao pi smo po zi va ju ći ga da do đe u

Kon‘ju. Čim je pri mio pi smo od svo ga la le, pre ma ko je -mu je ga jio ve li ko po što va nje i ve oma ple me ni te osje ća je,ha zre ti Me vla na se is to ga tre na upu tio pre ma Kon‘ji iodmah po do las ku u grad i me dre su dao mu svoj be jat.Pro ve li su za je dno go to vo de vet go di na. Sej jid je ha zre tiMe vla ni po ko zna ko ji put či tao dje lo nje go vo ga oca Be -ha ud di na Ve le da, Me‘arif; izra zio je svo ju že lju da za je -dno otpu tu ju u Ha lep i Da mask u Si ri ji, gdje bi ha zre tiMe vla na do da tno una pri je dio svo je du ho vno zna nje iobra zo va nje. Na pu tu pre ma Da mas ku, Sej jid se za us ta -vio u Kaj se ri ju; os tao je tu da pre da je u Hu nat-ha tun Me -dre si, ko ja je u to vri je me bi la je dna od naj po zna ti jih me -dre sa. U me đu vre me nu, glas o nje go voj sla vi i ugle du sti -gao je i do dvor skih slu žbe ni ka i ugle dni ka po put ve zi raŠem sud di na Isfa ha ni ja, ko ji su pos ta li nje go vi der vi ši(mu rid).

72 BEHAR 116

SIRA

Ha zre ti Me vla na se u me đu vre me nu vra tio iz Da mas -ka, te je nas ta vio svo je du ho vno na pre do va nje pod bu -dnim okom Sej ji da Bur ha nud di na. Po zna to je da je ha zre -ti Me vla na, po sli je pre se lje nja svo ga oca, bio is kre no na -klo njen i ve zan za ovo ga svo ga šej ha i uči te lja, te se ve omate ško ras ta jao od nje ga. Bi li su za je dno u Kon‘ji ka da jeSej jid Bur ha nud din je dnom pri li kom izne na da re kao daje nje gov za da tak za vršen, te da bi že lio nas ta ni ti se u Kaj -se ri ju. Ha zre ti Me vla na se to me žes to ko us pro ti vio te upi -tao za što nje gov uči telj odje dnom ta ko žar ko že li na pus ti -ti Kon‘ju. Ovaj mu je na to re kao, ne spo mi nju ći ime, da ćeŠems-i Ta bri zi us ko ro do ći u Kon‘ju, te da on ne ma ra zlo -ga du že se za drža va ti u ovom gra du; ta ko se i od se lio i ži -vot nas ta vio u Kaj se ri ju.

Na kon što je ha zre ti Me vla na, ne gdje oko 1241. go di -ne čuo da je nje gov vo lje ni uči telj pre slio u Kaj se ri ju, oti -šao je zi ja re ti ti nje gov me zar, po bri nu ti se za nje go veoso bne stva ri, po klo nio je ne ko li ko nje go vih knji ga Šem -sud di nu Isfa ha ni ju, a os ta tak do nio u Kon‘ju.

Auto ri dje la Me na kip hva le ga ri je či ma i po ča snim na -slo vi ma Seyyid-i Sir dan, Fa hre‘l Mecyubin te mud de kik imu hak kik, te spo mi nju nje go ve broj ne ke ra me te. Ab dul -ba ki Gol pi nar li ko ji, te me ljem ana li ze Sej ji do vog dje laMa ka lat, tvrdi da je Sej jid Bur ha nud din imao svo zna njesvo ga vre me na, bu du ći da se ovo dje lo ba vi te me ma po -put fi lo zo fi je, fik ha, tef si ra i ha di sa, ali i me di ci nom i ke -mi jom, te za ni mlji vim i za blu dje lim se kta ma i slje dba mapre dme tnog vre me na.

Pre ma ve ći ni izvo ra Sej jid Bur ha nud din je ro đen 1170.go di ne u Ti nu, a ka ko je pre se lio 1241. go di ne u Kaj se ri ju,či ni se da je ži vio pre ko se dam de set go di na. Nje gov me zarna la zi se u is to čnom di je lu Kaj se ri ja, u me zar ju ko je je po -tom pro zva no nje go vim ime nom. Pre ma ne kim izvo ri maon je za ži vo ta izra zio že lju da se nad nje go vim me za rom nepo di že ni ka kva gra đe vi na, te da se nje gov me zar osim na j -o sno vni jeg ne obi lje ža va ni ka kvim do da tnim ukra si ma;me đu tim, ne tom po nje go vom pre se lje nju Sa hib Šem sud -din po čeo je sa iz gra d njom tur be ta, ali se sve što je sa gra đe -no ubrzo sru ši lo, sa mo od se be, Sej jid Bur ha nud din seŠem sud di nu ja vio u snu, na kon če ga se odus ta lo od bi lo ka -kve iz gra dnje.

Sej ji dov me zar, nad ko jim u to vri je me ni je bi lo tur be -ta, obno vio je 1892. go di ne, me vle vij ski ša rih (şarih - tu -

mač) Abi din-pa ša ko ji je u to vri je me bio upra vi telj An -ka re. Nad vra ti ma tur be ta ispi sa na je pje sma u ko joj seme đu os ta lim, kao go di ne ro đe nja i pre se lje nja spo mi nju1170. i 1240. ali je, po sti lu, ja sno da je pje sma na pi sa nazna tno ka sni je.

Sej jid Bur ha nud din uži vao je izni mno na klo nost ha -zre ti Me vla ne Bel hi ja i nje go vo ga si na Sul tan Ve le da, kaoi svih ka sni jih me vle vi ja, o če mu svje do či i či nje ni ca da jeopće pri hva ćen kao je dan od de vet naj zna čaj ni jih me vle -vi ja svih vre me na.Me vla na svo ga uči te lja i nje go vo dje lospo mi nje ka ko u svo joj Me sne vi ji ta ko i u dje lu Fi hi mafih, pre no se ći nje go ve sa vje te ko je je ovaj šejh di je lio lju -di ma oko se be bu du ćim ge ne ra ci ja ma. Izbor Sej ji da Sa la -hud di na Zer ku ba za naj bli žeg pri ja te lja (hem dem) na -kon odlas ka Šems-i Ta bri zi ja, dje li mi čno ot kri va ha zre tiMe vla ni nu lju bav pre ma svo me šej hu.

Sul tan Ve led, u svo me dje lu Ib ti da na me, po re di ga sasjaj nim mje se com me đu zvi jez da ma, te tvrdi da ga je bi -lo mo gu će sa gle da ti i shva ti ti sa mo nje go vom vanj šti -nom, dok nje go vu stvar nu pri ro du i su šti nu sa mo Al lah,Uzvi še ni zna. Pre ma Efla ki ju, Sej jid Bur ha nud din bio jeje dan od lju di ko je je Sul tan Ve led naj vi še po što vao ka daje imao pe tna es tak go di na; “Od nje go vog je srca se bi na -či nio ki blu. Vo lio ga je i po što vao ka ko se to ni za mi sli tine mo že.”

73BEHAR 116

SIRA

ŠEMS IZ TABRIZA(Hazreti Mevlanin bliski prijatelj)

1185. - 1247.?

Šems-i Ta bri zi či je su mi sli i ži vo tni sta vo vi za si gur -no os tva ri li naj du blji i naj ja či utje caj, kao što se tomo že i za klju či ti iz ime na ko jim ga je na zvao ha -

zre ti Me vla na oso bno, bio je iz Ta bri za. Pre ma ve ći niizvo ra ime nje go vog oca bi lo je Me li kbad sin ‘Ali jev; apre ma ne pot vrđe nim izvo ri ma nje gov otac bio je slje dbe -nik isma‘ilit skog mez he ba.

Šems, ko ji je ro đen 1185. go di ne i či je je pra vo ime bi -lo Šem sud din Mu ham med, osje tio je pri vla čnu moć te -sav vu fa još kao ve oma mlad, a pre ma ne kim izvo ri ma bioje mu rid šej ha po ime nu Ebu Bekr Sel le baf. No sio je odje -ću ka kvu su obi čno no si li trgov ci, pu no je pu -to vao, a no ći pro vo dio ugla vnom po ka ra van-sa ra ji ma. iz nje go vog dje la Ma ka lat sa zna je moda je vo lio ži vje ti na svoj na čin, ni ka da se nesmi ru ju ći ni za drža va ju ći du že na je dnommjes tu, da je bio umje re na i skro mna oso ba save oma ja kim utje ca jem na sve lju de sa ko ji mase su sre tao i raz go va rao. U smi slu iz drža va njapo ne kad je pre da vao, ali se ba vio i dru gim ra -znim po slo vi ma.

Od svo ga dje tinj stva po čeo je po sje ći va ti te -ki je i za vi je, te je tu svo je pri ro dno zna nje obo -ga tio tef si rom, ha di som, fik hom, fi lo zo fi jom ike la mom, te dru gim zna nos ti ma. Pre ma M.Nu ti Genço sma nu, ko ji je za go ne tni Ma ka latpre veo na tur ski je zik, Šems je, pro ti vno us ta -lje nom miš lje nju, bio ve om oš tro uman znan -stve nik i uče njak, za lju blje nik u is ti nu, mu drali čnost, te vrlo vješt šejh.

Šems-i Ta bri zi se u Kon‘ji po ja vio go di ne1244-1245. gdje je sreo ha zre ti Me vla nu, ko je -ga je k se bi pri vu kao za ma mnim go vo rom iopoj nom pri vla čnoš ću. Bu du ći je nji ho vo pri -ja telj stvo uzro ko va lo po ja vu broj nih gla si na,te da se tvrdi lo da se ne ka od nje go vih uče njapro ti ve opće pri hva će nim po li ti čkim i te sav -

vuf skim to ko vi ma, Šems je na pus tio Kon‘ju, ali na ha zre -ti Me vla ni no upor no i ne pres tal no in sis ti ra nje ne du gopo tom se i vra tio. Ože nio se ha zre ti Me vla ni nom po svo -je nom kćer kom Ki mja-ha tun, a ne du go po nje nom pre -se lje nju, du bo ko oža loš će n i po tpu no osi ro ma šen, ubi jenje u za vje ri u ko joj je, pre ma ve ći ni po uz da nih i vje ro dos -toj nih izvo ra učes tvo vao i ha zre ti Me vla nin sre dnji sin,Ala ud din Čelebi. Či nje ni ca da nje go vo ti je lo ni ka da ni jena đe no, uzro ko va la je broj ne ras pra ve i spo re nja, da li jeili pak ni je bio žrtva ubis tva, a ne ki su se lju di za kli nja lida su ga vi dje li ka ko taj no na pu šta Kon‘ju i odla zi u ne -po zna tom prav cu. Čak i da nas u Ira nu, In di ji te u ne ko li -ko gra do va u Tur skoj pos to ji ne ko li ko me za ra za ko je setvrdi da su po slje dnja po či va li šta Šems-i Ta bri zi ja.

Šems-i Ta bri zi, o ko je mu ni na ju pu će ni ji ha zre ti Me -vla ni ni bio gra fi ne zna ju go to vo ni šta, je dan je od naj -zna čaj ni jih me vle vij skih li čnos ti (je dan od de ve te ri ce).

74 BEHAR 116

SIRA

SALAHUDDIN ZERKUB(Hazreti Mevlanin prvi halifa)

? - 1259.

Sa la hud din Zer kub, ko je ga je ha zre ti Me vla na oda -brao za svo ga naj bli žeg pri ja te lja i ha li fu na konodlas ka ili ubis tva ha zre ti Šems-i Ta bri zi ja ro đen

je u ri bar koj po ro di ci u se lu Ka mi le, na oba li je ze ra Be -gše her; nje gov otac zvao se Yagi ba san, a maj ka La ti fe.

Sa la hud din se u ra nom dje tinj stvu do se lio u Kon‘ju,gdje je ra dio kao še grt u ju ve lir skoj ra di oni ci gdje je izbog če ga i do bio na di mak Zer kub, ‘zla tar ski če kić‘. UKon‘ji je po sje ći vao pre da va nja ve li kog šej ha Bur ha nud -di na, ko ji je u Kon‘ju do šao ka ko bi se po sve tio ha zre tiMe vla ni nom du ho vnom i dru gom obra zo va nju, te pos -tao je dan od nje go vih na jo da ni jih i na ju če ni jih uče ni ka islje dbe ni ka, za hva lju ju ći če mu je do šao i u kon takt sa ha -zre ti Me vla nom Bel hi jem Ru mi jem.

Sa la hud din Zer kub, ko ji se u svim his to rio graf skim ibio graf skim dje li ma, ko ja se ba ve ha zre ti Me vla ni nompo ro di com i pri ja te lji ma, pred stav lja kao ulju dna, pris -toj na (adib), skro mna i uz drža na (za hid) li čnost, ko ja jepu no paž nje po sve ći va la fi nim ni jan sa ma še ri‘ata, kaostrpljiv i za hva lan čo vjek ko ji je go vo rio ma lo ali izni mnomu dro i pro dor no. U vri je me ka da je nje gov šejh bio uKaj se ri ju, a ha zre ti Me vla na u Da mas ku na ško lo va nju,vra tio se u svo je se lo, ože nio se i ste kao po ro di cu i po tom -stvo. Go di na ma ka sni je, po no vo je do šao u Kon‘ju i pri -sus tvo vao je dnom od ha zre ti Me vla ni nih pre da va nja ko -je je na nje ga os ta vi lo ta ko du bok uti sak da je is to ga tre -na odlu čio ovo me čo vje ku da ti svoj be jat. To kom tog pre -da va nja ne ko je, naj vje ro va tni je Sa la hud din, od ha zre tiMe vla ne za tra žio da is pri ča ne ko li ko zgo da o svo me (nji -ho vom) šej hu Bur ha nud di nu, te ka že ne što o nje go vompo na ša nju i vla da nju. Na kon pre da va nja ha zre ti Me vla naRu mi i Sa la hud din Zer kub su se za grli li i os ta tak nji ho -vog za je dni čkog ži vo ta ni su se raz dva ja li.

Is to ta ko pre no si se da je Sa la hud din bio zla tar uKon‘ji, te da je ha zre ti Me vla na je dnom pri li kom, pro la -ze ći is pred nje go vog du ća na, na da hnut kuc ka njem če ki -

ća uči nio svoj prvi se ma‘, te da je Sa la hud din za po vi je diosvo jim še grti ma i kal fa ma da nas ta ve kuc ka ti svo jim če -ki ći ma ne ra zmiš lja ju ći o zla tu, izi šao pred du ćan i ba ciose ha zre ti Me vla ni pred no ge; ka sni je je svu svo ju imo vi -nu raz di je lio si ro ma si ma i po tre bi tim i stu pio u ha zre tiMe vla ni nu slu žbu.

Nje go va is kre na i to pla paž nja, pris toj na oda nost i lju -ba zno pri ja telj stvo os ta vi li su du bok utje caj na ha zre tiMe vla nu Ru mi ja, te su njih dvo ji ca os ta tak za je dni čkogži vo ta pro ve li ne odva ja ju ći se je dan od dru gog. Ko na -čno, ha zre ti Me vla na je upra vo ovog čo vje ka oda brao dabu de nje gov ha li fa, te da preu zme nje gov post i bri gu onje go vim slje dbe ni ci ma, uče ni ci ma (mu ridima) i der vi ši -ma. Ne mo že se re ći da se ha zre ti Me vla ni nim uče ni ci masvi dje la ide ja da ne pi sme na oso ba zau zme post i bu de ha -

75BEHAR 116

SIRA

li fa nji ho vog izni mno uče nog šej ha, ali su se na kon iz vje -snog vre me na, to kom ko je ga su se uvje ri li u sve kva li te teSa la hud di na Ze ru kba, slo ži li sa ha zre ti Me vla ni nomodlu kom uvi đa ju ći nje nu oprav da nost. Sa la hud din Zer -kub je svo ju ljud sku ve li či nu po ka zao je dna kim odno sompre ma uče ni ci ma ko ji su ga pri hva ti li od prvog tre nut kai oni ma ko ji ma je tre ba lo vre me na da uvi de oprav da nostodlu ke nji ho vog uči te lja. Je dnom pri li kom se, na vi jestda se spre ma uro ta ko ja bi se mo gla za vrši ti nje go vomsmrću, sa mo na smi je šio i re kao: “Bez Al la ho vog do pu šte -nja ni slam ka se ne mo že po mje ri ti. Ko me to mo že ubi tibez Bo ži je za po vi jes ti?”

Sa la hud din Zer kub, či ja paž nja pre ma ha zre ti Me vla ni -nim pre da va nji ma i der so vi ma te ško da je upo re di va sa bi -lo či jom, za uz vrat je do bi jao is kre nu lju bav i blis kost. Ha -zre ti Me vla na, ko ji je u Sa la hud di nu Zer ku bu vi dio du bo -ke tra go ve svih po zi ti vnih oso bi na svo jih šej ho va, Sej ji daBur ha nud di na i Šems-i Ta bri zi ja, na pi sao je pre ko 70 ga -ze la (oda) na da hnut oso bnoš ću ovog svo ga ha li fe, u sva kojod njih – ali i u sva koj pri li ci – go vo re ći o nje go voj ljud skoji uče nja čkoj ve li či ni i nje go voj du ho vnoj po tpu nos ti. Is tota ko, ha zre ti Me vla ni na paž nja i lju bav pre ma Sa la hud di -no voj dje ci na iz vjes tan na čin do ka zu je nje go vu ve li ku pri -vrže nost ovom čo vje ku. Po slje di čno i oče ki va no, nje govsin Sul tan Ve led ože nit će se Sa la hud di no vom naj sta ri jomkćer kom, Fa tma-ha tun, a kao vjen ča ni za vjet svo ga oca do -bit će za po vi jest da ni ka da ni u ko jem slu ča ju ne smi je po -vri je di ti nje ne osje ća je, što je ha zre ti Me vla na ne ko li ko pu -ta i po no vio u svo jim pi smi ma upu će nim Sul ta nu Ve le du isvo joj sna hi Fa tma-ha tun.

Dru ga Sa la hud di no va kćer ka uda la se za dvor skog ka -li gra fa po ime nu Ni za mud din, a izni mno vi so ke tro ško veovog vjen ča nja iz oso bnih sred sta va po kri la je su pru gave zi ra Emi ra Su lej ma na Per va nea, Gur džu-ha tun.

Na kon de set go di na vjer nog i ne rep ki dnog slu že nja kaoha zre ti Me vla nin ha li faSa la hud din Zer kub se ra zbo lio i na -kon du ge bo les ti pre se lio u Kon‘ji, go di ne 1259. Ha zre tiMe vla na, du bo ko po tre sen nje go vim pre se lje njem, za po vi -je dio je da ovaj čo vjek bu de uko pan odmah po red nje go vogoca, ha zre ti Be ha ud di na Ve le da, Sul ta na uče nja ka. Si pa -hsa lar pre no si da ha zre ti Me vla nu ni ka da ni su vi dje li tu žni -jeg i sje tni jeg ne go na dže na zi nje go vog pri ja te lja Sa la hud -di na, ko joj su pri sus tvo va li svi zna čaj ni ji lju di Kon‘je i sul -

ta na ta. Tom pri li kom izre ci ti rao je ga zel na pi san po vo dompre se lje nja dra gog pri ja te lja: “O Sa la hud di ne! Zbog tvo jesmrti ne be sa pla ču, a mo je srce ci je pa tu ga, um mi je za pre -ten a du ša cvi li...”

Sa la hu din Zer kub, ko ji slo vi kao je dan od de ve te ri cenaj ve ćih me vle vij skih ugle dni ka, uko pan je u ha zre ti Me -vla ni nom tur be tu; na na tpi su na nje go vom ni ša nu hva lise kao ‘sun ce ari fa (uče nih)‘, ‘Al la hov nur (svje tlo)‘, ‘mo -re taj ni‘ i ‘Džu nejd svo ga do ba‘. Pre se lio je po čet kommje se ca mu har re ma go di ne 657. po Hi džri, odno sno1259. po Mi la di Isa‘a (a.s.).

ČELEBI HUSAMUDDIN(Hazreti Mevlanin drugi halifa)

1225. - 1284.

Č e le bi Hu sa mud din ko je ga je ha zre ti Me vla na oso -b no oda brao i ime no vao svo jim dru gim ha li fom,dru gom i blis kim pri ja te ljem (hem dem), pu nim

ime nom Hu sa mud din Ha san ibn Me hmed ibn Ha san, ro -đen je u Uru mi ji. Ro đen je na kon pre se lje nja svo ga oca uKon‘ju, go di ne 1225. Odras tao je me đu za na tli ja ma (ahi),a bez oca je os tao u ra noj mla dos ti. Na kon što je iza bran zaprva ka ahi ja, za je dno sa oni ma ko ji su nje mu bi li na klo -nje ni pri klo nio se ha zre ti Me vla ni, svu svo ju imo vi nu stav -lja ju ći na ra spo la ga nje ha zre ti Me vla ni i prvim me vle vi ja -ma. Ha zre ti Me vla na se oso bno uvje rio u Čelebi jev ihlas iedep (adab), te ga je upra vo zbog ovih oso bi na oda brao zablis kog pri ja te lja. Po zna to nam je da se ha zre ti Me vla ni niuče ni ci i der vi ši ni su pro ti vi li nje go vom ime no va nju za ha -li fu i pos tav lje nju na post na ko jem je pri je nje ga sje dio Sa -la hud din Zer kub, bu du ći su svi bi li svje do ci nje go ve uče -nos ti i po bo žnos ti. Po znat je i pod ime nom Ahi Tur ko gluza hva lju ju ći pri pa dnos ti svo ga oca, a i svo joj, ovoj zna čaj -noj pred-ta ri kat skoj or ga ni za ci ji.

Čelebi Hu sa mud din je sa ha zre ti Me vla nom pro veope tna est, a nje gov ha li fa je bio pu nih je da na est go di na,bri nu ći se i vo de ći ra ču na o svim ma te ri jal nim i ne ma te -ri jal nim stva ri ma ha zre ti Me vla ni nog der gja ha, u me đu -vre me nu ime nu ju ći ne ko li ci nu šej ho va u ra zli či tim ha ni -ka hi ma, nas to je ći i tru de ći se sve pro ble me i pi ta nja ri je -

76 BEHAR 116

SIRA

ši ti na na ji de al ni ji mo gu ći na čin. Ka da je Čelebi Hu sa mud din, ko ji je mi slio da nje gov

uči telj – ha zre ti Me vla na – tre ba iza se be os ta vi ti dje lopo put šejh At ta ra ili Se naia, izre kao ovo svo je miš lje nje,ha zre ti Me vla na je is to ga tre na iz svo ga sa ru ka izvu kaolist pa pi ra na ko jem je bi lo ispi sa no ču ve nih prvih 18 bej -to va Me sne vi je. Od to ga tre nut ka, ha zre ti Me vla na je di -kti rao a Hu sa mud din za pi si vao Me sne vi ju.

Ne ka ko ne po sre dno po za vršet ku prvog sves ka Me sne -vi je, pre se li la je Hu sa mud di no va su pru ga te je po sao u ve zisa Me sne vi jom od go đen iz vje sno vri je me, da bi se na konpe ri oda tu ge nas ta vio i svih šest sve za ka, 26.000 bej to va, iz -di kti ra no i za pi sa no. na po čet ku sva kog sves ka, ha zre ti me -vla na hva li svo ga ha li fu, go vo re ći o nje mu i nje go vim oso -bi na ma bi ra nim i naj lje pšim ri je či ma.

Po zna to je da je Hu sa mud din bio u do brim odno si masa vla dar skim i ku ća ma vi so kih ugle dni ka i du žno sni ka teda je nje go vom za slu gom ta ri kat-i me vle vij je do spio u po -

dru čja u ko ji ma ga do ta da ni je bi lo. Po pre se lje nju svo gašej ha Hu sa mud din je že lio post pre pus ti ti ha zre ti Me vla -ni nom naj sta ri jem si nu Sul tan Ve le du, ali iako je ovajimao bli zu 58 go di na, ni je pri hva tio pri je dlog dru gog ha -li fe svo ga oca, pris toj no ga odbi ja ju ći ri je či ma: “Moj otacte pos ta vio, a ja ću ti oda no slu ži ti do svo je smrti.”

Hu sa mud din Čelebi je u po tpu nos ti ispu nja vao po vje -re ne za dat ke sve do svo je smrti, go di ne 1284; uko pan jepo red svo ga šej ha na kon ve li čan stve ne dže na ze ko joj supri sus tvo va li svi zna čaj ni ji lju di to ga vre me na i pros to ra.

Čelebi Hu sa mud din se sma tra je dnim od de ve to ri cena jis ta knu ti jih ugle dni ka ta ri kat-i me vle vij je, a hva le gasvi od Sul tan Ve le da do Si pa hsa la ra i Efla ki ja. Na nje go -vom san du ku sto ji mer mer ni na tpis na ko je mu je ispi sa -no sa mo nje go vo pu no ime, Hu sa mud din Ha san ibn Mu -ham med ibn Ha san al-Ma ruf Ahi Turk. Pre se lio je u sri -je du 12. ša‘ba na 683. go di ne po Hi džri, 1284. po Mi la diIsa‘a (a.s.), u do bi od 60 go di na.

Ka ko je i sam pri pa dao pre dme tnom vre me nu, Fe ri -dun ibn Ahmed Si pa hsa lar i nje go vo dje lo, kao je dan odprvih i naj ra ni jih me vle vij skih izvo ra, za uzi ma po se bnomjes to u svim his to rio graf skim i bio graf skim ra do vi ma oHa zre ti Me vla ni, nje go voj po ro di ci i naj bli žem kru gupri ja te lja; go vo re ći o Hu sa mud di nu Čelebi ju (či ji je der -viš bio i Si pa hsa lar), ka že da se Hu sa mud di no va ve li či naogle da i u či nje ni ci da je on na po se bio je dan od po vo dapi sa nja Me sne vi je: “U stva ri, on je (Čelebi Hu sa mud din)bio odraz na šeg Hu da ven di ga ra (ha zre ti Me vla ne) a Me -sne vi ja je iz di kti ra na i na pi sa na na nje gov zah tjev i mol -bu. Ni ko od nas ne mo že po ka za ti do vo ljno za hval nos tipre ma ovom čo vje ku.” Si pa hsa lar go vo ri i o vrli na masvo ga šej ha sma tra ju ći ga dobros ti vom i da rež lji vom oso -bom. Či nje ni ca da ha zre ti Me vla na ni ti o je dnom od svo -jih ha li fa ne go vo ri sa ta kvom lju bav lju i na klo noš ću kaoo Hu sa mud di nu, po ja ča va i sa zna nje da je, u stva ri, ha -zre ti Me vla na bio Hu sa mud di nov uče nik.

77BEHAR 116

SIRA

I.Bijaše neka, preko devedeset godi-

na stara baba, namreškanih i poputvoska žutih obraza, a kao luk zgrblje-na tijela. Toliko je bila omatorila taadžuzija, da nije imala ni jednog zubaniti jedne crne dlake, već bijaše sijedakao ovca. Ukratko, svo joj tijelo bijašeizobličeno i unakaženo.

Ova žena sličila je kakvoj ptici,koja u nevrijeme pjeva ili kakvombrdovitom ćorsokaku,

II. Neobuzdana.Čovjeka koji hoće da se broji u

muškarce ništa nije u stanju tolikoponiziti i tako uništiti kao razuzda-nost i neutaživost nefsa. To se osobitočini ogavnim i odvratnim, kada tomubijesu podliježe čovjek u starosti ili upoodmaklim godinama, da se to nepristoji čak ni neznabošcima i idolo-poklonicima. Najveći miljenilk Alla-hov Muhamed a. s. zapovijedio je, dase takovi ljudi imaju prokleti.

Kada pas ostari i ostane bez zuba,umjesto da laje, grize i straši ljude, onse zadovoljava time, da ždere nečist idruge otpatke. Dočim pogledaj ove

sedamdesetgodišnje pse, kako su uvi-jek spremni i oštre zube, da bilo kogaugrizu. Osim što žderu harama, kojije poganiji od izmetine, oni nepresta-no oštre svoje krnjatke, da bi proždrličovječije meso. Režući kao psi, pate imuče Ehli-hak Ijude. Pogledaj onepse, odjevene u čohi i svili, kako kojidan stare, tako čovjeka još više pate ivrijeđaju. Takvi su stvorovi gori odpasa, radi njihove ljubavi i pohlepe zaovozemnim uživanjima.

Poznato nam je da kako pas stari,tako mu i dlaka opada. Jadnik se ošu-gavi i ogoli mu koža . Ali, ako pogle-daš u lice starih pasa, ogrnutih usvilu i čohu vidjećeš, da im, kakogodpostaju stariji, dlaka sve više i višeraste.

Gramzivost i pohlepa njihova zazlatom i žudnja da ugode svomenefsu, veća je nego kod pasjeg roda.Ovakav je život glavnica za paklenioganj.

Ovakvom Ehli-dunja-u ako rek-neš: “Dugo ćeš živjeti, ako Bog da“, onse obraduje i zna da mu je ovo hajr-dova. Takav neće da otvori svoje duše-vne oči. Neće da podigne glavu iz gaf-

78 BEHAR 116

ARHIVA – prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

Ibni Adem (Adem ef. Karađozović)

Prvi tiskani prijevod Mesnevije u BiH

Dun’ja kao stararužna baba

Mistično-alegorična priča u stihu iz Mesnev-i-šerifa(Prevod u prozi)

Islamski svijet, broj 124., Zabavni prilog, str 17.-18., 1935.

Hazreti MevlanaDželaluddin Rumi velikiislamski pjesnik i filozofrodio se 6. rebi-ul-evela ugradu Havarizenu (Balth) uIranu, a umro je 692. u Konji.“Mesnevija“ je najvećenjegovo djelo ispjevano u72.000 stihova u perzijskomjeziku. Prevedeno je na sveveće jezike. Hazreti Mevlanaje osnivač i ideologderviškog reda Mevlevija,koji je veoma cijenjen ucijelom Islamu. Njegovagrobnica u Konji u Turskojsmatra se veoma časnimmjestom u cijelomislamskom svijetu, kojuveoma rado posjećujumuslimani cijeloga svijeta.

letskog sna. Da zna, ovaki stari pas,kakav ga je gadan život obuzeo, da jevidio makar koliko vrh od igle od ahi-retskog života, te da je makar kolikoprohino zrno pošao ahiretu, rekao bionome, ko bi mu dovu učinio, da dugoživi: “Ovakav život neka je tvoj“, kaošto je Hodža-i-Džejlanije jednom pro-sjaku rekao.

III. Hodža-i-Džejlani.Jednog dana neki nezasitan, prož-

drljiv, bezobrazan i do grla pohlepanprosjak sa zembiljem u ruci prosjačioje. Pošto je dobio i od Hodža-i Džejla-nije komad hljeba, podiže ruke i izre-če ovakvu dovu: “O, ti Allahu! Učinida ovaj Hodža pođe svojoj domovini ikući i neka se tamo u veselju sastanesa svojim prijateljima.“

Hazreti Hodža-i Džejlani pošto jeznao da mu je u Džejlanu cio imetak isve što se zove njegovo uništeno i uharabat pretvoreno, odgovori prosjaku:

Čuj me, bezobrazniče! Neka je tebiovakova dova! Neka tebe Allah dž. š.tamo uputi...

Kad bi jedan od Ehli-dunja-aznao, da mu je život viran i harabatkao što je i u tog prosjaka bio, odgovo-rio bi onome, ko bi mu “Ako Bog da,dugo ćeš živjeti“, isto tako, kao što jeHazreti Džejlanija onom prosjakuodgovorio i ne bi se radi ovakve doveobradovao, već bi se zgrozio.

IV. Adžuzija.Ova nadobudna adžuzija, slična

cičoj zimi, htjela je na svaki načinpostati mladom nevjestom. Ona jesebi iščupala sve bijele dlake iz obrva,a obrve nacrnila “rastukom“. Ona sje-dne pred ogledalo, naslaže po licuogromnu količinu bjelila i rumenila iduboke bore na licu sakrije šminkom.Ova žena, da bi se prikazala ljepoti-com nad ljepoticama i sebi učinila kobojagi što ljepšom, otkide nekolikopozlaćenih tačkica sa stranica Musha-fi-šerifa, koje se nalaze između ajeta iprilijepi ih po svome naboranom licu.Ona se je ovim uljepšavanjem nadalapostići to da svaki ko je tako gizdavu i

načindžurenu ugleda, odmah pomisli,da je ona mešhur ljepotica. Ona jemislila, da će ovako imati prednostpred drugima, te da će se svakimuškarac otimati za njezinu draž.

Dok je ona popravljala jemenijuna glavi, spadoše joj pozlaćene tački-ce s lica. Ona ih pljuvačkom prilijepi,a kad ponovno htjede namjestitijemeniju, tačkice opet spadoše. To seje nekoliko puta ponovilo, ali pozlaće-ne tačkice ne htjedoše ostati na licuveć bi uvijek opale. Ona se zbog togavrlo naljuti i ko bajagi steče uvjere-

nje, da joj ovo đavo čini, te gorkouzdahnu:

Neka je stotinu prokletstava našejtana!

U tom času šejtan joj se prikaže ireče:

O nesretna, gadna, stara babetino!Ja sam u svom životu svaku varkučinio. Ovakvu prepredenu varku i ova-kvu podlost do danas nijesam vidio kodnijedne uličarke. Još nikad nijesamčuo da je kakva devedesetgodišnjažena kidala iz Mushafi-šerifa pozlaće-ne tačkice, koje su između ajeta te ih

79BEHAR 116

ARHIVA – prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

p

lijepila po svom ružnom i zmežuranomlicu, da bi se tako ko bajagi poljepšala!Ovakva varka i podlost ne može nikomna pamet doći! Ovakvu gnjusnupodlost do danas nije niti jedan podlacsmislio! O prokletnice ! S ovim tvojimodvratnim poslom, posijala si jednostrašno sjeme! Nisi ostavila u miru nitijednog Mushafi-šerifa a da iz njega nisipokrala pozlačene tačke. O, ti vrhovniIblise! Ti zamjenjuješ stotine nas! O,adžuzijo! Ostavi me na miru i proklinjisamu sebe!

V. Pouka iz priče.(po Đulzari-hakikatu.)

Dokle ćeš, o ti muraijo i krivotvo-ritelju pejgamberskih, evlijanskih i

Allahovih junaka, uzvi-šene riječi krasti, izpojedinih kitaba (knji-ga) i tim riječimasvoju ličnost kititi i

sebe svijetu proda-vati. Klanjaš se

svim ovo-

zemnim dobrima, koja ti se u bilokojem obliku daju i “hošđeldum“ imkažeš. Srce ti neprestano žudi zatuđom svjetskom sofrom i jedva čekašda te bilo ko pozove, pa da se na istojnaždereš. Ukusna i fina jela ne jedešveć ih naprosto ždereš! Kad god poku-šaš da nakitiš svoje Iice i usta uzviše-nim lijepim riječima Allahovih juna-ka, znaj da nećeš tuđim perjem sebenakititi niti će tvoje duševno licepostići pravu ljepotu.

O, Ti, koji si duševnog stanja adžu-zija, prodavče samog sebe, muraijo!Doći će jedan dan pa ćeš susresti ividjeti smrt i u tom času spasti će satvoga lica pozlaćene tačkice iz Musha-fi-šerifa. To znači, one riječi koje si uzi-mao iz uzvišenih ajeta i hadisa i sebesa istima kitio i gizdao, izdavajući sesvijetu za alima (duhovnog hodžu) ilimuršidi-kjamila (nepogrešivi putovo-đa) najedanput će potpuno nestati i

spasti sa tebe! Onogačasa pokazaće se tvojeunutrašnje odvratno li -ce. Toga dana, nećešbiti u stanju da sebenagizdaš. Nećeš moćida svoju nečistoćupokriješ. Onoga časa,kada se sa ovoga naonaj svijet putuje,kada nastanu samrt -ni hropci, sve nauke,sve vještine padaju inestaju! Tada, svisastavci, svi sistemi,sve filozofije, vještina

govorništva i sve ve li -ke riječi nestaju, bi vaju

ništa. Nastupa svijetšutnje! Prije negošto ti se to dogodi,zašuti ti sam!Znaj, da je sva -ki dan poslje-dnji.

Ej, ti,Ade movsine!

80 BEHAR 116

ARHIVA – prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

- koji naginješ i kome je zašlo u navi-ku da govori onakve riječi i brbljarijei vječite besposlice! Naići ćeš tvojomglavom na svijet šutnje! Dok nije tajdan došao privikni se sam šutnji. Jaoonima, koji se ne budu, na svom“dvodnevnom“ životu navikli šutnji.Jao onima koji ne budu sustezalisvoje jezike od nestvarna govora.Žalosno je za čovjeka da se vječitobavi brbljarijama i u tom uživa inaslađuje se, a zaboravlja na smrt,koja sve uništava.

“Kad efleha men zekjkja-ha“:Zasigurno onaj, koji sebe i svoju dušuočisti i popravi, našao je spas.

Bar za dva-tri dana očisti svojesrce, da bude kao ogledalo bistro odmržnje i prikrivenog neprijateljstva.Srce neka ti bude ogledalo, u kom ćese odražavati tvoj kitab kog se morašdržati. U tom ogledalu pročitaj sebe isvoje tajne! Kada bude duša čista, asrce sjajno, otpočeće u tebi duševna“otkrivenja“ raznih slika i pravo zna-čenje postojećih oblika.

O, Ti adžuzijskog duševnog sta-nja! Ako želiš da svoje srce i dušu kaoogledalo očistiš i razbistriš, približi sejednoj osobi uzvišene ćudi, čije je srcekao ogledalo čisto i bistro. Uslijed

tvoga bliženja, ovakvom jednom

savršenom i bistra srca kjamilu,nestaće u tebi adžuzijske ćudi i pre-porodićeš se u istinskog mladića.

VI. Dženabi Jusuf i ZulejhaPoznato nam je što se je desilo sa

Zulejhom radi njenog ljubavnog zano-sa za Jusufom. Ona je od toga ostar-jela, lice joj se je smežuralo, a očiuvehle. Od njenog lijepog lica, zano-snog tijela, ne ostade više ništa. Uočima svijeta, bila je ona sada samoruševina.

Jednog dana sjela je DženabiZulejha kao prosjakinja na putu,kuda će Jusuf a.s. proći. Kada jeJusuf pejgamber prošao pokraj nje upratnji svojih dvorjana, vidje pokrajputa jednu staru ženu, te u čuduupita:

- Ko je ta stara i slaba žena? - O, ti Allahov poslaniče! - odgovo-

ri mu jedan od dvorjanika. - Ova je žena oboljela i ostarjela

zato jer neizmjerno je u tebe zaljub-ljena. Zove se Zulejha ...

Kad ovo ču hazreti Jusuf vrlo seiznenadi i u čudu reče:

- Fesubhanallah, zar je ovo Zulej-ha?... Zar joj je lice sada ovakav oblikpoprimilo?

Ovakvo Zulejhino stanje pobudikod Jusufa veliku samilost i on joj brzo

priđe i sa sa v r še -nom miloš ću

i neizmjernim merhametom raspitivaose za njezino stanje do u sitnice.

Kad Zulejha vidje toliku hazretiJusufovu milost i počast, koju joj onlično ukaza, naglo steče novi život ipotpuno se pomladi. I lice i tijelopoprimi joj mladenački oblik i čaro-bnu moć.

Po jednoj tvrdnji učinak hazretiJusufovih riječi i molitve bio je taj daDženabi Zulejha postade iznova ljepo-ticom i osamnaestgodišnjom pravomdjevicom!

Jedini lijek!...

O ti čovječe, adžuzijskog duševnogstanja!

Ako i ti dođeš da budeš usjeni i himmetu (biti nekomesklon srcem) istinitog inepatvorenog Jusufa, paako uzmeš njegovu Hair-dovu (sretnu blaženstvenumolitvu) i ako njegov dže-mal (ljepota lica) bude ogle-dalo čitave tvoje nutrine -steći ćeš i ti novi život kao iZulejha i istog ćeš časapostati pomlađen, nježan,čist, dostojanstven i krasanmladić. n

81BEHAR 116

ARHIVA – prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

Hazreti Bestaminog vremena, reče nekom kjafiru musliman:

“Slušaj, ako prihvatiš ti iman, na oba svijeta bićeš Hakku ti odan i saznaćeš Vječitu sreću za vremena vječna“.

“O muslimane!” Kjafir mu na to reče: “Što mi kažeš o imanu, to li je, onaj iman hazreti Bestamije? Čije imansko svjetlo još veće je, od borbe Ljubljenih! Reci, da li je!“

“U stanju nijesam da budem ja, na stupnju Bestamine vjere i imana I ako sam u vjerskim poslima ja, džahil i neimam kakva znanja, al znam, naspram njegova imana da sam neizmjerno odan ja.“

“Baš ja njegovu vjeru držim svojom, koja opija, blaženošću krasnom, i zaista, sjaj imana mu, rasvijetlio je vasionu svu.“

82 BEHAR 116

ARHIVA – prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

Hazreti Mevlana Dželauddin Rumi

Istiniti iman(Dragulji iz veličanstvene Mesnevije)Prevod posvećen Mevlana H. Mehmedu Džemaluddin ef. Čauševiću, pripadniku

tarikata Hazreti MevIanatovog, kao skromni dar, povodom Njegovog navršetka 65.

godina ovozemnog života od Ibni Adema (Adem ef. Karađozović)

Džemaluddin ef. Čaušević

83BEHAR 116

ARHIVA – prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

“Ako šehadet kjelimu ne vičem ja glasno i ne trubim okolo mumin sam, al unutrinom, kao što iman Bestamin zasigurno čvrstu vjeru ja imam.“

“Ako je onakva vjera vaša, kakvom je ti znaš i ispovijedaš, ja za takvu vjeru neimam baš ni želje ni kakva osjećaja - haša.“

“Kad bi vidio jedan, što je žedan imana, hal i slabost Vašeg din-imana dosadnim bi mu taj iman bio i napustio bi ga bez amana.“

“Ah, jer onaj, koji imanu naginje Kod vas će spaziti samo trnje, imansku sliku i jedino ime.Ali ne i svrhu imana i muminlukaod muminskog lijepog ahlaka.“

“Bilo bi, da ste mumin Vama rećiopasnu pustinju spasom nazvati.

Jer u vašem tijelu po nesreći,ime samo je od imana. Reci,Zar se smije istinu ne reći!“

Ljudi koji imaju teže, znajteimanskog značenja kod vas ne vide.Prelaz im u iman ogavnim postade.Kjafiri, kad na vaš iman bace poglede

Kad ču kći jednog neznabošca,ružan glas nekog mujezina(prilikom učenja podnevskog ezana)želju za iman napusti bez daljnjega.

Kao Bestamiji, jedinstvenim lavovima,neka je blaženstvo i aferin!koji u putu Božanskog aškadokazaše i ispoljiše muškost svoju.

Bijaše obim dina Bestaminog,jedinstvenog stupnja savršenog.Da kad bi jedna kaplja kanulaiz Njegovog “Mora imanskog“,na površinu okeana svjetskog,u tren oka bi usahnuo od“žara Ljubavnog“

Preveo: Ibni Adem

Napomena: Ovo je izvadak iz jedne priče u Mesneviji od velikog muslimanskog filozofa i misti-

čara Mevlana Dželaluddini Rumije, u kojoj se govori o vještini pravog imana. Kako je čitava

Mesnevija koja sadrži preko 47 hiljada stihova isprepletena sličnim alegoričkim pričama, to se i u

ovoj alegoriji o istinitosti imana govori o površnosti imana, koji ne prodire u dubine srca, nego

ostaje samo na površini. Kao uzor savršenog imana ističe se veliki učenjak i sufija Ebu Jezid Bista-

mija, koji je na razne načine od neuke mase bio proganjan i zlostavljan, koja je bila huškana od

nazovi učenjaka, koji su vjeru upotrebljavali kao sredstvo za zadovoljenje materijalnih prohtjeva.

TERDŽUME-I-MESNEVI

Bišnew ez ney čun hikayet mikuned,Ez guda yiha šikayet mikuned.Čuj od naja kako priču kazuje,Od rastanka žalosno se tuguje.

Kez neysistan tamera bubride end,Ez nefirem merduzem nalide end.Od kako se ja iz gaja osjekoh,Rasplak’o sam vriskom muško i žensko.

Sine hawa hem šerha ez firaq,Ta biguyem šerhi derdi ištiyaq.Jer se hoće od žalosti ispričati,Dok iskažem jaku želju-deverat.

Her kesi ku dur (i) mand ez asli hwiš,Baz guyed ruzigari wasli hwiš.Ko se od svog roda dugo rastane,Sve izgleda kako da se sastane.

Men beher gem ‘iyyeti nalan šudem,Gufti huš halanu bed halan šudem.Ja ti cvilim jadan svagdje i plačem,Tužna blažim, a veselu pomažem.

II varijantaJa ti jadan svagdje plačem i cvilim,S tužnim općim, a mogu i s veselim.

84 BEHAR 116

ARHIVA – prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

UVODNI STIHOVI MESNEVIJE

Preveo: Muderris Alija SadikovićTakvim za 1324./1906. godinu

85BEHAR 116

ARHIVA – prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

Her kesi ez zanni hud šud yari men,Ez deruni men negust esrari men.Svako leti osejriti ferjad moj,Al’ za uzrok nik’ ne pita, Bože moj.

Sirri men ez nelei men dur (i) nist,Lik(i) češmu guš(i) ra an nur(i) nist.Moj je dirad pokraj vriska ublizu,Al’ osjetit ne ide oku ni uhu.

Ten zigan wu gan zi ten mestur(i) nist,Lik(i) kes ra didi gan destur(i) nist.U tijelu je duša, ali vidi ti,Nikom nije dato dušu vidjeti.

Atešest in bangi nay wu nisti bad,Her ki in ateš nedared nist(i) bad.Džaba nije ova cika njegova,Vatreno je teška želja njegova.

Ateši ‘išqasti kander naj futad,Gu šeši ‘išqasti kander mej futad.U naja je pala vatra zanosna,U vinu je stala struja ljubavna.

II varijantaU naja je pala vatra zanosna,A u vinu vrije maja ljubavna.

Naj harifi her ki ez yari burid,Perde hayeš perde hayi ma derid.Od kako se naj od gaja rastao,Svojom tajnom sve mi tajne otkrio.

II varijantaKako nekud’ na dalj pade tužni naj,Sve mi perde svojom perdom otkri, vaj!

Hemču nay zehri wu tiryagi ki did,Hemču nay demsazu muštaqi ki did.Vidjel’ kogod otrov i lijek ujedno,Čak i čežnju, k’o u naja zajedno.

Nay hadisi rahi pur hun mikuned,Qissahayi ‘išli Megnun mikuned.Kad zajeca tada suza rominje,Jer(a) ljubav i Medžnuna pomene.

II varijantaČim zajeca nama suza rominje,Jer(a) Lejlu i Medžnuna pominje.

Mahremi in huš(i) džuz bihuši nist,Mer zebanra mušteri džuz guši nist.Otkud moje tajne da mi doznaju,Osim onih koji za se ne znaju.

1. UvodS velikom sigurnošću može se istaći

da danas skoro da ne postoji dio svijetau kojemu značajan broj obrazovanihosoba, naročito mladih ljudi, nije čuo zaMawlānu Rūmīja, i za njegovo, vjerova-tno najpoznatije, djelo – “Me s ne viju“(Matnawī Ma‘nawī). U ovome, naravno,nije izuzetak ni Bosna, naročito uzevši uobzir da je kod nas tradicija mesnevi-hânstva, tj. prevođenja i tu mačenja“Me s nevije“ uz duhovno ov la šćenje(idn), stara više od pet vijekova. Među-tim, s obzirom na evidentne promjenenastale u psihičkoj i duhovnoj konstitu-ciji savremenoga čovjeka, a u kontekstuopćih globalnih inoviranja, naročito pro-mjena u dimenziji dru štvenih odnosa itehnologije, smatramo iznimno važnimskrenuti pažnju na različite načine pri -hvatanja ali i razumijevanja sad r žajaMawlāninog učenja, koji izravno zaviseod duhovno-psihičkog profila recipijentaali, jednako tako, i od sâmoga razlogapri h va tanja Mawlāninog nauka u kon-kretnoj sredini. Kako ćemo vidjeti,

moguće je napraviti opću podjelu prianalizi modusa prihvatanja Maw lā -ninog učenja koja podrazumijeva otva-ranje za pa dnoevropske i američke ug la -v nom akademske javnosti za Rū mī jevoučenje krajem XVIII i početkom XIX vi -jeka, potom tradicijsko tumačenje Rū -mī jevog intelektualnog nasljeđa kodnas u Bosni, i, konačno, odnos savreme-nih mladih generacija prema učenjuMa wlāne.

Naravno, rečenu podjelu moguće jeuraditi i na drugi način ali smatramoda je ovakva podjela za nas naročitobitna, budući da brojne grupe i po je -dinci u Bosni danas Mawlāni prilazesasvim drugačije negoli je to bio slučaju prethodnim vijekovima, ali, također,vlastito interpretiranje u znatnoj mjeriboje i tradicijskim nasljeđem kojemprilaze na odveć selektivan način.

2. Recepcija Rūmījevoga nauka na Zapadu

“Dobro je poznato da Turci, općeni-to govoreći, smatraju da su sve sla-

boumne osobe inspirirane božanskimduhom. Stoga ludaci imaju svoje mje-sto u džamiji. Strašni ‘isani’ predmetsu uvažavanja i strahopoštovanja; der-viši potpadaju pod ovu kategoriju sobzirom na njihov ples, koji je vrstasamomučenja. Žvaču neku vrstu opoj-noga korijena, koji povećava njihovdelirijum.“1

“Ples, u skladu s jednoličnom muzi-kom, svemu daje karakter prigušenogaludila, koje više utječe nego što samouznemiruje duše. Kompletna izvedbateško da može biti poučna: više mi ličina neki balet, dočim mi je ples dervišau Skadru ostao u sjećanju kao nekascena iz ludnice.“2

Ove riječi poznatog pisca, autora ikod nas rado čitanih bajki, HansaChristiana Andersena, jedni su od naj-ranijih iskustava mevlevijskoga zikra

86 BEHAR 116

POST SCRIPTUM

Samir Beglerović

TRI RAZLIČITA PRISTUPAINTELEKTUALNOM NASLIJEĐU MAWLĀNE ĞALĀL AD-DĪNA RŪMĪJA

Iako je sasvim moguće da su pojedinci čitali Rūmīja nezavisno odtradicije mesnevihanstva u Bosni, ipak, “Mesnevija“ je najviše tumačenaunutar te tradicije, kao i kroz kurseve iz tzv. lijepe perzijske književnosti,koji su se održavali u privatnim kućama. Ovakav pristuppodrazumijevao je sasvim specifičan odnos slušalaca, ne i čitalaca,prema Rūmījevom nasljeđu. Također, kao treći osnovni vid prenošenjaRūmījevog nauka u Bosnu obavezni smo istaći djelovanje derviškogareda mevlevija, koji je zasigurno prisutan u Bosni još od XV vijeka,međutim, koji je nestao koncem XX vijeka. Nasuprot recpecijiMawlāninog nasljeđa u ova tri vida, savremene generacije do Rūmījadolaze na esencijalno drugačiji način.

1 Hans Christian Andersen, A Poet’s Bazaar:Pictures of Travel in Germany, Italy, Gree-ce, and the Orient, New York, Hurd andHoughton, 1871., str. 236.

2 Ibid, str. 242.

uz kretnje tijelom – semâa, predočenihčitaocima na Zapadu. Pored ostaloga,mogu nam poslužiti i kao dobar poka-zatelj ne samo velikoga nepoznavanjaveć i nekompatibilnosti tadašnjegamentaliteta zapadnoevropskih istraži-vača, s jedne strane, i muslimanskogtra dicijskog naslijeđa, nasuprot tome.Ipak, misli i djela Mawlāne Rūmīja na -šla su svoje mjesto i u tome dijelu svi-jeta, i to s kraja XIX i početkom XXvijeka. Možemo reći da su tri osnovnara z loga omogućila smiještanje Rūmī -jevih djela u biblioteke zapadne Evropei njihovo izučavanje.

U prvome redu, mada može para-doksalno zvučati, jedan od ključnih fa -k tora koji su utjecali da sadržaji Rū -mījevih radova budu tako snažno raši-reni u zemljama Zapada, djelo je prote-stantskih teologa, naročito onoga prav-ca iz kojega će, kasnije, nastati pokretpuritanizma. Riječ je o pietizmu nasta-lom kao reakcija na “beživotni prote-stantizam“, kako su ga kritičari karak-terizirali, koji se javio u XVII vijeku,postao jedan od najutjecajnijih teolo-ških pravaca u zemljama zapadneEvrope u XVIII vijeku, nakon čega muje utjecaj oslabio, da bi se krajem pro-šloga milenijuma skoro u potpunostiugasio. Tragajući za mogućim osvježe-njem, dodatnim inspirativnim izvoromvjerskoga života, protestantski teolozi,slijedeći, ujedno, opći trend tadašnjegavremena, pažnju su usmjerili na vjer-ske tradicije istoka. Tako jedan od naj-poznatijih teologa toga doba AugustTholuck (u. 1877. godine) piše knjigupod naslovom: “Ssufismus sive theo-sophia persarum pantheistica“ (Sufi-zam ili panteistička teozofija Perzija-naca) 1821. godine. Iako u njoj kri ti ku -je Rūmījev nauk, kao odraz manihej-skog učenja, simboliziranog kroz temuodnosa duše i fizičkoga tijela kao za -tvorenika i ćelije, koju Mawlānā, stva r -

no, često problematizira3, ipak, Tho-luck je ovime skrenuo pažnju in te le -ktualnoj javnosti na Rūmījevo mišlje-nje. To će, između ostaloga, utjecati ina Hegelovo opredjeljenje da u svojojpo znatoj “Enciklopediji filozofskih zn a -nosti“ tretira Mawlānino učenje o je di -n stvu duše s Gospodarom kroz principljubavi, karakterizirajući ga kao najči-stiju formu svjesnosti egzistencije Jed-noga, svojstvenu samo muslimanima.To duhovno jedinstvo transfiguracija jeprirodnoga i duhovnoga, u kojoj su iz -va njskost i prolaznost ovoga svijeta iz -bri sani i apsorbirani.4

Pored ovoga, postoji i drugi razlogzbog kojega su zapadnoevropski krš ća -n ski teolozi i izravno uveli Rūmījevnauk u širi kontekst. Konac XVIII vije-ka, pored ostaloga, obilježen je i dubo-kom krizom institucionalnog, eklezijal-nog kršćanstva. Nakon što je sâm zapo-čeo proces odvajanja Tradicije od Pi s -ma, protestantizam, odnosno crkvereformacije, našli su se pred izazovompraktičnih posljedica insistiranja naprincipu sola scriptura. Sve veći brojvjernika u zapadnoevropskim zemlja-ma osjećao je pojačanu potrebu zaduhovnošću koja im je, već prvoga vije-ka nakon uspjeha reformacije, očigle-dno počela nedostajati. Na taj način,slijedeći ranije spomenutu tradicijupietizma, ali i prosvjetiteljstva, zapad-noevropska društva posebno će njego-vati principe prenaglašenog indivi-dualizma, tolerancije te postepenogaizdvajanja etike od dogme. Iz prvogaprincipa razvit će se praksa individual-ne pobožnosti, tolerancija će označitirazvoj trendova eklekticizma, sinkret-izma ali i religijskog ontološki zasnova-nog pluralizma, dočim će primat etikenad kršćanskom dogmom biti ubrzotretiran kroz rasprave o procesu seku-larizacije.

Na ovaj način društva razvijenih

zemalja Zapada otvorit će se utjecaji-ma “mističnih“, u smislu egzotičnihvjerskih tradicija sa istoka. Posebnupažnju posvetit će stihovima OmeraHajjama, koji su, u nekim slučajevima,modernim piscima, npr. u oblasti knji-ževnosti, služili čak kao misao vodilja.5Utjecaj stihova Omera Hajjama,namjerno kažemo stihova ne i učenja,predstavljat će veliku opasnost zakršćanski identitet zapadne Evrope sobzirom da se njihov sadržaj tumačiokao tematiziranje vjerskoga indiferent-izma i agnosticizma. S obzirom da jejavnost naprosto bila “opijena“ Hajja-mom, protestantski intelektualci,među njima npr. William Hastie, teo-log i pastor Crkve Škotske, ponudili susvojim vjernicima Mawlānu kao zamje-nu za Omera Hajjama. Kako je Hastiejasno naglasio, makar bila riječ i o ne -kršćanskoj tradiciji, ipak, “Mesnevija“barem izravno potvrđuje smisao vjere ivjerovanja te lične pobožnosti.6

Drugi faktor koji je utjecao na uvo-đenje i kasniju veliku popularnostRūmījevoga djela na Zapadu jesuprijevodi Mawlāninih radova koji suuradili orijentalisti. U prvome redu,radi se o prijevodima na engleski i nje-mački, djelima Arthura Johna Arber-rya, Reynolda Alleynea Nicholsona,Friedricha Rückerta, Hellmuta Ri tte -ra, i Fritza Meiera.7 Rūmījeva djelaprevođena su i na druge jezike, ali suovi autori za nas posebno važni s obzi-rom da su njihovi prijevodi prisutniskoro istovremeno s njihovim objavlji-vanjem i na našim prostorima, a danasjedan broj zaljubljenika djelu Mawlānepristupa upravo kroz ove prijevode, okojima još nije urađeno ozbiljna i teme-ljita studija.

Treći faktor koji je utjecao napopularnost Rūmija na Zapadu djelo jebrojnih organizacija i škola nastalihunutar fenomena new agea, odnosno,

87BEHAR 116

POST SCRIPTUM

3 U dijelu o perzijskim djelima, Tholuck na prvome mjestu predstavlja“Mesneviju“ i Rūmījevo učenje. Vidi poglavlje: “Persici“, str. 1.-3., u knji-zi: August Tholuck, Ssufismus; Sive, Theosophia Persarum PantheisticaQuam e Mss, Berlin, Libraria Ferd. Duemmleri,1821., (reprint HarvardCollege Library, bez god.), str. 59.-61.

4 Usporedi: Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Enciklopedija filozofijskihznanosti, Sarajevo, “Veselin Masleša – Svjetlost“, 1987., str. 479.-480.

5 Vidi npr. uvodnu stranicu djela: Oscar Wilde, The Picture of DorianGray, London, Penguin Classics, 2003. Također i interpretaciju OmeraHajjama kroz riječi jedne od glavnih ličnosti ovoga djela Lorda Henrya.

6 Ovaj Hastiev utjecaj bit će vidljiv i u narednoj generaciji zapadnoevrop-

skih istraživača koji su do kraja otvoreno i objektivno pisali o tesavvufui Mawlānā Rūmīju a koji su kod nas, uglavnom, ostali nepoznati. U jed-nome od najvažnijih djela iz toga perioda, autor Hadlan Davis u uvodunaglašava da je u svome radu, između ostaloga, koristio i djelo Hastia:“The Festival of Spring from the Divan of Jelaleddin“. Vidi: F. HadlanDavis, Wisdom of the East: The Persian Mystics: Jalalu’d-Din Rumi,London, Cambridge University Press, 1912., str. 7.

7 Vidi: Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West – TheLife, Teachings and Poetry of Jalâl al-Din Rumi, Oxford, Oneworld,2003., str. 531.-536.; i 540.-542.

88 BEHAR 116

POST SCRIPTUM

kasnije, nove religioznosti. Shodnonaravi ovih pokreta, naglašen mističnipristup u interpretaciji Mawlāninogučenja te njegovo inkorporiranje u pra-ksu brojnih new age škola i njihovihbaštinika, sjajno je poslužio kao nado-miještenje već ranije spomenutog osje-ćaja nedostatka duhovne komponente,potrebne svakome čovjeku.

Tako je interpretacija Rūmīja, iuopće tesavvufa, zauzimala ključnomjesto u predavanjima i spisateljskomopusu jednoga Georgea IvanovitchaGurdjieffa (u. 1949. godine). Da podsje-timo, Gurdjieff je, zajedno sa Pyotr De -mianovich Ouspenskiiem (u. 1947.godine), i izravno i posredno, Maw lā ni -no djelo predstavio nizu utjecajnih za -pa dnoevropskih autora (Kennethu Wa -l keru, J. G. Bennetu, Johnu Wilkinso-nu), a na toj tradiciji difuzne, neinsti-tucionalne religoznosti nastala su broj-na i danas veoma aktivna društva, čijisu osnivači, u nekim slučajevima, pori-jeklom muslimani, poput: “ThresholdSociety“, osnivačâ Kabira EdmundaHe lminskog i Camille Helminski, “Me -v levi Order of America“, osnivača Jela -lu ddina Lorasa, sina Süleyman Dedea,“Is lamia Ruhaniat Society“, čiji se čla -no vi vežu za Hazrat Inayat Khana (u.1927. godine), Samuela L. Lewisa “Un -cle Sam“ (u. 1971. godine), i Pira Moi-neddina Jablonskog (u. 2001. godine).8

Djelovanje ovih udruženja, odnosnonjihovih članova, izuzetno je značajan iza kontekst savremene Bosne, s obzi-rom da su se djela koja su oni napisali,cjelovita ili samo neki njihovi fragmen-ti, sada pojavila i u prijevodu na bosan-skom jeziku. Takav je slučaj sa knjiga-ma Idriesa Shaha (u. 1996. godine), uBosni veoma popularnim, koje su obja-vili i neki tradicijski orijentirani tekij-ski džemati u Bosni, potom IdrisaLahorea, Chandre Mohana Jaina poz-natijeg kao Osho (u. 1990. godine), i sl.

3. Čitanje Rūmīja u Bosni: nekada i danas

Iako je sasvim moguće da supojedinci čitali Rūmīja nezavisno odtradicije mesnevihanstva u Bosni, ipak,“Mesnevija“ je najviše tumačena unu-tar te tradicije, kao i kroz kurseve iztzv. lijepe perzijske književnosti, kojisu se održavali u privatnim kućama.

Ovakav pristup, a neke od njegovihkarakteristika spomenut ćemo uzaključku, podrazumijevao je sasvimspecifičan odnos slušalaca, ne ičitalaca, prema Rūmījevom nasljeđu.Također, kao treći osnovni vidprenošenja Rūmījevog nauka u Bosnuobavezni smo istaći djelovanje dervi-škoga reda mevlevija, koji je zasigurnoprisutan u Bosni još od XV vijeka,međutim, koji je nestao koncem XXvijeka.

Nasuprot recpeciji Mawlāninognasljeđa u ova tri vida, savremene ge -ne racije do Rūmīja dolaze na esencijal-no drugačiji način. Koristeći se skoroneograničenom slobodom izražavanjana internetu, mlade osobe podigle suveliki broj internetskih dnevnika – blo-gova, koji im omogućavaju ne samopre zentiranje za njih specifičnih se g -menata Mawlāninog opusa, već i raz-mjenu mišljenja, koja nerijetko popri-ma oblik autoritativnog tuma če njaRūmījevih misli. Naravno, ovakav pri-stup skoro po pravilu isključuje upotre-bu znanstvenoga instrumentarija utumačenju.

Pored toga, zahvaljujući izraženojsklonosti novih generacija, shodno nji-hovom promijenjenom mentalitetu ali idruštveno-historijskim okolnostima,veliki broj mladih u mogućnosti je čita-ti tekstove na engleskom i njemačkomjeziku pa, s obzirom na postojeće prije-vode “Mesnevije“ na ta dva jezika, totemeljno Mawlānino djelo čitaju “izra-vno“, oslanjajući se na razumijevanjezapadnoevropskih orijen talista premaRūmīju. I, u to nema nikakve sumnje,za razliku od ranijih generacija, mladisu sada u velikoj mjeri upoznati i sasadržajima drugih Mawlāninih djela,poput njegovoga “Divana“, knjige “Fīhimā fīhi“, te Rūmījeve biografije koju jenapisao Aflākī, koja je odavno prevede-na na francuski jezik. Do sada sufragmenti ovih Rūmījevih dijela utekijskim krugovima u Bosni uglav-nom prenošeni citiranjem uzrečica,navođenjem različitih formi praviladuhovnog odgoja i sl., pri čemu znatanbroj prenosilaca, a sâmim time ni slu-šalaca, nije ni znao da se zapravo radio Mawlāninim mislima.

Premda je tradicija mesnevihanstvau Bosni održavana bez prekida, ipak, u

postratnom periodu poprimila je u odre-đenoj mjeri formu “ekskluzivnosti“, sobzirom da predavanjima iz “Mesnevi-je“ nije mogao prisustvovati svako ko biiskazao interes. Iako se to pravdalo pro-mijenjenim zdravstvenim stanjem tada-šnjega mesnevihana hadži hafiza Hali-da-efendije Hadžimulića, ipak, činjenicaje da su organizatori predavanja jošmnogo prije te promjene polahko zatva-rali krug slušalaca. Ovo je važno napo-menuti iz razloga što tradicija mesnevi-hanstva podrazumijeva interes osobe zasadržaj “Mesnevije“ a potom slobodanpristup predavanjima, a, treba opetnaglasiti, često su ta predavanja u pro-šlosti održavana čak i u privatnim kuća-ma. Nasuprot tome, određeni stepenrestrikcije imao je za posljedicu dodatnookretanje zainteresiranih osoba, naroči-to mladih, drugim, uslovno rečeno“alternativnim“ izvorima. Ranije spo-menuti prijevodi “Mesnevije“ na engle-ski i njemački jezik sjajno su poslužili uovome kontekstu što je, posljedično,isprovociralo nastanak novih kružoka(halki) tumačenja “Mesnevije“, koji su,negdje u većoj a negdje u manjoj mjeri,usvojili tradicijski pristup održavanjapredavanja, ili, pak, uspostavili sasvimnove oblike kako odnosa prema “Mesne-viji“ tako i razumijevanja njenoga sadr-žaja. Također, važno je istaći da je i prvicjelovit prijevod “Mesnevije“ na bosan-ski jezik urađen sa engleskog a ne saperzijskog jezika. Ovo ne znači da jenovonastala praksa nužno loša, nitinužno pozitivna, tek, važno ju je nagla-siti.9

Pored rečenoga, praksa pozivanjana neizvorne jezike “Mesnevije“ istodo-

8 Informacije o svim ovim udruženjimalahko je pronaći na internet stranicama.

9 U ovome kontekstu vidi npr. intervju s jed-nim od prevodilaca “Mesnevije“ s engleskogna bosanski jezik, Imamovićem, koji vrlokritički govori o tada aktuelnoj formimesnevihanstva u Bosni i prilično argumen-tirano obrazlaže razlog zbog kojega je ofor-mio vlastiti kružok. Naravno, kao i svakotako i to obrazloženje može biti tumačenokroz brojne aspekte: “Intervju: Velid Ima-mović – Cijeli svijet može čitati Mesneviju“,razgovarao: Filip Mursel Begović, Behar –Časopis za kulturu i društvena pitanja, god.XVI, I-IV 2007., br. 80-81, str. 25.-30. Tako-đer i kritiku prijevoda sa neoriginalnih jezi-ka: Ahmed Zildžić, “Poslanica o prijevodu,prevodiocima i još ponečemu“, Odjek, prolje-će-ljeto 2006., br. 1-2, str. 163.-172.

bno je značila i otklon od tradicijskogarazumijevanja autoriteta i odnosaprema autoritetu, i to u svakome seg-mentu, a kao jedna od posljedica togaje neprihvatanje nužnosti makartemeljne znanstvene upoznatosti s izu-čavanim fenomenom. I to, što je veomazanimljivo, nije postalo evidentnosamo u krugovima mladih znatiželjni-ka već, u jednakoj mjeri, i među veli-kim brojem eksperata u pojedinimznanstvenim oblastima pri čemu tiznanstvenici vide vlastiti diskurs kao upotpunosti dostatan, štaviše, i jedinilegitiman vid razumijevanja i tumače-nje “Mesnevije“. Naprosto, sâmo poz-navanje jezika (arapskog, perzijskog,turskog, i sl.), odnosno poznavanje raz-ličitih konteksta unutar kojih je reali-zirana tradicija mesnevihanstva (kul-turna povijest, tesavvuf, i sl.), namećese kao osnovni ali, vrlo često, i jedinikriterij u tumačenju Mawlāninognauka, što je, zapravo, vrsta “akadem-skog“ ekskluzivizma.

Ova, u savremenom bosanskomdruštvu više nego primijetna, tendenci-ja dodatnoga naglašavanja ranije inici-ranog “ekskluziviteta“ kružoka, i aka-demskih i neznanstvenih, na kojima setumači “Mesnevija“, rezultira, izmeđuostaloga, ispuštanjem temeljitog, pluri-perspektivnog i kritičkoga čitanja isadržaja “Mesnevije“ ali i kompletnogMawlāninog nauka. Veliki broj objavlje-nih radova, čak i metodološki stručnourađenih, zapravo su samo različiteforme prepričavanja onog više-manjepoznatog o Rūmīju i njegovom najpoz-natijem djelu. Stoga se, sâma po sebi,nameća zadaća prije svega ozbiljnogznanstvenog valoriziranja članaka istudija o Rūmīju i “Mesneviji“, i to nesamo onih napisanih na bosanskom veći onih prevedenih s drugih svjetskihjezika. Slobodni smo ustvrditi da i poredvelikoga broja radova o Mawlāni i“Mesneviji“, bosanska javnost već duževrijeme zapravo nije čula niti pročitala otome skoro ništa suštinski novo.

ZaključakNakon svega prethodno izloženog,

možemo izvesti tri za naš diskurs pose-bno važna zaključka.

a) tradicijsko tumačenje “Mesnevije“u Bosni kroz instituciju mesnevihanstva

zapravo je značio posredno prilaženjeRūmījevom nauku s obzirom da su pre-davanja “Mesnevije“ usmjeravanakomentarima na to djelo, naročitokomentarima turskih autora. Iz togarazloga nije nimalo neobično da je velikibroj slušalaca zapravo usvajao općeprincipe tesavvufa, doduše priličnotonirane naukom Mawlāne, a rijetko koje pamtio sâm sadržaj “Mesnevije“, višese koncentrirajući na njeno tumačenje.Nasuprot tome, sadašnje generacijesadržaju “Mesnevije“ prilaze uslovnorečeno – “direktno“, pozivajući se, uglav-nom, ili na prijevode na engleskom i nje-mačkom jeziku, ili se služeći prijevodi-ma s ta dva jezika, naročito sa engle-skog, na bosanski jezik. Tako se dešavada mlađe generacije mogu citiratiizravno Mawlānu, ne ideje nekog njego-vog tumača, ne postavljajući, pri tome,Rūmījeve riječi u opći kontekst islama,napose tesavvufa, već još, shodno ten-denciji postmodernističkog odnosa čita-laca prema tekstu, ne čitajući stihoveMawlāne kao konkretnu duhovnupoduku već im dajući ona značenja kojaim u tome trenu djeluju kao najbliža,koja im u tome trenu mogu poslužitikao argument, “opravdanje“ trenutnogstanja njihovoga uma i duše.

b) razlika između posrednog i izrav-nog pristupa sadržaju “Mesnevije“ uprvi plan postavlja problem odnosaprema autoritetu, odnosno razumijeva-nja autoriteta. Starije generacije kroztradiciju mesnevihanstva Rūmījev naukusvajale su kroz ličnost sâmog mesnevi-hâna čvrsto vjerujući da je pored for-malno dobivenog ovlaštenja na tumače-nje, svaki mesnevihân istodobnoduhovno povezan i sa Mawlānom. Takosu osobe zainteresirane za naukMawlāne u ličnostima npr. reisul ulemeDžemaludina-efendije Čauševića, hadžiMujage Merhemića, Fejzulaha-efendijeHadžibajrića, hadži hafiza Halida-efen-dije Hadžimulića, i kadije Ahmeda-efendije Mešića, da navedemo samoneke od njih, prije svega vidjele primjerozbiljenih i duhovno zrelih, odgovornihvjernika (insān kāmil). No, jednakotako, ne treba zaboraviti ni opće pravilotradicije mesnevihanstva da naredniciklus tumačenja “Mesnevije“ ne zavisiod mesnevihâna već prvenstveno od zre-losti, odnosno raspoloženosti zajednice,

džemata, da sluša i da se odgaja sluša-njem “Mesnevije“. Savremene generaci-je, nasuprot tome, čitanjem, ne više slu-šanjem, “Mesnevije“ postavljaju sâmesebe kao autoritet, prekidajući tuzbiljsku duhovnu vezu s Rūmījem, i,kako je rečeno, sadržaju “Mesnevije“često daju neautentična, čak i antitradi-cijska značenja. Ovaj pluralizam tuma-čenja “Mesnevije“ podrazumijeva i plu-ralnost autoriteta u našem vremenutako da i ovo djelo ali i Mawlānin naukuopće poprimaju različite sinkretističkeoblike što se, skoro jednakim intenzite-tom, odražava i na današnju praksuderviškog reda mevlevija, odnosno narazumijevanje principa toga reda (uṣūl).Navodeći kao primjer djela već spome-nutog Idriesa Shaha, Oshoa i drugih,prevedena na bosanski jezik, tesavvufse sada percipira kao forma modernogaspiritualizma, čiji je osnovni cilj uvestisvakog duhovnog putnika u proces svo-jevrsne spiritualne samorealizacije,koji, u konačnici, podrazumijeva brisa-nje ontološke razlike između dragogaBoga i čovjeka. Naprosto, svaki čovjekje, po tome nauku, potencijalno i Bog, iustvari u takvom iskrivljenom kontek-stu autori citiraju poznate tesavvufskeautoritete: Hallāğa, Bisṭāmīja, IbnArabīja, Rūmīja i brojne druge.

c) Ono što je također zanimljivonaglasiti odnosi se na starosnu struktu-ru poštovalaca “Mesnevije“. Na osnovuevidencije koju je jedan od bosanskihmesnevihâna Fejzulah-efendija Hadži-bajrić vodio, možemo zaključiti da suraniji slušaoci “Mesnevije“ uglavnombile osobe srednje i starije starosnedobe.10 S druge strane, u našem vreme-nu taj odnos je izmijenjen pa, što može-mo zaključiti na osnovu rasprava nainternet forumima, većinu poštovalaca“Mesnevije“ čine mlade osobe. Osimtoga danas “Mesneviju“ u velikom brojčitaju i žene, za razliku od ranijeg perio-da kada su bile u znantnoj manjini.

Sve ovo, sasvim sigurno, u bitnomemijenja uvriježenu percepciju sadržaja“Mesnevije“ ali i traži od savremenihgeneracija jedan kritički i sasvim novodnos prema nauku i djelu MawlāneRūmīja, ali i tesavvufa uopće. n

89BEHAR 116

POST SCRIPTUM

10 Fejzulah Hadžibajrić, Dnevnik “Mesnevi-je“, neobjavljeni rukopis.

90 BEHAR 116

SJEĆANJE

Od sarajevskih tekija svaka sliči Ka’bi u davanju oprosta svojim posjetiocima.Njihovi šejhovi su vlasnici duševnih otkrivanja i inspiracija; svaki je od njih stožer oko koga se okreće svijet.Od skupine tekija je izvor božanske nauke, koji sliči Ka’bi za stanovnike gradova.Najveće mjesto za riznicu nauka, tekija rumskog mule (Mevlane).Kakav je ono sjaj u stilu njene građevine! Kakav je ono sjaj koji sliči sjaju Haverneka (stari arapski kraljevski dvorac).Sasvim je bila lijepa i mila; svako njeno mjesto kao ljepotica obljubljeno je bilo.Sasvim skladna kao pjesnička misao; ukrašena poput izmaštanog stiha.Usred nje teče češma u bazen (šadrvan), a naokolo zgrada kakve u Raju nema.To je bio pravi raj glavom; sobe njene bile su rajske sobe.Tlo bijaše čisto poput višeg svijeta; voda poput duše, a zrak lijep i ugodan.Na izgled to je kuća mevlevija, ali u bitnosti gnijezdo meleka (anđela).Popločani mramor odsijavaše poput ogledala; i onome koji posmatra predstavljaše slike likova.Džamija joj bijaše poput svete kuće; to je bilo mjesto, u kome su klanjali sveti.Kada jutrom grane na tom mjestu sunce cio hanikah poput Arša utopi se u svjetlu.Bašča tekije bijaše slična bašči višeg svijeta; čista od tjelesnog...Ko bi je u mašti izjednačio s iremskim baščama učinio bi pravu štetu.Njen šejh, koji je jedan od onih koji Boga spoznaju (arifi-billah), poznaje svrhu i mudrost stvaranja.Kada se taj veličanstveni šejh popne na propovjedaonicu (ćurs)čini ti se kao da je na Sidri sjeo hazreti Džebrail.Njemu priznaju sposobnost svi učeni kao i svi oni što nauku traže.Kada onaj ronilac po moru Mesnevije počne prosipati biser mesnevijskih mudrosti,Uši svih prisutnih, visokih i niskih, kao školjke budu pune čistog bisera.Na predavanju plemeniti derviši poredani u redove kao konjica meleka u najljepšem i najugodnijem redu.Kada zapoji na mahfilu pjevač hvalospjeva Pejgamberu,

čini ti se da pjeva slavuj čije je gnijezdo Arš.Kada potegne jedan dah svirač uz naj poput Kaknusa, pojavi se stotinu hiljada melodija.Kada se prsti po rupicama naja počnu micati, ta šupljina daje stotinu zvukova.Ono nije češma, nego slavljeni Gospodar izlijeva na ono mjesto bijelo svjetlo.Ko jedanput baci pogled na čisti bazen pomisli da je sunčeva kugla na zemlju pala!Sva odjeljenja su bez primjera; rajski hladnjak poput livade je lijep.Mahfil joj je jedna aršska petlja iako naoko izgleda ovozemnog oblika.Loža za pjevača je izrađeni kafas, glas pjevača je dah papagajev.Mjesto slušanja (semahana) koliko je sjajno bilo; čisto bijaše poput srca zaljubljenih.Kada iscvatu i pokažu se ruže, razne vrste svjetla potope cijelu bašču.Plodovi te bašče su u slasti kao nobe-šećer (ušećereno voće); to nije šećer nego najslađi život.Svako stablo bilo je kao svjetlo proljetnog dana; grane su bile kao duša odmjerene.Ono što pada sa stabla izgledaše kao ptice u zraku, a slabo drmanje grana je kao jutarnji povjetarac.Kada proljeće počne provoditi svoje veselje i postavi svoje prijestolje, svako se stablo čini kao okićena palma.Kada svaki list pokaže nebu svoje znakove, on jezikom svoga stanja poziva Bogu i istini.Zeleno povrće u baščama je kao zelena rajska svila.Obješenim levhama na zidu, ispisanim najljepšom kaligrafijom, nisu prilični ni rubinski komadi.Ispisati onaka pisma složena kao biser nije moguće, Rešide, nema za to pisara.

Napomena: Sarajevo je 1697. g. zadesila strašna katastrofa. Austrijskivojskovođa Princ Eugen Savojski sa 7-8000 vojnika protutnjao je Bosnomi 24. listopada/oktobra stigao u Sarajevo i ognjem i mačem, kako je u pri-jetećem pismu poručio Sarajlijama, spalio i uništio skoro cijeli grad. Tomprilikom je stradala i Mevlevijska tekija na Bendbaši. Sarajevski pjesnik,svjedok tih događaja, Muhamed Rešid-efendija plačući nad sudbinomgrada, spjevao je jednu dužu elegiju u kojoj opisuje ljepote Sarajevakoje su preko noći nestale. Iz te elegije je i ovaj opis Mevlevijske tekijepreuzet iz Handžićeve studije, Sarajevo u turskoj pjesmi. n

Opis Mevlevijske tekije naBendbaši iz 1697. godine od sarajevskog pjesnika Muhamed Rešid–efendije

91BEHAR 116

SJEĆANJE

– Atik-dede (konac 16. i prva polovina 17. stoljeća)– Tevekkuli-dede (prva polovina 17. stoljeća). Dugi niz

godina kazivao Mesneviju. Bašagić kaže da je bio odli-čan pjesnik. Ukopan je u haremu Careve džamije

– Sultan Ahmed (prije 1662.)– Abdul Mahmut (prije 1662.)– Šejh Abdulfetah (umro 1709.)– Zuko Kablar (umro 1757.)– Šejh Starac (umro 1757/58.)– Šejh Ataullah (umro 1759/60.)– Šejh Sarač Ahmed-ef. (umro 1770; u 110. godini života)

– Mustafa Mlivar, bio je prvo mujezin Tabačkog mesdži-da (umro 1777.)

– Šeho Čelenger-Bravar (umro 1798/99.)– Šejh Salih – dede (Osman-dede, umro 1813/14.)– Šejh Lutvullah (umro 1860.)– Muhamed šejh Fikrija (umro 1879.)– Šejh Ruhija sin šejh Fikrije Šehovića, posljednji mevle-

vijski šejh u Sarajevu (umro 1923/24.), a Mustafa-ef.Varešanović (imam ), posljednji je mevlevijski derviš uSarajevu. Umro je iste godine kad i Hadži Mujaga(1959.)

ŠEJHOVI MEVLEVIJSKETEKIJE NA BENTBAŠI

(OD 16. DO 20. STOLJEĆA)

Krajem ovog mjeseca počeće rušenje tekije sa musa-firhanom na Bentbaši, jer će taj dio grada, po urba nis -tič kom planu, biti pretvoren u veliki rekreativni centar.Nj egovom izgradnjom, na prostoru između Vijećnice iKo zje ćuprije, Sarajevo će dobiti još jedan vrlo važanobjekat društvenog i turističkog značaja. Da bi se u pot -punosti realizovala ova ideja potrebno je bilo srušiti ovajnesumljivo vrijedan istorijski spomenik jer se ni na kojinačin nije mogao uklopiti u novu sredinu.

Izgradnjom puta, podizanjem brane i nasipa obje-kat je prigušen i djelomično zatrpan, tako da je većsamim tim izgubio mnogo od svoga spomeničkogkaraktera. Tekija je bila kao kulturni spomenik podzaštitom države, pa je bilo potrebno da se revidira rje-šenje o zaštiti. Zavod za zaštitu kulturnih spomenikadonio je prije nekoliko dana rješenje o skidanju zašti-te sa tekije i musafirhane na Bentbaši.

Razgovarajući sa direktorom Zavoda ŠefikomBešlagićem i profesorom Dervišom Tafrom doznalismo da je tekija najstarija građevina ove vrste u Bosni iHer ce govine (sagrađena je 1460. godine).

Zavod je krajem ovoga mjeseca izveo kompletno tehni-čko i fotografsko snimanje objekta. To će, zajedno sa ma -

ketom koju treba da izradi investitor, Narodni odborOpštine Stari Grad dati kompletan elaborat, koji će pos -lužiti kao istorijski dokumenat o postojanju tekije samusafirhanom. (Branko Tomić) n

Oslobođenje. 18. august, 1958.

Poslije pet stoljeća postojanjaPorušiće se tekija sa musafirhanom na Bentbaši

BERIĆET RIJEČI

Koliko god sam se trudio da nađem ko -

mentar Mesnevije, nisam našao ništa što

bi mi odgovaralo. Ali da je Mesnevija sva

otvorena i jasna, ne bi bila zanimljiva.

To će vas natjerati, ove nejasne stvari, da

se posvetite Mesneviji, da je studirate i

izu čavate.

O, žalosti, kad se ne kazuje Mesnevija!

Šteta bi bilo da ovako lijep grad, kao na -

še Sarajevo, nema mjesto gdje se kazuje

Mes nevija.

Zato, kad vidite u pustinji mjesto gdje se

nešto zeleni, znajte da tu ima i vode (to

kaže Hazreti Mevlana u Mesneviji), to jest

znajte da tu ima neko (čovjek) ko kazuje

Mesneviju.

Hadži hafiz Halid ef. Hadžimulić, 10. 09. 2004.