Časopis bogoslova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja

Godina XV. br. 1. (15.), Split

Časopis bogoslova Franjevačke provincijePresvetog Otkupitelja

ISSN

133

1-05

69

UvodNE MISLI

FILoZoFIJA I TEoLoGIJA

IZ dUHovNIH SPISA o. FRA ANTE ANTIĆA

RAZGovoRI

SvIJETLI LIkovI

IZ žIvoTA U kLERIkATU

kBF

RAZMIŠLJANJA I MEdITACIJE

UMJETNIČkI kUTAk

SvJEdoČANSTvA

odGoJNI ZAvodI U FRANJEvAČkoJ PRovINCIJI PRESvEToG oTkUPITELJA

LISTOPAD, 2020.

Časopis bogoslova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja

PAX ET BONUM MIR I DOBRO

Časopis bogoslova Franjevačke provincijePresvetog Otkupitelja

Godina XV. br. 1. (15.)Split, listopad 2020.

Adresa uredništva:“Počeci”Franjevački klerikatPut iza nove bolnice 10 cHR - 21 000 Split

Tel.: +385 (0) 21 541 702e-mail: [email protected]: www.franjevci-st.hr

Facebook: Bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja

Časopis izlazi povremeno.

Časopis bogoslovaFranjevačke provincijePresvetog otkupitelja

Glavni urednikfra Stipe Buljan

odgovorni urednikfra Ivan Režić

Uredničko vijećefra Stipe Buljan, fra vlaho Jakić,fra oliver Marčinković, fra Ivan Novaković,fra Marko Plejić i fra valentino Radaš

Lektura i korekturaIvana dželalija, mag. philol. croat.

FotografijeArhiv klerikata, fra Stipe Buljan,fra Ante davor Landikušić

Naslovna fotografijaStigmate, Ivan Meštrović

Fotografija na omotuklerikat na Trsteniku, fra Stipe Buljan

dizajn i grafička pripremaAnja kovačić

TisakTiskara kovačić, omiš, tel.: 862-406

Naklada800 primjeraka

SADRŽAJSADRŽAJ

U v o d N E M I S L I

RIJEČ UREdNIkA 6

PoPRATNA RIJEČ o. MAGISTRA 6

F I Lo Zo F I J A I T E o Lo G I J A

kULTURA žIvoTA – SvETI ZAkoN BožJI 10oBITELJ U SLUžBI EvANGELIZACIJE 13PoJAM I ULoGA CRkvENIH PokRETA 17

PoRUkE dUHovNE oPoRUkE 24BL. ALoJZIJA STEPINCA

I Z d U H o v N I H S P I S A 26o. F R A A N T E A N T I Ć A

R A ZG o v o R I

IdEALI MoRAJU BITI GAžENI 30dA BI doŠLI do IZRAžAJA!BRAĆA IZ AFRIkE 39

I Z ž I v oTA U k L E R I k AT U

odGoJITELJI I BoGoSLovI 48FRANJEvAČkE PRovINCIJE PRESvEToG oTkUPITELJA

BRATSkI žIvoT U FRANJEvAČkoM 50kLERIkATU o BoGoSLovSkIM STRANICAMA 54kARITATIvNA SEkCIJA 56SLAvLJE SvEČANIH ZAvJETA 58

IZLET BoGoSLovA I PRoFESoRA 62U BRŠTANovo 2019.PRoSLAvA Sv. FRANJE ASIŠkoGA 64

k B F

kAToLIČkI BoGoSLovNI 94FAkULTET SvEUČILIŠTA U SPLITU

RAZMIŠLJANJA I MEdITACIJE

LJUBITE JEdNI dRUGE! 100

vJERNoST LJUBAvI 102

kRALJICE SvETE kRUNICE 104

MoLITvA I UČENJE?! 106

vELIkA SUBoTA 108PoNIZNoST 110

S vJ E d o Č A N S T vA

SvJEdoČANSTvo o MoM PoZIvU 120

dUHovNI PoZIv 122

S v I J E T L I L I ko v I

FRA MIRko ČovIĆ 44

4 5

o d G o J N I Z Av o d I

odGoJNI ZAvodI U FRANJEvAČkoJ 124PRovINCIJI PRESvEToG oTkUPITELJA

U M J E T N I Č k I k U TA k

PJESMA koJA SE PJEvA NA Novo 114LJETo U žUPI NEoRIĆ

PođoH SPATI 116

JA LEGLA 117

MoLITvA NA vELIkI ČETvRTAk 117

TIŠINA 118

SUSRET odGoJNIH ZAvodA 66đAkoNSko REđENJE 68

PodJELA SLUžBE LEkToRATA 70JEdANAESToRICI BoGoSLovA

AdvENTSko-BožIĆNI koNCERT 72BoGoSLovA NAŠE PRovINCIJE I GoSTIJUUoČNICA SvIJEĆNICE 74GoSPA LURdSkA 76PRoSLAvA ANTIĆEvA 78PoSJET BoGoSLovA žUPI 80„SvETI FILIP I JAkov“

IZLET BoGoSLovA, odGoJITELJA I 82PRoFESoRA U oTok dALMATINSkIBoGoSLovI I NovACI U kLJACIMA 84PoSTAvLJANJE U SLUžBU AkoLITA 86SvEĆENIČko REđENJE 88

6 7

Svaki čovjek u svom životu za sobom os-tavlja trag, više ili manje prepoznatljiv i tra-jan. Zapisana riječ ili neko konkretno djelo zacijelo predstavljaju trajniji trag od samo-ga sjećanja koje vremenom obično blijedi i izblijedi. Bog, došavši na svijet, uz trajni znak nesebične ljubavi i spasenja, znak

križa, ostavio je svoju riječ koju su drugi po sposobnosti sjećanja, a zahvaljujući njenoj silini i upečatljivosti učinili besmrtnom, prenijevši je zapisanu sljedećim naraštajima. od tada ona je znak ili, još bolje, putokaz za život u istini. Ali riječ koju je izrekao sam Bog, beskrajno nadilazi. ona je tek poput

orijentira koji nas želi uvesti u novost, u našu novost koja nadilazi vlastite pretpostavke i kategorije o njemu, o njegovoj ljubavi i mi-losrđu prema čovjeku. Zbog toga je vrijedno ostaviti za sobom trajniji trag koji će i druge na svoj način nadahnjivati, uvoditi u novost odnosa i istodobno ih činiti boljima, više lju-dima i pozornijima na Božju riječ.

„Počeci“ su u pravom smislu prvijenci pisane riječi naših franjevačkih bogoslo-va, ali i fotozapis važnijih događaja kojim je obilježen protekli period. Neki od au-tora pisanih uradaka u ovom broju već su svećenici raspoređeni na svoje prve službe diljem naše Provincije u domovini, a pon-etko i u inozemstvu. želimo im da neumor-no i s odvažnošću siju sjeme riječi Božje i budu njeni autentični navjestitelji. da pisana riječ ište intelektualni napor i trud oko urječivanja suvislih misli s jasnom po-rukom, na osobit način to otkrivaju ovdje obrađene filozofske i teološke teme. Neki od ovdje donesenih tekstova plod su mo-litve i meditacije nad Božjom riječju. Stoga oni predstavljaju svojevrsnu novost i prigo-da su za upoznavanje novog i originalnog pogleda na Boga, čovjeka i svijet. Svakom na njegovom početku treba dati vjetra u je-dra i na taj način ga usmjeriti k ostvarenju cilja započetog prvim i još nedovoljno sig-urnim korakom. Zbog toga pristoji čestitati našim mladim bogoslovima, franjevcima na odvažnosti i na trudu da se preko intele-ktualnog i duhovnog napora izraze, ostave svoj trag, odraz na papiru i time daju svoj obol da naši „Počeci“ i dalje u sebi njedre zapis i slikopis u vremenu koji će s odma-kom vremena, vjerujem, postajati sve znak-ovitijim i privlačnijim. Hvala i našim gosti-ma, na osobit način biskupu u miru mons. Slobodanu Štambuku na toploj, iskrenoj, očinskoj i bratskoj riječi te na susretu, kao i našoj dvojici braće iz d.R. kongo.

Popratna riječ o. magistra

Zahvalni smo i dosadašnjem odgov-ornom uredniku fra Ivici Juriću koji se je oprostio od službe magistra bogoslova u listopadu prošle godine. Na osobit način naše zahvale idu aktualnom uredništvu, na čelu s glavnim urednikom te isto tako mnogopoštovanom o. fra Marku Mrši, provincijskom ministru na svesrdnoj pot-pori kod izdavanja časopisa.

Radosni smo predati vam u ruke pet-naesti broj našeg časopisa, sa željom i obvezom da „Počeci“ traju i dalje i budu poticaj svima koji se nalaze na početku nekog od svojih osobnih životnih traganja i pothvata, manjih ili većih. Jer svaki poče-tak u sebi skriva prigodu za otkrićem no-voga, još nedogođenog i nedoživljenog. Usudimo se biti poput Franje, pokornika iz Asiza kojeg su uznosili i privlačili vrhun-ci u koje su se njegovi suvremenici rijetko usuđivali zagledati, onako kako je to činio upravo on. Za takvo što, dakako, traži se dodatna odvažnost i hrabrost koju neki znaju nazivati drskošću, pa i ludošću. Tko se odvaži koračati tim putem, on je poput djeteta koje u odsjaju sunčeva svjetla na morskoj površini vidi zlatne niti skrivene u njegovim dubinama.

Praćeni svjetlom Božje milosti, uz na-por uma i duha, te zagovorom kraljice franjevačkog Reda, odvažujmo se sved-nevice upirati pogled k novim osobnim i zajedničkim nedosegnutim horizontima i vrhuncima, ne zaboravljajući pritom neprestano tragati za vječnim i diviti se ljepoti njegove Riječi i lica vidljivog na licima bližnjih i u raskoši stvorenoga koje ne prestaje skladati odu svom Tvorcu, dari-vatelju svega.

6 7

dragi čitatelji,

u vašim rukama se nalazi novi broj časop-isa „Počeci“ kojeg su pripremili bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog otkupi-telja. Budući da prošlogodišnji „Počeci“ nisu bili realizirani, ovogodišnje izdanje sa-drži i neke članke i uratke koje su napisali prošlogodišnji bogoslovi, a današnji đako-ni i svećenici.

od 1996. godine, kada su izdani prvi „Počeci“, pa sve do ovog 15. broja trudi-mo se čitateljima ponuditi filozofske i te-ološke početničke uratke, one šireg du-hovnog i kulturnog karaktera, a osobito ponešto iz nepresušne franjevačke riznice. U ovom broju posebno bih istaknuo in-tervju s mons. Slobodanom Štambukom, biskupom hvarsko-bračko-viškim u miru koji je u razgovoru s bogoslovima ukrat-ko opisao svoj interesantni životni put, osvrćući se i na zahtjevne ratne devede-

sete godine kada se je „iz majčinog krika“ sloboda rađala.

Isto tako, pripremili smo ponešto o živo-tu u odgojnim zavodima naše Provincije te pobliže prikazali jedan radni dan bo-goslova u klerikatu u Splitu. No ne želim vam ovdje otkriti sve dragulje iz ove nove„škrinje“. otkrit ću samo da ih ima više i za svakoga ponešto.

kao urednik ovogodišnjeg izdanja, posebno bih zahvalio braći bogoslovima, bivšim bogoslovima, a sadašnjim svećen-icima, bivšem magistru i sadašnjim odgo-jiteljima koji su, unatoč brojnim obveza-ma, izdvojili svoje vrijeme i dali doprinos u obogaćenju ovog broja časopisa „Počeci“.

veliko hvala i vama, cijenjeni čitatelji, uz želju da vam ovaj broj časopisa „Počeci“ bude na svekoliku duhovnu izgradnju! Mir i dobro!

Riječ urednika

fra Ivan Režić

fra Stipe Buljan, glavni urednik

UVODNE MISLIUVODNE MISLI

8 9

FILOZOFIJA I TEOLOGIJA

10

FILOZOFIJA I TEOLOGIJA FILOZOFIJA I TEOLOGIJA

fra Filip Čogelja

Kultura života – sveti zaKon Božji

Pojam, smisao i razvoj kulture života„kultura života“ je teološko-filozofski

pojam koji označava zaštitu i poštivanje svetosti života, a prvi puta upotrijebio ga je Ivan Pavao II. na svom apostol-skom putovanju u Jamajku, Meksiko i SAd kada je izjavio: „kultura života znači poštivanje prirode i zaštitu Božjeg djela stvaranja. Na poseban način znači poš-tivanje ljudskog života od prvog tre-nutka začeća do prirodne smrti.”1 Time Ivan Pavao II. postaje najangažiraniji predstavnik kulture života. kultura živo-ta odlikuje se zauzimanjem pozitivnog stava prema životu, promicanju kulture koja svoju poruku gradi na dostojan-stvu ljudske osobe od začeća na temelju čovjeka kao slike Božje (usp. Post 1,26) i života kao dara Božjeg. već na samom početku svog pontifikata sebe naziva „papom života i odgovornog roditeljst-va“.2 Godine 1981. osniva novu kurijalnu instituciju pod nazivom Papinsko vijeće za brak i obitelj; iste godine osniva i In-stitut o braku i obitelji na Lateranskom sveučilištu, a 1994. osniva i „Papinsku akademiju za život.“3

1 IvAN PAvAo II., Farewell ceremony. Address of his holiness John Paul II. (15. vIII. 1993.), u: https://w2.vatican.va/content/john-paul-ii/en/speeches/1993/august/documents/hf_jp-ii_spe_19930815_congedo-denver-gmg.html (12. vI. 2017.)2 Usp. Ivan kEŠINA, Čovjek između prokreacije i proizvodnje, Split, 2008., 250.3 Usp. Isto, 251.

osobit doprinos i svoj program kulture života papa Ivan Pavao II. iznosi i razvija 1995. godine u svojoj enciklici „Evangeli-um vitae“ koja govori o vrijednosti i nep-ovredivosti ljudskog života. U više brojeva (br. 1., 28., 50., 77., 82., 86., 87., 92., 95., 98., 100.) u enciklici spominje kulturu života. Papa u enciklici poziva i potiče na izgrad-nju nove kulture života: „Svi zajedno mora-mo graditi novu kulturu života: novu, jer je u stanju prihvatiti i riješiti danas nepoznate probleme glede čovjekova života; novu, jer je postala vlastita s čvršćim i djelotvornijim uvjerenjem sa strane svih kršćana; novu, jer je sposobna potaknuti ozbiljno i hrabro kulturno suočenje sa svima.“4

Cilj i svrha kulture života, kao i želja Ivana Pavla II., je buđenje odgovornosti za živ-ot u čovječanstvu i radosni navještaj dara života kojeg kršćani trebaju pronijeti svi-jetom. kršćanin odabire život pouzdajući se u krista koji je svojim životom objavio veličinu i vrijednost života i čije je Utjelov-ljenje temelj radosti svakog novog života. Ljudski je život po kristu postao božanski i vječni, po kristu je dobio puninu svoje vri-jednosti.5 Papa poziva na molitvu za život i post da bi se uz pomoć Evanđelja života izgradilo pravedno društvo, ostvario razvi-tak, sloboda, mir i sreća te civilizacija istine i ljubavi.6

4 IvAN PAvAo II., Evangelium Vitae – Evanđelje života. Enciklika o vrijednosti i nepovredivosti ljudskog života (25. III. 1995.), Zagreb, 2003., br. 95 (dalje: Ev)5 Usp. Ema vESELY, Papa Ivan Pavao II. za novu kulturu života,u: Obnovljeni život, 51 (1996) 3, 261.-263.6 Usp. Ev, br. 6

Ljudski život je svet i nepovredivSredište kršćanske misli o ljudskom

životu i njegovoj nepovredivosti i svetos-ti svakako je izraženo u životu Isusa kris-ta i u njegovoj tjelesnoj dimenziji u kojoj „oplijeni samog sebe“ (usp. Fil 2,7) i po Utjelovljenju postane nama sličan. U Star-om Zavjetu središnja zapovijed oko koje se gradi svetost života jest zapovijed: „Ne ubij!“ (usp. Izl 20,13). vrijednost ljudskog života papa Ivan Pavao II. promatra u kris-tovu svjetlu. krist kao Sin Čovječji jest ra-zlog zaštite ljudskog života i dostojanstva. Samo se u kristovu svjetlu može poštivati čovjeka. Bez vjere u Boga gubi se i osjećaj za ljude. Papa upozorava da opstanak čov-ječanstva i društva ovisi o priznanju prava na život; to se pitanje ne tiče jednog po-jedinca ili države, već cijelog ljudskog ro-da.7

kršćansko-etičku dimenziju vrijednos-ti ljudskog života papa gleda u nekoliko

7 Usp. Ema vESELY, Isto, 283.

povezanih elemenata ljudskog života. Prije svega to je svetost i nepovredivost ljudskog života, zatim njegovo pravo na život te potvrda izravnog i hotimičnog ubojstva nevinog ljudskog bića kao teško nemoralan čin.8 Ljudski život je jedno i ned-jeljivo dobro, nepovrediv u svakom stadiju u stanju svog života, bilo u fazi embrija, bilo u fazi umiranja, pravo na život ima apso-lutno svako ljudsko biće. 9 Papa naglašava da u središtu društvenog suživota koje je opisano u Svetom Pismu pod zapovijedi „Ne ubij“ stoji Bog kao branitelj nedužnoga (hebr. „goel“). Svetost života pripada Bogu kao njegovu Stvoritelju i upućenost čovje-ka na Boga ostaje kao Gospodara života od samog njegovog početka.10

dimenzija zapovijedi „Ne ubij“ ostavlja negativan predznak kao granica nekog prekršaja. Promatrana u pozitivnom svjetlu,

8 Usp. Tonči MATULIĆ, Ljudski život - ugrožena vrednota, u: Bogoslovska smotra, 71 (2002) 2-3, 436.9 Usp. Ev,br. 8710 Usp. Ev, br. 53

11

12 13

fra Filip Čogelja

oBitelj u služBi evangelizacije

ova zapovijed dovodi do puta ljubavi i poš-tivanja ljudskog života kao dara. U riječima Isusa krista zapovijedi ljubavi o kojima „visi Zakon i proroci“ (usp. Mt 22,40) stavljene su jedna drugoj uz bok: zapovijed ljubavi prema bližnjemu uz zapovijed ljubavi pre-ma Bogu. Crkva je od samih svojih poče-taka stavljala ubojstvo među tri najveće-ga grijeha - uz preljub i otpad od vjere.11 „Namjerna odluka da se nedužno ljudsko biće liši svoga života, s moralnog je stajal-išta zla, i nikad ne može biti dopuštena, ni kao svrha niti kao sredstvo za dobar svrše-tak.“, piše papa.12 Nikakva vlast niti zakon ne mogu promijeniti ovo pravo svakog čovjeka, ne mogu ga zakonito nametnu-ti niti dopustiti. Pravo na život jednako je pred svima te ne postoje nikakvi izuzeci, pravila ni privilegiji po kojima bi se to mo-glo nijekati. Pred svima i u svemu, svaki je život apsolutno jednak i važan.

Ljudsko dostojanstvo u svjetlu pastoralne Konstitucije „Gaudium et spes“

kršćanstvo donosi radikalnu promjenu u pogledu na čovjeka. ono briše razlike iz-među vjernika i nevjernika, između rasa i naroda. „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on stvori, muško i žensko st-vori ih (Post 1,27).“ Po ovoj rečenici kršćans-ka etika izdiže čovjeka iznad svih stvorenja koja ga okružuju i koja su zapravo stvorena da mu služe i da mu budu sredstvo. „Pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš? Ti ga učini malo manjim od anđela, slavom i čašću njega ovjenča. vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži (Ps 8,5-7).“ Skoro svi vjernici i nevjernici imaju isto uvjerenje da je sve na zemlji uređeno prema čovjeku kao svom središtu i vrhuncu.

11 Usp. Ev, br. 5412 Ev, br. 57

No što je čovjek? Filozofska razmišljanja i odgovori, čini se, ipak nisu dali konačno rješenje o pitanju samoga čovjek jer čovjek je još uvijek smeten i tjeskoban u vremenu u kojem živi. Zato Crkva, na drugom vati-kanskom saboru, pastoralnom konstituci-jom Gaudium et spes, poučena božanskom objavom, može dati svoj odgovor na ova pitanja da bi se ocrtao pravi položaj čovjeka, da bi se obrazložile njegove slabosti i da bi se ujedno moglo priznati njegovo dostojan-stvo i poziv. Čovjek je po svojoj naravi društ-veno biće i bez odnosa s drugima ne može ni živjeti, ni razviti svoje sposobnosti.13

Crkva otkriva da je čovjek, često ne htijući priznati Boga kao svoje počelo, poreme-tio sav sklad sa samim sobom, s drugim ljudima i svim stvorenjima. Zbog toga sav život ljudi, i pojedinaca i skupina, pruža sli-ku borbe.14 Čovjek postavljajući sebe kao Boga, zaboravlja da postoji drugi i tako se sam guši u svom egoizmu i hedonizmu. Čovjekov bližnji postaje čisto sredstvo i time svako ljudsko dostojanstvo gubi svoju vrijednost. Neki u svojim nečistim željama i interesima ne prezaju ni pred ubojstvom. Bog je povjerio ljudima uzvišenu zadaću da održavaju život i zato čovjek ne smije ići protiv samog sebe.15

Čovjek mora na kraju krajeva shvatiti da je slobodan i da je iznad drugih stvorenja, ali ipak nije iznad sebe i iznad drugog čovjeka. Iznad njega ima Bog koji je svakog čovjeka stvorio iz ljubavi. Zato neka svima bude očito da se ljudski život nikada ne ograničava na ovaj svijet niti se može po njemu mjeriti i shvatiti, nego da je uvijek u vezi s vječnim određenjem ljudi.

13 Usp. dRUGI vATIkANSkI koNCIL, Gaudium et spes. Pasto-ralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu (7.XII.1965.), br. 12, u: Dokumenti, Zagreb, 1986. (dalje: GS)14 Usp. GS, br. 1315 Usp. GS, br. 51

Ne može se govoriti o evange-lizaciji, a preskočiti važnost i ulogu roditelja u vjerskom

odgoju djece. Roditelji su prvi odgojitelji i igraju presudnu ulogu u životima svoje djece. oni su prvi učitelji, kako osnovnih ljudskih i društvenih, tako i religioznih vrlina. kao takvi oni su i najodgovorniji za izgradnju religioznih slika o sebi, drugi-ma i o Bogu. Nažalost, nisu svi roditelji sv-jesni veličine svog odgojiteljskog poziva niti uloge u oblikovanju osobnosti i reli-gioznosti svoje djece. U ovom ćemo tek-stu, u kratkim crtama, istaknuti važnost roditelja i cijele obitelji u vjerskom odgo-ju djece. Posebnu pozornost posvetit ćemo (ne)ispravnim slikama Boga koje u odgoju kršćanskih vrlina kod djece ostaju utisnute kroz cijeli život.

Odgoj u kršćanskoj perspektivi i važnost obitelji

Crkvi u svom poslanju, tj. u službi naviještanja i prenošenja vjere u Isusa krista, odgoj je od posebne važnosti. To se vidi, primjerice, u činjenici da je Crkva na drugom vatikanskom koncilu temi - odgoja posvetila cijeli dokument (Gravissimumeducationis. Deklaracija o kršćanskom odgoju). kršćaninom se ne rađa, već postaje odgojem i svakodnevnim življenjem kršćanskih vrednota.

kršćanski odgoj ima dvostruki cilj: s jedne strane pripravlja i omogućava vjeru, a s druge brine se za rast i osnaženje vjere kršćanina. odgoj je prije svega usmjeren na

izgradnju cjelovitosti osobe, na njezinu naravnu i nadnaravnu dimenziju. on upućuje osobu na Boga koji joj nudi ostvarenje u okviru ovozemaljskog života i spasenje u vječnosti. omogućuje joj shvatiti da je stvorena s ciljem, a Bog, u ostvarenju svoga plana, računa s njom. drugim riječima, vjerski odgojitelji nisu samo učitelji koji posreduju neko znanje, već su svjedoci vjere koji su iskusili nešto od stvarnosti Božje.

kršćanski odgoj počiva na istinama kršćans ke vjere, osobi i poruci Isusa krista. Naravno, oslanja se i na milost Božju i na Božju pedagogiju po kojoj je Bog otac svih ljudi, a mi smo međusobno braća i sestre. odgoj u kršćanskom smislu, dakle, podrazumijeva suradnju s milošću Božjom u izgradnji pravog i savršenog kršćanina. o tomu svjedoči i sv. Pavao u poslanici Titu gdje kaže: „Pojavi se milost Božja, spasiteljica svim ljudima, koja nas odgaja...“ (Tit 2, 11). odnos otac-dijete temeljni je pedagoški odnos. Ništa manje nije važna ni temeljna istina o identitetu čovjeka − da smo stvoreni na sliku Božju. Iz našeg identiteta proizlazi i naše poslanje. drugim riječima, u činjenici da smo stvoreni na sliku Božju krije se čitav jedan odgojni program. Bog koji nam se približio i otkrio u kristu, njega nam je dao za učitelja i za uzor. Stoga primjer njegova života, zapisan u


14 15

evanđeljima, postaje temelj i mjera za naš kršćanski odgoj.

obitelj je prirodna sredina i najbolji ambijent za odgoj djece; za odgoj za solidarnost i odgovornost, poštivanje drugih itd. obiteljski način života razvija čuvstvena nagnuća koja su preduvjeti i „uganoni kameni“ žive vjere. Brak, utemeljen od Boga, kao osnova obitelji u kršćanskom smislu služi osim pojedinačnom dobru, posvećenju i spasenju supružnika i izgradnji društva. obitelj je kolijevka i osnovna stanica društva. ona je istodobno i prvo i trajno mjesto odgoja i duhovnog rasta, ne samo jedne osobe nego i čitavog naroda. drugim riječima, ona je žarište civilizacije ljubavi. U obitelji djeca stječu prvo iskustvo zdrave ljudske zajednice i Crkve, a po njoj se i uvode u ljudsku zajednicu i u Božji narod. Prava kršćanska obitelj od neizmjerne je važnosti za život i napredak samoga Božjeg naroda. I ne samo to – ona je preduvjet opstanka i napretka društva u cjelini. Naime, nemoguće je i zamisliti društvo koje bi temeljilo svoj razvoj bez obitelji. kao takva ona zaslužuje pažnju i podršku svih.

Odgoj i stvaranje slike o Bogu

Za ispravan odnos s Bogom i razvoj vlastite duhovnosti nužno je imati ispravnu sliku Boga. Sliku Boga kao oca mi uglavnom gradimo na temelju znanja i iskustva kojeg imamo iz odnosa s našim zemaljskim ocem. Iz religioznog ponašanja ljudi možemo sa sigurnošću ustvrditi da mnogi ljudi imaju krivu ili iskrivljenu sliku Boga. Naime, kako nas vjera uči, čovjek je ograničeno biće i nikada ne može do kraja shvatiti tko je Bog niti, pak, može ispravno u cijelosti odgovoriti na to pitanje. Bog

uvijek ostaje misterij. Stoga je čovjek u neprestanoj opasnosti da na mjesto Boga postavlja različite idole svojih želja, potreba ili sklonosti. da bi navedenu opasnost izbjegao, čovjek je pozvan neprestano „razbijati“ svoju nesavršenu, ljudsku sliku o Bogu i neprestano se nadahnjujući na Isusovoj objavi, usvajati i graditi pravu sliku Boga.

Religioznost nije nešto što dobivamo rođenjem i što je u nama, već se rađamo sa sposobnošću za religiozno. ona se razvija kasnije pod utjecajem okoline, osobito u ozračju obiteljske atmosfere i primjera roditelja. da bi se dijete razvijalo normalno i uravnoteženo, što također utječe i na zdrav razvoj religioznosti, najvažnija je pozitivna i ugodna obiteljska atmosfera. Roditelji koji prakticiraju vjeru i pokazuju svoje religiozne osjećaje pozitivno utječu na razvoj religioznosti jer djeca u ranoj dobi svoga djetinjstva rado oponašaju roditelje.

U 4. godini svoga života dijete već sebi stvara sliku Boga koji zahtijeva odanost i poštovanje, izgrađenu kroz odnose s roditeljima, s naglaskom na oca. Između 5. i 7. godine dijete spoznaje razliku između Boga i roditelja. Roditelji više nisu bezgrešni, svemoćni i oni koji sve znaju. I dalje se vjera bolje prenosi neverbalnom nego verbalnom komunikacijom. U razdoblju adolescencije mladi prvi put zauzimaju osobni stav prema religiji pod pritiskom potrebe za autonomijom i afirmacijom vlastite osobnosti. Mladi otkrivaju smisao za prijateljstvo te ga primjenjuju na Boga, shvaćajući ga kao svoga najboljeg prijatelja. vrlo je važno da u ovom razdoblju stečene spoznaje o Bogu ostaju u psihi osobe cijelog života i koja se teško mijenja.

da bismo imali pravu vjeru, nadu i ljubav prema nebeskom ocu, nužno je imati sliku Njega kakav on uistinu jest. Mi pojam Boga kao oca uglavnom stječemo na temelju znanja i osobnog iskustva o svome vlastitom zemaljskom ocu. Ako je naš zemaljski otac bio pun ljubavi, razumijevanja i strpljenja prema svome djetetu, mi ćemo tada u svojoj psihi stvoriti pozitivnu i pravu sliku oca i Boga. Iako ovdje govorimo o ocu, majka ima jednako važnu ulogu u razvoju religioznosti i stvaranju slike o Bogu.

Slika nemoćnog Boga stvara se u obitelji u kojoj otac nije bio istinski autoritet, nego


slaba i labilna ličnost, osoba opterećena osjećajem manje vrijednosti, strahom i tjeskobom pred odgovornošću. Naravno da ovakva slika Boga ne može biti privlačna i da takav Bog ne može biti čovjeku oslonac u tjeskobnim situacijama života. Ako otac nema razumijevanja za nestašluke svoje djece, već svoj očinski autoritet gradi isključivo na kažnjavanju djece, onda se kod njih stvara slika Boga kao nemilosrdnog oca. dijete koje ima oca koji se ne brine dovoljno za svoju obitelj i koga nikada nije u cijelosti upoznalo, imat će sliku Boga kao nezainteresiranog (deističkog), odsutnog Boga.

16 17

Nadalje, sliku trgovačkog Boga imaju djeca čiji roditelji svoju ljubav uvjetuju dobrim ponašanjem djece. osobe koje doživljavaju Boga kao strašnog i dalekog, Boga koji se ne zna i ne želi šaliti, koji je nezadovoljan i mrzovoljan imale su oca koji se nije znao ili nije želio igrati i šaliti s njima, koji je sve shvaćao ozbiljno i prezahtjevno. kako bi najbolje prenio djeci sliku milosrdnog Boga, otac treba biti milosrdan i blag. Prava kršćanska slika Boga je da je on zainteresiran Bog koji se brine za svoju djecu. Sliku dobrog Boga, o čijoj su dobroti puni pohvale biblijski psalmi (Ps 25,8; 33,5; 52,10; 145,8-9), roditelji prije prenose poticanjem djece na dobro i svjedočenjem dobra, nego postavljanjem moralizirajućih obrazaca. Roditelji koji nesebično i bezuvjetno vole svoju djecu najbolje pridonose shvaćanju Boga kao onog koji bezuvjetno ljubi.

Roditelj – posrednik vječnih vrednota

Milošću sakrametna ženidbe roditelji primaju odgovornost i povlasticu naviještati vjeru svojoj djeci i tako ih od najranije dobi uvoditi u otajstva vjere i činiti ih sudionicima crkvenoga života.

Roditelje su prvi i povlašteni odgojitelji svoje djece ispred svih drugih odgojitelja, učitelja, nastavnika, itd. što znači da je njihova uloga nenadomjestiva. kao takvi pozvani su da u prvom redu stvore skladno obiteljsko ozračje, prožeto ljubavlju i odanošću prema Bogu i ljudima, takvo koje će pogodovati punom osobnom i društvenom razvoju djece.

Po roditeljima djeca primaju klicu vjere i po njihovim unutarnjim odnosima po prvi puta primaju sliku onoga koga štuju – Boga. Svoju odgovornost svjedoče ponajprije stvaranjem obitelji u kojoj su nježnost, praštanje, vjernost i nesebično služenje svojesvrsno pravilo života. U obitelji se djeca uče odricanju, ispravnom rasuđivanju i vladanju sobom što su kreposti koje doprinose stvaranju i razvitku prave slobode. Roditelji su pozvani, po poslanju koje su primili, učiti djecu moliti se i otkrivati zvanje djece Božje, kako u obitelji, tako i u župnoj zajednici. I u obitelji, koja je kućna Crkva, i u župnim aktivnostima roditelji su pozvani razvijati kršćanske vrline kod djece koje će ih nositi kroz cijeli život.

Pojam „pokret“

Prije obrade teme uloge i stan-ja crkvenih pokreta smatram važnim objasniti pojam „pokret“,

a potom proučiti shvaćanje pokreta u Crk-vi što u posljednje vrijeme izaziva žustru raspravu. S jedne strane radi se o njihovu neprihvaćanju, a s druge strane o gorljivoj obrani i poticajima. Ponekad razilaženja u mišljenjima prelaze u aktivno i osjetljivo sučeljavanje i podjele. Zbog toga je nužno uspostaviti dijalog da bi se našlo rješenje za trenutnu situaciju i spriječio daljnji po-rast nerazumijevanja.

Etimološki gledano riječ pokret1 označa-va neko kretanje, gibanje, previranje. ono što je vlastito pokretima jest da oni nasta-ju, a ne osnivaju se. Zbog toga u početku opstoje kao nestrukturirane skupine koje se postupno mogu razviti u organizacije ili se institucionaliziraju.2 kada se govori o pokretu, uvijek se radi o društvenomu, kolektivnom, grupnom ponašanju ljudi. Glavna obilježja pokreta su: pripadnike pokreta ujedinjuje zajednički duh i ideja vodilja, okupljanje se uvijek događa oko nekog vođe, ono po čemu se prepoznaju pripadnici pokreta je praktično ponašan-je koje snažno karakterizira pripadnike pokreta i pripadnici pokreta imaju zajed-

1 Usp. Stipe Tadić, Temeljna obilježja pokreta, zajednica i udruga, u: vijeće za laike Hrvatske biskupske konferencije, Mogućnosti organiziranog djelovanja vjernika laika u Hrvat-skoj, đ. Hranić (ur.), kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002., 720.-723.2 Često se događa da se zbog institucionalizacije gubi iz-vornost, polet, spontanost i prvobitni zanos.

fra Ante Prološčić

PojaM i uloga crKveniH PoKreta


nički vjernički ili ideološki sadržaj, ista uvjerenja, ideje i način rješavanja određenih problema.3

Crkveni su pokreti stvarnost u suvre-menoj Crkvi. Među suvremenim crkven-im pokretima možemo razlikovati: laičke (oblikuju ih samo laici), duhovne (obuhvaćaju različite skupine vjernika s težnjom k produbljenju duhovnoga života) i crkvene pokrete koji nastoje ujediniti različite skupine vjernika pod općom karizmom.4

Zajednička obilježja svih suvremenih crkvenih pokreta su: svi su tzv. laički pokreti jer nastaju inicijativom laika i svećenika i prihvaćeni su uglavnom u laičkom dijelu Crkve, naglasak se stavlja na komunitarnu dimenziju življenja, od velike je važnosti vlastito vjerničko iskus-tvo, smatraju da im sadržaj ima element univerzalnosti i otvoreni su ekumenizmu.5

I kod crkvenih pokreta postoji kariz-matska osoba koja stoji na čelu pokreta, zatim se pokret oblikuje u određenu zajednicu i odražava nastojanje da se u potpunosti živi evanđelje na nov način te se bitno ukorjenjuje u vjeri Crkve.6

3 Usp. S. Tadić, Temeljna obilježja pokreta, 720.-721.4 Usp. Alojzije Čondić, Pastoral crkvenih pokreta u pas-toralu župne zajednice, Bogoslovska smotra, 78 (2008.), 2., 439.-440.5 Usp. S. Tadić, Temeljna obilježja pokreta, 721.6 Usp. Joseph Ratzinger, Novi izljevi Duha, verbum, Split, 2008., 48.-55.

19 18

„Riječ ‘pokreti’ prikladna je jer dobro naznačuje fleksibilni oblik zajednice: oni su jače strukturirani i više obvezuju nego spontane skupine, ali ne tako obvezujuće kao asocijacije, udruženja ili udruge.“7 da-kle, i u crkvenom pokretu se okupljanje događa oko vođe. on stvara ideju ili je začetnik određene duhovnosti.8

Premda za crkvenu povijest pokreti nisu nešto posve novo, ipak su uvijek izazivali neku promjenu i predstavljali odgovor na pojedine poteškoće. To je vidljivo i u razdo-blju nakon drugoga vatikanskog sabora. Nakon višegodišnjih teoloških rasprava očekivalo se „sedam plodnih godina“, a nadošlo je razdoblje suše,9 očekivali su se veliki plodovi teoloških rasprava, ali kao da se dogodilo upravo suprotno. Joseph Ratzinger primjećuje: „U to su vrijeme karl Rahner i drugi običavali govoriti o ‘zimi’ u Crkvi; zapravo, izgledalo je da je nakon ve-lika procvata koncila nadošao led umjesto proljeća, umor umjesto novoga dinamiz-ma.“10 No duh Sveti odlučio je progovoriti kroz one koji se drže kristova načela: „Što? Ako možeš? Sve je moguće onome koji vjeruje“ (Mk 9, 23). Pokreti su ponovno na-glasili dinamičku strukturu Crkve. Ali nije sve prošlo i ne prolazi bez problema. ob-novljena je stara rana. Posebno se postavi-

7 MarrianeTigges, Upiti o pozivu i poslanju Crkve danas, u: http://www.medjugorje.hr/hr/ duhovnost/teolos-ka-promisljanja/nove-duhovne-zajednice/ (10. 3. 2017.).8 Usp. Jakov Mamić, Duhovski pokreti u Crkvi, Bogoslovska smotra, 59 (1989.), 1.-2., 148. ovdje bih napomenuo da je pokret katoličke karizmatske obnove tu iznimka jer on nema začetnika, nema svoga utemeljitelja.9 J. Ratzinger, Novi izljevi Duha, 5.: „Bijahu to postkoncilske godine, teške godine za Crkvu...“ Greg Watts, Radnik u vinogradu, Znanje, Zagreb, 2011., 52.: „od završetka drugoga vatikanskoga koncila, prema procjenama, 100 000 svećenika je napustilo službu. diljem Europe i Sjeverne Amerike bogoslovije su se ubrzano praz-nile...“.10 J. Ratzinger, Novi izljevi Duha, 16.

lo pitanje odnosa hijerarhije i pokreta, uc-jepljenje pokreta unutar župne zajednice. odnos pokreta prema Crkvi općenito. No ni svi ti problemi ne ometaju činjenicu da se ovo posljednje desetljeće označi kao „novo vrijeme duhova u Crkvi.“11 Pokreti se shvaćaju kao nada za Crkvu.

Uloga pokretaNakon drugoga vatikanskog sabora

nastaje nekoliko pokreta koji, globalno gledajući, imaju sličan smisao svoga djelovanja.12 djelovanjem teže evange-lizaciji modernoga svijeta, obitelji, Crkve:13 Svijeta u kojem je suvremeni čovjek zaro-bljen tehnologijom, u kojem je društvo zarobljeno različitim idolima, vlastitim strastima. žurna je evangelizacija Crkve u kojoj samo mali broj krštenih prakticira vjeru. Mali broj krštenih redovito pohađa nedjeljne mise14 i sakramente, u obitelji-ma broj krštene djece naglo opada,15 vjera

11 J. Ratzinger/v. Messori, Razgovor o vjeri, verbum, Split, 2005., 38.12 U te se pokrete ubrajaju: katolička karizmatska obnova, Neokatekumenski put, Seminari za evangelizaciju Crkve.13 Njihov rad obuhvaća pojam „evangelizacija“, ali i pojam „nova evangelizacija“. Znači da su radom usmjereni i na one koji su kršteni, ali ne žive svoje kršćanstvo. 14 Tomislav Ivančić, Preobrazba Crkve za svijet, Teovizija, Zagreb, 2009., 47.: „Prema anketama u gradovima, oko 10 % pribiva nedjeljnoj misi, negdje i do 15 %, a samo ponegdje oko 30 %.“ Zvonko Pažin, karlo višaticki, Očitovanje vjere u obitelji, Crkva u svijetu, 50 (2015.), 2., 226.: „Prema našem istraživanju oko 20 % vjernika u Republici Hrvatskoj svake nedjelje ide na misu, a jednom mjesečno njih 20,2 %. To znači da oko 40 % vjernika više ili manje redovito slavi nedjeljnu euharistiju (u prosjeku oko 25 % svake nedjelje), dok njih 34,7 % to čini nekoliko puta godišnje... Razvidno je da se u desetak godina broj redovitih polaznika nedjeljne mise smanjio za 10 %, što je visok postotak u tako kratkom razdoblju.“15 Glede sakramenta krštenja jedan od pokreta koji nastoji istaći važnost tog sakramenta je Neokatekumenski put. kiko Argüello, Kerigma-U barakama sa siromasima, verbum, Split, 2013., 135.: „Put je posve uronjen u ovo djelo: kako učiniti da jedna kršćanska zajednica − različita braća koja formiraju jednu grupu te prisustvuju katehezama koje vode katehisti, prođe etape svog krštenja i obnavlja ga,


se više ne prenosi s generacije na gener-aciju. Svijeta u kojem je moderni čovjek zarobljen i potrebno mu je oslobođenje od egoizma, viška informacija, idolopok-lonstva.16

Upravo pokreti žele doprijeti do srca čovjeka koji živi unutar ovoga i ovakvo-ga svijeta. Smisao pokreta je pružiti svje-dočanstvo za Isusa krista, tj. svjedočan-stvo da je istina sve što Isus kaže. da bi to mogli, pokreti u Crkvi trebaju imati iskus-tvo vjere, molitve i Svetog pisma17 te soci-jalne zauzetosti. žele pomoći ljudima da se promijene, obrate, obnove svoje brak-ove, promijene svoj način života. Jednos-tavno govoreći, žele ljudima pomoći da

korak po korak.“ 16 Usp. T. Ivančić, Preobrazba Crkve za svijet, 45.-55.17 Na taj način nastoje odgovoriti na poziv pape Franje: „Crkva ima prijeku potrebu za dubokim dahom molitve i neizmjerno me veseli što je sve više zajednica posvećenih molitvi i zagovoru, molitvenom čitanju Svetog pisma, tra-jnom euharistijskom klanjanju“, Franjo, Apostolska pobud-nica Evangeliigaudium − Radost evanđelja (24. 11. 2013.), kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2014., 62 (dalje: EG).

nađu smisao života unutar ovoga materi-jalističkog svijeta.18

ovakvim svojim djelovanjem članovi pokreta ostvaruju oživotvorenje odluka drugoga vatikanskog sabora. Sabor jasno kaže da su vjernici laici pozvani pridon-ositi rastu svetosti Crkve, koristiti sve mi-losti koje im Stvoritelj udjeljuje i tako pri-donositi porastu Crkve i njezinu trajnomu posvećenju.19 Jednako tako pozvani su i

18 o radu karizmatskih zajednica, u: http://www.laudato.hr/Tko-je-ovdje/Nasi-susreti/Marina-Matosevic-vidjeti-Boz-ju-ruku-na-djelu-uvije.aspx (6. 5. 2017.).19 Usp. drugi vatikanski koncil, dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen Gentium (21. X. 1964.), kršćanska sadašnjost, Zagreb,7

2008., 33 (dalje; LG). Posvećenju Crkve i svijeta najbolje se pri-donosi ako se živi evanđeoskim načinom života. Može se reći da je to jedan od temeljnih globalnih zahtjeva svih pokreta. Članovi Neokatekumenskog puta u svome obiteljskom i spol-nom životu primjenjuju naputke enciklike Humanae vitae da svaki bračni čin treba biti otvoren životu. k. Argüello, Kerigma − U barakama sa siromasima, 136.: „Na ovoj kršćanskoj inicija-ciji koja je Put, otvorenost životu je temeljna. Papa Pavao vI. Jasno je rekao u Humanae vitae da svaki bračni čin treba biti otvoren životu. Bilo je zadivljujuće to što su osobe koje obavl-jaju Put povjerovale i poslušale te riječi“.

20 21

pridonositi posvećenju svijeta, ispunjati svijet duhom kristovim što znači drugima otkrivati krista primjerom svoga života.20 Is-puniti svijet duhom kristovim znači gledati na svijet kao Božje stvorenje21 i priznati mu vlastitu vrijednost, inače se može dogoditi da rad bude krivo usmjeren.22

Stanje crkvenih pokretaSud o stanju pokreta ne može se donijeti

gledajući samo u sadašnjost. Takav sud ne otkriva svu problematiku. Potpuni uvid se stječe ako se prouči razvoj pokreta i njihovo prihvaćanje ili neprihvaćanje od strane crkvene hijerarhije. Ako se pogled

Pavao vI., Enciklika o ispravnoj regulaciji poroda Humanae vitae (31. 7. 1968.), kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008., 11.: „Ali Crkva, dok ljude opominje na opsluživanje normi prirodnog zakona, što ga stalnim naučavanjem tumači, uči da je potrebno da svaki bračni čin mora ostati po sebi usm-jeren na prenošenje ljudskog života.“20 Usp. LG, 31.21 Usp. LG, 36.22 Usp. T. Ivančić, Uloga laika u Crkvi prema Drugom vatikan-skom saboru, Crkva u svijetu, 13 (1978.), 1., 14.-15.Usp. drugi vatikanski koncil, dekret o apostolatu laika Ap-ostolicamActuositatem (18. XI. 1965.), kršćanska sadašnjost, Zagreb, 72008., 7 (dalje; AA).

usmjeri na događanja prije 30 ili 40 godina, mogu se uočiti identični problemi kao i danas.23 Jedna od poteškoća je što još uvijek u nekim biskupijama ne postoji središnje koordiniranje pokreta24 pa se stječe dojam da se biskupije maćehinski odnose prema crkvenim pokretima.25 Međutim, nije problem samo jednostran.

23 Usp. T. Ivančić, Duhovni pokreti u Crkvi u Hrvata,Crkva u svijetu, 46 (1981.), 3., 252. 24 Npr. u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji još je u izradi ured koji bi imao svrhu izgradnju zajedništva. Nastoji se us-postaviti odnos koordinacije. Često su župnici prepušteni na milost ili nemilost. oni koji ne prihvaćaju pokrete ulaze u konflikt s članovima pokreta jer nema jedinstvenog sta-jališta, već se svaki problem rješava u hodu. Problemi se ponavljaju, ali se sudionici samo mijenjaju i tako u krug. Problemi se rješavaju usmenim putem tako da se gotovo pitanje pokreta rješava putem presedana.25 Usp. T. Ivančić, Duhovni pokreti u Crkvi u Hrvata, 252. Premda se situacija razlikuje od biskupije do biskupije i od države do države., npr. „Pri biskupskim konferencijama u zemljama njemačkog govornog područja već godinama postoje tijela za praćenje, upoznavanje i ohrabrivanje du-hovnih zajednica te za koordinaciju njihove zadaće na di-jecezanskoj razini. Mnoge biskupije tih zemalja imaju svoje povjerenike za nove crkvene pokrete s vlastitim internet-skim stranicama koje prate i usmjeravaju rad.“ Nedjeljko Ante Ančić, Razvitak i teološko mjesto duhovnih pokreta u Crkvi, Bogoslovska smotra, 78 (2008.), 2, 264.

Same zajednice ne rade dovoljno dubinske zahvate da bi utjecale na odgoj svojih članova i na njihovu svijest crkvenosti, tj. da pripadaju svojoj župnoj zajednici, da budu djeca svojih župnih zajednica. Problem je i u tradicionalnu pastoralu koji je još uvijek zadovoljan svojim ponudama. Tradicionalisti kao da ne uviđaju da su nužne promjene. Ne postoji više sintagma „kršćansko društvo.“ društvo je označeno pluralizmom, sinkretizmom i relativizmom.

da bi se razbistrilo stanje pokreta, potre-ban je dijalog koji je jedini put k rješavanju svih nesuglasica. Često se kod pokreta javl-ja osjećaj neshvaćenosti od strane crkvene hijerarhije.26 Pokreti moraju proći razdoblje kušnje kojim se provjerava njihova vjer-nost i vjerodostojnost karizmi. Upravo pr-ihvaćanje tih trenutaka kušnji jedan je od osam kriterija za vrednovanje ispravnosti pokreta, odnosno za razlučivanje karizmat-skih darova koje donosi kongregacija za nauk vjere u svom dokumentu Iuvenescit Ecclesia. U dokumentu se ističe opasnost pojave mogućih napetosti, ali se kriterij autentičnosti upravo očituje u poniznom

26 Iako oni u tome vide nebrigu Crkve mislim da se radi upravo o suprotnoj tendenciji. Radi se o brizi za pokrete. Npr. splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić je zabranio dvostruka vazmena bdijenja što su neokateku-meni označili kao progon. U ovom vidu prije bi se radilo o ekleziološkoj brizi jednog biskupa. „Potaknut već odavna zahtjevima tolikih župnika, kao i ostalih svećenika, koji bi se za veliku subotu – Uskrsno bdijenje našli u neugodnoj situaciji da se udvostručuje slavlje bdijenja u župnoj za-jednici ili bi se slavilo negdje drugdje neko drugo Uskrsno bdijenje, a još više zbog teoloških i eklezijalnih razloga na koje nas je posebno upozorio kardinal Joseph Ratzinger, prefekt kongregacije za nauk vjere povodom posjeta ad limina biskupa HBk, odREđUJEM, da na veliku subotu -Uskrsno bdijenje župna zajednica sa svim svojim manjim zajednicama, grupama i pokretima kao jedna obitelj na istom zajedničkom s lav l ju slavi Uskrsno bdijenje-Majku svih bdijenja i Majku izvora života svih nas, što je potreb-no posebno doživjeti i naglasiti u našoj pastoralnoj godini koja je posvećena obitelji – izvoru života.“ vjesnik Split-sko-makarske nadbiskupije 1 (2001.), 1., 15.

podnošenju protivština.27 Napetosti mogu nastati jer pokret unosi novosti kojima se nitko ne nada. To potiče različita pitanja, ponekad obostranog nerazumijevanja i predrasuda.28 Pokreti to trebaju prihvatiti jer to je razdoblje odrastanja. Svako dijete se od svojih roditelja ponekad osjeća nepr-ihvaćenim jer ne može razumjeti određena uskraćivanja. Ta roditeljska logika je ujed-no i božanska logika, jer i sam Gospodin ne daje svojim sinovima sve što oni požele. To čini upravo poradi njih jer upravo otac zna što je najbolje za njegovu djecu (usp. Ps 81; 1 Iv 5,14). Tako i Crkva, kao majka koja odgaja u istini, zna što je najbolje za njenu djecu (usp. 1 Tim 3,13).

Stanje crkvenih pokreta je takvo da iz dana u dan imaju sve veći broj članova. Pokreti djeluju privlačno mladima koji u potrazi za smislom života postaju njihovi članovi. Preko njih upoznaju Stvoritelja i doživljavaju različita vjerska iskustva. Upravo zbog mogućnosti različitih vjerskih iskustava29 proteklo stoljeće obilježeno je zanimanjem za različite duhovne pokrete unutar kršćanskih crkava. oni postaju središte rasprave upravo zbog brzine širenja takvih pokreta. Zbog toga je Crkvi potrebno vrijeme prilagodbe i ispitivanja takvih duhovnih gibanja. katolička Crkva unatoč svojem povijesnom iskustvu kao da se nadala da će je zaobići duhovni 27 Usp. kongregacija za nauk vjere, Pismo biskupima ka-toličke Crkve o odnosu između hijerarhijskih i karizmatskih darova za život i poslanje CrkveIuvenescitEcclesia(15. 5. 2016.), kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2016., 18 (dalje: Iuve-nescit Ecclesia).28 Usp. Poruka upućena na susretu pape Ivana Pavla II. i crkvenih pokreta i novih zajednica na Trgu Svetog Petra, Rim, 30. svibnja 1998., u: orestePesare, Zbirka papinskih govora upućenih Katoličkoj karizmatskoj obnovi od njena nastanka do 2000.godine, Fides, koprivnica, 2003., 59.29 Poglavito je to vezano za govor u jezicima, ozdravljenjima, proročanstvima. Zbog toga ih optužuju za „čudomaniju“. Ako pak nije to u pitanju, onda je liturgija ili teologija predmet rasprave.


22 23

preporod koji se događao po Americi. kardinal Joseph Ratzinger to opisuje ovako: „Ali evo iznenada nešto što nitko nije planirao. Evo, kao da je duh Sveti iznova zatražio riječ. U mladim muškarcima i ženama procvjetala je vjera, bez ‘ako’ i ‘ali’, bez izlika i izvrdavanja, življena u svojoj cjelovitosti kao dar, kao dragocjen poklon koji omogućuje život.“30 Činjenica je da su se u Sjevernoj Americi događale tektonske promjene. Tako je, npr. 1870. godine samo 18 % sjevernoameričkog stanovništva sebe vezalo uz određene Crkve, a 1960. godine od 185 milijuna Amerikanaca, njih 70 milijuna nije bilo vezano uz neku Crkvu.31 ovi podatci danas bi se mogli primijeniti na pokrete unutar katoličke crkve. To znači da su oni stvarnost koja se ne može zaobilaziti. Proteklih nekoliko papa bilo je toga svjesno.

Unatoč svijesti o bujanju pokreta, ipak je postojao stanoviti oprez u izricanju suda prema pokretima koji se jasno uoča-va čitajući crkvene dokumente. Pobudni-ca Evangeliinuntiandi upozorava da takve zajednice mogu biti same navjestiteljice evanđelja.32 one niču po cijeloj Crkvi uz određene različitosti od područja do pod-ručja. Teže k produbljivanju vjere, molitve i bratskog odnosa. Članovi tih zajednica ne-

30 J. Ratzinger, Novi izljevi Duha, 16.31 Godine 1900. već 36 % stanovništva pripadalo je jednoj Crkvi, 1920. godine 43 %, 1940. godine 49 %, 1950. godine 57 %, 1961. godine 61 %, usp. Heribert Mühlen, Iskustva s Du-hom Svetim, duh i voda, Jelsa, 1985., 137. Smatram da je bitno ovu činjenicu uočiti radi prepoznavan-ja „znakova vremena“. Na taj način lakše se izlazi na kraj s određenom problematikom. Nažalost, u to vrijeme Crkva je još uvijek definirala svijet polazeći od same sebe. Na taj način jasno je zašto nije uvidjela ovakva gibanja, a s time posta-ju još jasnije Ratzingerove riječi o tmurnim postkoncilskim godinama i iznenadnoj pojavi pokreta.32 Usp. Pavao vI., Pobudnica Evangelinuntiandi-Navještaje-vanđelja (8. 12. 1975.), kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2000., 58 (dalje: EN).

maju određenu dob, već obuhvaćaju sve uzraste. osim tih dobrih karakteristika pos-toje i negativni elementi kao što je prijekor prema institucionalnoj Crkvi. Zajednice će biti mjesto evangelizacije ukoliko postave za temelj Božju riječ, razvijaju duh suradnje i poštivanja, a ne duh kritiziranja, ostvaruju jedinstvo s mjesnom Crkvom, zajedništ-vo s pastirom. Ističe se još jedan bitan ele-ment koji je danas, što zajednice postaju slobodnije, postao još uočljiviji. Taj je da se trebaju čuvati misli da je jedino njima up-ućena riječ evanđelja i da nisu oni jedini ču-vari i navjestitelji evanđeoske riječi.

doprinos vjernika laika posebno je istaknut u apostolskom pismu pape Ivana Pavla II., Christifideles laici. Bila je to postsinodalna pobudnica. Sinoda koja se održala 1987. godine, a raspravljalo se o doprinosu vjernika laika u Crkvi. Ističu se službe, dužnosti, uloge vjernika laika, nužnost sudjelovanja vjernika laika u životu Crkve, ali se ističe i očekivanje da će se težiti zajedništvu s biskupom.

Slična problematika33 vidi se i u razgovoru kardinala Josepha Ratzingera 40 godina kasnije s biskupima.34 Napredak se vidi u činjenici da postoji nužnost institucionaliziranja samih pokreta. ono što su zamjerali hijerarhiji, sada mora postati njihova stvarnost. Tu Ratzinger posebno ističe karizmatski pokret i Neokatekumenski put koji su bježali od nužnosti strukture. Sada je njihova problematika kako izgraditi strukturu, a da se ne ugasi pneumatološki vid. Tu ulazimo u poteškoću odnosa karizme i hijerarhije, o čemu ćemo kasnije reći nešto više.

33 Problemi poput pitanja zajedništva sa župnom zajedni-com, biskupom.34 Usp. J. Ratzinger, Novi izljevi Duha, 57.-111.

Činjenica je da novi duhovni pokreti predstavljaju skupine čiji su članovi vjernici laici, ali i klerici i redovničke osobe. ovi potonji unutar tih zajednica nastoje produbiti svoje vjersko iskustvo. osjećaju da članovi tih zajednica imaju otvorenije srce prema duhovnim stvarnostima.

Budući da sami svećenici i redovnici postaju članovi određenih pokreta, postav-lja se pitanje čiju će duhovnost gajiti.35 da-kle, može se reći da ima sličnih problema, ali se situacija malo pomalo kroz rasprave bistri. Pokreti se šire i postaju dio crkvene stvarnosti koja se više ne može izbjega-vati jer marginalizacija samo dovodi do nerazumijevanja.36 Pokušaj da se prevlada

35 klerici su dužni suzdržati se od sudjelovanja u pokretima koji im onemogućuju izvršavanje obveza vlastitih kleričkom staležu. Usp. Zakonik kanonskog prava (25. 1. 1983.), Glas koncila, Zagreb, 1996., kan., 278.36 Činjenica koja može predstavljati problem je da „porast zanimanja za kršćansku vjeru i odlazak u crkvene pokrete nisu doveli do porasta prakticiranja vjere. Porasla je vjera u mnogih vjernika, ali nije porastao broj praktičnih vjernika, štoviše, kriza vjere u Crkvi nastavlja se produbljivati što se pokazuje u sve manjem broju vjernika na nedjeljnoj misi, u povećanju broja civilnih brakova, rastu broja obitelji koje

nerazumijevanje ne nedostaje ni od pape Franje koji ima iskustva susreta s pokreti-ma i koji jasno razumije da se poteškoće prevladavaju prihvaćanjem različitosti. duh Sveti je onaj koji to omogućuje.37

Pastoralist Josip Baloban ističe da „... pokreti nisu više nešto sporedno i pro-lazno... nisu nešto što se smije omalovaža-vati, naprotiv pokreti su sastavni dio tre-nutne povijesne Crkve, oni su crkvena zbilja s kojom se može i treba crkveno odgovorno i pastoralno-teološki učinko-vito ophoditi.“38 U tu crkvenu odgovornost spada svijest da se svakom pokretu treba zasebno posvetiti da bi se mogao kvalitet-no razvijati. Ne može ih se promatrati kao „blizance“, već kao zasebne osobnosti koji sa sobom donose određene promjene i vlastite karakteristike. od takve pastoralne odgovornosti ne može se bježati.

ne krste djecu“. T. Ivančić, Zajednička teološka mjesta novih crkvenih pokreta, Bogoslovska smotra, 78 (2008.), 2., 367.37 Usp. EG, 131.38 Josip Baloban, Crkveni pokreti u životu Crkve u Hrvatskoj, Bogoslovska smotra, 78 (2008.), 2., 348.


24 25

fra Slaven Čeko


Blaženi Alojzije Stepinac u svojim duhovnim oporuka-ma daruje nam prelijepa

razmišljanja o smrti, životu vječnom te dubokoj uronjenosti u otajstvo kris-ta. oporukom se izriče posljednja vol-ja oporučitelja, ove duhovne oporuke daju nam jasne poruke koje se mogu primijeniti u svakodnevni molitveni živ-ot kršćanina. Temeljna važnost jest da su duhovne oporuke ogledalo vjere bl. Alojzija Stepinca.

Vjera u BogaStepinac se kao crkveni čovjek, kao

najodgovorniji u Crkvi među hrvatskim narodom, neustrašivo suprotstavio sus-tavnu ateiziranju. on se odupro u ime katoličke vjere i Crkve. Nije žalio život jer je znao da ga daje za Boga. No kardinal je svjestan da postoji i bezboštvo koje se zna podvući pod kožu, u naše obitelji, u naše skupine, a da ne ide organiziranim i političkim putem te zastrašivanjem. To je praktično bezboštvo koji put opasnije od onoga nametnutoga. Nadbiskupove propovijedi bile su uperene i protiv takva ateizma: bezboštvo je psovka i bogohu-la, bezboštvo je nemoralan život, bijela kuga i pobačaji, bezboštvo je nanošenje nepravde svomu bližnjemu, bezboštvo je neopsluživanje bilo koje zapovijedi Božje. kao potkrepu svojim tvrdnjama o posljedicama ateizma, kardinal navodi

PoruKe duHovne oPoruKe Bl. alojzija stePinca

primjer „izgubljenog sina” i nekoliko sveto-pisamskih tekstova.

Vjernost svetom Ocu i apostolskoj stolici kardinal naglašava jednu od osnovnih

točaka u nauci o Crkvi. Isus je krist htio u crkvenoj zajednici, radi reda i Božjega bla-goslova, povjeriti upravu jednoj osobi, koja će doista biti osoba njegova povjerenja. Izabrao je Petra, kojemu je obećao da će na njemu sagraditi Crkvu svoju i kojemu je dao ključeve vlasti svoje. Na Petru, koliko god bio krhak i slab, počiva Crkva kristova. on ne smije zaboraviti da to nije njegova, nego Isusova Crkva. To je Božja volja, koja se ljudima može svidjeti ili ne svidjeti, ali Bog ne mijenja svoga plana prema ljudskim sviđanjima. Taj je Petar imao svoje sjedište u Rimu. Tu je on položio svoj život za krista. Tu su sjedili i sjede Petrovi nasljednici do dana današnjega, uz kraća i prisilna izbivanja. Tko će biti taj nasljednik: Talijan, Poljak, Špan-jolac, Grk, Francuz, Hrvat kao što je svojim porijeklom bio papa Siksto v., to ovisi o Bož-joj providnosti i o ljudskoj prikladnosti.

Pobožnost prema BDMMarija Bogorodica zaslužuje najljepše

pohvale s ljudske strane jer je po posebnoj Božjoj povlastici bila uzdignuta na najveću čast koju ljudsko stvorenje može imati, tj. postala je Majkom Sina vječnoga oca. Mari-ja se po svojoj ljubavi i poslušnosti volji Bož-joj, između svih ljudi, najviše približila Bogu. Mogli bismo reći našim kućnim rječnikom da se na nju Bog nikada nije naljutio niti ona na Boga. Eto kako je Bog nju volio i kako je

ona Boga voljela! Isus nam je predao na križu svoju Majku za našu milosnu i du-hovnu Majku, ne samo da nam bude uzor i primjer nego i svakodnevna pomoć. Tako se Bog pobrinuo da velika obitelj − katolič-ka Crkva ima svoju Majku.

Blagopokojni kardinal bio je osobit Mari-jin štovatelj i to odmalena. Gospu je sinovski ljubio, njezinu slavu širio, mnogobrojne propovijedi o njoj izrekao i napisao, knjige o njoj prevodio, zagrebačko hodočašće svake godine na Mariju Bistricu predvodio, njezinu čast i dostojanstvo branio, osobito na sudu u Zagrebu 1946. godine.

I ovdje je u duhovnoj oporuci ostavljen divan izraz kardinalove ljubavi prema dje-vici Mariji koju motri kao osobitu Zaštit-nicu hrvatskoga naroda, kao onu koju su kroz stoljeća generacije hrvatskih očeva i djedova, majki i žena, mladića i djevojaka, pokornika i pokajnika molile i štovale, njoj se utjecale i na milostima zahvaljivale!

Bratska ljubavkardinal nam poručuje da prakticiramo

ljubav prema bližnjima i ljubav prema svo-jim neprijateljima. Ljubav prema onima koji su nam blizu u vjeri i uvjerenju, u jezi-ku i kulturi prilično je laka. Lako je voljeti onoga tko i tebe voli. Ali od nas se traži još više, traži se zahtjevniji i požrtvovniji čin ljubavi i to prema onima koji nas ne vole, koji nas možda mrze, koji se izjašnjavaju našim protivnicima i neprijateljima. kako ćeš prakticirati ljubav bez odgovora? Up-ravo zato što je to teško, Bog je to stavio pod zapovijed da bismo i takve ljubili. Zaš-to? Ako je Bog ljubav i ako je Bog otac svih ljudi na zemlji, onda se Bog doista raduje kad se njegova djeca međusobno vole. Među djecom ima i čarkanja i svađanja, ali ona se ipak pomire. kardinal navodi riječi sv. Augustina: „Ljubiti grješnika, a mrziti

grijeh, ljubiti neprijatelja, ali ne odobravati njegovu opačinu.“

Želja za uzajamnom molitvom„Sjetite se katkada u molitvama i mene,

svoga pastira u teškim vremenima, da mi Gospodin bude milostiv. Ja se nadam da će mi milosrdni Isus dati milost, da mogu uvi-jek u nebu moliti za sve vas dok bude svijeta i trajala naša dijeceza, da svi prispijete k cilju, za koji vas je Bog stvorio.“

To su sigurno do sada najsrdačnije i na-jdirljivije riječi u duhovnoj oporuci. ovo je najljepši iskaz kardinalove vjere i pouzdanja u Boga, u milost Isusovu i u ljubav njegovih vjernika!

Mnogo je toga što nam je ovaj blaženik os-tavio u baštinu na poseban način njegovih riječi upućenih mnogima koje nam mogu biti samo putokaz i misao vodilja u našim životima, stoga učinimo ono što je sam blaženi Alojzije Stepinac živio i posvjedočio svojim životom: „kad vam otmu sve ostat će vam dvije ruke; sklopite ih na molitvu pa ćete onda biti najjači.“

26 27 26

ZAJEDNIšTVO U CRkVI

ZAJEDNIšTVO U CRkVI

IZ DUHOVNIH SPISA O. FRA ANTE ANTICA

,

Preuzeto s facebook stranice: Sluga Božji fra Ante Antić

28 29

ZAJEDNIšTVO U CRkVI ZAJEDNIšTVO U CRkVI

RAZGOVORI

30 31

RAZGOVORI RAZGOVORI

Razgovarao: fra Ivan Režić

ideali Moraju Biti gaženi da Bi došli do izražaja!

Razgovor s biskupom u miru mons. Slobodanom Štambukom

U utorak 15. listopada 2019. (u večernjim satima) u fran-jevačkom samostanu o. fra

Ante Antića, u prostorijama klerikata upriličen je susret dvanestorice fran-jevačkih bogoslova s biskupom u miru mons. Slobodanom Štambukom. Susretom je moderirao magistar bo-goslova fra Ivan Režić. Susret je trajao malo dulje od sat vremena i odvijao se u familijarnom tonu, uz mogućnost postavljanja pitanja sugovorniku, a na obostrano zadovoljstvo. Na koncu je o. magistar zahvalio o. biskupu Slo-bodanu na izdvojenom vremenu te na poticajnim očinskim riječima. kao plod tog susreta, uz suglasnost o. biskupa Slobodana, donosimo u nastavku naju-pečatljivije misli sa susreta.

Oče biskupe, recite nam nešto o vašoj obitelji iz koje potječete, kako to da ste se odlučili postati svećenik i kako je sve skupa krenulo?

odrastao sam u okrilju vjerničke obi-telji u Selcima na otoku Braču. Bili smo tri brata i tri sestre. Moj otac je radio po cijeli tjedan u kamenolomu, a onda je popodne pomagao drugima. Ali je bilo jasno svima − Jozu nemoj zvati u nedjelju jer ti neće doći. Nedjelja je

njemu za njegovu dicu, a istodobno tu je njegova misa i ostalo. I to se znalo. I ja sam ministrirao tadašnjem župniku don Luki do osmoga razreda uključujući, a tada sam ocu rekao da bih ja ipak išao u svećenike i neka me don Luka tamo pošalje. I tako je krenulo, rekao bih − vrlo logično. vezano uz to, sjećam se jedne vrlo pobožne žene koja je molila za mene, ali bi mi svako ju-tro kad bih ja ministrirao rekla: „Jelda da ćeš ti biti svećenik?“ A ja bih odlučno od-govorio: „Neću! Nemojte me gnjavit!“ Tako da sam reagirao normalno za tu dob kad dijete osjeti da ga netko muči bez potribe. No dobro, i krenulo je sa sjemeništem u Za-dru. To je bilo vrijeme kad su bili zatvoreni bogoslovija i sjemenište u Splitu. kada su naši „dragi“ komunisti osjetili kako je opa-snost za propast države, Jugoslavije pokoj-ne, upravo to što postoji bogoslovija. I tako smo završili u Zadru, ja i još jedan kolega, sada pokojni nažalost, i mi smo krenuli tim putem. I zanimljivo je bilo, u prvom razre-du te Prve gimnazije u Zadru bilo nas je dvadeset i trojica, dvojica od nas iz hvarske biskupije i jedino ta dvojica od svih svršili su kao svećenici. Jedan mali podatak koji je znakovit za naše pojmove. Također želim istaknuti da dosta naših mladih, koji su se odlučili na svećenički poziv, istrajali su do kraja.

Kakvo Vam je sjećanje na te gimnazi-jske dane?

Sjećanje na te dane uvijek je najljepše, ali i dani su to koji pokazuju kako je to bilo u to doba 1955. kad sam krenuo za Zadar. Išli smo u prvu šetnju, nakon dolaska u Zadar. Za nama su vikali: „Popovi lopovi!“ Jedan od tih je pristupio meni i pljunuo mi u lice. Malom sjemeništarcu, od tek tri-četiri dana u sjemeništu. Uzeo sam rubac, otro lice i krenuli smo dalje u šetnju.

Tijekom bogoslovije služili ste i vojni rok?

vojsku sam jugoslavensku, Bog joj dao pokoj, dvi godine bio i to nakon prvog se-mestra teologije, u srcu Srbije, u kruševcu. Tamo je bilo vrlo zanimljivo biti u ono doba. Usput rečeno, ja sam zastupao u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji da svi mladići koji se odlučuju na svećeništvo prođu neko vri-jeme kroz vojsku. Istina, vi imate novicijat, ali nije to to. U vojsci je bilo zanimljivo.

Najdraži mi je bio događaj, bila je teška veljača sa snijegom, a trebao je drug Tito doći u kruševac i trebalo je osigurati prugu od Beograda do kruševca. Zamislite, bila je teška zima, led, a vojnici trebaju biti vani za sve to. Zove mene kapetan „lala“ koji me ni-pošto nije volio: „druže Štambuk, razumiješ li ti tko k nama dolazi?“ „Razumijem, druže kapetane, dolazi drug Tito!“ „o bravo, drago mi je da znaš to! Ali ja u tebe nemam po-vjerenja. Budući će vojnici imati u puškama prave metke, nisam siguran u tebe! Ti moraš ostati doma i čuvati sve što je ovdje u ovim prostorima“ „Razumijem, druže kapetane!“ I izlazim vani i kažem: „Bože, kako si me imao na pameti!“ Evo, to su bili ti komunistički dani, dvije godine! Na straži sam, Pakašn-ica, to sam dobro zapamtio, bio šest mje-seci kao zamjenik komandira straže. djeca su dolazila. kako ja baratam francuskim, a oni su imali Francuski u školi pa sam ih učio

i onda bi oni nama donijeli šljiva i raznog voća. Tako da je bilo i pozitivnih vrijedno-sti. Išao sam kod adventističke crkve jer katoličke nije bilo. odmah napominjem, ja dvije godine nisam imao ni mise, ni pričes-ti niti ispovijedi. Ništa! Jedino je sa mnom bila „gospođa“ krunica. I vjerujte, bio sam tada puno bolji nego danas! Jer su za mene molili. A i sam kad upadneš u jedno takovo „vrzino kolo“, moraš izdržat. Jednostavno si otporan. otporan puno bolje nego na dru-gim pozicijama.

Uslijedio je povratak u bogosloviju?

Nakon dolaska u bogosloviju u Zadar otvorila se teologija u Splitu. I moj biskup, pokojni Celestin, je mislio da ja idem dole u Split gdje ću biti bliže. Međutim, moj rektor sjemeništa u Zadru, pokojni biskup oblak, tražio je da ja dođem u Zadar kako bih mogao biti njegov pomoćnik. I eto, ako to nije na sablazan, ja vam u bogoslovskim danima uopće nisam bio u bogoslovskim klupama. Cijelo vrijeme sam bio zamjenik pokojnog rektora sjemeništa, kasnijeg na-dbiskupa oblaka.

Vaše biskupsko geslo glasi „Neka je Bog prvi!“ Zašto ste izabrali baš takvo geslo?

Imao sam u osnovnoj školi, sedmi i osmi razred, francuski ocjenu odličan. S tom ocjenom ja sam došao u sjemenište. kako mi je francuski išao dobro, „upoznao“ sam se s „gospođom“ Ivanom orleanskom, heroinom koja je u svojim spisima imala, između ostalog, zapisano: „Gospodin Bog mora uvijek biti prvi poslužen!“ kad sam postao svećenik, rekli su da bismo trebali izabrati nešto. Ja sam rekao „Neka je Bog uvijek prvi poslužen!“ A onda kad sam postao biskupom, a šta ću Slobodane mijenjati. Neka ostane to isto geslo!

32 33

Vi ste proživjeli bogat svećenički i bi-skupski vijek. Kakav je Vaš pogled na Crkvu onda kao mladog svećenika i da-nas, kada uspoređujete stanje u samoj Crkvi?

U dvadeset i tri godine na dva otoka bio sam u devet župa. I ne znam koji isječak bih vam iznio da biste shvatili u kojem vreme-nu sam živio. Za sliku, neka vrijedi sljedeće. U našoj biskupiji, Hvarsko-bračko-viškoj, koja je samo na otocima. Nemamo nekog čvrstog kopna. Imamo samo tri broda i nešto kaići. Za Crkvu u ono doba, komu-nističko, mi smo imali dvadeset i pet bo-goslova na trideset tisuća stanovnika. da-nas ih mi imamo samo dvojicu! „Pritisnuto jače, to bolje skače!“ Što god je bilo teže, to je u Crkvi, rekao bih više cvalo, više bilo proljeća i roda! Što god je više prestajalo progonstvo, Bože mi prosti, kao da je nama u Crkvi potrebno progonstvo, da bi nešto od nas bilo! I to je frapantna činjenica! To vrijedi i za vjernike laike, za njihovu mloha-vost u vezi vjere, a to vrijedi i za nas koji živimo ovaj svoj specifični život, suviše komodan, komoditetom pun, ali praktički vjera nije baš da ima puno „slanine“.

Na primjer, na otoku Braču i Hvaru bilo je vrlo interesantnih župskih listova, ali vrlo vrijednih. Izdavali smo novinu „Bračka Crk-va“ koja je bila u obliku „Slobodne dalma-cije“. U ono doba to je bio „bum“. U svakom slučaju, mi danas nemamo ni novinu i ne-mamo župskih listova jednog kalibra koji bi mogao biti zapažen. I to je činjenica! E sada, što je tome uzrok? Problem ideala je strašna stvar! Ideali moraju biti gaženi da bi došli do izražaja! Nažalost! Moraju biti poništavani da bi ostali na životu! danas, međutim, ako govorimo o idealima, ja se volim poigrati riječima. kad nas pitaju kako smo, kako ide, mi kažemo: „Ide, ali, znaš…“

Uvijek imamo neki naš „ali“. Tako da ne po-stoje više ideali, nego postoje ide, ali… A šta ćeš, to je tako…

Gledajući vas ovako lijepe, stasite, šesne momke, uključujući i ove koji se ne briju, drago mi je vidjeti vas u vašim mantijama. To me podsjeća na Sumartin, kad su znali bogoslovi dolaziti tamo, a ja tada bio bo-goslov u susjednom mjestu Selcima, tri kilometra daleko. Moja ljubav prema fra-trima seže iz tog vremena. Ljeto sam ja činio više u Sumartinu nego u svojim Sel-cima. krivac je bio pokojni Metod. on me je učio svirati. I kako su tamo bile orgulje, znao sam sate i sate proći na orguljama jer mi doma nismo imali orgulje, nego samo obični harmonij. I tu sam ja imao ispovje-dnike i s njima bio puno, puno. Imao sam rođaka fra Ivana Štambuka, pisca psalama. Božji original je bio svakako. vrlo inteligen-tan čovjek. Poznavao je arapski, židovski, latinski i grčki. Zaista, posebni veleum. Usputno spominjem, moj rođak fra Ivan jako se ljutio na mog oca što me nije po-slao u franjevce.

U mladosti ste se upoznali s franjevci-ma. Kad danas, s vremenskim odma-kom, gledate na redovništvo kao tak-vo, a imali ste doticaja s redovnicima i tijekom biskupskog služenja, kakav je vaš pogled na redovništvo i u kojoj mje-ri ono može doprinijeti licu Crkve?

U svakom slučaju, u mojoj biskupiji ni naj-manje, ni mrvicu da se tako izrazim, nisam tijekom 29 godina moje službe nikada pra-vio razliku između dijece zanskog svećenika i redovničkog. Za mene je to uvijek bilo isto. Jer ponavljam, djetinjstvo i bogoslovija su mi prilično označeni redovnicima, osobito franjevcima u Sumartinu i dominikancima u Bolu, s kojima sam također bio jako po-

vezan. dan danas također. Ta povezanost čini dojam. Međutim, ono što bih se usudio reći, jesu li redovnici još uvijek elita Crkve? Ili barem onako kako su to bili? Jesu li re-dovnici, a vi sami morate odgovoriti na to pitanje, ja to ne smijem odgovoriti jer sam nešto drugo?! Jesu li kod redovnika ideali na svome mjestu? Što praktično znači obući lijepo ruho franjevca i doći u svoju župu kao mladi fratar? S jedne strane se čovjek veseli svakome. Mi imamo iz mog rodnog mjesta više svećenika. Jedan je sada među nama redovnik isusovac. Tako da su u našem rod-nom mjestu redovnici rado viđeni, osobito ovi koji su dolazili iz Sumartina zamjenjiva-ti, a danas drže tri župe. Ja se dan danas s njima družim i zanimam se za njih. Uvijek sam nosio jednu želju u sebi, da redovnici budu na top listi, par excellence. da na top listi izvrsnosti budu nešto više od mene i od nas. Nisam se nikad bojao reći redovni-cima, kao biskup, da moraju biti avangarda. da moraju biti nosioci nečega jačeg nego što je dijecezanski svećenik. Znao sam re-agirati kad bih primijetio da su se redovni-ci, siromašni franjevci, odlučili naprimjer, u ono doba još, na Mercedes. Smetalo me je to. I ja sam jednom kolegi fratru rekao: „Brate, ja se ne bih želio s tobom voziti.“ Ja sam imao, kao župnik, Fiću. U to doba je to bio Mercedes! kasnije sam onda dobio Re-nault 4 i tim autom sam došao u Hvar, kao biskup. A onda mi je počeo trokirati i kupio sam neki obični. U svakom slučaju smetalo me je vidjeti da je brat redovnik, siromašni, sa zavjetom, kupio Mercedes. Još je dobro kako ću ja na to gledati, ali moj čovik kako će na to gledat. E, to me je smetalo! I zato braćo, ako možete, cijenite ono što je cije-nio vaš utemeljitelj! Što god se njemu više približite, vi ste mjerodavniji. Što god se više od njega udaljite, ne postajete mjerodavni-

ji. To je moje zapažanje. Ja sam puno puta redovnicima znao reći: „vi morate biti bolji od mene!“ da ja u vama gledam uzor! Jer takvi ste stvoreni! Jesam li imao pravo tako reći ili ne, ne znam, ali u svakom slučaju sam visokim okom gledao na redovništvo kroz povijest moga života, ali i kroz sadašnje vri-jeme.

Skoro svaki dan odem prošetati i sretnem ljude i mnogi, pa i mladi, kažu mi: „Faljen Isus!“ Zaustavi se neki pa porazgovore sa mnom. Hoću reći, mi moramo biti prepoz-natljivi! Mi moramo imati legitimaciju koja se čita i ne smijemo je izbjegavati! ona je naša! Ja sam to i mojim svećenicima često znao govoriti, ali uvijek dođemo do onoga − ali!

RAZGOVORI RAZGOVORI

34 35

fra Nikola Dominis

RAZGOVORI RAZGOVORI

Nalazimo se u Klerikatu, u jednoj od-gojnoj ustanovi. Naši bogoslovi su u početnoj formaciji. Imate bogato živ-otno iskustvo obzirom na formaciju. Po Vama, na čemu treba inzistirati u od-goju i u samoodgoju?

da, osobito je dobro ovo u odgoju i u samoodgoju. život je tako jednostavan! Jednostavan u tome da ne treba komplici-rati. Meni je tako drago pridružiti se vama u molitvi. I vidim, to ide skladno, liturgijski kako treba. Međutim, tvoja osobna mo-litva, koja može biti i kratka, je ipak tvoja. dnevni red dobro ti dođe da ne zaboraviš, ali nemoj zaboraviti na svoju osobnu moli-tvu! drugo, što bih posebno istaknuo, što izgleda više nije normalno pa i drukčije je shvaćeno, to je pitanje ispovijedi. draga mladosti, ako me pitate na što bih stavio posebni naglasak, upravo bih stavio na ispovijed. Mi smo ljudi nesavršeni. Mi smo

ljudi grješni. Ne smijemo biti umišljeni, nego jednostavno svjesni svoje grješnosti. Uvijek i ponovo dizati se. vrlo je važno di-zati se! Nije najgore pasti, najgore je ostati ležati i ne dignuti se! I tu vam posebno pre-poručam iskrenost prema ispovjedniku, u smislu da je to čovjek ispred tebe. A onda često reci: „Gospode, ovu žrtvu, koju pri-našam u svojoj iskrenosti, primi kao moju žrtvu i molitvu da jednoga dana budem dobar ispovjednik.“ Ti ćeš biti redovnik kojega će zvati, osobito će htjeti da ti kao redovnik sjedneš u ispovjedaonicu jer lju-di ipak vide u vama nekoga u koga mogu imati povjerenja i koji će mu pomoći. I da bi sutra mogao pravo vrednovati svoju ulogu ispovjednika, moraš danas dobro uočiti svoje ispovijedanje! I da bi sutra mo-gao razumjeti braću ljude, ako Bog da kao svećenik, moraš danas najprije pročitati samoga sebe i sa sadržajem „ni po babi ni

po stričevima, već po pravdi Boga veliko-ga“, što jest, jest; što nije, nije; što je crno, crno je; što je bijelo, bijelo je; što je kafeno, kafeno je. Ima svoju boju! drugim riječima, važno je jasno i konkretno biti spreman iskreno priznati svoje pogreške! Smatram da je to prva i osnovna osobna stepenica našeg duhovnog rasta. Bez toga ne ide! Možeš filozofirati što god hoćeš, ali ako u tome zakažeš, vjeruj mi, zakazat ćeš i u svo-me pozivu!

Prateći vas i vaše propovijedi, uočav-amo da je u njima uvijek dolazila do izražaja ta domoljubna nota. Biskup ste postali malo prije no što će započeti Do-movinski rat koji vas je i obilježio, a to se osjeća i u vašoj zbirci prigodnih poruka o Božiću i o Uskrsu. U našem hrvatskom društvenom kontekstu domoljublje kao takvo u sve većoj mjeri biva prokazano kao nešto negativno. Što biste Vi rekli o domoljublju, kako ga vidite?

Najprije, moja generacija, bilo biskupa, bilo svećenika, doživjela je preobrazbu iz pokojne Jugoslavije u novu državu. Sma-trao sam da mi je pred Bogom čast da bu-dem svjedok tih dana. Tih dana, a ja sam zadnji biskup posvećen u pokojnoj Jugo-slaviji, točnije 30. travnja 1989. godine i to na dan pogibije Petra Zrinskog i krste Frankopana. I budući da je to bilo u žiži, događalo se uz moje biskupstvo, događalo se uz moje napore da dođem do Zagreba nekim zaobilaznim putovima, kad je bila sjednica HBk-a, jer se preko knina nije smjelo, a avionom se nije moglo. Sve je to stvaralo u meni osjećaj da je moj narod u pitanju, s time da tu točku nisam mogao zaobići i reći da me se to ne tiče. Počev od brojnih izbjeglica, a prve izbjeglice su 2. kolovoza 1991. došle na Hvar brodom „Par-

tizanka“ i njih pet stotina trebalo je nahra-nit, smjestit, upozorit da ne dođe do kakve zaraze. kušaš hranu skupa s njima, skupljaš ih na večernju molitvu, na trg ispred kate-drale. Po dvije stotine ih evo, na krunici za mir, za naš narod. I ne možeš da te to ne dirne, da budeš sa strane, kao mene se to ne tiče. Tiče te se! I tu sam osjetio da ne-mam ja što koga pitat kako ćeš učiniti da ljudi ne budu gladni. Zna se! Traži po svije-tu! Hranu!Traži sve ono što može nahraniti ljude. Pokojni don Joško Šantić, Bog mu dao pokoj, on je meni bio generalni vikar, on je bio zadužen za Caritas i izvršio je izvr-snu ulogu! Međutim, jedne večeri došli su veliki šleperi puni brašna. Njega nije bilo doma, nema struje, večer je. Treba iskrcati dva puna šlepera jer ujutro treba ići natrag na trajekt, a mora učiniti to za vrijeme noći da ne bude svjetla. U Hvaru nema svjetla. Šta ću, kako ću? A večer je već. Išao sam po kafićima, biskup po kafićima, i molio: „dečki imamo poteškoću, tu i tu, treba iskr-cati što prije!“ Poslušali su me, bez daljnje-ga, a onda sam ja mog Renaulta 4 upalio, usmjerio svjetla i dok se prenašalo brašno on je neprestano radio. Ujutro sam odmah trebao poći napunit ga benzinom. To je tako bilo, da bi se šleper mogao na vrijeme vratiti natrag. Neko vrijeme smo imali čak pekaru i farmu svinja. Neko vrijeme smo imali farmu od petsto kokoša. I nije bilo glada, Bogu fala! A istodobno, mnoge mu-slimanke sa svojom dicom bile su u Hvaru, imali su krov nad glavom i jelo i odijelo, a njihovi muževi su se borili protiv Hrvata! To je tako! To su činjenice! I u svemu tome ne možeš reći „Pa mene se to ne tiče“. Sloboda-ne, pomoli se Bogu, reci: „dragi Isuse, laku noć!“ i tako idi iznova dalje. osjećao sam se da ja pripadam mom narodu. I to sam, da-kako, naglašavao i hrabrio ljude. Bio koji put

36 37

RAZGOVORI RAZGOVORI

i oštar. Na Bleiburgu kad sam govorio, prvi put se malo jasnije reklo da sam zavikao: „domovino moja Hrvatska, probudi se i mo-lim te istraži sve špilje i sve jame!“ Još nije bilo počelo to. onda je došla i propovijed na Udbini. To je upravo bilo vrijeme kada je trebalo birati predsjednika države. I ja se usudio, tako su rekli, reći „Evo, dolazi vrije-me biranja predsjednika države koja ima 87 % vjernika katolika. Zar bi bilo čudo da naš predsjednik bude vjernik katolik?!“ Tada je Stipe Mesić vrlo reagirao. da ja, tobože, na-rušavam Ustav Hrvatske. Što dakako, da ne duljim, nema uporišta.

Mi danas živimo takav društveno-pol-itički trenutak kakav je. Prolazimo još uvijek kroz jednu katarzu. Kako vidite budućnost našeg naroda?

Mi smo ko mlada djevojka koja se kočop-eri, a fali joj unutarnji sadržaj. Neozbiljna je, želi se bogato udati, a sama nema duhov-nog bogatstva u sebi. To treba biti sutra majka, a nema u njoj ono m od majke. To treba biti žena, ali nema toga. To je moja slika današnje Hrvatske. I vrlo je simptoma-tično da našem narodu odgovara ona stara latinska panemetcircenses ili kruha i igara i možda nas to još uvijek spašava, da smo Hrvati. Postoji nogomet!

Bojite li se da ta „udavača“ ostane stara cura?

Bojim se sve više i više. S jedne je strane, dobro da smo mi u NATo paktu jer su „ažd-aje“ oko nas još uvijek okrenute prema Hr-vatskoj i prema našem narodu, ali istodob-no, koji put naš narod iznenadi pozitivno, kao što je svojedobno u pokojnoj Jugosla-viji bilo pitanje izjašnjavanja za Hrvatsku, za referendum kada se 95% ljudi izjasnilo za stvaranje Hrvatske. To je bio mirakul! došao je tada delegat pape Ivan Pavla II, riječ je o

jednom nadbiskupu Francuzu, a to je naj-veći Hrvat koji je postojao u povijesti našoj, u biskupsku konferenciju Hrvatske da ispita nas biskupe što mislimo o stvaranju neovi-sne države Hrvatske. I dakako, želio je taj delegat Francuz doznati što svatko od nas misli i tražio je da se svaki pojedini izjasni. dakako, svi smo bili za, stopostotno. I dva dana nakon toga, papa čini iznimku i priz-naje Hrvatsku.

Biskupi su odigrali ulogu između dvojica Franje. Mi na konferenciji 1991., to je bila najteža godina, o čemu pripremam jednu knjigu „Moje ratne uspomene“. I jedan sat po ponoći pada naša odluka da bi trebalo ići k Tuđmanu. kada? odmah! U jednu uru na-kon ponoći! da mu predložimo neke stvari. da ne dođe do građanskog rata. I uspjelo je! Išli smo, delegacija je išla. I ne možeš, pona-vljam, kod svega toga zaboraviti da si Hrvat, da pripadaš toj državi. A kako će se to sada odviti? Sad su sasvim drukčija navijanja. Sad više nije navijanje, sad je zavijanje. I ne znaš točno kako će naš čovjek reagirati. Ja se mo-lim Bogu da naš čovjek iznenadi i izabere od dva zla ono što je manje. To je moj princip i ja taj princip reknem ljudima.

Uslijedila su na koncu i neka kraća pi-tanja bogoslova koja prenosimo u nasta-vku.

Dok ste kao župnik bili na službi po župama, na koji način ste gledali na svo-ga biskupa i jeste li nešto što ste njemu tada zamjerali vi kao biskup nastojali ispraviti ili činiti bolje?

vrlo dobro pitanje! Najprije, moj predšas-nik je moj mještanin koji, izgleda, me je sta-vio na listu. Nisam ga nikad pitao o tome. drugo, ja sam bio revolucionar kao svećen-ik, tražeći više zajedništva. otok. Tu je po-trebno zajedništvo! Tu su male župe. da se

nađemo skupa i da iz jednog centra ide-mo. A kako ćeš to, govorio je moj Celestin. To sam ja pokušao kao biskup, ali nije išlo! Znate zašto? Jer kad sam ja rekao: „Napravi-te dnevni red, neka se uglavnom zna kad je ručak, kad je večera.“, odgovor je bio: „A ko će to?!“ I tako, nije uspjelo. A to je uvijek pro-blem. kako sačuvati, a kod vas to još uvijek dobro funkcionira koliko vidim, jedan ima službu u bolnici, profesori su tu, čak su str-pljivi, čekaju da gvardijan pozvoni, što baš i nije za profesore nešto uobičajeno. Problem zajedništva me je uvijek mučio, ali ne ide jer zajedništvo zahtjeva žrtvu! Moraš se uklo-piti. Ako ideš igrati izvan terena, u autu si i nema koristi od toga.

Oče biskupe, kako gledate na liturgiju, onda kada ste vi bili mladomisnik i da-nas?

ovdje se mogu pohvalit da je naša bi-skupija između dva svjetska rata odigrala

kod Hrvata važnu ulogu u obnovi liturgi-je. Naš biskup Mihovil Pušić i kasnije nje-gov tajnik Bepo, koji je kasnije uzeo ime Martin kirigin, oni su bili nosioci. I tada je Hvar izdavao „Zvijezdu mora“, listić koji je na hrvatskom jeziku donosio ono što je bilo na latinskom, da bi narod mogao pra-tit misu. Još prije drugog svjetskog rata i prije drugog vatikanskog koncila! Tako da je naša biskupija uvijek njegovala liturgi-ju. Ja sam čak rekao da je drugi vatikan-ski koncil nas osiromašio, pojednostavnio. Liturgija je onako dulje trajala, ali je bila liturgija. danas je to sve skupa prilično pojednostavljeno. Nema nešto što bi ve-zivalo i znalo učiniti jedan lijepi efekat. A naši ljudi, mi Hrvati smo ljudi koji vole čuti i vidjeti. doživjeti uhom i okom. I liturgi-ja to mora biti! kad naš narod ono reče: „danas je bila lipa misa!“ Meni je to drago čuti. A što znači da je sve bilo lijepo, sklad-no, da je bilo odmjereno. Liturgija danas?

38 39

Po mom mišljenju, neki sljedeći koncil ili neke sljedeće uredbe mislim da će krenuti u preuređivanje mise. Tako da vi kao bu-dući mladomisnici, vi ćete po nekom no-vom obredu govoriti misu. Ja barem tako predmnijevam i vjerujem da se to može dogoditi. Jer gdje vidim u liturgiji danas jednu poteškoću? do prikazanja, najduže traje. Još kad se u drugu euharistijsku mo-litvu čovjek zaista do ušiju zaljubi, da više ne pozna ni prvu, ni treću, niti četvrtu… S jedne strane, tekstovi nude, ali mi ih ne upotrebljavamo. I tada kad je narod baš tu, kad su velike mase tu, imamo tisak pa se pripremimo. Ne sviđa mi se ta unisonost koja je promašena.

Što se tiče kanonizacije blaženog kar-dinala Stepinca, mnogi su prigovarali Hrvatskoj biskupskoj konferenciji da nije tu odigrala ulogu kakvu je trebala odigrati prema Svetoj stolici. Smatrate li da su trebali zauzeti drukčiji stav?

dragi sinko, Stepinac ne bi bio Stepinac da je poslušao maršala Tita da osnuje posebnu Crkvu po uzoru na pravoslavnu i da on bude patrijarh. da ima sve privilegije. Stepinac je rekao: „Ne, papa je za mene svetinja!“ Tako i mi biskupi mislimo i to je bila misao vodilja u postupanju i pristupanju. S druge strane, i ja osobno sam uvjeren, dragi Bog ima vremena. Mi ljudi, nažalost, nemamo vremena. Mi smo suviše ograničeni vremenom. U malo vremena se događa puno toga. Naša generacija zbog toga pati. vjernici laici kad me susretnu znaju postaviti to pitanje, ali uvijek se trudim da bi vrijednost papinstva došla do izražaja. I ne pada mi na pamet da bi u misi, ne daj Bože, zaobišao njegovo ime. Ni govora! Jedna je stvar, dakle, kad se ne slažeš s nekim u nekim pitanjima, a druga je stvar što su principi. I zato je

biskupska konferencija Hrvatske u toj točki bila suzdržana. I sam sam tad kao član te konferencije bio za suzdržanost.

Neki mediji komentiraju da papa pokušava izgraditi most ekumeniz-ma preko leđa blaženog Stepinca i da se zbog toga odgađa njegovo pro-glašenje svetim. Što kažete na to?

Ako bi Stepinac bio ponovni mučenik ekumenizma, to bi čak bilo dobro!

Oče biskupe, hvala Vam na odvoje-nom vremenu! Lijepo je da smo mogli imati susret s Vama. Vjerujem da smo primili puno toga lijepoga što nam može poslužiti za osobnu izgradnju; čuti jedan zanimljiv pogled na život, na vjeru, na domoljublje. To je ono što nam je i okosnica oko koje nam se tru-diti. Dakako, uz ljudsku, kršćansku i redovničku dimenziju te domoljublje kao briga za opće dobro, za bližnjeg u potrebi kako ste nam posvjedočili u teškom vremenu Domovinskog rata. Hvala vam što ste kao biskup u svojim propovijedima i u drugim nastupima ostavljali dojam biskupa koji ljubi svoj narod i da su mnogi primali Vaše riječi kao melem na ranu, pogotovu u pojavi nedovoljno jasnog domoljubnog stava i govora, a ponekad i medijske nakri-vljenosti i ulijevo. Vi nikako niste bili takvi i hvala Vam na tome i na svakoj Vašoj riječi i svjedočanstvu.

kad je moj kolega, biskup Petar, za-ređen, onda sam, između ostalog, rekao: „Petre baci mrežu na njegovu riječ, ali te molim baci je i na lijevu stranu. Pa ćeš ulo-viti možda male girice, a od malih girica se može napraviti dobar brujet“. To su svi zapamtili. Hvala i vama na pozivu!

Braća iz afriKeRazgovor s fra Herveom i fra Richardom

Razgovarao: fra Filip ČogeljaU našem samostanu o. fra Ante Antića na Trsteniku, u Splitu, uz bogoslove naše Franjevačke

provincije Presvetog otkupitelja, žive i dvojica braće iz demokratske Republike kongo (Afrika) – fra Herve Tumanar i fra Richard kakule. došavši s drugog kontintenta, iz druge zemlje, noseći sa sobom drugačije običaje i drugačiju kulturu, porazgovarali su s nama kako bismo upoznali njihovo životno i kulturno iskustvo koje nam donose.

Fra Filip: Možete li nam za početak reći nekoliko riječi o svom životu, odakle dolazite i kakav je život u Kongu?

Fra Herve: Ja sam fra Herve Tumanar. Imam dva brata i tri sestre. dolazim iz glavnog grada konga kinshase, a on ima 13 milijuna stanovnika. Grad u kojem živi moja obitelj je kikvit. Ljudi su jako siro-mašni i nema životne perspektive. Ipak, premda su siromašni, ljudi su sretni. Na-jveći problem je s onima koji nemaju ništa, koji su ostali bez oca i majke, prepušteni sami sebi. Moj pokojni otac bio je profe-sor i zato smo bili dobrostojeća obitelj. obitelji u kongu su velike, 9 − 10 djece.

Fra Richard: Zovem se fra Richard kakule Mahamba. Imam 30 godina. dolazim iz istočnog dijela konga. Moj grad zove se Butembo. živim 30 km od tog grada, a to je grad koji ima milijun i pol stanovnika. Moja obitelj je velika − petorica braće i tri sestre. Roditelji su živi, otac ima 65 godina, a majka 62 godine. U

kongu su ljudi uglavnom siromašni, ali ima i onih koji su iznimno bogati. Moja obitelj nije bila siromašna. Svi smo studirali, osim dvije sestre koje nisu završile srednju školu.

Fra Filip: Što ljudima u Kongu znače franjevci i kako ste se odlučili na duhovni poziv?

Fra Herve: Moja župa nosi ime „Mari-ja Majka otkupiteljeva“ i opslužuju je franjevci. duhovni poziv osjetio sam tako što sam promatrao život franje-vaca na mojoj župi. Privukao me nji-hov život i poželio sam provesti s nji-ma neko vrijeme da doista vidim život franjevaca i to sam rekao momu tati. Tata je odmah shvatio da imam du-hovni poziv. Rekao mi je da se dobro zapitam imam li snage i odlučnosti da cijeli svoj život živim kao franjevac. Jednog dana nakon svete mise otišao sam do župnika fra Mihaela i rekao mu da želim biti poput njega − franjevac. Tada sam imao 20 godina i studirao sam. Svaka dva tjedna postojala je pri-lika za iskustvo života s fratrima za one koji osjećaju duhovni poziv. kada sam ja došao, bilo nas je 40. U mojoj župi su tada bila trojica svećenika i privuklo me svjedočanstvo njihova života. Svakog četvrtka obilazili bi siromašne obitelji po župi. Pitao sam župnika koja je ka-rizma njegova Reda – a on je rekao da

RAZGOVORI RAZGOVORI

40 41

RAZGOVORI RAZGOVORI

je to karizma po primjeru svetog Franje koji je bio bogat, ali odbacio je sve očevo bogastvo radi Boga i siromašnih.

Fra Richard: dolazim iz župe svetog Josipa koju također opslužuju franjevci. Tada je na mojoj župi bio fra Ilija Barišić. S njim sam razgovarao o redovništvu i svećeništvu − kako postati svećenik, kako žive svećenici. Svoju odluku o ulasku u samostan rekao sam fra Iliji i 2012. godine ušao sam u postulaturu.

Fra Filip: Možete li nam reć koja je, za vas, razlika između života u Africi i u Europi, tj. između Konga i Hrvatske?

Fra Herve: život u Africi je težak. Razli-ka je u politici. U Europi političari gledaju kako ljudi žive, narod je svojevrsna kriti-

ka vlasti. U Africi gledaju samo parcijalno, samo djelomično, narod kao da nema pra-vo glasa. drugi veliki problem u Africi su neprestani ratovi. I dan danas traje rat u kongu. Moja je zemlja bogata, ali ljudi ne-maju posla. U Africi čovjek koji ima dobar posao zarađuje 50 dolara mjesečno. ovdje ima dovoljno hrane za sve. U Africi se više jede povrće, a ovdje više meso. Još malo i proći će 2 godine otkad živim u Hrvatskoj. Ljudi u Hrvatskoj su jako simpatični. do-ista nisam doživio ništa loše na ulici ili u javnom prijevozu. Ljudi su me odmah pri-hvatili. Hrvatska mi se doista urezala u srce. Imam puno prijatelja u kongu, ali također i u Hrvatskoj.

Fra Richard: Na istoku konga ljudi žive bolje, imaju posla. Ali, ukupno gledano,

jako se teško živi. Ljudi su dobronamjerni i simpatični, ali ne vide smisao svoga rada. Rade puno, a ne dobiju ništa. Nemaju razgranatu električnu mrežu kako bi mogli više raditi. Hrane ima, ali ljudi nemaju novca za kupiti hranu. U Hrvatskoj nema takvih problema. otkad sam u Hrvatskoj nisam čuo za probleme koje susrećemo u Africi. Primjerice, ovdje ljudi imaju strojeve za obrađivanje zemlje, a toga u Africi nema. Ljudi u Hrvatskoj žive dobro i simpatični su. kada hodamo po gradu, osjeća se mir. Često me ljudi pitaju zašto sam odlučio postati fratar. kažu da nikada nisu vidjeli u Hrvatskoj osobu iz Afrike, a koja je fratar. Poziv je jednak svugdje. I u Europi i u Africi. život franjevaca u Africi i ovdje u Hrvatskoj je jako sličan. Ora et labora! Isti su obredi. Razlika je samo u životnim okolnostima.

Fra Filip: Kako vam ide učenje hrvatskog jezika?

Fra Herve: Mi smo došli u Hrvatsku 30. prosinca 2018. Nikada prije nisam čuo da postoji zemlja Hrvatska niti sam znao gdje je ta Hrvatska. Za Bosnu i Hercegovinu sam čuo, ali za Hrvatsku ne. kada sam stigao na aerodrom u Zagreb, ni jedne riječi nisam razumio. Ako čovjek zna jezik, lakše mu se prilagoditi na nove okolnosti. Nakon 2 tjedna na Filozofskom fakultetu u Splitu počeli smo s profesoricom Ivanom učiti hrvatski jezik. Bilo ih je još koji su s nama učili hrvatski jezik. Problem je bio što je profesorica pričala samo hrvatski i engleski, a mi smo znali samo francuski.

Fra Richard: Pričam francuski jezik i svahili. U kongu, uz francuski, postoje još 4 službena jezika (lingala, kikongo, svahili i tshiluba). Nažalost, nisam nikada naučio engleski jezik. kad smo došli ovdje, nisam znao reći ni „dobro jutro“. Ima mnogo razlika

između francuskog i hrvatskog jezika i zato je teško dobro naučiti hrvatski. Ali vježbam svaki dan pa ide sve bolje. U početku smo komunicirali gestama. U Hrvatskoj malo ljudi zna francuski, uglavnom pričaju engleski.

Fra Filip: Kako je studirati u Hrvatskoj, a kako u Africi?

Fra Herve: U kongu studij filozofije i teologije traje 7 godina (3 godine filozofija i 4 godine teologija). Zato je meni draže u Europi. Teško je zbog hrvatskog jezika, ali studij ide. U kongu su moji kolege bili samo franjevci i časne sestre, a ovdje na teologiji studiraju i laici. Nekakvih ostalih razlika u studiju nema.

Fra Richard: Mi smo završili filozofiju u kongu. Nakon toga smo došli ovdje studirati teologiju. Pitaju me kolege iz konga kako je studirati u Hrvatskoj. kad sve pogledam, nema mnogo razlike. Raspitivao sam se o filozofiji i vidio sam da je jednako kao i u Africi. Fakultet je teži samo zbog jezika. Profesori imaju znanja i imaju zanimljiva predavanja. Svojim me predavanjima potiču na učenje.

Kako vam je u Klerikatu, kako se osjećate u Splitu, postoje li neke razlike u odnosu na život u klerikatu kod vas i kako ste doživjeli našu franjevačku Provinciju?

Fra Herve: Svatko ima neko svoje iskustvo. Isto kao u kongu i ovdje se ponekad susreću poteškoće, pa i neki problem. Po meni je to normalno jer nismo sveti. ovdje je molitveni raspored dobar. Na molitvu s nama bogoslovima dolaze i stariji fratri. Razlike u odnosu prema životu u klerikatu u kongu su male i tiču se molitvenog rasporeda. Suživot

42 43

sa starijim fratrima, posebno s onima koji su u mirovini, je dobar. Što se tiče odnosa prema bogoslovima, kao i u svakoj obitelji, uz poneki problem sve ide dobro. drago mi je ići u druge samostane i župe. Najčešće sam boravio na visovcu i u župi Čista velika. Na ostala mjesta sam odlazio nakratko, na sprovode, na izlete i slično. dobro je i lijepo to što vaša Provincija ima mnogo samostana i župa. Tamo su drugi fratri i drugačije je. volim susretati druge fratre, vidjeti kako oni žive, upoznavati nove ljude. Mogu reći da su vaši fratri, ali i ljudi po župama otvoreni i gostoljubivi, a to mi se sviđa.

Fra Richard: Hvala na pitanju. već dvije i pol godine sam ovdje u klerikatu s bogoslovima, ostalim fratrima i svećenicima i jako dobro se osjećam. do sada nisam

RAZGOVORI RAZGOVORI

imao nekih posebnih problema. Naravno, na početku nisam dobro razumio jezik pa mi je to stvaralo poteškoće, ali sada ide sve bolje. Što se tiče rasporeda dnevne molitve i službi, one su više-manje slične kao i u kongu. Svakog dana se susrećemo u rekreaciju, u bratstvu, osobito nakon ručka i večere gdje sjednemo zajedno, družimo se i razgovaramo. Što se tiče Provincije, do sada sam preko praznika odlazio u Imotski, na visovac i u Šibenik gdje su me ljudi primili jako dobro. osjećam se jako lijepo među fratrima i među narodom. Na početku je jezik bio problem, ponekad sam se sporazumijevao i gestama, ali sada je sve puno lakše.

Fra Filip: Hvala vam na ugodnom razgovoru i novim saznanjima.

Svijetli likovi

44 45

Među našim redovnicima u hrvatskoj inozemnoj pastvi franjevci su najbrojniji.

osobito je nakon drugoga svjetskoga rata istaknut bio Mirko Stjepan Čović, koji je, uz pastoral među našim ljudima u Austriji, kao književnik, filolog i prevoditelj obogatio hrvatsku kulturu.

Uhitila ga njemačka policija

Rođen je 26. prosinca 1908. u Tučep-ima, gdje je završio pučku školu. Matu-rirao je 1929. na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju. Pristupio je franjevcima 1926. u novicijatu na visovcu. U Makarskoj je diplomirao bogosloviju, a za svećenika Provincije Presvetoga otkupitelja za-ređen je 1932. u omišu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu od 1934. studirao je južnoslavenske književnosti, češki i tali-janski jezik. diplomirao je 1939., a zatim predavao na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju. Tijekom drugoga svjetskoga rata bio je na poslijediplomskom studiju u Grazu te u Pragu, gdje ga je krajem 1944. uhitila njemačka policija pod optužb-om da radi protiv njemačkih interesa. Na intervenciju hrvatskoga poslanstva pušten je pa je od siječnja 1945. živio u Beču, a zatim je prešao u Graz. ondje je doktorirao disertacijom o fra Ivanu de-spotu 1948., koju je već bio pripremio u

Zagrebu 1944. pod mentorstvom Antuna Barca, ali je zbog ratnih neprilika nije tamo stigao obraniti pod mentorstvom pozna-toga slavista Josefa Matla. Uza svoj dušob-rižnički rad za iseljenoga i lutajućega hrva-tskoga čovjeka, ostavio je fra Mirko Čović zapažen publicistički i znanstveni prinos, ponajprije važnom knjigom o književniku fra Ivanu despotu.

Cecelja i Čović su došli i ostali

ostao je u Austriji te se dao na vjersku i socijalnu skrb za izbjeglice, o čemu je ostavio zapis u brošuri „dušobrižnička djelatnost među hrvatskim izbjeglicama u Austriji“ (1959.). „on spada u onu izabranu legiju ‘Ceceljina roda’, a koja se odlikuje time da pod najmutnijim okolnostima stoji čvrsto povezana, dušom i srcem, uz sudbinu hrvatskih izbjeglica u Europi, uz njihove osobne, narodne i vjerske drame; koji su nastojali na svojem vlastitomu

Vladimir Lončarević, Izvor: Glas Koncila

SVIJETLI LIkOVI SVIJETLI LIkOVI

fra MirKo Čovićdušobrižnik ljudi i kulture

tijelu produbiti smisao hrvatskog Exodusa i suvremene kataklizme…“ (L. kordić). „Bez požrtvovne djelatnosti ove dvojice“, piše pak vinko Nikolić misleći na Cecelju i Čovića, „ne da se ni zamisliti ne samo dušobrižnički, nego niti karitativni i humanitarni, pa ni rodoljubni rad hrvatskih izbjeglica u Austriji. (…) oni su danas sigurno najveći dobrotvori iseljenog i lutajućeg hrvatskog čovjeka. (…) drugi su dolazili i prolazili, Cecelja i Čović su došli i ostali ondje od početka ove naše mučne emigracije.“ Bio je osobito cijenjen kao ispovjednik i duhovni savjetnik. Godine 1960. osnovao je i do 1967. vodio hrvatski dušobrižnički centar u Beču, a poslije djeluje u tamošnjoj Hrvatskoj katoličkoj misiji. Umro je u Beču 8. svibnja 1980.

Bio je iznad svega dobar čovjek – i zaslužni pisac

Studije i članke iz područja književnosti, folklora, narodnoga pjesništva, kulturne i književne povijesti, religije i sl. pisao je od 1932. u franjevačkoj „Novoj reviji“ te u „Hrvatskoj straži“, almanahu „Selu i gra-du“, „Jadranskom dnevniku“, „Gundulićevu zborniku“, „Prilozima proučavanju narodne poezije“, „Novom dobu“ i „Hrvatskoj reviji“, a nakon rata u salzburškom „Glasniku Srca Isusova i Marijina“, gdje je bio urednik, te u Nikolićevoj „Hrvatskoj reviji“, gdje je, uz ostalo, objavio vrlo zanimljiv putopisni ulomak sa svojega putovanja u Rusiju go-dine 1969., a pisao je i o ruskim piscima.

Autor je knjige putopisa „U domovini Isusa i Marije“ 1956., a 1961. tiskana mu je disertacija „Fra Ivan despot – život i djelo“ (dio disertacije izišao je u 4. broju jubilar-noga desetoga godišta „Hrvatske revije“ 1960.). U svom prikazu fra Lucijan kordić posebice hvali jezik „kojim je on djelo na-

pisao i takoreći iskitio od prve do zadnje stranice“. Napisao je i knjigu „Naš odgo-vor sektama“ 1974. Istaknuo se prijevo-dima knjiga „Sveta žrtva“ Matije Premma 1951., „kolumbova kušnja“ Paule Prerado-vić 1952., „Što je Sv. Pismo“ daniela Ropsa 1959. te „Legenda o kralju Slavcu“ Paule Preradović 1972., posvetivši knjigu veliko-mu hrvatskomu piscu, Paulinu djedu Petru Preradoviću. I Nikolić ističe Čovićev „lijep i bogat hrvatski jezik“. „Čović je ovim prije-vodom uspio dati čar originalnog hrvat-skog djela, pa je tako obogatio hrvatsku prevodilačku književnost djelom koje je po svome smislu i sadržaju hrvatsko, a Čov-ićev ga prijevod čini hrvatskim i po jeziku.“ osim toga, s vilimom Ceceljom uredio je molitvenik „Put u vječnu domovinu“. Sve su knjige izišle u Salzburgu ili Beču.

Bio je iznad svega dobar čovjek i, uz velike žrtve, zaslužan pisac. da nije ništa drugo napisao doli disertaciju o Ivan despotu, vrijedilo bi ga spomenuti. Jer, kako ispravno zaključuje kordić, njome „utire stazu jednoj potpunijoj povijesti hrvatske književnosti, koja se ne može zamisliti ni pisati bez prethodnih dobrih književnih monografija“. A njegova to jest.

46 47

MEDITACIJE MEDITACIJERAZGOVORI

Iz života u klerikatuIz života u klerikatuIz života u klerikatu

IZ ŽIVOTA U kLERIkATU IZ ŽIVOTA U kLERIkATU

odgojitelji i Bogoslovi franjevaČKe Provincije Presvetog otKuPitelja

ˇ

49 48

fra Davor Ante LandikušićKandidat za časnog brata

fra Vlaho JakićI. godina

fra Oliver MarčinkovićI. godina

fra Valentino RadašI. godina

fra Ivan MaletićMagistar bogoslova u Zagrebu

fra Domagoj Volarević Domagistar bogoslova

fra Ivan RežićMagistar bogoslova u Splitu

fra Šime BaturII. godina

fra Marko PlejićI. godina

fra Šimun SutonII. godina

fra Stipe BuljanII. godina

fra Marko PudarIII. godina

fra Ivan NovakovićIII. godina

fra Herve Tumanar Poto-PotoIV. godina

fra Richard KakuleIV. godina

Župa svih svetihNeorić

Župa sv. Ilije prorokaMetković

HKZ- A. StepincaStuttgart Zentrum,

Njemačka

Župa sv. MihovilaLišane

Župa Gospe od RužarijaPridraga

Župa Gospe od otokaSolin

Župa Gospe

SinjskeSinj

Župa sv. Petra i PavlaKočerin, BiH

Župa sv. Ivana KrstiteljaGrab-Velić

Župa sv. Ante PadovanskogPrugovo-Broćanac

Župa Majke Otkupiteljeve

KinshasaDR Kongo

Župa sv. Josipa Butembo-Beni

DR Kongo

50 51


fra Vlaho Jakić

BratsKi život u franjevaČKoM KleriKatu

„Gospodin mi je dao braću“, ističe sveti Franjo u svojoj oporuci napisanoj neposredno prije smrti. oni koji su sli-jedili Franju nazivali su se braćom, a nji-hov zajednički život svjedočio je novoj vrsti „obitelji“ – franjevačkoj obitelji. Tako se nastavlja i danas; većina braće i sestara franjevca žive zajedno u zajed-nici, dijeleći svoj životni prostor, imetak i odgovornost za dobrobit drugih. Gov-oreći o zajedništvu, nerijetko zagazimo u idealiziranje istoga pri čemu nižemo već izlizane ispraznice. Zaboravljamo činjenicu da i franjevačku zajednicu čine ljudi, svi crveni ispod kože, ljudi različi-tih dobnih skupina, podrijetla i iskusta-va. Ali zašto zatvarati oči pred istinom?! Među braćom vrlo lako se mogu po-javiti nesuglasice i potrebno je obratiti pozornost na osobne odnose i razvoj povjerenja. Ni prijateljstvo u kojemu

osobno biramo svoje prijatelje nije lišeno konflikata, a kamoli da ih bude lišena jedna zajednica poput franjevačke u kojoj člano-vi ne biraju jedni druge. Te različitosti tre-ba shvatiti kao bogatstvo, a ne kao teret ili poteškoću. Ni u jednom trenutku ne smije se zanemariti ono najbitnije – braća su, sa svom svojom individualnošću, darovima i talentima, na jednomu te istomu putu nasljedovanja Isusa krista, na onaj način kako je to činio Serafski otac sveti Franjo. To bi značilo da sve kvalitete koje kao pojed-inci posjeduju mogu usmjeriti u istom sm-jeru, međusobno se nadopunjujući i pot-pomažući u dobrim i lošim vremenima. Iz takvoga zajedništva mogu proizlaziti samo zadovoljstvo, učinkovitost u radu i uzorno življenje svoje vjere.

dobri primjeri zajedničkog života braće jesu franjevačke kuće za odgoj i studij u ko-jima se mladići pripremaju za redovništvo i svećeništvo. Njihovi životni putevi uvelike se razlikuju, a onda se u odgojnim zavodima susreću i uče se živjeti zajedno kao braća.

Takva je kuća odgoja i franjevački klerikat na Trsteniku, u Splitu. Taj naziv označava kuću ili samostan gdje se mladi franjevci, također zvani „klerici“ ili bogoslovi, odgaja-ju i školuju za buduću službu. Učeći jedni od drugih, primjerom i riječju žele svjedoči-ti krista današnjoj kulturi i društvu. Eventu-alne razmirice ili trzavice ne zaobilaze ni ovu zajednicu, no one se ne smiju shvaćati kao zlo, nego kao slabosti pojedinaca u ko-jima, kada do njih dođe, poteškoće mora-ju biti riješene, a istina na pomalo grublji način iznesena na vidjelo. Redovnik se u zajednici vježba za život izvan nje, otkriva sebe i uočava vlastita ograničenja. okružen je braćom kojima je dužnost upozoriti i ukoriti kada je to potrebno. To je golema prednost bratskog života u zajednici, u za-jednici koja nije niti obiteljska, niti je ona prijateljski odnos, nego upravo između te dvije krajnosti. Upozoravajući druge, odgajajući jedni druge, ponajprije prim-jerom, a onda i riječima, postajemo jedni drugima i braća i prijatelji čije prijateljstvo nije utemeljeno na samodopadnosti ili još gore, prijetvornosti. živeći u zajednici, htje-

li ili ne, postajemo ono što jesmo, a kada to spoznamo, pozvani smo na „usavršavanje“.

Zajednicu u klerikatu čine franjevački studenti i njihovi odgojitelji – magistar i domagistar, uz koje su u kući prisutna i dru-ga braća, većinom aktivni i umirovljeni pro-fesori. Svakako, riječ je o šarolikom bratstvu u kojemu velike razlike u godinama, pon-ajprije bogoslova i umirovljenih profesora, mogu biti shvaćene kao prepreka zbog uzajamnog neshvaćanja, ali i kao prednost zbog međusobnog nadopunjavanja. kako bi se ta eventualna prepreka nadišla, nužna je suradnja s obiju strana, to jest spremnost na razumijevanje drugoga. Svakako, kod starije braće ne bi smjelo prevladavati raz-mišljanje poput onoga: „U moje vrijeme…“, dok mlađa braća u starijima trebaju pre-poznavati mudrost, učiti od njih, trudeći se nasljedovati pozitivno i uočavajući nega-tivno koje neće nasljedovati.

život nas franjevačkih bogoslova počiva na zajedništvu jer je jednostavno osmišl-jen, tako da gotovo sve čine obavljamo zajedno. Na prvome mjestu u dnevnom rasporedu stoji molitva. Srce zajednice

fra Nikola ŽuljV. godina

fra Josip Jurić Šoltostudent povijesti u Zagrebu

52 53


uvijek se nalazi u zajedničkoj molitvi i oko Gospodinovog stola – euharistije. Upra-vo molitvom, odnosno svetom misom, započinjemo svaki dan. kao i u svakoj obitelji ili zajednici hrana je važna, a objedi su žarišta zajedničkog života. To su prigode koje se događaju triput dnevno, prigode u kojima se mogu prepričavati događaji dana, zgode i nezgode s fakulteta ili pričati vicevi − u franjevačkoj kući odzvanja puno smije-ha! velik dio vremena obilježen je i studijem, po čemu se život bogoslova ne razlikuje u mnogome od života drugih studenata.

Svaki od nas ima svoja zanimanja, svoje sklonosti i sposobnosti koje treba razvijati na korist svoju i na korist zajednice, a ujed-no na vlastito zadovoljstvo. Prema tome život i rad bogoslova naše Provincije očituje se i u djelovanju četiriju sekcija (grupa): iz-davačka, karitativna, liturgijska i sportska. Sudjelujući u radu sekcija bogoslovi nas-toje animirati i svojim radom oplemeniti

svakodnevni život u klerikatu. Braća koja im-aju dara za pisanje i umjetnost upisuju se u izdavačku sekciju u koju spada, uglavnom, izdavanje časopisa Počeci, prigodnih leta-ka, čestitki, brošura te vođenje bogoslovske internetske stranice i objavljivanje članaka. Članovi karitativne sekcije organiziranjem humanitarnih akcija, najčešće u suradnji sa župnicima, pomažu materijalno potrebitim obiteljima. osim toga, susretima s osaml-jenima, zapostavljenima, posjetima starima i nemoćnima nastojimo biti podrška, makar kroz razgovor. Bogoslovi koji su članovi litur-gijske sekcije brinu se ponajprije za svakod-nevne molitvene trenutke te za animiranje slavlja liturgijskih čina. U sekciju također spada i priprema obreda za sve blagdane i svetkovine. Bogoslovi neprestance rade na usavršavanju svojih pjevačkih i sviračkih sposobnosti. oni imaju i zbor koji, osim što animira liturgiju u klerikatu, nastupa na koncertima i crkvenim skupovima. Članovi sportske sekcije kao zaduženje imaju or-

ganiziranje povremenih sportskih zbivanja i općenito animiranje rekreacijskog života mlađe braće.

Za vrijeme trajanja početne formacije, odnosno u prve četiri godine studija, cije-la redovnička zajednica sudjeluje i pomaže mladoj braći da jasno uoče što Bog traži od njih u Crkvi. Starija braća, nakon procjene da je bogoslov spreman potpuno i vjerodosto-jno živjeti svoje redovničke zavjete čistoće, poslušnosti i siromaštva, pripuštaju ga na svečane (doživotne) zavjete kojima postaje punopravni član provincije. osim svečanih zavjeta, život mladog franjevca-klerika još obilježava đakonsko i svećeničko ređenje. Zajednica veliku brigu stavlja na kandidate za đakonat i prezbiterat i upućuju ih dobrim i korisnim primjerima te savjetima. S druge pak strane, svaki je pojedinac pozvan da u svojem srcu bude čvrst i postojan kako bi u daljnjem životu ostao vjeran svojoj odluci da slijedi krista i bude njegova produžena

ruka. Nakon završene šeste, pastoralne go-dine, točnije svećeničkim ređenjem i dodjel-jivanjem mladomisniku prve službe, završava vrijeme zajedničkog života u klerikatu. Naša Provincija je pastoralne naravi, što znači da će većina braće svoj život provesti na župama, odvojeno od zajednice. Unatoč tomu, tjeles-nom odvojenošću njihova pripadnost zajed-nici nije umanjena.

živjeti s braćom, koju nam je dao Gospodin, veliko nam je olakšanje i pomoć da ostanemo usredotočeni na naše zavjete. Imajući braću, imamo se s kime međusobno podupirati za vrijeme zajedničkih susreta, molitve, objeda i u obavljanju zajedničkih nam obaveza. U svijetu koji postaje neuhvatljiv, koji golemom brzinom, navodno, ide unaprijed, a zapravo se udaljava od svojega Gospodina, od uopće etičkih vrijednosti – u takvom svijetu mi ima-mo prigodu zastati i proživjeti ljepotu kršćan-skoga življenja u zajedništvu.

54 55

Dvadeset i prvo stoljeće povi-jesno je svrstano u najmod-ernije, suvremeno doba. To

suvremeno doba sa sobom je donijelo i napredak u tehnologiji te komunikaci-ji. Internet je postao jedan od glavnih sredstava informiranja suvremenog čovjeka. Nekoć mreža koja je služila znanstvenicima za istraživačke eksper-imente, postala je jednom od žila ku-cavica modernog svijeta.

Izdavačka sekcija

o BogoslovsKiM stranicaMa


U skladu s vremenom u kojem živimo i sama Crkva, vođena odrednicama drugog vatikanskog sabora, počela se prilagođa-vati i otvarati svijetu. Tako smo i mi, fran-jevački bogoslovi Provincije Presvetog otkupitelja, „otvorili vrata i prozore“ naše bogoslovne zajednice. otvaranjem web stranice bogoslovije, a poslije i Facebook stranice želimo, na suvremen način, prib-ližiti Isusa krista i nauk sv. Franje mladima i starima te olakšati „prvi kontakt“ potenci-jalnim duhovnim zvanjima.

Facebook stranica „Bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja“ trenutno

broji preko pet tisuća i osamsto pratitelja što je pokazatelj ustrajnog rada generacija bogoslova koji su uređivali i dan danas uređuju tu stranicu. Stranica je osnovana 2014. godine i od tada se redovito popunjava novim sadržajima iz duhovnosti, događanjima iz Provincije i klerikata, a sve je popraćeno izdašnom fotogalerijom koja se već pretvorila u svojevrstan digitalni arhiv bogoslovije.

Web stranica bogoslovije, www.franjevci-st.hr, služi kao službeno sredstvo priopćavanja bogoslovije dok je Facebook nešto manje formal-no sredstvo u kojem se nalazi manje teksta, a više fotografija. Za razliku od Facebook stranice, web stranicu gotovo isključivo vodi magistar bo-goslova, a trenutni magistar je fra Ivan Režić.

Sadržaj obadviju stranica uređu-je Izdavačka sekcija bogoslova, a u njoj su bogoslovi kojima je Gospodin darovao talent lijepog izražavanja te umjetničke dušice s talentom foto-grafije.

56 57

fra Ivan Novaković


Karitativna seKcija

Karitativna sekcija franje-vačkih bogoslova već godi-nama aktivno djeluje na

raznim područjima koja su na poseban način potrebna kršćanske ljubavi, bilo u našem gradu Splitu, ali i pun šire. važno je napomenuti da sekcija nema stalnih donacija, one dolaze povre-meno s raznih strana, stoga su naše djelatnosti time ograničene. Usprkos tome, možemo posvjedočiti da iza nas stoje akcije kojih se ne bi postidjele ni „velike“ humanitarne organizacije. Sekcija se sastoji od grupice bogoslo-va koji raznim idejama-prijedlozima polako i ostale bogoslove potiču na sudjelovanje, a to rezultira itekako vidljivim plodovima. Sekcija financijski redovito pomaže obiteljima koje se nalaze u teškom materijalnom stanju. da ne nabrajam samo okvirno čime se sekcija bavi, predstavit ću rad sekcije u 2019. godini kroz četiri raznovrsne djelatnosti.

Trčim za obrok više

U subotu 8. lipnja 2019. godine u Splitu je održana peta humanitarnu utrku za djecu Marijinih obroka pod nazivom „Trčimo za obrok više”. Cilj humanitarne utrke je bio informiranje građana o djelovanju Marijinih obroka i prikupljanje sredstava za kuhinju Split-Croatia koja se nalazi u Liberiji, a hrani

219 djece. Bogoslovi su sudjelovali aktivno kao volonteri, ali i kao trkači.

Darivanje prijatelja

U petak 6. prosinaca 2019. godine pro-slavili smo spomendan svetog Nikole, nebeskog zaštitnika djece, putnika i po-moraca. Proslavili smo s našim dragim sus-jedima, u dnevnom centru „Juraj Bonaći“, uz izmjenu poklona. Naši susjedi su nam iskreni prijatelji koji su nas osvojili svojom iskrenom ljubavlju i toplinom, a koju u ovom užurbanom svijetu često zaboravl-jamo i nedovoljno iskazujemo jedni drugi-ma.

Lančana reakcija: Tučepi – Baška Voda – Split

U nedjelju 15. prosinca 2019. godine, na treću nedjelju došašća zvanu „Gaudete“, nedjelju karitasa lančana reakcija je do-bila svoju treću kariku – iz Tučepa i Baške vode preselila se u grad Split. Nakon što su obitelji prikupile pakete u svojim domovi-ma, donijeli su ih u župnu zajednicu gdje ih je prihvatio župnik s krizmanicima. Bo-goslovi su taj dan pohodili župe, pokupili pakete koji su namijenjeni za najsiromašni-je obitelji grada Splita i okolice. Paketi su potom razvrstani i do Božića podijeljeni.

Čestitanje Božića

Na Badnjak, 24. prosinca 2019. godine posjetili smo starački dom „Zenta“ i proveli jutro u druženju s korisnicima uz prigodne poklone. U skupinama po nekoliko bogoslova prošetali smo po sobama doma gdje smo uz pjevanje božićnih pjesama čestitali korisnicima Božić i tako im

pjesmom donijeli božićnu radost. Na kraju smo imali zajedničko druženje u dnevnom boravku, naravno uz pjesmu.

Mi bogoslovi, koji se trenutno nalazimo u formaciji prema svećeničkom pozivu, itekako smo svjesni da naš poziv ako se u potpunosti izdvoji iz svijeta nema smisla. Izgleda kao da smo se odrekli zasnivanja vlastitih obitelji, ali tim odreknućem

Ižarivati Krista

Dragi Isuse, pomozi mi da posvuda širimo miomiris Tvoje ljubavi. Preplavi mi dušu svojim duhom i svojim životom. Prožmi cijelo moje biće, tako da moj život bude samo odsjaj Tvoga Života. Obasjaj me svojim svjetlom, da svatko koga susretnemo osjeti Tvoju prisutnost u mojoj duši. Neka podigne pogled i ne vidi mene, nego samo tebe, Isuse! Ostani sa mnom da svijetlim kao ti i da postanem svjetlo drugima. To će svjetlo Isuse dolaziti od tebe, a ne od mene, ti ćeš preko nas svijetliti drugima. Daj da te slavim onako kako ti najviše voliš - obasjavajući ljude oko sebe. Daj da te propovijedam bez propovijedanja, ne riječima, nego primjerom, privlačnom snagom, ljubaznim utjecajem svojih djela, očitom puninom ljubavi kojom moje srce gori za Tebe. Amen!

Sv. Majka Tereza

poslani smo drugima koji postaju naša mnogostruko veća obitelj. Upravo prilikom raznih susreta i akcija kroz karitativnu sekciju, usudio bih se reći, možda i najviše od svih ostalih djelatnosti, osjećamo i raspirujemo svoj milosni poziv da preko naših ruku, nogu Isus krist mijenja i oblikuje svijet da bi nam svima bio ugodnije mjesto življenja.

59

slavlje sveČaniH zavjeta

U subotu 15. rujna 2018. čet-vorica bogoslova Franjevačke provincije Presvetog otkupi-

telja položila su svečane zavjete u Redu Manje braće. Fra Slaven Čeko (Livno), fra Filip Čogelja (kaštel Stari), fra Ivo Rastočić (Metković) i fra željko Štrbac (Zagreb) zavjetovali su se da će doživotno živjeti u poslušnosti svojim poglavarima, u čis-toći i bez vlasništva. Svečano zavjetovan-je slavljeno je za vrijeme euharistijskog slavlja kojim je u crkvi Presvetog otkupi-telja predsjedao fra Joško kodžoman, provincijal splitske redovničke zajednice. koncelebriralo je 38 svećenika, među kojima: fra domagoj Runje, gvardijan samostana na Trsteniku, fra Ivan Mal-etić, definitor i magistar bogoslova u Za-

grebu, fra Ivica Jurić, magistar bogoslova u Splitu, fra Anđelko domazet, v.d. dekana kBF-a Sveučilišta u Splitu i drugi svećenici pristigli iz župnih zajednica zavjetovani-ka ili drugih župa. obredničar kod slavlja bio je fra dejan Međugorac, župni vikar u drnišu, a liturgijsko pjevanje animirao je samostanski zbor pod vodstvom gosp. Pere Prosenice.

U crkvi je bilo oko 200 vjernika, uglavnom članova obitelji i rodbine četvorice mla-dih franjevaca. obredničar je na početku kratko uveo u tijek slavlja, a točno u 10.30 krenula je procesija iz sakristije prema sa-mostanskoj crkvi. Asistirali su franjevački bogoslovi. Na slavlju su bili nazočni i no-vaci s visovca, pristigli sa svojim meštrom i domeštrom. o. Provincijal u propovijedi je istakao aktualnost franjevačke karizme koja je toliko raširena i prepoznatljiva u

fra Šimun Markulin


58

60 61

IZ ŽIVOTA U kLERIkATU

hrvatskom narodu. Zaželio je mladim re-dovnicima ustrajnost na započetom putu te u ime zajednice obećao bratsku pomoć na putu posvećenja. Nakon propovijedi pro-vincijal kodžoman postavio je pitanja kandi-datima o spremnosti da se potpuno posvete Bogu, nasljedujući primjer sv. Franje Asiškog i Pravilo Reda Manje braće. Slijedilo je pje-vanje litanija, a potom sam čin svečanog zavjetovanja. Zavjetovanici su, čitajući vlas-toručno ispisan obrazac zavjetovanja, po-jedinačno pristupali predsjedatelju slavlja. Nakon što su sva četvorica pred okupljenom zajednicom izrekla doživotne zavjete, pris-tupili su prisutni fratri i svjetovni svećenici koji su čestitali novim punopravnim člano-vima Provincije. Euharistijsko slavlje nastavl-jeno je kao uobičajeno.

Poslije Popričesne molitve okupljenima se obratio fra domagoj Runje, gvardijan Fran-jevačkog samostana o. fra Ante Antića. Čes-titao je braći slavlje svečanih zavjeta te krat-ko protumačio geslo koje su izabrali za dan svojega zavjetovanja i tiskali ga na prigod-nim sličicama. Zbor je poveo starodrevni himan Tebe Boga hvalimo, a predsjedatelj je potom udijelio svečani blagoslov. Slavlje je nastavljeno zajedničkim ručkom kojeg je samostan organizirao za prisutne svećeni-ke, bogoslove, časne sestre, članove obitel-ji, rodbinu i prijatelje zavjetovanika. Još jednom čestitamo našoj braći te im želimo obilje Božjeg blagoslova, uz molbu svemo-gućem Bogu da pošalje novih radnika u svoj vinograd.

62 63


Običaj je, još od vremena kada je bogoslovija bila u Makar-skoj, da nakon zimskog seme-

stra i ispitnog roka svi zajedno, bogoslo-vi i profesori, organiziraju izlet u prirodu. Prošlih godina smo osvojili vrhove plani-na: 2016. godine kamešnicu, 2017. go-

dine Prominu, a 2018. godine Svilaju. 2019. godine u subotu 9. ožujka u jutarnjim sa-tima, krenuli smo u posjet Brštanovu, župi Uznesenja Marijina. župa Brštanovo nalazi se na južnim padinama Moseća, a pripada općini klis u Splitsko-dalmatinskoj županiji. osnovana je oko 1720. godine kad su ram-ski franjevci doveli nove stanovnike u taj kraj. U početku je župa pripadala Trogirskoj biskupiji, a od 1830. godine pripada Šiben-

izlet Bogoslova i Profesora u Brštanovo 2019.

fra Ivan Novaković


skoj biskupiji. župa obuhvaća sela: Brštano-vo, Nisko i dugobabe, a svako selo ima svo-ju crkvu.

Pri polasku iz Splita ispratila nas je kiša, a u Brštanovu nas je dočekao župnik fra Mate Puđa sa sunčanim vremenom. Bogu hvala, sunce nas je sve obradovalo, uživali smo u toplom vremenu i pravom proljetnom danu, iako kalendarski proljeće još nije započelo. Nama bogoslovima pridružili su profesori, odgojitelji i druga braća koja su dio samo-stanske zajednice na Trsteniku te na još veću radost braća s kojom ne živimo zajedno, pro-vincijal fra Joško kodžoman, fra Ivan Maletić s bogoslovima iz Zagreba i fra Ivan Režić s novacima s visovca.

Svatko je mogao pronaći kutak za sebe. Tako su pojedina braća uživala spremajući hranu, jedni su odmjerili snage u igri na ba-lote. kako to obično biva, u ugodnom ozrač-ju razviju se i dobri razgovori. Poznato je da se zajedništvo jača i za obiteljskim stolom. Uživali smo za ručkom u dobrom društvu i hrani, zahvaljujući braći koja su se pobrinu-la da sve bude ukusno pripremljeno. Nakon ručka bila je prilika za druženje, molitvu, šet-nju. dio braće se zaputio u šetnju do bunara na Rajčici. Bunara ima 10, savršeno su kružno sazidani sa stepenicama koje se spuštaju do vode. Zahvalni Bogu na lijepom danu i žup-niku na bratskom domaćinstvu u večernjim satima smo se vratili svojim samostanima.

64 65


Već tradicionalno na blagdan sv. Franje Asiškoga, 4. listo-pada 2019. god. nadbiskup

Barišić predvodi misno slavlje za bo-goslove i odgojitelje Franjevačke pro-vincije Presvetog otkupitelja, a oni blagdan svoga utemeljitelja, šesnaes-tu godinu za redom, slave zajedno s bogoslovima i odgojiteljima split-skoga Centralnog bogoslovnog sje-meništa.

U koncelebraciji su bila petnaestorica svećenika, među kojima su: biskup u miru mons. Slobodan Štambuk, provincijal Fran-jevačke provincije Presvetog otkupitelja fra Marko Mrše, gvardijan fra Ivan Macut, mag-istar franjevačkih bogoslova fra Ivan Režić te rektor Centralnoga bogoslovnog sjemeniš-ta don Jure Bjeliš.

Biskup Barišić je u svojoj propovijedi gov-orio o malenost, skromnost i jednostavnost sv. Franje Asiškoga te upozorio prisutne da se odupru oholosti i lažnoj veličini jer prava veličina čovjeka nalazi se upravo u malenos-ti i poniznosti kakvu je živio sv. Franjo Asiški.

Proslava sv. franje asišKoga

fra Stipe Buljan


66 67


U franjevačkom samostanu Ma-jke Božje Lurdske u Zagrebu od 11. do 13. listopada 2019.

g. održan je jubilarni X. susret svih odgo-jnih zavoda naše Franjevačke provinci-je Presvetog otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Na susretu su bili postulanti iz Imotskoga, novaci s otočića visovca, bogoslovi iz klerikata u Splitu i Zagrebu te sjemeništarci iz Sinja sa svojim odgo-jiteljima.

Susret je započeo u petak navečer kad su se svi odgojni zavodi predstavili. U subotu se hodočastilo u Svetište Preda-

gocjene krvi kristove (Ludbreg). Temeljne informacije o samome Svetištu i euharisti-jskom čudu koje se u Ludbregu dogodilo davne 1411. godine izrekao je tamošnji župnik i upravitelj Svetišta mons. Josip đurkan. U 11 h misno slavlje je predvodio magistar bogoslova iz Splita fra Ivan Režić.

Nakon obilaska i ručka u Svetištu mla-di kandidati su se zaputili u nacionalno marijansko svetište Majke Božje Bistričke, a tamo ih je velikodušno dočekao i po Svetištu proveo vlč. domagoj Matošević, župnik i rektor Svetišta. Zatim je uslijedio povratak u Zagreb gdje se hodočastilo u katedralu Uznesenja Blažene djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava. o kate-drali je poneku informaciju izrekao fra Ivan

susret odgojniH zavoda

fra Josip Jurić Šolto


Marija đuzel, župni vikar u župi Majke Bož-je Lurdske.

Nakon osobne molitve na grobu blaženo-ga Alojzija kardinala Stepinca odgajanici su se vratili u samostan. Istovremeno, odgo-jitelji su imali susret s o. provincijalom fra Markom Mršom u samostanu. Nakon večere program susreta uključivao je odlazak i mo-litvu na grobu sluge Božjega fra Ante An-tića čije se tijelo nalazi u kripti župne crkve. Tamo im se obratio dr. fra Josip Šimić, vice-postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjeg fra Ante Antića. održao im je predavanje i svjedočanstvo o ocu fra Anti Antiću. otac Antić bio je pravi franjevac, i sam odgojitelj redovničkih i svećeničkih kandidata naše Provincije. Bio je krjepostan svećenik, redovnik i ispovjednik. on bi svi-ma trebao biti uzor, a posebno onima koji se spremaju za posvećeni život, naglasio je fra Josip. kasnije je na grobu uslijedila mo-litva za proglašenje blaženim oca fra Ante Antića. Nakon zajedničkog fotografiranja

uslijedilo je zajedničko druženje u samo-stanskom bratstvu.

U nedjelju je susret završio središnjim misnim slavljem u 10 h. Sv. misu preds-jedao je dr. fra Marko Mrše, provincijal naše Provincije uz koncelebraciju ostal-ih odgojitelja: fra Ivana Maletića, koji je ujedno gvardijan i župnik u samostanu i župi Majke Božje Lurdske, fra Mije Šabića, meštra visovačkih novaka, fra Ivana Režića, magistra splitskih bogoslova i fra Joška kodžomana, ravnatelja Sjemeništa. otac Provincijal u prigodnoj je homiliji istaknuo važnost vjere i služenja Bogu i ljudima. Pozvao je sve prisutne vjernike na molitvu za duhovna zvanja. Poslije za-jedničkog ručka svi su se zaputili u svoje matične samostane i odgojne ustanove.

Bogu hvala na bratskom zajedništvu i druženju te na lijepom vremenu koje nam je Gospodin podario da bi susret što bolje prošao.

68 69

fra Ivan Novaković

ĐaKonsKo reĐenje

Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić predvodio je u nedjelju

27. listopada 2019. godine euharistijsko slavlje u crkvi sv. Nikole u Metkoviću u zajedništvu s provincijalom Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja fra Markom Mršom, generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslavom vidovićem, dekanom Ner-etvanskog dekanata i župnikom župe sv. Nikole don davorom Bilandžićem, magistrom franjevačkih bogoslova fra Ivanom Režićem, rektorom Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Jurom Bjelišem, domagistrom franje-

vačkih bogoslova fra domagojem volare-vićem i još tridesetak svećenika zaredivši osam novih đakona.

Na naslov Franjevačke provincije Presve-tog otkupitelja: fra Slavena Čeku (župa Svih Svetih – Livno), fra Filipa Čogelju (župa sv. Ivana krstitelja – kaštel Stari), fra Ivu Rastočića (župa sv. Ilije proroka – Metk-ović) i fra željka Štrbca (župa BdM žalosne – Zagreb). Na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije: Ivana odrljina (župa Presve-tog Srca Isusova – košute), Mirka Šakića (župa Gospe u Siti – Strožanac), Nikolu Šakića (župa Gospe od Pojišana – Split) i Slavka volarevića (župa sv. Nikole – Metk-ović).

U homiliji mons. Barišić pojasnio je kako se u svom đakonskom životu ređenici tre-

baju povezati s Isusom kristom, jer samo kroz tu povezanost se može ostvariti ono što im Bog kroz sakramentalnu milost sve-tog reda želi darovati. „Gospodin Isus je đakon koji nije došao kako bi mu se služi-lo, nego je u svojoj ljubavi došao služiti svim odbačenima i napuštenima, svima onima koji su gladni Njegove ljubavi. kako biste mogli razumijeti čovjeka, morate biti povezani s tom Njegovom ljubavlju koja uključuje i jedina razumije sve dimenzije ljudskog življenja. danas, dok naša Nad-biskupija i Provincija postaju bogatije za osam novih đakona, želim da u sebi budite svijest o potrebi Njegove ljubavi u vašem životu, jer ćete vi biti njezin znak u svim žu-pama vašeg djelovanja“.

Zaključujući, pozvao je đakone na molit-vu i cjelovito predanje Božjoj volji, kako bi postali „snažni svjedoci kristova služenja svim ljudima“.

Nakon homilije Nadbiskup je polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima podijelio sakrament svetoga reda đakona-ta. Potom su novozaređeni đakoni obukli službenu liturgijsku odjeću: štolu, koja je

znak dostojanstva i vlasti, i dalmatiku, sim-bol spasenja, radosti i pravednosti. Na kra-ju obreda, đakoni su primili evanđelistar iz Nadbiskupovih ruku te s njim izmijenili cjelov mira, a potom su pristupili služenju kod oltara.

Na samom kraju misnog slavlja okupl-jenima se obratio provincijal fra Marko Mrše, koji je izrekao svoju čestitku i zahva-lu. obraćajući se đakonima, provincijal je rekao: „vjerujem da je vaše vjerničko biće spremno služiti Bogu i ljudima. od danas ste kao klerici izdvojeni iz ovoga svijeta zbog služenja svim ljudima u svijetu. Nemojte se bojati izazova bez obzira što su oni brojni i raznoliki. Niste sami, i dalje ćemo vas prati-ti svojim molitvama. Budite jedni drugima ohrabrenje i potvrda da smo svi skupa na pravom putu, na putu Isusa krista“.

Misno slavlje pjesmom je uveličao župni mješoviti zbor pod ravnanjem s. Marijane Cvitanović, a završeno je himnom „Tebe, Boga hvalimo“ i nadbiskupovim blagoslo-vom. obiteljsko i prijateljsko druženje nas-tavilo se zajedničkim blagovanjem u kripti crkve sv. Nikole.


70 71

fra Vlaho Jakić, čitač

Podjela služBe leKtorata jedanaestorici Bogoslova

U srijedu 27. studenoga 2019. godine u kapeli samostana o. fra Ante Antića u Spli-

tu devetorici bogoslova Franjevačke provincije Presvetoga otkupitelja te dvojici bogoslova iz druge provincije podijeljena je Službu lektorata. del-egacijom mnp. oca provincijala fra Marka Mrše te fra Andréa Murhabale u službu su pripušteni: fra vlaho Jakić, fra oliver Marčinković, fra Marko Plejić, fra valentino Radaš, fra Šime Batur, fra Stipe Buljan, fra Šimun Suton, fra Ivan Novaković, fra Marko Pudar te dvojica braće studenata iz dR konga fra Richard kakule i fra Herve Tumanar.

Svečano euharistijsko slavlje, s obredom primanja u Službu čitača, u ime o. Provin-cijala predslavio je magistar bogoslova fra Ivan Režić koji je na samom početku uveo kandidate u smisao te službe.

Čitač je, kako je istaknuo, onaj koji pre-nosi Božju riječ narodu Božjem okupljenu na liturgijskom slavlju na izgradnju i po-svećenje slušatelja i samog čitača. Uz fra Ivana, u koncelebraciji su bili fra Božo vu-leta i fra Miro Ančić.

Evanđelje je navijestio đakon fra Ivo Ra-stočić koji se, nakon obreda primanja bo-goslova u službu lektorata, u svojoj pro-povijedi osvrnuo na evanđeoski ulomak, ukazavši i na potrebu da se u svakodnev-nom životu trudimo našim riječima dati smisao, a u tom nam je od velike pomoći Božja riječ kojoj smo postali navjestitelji.


72 73


adventsKo-Božićni Koncert Bogoslova

naše Provincije i gostiju

Dana 22. prosinca 2019. s poč-etkom u 20 sati održan je Ad-ventsko-božićni koncert u crk-

vi samostana na Trsteniku. Na koncertu su nastupili bogoslovi Franjevačke pro-vincije Presvetog otkupitelja i njihovi gosti. Uz Zbor bogoslova nastupili su i muški vokalni sastav „Tusculum” te žen-ski zbor kUd-a „Jedinstvo”. Glazbenom improvizacijom na orguljama ovaj kon-cert uveličao je orguljaš Andro Čalo, a tijekom izvođenja skladbi Zbora bo-goslova i ženskog zbora kUd-a „Jedin-stvo” dirigirao je prof. Pero Prosenica.

U prigodnom programu izvodile su se

adventske i božićne pjesme, a u njima su prisutni zbilja uživali što se moglo vidjeti u završnom dugotrajnom aplauzu.

Slijed programa pratio je teološki prikaz Isusova rođenja, počevši od anđeoskog navještaja Blaženoj djevici Mariji. Poseb-no je dojmljiva bila izvedba gregorijansk-og napjeva „Eccenomen domini Em-manuel”, a koja je u jednoj točki izvedbe izvedena na različite načine što je izazvalo veoma pozitivne reakcije okupljenih. Na kraju koncerta sve okupljene pozdravio je fra Ivan Macut, gvardijan samostana O. fra Ante Antića, uputivši prigodne čestitke povodom nadolazećeg Božića i božićnih blagdana, poželjevši da se i dogodine sus-retnemo istom prigodom.

bogoslov


74 75

uoČnica svijećnice


U subotu 1. veljače 2020. u sa-mostanu o. fra Ante Antića, već tradicionalno, upriličeno

je slavlje uočnice Prikazanja Gospod-inova, Svijećnice.

Susret je započeo zajedničkom probom za proslavu Svijećnice u kate-drali sv. dujma 2. siječnja s početkom u 17:30. Probe pjevanja, na kojima su sudjelovale časne sestre, bogoslovi

CBS-a i bogoslovi Franjevačke provinci-je Presvetog otkupitelja, predvodila je maestrica s. M. Mirta Škopljanac Mačina.

Nakon proba susret se nastavio u crk-vi Presvetog otkupitelja gdje se pjevala večernja molitva časoslova. Molitvu je predmolio fra Ivan Macut, gvardijan sa-mostana, a himan i psalme pjevali su bo-goslovi i časne sestre. Za orguljama je bio prof. Pero Prosenica, voditelj zbora franje-vačkih bogoslova.

Nakon večernje uslijedila je okrijepa u samostanskom blagovalištu te druženje.

fra Stipe Buljan


76 77


gosPa lurdsKa

U utorak 11. veljače 2020. proslavljena je svetkovina Gospe Lurdske u bolničkoj

kapelaniji na kBC-u križine. ovaj dan je ujedno i dan bolesnika. U prepunoj kapelici i hodniku misnom slavlju predsjedao je don Stipan Šurlin, u kon-celebraciji s don Antom Mateljanom i fra Mirom Ančićem, bolničkim kapela-nom na križinama. Pjevanje i sviranje predvodili su bogoslovi Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja.

Na početku propovijedi don Sti-pan je istaknuo da su svi prisutni vjernici zapravo hodočasnici i nije potrebno otići u Lourdes kako bi se bilo hodočasnikom. oni su došli Gos-pi Lurdskoj kako bi im bila pomoć i zagovornica u nevolji, te upravo tom gestom oni postaju hodočasnici na kBC-u križine koje su, u tom trenutku, „Lourdes u Splitu“.

Posebno se osvrnuo na sv. Bernard-icu koja je u svojoj obitelji bila najman-ja i rastom i sposobnostima te se je upravo Gospa baš njoj takvoj ukazala. Tako je istaknuo da ljudske kvalitete nisu mjerilo kod Boga i Blažene djevice Marije.

Za kraj, svima sabranima na slavlje poticajnim riječima ohrabrenja i zah-vale obratio se domaćin, fra Miroslav zazvavši zagovor Gospe Lurdske.

Fra Ivan Novaković

fra Stipe Buljan


78 79


Proslava antićeva

U srijedu 4. ožujka 2020. god., nakon trodnevne pripreme u samostanu na Trsteniku, pro-

slavljeno je Antićevo ili spomendan preminuća časnog sluge Božjeg o. fra Ante Antića. o. fra Ante Antić prem-inuo je na glasu svetosti u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu prije 55 godina, a trenutno se vodi postupak za njegovo proglašenjem blaženim.U samostanskoj crkvi Presvetog ot-

kupitelja misno slavlje s početkom u 19

sati, prije kojeg se pjevala večernja, pred-slavio je gvardijan samostana o. fra Ante Antića fra Ivan Macut. U koncelebraciji su bili fra Ivan Režić, magistar bogoslova, fra Anđelko domazet, fra Stipe Nimac, fra Miro Ančić, fra Petar Milanović Trapo, fra domagoj Runje i fra Šimun Markulin, a đakonirao je fra Slaven Čeko. Pjevanje na misi animirali su bogoslovi s voditeljem prof. Perom Prosenicom.

kroz trodnevnu pripravu te na sam dan preminuća o. Antića, već tradicionalno, propovijedali su franjevački đakoni koji su vjernicima približili lik o. Antića.

fra Stipe Buljan


80 81


Na poziv o. župnika don darija Mataka, u nedjelju 8. ožujka 2020. god. bogoslovi

Franjevačke provincije Presvetog otku-pitelja posjetili su župu „Sveti Filip i Jakov“ u istoimenom mjestu.

U župi je bogoslove dočekao gosp. Ivan Eškinja, član župskog vijeća koji je u ime župnika bogoslove upoznao sa znamenitostima mjesta, posebno se zadržavši u crkvi sv. Mihovila.

Nakon razgledavanja bogoslovi su se uputili u župnu crkvu gdje su, uz ravnanje prof. Pere Prosenice, pjevali te ministrirali na euharistijskom slavlju u 11 sati. Na koncu misnog slavlja bogoslov fra Stipe Buljan ukratko je predstavio župljanima te župe život u franjevačkom klerikatu u Splitu.

Zahvalni dragom Bogu na predivnom danu te o. župniku na gostoprimstvu, bogoslovi su se zaputili u Split obogaćeni lijepim dojmovima i zahvalni na srdačnoj dobrodošlici domaćina.

Posjet Bogoslova žuPi „sveti filiP i jaKov“

fra Stipe Buljan


82 83


Po uvriježenom običaju, bo-goslovi i profesori nakon zim-skog ispitnog roka zajedno

pođu na izlet u neku od župa u Pro-vinciji. ove godine, u subotu 14. ožujka 2020. god., u jutarnjim satima krenuli smo u posjet otoku dalmatinskom tj. župi sv. Luke. U župi nas je dočekao župnik fra Nikica Ajdučić i pastoralni suradnik prof. fra Jure Hrgović.

Svatko je mogao pronaći kutak za sebe i rekreaciju koja mu najbolje

odgovara. Tako su se pojedina braća upu-tila do obližnjih milinca u Grabu gdje ih je dočekao fra duško Botica, župnik Graba. Ipak nije se moglo izbjeći da bogoslovi i profesori odmjere snage u igri na balote. U ugodnom ozračju razviju se ugodni i za-nimljivi razgovori te natjecateljski duh iz-među starijih i iskusnijih te mladih i punih snage, ali ipak neiskusnijih i time nevješti-jih. Nakon ručka bila je prigoda za družen-je, igru malog nogometa na obližnjem igralištu, molitvu i šetnju. Zahvalni Bogu na lijepom danu i župniku na bratskom gostoprimstvu, puni dojmova vratili smo se u Split.

izlet Bogoslova, odgojitelja i Profesora u otoK dalMatinsKi

fra Stipe Buljan


84 85

Na poziv o. župnika fra Ivana Lukača, u suradnji s odgo-jiteljima u klerikatu, bo-

goslovi i novaci Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja sa svojim pro-fesorima i odgojiteljima uputili su se 6. lipnja 2020. u kljake. Subotnji dan, blagoslovljen prekrasnim vremenom, poslužio je za druženje i upoznavanje prirodnih znamenitosti toga kraja. U jutarnjim satima bogoslovi su se uputi-li iz Splita za kljake gdje ih je dočekao o. župnik. Nakon okupljanja ispred župne kuće krenuli su prema izvoru Čikole. Na izvoru je nekoliko bogoslo-

va odlučilo ući i pogledati unutrašnjost špilje iz koje izvire ova opjevana rijeka. Šetajući, imali su priliku upoznati ono što je sam sv. Franjo Asiški silno volio – Bož-ju kreativnost u prirodi. Nakon okrijepe u župnoj kući uslijedile su razne društvene igre među kojima je, svakako, najnapeti-je bilo natjecanje u balotama gdje su se susreli iskustvo starih i užarenost mladih franjevaca. Zajedničkom izletu u kljacima pridružila su se i neka starija braća s Trs-tenika te fratri koji djeluju u okolici drniša i knina. Zahvalni Bogu, djevici Mariji i sv. Iliji, zaštitniku župe kljaci na prekrasnom vremenu te o. župniku na gostoprimstvu bogoslovi i novaci uputili su se natrag svo-jim svakodnevnim obvezama.


Bogoslovi i novaci u KljaciMa

fra Stipe Buljan


86 87

Postavljanje u služBu aKolita

fra Filip Čogelja

Na svetkovinu rođenja sv. Ivana krstitelja, 24. lipnja 2020. u samostanu o. Ante

Antića, u Splitu, na Trsteniku fra Ivan Režić, magistar franjevačkih bogoslova, u ime provincijala fra Marka Mrše, postavio je u službu akolita četvoricu bogoslova Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja: fra Stipu Buljana, fra Ivana Novakovića, fra Marka Pudara i fra Šimuna Sutona. U ime provincijala fra Andrea Murhabalea u službu akolita uveo je i dvojicu bogoslova Franjevačke provincije sv. Benedikta iz konga koji studiraju teologiju na kBF-u u Splitu: fra Richarda kakulea Mahambu i fra Hervea Tumanara Poto Poto.

U euharistijskom slavlju koncelebrira-li su fra domagoj volarević, domagistar franjevačkih bogoslova i profesor litur-gike na kBF-u u Splitu te fra Šimun Marku-lin, profesor moralne teologije na istom fakultetu, a đakonirali su fra Ivo Rastočić i fra željko Štrbac. Pjevanje su provodili franjevački bogoslovi uz orguljsku pratn-ju đakona fra Filipa Čogelje.

U propovijedi, đakon fra Ivo Rastočić na-glasio je značaj ove službe za Crkvu, poseb-no istaknuvši važnost priprave za služenje vjernicima kroz službu akolita, i tumačeći odnos prema euharistiji po primjeru sv. Franje Asiškoga, sv. klare Asiške i sv. Paška-la Bajlonskoga. Nakon propovijedi uslije-dio je sam čin postavljanja u službu akolita, a na koncu misnog slavlja predsjedatelj fra Ivan Režić je čestitao braći postavljenoj u službu akolita u ime obojice provincijala i

u svoje osobno ime te im poželio Božji blagoslov na njihovom daljnjem putu prema svećeništvu.

Akolitova je zadaća da pripremi oltar i što je potrebno za euharistijsko slavlje te da poslužuje kod oltara i pomaže svećeni-ku i đakonu u bogoslužnim činima, oso-bito u slavljenju svete mise. Akoliti su, po samoj svojoj službi, izvanredni djelitelji pričesti (kan. 910, § 2 ); kad nema svećeni-ka ni đakona, a potreba traži, mogu u di-jeljenju pričesti pomagati svećenicima i đakonima. Isto tako, ako nema svećenika ni đakona, mogu izlagati Presveti oltarski sakrament na klanjanje i čašćenje, ali ne i blagoslivljati vjernike s Presvetim (kan. 943).


88 89


U subotu 27. lipnja 2020. u crkvi Gospe od Zdravlja na dobrom (Split) mons.

Marin Barišić, nadbiskup i metropolit splitsko-makarski zaredio je osmoricu novih svećenika. Četvoricu na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije i čet-voricu na naslov Franjevačke provinci-je Presvetog otkupitelja, a oni su: don Ivan odrljin, don Nikola Šakić, don Mirko Šakić, don Slavko volarević, fra Filip Čogelja, fra Ivo Rastočić, fra Slaven Čeko i fra željko Štrbac.

Uz nadbiskupa Barišića u koncelebraciji su bili fra Marko Mrše, provincijski ministar Franjevačke provincije Presvetog otkupi-telja, mons. Miroslav vidović, generalni vikar Splitsko – makarske nadbiskupije, odgojitelji ređenika i još dvadesetak svećenika.

Mons. Barišić u homiliji se dotaknuo teme dostojnosti kandidata za prezbiterat te is-taknuo „da ljudsko mišljenje o tome nije dovoljno, jer mi ne poznajemo srca kan-didata za svećeništvo u potpunosti“. „kroz današnje evanđelje Gospodin govori da ne može biti Njegov učenik onaj tko više voli oca ili majku od Njega te nas podučava da je dostojan onaj tko prihvaća svoj križ i ide

svećeniČKo reĐenje

fra Stipe Buljan


90 91


za Njim. Mi trebamo ljubiti svoje roditelje, ali Gospodin treba biti na prvom mjestu, jer je on punina ljubavi“.

Na kraju slavlja nadbiskup je zahvalio svi-ma koji su i na najmanji mogući način po-mogli ređenicima da dođu do ovog trenut-ka, tj. svojeg ređenja za prezbitere Crkve, posebno obitelji i odgojiteljima koji su ih pratili u njihovom duhovnom odrastanju.

Nakon misnog slavlja okupljenima se obratio fra Marko Mrše. U svom govoru i čestitci fra Marko se kratko osvrnuo na pandemiju koja je utjecala i na ovogodišn-je ređenje, a posebno je potaknuo sve prisutne da mole za nova duhovna zvanja u Crkvi.

Novozaređenim svećenicima fra Marko je poručio: „draga mlada braćo, dragi mladomisnici, dok vam s jedne strane svakom ponaosob čestitam na – smijem

li uopće upotrijebiti riječ koju mislim reći ako ste se kristu posvetili i prepustili, ali reći ću je – čestitam vam na hrabrosti koju, siguran sam, crpite iz pouzdanja u Božju providnost, koju nalazite u dubokom smis-lu pripadnosti kristu i svijesti da ste Njego-vi službenici, učenici i svjedoci u ovom svi-jetu, a s druge strane upućujem vam riječ ohrabrenja u vršenju svojih službi, a napose u življenju vašega svećeničkog, odnosno redovničkog poziva, na osobnu duhovnu korist, na korist ove naše mjesne Crkve, re-dovničke zajednice i na korist opće Crkve“.

Na samom kraju otpjevao se himan „Tebe Boga hvalimo“ kako bi se Bogu zahvalilo za novu snagu Crkve, novih osam svećenika.

Zbog epidemiološke krize uzrokovane koronavirusom (CovId – 19) samo ređenje bilo je zatvoreno za javnost, ali moglo se pratiti uživo putem platforme YouTube.


92 93

KBF, SPLIT

94 95

kBF, SPLIT

KatoliČKi Bogoslovni faKultet sveuČilišta u sPlitu

fra Marko Plejić

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu baštini dugu povijest dvaju studija:

Franjevačke teologije u Makarskoj i Teologije u Splitu, a one su se udružile prije nešto više od 20 godina te zajedničkim snagama počele odgajati i obrazovati buduće svećenike, teologe, katehete i dr.

Na temelju međusobnih pregovora i Ugovora o suradnji na području odgoja i kulture između Svete Stolice i Repub-like Hrvatske (9. lipnja 1997.), Ugovor o udruživanju i osnivanju Katoličkog bo-goslovnog fakulteta u Splitu potpisali su 30. rujna 1997., u ime Teologije u Splitu, ordinariji Splitske metropolije (mons. Ante Jurić, mons. želimir Puljić, mons. Slobodan Štambuk i mons. Ante Ivas), a u ime Franjevačke teologije u Makar-skoj provincijal Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja fra Jure Brkan. Ugovor o radu katoličkog bogoslovnog fakulteta, u sastavu Sveučilišta u Splitu, potpisan je 9. srpnja 1999., a istoga je dana kongregacija za katolički odgoj u vatikanu izdala uredbu o osnivanju toga fakulteta.

Prema Statutu, veliki kancelar Fakulteta je nadbiskup splitsko-ma-karski (trenutno mons. Marin Barišić), koji je zastupnik ordinarijâ Splitske

metropolije, a veliki vicekancelar je pro-vincijal Franjevačke provincije Presvetog otkupitelja (trenutno fra Marko Mrše). oni su vlast Fakulteta. Upravu Fakulteta čine članovi dekanata (prof. dr. sc. Mlad-en Parlov, dekan; doc. dr. sc. Ante Akrap, prodekan za nastavu; izv. prof. dr. sc. Josip dukić, prodekan za znanost) i Fakultetsko vijeće. Među administrativnim službama ističem s. Petru Mirjanu Šakić, voditeljicu studentske službe. Studente zastupaju članovi Studentskog zbora čiji predstavni-ci sudjeluju i u radu Fakultetskog vijeća.

Nastava na Fakultetu izvodi se u dva osnovna programa, a prate dva smjera koja trenutno postoje na Fakultetu. To su Filozofsko-teološki studij (FTS) i Te-ološko-katehetski studij (TkS) koji se sas-toji od diplomskog i preddiplomskog studija. U akademskoj godini 2019./20. nastavu na Fakultetu održavaju 42 nas-tavnika, među kojima su redoviti profe-sori, izvanredni profesori, docenti, posli-jedoktorandi, asistenti, predavači i vanjski suradnici.

Brojke donosim dolje u tablici:

Svećenici Splitsko-makarske nadbiskupije

23

Franjevci provincije Presvetog otkupitelja

11

Laici 6

Redovnice (časne sestre) 2

većina studenata na kBF-u u Splitu su lai-ci koji dolaze sa šireg područja južnog di-jela Lijepe naše, a koji se osposobljavaju za područje rada pretežno u odgojno-obra-zovnim institucijama u Republici Hrvatskoj. Među studentima su i bogoslovi, svećenič-ki kandidati Splitske metropolije (Splits-ko-makarska nadbiskupija, dubrovačka biskupija, Hvarsko-bračko-viška biskupija i Šibenska biskupija) kao i bogoslovi Fran-jevačke provincije Presvetog otkupitelja, a njoj i sam pripadam.

Na Fakultet je u tekućoj akademskoj godi-ni upisano 207 studenata, a razdijeljeni su u tri studija. Na Filozofsko-teološkom studiju sveukupno je upisano 114 studenata, a od toga su 33 žene i 81 muškarac. Na Preddip-lomskom teološko-katehetskom studiju upisano je 65 studenata, od čega su njih 58 žene, a 7 muškarci. Na diplomskom te-ološko-katehetskom studiju trenutno je 28 studenata, 27 žena i 1 muškarac.

U postocima to izgledalo ovako:

KBF Split FTS TKS (prediplomski)

TKS (diplomski) Ukupno

Upisanih po studiju 114 65 28 207

Žena 33 (29 %) 58 (89 %) 27 (96 %) 118 (57 %)

Muškaraca 81 (71 %) 7 (11 %) 1 (4 %) 89 (43 %)

kBF, SPLIT

96 97

Struktura studenata je sljedeća:

Laici 147

Splitsko-makarska nadbiskupija 22 bogoslova i 4 đakona

Franjevačka provincija Presvetog otkupitelja 11 bogoslova i 4 đakona

Šibenska biskupija 7 bogoslova

dubrovačka biskupija 5 bogoslova

Redovnice 5 časnih sestara

Hrvatska dominikanska provincija 1 postulant i 1 đakon

Hvarsko-bračko-viška biskupija 1 bogoslov

Grkokatolička eparhija 1 bogoslov

U duhu interdisciplinarnosti znanosti, u nastavu se uvode i kolegiji koji nisu usko vezani s teologijom i filozofijom pa se u tom smislu studentima koji završe zadane studije daje jedno šire znanje koje je potrebno u današnjem svijetu koji traži svestranog čovjeka.

kao student prve godine kBF-a u Splitu, slušajući kolegije koje sam upisao, mogu posvjedočiti korisnost studiranja ovog studija za mene kao svećeničkog kandidata, ali i za studente-laike koji će djelovati na drugim područjima gdje se traže znanja i vještine koje

kBF, SPLIT

pruža obrazovanje na splitskom kBF-u. Student tog fakulteta pozvan je nastupati kritički prema svijetu oko sebe, ali uvijek argumentirano i s dobrim namjerama te nadasve promatrajući i objašnjavajući pojave koje se događaju u društvu uvijek u svjetlu Svetog pisma, odnosno Božjeg nauma za nas.

Na Filozofsko-teološkom studiju prve dvije godine studiranja veći je naglasak dan filozofskim predmetima dok je na sljedeće tri godine veći naglasak na teološkim temama. kroz povijest filozofije učimo kako je spoznaja rasla kroz vrijeme, a kroz to nam se pruža jedna cjelovita slika koja zaokružena studijem teologije daje odgovore na temeljna pitanja života, oblikujući naše mišljenje u skladu s naukom Crkve.

kBF promiče cjeloživotno teološko obrazovanje svećenika, laika i pastoralnih službenika, a u planu je i osnivanje novih studijskih programa. Često se organizira-ju razne vrste simpozija, tribina, studijskih putovanja te se nudi mogućnost stručnog usavršavanja putem Erasmus programa. kroz svoju izdavačku djelatnost kBF u Spli-tu izdaje teološki časopis „Crkva u svijetu“, liturgijsko-pastoralnu reviju „Služba Božja“, a studenti pripremaju časopis „odraz“. Svi

navedeni se mogu pronaći na mrežnim stranicama portala znanstvenih časopisa HRČAk, a time omogućuju čovjeku da-našnje ubrzane svakodnevnice da kon-zumira sadržaj koji će ga u vjerskom smis-lu oblikovati za svakodnevnu duhovnu aktivnost.

Zaštitnik kBF-a u Splitu je sveti Jeronim dalmatinac čiju 1600. obljetnicu smrti slavimo ove godine. Sveti Jeronim kao veliki znanstvenik, teolog, egzeget i književnik svima nama može biti uzor katoličkog življenja u izučavanju svoje vjere k putu spasenja.

U skoroj će budućnosti na tržištu rada postojati potreba za članovima akademskog društva sa završenim teološkim studijem. Stoga ovaj tekst može biti poticaj onome tko čita, a ima entuzijazma prema izučavanju Božje objave sadržane u Svetom pismu koja se čovjeku otkriva u vjeri, da upiše katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu te time ostvari sebe kao osobu, doprinese svojoj katoličkoj zajednici u širenju Božje riječi i spasenja te naposljetku osigura sebi egzistenciju u smislu zaposlenja u obrazovnom sustavu Republike Hrvatske. Navješćujmo Evanđelje – Radosnu vijest, kako drugačije nego radosno!

kBF, SPLIT

98 99

IZ ŽIVOTA BOGOSLOVA

RAZMIŠLJANJA I MEDITACIJE

100 101

bogoslov

ljuBite jedni druge!

RAZMIšLJANJA I MEDITACIJE

Isus nam je dao zapovijed da ljubimo jedni druge po njegovom primjeru. Mi se često pitamo: „kako da ljubimo jedni

druge kada nam oni stvaraju probleme na našem putu?“. Na poslu uvijek imamo nekoga tko nam ne želi dobro, želi nam zlo iz zavisti jer nas ne može smisliti ili imamo nekoga u obitelji ili rodbini tko nam želi zlo. To je naša svakodnevnica koja nas muči i ne znamo kako izaći na kraj s tim ljudima.

Ljudi često kažu da mole za njih, ali ipak uđu u ogovaranje o njima, ne mogu im oprostiti i to im je trn u oku. Isus nam je ostavio najbolji primjer, sve ljude je ljubio sve do kraja. Ljudi koji su bili zavedeni đavlom iz zavisti nisu mogli prihvatiti Isu-sa kao Spasitelja i kao onoga koga je po-slao otac, već su nepravedno osudili Isu-sa. Isus se nije branio, već je prihvatio taj križ, da treba dati život za naše grijehe. Na nama je da te ljude prihvatimo i ljubimo, umjesto da ih osuđujemo i ogovaramo.

Isus je na križu molio za svoje neprijatel-je, nije ih osuđivao. Isto tako i sv. Stjepan, prvomučenik, prije nego što je izdahnuo, molio je za svoje neprijatelje. I ostali nasl-jedovatelji krista kroz povijest Crkve prih-vatili su svoj križ bez mrmljanja, iz ljubavi prema kristu.

Sv. Maksim Ispovjedalac, monah koji je živio i djelovao u sedmom stoljeću, du-blje nam objašnjava zašto i kako treba-mo ljubiti svoje neprijatelje, one koji nas

mrze i namjerno nam žele zlo. on kaže da je rješenje u kristu, čovjekoljupcu koji mržnju i osvetu pobjeđuje praštanjem. Sve je to da se proslavi ime Isusa krista i sve treba biti u radosti. Maksim ljubavi prema bližnjemu, a osobito prema neprijateljima, toliko ima u srcu da u njoj vidi bitni razlog kristova ut-jelovljenja. Mi smo stvoreni na sliku Božju i u nama je usađeno da možemo ljubiti jedni druge.

Imamo snagu da ne uzvratimo na na-pade i da ljubimo one koji nas mrze. Isus nam daje zapovijed da ljubimo svoje nepri-jatelje i činimo dobro onima koji nas mrze. dao je tu zapovijed, ne kao nemoguće, već kao moguće jer inače ne bi kažnjavao on-oga koji ih krši. A i sam Gospodin dao nam je primjer svojim djelima kako se to radi. Tako da ono što se čini nemoguće, postaje moguće. Što je čovjeku nemoguće, Bogu je moguće, možemo postići Božjom snagom. Isus nije pobijedio đavla osvećujući se za njegova djela, već ga je pobijedio tako što je trpio radi njega. kako je u pustinji pretr-pio sve kušnje, tako je i poslije, preko ljudi koji su bili zavedeni đavlom, pretrpio sve udarce sve do smrti na križu.

Maksim zatim kaže da ako ne možemo ljubiti svoje neprijatelje, ako ih ne možemo prihvatiti, znači da ne poznajemo dovoljno Boga i njegove namjere, a ako nekoga ne poznajemo, ne možemo ga ni ljubiti. A naš cilj je da upoznamo Boga, da ga prihvati-mo i ljubimo. To se postiže kroz tri kreposti: ljubav, uzdržljivost i molitvu. Ljubav naše srce čini blagim, uzdržljivost zauzdava želju, a molitva odvraća dušu od zamišljaja i pri-nosi je Bogu.


102 103

fra Ivo Rastočić

vjernost ljuBavi


“Ovdje su sutoni rađali svanućaOvdje su smrti zore uskrsnućaTajnu mog življenja kruh života krijeIz njega uvijek novi život klije”

Koliko god danas proživljav-amo i doživljavamo duh be-sperspektivnosti i beznađa,

ipak danas jako osjećamo potrebu za ostankom i nastavkom borbe za naš prosperitet i bolje sutra koje se izražava u primjerima iz svakodnevnice i sabra-nosti. To je sve odraz današnjeg mladog čovjeka koji želi iz inata ostati i koji želi biti suprotiva svemu što nameću iluzio-nisti našega društva. želi biti suprotiva onome cajkaškom relativizmu (ovdje ne mislim samo na glazbu, već sve ono prljavo, nemoralno i bahato što nam se nameće kao lako rješenje problema) što ga želi odstraniti i potjerati negdje drugdje. Potjerati tamo gdje mu nije dom i gdje je uvijek stranac. Tako smo svi pozvani postati ta suprotiva i vjero-dostojna škola perspektive unatoč sve-mu. Premda je to teško i svi mi imamo neke svoje dužnosti i potrebe upravo ta težina bi nas trebala osposobljavati i poticati da budemo sposobni izgrađiv-ati svoju povijest u domovini.

To je upravo vjernost ljubavi koju su nam u povijesti ostavili naši velikani. oni koji su svoj život položili na oltar

domovine i tako nam ostavili baštinu koju nam je čuvati. Zar ćemo svojim odlaskom tu baštinu razbaštiniti? odgovor možemo dobiti samo ako budemo suprotiva i osta-nemo baštiniti tu baštinu krvavu i pono-sno. To je vrijednost te vjernosti ljubavi jer ona ovisi o našoj spremnosti i raspoloživ-osti krenuti dalje kao i općeg životnoga stava prema prošlosti, sadašnjosti i bu-dućnosti. I tu se ne smijemo dati demo-tivirati raznim izjavama, korupcijom i ne-potizmom jer to bi bilo pouzdanje u svoje snage, to bi bilo traženje isprike i bijeg s bojišta današnjice. To moramo nadići dru-gom komponentom vjernosti ljubavi, tj. zajedništvom. Graditi zajedništvo je teško i pomalo utopijski, ali baš zato moramo ostati i pokušati graditi kuću na stijeni. I tu ne smijemo tražiti bijeg od svakidašnjih dužnosti pravdajući se zajedništvom.

Često nije jednostavno promijeniti sebe u vjernost ljubavi i graditi zajedništvo na tome temelju. Zato nam treba pomoć mo-litve i posta za naše obraćenje i za domo-vinu. I to je taj temelj na kojem se gradi domovinska kuća. Tu se gradi solidarnost. Ako počnemo graditi na tim temeljima, izgraditi ćemo kuću na temelju molitve s nosivim zidovima vjernosti ljubavi i za krovom zajedništva. U toj kući ćemo živ-jeti ono istinsko domoljublje i gledati kroz njene prozore ljepote Lijepe naše domovi-ne Hrvatske!

Mnogi nam i danas daju svjedočanstvo te ljubavi i zajedništva. Nabrojimo neke od njih: molitelji ispred bolnica i na kameni-tim vratima, marijanski hodači za domovi-


nu, hodači za život, volonteri 72 sata bez kompromisa, Frama, koncerti u našim dvoranama, tisuću Ivana… Nadalje: i Lidija, blagajnica u trgovini, Barbara, majka petero krasne djece kojoj je muž u Njemačkoj, Marija koja puno toga pokreće, Jure koji je pra-va Suprotiva, Ivana koja nas zove u Sarajevo, Petra, Anđela i Ela, Stjepan, Paula, Terezija, Hrvoje te brojni drugi. oni nam, iz dana u dan, odgovaraju svojim životnim primjerom, ljubavlju i ostankom u domovini. Njihov je uspjeh u Bogu, obitelji i domovini, a iz toga izlaze svi drugi učinci.

To su jednostavni ljudi i s njiho-vih usana čuješ one stihove: „ostani tu, tu je tvoja mati…“ Ti mladi ljudi ostaju ovdje graditi kuću domovine. Tu traži primjer te poticaj za graditi kuću domovine, bez obzira na to što ti drugi nameću.

Gospodine, sklopljenih ruku i suz-nih očiju molimo te da naši mladi smognu hrabrosti ostati tu na rodnoj grudi unatoč svim nametanjima. Mo-limo te da se svi mi popravimo i iz-gradimo vjernost ljubavi prema sebi i prema drugima. Neka naša ognjišta i dalje budu puna dječje graje i plača novorođenčadi. daj nam snage da nikada ne odustanemo od promi-canja života i budemo suprotiva kulturi smrti koja je agresivna i pro-gresivna. Znamo da samo s Tvojom pomoći možemo pobijediti. daj nam ta krila molitve da poletimo visoko gore. Nadahni nas zajedništvom da izgradimo domovinu po mjeri mla-dih. daj nama starijima ustrajnost prihvaćanja i mudrosti da dadnemo

mladima šansu graditi bolju Hrvatsku. Hrvat-sku bez odlaska, Hrvatsku u kojoj se život cijeni i vrednote čuvaju. To te molimo po zagovoru Blažene djevice Marije kraljice Hrvata i sv. Josi-pa našeg zaštitnika!

Amen!

104 105

fra Oliver Marčinković

Kraljice svete Krunice


„kraljice svete krunice“ dobro je po-znata pjesma u hrvatskom narodu te se često i rado pjeva, a u Lauretans-kim litanijama, koje sadrže najljepše marijanske naslove, nalazimo također zaziv „kraljice svete krunice“. Naslov „kraljica“ vezan je uz Marijino služen-je, njezinu svetost i prihvaćanje Božje volje po čemu je i slavljena kao kral-jica raznih Božjih službenika. krunica djevice Marije, koja je po svom obliku marijanska, usredotočena je sva na krista i u sebi sadrži dubinu cjelokup-ne evanđeoske poruke, zato je i nazi-vamo „Evanđelje u malom“. Molimo ju, ne samo da s Marijom naučimo što je krist činio, nego da „naučimo Njega“. vođena duhom Svetim postupno se širila u drugom tisućljeću; molitva je koju su voljeli mnogi sveci i na koju je poticalo crkveno učiteljstvo. ona je Marijin trajni Magnificat, tj. veliča za djelo otkupiteljskog utjelovljenja. Jed-nostavna i duboka ostaje jako važna molitva, namijenjena da donese plo-dove svetosti te molitelj crpi obilnu milost primajući je gotovo iz samih ruku otkupiteljeve Majke. krunica je uvijek služila kao djelotvorno sredstvo molitve za mir i obitelj!

ona se s lakoćom uklapa u duhovni put kršćanstva koje, nakon dvije tisuće godina, nije ništa izgubilo od svježi-ne svojih početaka i koje se osjeća

potaknuto od duha Svetog da izveze na pučinu i da bi svijetu ponovno navijestilo, štoviše, glasno dozvalo krista kao Gospo-dina i Spasitelja, kao „Put i Istinu i život“, kao cilj ljudske povijesti, točku prema ko-joj smjeraju želje povijesti i civilizacije. I Martin Luther je izjavio da Mariju nikada ne možemo dovoljno častiti, a vidjelica u Lourdesu, sv. Bernardica, oko svoje ruke je uvijek nosila krunicu kad joj se Gospa ukazivala. Blažena djevica Marija od krunice ima i svoj blagdan koji je ustano-vljen u 16. st., a slavi se 7. listopada. on je spomen na pobjedu kršćanske vojske nad Turcima u bitci kod Lepanta nakon što je papa Pio v. pozvao vjernike da mole kruni-cu za uspješan ishod sukoba. Prvotno je nazvan „Gospa od pobjede“, a kasnije, da bi se istaknulo značenje pobjede po mol-jenju krunice, naziva se „Blagdan svete krunice“, tj. „Blagdan kraljice od krunice“, a danas je poznato i pod nazivom „Gospa od Ružarija ili Rožarija“ i slično.

Sv. papa Ivan Pavao II., u svom apostols-kom pismu krunica djevice Marije, govori da je „krunica blago koje treba ponovno otkriti. Tako jednostavna i ujedno tako bogata molitva zaslužuje da je kršćanska zajednica ponovno otkrije.“

kritičari različita stava reći će da je kruni-ca samo dosadno i suhoparno ponavlja-nje istih riječi i molitava, no razmatranje kristovih otajstava u krunici temelji se upravo na ponavljanju. Ponavljanje ima svoj dubinski i istinski smisao. Nije li ono dio naše svakodnevnice, našega života? disanje, što li je drugo nego ponavljanje?


Uvijek isti uzdah i izdah, ali po njemu ži-vimo. kucanje srca, što li je drugo nego ponavljanje? Uvijek jednako stezanje i širenje, no ono čini da krv kola tijelom. Ta, nije li čitav naš život uređen i nošen izmjenom i ponavljanjem? Uvijek iznova izlazi i zalazi sunce te bivaju dan i noć… Sav se život ostvaruje u ritmovima van-jskih uvjeta i nutarnjeg ispunjenja. Zašto onda ono što je u drugim okolnostima dobro, ne bi bilo dobro i u vjerskom ži-votu? A krunica je utvrđen oblik vjerskog života. Neka nam krunica ne bude samo suhoparno i dosadno ponavljanje, nego neka svako ponavljanje Zdravo Marije bude istinski čin ljubavi koji u konačni-ci po njoj upravljamo Isusu da bismo se tako potpunije suobličili kristu te mogli zajedno sa sv. Pavlom izjaviti: „živim, ali ne više ja, nego živi krist u meni.“

Pozvani smo iznova otkrivati smisao molitve svete krunice u svjetlu Pisma, u skladu s liturgijom i u ozračju svoje sva-kodnevice.

Završit ću dirljivim riječima blaženog Bartola Longa, „apostola krunice“ ko-jima zaključuje slavnu Molitvu kralji-ci svete krunice: „o blažena Marijina krunice, slatki okove koji nas vežeš uz Boga, spono ljubavi koja nas sjedinjuješ s anđelima, tvrđavo spasenja u napa-dima pakla, sigurna luko u sveudiljnoj propasti, nećemo te nikada napustiti. Ti ćeš nam biti utjeha u času smrti. Tebi neka je upućen posljednji cjelov živo-ta što se gasi. I posljednja riječ s naših usana bit će tvoje ime, kraljice krunice, Majko naša draga, Utočište grešnika, na-juzvišenija Tješiteljice žalosnih. Posvuda neka si blagoslovljena, danas i uvijeke, na zemlji i na nebu. Amen.“

106 107

Ispitno razdoblje bliži se svome kraju, a studentima je to razdoblje obilježeno različitim napetostima.

U takvim situacijama teško je uskladi-ti sve svoje obveze prema studiju. kao studentima vjernicima, a na poseban način studentima koji se spremaju za redovnički ili svećenički poziv, neizo-stavan dio života nam je i molitva. Pred ispitnim stresom molitva se može pret-voriti u razne oblike koji u svojoj dubini nemaju nikakvu ili vrlo malu dodirnu točku s istinskom molitvom. Jedan od zaštitnika studenata je i sveti Josip ku-pertinski, franjevac- konventualac koji je usprkos svim zaprekama uz snažno pouzdanje u Boga kroz molitvu po-stao svećenik i bio urešen izvanrednim Božjim darovima.

Giuseppe Maria desa rodio se 17. lipnja 1603. u Copertinu (talijanska pokrajina Puglia) i to u staji kao i Isus krist. Bio je posljednji sin Feliksa i Franc-eschine, rođene Panaca. djetinjstvo je proveo u velikoj neimaštini. Pohađao je školu, ali ju je zbog bolesti prekinuo. kad je odrastao, u njemu je dozrijevala misao da stupi u Red franjevaca kon-ventualaca. No oni ga, zbog njegove odviše oskudne izobrazbe, nisu prim-ili. Tada je otišao kapucinima i nisu ga primili. obukao je njihov habit na sam blagdan velike Gospe 1620. godine, ali nedovršivši propisanu godinu novicija-ta zbog neprikladnosti, otpustili su ga.

fra Ivan Novaković

Molitva i uČenje?!


Posredovanjem svog ujaka konventu-alca primljen je kao sluga i trećoredac u njihov samostan u Grottelli te pokazavši se kao marljiv mladić fratri su ga prih-vatili u svoje bratstvo i postao je franje-vac-konventualac. Silno je želio postati svećenikom, ali je u studiju, uza sav mar, teško napredovao. Božjom providnošću, uz sve prepreke u studiju, za svećenika je zaređen 1628. godine. U svećeničkoj služ-bi se pokazao kao dobar savjetnik i birani ispovjednik, običnih, ali i znamenitih ljudi svojega vremena. Bio je veliki pokornik i molitelj, a i u najtežim prilikama živo-ta djetinje poslušan redovnik. Bog ga je odlikovao čestim izvanrednim darovima, osobito darom levitacije ili lebdenja. Zvali su ga „leteći svetac“. Moglo bi se reći da je dobar dio života proveo „u zraku“. Ti su se zanosi i „letovi“ događali naročito za vrijeme Euharistije i prigodom različitih blagdana i svečanosti.

Zbog tih izvanrednih darova njemu su dolazili sa svih strana, ne samo znatiželjni-ci nego i ljudi, veliki i mali, željni vjerskoga ohrabrenja i savjeta. Josip se pokušavao što više distancirati, ali ih je ipak strpljivo primao. U svemu tomu on nipošto nije bio ekstravagantna osoba željna senzaci-ja. Naprotiv, želio je biti običan franjevac, svećenik, vršeći svoje svagdašnje dužnos-ti. Uz to je bio i veliki pokornik. A zbog svo-jih se izvanrednih darova nerijetko morao podložiti i teškim zabranama, neugodnim izoliranjima i strogim provjerama, što je on sve svetački strpljivo podnosio. Umro je u samostan sv. Franje u osimu kraj An-cone u zoru 18. rujna 1663. Blaženim ga je


proglasio papa Benedikt XIv. 1753. godine, a svetim papa klement XIII. 1767. godine.

Svetom Josipu studenti se obraćaju za us-pjeh na ispitima. on je bio mladić s velikim poteškoća u savladavanju studija. Iako je izgledalo da je trud koji je ulagao u učenje besplodan jer je uz veliko uloženo vrijeme rezultat bio vrlo oskudan, on je ustrajao u svom radu. želio je postati svećenik i radi tog cilja sve svoje snage je upravio da bi to i postigao. Josip je sve svoje pouzdan-je stavljao u Boga i gradio taj odnos kroz molitvu. Iako je nailazio na izrugivanje od svojih pretpostavljenih i braće, nije posus-tajao, strpljivo se trudio oko učenja. Na-posljetku su njegov trud i vrijeme prove-deno u „besplodnom“ učenju i ponavljanju po tko zna koji put istoga gradiva donije-li plod te je Josip zaređen za svećenika. Netko će možda krivo protumačiti ulogu molitve tijekom učenja i primjer svetoga Josipa kao zaštitnika studenata tako da će misliti da se za ispite ne treba truditi i učiti, već se samo molitvom obraćati za pomoć.

To je potpuno suprotno od onoga što nam svjedoči sveti Josip. Molitva ne može i nije nikome izlika da ne uči. Naprotiv, kroz mo-litvu čovjek pronalazi snagu i inspiraciju za ustrajnost i strpljivost u teškim situacijama, pa čak i onim koje izgledaju bezizlazno. Molitva je ona koja čovjek potiče da se s još više zanosa trudi oko svladavanja zadano-ga gradiva. Tek kada se čovjek trudi da što bolje nauči i savlada onu materiju koju mu je potrebna za ispit, Božja pomoć i zagovor svetoga Josipa neće izostati. Molitva nije i nikada neće biti izlika i utočište onima koji svoje obveze i dužnosti ne izvršavaju, već je ona zaštita i izraz pouzdanja u Boga koji nam je darovao snagu i milost da svoje vrijeme upravimo na plodonosno učen-je. Molitva mijenja čovjeka i potiče ga na aktivnost, na promjenu, a ne zatvara ga u skučene granice vlastitih pogleda i pre-dodžbi. Jedino na taj način Bog će iz naših oskudnih snaga učiniti da se razvije silna energija koje nismo ni svjesni, a koja može preoblikovati svijet.

Molitva svetom Josipu Kupertinskom za uspjeh na ispituDobri Bože, zahvaljujem Ti na svim darovima koje mi daješ.

Udijeli mi milost da se uvijek njima služim Tebi na slavu, za svoje posvećenje i na dobro drugih.

Daj da uvijek budem radosna srca.Blagoslovi moje roditelje i bdij nad mojim učenjem.

Prosvijetli moje učitelje, nastavnike i profesore, a budi na pomoć i mojim školskim prijateljima i prijateljicama.

Utječem Ti se po zaslugama i po zagovoru sv. Josipa Kupertinskoga, koji je i sam iskusio teškoće učenje i tjeskobe ispita, ali je doživio i radost da za

svoj trud, uz pomoć svoje drage nebeske Majke Marije, bude nagrađen.Molim Te, vodi moju pamet, učvrsti moju volju i potakni velikodušnu

zauzetost da tako ispunim svoje dužnosti i zaslužim uspješno položiti ispit pred kojim se nalazim. Amen!

108 109


veliKa suBota

Vazmeno trodnevlje, taj vrhu-nac čitave liturgijske godine, nastavlja se velikom subo-

tom. Što je velika subota? velika tišina na zemlji, velika šutnja i samoća, velika smirenost! Crkvena zvona i dalje šute. Čitav svijet stoji zaprepašten pred mi-sterijem smrti. Isus leži u grobu, a Crkva se u tišini spominje Gospodinove od-sutnosti i ostaje uz njegov grob razma-trajući njegovu muku i smrt, očekujući njegovo uskrsnuće. ovo je dan skrive-nosti Boga, dan onog velikog paradok-sa kojega u vjerovanju ispovijedamo riječima „sašao nad pakao“. Silazak koji je bitan za naše spasenje. Isus je sišao u podzemlje da oslobodi te pravedne duše koje su bile lišene gledanja Boga, zapovijeda im da se probude, da usta-nu i da zajedno s njim izađu. Tako je dovršio evanđeoski navještaj spasenja, time što Isus dovodi Božju beskrajnu ljubav tamo gdje vlada vječna tama. Tako iz carstva smrti dopire poruka velike subote: samoća je nadvladana. Isus pruža ruku koja nas vodi, naš Bog vlada.

vrhunac i središte vazmenog trodne-vlja te ujedno i završetak ove jedinst-vene subote jest noć između velike su-bote i nedjelje kristova uskrsnuća. ovu noć još od ranih kršćanskih vremena nazivamo noć bdijenja. vazmeno bdi-jenje nas uvodi u najvažniju nedjelju u

povijesti, nedjelju kristova Uskrsa. Sv. Au-gustin vazmeno bdijenje naziva „majkom svih bdijenja“, a time je htio reći da svi kršćanski blagdani i svetkovine imaju izvor i sadržaj u vazmenom otajstvu. U ovoj se noći liturgijski proslavlja cjelokupna povi-jest našega spasenja, kršćani svega svijeta bdijući slave pobjedu nad smrću i obnovu života koja se proteže na sveukupno stvo-renje. ovo je izvor i središte našega života, a u njemu Crkva prinosi molitvu i hvale ocu jer nas je po svome Sinu oslobodio starog ropstva grijeha i smrti te nas poz-vao u svoje zajedništvo.

Bdijenje započinje „Službom svjetla“ u kojoj se blagoslivlja novi oganj na kojem se pali uskrsna svijeća. oganj podsjeća na duha Svetoga, a sama svijeća je sim-bol Isusa krista slavnoga koji je uskrsnuo i raskinuo okove mraka i donio ljudima novo svjetlo. Svjetlo čovječanstva koje raz-goni tmine srca i duha te osvjetljuje sva-koga čovjeka koji dolazi na svijet. krist je svjetlost svijeta, on je doista uskrsnuo, Alfa i omega, početak i kraj, smrt nad njim više nema moći, a svojom smrću on je zauvijek pobijedio zlo i svim je ljudima podario sam Božji život, a tu radost Crkva izražava kroz Hvalospjev uskrsnoj svijeći. Na plamenu svijeće vjernici pale svoje svijeće i pre-dajući svjetlo jednim drugima, prisjećaju se da su svoju vjeru primili od drugih i za-daća im je predati ju dalje.

Starozavjetna čitanja nas vode prema punini vremena, prema kristu, zato je Služba riječi osobita, jer su vjernici u starini željeli dočekati zoru uskrsnog jutra razma-

trajući „divna djela što ih je Gospodin Bog svome narodu od početka činio, vjeran svojoj riječi i obećanju”.

Treći dio vazmenog bdijenja je Služba krštenja u kojoj se blagoslivlja voda kojom će biti kršteni katekumeni u toj Svetoj noći i poškropljeni kršteni sudionici koji iznova prihvaćaju ono što su u djetinjstvu mjesto njih učinili roditelji i kumovi, odriču se gri-jeha i ispovijedaju svoju vjeru. da bismo rasli u onome što smo krštenjem primili, krist nam se daruje u sakramentu euhari-stije koji obilježava posljednji dio vazme-nog bdijenja.

Euharistijskom gozbom uzimamo udjela u njegovu vazmenom otajstvu: rođenju,

životu, muci, smrti, uskrsnuću i slavnom uzašašću te primamo duha Svetoga kako bismo bili zajednica vjere, nade i ljubavi. kristovim prijelazom iz smrti u život preo-bražena je sva naša svakodnevnica, a ovo čudo protegnulo je svoje posljedice na sve ljude i događaje. dokle god bude svijeta i vijeka, krist uskrsnuli bit će u njemu prisu-tan i pozivat će ljude da se susretnu s njime u jednostavnosti svagdašnjeg života. Neka u vazmenoj noći cijelo naše biće i naš živ-ot budu preobraženi pobjedom života nad smrću, a kristovo svjetlo uskrsnuća i riječi kojima je ono praćeno neka nas nose u sla-vlju ovoga otajstva. Neka nam po Isusovu uskrsnuću svi dani budu blagoslovljeni.

RAZMIšLJANJA I MEDITACIJE RAZMIšLJANJA I MEDITACIJE

110 111

fra Valentino Radaš

Poniznost

Bog nam dolazi na jednosta-van način, ponizno u djete-tu. Nije li divna ta Božja po-

niznost?! Sama je sebe ponizio da nam postane blizak, jednim od nas. Bog nas toliko ljubi da nam se potpuno daro-vao. on nije neki daleki Bog, blizak je čovjeku, Bog zainteresiran za tvoj život. Stalo mu je do tebe. on je ljubav i ne može ne ljubiti. Traži čovjeka i nikad ne odustaje od njega, ne umara se.

Mi ljudi smo slabi i grešni. Bog nas traži, a mi nerijetko bježimo od Njega. on nas ljubi, a mi ne uzvraćamo ljubav. Lakše nam je griješiti, negoli se odup-irati grijehu. Lakše je gospodariti nad drugim, negoli mu služiti. Teško je izići iz samoga sebe i drugom se darova-ti. Čovjek više teži tome da ugodi sebi nego drugome. Naša nas sebičnost čes-to zatvara u nas same i ne da nam vani.

Pozvani smo boriti se i tražiti Božju milost da nam ona udijeli snage da se odupremo grijehu. Lako je biti Bogu vjeran kad ide sve „od ruke“, a koliko smo mu vjerni kad nam sve pođe nizbrdo? Imamo li tada pouzdanja u Gospodina? koliko smo vjerni svome Bogu kad nas pritisnu razne kušnje i nevolje? kad se nađemo u situaciji da nam se nudi gri-jeh koji nam daje lažno obećanje i za-dovoljstvo. Jesmo li tada spremni biti vjerni Gospodinu i oduprijeti se grije-hu? Ako tada odaberem Gospodina, iz-

ručujem mu svoju vjernost. To je vjernost, to je ljubav. žrtva je mjera ljubavi i prema Bogu i prema čovjeku. koliko sam spreman žrtvovati se za nekoga, toliko ga volim.

Bog poniznima daruje svoju milost i slabe ljude krijepi. Poniznost je snaga, a oholost je slabost. Ponizan čovjek živi u realnosti, u istini. on poštuje svakoga čovjeka i vjeruje da sve ono dobro što ima dolazi od Boga. Ima li u našim srcima mjesta za Boga i bra-ta čovjeka? Prihvaćamo li onoga koji dru-gačije razmišlja od nas ili ga odbacujemo? Potrebno je otvoriti srce za svakog čovje-ka, potrebno je biti ponizan. Što je čovjek manji, to je veći. vrata na koja trebamo ući, vrata su poniznosti, a ona su jako niska i kroz njih ulaze maleni, ponizni. Spustimo bregove svoga srca i uđimo na niska vrata.

Bog nas ljubi bezuvjetno. on se želi roditi u našim srcima koja možda nisu uvijek ur-edna, ali važno je da se trudimo i borimo. Bog ne traži neko posebno, luksuzno mjes-to gdje bi se rodio. dovoljna mu je jednos-tavna štalica. Pripravimo i mi štalicu svoga srca, poput Marije i dočekajmo radosno našeg Spasitelja.

RAZMIšLJANJA I MEDITACIJERAZMIšLJANJA I MEDITACIJE

112 113

IZ ŽIVOTA BOGOSLOVA

UMJETNICKI KUTAKV

114

UMJETNIČkI kUTAk

Pjesma koja se pjeva na novo ljeto u župi

Neorić

114

1. Na početku novog ljeta na prolaznost misleć svijetamoje srce Tebi lebdiBože mili, Bože sveti.

2. dok na svitu sve se mijenjaginu ljudska pokoljenjaTvoji dani vječno traju i promjene ne poznaju.

3. Mi pak svi smo kratkog vijekasvih na koncu smrt nas čekakada tome vrijeme dođemora svak da u grob pođe.

4. Mnogi što su lani bili u potpunoj bića silimeđu živim više nisuk Tebi na sud otišli su

5. Nam je Tvoja milost dalana kojoj ti budi hvalada možemo u životu slavit tvoju još dobrotu.

6. U to čvrsto vjerujemo i tu vjeru priznajemo daj da u njoj ostanemo dok se svijetom rastanemo.

7. klanjamo se dušom smjernomTvom Božanstvu neizmjernomGospodom te priznajemo posve ti se podlažemo.

8. Ufamo se da ćeš nama po kristovim zaslugamaoprostiti sve krivinegrješne misli, riječi, čine.

9. I da ćeš nam pomoć datibudemo li tebe zvatida se djela zlih klonimodobra djela da činimo.

10. A kad život dođe krajuda ćeš dat nam svim u rajukao dar za službu vjernurajsku sreću neizmjernu.

11. Ljubimo te dobri očekoji svima dobro hoćeši sav život ljubit ćemoi tvoj zakon vršit ćemo.

12. Za sve grijehe kajemo sei srca te naša prosene daj da nam više nogaskrene s puta svetog tvoga.

13. Sve što dobra imali smoto od Tebe primili smona svakom ti hvala darusvih dobara gospodaru.

14. A kad nam je trpit bilo za naše je dobro bilopremda često ne vidimozašto patnje podnosimo.

15. Blago na nas gledaj s nebadaj nam oče što nam trebai za dušu i za tijelo sada i kroz žiće cijelo.

16. o naš oče milostivikoji hraniš sve što živii nas uvjek brižno hranii od zla nas svakog brani.

17. kada bol nas stegne kojanek nas jača milost tvojada u boli ne klonemo da je mirno podnesemo.

18. Svih što gorke suze lijuradi jada što ih bijugorke suze ti osušii utjehu daruj duši.

19. Bože mira i ljubaviu sva srca ljubav stavirat i svađe sve uklonia mir trajni nam pokloni.

20. Nek u miru sviće zorasvaki dan vrh naših goranek u miru dan nam tečenek je u miru sreće veće.

21. Tebi od kog dobra sva sušto ih širom svjeta rasusvoju molbu upravljamo tvoj blagoslov sazivamo.

22. Svemogući digni rukudaj blagoslov svome pukusada ovdje sakupljenom i po svijetu raspršenom.

23. Blagoslovi Crkvu svetudobru majku svemu svijetukoja put nam u raj kaže i u njega doć pomaže.

UMJETNIČkI kUTAk

115

24. Blagoslovi neba Caresve crkvene poglavareneka dobro upravljajui nek dobar primjer daju.

25. Blagoslovi najprvoga poglavara vrhovnogavrhovnoga svećenikaIsusovog namjesnika.

26. S njim svećenstvo Crkve svetešto ti služe i štuju tesve biskupe i župnike i ostale svećenike.

27. Blagoslovi redovnikei sve ljude pokornikeblagoslovi redovnicei sirote udovice.

28. Blagoslovi kralju rajasve oblasti našeg kraja da zakone štuju tvojei pravednu pravdu kroje.

29. Blagoslovi još uz imeovog mjesta starješineneka svoju službu čine bez nemara i krivine.

30. Blagoslovi oče veli starješine obiteljii njihove drugaricei u svemu pomoćnice.

31. neka dužnu čast ti dajudjecu dobro odgajajutvoj im nauk tumačećii u dobru prednjačeći.

32. Blagoslovi djecu mladu koja za zlo još ne znaduda uzrastu tijelom zdravii kršćani budu pravi.

33. Blagoslovi kroz sve bićei djevojke i mladićenek ti budu uvjek vjerniblagi, čedni, čisti, smjerni.

34. Blagoslovi ostarjele koji neće živjet velenek se tebi posve dadui nek u te stave nadu.

35. daj blagoslov svoj težakui pomoć mu pruži svakunek mu rodi sve što sadinek uspjeva sve što radi.

36. od polja mu grad uklonisamo blagu kišu šaljite mu njome polja rosineka dobra plod mu nosi.

37. Blagoslovi sve živine što mu koju korist činea odstrani sve što škodii što kvari poljskoj plodi.

38. Blagoslovi i ribare i putnike i mornare na putu ih svuda pratii kući ih zdrave vrati.

39. Blagoslovi svih što radebilo stare, bilo mladeda imaju plod od radada ne trpe nikad glada.

40. o naš oče pun dobroteblagoslovi sve sirotekad bez ljudske su zaštitenek ih tvoje ruke štite.

41. Blagoslovi kralju slavesve narode i državedaj da svi te upoznadui da svi ti hvalu dadu.

42. o nebeski oče svetii vjernih se mrtvi sjetipokoj vječni daruj njimau nebeskim dvorovima.

43. Premda ja sam grješnik bjedani službenik tvoj nevrijedan kralju neba uzvišenidaj blagoslov sad i meni.

44. I blagoslovi što ću sadaizreć iznad stara mladai podjelit rukom svojom Ti potvrdi rukom tvojom.

45. Nek im bude dobra velakroz njihova žića cijelaa kad s ovog svijeta pođudaj u raj k tebi dođu.AMEN – ALELUJA!

Nakon toga svećenik daje blagoslov s križem dok narod kleči.

Napisao: don Ivan Mikić

Priredio: fra Ante davor Landikušić, rodom iz župe Neorić

116

Pođoh spatiPođoh spati Boga zvatiA Mariju divu mati.Bog se diže na nebesa, nebesa se otvoriše anđeli se pokloniše.bude stvari pobigoše za more omagliše.križen ću se ja križati a pod križ ću ja ligati!S večerat ću ja do svita, a Bog će i milostiva Gospa sve do vijeka zauvike vikovati.Svitla zvizdo i miseče,Svak pita ‘ko ono bješe?!Isus divan kod oltara, vapije Gardijanu!k meni ga se moj gardijane!Jesan li blizu, ili dalekoNa kraju ove gerdeNude diva jedva diše po riči je Božje strane, a za Božje znanje!da će Sinka poroditi,Lipo će mu ime biti!Isus će mu ime biti po nebu će kraljovatiA po zemlji anđeovati, nad njime neće kralja biti!Tu se diva začudila u sebi se promišljala da će čista i Golubica, Isusova zaručnica!Isus je je zaručio, desnom rukom rukovao, na raskrću prsten dao ni od srebra ni od zlata već slavne krvi ispod vrata.U kalež savijene. Prid Boga je nosijaše sam mu Bog govorio.ko bi ovu molitvicu govorio. kad liga navečer, ujtra kad ustava, pokazala mu se Blažena djevica Marija, peti dan pred umrli reče njemu, putniče moj, od Raja su otvorena vrata, a tvoji su Grijesi oprošteni!AMEN!

UMJETNIČkI kUTAk

116

Molitva na Veliki četvrtakdušo grišna, budi u viri kripna!kada budeš putovati dugim putin, tisnim klancim,srist će te duv nečisti, duv nemili.Pitat će te, dušo, jesi l’ moja il Božja.Nisam tvoja, već Božja.Ja sam Bogu rekla doći na blagdanak, na veliki četvrtak,sto križića, sto Jezusa, sto Amena, sto se puta prikrsti.

Ja leglaJa legla u postelju svojuko u grobnicu svoju.dragi Bože moj, nit’ ja znan šta nosi dan, nit’ ja znan šta nosi noć.Ako priminem Bogu dušu svoju pridajen. Ako živa osvanem da u griju ne osvanem.Zovem Boga za oca, a Mariju za mater, anđela za stražara, za svoga dragoga čuvara koji je me čuva ovi dan današnji.Neka me čuva i noć noćašnju.da mi tilo počine, a duša ne pogine.Čuva, vlada, upravlja svako dobro djelo.da buden prava kršćanka podložna Bogu od svojih starinaAMEN!

UMJETNIČkI kUTAk

Zapisao: fra Ante Davor Landikušić

117

118 119

UMJETNIČkI kUTAk

118

TišinaŠutiš. Tiho je. Sam si. Ništa drugo do tebe ne dopire. Svijet leti, on prolazi. Ti šutiš.

Izvana tako miran, ali unutar samog sebe osjetiš oluje svojih misli. vojuju bitku, bučna je.

I vanjska tišina nije dovoljno moćna da tu buku unutar tebe smire.

U toj oluji sklonište ti treba.

U dubokom oceanu tvoga bića valovi su uzburkani, nigdje mira, nigdje tišine.

Nemoćan vapiješ, unutarnji krik je tako glasan i strašan.

Ni jedna riječ drugih ni utjeha nije tako jaka da utihne oluje i valove tvoja jada.

Povučen u sebe i sam, gle jedan tračak svjetla, jedna kap.

Ta jedna kap pade u ocean nemira i tmine.

ona rasprši valove svojim utapanjem,

smiraj dođe i utihnu olujne vjetrove i razbi duboke tmine.

Mir i svjetlo osvijetliše ocean unutar tebe,

vjetrovi minuše.

No, tko ili što to bješe ta kap s visine.

Ta kap tako jaka, bista i svjetla.

Milost to bijaše koja me dignu iz dubine.

Tebi zahvaljujem što čuješ vapaje iz nizine.

fra Slaven Čeko

118

SVJEDOČANSTVA

119

SVJEDOCANSTVAV

120

SVJEDOČANSTVA

Prije mog poziva za svećenika, trebam reći nekoliko riječi o prijašnjem načinu života. Poslije srednje škole i vojske, radio sam kod svog oca kao autoprijevoznik. Im-ali smo firmu koja se bavila veleprodajom bijele tehnike, a ja sam kombijem razvozio robu, otprilike deset godina. Školu nisam volio do te mjere da sam već u osnovnoj školi počeo bježati iz škole, a još više to se nastavilo u srednjoj školi. Prolazio sam samo zahvaljujući milosrđu profesora, jer imati toliko jedinica i neopravdanih sati, ne bi trebao nitko proći. velike sam muke zadavao svojim roditeljima, jer nisu znali šta sa mnom. kada bi me pokušali dovesti u red, na bilo koji način, ja bih pobjegao od kuće na nekoliko dana bez javljanja, jer tada nije bilo mobitela, a da je i bilo ne bih se bio javio. Mnogo su pretrpjeli sa mnom to vrijeme kroz moje školovanje, ali Bogu hvala sve je kasnije došlo na svoje, osobi-

to sada kada je završen fakultet koji nije bio lagan, ali sam završio uz Božju pomoć. Najviše sam mrzio školu, a završio fakultet.

Eto što se događa kada je riječ o Božjem pozivu. kada Bog poziva, onda i daje snagu za to. Izvodio sam gluposti i poslije škole, živio isprazno, ali bavio sam se i sportom i planinarenjem. Tenis mi je glavni sport, pa ako je netko za tenisku „šamarčinu“, neka se samo javi.

Treba spomenuti da nikada nisam išao u Crkvu. dolazim iz ateističke obitelji, tako da nisam bio ni kršten. dok sam jednom planinario, a tada sam imao 28 godina i bilo je to 2008. godine, imao sam iskustvo oca nebeskoga, kada sam u jednom tre-nutku imao spoznaju da je on tu, da sve vidi i gleda, da zna svaki moj pokret. Bio sam posramljen za svaki svoj čin koji nije bio dobar. Sve loše što sam činio, vidio

Svjedočanstvo o mom pozivu

120

fra Željko Štrbac

SVJEDOČANSTVA

sam u jednom trenutku. Bila je to tolika bol, da je nemoguće izmjeriti ljudskim mjerilima, a kada bi se i moglo, prešla bi se granica života. Sram koji sam osjećao pred ocem nebeskim je teško opisati, jer je boljelo jako i nema riječi za opisati tako nešto. Pokušao sam pobjeći i objasniti Bogu da ću se popraviti, ali nije uspjelo, jer dobro kaže sv. Augustin kako nas Gospo-din udara i mi saginjemo glave, molimo da nam oprosti i čim nam oprosti, mi opet po svome. Bilo je to bolno iskustvo, ali je bilo potrebno.

danima, nakon tog iskustva, osjećao sam njegovu prisutnost i njegovu ljubav. Srce bi mi igralo i gorjelo od sreće i rados-ti. Na sve što sam ga pitao u to vrijeme, dolazili bi odgovori, a razgovarali smo kao prijatelji, kao što i treba. Bio sam ispunjen i samo sam njega tražio. kada sam ga pitao zašto toliko jaka bol, odgovor je bio, da je to predokus suda pred koji ćemo svi doći, kao što povremeno imamo i predokus raja. Nikada se više tako nešto nije pono-vilo, nikada više nisam imao takvu radost i mir. Bilo je to posebno milosno vrijeme.

Nakon dva tjedna, krenuo sam u Crkvu, krstio se nakon pola godine, tj. 2009 go-dine. Sljedeće godine, u jednom razgov-oru rekao sam pred nekim osobama da je vrijeme da krenem za svećenika. Svi su se čudili, a ja još više, jer nisam to ni htio reći niti me ikada zanimalo. kako mogu reći nešto što nisam htio, niti sam ikada razmišljao o tome, pitao sam Gospodina danima, a odgovor bi bio uvijek isti, srce bi mi igralo od radosti koju je teško i opisati. I svaki put kada bi provjeravao, uvijek bi bio isti odgovor, dok nisam odustao i rekao da više neću pitati, jer sam dobio odgovor. Srce bi mi bilo radosno, kao i na početku prvih dana, nakon susreta s Bogom.

Nisam znao ništa o svećenicima, re-dovnicima. Znao sam jednog svećenika, fratra, koji me pozvao k sebi na razmatran-je. otišli smo u samostan sv. Franje u Imot-skom da vidim kako redovnici žive. Tu je ponovno srce zaigralo i samo sam čekao kada ću krenuti za fratra, što se i dogodilo 2011. godine. Sada sam đakon, a kad bu-dete čitali ove retke, ako Bog da, bit ću već zaređen za svećenika.

121

122 123

Duhovni poziv fra Valentino Radaš

odrastao sam u selu Lišane ostrovičke, u istoimenoj župi, koja se nalazi u šibenskoj biskupiji. Tamo sam pohađao osnovnu, a u Benkovcu srednju školu - smjer Računal-ni tehničar za strojarstvo. U tom razdoblju nisam živio vjerski život: rijetko sam išao na misu i uopće nisam molio. Poveo sam se za lošim društvom i to me je odvelo u krivom smjeru.

dvije godine nakon završetka srednje škole, odnosno krajem 2014. godine, doživ-io sam početak obraćenja. doživio sam posebnu Božju blizinu koja mi je preusmjer-ila život u sasvim drugom smjeru. Uz Božju pomoć promijenio sam svoje životne na-vike i okrenuo sam se Bogu. Nedugo nakon toga zaposlio sam se u Šibeniku kao zaštitar. Tamo sam preselio te sam počeo ići redovno na misu, moliti, često se ispovijedati te čitati Sv. pismo.

Na veliki Četvrtak bio sam na Misi večere Gospodnje u Gospe van grada, gdje sam običavao ići na misu. Nakon mise uslijedilo je tradicionalno pjevanje „Gospina plača“. župnik, fra Filip, predslavio je misu. Nakon mise je otišao u sakristiju i obukao franje-vački habit te je sjeo među narod. Proma-trajući fra Filipa kako je sjeo među narod, u meni se dogodila neka promjena. do toga sam trenutka svećenike i fratre doživljavao na jedan način udaljenim od naroda. Mož-da je to bio razlog zašto nikad prije nisam poželio biti fratar ili svećenik. Nisam osjećao niti primjećivao bliskost između svećenika i naroda. Nikad prije nisam osjetio nikakvu

privlačnost prema tom načinu života. No, kad sam vidio fra Filipovu gestu nisam više tako razmišljao. od tad sam osjetio priv-lačnost prema franjevaštvu i svećeništvu. Cijelu tu večer sam bio prožet neopisivom toplinom i radošću zbog toga što se u meni događalo.

Nakon završetka „Gospina plača“ otišao sam doma. Neposredno prije spavanja i dalje sam razmišljao o fra Filipovoj gesti i o promjeni koja se dogodila u meni. od-jednom sam u svojoj nutrini osjetio da me Isus poziva da postanem fratar i svećenik. Na taj poziv sam osjetio veliku radost i rado sam se odazvao. Poželio sam postati fratar i svećenik. U tom trenutku sam zab-oravio na svoj život. Razmišljao sam samo o Božjem pozivu. No, nedugo nakon toga počeo sam razmišljati o prijašnjim život-nim planovima. Naime, ranije sam plan-irao imati djevojku te jednog dana i svoju obitelj. Ta želja me je još pratila. Postavio sam pitanje: „kako ću biti fratar i svećenik kad se oni ne žene?“ dakle, ne mogu jed-no i drugo, moram se odlučiti za jedno. To je bila jako teška situacija, bio sam na „vagi“. U tim trenutcima bilo je jako teško donijeti bilo kakvu odluku jer sam oboje želio, a oboje nisam mogao istovremeno odabrati. Za jedno sam se morao opredi-jeliti.

Iz dana u dan, nastavio sam živjeti u povezanosti s Bogom. Moja želja za osniv-anjem obitelji je postupno slabila, a želja i ljubav prema franjevaštvu i svećeništvu su

SVJEDOČANSTVA

rasli. I tako, nakon nekog vremena, kad sam se učvrstio u pozivu, odlučio sam postati fratar i svećenik te sam krenuo tim putem.

Prije tri godine postao sam kandidat franjevačke Provincije Presvetoga otkupi-telja sa sjedištem u Splitu. Postulatura, od-nosno prva godina formacije održava se u Imotskom gdje sam boravio devet mjeseci upoznavajući po malo franjevački način života i zajednicu u kojoj sam boravio za-jedno sa još trojicom braće postulanata. Način života nam se sastojao u molitvi, radu, zajedništvu i drugim samostanskim i župnim aktivnostima.

Nakon postulature, uslijedila je dru-ga godina formacije, a to je novicijat, tzv. „godina kušnje“. Novicijat se odvija na „Gospinu otočiću“ visovcu. To razdoblje započeli smo nas petorica novaka oblačen-jem franjevačkog habita. Tamo se proveli

punu godinu dana. Način života nam se uglavnom sastojao od molitve, rada i studi-ja. Uz to smo imali posjete mnogim župa-ma i razne susrete, a posebno bih izdvojio susrete sa franjevačkim novacima iz drugih provincija iz Hrvatske, BiH i Albanije. Zajed-no smo išli u Italiju, u Asiz i druga mjesta u kojima je boravio sv. Franjo. To nam je bilo posebno, lijepo iskustvo.

Sljedeća etapa u formaciji je vrijeme studija. Nakon novicijata došao sam u Split u klerikat te sam postao bogoslov zajed-no sa svojom braćom. Upisao sam Filozof-sko-teološki fakultet u trajanju od pet godi-na, a uvjet za postati svećenik je završiti ovaj studij. vrijeme u klerikatu nastojim „oplodi-ti“ sa studijem i molitvom kako bih produ-bio svoju vjeru i kako bih se pripremio za životni poziv na koji sam se rado odazvao i koji radosno želim nastaviti živjeti nasljedu-jući krista po uzoru na sv. Franju.

SVJEDOČANSTVA

124 125

ODGOJNI ZAVODI

Ratio formationis o sadržaju odgojnih etapa

Ratio formationis je uredba franje-vačke formacije koja postavlja temelje franjevačke formacije, a ujedno pruža nadahnuće i smjernice da se više pažn-je posveti franjevačkoj dimenziji u formaciji. Po najnovijem izdanju Ratio formationis iz 2020. godine, franjevač-ka formacija je cjeloživotni proces koji ima za cilj oblikovanje pojedinca za život prema evanđelju i prihvaćanje temeljnih vrijednosti Reda. Svatko je osobno odgovoran za vlastitu forma-ciju, a provincijski ministar, gvardijani, odgojitelji i ostala braća mogu samo pomoći odgajaniku. Početni odgoj počinje danom primanja u postulatu-ru i traje do polaganja svečanih zavje-ta. ovdje ćemo dati kratak pregled o sadržaju konkretnih odgojnih etapa, počev od postulature, novicijata pa do života u jednostavnim zavjetima u kle-rikatu.

SJEMENIŠTE I POSTULATURA

vrijeme postulature traje barem go-dinu dana, a kandidatima koji se odga-jaju u sjemeništima završna godina u


odgojni zavodi u franjevaČKoj Provinciji Presvetog otKuPitelja

kojoj pohađaju četvrti razred, ujedno je i godina postulature.

Postulatura je vrijeme u kojem kan-didat upoznaje naš način života. kroz to se vrijeme dobro pripravlja za ulazak u novicijat. Glavna je svrha tog razdob-lja poticanje rasta u ljudskoj zrelosti s razvijanjem osjećajnih i intelektualnih dimenzija života. osnovna je briga na tom stupnju razvijanje čovjekove osob-nosti i produbljivanje krsnog obećanja. Naglasak leži na rastu ljudske osobnos-ti, ali i duhovnom rastu, produbljivanju vjerskog znanja, utvrđivanju opće naob-razbe i početnom upoznavanju karizme i načina franjevačkog života.

Na tom putu prati i pomaže postulantu magistar postulanata zajedno s ostalom braćom koja žive u kući odgoja. Na kraju postulature donosi se odluka o postulan-tovoj prikladnosti za ulazak u novicijat.

NOVICIJAT

Novicijat je ono razdoblje odgoja i živo-ta u našem Redu koje započinje oblačen-jem habita i završava prvim jednostav-nim zavjetima, a traje dvanaest mjeseci. U novicijatu novak nastavlja razlučivati i produbljivati vlastite odluke o nasljedo-vanju Isusa krista u Crkvi prema primje-ru sv. Franje. Istodobno dublje spoznaje i iskustveno osjeća franjevački način

ODGOJNI ZAVODI

126 127

ODGOJNI ZAVODI

života, ne prestajući se truditi oko svoga ljudskog i kršćanskog rasta. Novicijat nudi cjelovit rast novaka, osobito s obzirom na duh molitve i pobožnosti, bratstva, poniz-nosti, služenja i evangelizacije, što su bitne dimenzije naše karizme. Cilj je i dalje upo-znavanje samog sebe i našeg bratstva, a novak treba naučiti da je osobno odgovo-ran za svoj put. Na tom putu novaka prati magistar novaka sa suradnicima iz Zbora odgojitelja.

RAZDOBLJE JEDNOSTAVNIH ZAVJETA

ovo razdoblje traje od jednostavnih do svečanih zavjeta, ono ne smije biti kraće od tri ni duže od šest godina. Svečani se zavjeti redovito polažu nakon četiri godine provedene u jednostavnim zavjetima.

opći cilj tog razdoblja je cjelovita formaci-ja osobnosti manjeg brata. važno je da brat i dalje raste u stalnom obraćenju prema kristu kako bi na taj način živio, produblji-

vao i usvajao franjevačku karizmu. Bratst-vo i u ovoj odgojnoj etapi ima odluču-juću ulogu u odgoju, ono mora postati prepoznatljivim očitovanjem evanđelja. U središtu je cjelovit odgoj za franjevački način života koji se ostvaruje preko brats-kog života u svim njegovim dimenzijama, uključujući fizički rad i kućanske poslove, produbljivanje razloga za zvanje te studij. U ovo razdoblje također spadaju i razd-oblja u kojima treba živjeti i provjeravati bitne dimenzije karizme, a to su: kontem-placija, bratski život, evangelizacija, stu-dij, služenje siromašnima i misije.

važnu ulogu u odgoju braće u jednost-avnim zavjetima ima bratstvo kuće. Sva braća dotične kuće sudjeluju u odgoju, a izravni odgojitelj braće u jednostavnim zavjetima jest magistar bogoslova koji je ujedno i član dotičnog bratstva. U obavl-janju službe pomažu mu pomoćnik ma-gistra (domagistar) i zbor odgojitelja.

Franjevačko sjemenište u SinjuAdresa: Fratarski prolaz 4, 21230 SINJ

Tel.: 021/826-519

Prefekt: fra Joško kodžoman

e-mail: [email protected]

Mlađi prefekt: fra Antonio Mravak


Duhovnik: fra Stipe šušnjara

Franjevačka postulatura u Imotskom Adresa: Fra Stjepana Vrljića 21, 21260 IMOTSkI

Tel. 021/672-529

Magistar: fra Zoran kutleša


Domagistar: fra kristian Stipanović


Franjevački novicijat na VisovcuAdresa: 22324 DRINOVCI

Tel. 022/775-755

Meštar: fra Mijo šabić


Domeštar: fra Stojan Damjanović


Franjevački klerikat u Splitu Adresa: Put iza Nove bolnice 10 c, 21000 SPLIT

kontakt: Tel.: 021/541-702

Magistar: fra Ivan Režić


Domagistar i voditelj pastoralne godine:

fra Domagoj Volarević


odGoJNI ZAvodI U FRANJEvAČkoJ PRovINCIJI PRESvEToG oTkUPITELJA

128

Documents

Časopis bogoslova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja