DAVID ALBAHARI – APOLITI^NI NACIONALNI KLASIK

U prvoj polovici devedesetih, u vrijeme raspada Jugoslavijemnogi su literarni pisci napustili biv{u dr`avu i skrasili su u jed-noj od zemalja tzv. Zapada. Razli~iti autori na razli~ite su se na-~ine profilirali u novom dru{tvenom i literarnom okru`enju.Aleksandar Hemon, primjerice, po~eo je pisati na engleskom je-ziku za ameri~ko tr`i{te i zadobio status ameri~kog pisca, dokse Dubravka Ugre{i} afirmirala u internacionalnom prostoru kaopoznata prijevodna autorica. David Albahari ponudio je tre}imodel: iako je fizi~ki oti{ao u Kanadu, nastavio je, kako sam ka-`e, „stvarati samo u kontekstu srpske knji`ev-nosti“ (2008), odnosno, (p)ostati srpskim pi-scem. Drugim rije~ima, usprkos fizi~koj odsut-nosti David Albahari nije se profilirao unutarkanadskog ili internacionalnog prostora, ve}je ostao prisutan unutar srpskog. Uz to, Alba-hari u`iva i priznanje {iroke publike te masov-nih medija. Odnosno, mo`emo re}i da u`ivanaj{ire dru{tveno priznanje, i to sa strane raz-li~itih politi~kih, kulturnih, estetskih, ideolo-{kih i drugih grupa koje sa~injavaju suvreme-no srpsko dru{tvo.

SFINGA IZME\U SVRSTAVANJA I OTPORAAlbaharijev status `ivu}eg klasika, kojeg pri-znaje cjelokupna zajednica, zanimljiv je i gle-de na to da su Srbiju obilje`ile duboke politi~-ke i ideolo{ke podjele koje su se od po~etkadevedesetih do danas reflektirale na polju kul-ture. Pri tome mislim na raskol izme|u Prve iDruge Srbije, prouzro~enom ~injenicom da jedevedesetih godina dio kulturne scene agitirao u ime dominant-ne politike, dok je manji dio dru{tva zauzeo poziciju antinacio-nalizma. Politi~ko polariziranje bilo je obilje`eno kulturom, pamnogi smatraju da su i odre|ena knji`evna djela „protuma~enana jedan konkretan na~in, sau~estvovala u tom pravdanju [zlo-~ina]“ (Dejan Ili}, 2011), i to naj~e{}e time {to su reproducira-la hegemonski narativ srpske `rtve, odnosno, pri~u o povije-snom stradanju srpskog naroda koja je poslu`ila kao opravda-nje za rat. Albaharijev odgovor na zbivanja devedesetih bio je poseban. Od-bio je sudjelovanje u javnoj raspravi, te se ne~ujno odselio, bezproklamacije razloga za svoj odlazak. Iz toga proizlazi jo{ jednakarakteristika Albaharijevog statusa, a to je pozicija apoliti~nogautora. Albahari je odlu~no i uporno odbijao – a i dalje odbija –bilo kakve medijske pozive na izno{enje politi~kih preferencijaili mi{ljenja o stanju u dru{tvu. U knjizi kolumni i autobiograf-skih eseja Dijaspora i druge stvari (2008) neposredno govori o is-kustvu odlaska i ̀ ivota u dijaspori, no ne i o razlozima odlaska, aosobito ne o politi~kom neslaganju koje je mnoge njegove suvre-menika natjerao na odlazak. Isto izbjegava i u medijima, pa je-dan od njegovih intervjua u srpskom tisku zapo~inje sljede}imrije~ima novinarke: „Nekako je, s godinama, uspeo da privoli no-vinare da mu ne postavljaju aktuelna politi~ka pitanja. Poznatoje da ne}e dati odgovore na njih“ (2015). U konstruiranju njego-

ve apoliti~ne pozicije pomogla je i ~injenica fizi~ke udaljenosti,zbog koje je lak{e izbjegao uvla~enja u dnevne razmirice i podje-le na kulturnoj sceni koje odra`avaju ideolo{ko-politi~ke podje-le unutar dru{tva. Svakako valja pretpostaviti da je Albaharijevstatus velikog nacionalnog pisca povezan s njegovom apoliti~-no{}u, odnosno, da je {iroki nacionalni konsenzus po kojem seAlbahari ne smatra predstavnikom ove ili one Srbije, mogu}upravo zbog njegove nesvrstanosti zbog kojeg ga uva`avaju raz-li~ite, katkad i me|usobno konfliktne skupine.Iz te perspektive postaje jo{ zanimljivija ~injenica da je Albaha-ri netom nakon odlaska u Kanadu objavio tri romana u kojimase na razli~ite na~ine doti~e goru}eg politi~kog pitanja, a to jekolektivna odgovornost za rat. To su romani Mamac iz 1996.,Mrak iz 1997. i Svetski putnik iz 2001. Romani dakle izlaze unutardvaju razli~itih razdoblja, prije i poslije pada Milo{evi}evog re-`ima, no nijedno od njih nije sklono otvaranju pitanja odgovor-nosti za rat. Odnosno, iako je srpska kulturna i dru{tvena scenapolarizirana pitanjima zlo~ina i rata, to ne zna~i da se o njimaneposredno govori. Upravo suprotno, pravni filozof Nenad Di-mitrijevi} upozorava da dominantna kultura u Milo{evi}evo vri-jeme, a i poslije njega, nije kultura izno{enja mi{ljenja, ve} „kul-tura }utanja“, odnosno, izbjegavanja da se pitanja rata uop}eoslove, {to se mo`e tuma~iti i kao pre{utno odobravanje.

O ̂ OKOLADI, CVE]U I POVLA\IVANJU KULTURI ]UTANJAU ovom me ~lanku zato prije svega zanima na koji na~in Albaha-ri progovara o kolektivnoj odgovornosti i usprkos tome zadr`a-va status apoliti~nog autora?U svojim javnim nastupima Albahari je vi{e puta izjavio da nevjeruje u kolektivnu odgovornost, ve} isklju~ivo individualnu.Tom stavu najvi{e }e odgovarati njegov roman Mamac, koji se sastajali{ta koncepcije kolektivne odgovornosti najbolje uklapa ukonvencionalni dru{tveni diskurs „kulture }utanja“, dok se ro-mani Svetski putnik i Mrak udaljuju u smjeru preispitivanja eti~-ke odgovornosti za radnje kolektiva. U Mamcu koji izlazi 1996. iza koji je primio Ninovu nagradu, Albahari se zapravo ne doti~eni pitanja individualne ni kolektivne odgovornosti, ve} ih one-mogu}uje. U Mamcu se teret odgovornosti za ratna i druga zbi-vanja prebacuje na fantomsku silu sudbine i neizbje`ni mehani-zam ponavljanja povijesti – Povijesti kao sudbonosne sile s ve-likim P koja prisiljava Jugoslavene da na svakih pedeset godinavade oru`je iz ormara i zapo~inju ratove. Mamac je tematski,zna~enjski i idejno bogat roman, no u ovom }emo se ~lankuusredoto~iti prije svega na njegovu koncepciju povijesti, sudbi-ne i ratne odgovornosti. Ispisan je u jednom paragrafu i sasta-vljen od dvije fabule ispri~ane kroz monolog pripovjeda~a – jed-na je pri~a o sudbini majke, a druga o sudbini sina, ujedno i pri-povjeda~a. Obje pri~e prikazuju se kao me|usobni zrcalni odsja-

ji: u sudbinu sina utisnuta je sudbina majke. Majka je zagreba~-ka @idovka, koja je za vrijeme NDH izgnana iz Zagreba. Maj~inasudbina, koju je obilje`ilo progonstvo, rat i gubitak identiteta,ponavlja se zatim u sinovljevoj pri~i koji zbog „gra|anskog ra-ta“ odlazi u Kanadu. Maj~inu pri~u tada prepoznaje kao svoje-vrsni nagovje{taj vlastite sudbine, koju nije mogao izbje}i. Uzintimne obiteljske pri~e, koje predstavljaju najve}i dio romana,nekoliko se puta pojavljuju i slike povijesnih zbivanja iz Drugogsvjetskog rata i zadnjeg gra|anskog rata. I one se prikazuju kao

povezane, paralelne i me|usobno uvjetova-ne. Tako se poznata scena ulaska nacista uZagreb, koje do~ekuje gomila bacaju}i cvije-}e i ~okolade, su-postavlja sceni vojske kojaprolazi Beogradom u devedesetima, ali bezcvije}a ili ~okolada:„Ali, dok je cve}e letelo kroz vazduh a ~oko-lada se pretvarala u ljigavu smesu, majka jeu`urbano pakovala kofere. Zagreb vi{e nijebio isti grad, i njen `ivot se ru{io na isti onajna~in na koji se moj sru{io kada je, pedesetgodina kasnije, po~eo novi rat i Beograd po-stao neki drugi grad, kojim je, bez cve}a ili~okolada, prolazila neka druga, zbunjena voj-ska“ (2005).Kao komentar opisanoj sceni i izboru povije-snog materijala kojeg Albahari koristi u svomromanu dodajmo zanimljivost da je u hrvat-skom kolektivnom imaginariju sa~uvanaupravo suprotna slika – scena Beogra|anakoji cvije}em ispra}aju tenkove koji kre}u pre-ma Vukovaru. To nije nu`no neobi~no, budu-

}i da svaki kolektiv ustoli~uje slike koje potvr|uju njegovu ver-ziju istine. No ono {to je va`no primijetiti jest to da su-posta-vljanje slika iz pro{losti i sada{njosti tvori obrazac ponavljanjai neizbje`nosti. Implicira se naime da je noviji rat prouzrokovanprija{njim, prije svega nerazrije{enim zlo~inima iz NDH, ~ije sesudbinsko naslije|e ne mo`e izbje}i. U Albaharijevim romanima prisutna je dobra doza crnog humo-ra, tragikomedije, ironije i poigravanja paradoksom koji one-mogu}uju dono{enje jasnih zaklju~aka, a pogotovo politi~kihinterpretacija. Pripovijedanje u Mamcu, na primjer, nastaje ve-likim dijelom kroz dijalog s pripovjeda~evim kanadskim prija-teljem Donaldom. Oba junaka karikirani su predstavnici svojihkultura, te se neprestano spore, a Donald uz to ima naviku daizvrgne ruglu ili posumnja u pripovjeda~a ~ime ometa pouzda-nost i kredibilnost njegovih izjava. Poku{aj da se iz Mamca ilikakvog drugog romana i{~itaju bilo kakve jasne poruke tako jeunaprijed osu|en na neuspjeh. No, s druge strane, ne mo`emoodbaciti ~injenicu da se i kroz takvu parodijsku perspektivu ipakprogovara o politi~ki izuzetno osjetljivim pitanjima te se nudeodre|ene mogu}nosti za njihovo promi{ljanje. U Mamcu se ta-ko oblikuje model neizbje`nog ponavljanja Povijesti ~ime se za-obilaze pitanja individualne i kolektivne odgovornosti. Iako jetaj model plod pripovjeda~evih misli, Mamac nam ne pru`a mo-gu}nosti za kakvu druga~iju, alternativnu konceptualizaciju

KULTURNO PROPAGANDNI KOMPLET BR. 170, GOD. XI, BEOGRAD, UTORAK, 19. APRIL 2016.

Redakcija: Milo{ @ivanovi}, Sa{a ]iri}; Font Mechanical: Marko Milankovi}; E-mail: betonŸdanas.rs, redakcijaŸelektrobeton.net; www.elektrobeton.net; Slede}i broj izlazi 17. maja

MIXERPi{e: Iva Kosmos

I BETON BR. 170 DANAS, Utorak, 19. april 2016.

MIXER

Iva Kosmos: David Albahari - apoliti~ni nacionalni klasik

ARMATURA

Dennis Gratz: Dve presude i ~a{a gor~ineGazela Pudar Dra{ko: Gvozdeni um u godinama

raspleta

VREME SMRTI I RAZONODE

Vladimir Milojkovi}: :::::::::::::::::::::::::::::Molimo pozovite kasnije

\or|e Majstorovi}: Nekako s izbora

Foto

graf

ije u

bro

ju: A

lmir

Klju

no, S

araj

evo

2015

.

stvarnosti, koja bi mehanizam ponavljanja Povijesti dovela upitanje, suprotstavila se pripovjeda~evoj viziji te otvorila vra-ta za propitivanje odgovornosti. Zato bi i odgovor na prija{njepitanje, da li takav stav odgovara „kulturi }utanja“, mogao bi-ti pozitivan.

KRIVICO MOJA PRE\I NA DRUGOGARadnja Svetskog putnika (2001) okuplja neobi~ni trio koji se sa-staje na literarnom festivalu u kanadskom ljetovali{tu. To su ka-nadski slikar, srpski pisac Danijel Atijas, te pripadnik tre}e gene-racije Hrvata u Kanadi kojeg se naziva „unukom Ivana Matuli}a“.Karikaturalni, parodijski element proizlazi iz odnosa me|u juna-cima. Kana|anin, koji je u ulozi pripovjeda~a, platonski se zalju-bio u Srbina, a zato je pak ljubomoran na Hrvata. David Atijas iunuk Ivana Matuli}a povezuju se naime na posebnoj razini kojaneprestano izmi~e Kana|aninu; vezuje ih zajedni~ka obilje`enostratom, no svi njihovi hrvatsko-srpski razgovori preneseni su kroznepouzdanu perspektivu afektiranog, ustreptalog kanadskog za-ljubljenika. Taj mehanizam opet potiskuje jednozna~ne politi~-ke interpretacije, iako s druge strane tako|er ne mo`emo zanije-kati da se kroz tu karikiranu perspektivu promi{ljaju kontroverz-na pitanja kolektivne odgovornosti za zlo~ine i rat. U centru romana nalazi se ispovijest unuka Ivana Matuli}a. Imekoje se pripisuje junaku i u ~ijem je sredi{tu pojam „unuk“ direkt-no upu}uje na presudnu ulogu etno-nacionalnog povijesnog na-slije|a. Unukova pri~a je naime pri~a o transformacijama iden-titeta: zapo~inje motivima o razdvojenom identitetu nastalomizme|u hrvatske dijasporske obitelji i ve}inske kanadske okoli-

ne. Unuk ~ezne za uklapanjem u svoju okolinu, za postignu}emstabilnog i cjelovitog identiteta pa odlu~uje `ivjeti poput Kana-|anina, zapostavljaju}i svoje hrvatsko naslije|e. No, objavom ra-ta u Hrvatskoj kod unuka se bude nacionalni osje}aji, i on kao~lan humanitarne organizacije odlazi u Hrvatsku ne bi li pomo-gao u ostvarenju „hiljadugodi{njeg hrvatskog sna“. Tamo kona~-no nailazi na cjelovitost identiteta, vezuje svoju sudbinu uz sud-binu zajednice te se eufori~no poistovje}uje s hrvatskim nacio-nalnim narativom. Nakon toga nastupa period otre`njenja, hr-vatska realnost razotkriva se kao autoritarna i ksenofobna, a po-~inju se pojavljivati i tragovi njene zlo~ina~ke povijesti. Spozna-ja je dovr{ena kada unuk otkrije obiteljsku tajnu: njegov je djedbio usta{a. I to ne bilo kakav usta{a, ve} vjerojatno mu~itelj, bu-du}i da me|u djedovim stvarima pronalazi odsje~eni ljudski prst,zajedno s dokazima da je djelovao kao dou{nik zadu`en za pro-slje|ivanje informacija o jugoslavenskim komunistima. I ovdjedolazi do povezivanja pro{losti i sada{njosti, intimne i kolektiv-ne pri~e, s ~ime smo se ve} susreli u Mamcu. Nakon spoznaje, unuk tone pod ogromnim osje}ajem krivnje.Iako se uvijek ravnao prema vlastitim uvjerenjima, to ga ne mo-`e odrije{iti odgovornosti za podr`avanje nacionalisti~kog pro-jekta, kao ni tereta novootkrivenog povijesnog naslije|a i obi-teljske pro{losti koju nitko nije okajao. Budu}i da se Unukovidentitet formirao kroz pripadnost hrvatskom narodu, a time injegovom naslije|u, unuk se nalazi u dubokoj krizi identiteta:hrvatstvo s kojim se poistovjetio razotkriva se kao autoritarno,fa{isti~ko i zlo~ina~ko. Time je i njegov osobni identitet okaljan.Jedino {to mu preostaje u~initi je izraziti kajanje pred DavidomAtijasom, predstavnikom suparni~ke strane koju je indirektnopovrijedio. Povijest je tako (opet) predstavljena kao svemo}nasila koja odre|uje ̀ ivote junaka, no unuk zadr`ava ulogu aktera.Odlu~uje iskora~iti iz Povijesti te se osloboditi nametnutog na-slije|a na najradikalniji mogu}i na~in: samoubojstvom. Usprkos

tome da nerazja{njenu ulogu u samoubojstvu ima i ljubomornipripovjeda~, {to opet unosi karikaturalni element, unukova setragi~na smrt mo`e ~itati kao moralna pobjeda. Unuku se do-djeljuje mesijanska uloga, budu}i da Danijel Atijas pomo}u nje-ga dolazi do spoznaje o mogu}nosti pomirbe, a ona glasi da „ne-ma pokajanja dok se ne prizna vlastita krivica“, odnosno, dokse svaka od zara}enih strana ne suo~i sa vlastitom odgovorno-{}u i krivnjom. Iako se Svetski putnik na prvi pogled bavi proble-mom suu~esni{tva na hrvatskom primjeru, doneseni se zaklju~-ci apliciraju na srpsku stvarnost, te Danijel Atijas spoznaje iden-ti~nu strukturu obje stvarnosti: sve {to je unuk spoznao o Hr-vatskoj, vrijedi i za Srbiju. Ovdje smo u (ne)prilici da rije~i junaka Danijela Atijasa izjedna-~imo s porukom romana, ili, jo{ i gore, rije~ima samog pisca.Podsjetimo se da su Atijasove rije~i prenesene „iz druge ruke“,preko ljubomornog pripovjeda~a. No, i ovoga puta Atijasovopromi{ljanje ostaje jedini ponu|eni model za razumijevanjestvarnosti, budu}i da se unutar romana ne uspostavljaju uvjetiza alternativna promi{ljanja kolektivne odgovornosti. Ustraja-nje na va`nosti vlastite odgovornosti i kolektivnog naslije|a, teizjedna~avanje hrvatske i srpske stvarnosti tako ostaje glavniokvir romana. Albahari time nalazi na~in da posredno progovo-ri o „tabu“ temi, a pri tome ne prekr{i „kulturu }utanja“, odno-sno, dru{tveni dogovor o nespominjanju zlo~ina. Pitanje srpskeodgovornosti tretira se isklju~ivo preko tematizacije hrvatskeodgovornosti, a pri tome se uz zaklju~ak o istovjetnosti dvije re-alnosti ostavlja otvoren prostor za interpretacije o tome tko to~-no predstavlja spomenute zlo~ina~ke sile u Srbiji.

ALBAHARIJEV PUT NESVRSTANOSTIAlbaharijev rad mo`emo sagledati u kontekstu interakcije pi-sca i dru{tvenog polja mo}i koje definira o ~emu i kako se smi-je govoriti. U kontekstu devedesetih godina obilje`enih homo-genizacijom i konformizacijom javnog govora i u Hrvatskoj i Sr-biji oblikovale su se dvije mogu}e pozicije, adaptacija ili otpor.Predstavnica druge pozicije je svakako Dubravka Ugre{i} kojaje u svojim esejima tako|er predstavljala Hrvatsku i Srbiju kaozlo~ina~ke stvarnosti, no pri tome nije kretala od kritike su-sjedne zajednice, ve} vlastite – za {to je bila i primjereno ka-`njena. Njena zajednica ju je „razba{tinila“ i Dubravka Ugre{i}danas nema ulogu nacionalnog pisca. Zato ima ulogu interna-cionalnog pisca, pri ~emu opet vrijedi primijetiti da je u inter-nacionalnom prostoru kritiziranje vlastitih autokratskih dr`a-va na visokoj cijeni. Na razini spekulacije pada mi na pametsljede}a ideja: je li mogu}e zamisliti situaciju u kojoj Albaharineposredno tematizira srpske zlo~ine u zadnjem ratu, te nakontoga gubi privilegiranu poziciju sveprihva}enog nacionalnogpisca, odnosno, ~ita ga, priznaje i poznaje samo u`i krug srp-skog dru{tva? Odgovor na to pitanje ne}emo saznati, budu}i daje Albahari u danoj situaciji prona{ao tre}i put, koji ne mo`e-mo svesti na modele adaptacije i otpora. Radi se o me|upozi-ciji s koje indirektno oslovljava neuralgi~ne dru{tvene teme, apri tome ne napada niti direktno kritizira zajednicu kojoj seobra}a, te onemogu}ava politi~ka ~itanja. Albahari je autor ko-ji govori o politi~ki relevantnim temama, a ipak izmi~e politici,te koji s pravim osje}ajem za mjeru, te zna~enjskom i interpre-tacijskom potentno{}u svojih tekstova mo`e uspostaviti dija-log s nizom razli~itih dru{tvenih skupina, koje }e na kraju i po-tvrditi njegovu ulogu velikoga nacionalnog pisca s naj{irim dru-{tvenim priznanjem

Integralnu verziju teksta mo`ete pro~itati na www.elektrobeton.net

BETON BR. 170 DANAS, Utorak, 19. april 2016.

ARMATURAPi{e: Dennis Gratz

DVE PRESUDE I ^A[A GOR^INE

Ha{ki tribunal je vodio postupak u kojem se odgovaralo napitanje da li je Radovan Karad`i} individualno krivi~no odgo-voran za zlo~ine koji su mu se stavljali na teret. Njegova indi-vidualna krivi~na odgovornost, me|utim, utvr|ivala se u naj-ve}oj mjeri kroz dokazivanje ~injenice njegovog u~e{}a u tzv.udru`enom zlo~ina~kom poduhvatu (UZP). Vije}e je zauzelo stav da je Karad`i} kao vo|a bosanskih Srbau periodu od oktobra 1991. do 30. novembra 1995. godineu~estvovao u najmanje ~etiri UZP-a, od kojih je ubjedljivonajzna~ajniji onaj poduzet sa ciljem „trajnog uklanjanja bo-sanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije na koju subosanski Srbi polagali pravo, i to putem ~injenja krivi~nihdjela za koja se u njemu tereti“. Karakteri{u}i ovaj UZP kao„sveobuhvatan“, Vije}e Tribunala ga razdvaja od UZP-a pod-uzetog sa ciljem istrebljenja srebreni~kog nesrpskog stanov-ni{tva u julu 1995. Uz ostala dva UZP-a (opsada i mrcvarenjeSarajeva, te uzimanje talaca osoblja UN-a i NATO-a), Vije}eje zaklju~ilo da Radovan Karad`i} jeste bio odgovoran za svezlo~ine po~injene u okviru realizacije gorespomenutih UZP-a, uklju~uju}i i zlo~in genocida. Karad`i}eva se odbrana fokusirala na dokazivanje da ciljevirukovodstva bosanskih Srba nisu bili kriminalni i da nisu pod-razumijevali po~injenje nikakvih zlo~ina („etni~ko ~i{}enje“se obrazlagalo dobrovoljnim prelascima stanovni{tva u pod-ru~ja pod kontrolom svojih nacionalnih grupa, dok se kod in-dividualnih slu~ajeva prisilnog protjerivanja iznosio argu-ment mr`nje ili osvete), te da su po~injeni masakri, silova-nja, mu~enja itd, bili izolovani incidenti proizvedeni inicija-tivom pojedinaca (npr. pripadnika paravojnih formacija) ko-ji su djelovali na svoju ruku. Pretresno vije}e Ha{kog tribu-nala je, me|utim, zaklju~ilo da su „stvaranje paralelnih poli-ti~kih i dr`avnih struktura bosanskih Srba, kampanja nasil-nog preuzimanja op{tina i protjerivanja nesrba bili pa`ljivokoordinisani, da su optu`eni i rukovodstvo bosanskih Srbanjima upravljali i da su isti predstavljali njihovu kona~nu na-mjeru.“ Vije}e je Karad`i}a, zajedno sa Mom~ilom Kraji{ni-kom, Nikolom Koljevi}em, Biljanom Plav{i}, Ratkom Mladi-}em, Mi}om Stani{i}em, Mom~ilom Mandi}em, @eljkom Ra-`natovi}em Arkanom i Vojislavom [e{eljem identificirao kaoklju~nog ~lana svih UZP-a koji su mu se stavili na teret. Sud nije imao velike probleme utvrditi Karad`i}evu odgovor-nost za genocid u Srebrenici. Ovaj monstruozni zlo~in je kaopravna ~injenica ve} bio dokazan u postupku protiv generalai tada{njeg zapovjednika Drinskog korpusa Vojske RepublikeSrpske (VRS) Radislava Krsti}a, koji je za pomaganje i podr`a-vanje njegovog ~injenja u drugoj instanci osu|en na 35 godi-na zatvora. Tribunal je, naime, u ovom predmetu revolucioni-rao primjenu Me|unarodne konvencije o sprije~avanju i ka-`njavanju zlo~ina genocida, kada je postojanje genocidne na-mjere („intent to destroy“) kao pretpostavke sine qua non de-ducirao iz okolnosti pod kojima je ubijeno, u nekoliko dana,preko 8000 mu{karaca i dje~aka enklave Srebrenica, a osta-tak nesrpskog stanovni{tva protjerano, ~ime je ovaj dio etni~-ke skupine Bo{njaka uni{ten kao cjelina. Ovaj slu~aj, specifi-ciran kao genocide-in-part, tj. genocid po~injen sa namjeromuni{tenja jednog dijela etni~ke skupine bosanskih Muslimana(naime onoga koji je naseljavao prostor enklave Srebrenica)je za pravnu nauku bio va`an posebno u dijelu koji je postoja-nje genocidne namjere kao neophodnog posebnog oblika vi-nosti (dolus specialis) utvr|ivao iz cijelog niza izvedenih doka-za koji su, izme|u ostalog, uklju~ivali pisane tragove o orga-nizaciji napada na Srebrenicu, pregrupiranje jedinica za tusvrhu, pripremu specifi~nih vojno-tehni~kih sredstava prije,za vrijeme i nakon osvajanja Srebrenice, izdvajanje i usposta-vljanje posebnih strelja~kih vodova, zakup autobusa i kamio-na i anga`man voza~a koji bi njima upravljali, analizu izdatihra~una za gorivo i proizvodnju i distribuciju vrpci za vezanjeruku, te uklanjanje tragova zlo~ina zakopavanjem i vi{estru-kim prekopavanjem hiljada `rtava. Iz dovo|enja u me|usob-nu vezu stotina ovakvih i drugih materijalnih dokaza, a po-sebno stavljanjem u kontekst sudbine pre`ivjelih, Sud je usta-novio da su sve ove aktivnosti koje su kulminirale streljanjemzna~ajnog broja stanovni{tva bile poduzete sa ciljem da seBo{njaci toga podneblja eliminiraju kao cjelina.

BETON BR. 170 DANAS, Utorak, 19. april 2016. II III

Nakon {to je genocid u Srebrenici bio utvr|en, a odgovornostgenerala Krsti}a „svedena“ na pomaganje i podr`avanje, nekoje morao biti odgovoran za njegovo ~injenje. Tako je Tribunalulogu Radovana Karad`i}a, njegove postupke i djelovanja, cje-nio u danima koji su prethodili padu Srebrenice, pa sve do no-vembra 1995., kada se smatralo da su radnje zata{kavanja ovogmasovnog zlo~ina kona~no bile privedene kraju. Nesporno je,naime, da je Karad`i} kroz svoje postupke, prije svega izdava-njem Direktive br. 7, tj. nare|enjem Drinskom korpusu VojskeRepublike Srpske da se stvore „uslovi totalne nesigurnosti, ne-podno{ljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i `ivotamje{tana u Srebrenici“, te izdavanjem nare|enja o aktivnim bor-benim dejstvima, bez svake sumnje rukovodio doga|ajima u Sre-brenici u julu 1995. godine, pa sve do kraja rata. Tako je izvede-nim dokazima utvr|eno da je Karad`i} za vrijeme trajanja vojneoperacije bio redovito informisan o svim doga|ajima (dnevniborbeni izvje{taji), da je 13. i 14. jula ~ak li~no obilazao podru~-je Srebrenice, te se u vi{e navrata sastajao sa generalom Rat-kom Mladi}em kao glavnim zapovjednikom VRS i drugim visoko-rangiranim oficirima (Kova~, Beara, Gvero, Tolimir), priskrblju-ju}i si na taj na~in zavidan uvid u stanje na terenu. Iz razgovo-ra poduzetih sa Miroslavom Deronji}em, politi~kim funkcione-rom SDS i civilnim povjerenikom za Srebrenicu koji mu je direkt-no odgovarao, Vije}e je bez ikakvih dvojbi utvrdilo da je Kara-d`i} znao za ubijanja u trenutku kada su ona po~ela (masovnastreljanja u Kravici se uzimaju kao trenutak u kojem se genocid-na namjera formirala), i odlu~ivao o sudbini zarobljenih mu{ka-raca koji su u to vrijeme dr`ani u Bratuncu tj. nare|uju}i njiho-vo prebacivanje na mjesta strati{ta. Tu`ila{tvo je kroz vi{e izmjena optu`nica broj op}ina, u kojimase Karad`i} teretio za genocid, svelo na spomenutih sedam. Ka-ko, prema kojim kriterijima se vr{io njihov izbor, kada se znaloda se po~inioci, vojne i policijske formacije pod komandom ru-kvodstva SDS-a i kasnije Republike Srpske BiH, u svojim krvavimpohodima nisu „pridr`avali“ granica op}ina? Ove osnovne repu-bli~ke administrativne jedinice su se kao prostor zlo~ina~kogdjelovanja prelijevale jedna u drugu. Ubijalo se posvuda, logi-kom ratovanja, tj. u zavisnosti kada i na koji na~in su dijelovi is-to~ne i zapadne BiH koji su ulazili u prostor teritorijalnih cilje-va srpskog rukovodstva, osvajani (Bijeljina, Zvornik, Vlasenica,Vi{egrad, Fo~a, sa sjevera prema jugu, pa onda prema zapadnojBosni, Prijedor, Sanski Most, Klju~). Tako je uvr{tavanje Zvorni-ka, Vlasenice i Fo~e, ali ne i Vi{egrada, Rogatice ili Rudog kaoop}ina koje, zajedno sa Srebrenicom ~ine jednu regionalnu cje-linu (tzv. Podrinje) sporno. Ovo je od posebnog zna~aja ako seima u vidu da su stanovni{tvo Srebrenice do jula 1995. ~inili uvelikoj mjeri i stanovnici drugih susjednih op}ina. Ako je za sta-novni{tvo Srebrenice utvr|en genocidan ishod, zar tu`ila{tvonije moglo izvesti pravno relevantan argument da je isti zapo-~et masovnim ubijanjem, progonom i uni{tavanjem nesrpskogstanovni{tva cijele regije u ljeto 1992. godine, ~iji se jedan diouspio – barem privremeno – spasiti u enklavi Srebrenica?

Iako je priznalo masovna pogubljenja u razmjerama koje u funk-cionalnom smislu definitivno proizvode genocidna dejstva, Vi-je}e „se nije uvjerilo“ da je kod Karad`i}a postojala genocidnanamjera da se grupe bosanskih Muslimana ili bosanskih Hrvatau sedam op}ina djelimi~no uni{te. Genocid se, kao posljedica,dakle desio, ali bez dokazane namjere nije ga se moglo pravnokonstatirati odnosno „vezati“ za nekog po~inioca. Kako u odnosu na ove zaklju~ke korespondira osloba|aju}a pre-suda Vojislavu [e{elju? Sporna kontradiktornost je o~igledna.Dok jedno vije}e, u obrazlo`enju zna~aja uloge osu|enog Kara-d`i}a u udru`enom zlo~ina~kom poduhvatu, jasno odre|uje [e-{elja kao jednog od ~lanova istog, drugo vije}e ga osloba|a od-govornosti za zlo~ine po~injene po ovoj vezi. Cijeli koncept UZP-a je, u slu~aju [e{elja, naprosto napu{ten.Kona~no, frapantnu konstataciju Vije}e ~ini u pogledu legitimno-sti realizacije „Velike Srbije“. Prema mi{ljenju tu`ioca, ovaj cilj jetrebalo ostvariti primjenom nasilja, uklju~uju}i i prisilno premje-{tanje nesrpskog stanovni{tva sa teritorija za koje se smatralo dasu „srpske zemlje“. Takav element „implicitne kriminalnosti“ Vije-}e je odbilo, smatraju}i da je „projekt Velike Srbije kakav je zago-varao Vojislav [e{elj“ (zar ih ima vi{e?) „a priori politi~ki, a ne kri-minalni cilj.“ U ovom svjetlu je Vije}e tretiralo i ratnohu{ka~kufunkciju [e{elja, koje je tu`ila{tvo uvrstilo u optu`nicu kao va`nukariku realizacije UZP-a, posebno u kontekstu motivacije za po-~injenje zlo~ina. Vije}e je, me|utim, zaklju~ilo da, primjerice, iz-me|u zapaljivih, ksenofobnih, zastra{uju}om mr`njom pro`etihgovora koje je [e{elj odr`ao 1. i 7. aprila 1992. godine, i zlo~inakoje su, izme|u ostalih, po~inile i njegove jedinice u Zvorniku,Vlasenici ili Fo~i, u aprilu i maju iste godine, nije postojala uzro~-no-posljedi~na veza, tj. da njegovi govori ne mogu biti okvalifi-cirani kao actus reus podsticanja na ~injenje zlodjela.

Udru`eni zlo~ina~ki poduhvat, koji su ~inili ~lanovi politi~kog i voj-nog rukovodstva Republike Srpske, a koji je progla{en subjektomzlo~ina genocida i zlo~ina protiv ~ovje~nosti, obja{njava karakterrata u BiH i naizgled paradoksalnu ~injenicu da postoji invidualnakrivica za zlo~ine masovnih ubistava, pa i genocida. Pitanje „kakoje mogu}e da pojedinac u roku od samo nekoliko dana ubije neko-liko hiljada ljudi“ dobiva svoj odgovor ako uzmemo u obzir da tajpojedinac nije bilo koji pojedinac, ve} je rije~ o ~ovjeku koji raspo-la`e sa (smrtonosnim) kapacitetima politi~ko-vojnih institucija.^injenica da su kao ~lanovi udru`enog zlo~ina~kog poduhvatadetektovani ~lanovi politi~kog i vojnog rukovodstva ratne Repu-blike Srpske, te ~injenica da je ona nastala kao pravna kategori-ja (entitet) tek 1995. u Daytonu, neizbje`no navodi na zaklju~akda Republika Srpska u periodu 1992-1995. nije bila ni entitet, ni(me|unarodno priznata) dr`ava, ve} - smrtonosno instituciona-lizirano sredstvo udru`enog zlo~ina~kog poduhvata iskori{tenos ciljem etni~kog ~i{}enja zacrtanog teritorija BiH.U presudi kojom je Vojislav [e{elj oslobo|en individualne kri-vi~ne odgovornosti, Tribunal je dekriminalizirao velikosrpskiprojekt. Napu{tanje tuma~enja UZP-a iz ranijih presuda je prav-no neodr`ivo, a rehabilitacija [e{eljeve ideologije i relativizaci-ja odgovornosti Beograda za projekat „Velike Srbije“, pa makarto zna~ilo poduzimanje radnji koje su najbrutalnije povrede me-|unarodnog humanitarnog prava, najve}a su prijetnja klima-vom miru na prostoru biv{e Jugoslavije. S druge strane, mit o antisrpskom Tribunalu izgubio je svog naj-zna~anijeg aktera. Ako je cilj Tribunala bio da se [e{elju oduzmestatus mu~enika, te da na taj na~in vladaju}e konzervativno-re-akcionarne politi~ke elite u Srbiji pomiri sa naslje|em ovog su-da, mo`da je u tome i uspio. Pitanje je samo koji }e od gore na-vedenih procesa prije uroditi plodom

Pi{e: Gazela Pudar Dra{ko

GVOZDENI UM U GODINAMA RASPLETA

Anga`mani i kaligrami

Zbornik Figura neprijatelja: preosmi{ljavanje srpsko-albanskih od-nosa (IFDT, Beton), koji se pojavio u doma}oj javnosti pro{le go-dine, izme|u ostalog pru`a odli~an prikaz intelektualne uloge uoblikovanju srpsko-albanskih neprijateljstava od po~etka XIX pasve do XXI veka. Da se zadr`im na poslednjim decenijama samo,mo`e se re}i da je „socijalizam sa ljudskim likom“ koji je Jugosla-viju ~inio distinktivnom u odnosu na ostale dr`ave iza gvozdenezavese, zamenila zajednica sa nacionalnim likom, gde je jediniva`an nacionalni identitet i gde je nacija ispred svega ostalog uporetku prioriteta. Intelektualcima je bilo prili~no lako da se izsocijalisti~kog diskursa prebace na nacionalisti~ki, jer su obe oveideologije zasnovane na istim obrascima – kolektivizmu, to jestsubjektivizaciji posebnog kolektiviteta u okviru zajednice. U so-cijalizmu je to bila radni~ka klasa (radni narod), a u nacionali-zmu nacija (etni~ki narod). Iako je ovo veoma upro{}eno izre~e-no, u osnovi ukazuje da se neprijatelj radni~ke klase lako mo`ezameniti neprijateljem nacije, a da pri tome nije do{lo ni do ka-kve zna~ajne promene u osnovnim konstrukcijama dru{tva u pr-vi mah, {to je primer Srbije i pokazao. Tako|e, karakteristika obeideologije jeste da imaju sna`nu teleolo{ku orijentaciju, usme-reni su ka idealnom dru{tvu besklasnosti, odnosno jednonacio-nalnosti, stvaraju}i tako horizontalnu solidarnost.

SSrrbbiijjaa ppoobbee||uujjee, najnoviji bestseler s-hit!Spekulativna fantastika; tre}a sezona istog otu`nog serijala; videoigrica o izgradnji novog Lepenskog vira na vodi, sa kulom sojenicom ide luxe zemunicama za Zemunce; sportska prognoza-raskovnik,poga|a rezultat utakmica i pre `reba; nastavak ranijeg hita „Gnezdoparanoje“ koje je Psihijatrijsko dru{tvo Srbije ve} proglasilo zanajbolju dijagnozu u napredovanju; priru~nik sa do sada nepoznatimtehnikama ne`nog opho|enja sa novinarima i obra}anja javno{}u –prvo te ispljujem kao pla}enika, onda te branim kad te suspenduju...Ni za `ivu glavu ne propustite da zaokru`ite! Za posledice va{egizbora konsultujte se sa va{im {tamparom kalendara suludostra}enog vremena.

SSrrbbiijjaa ppoobbee||uujjee (nepla}eni oglas)Knjiga urnebesnih aforizama: Srbija pobe|uje i kad igra sama sasobom; Srbija pobe|uje i nema nameru da se zaustavi. Ko~nice ne rade; Hrist je pretvorio vodu u vino a Srbija svoje poraze u pobede. Sedimoopijeni a `edni, pora`eni a pobe|eni. Knjiga parola za sva vremena: Vu~i}u, [rederu! Ho}emo Zapadni ane Ju`ni tok!Knjiga bratstva i kom{ijstva: Nas dva brata, u Segedinu nam vrata,oba se mitarimo, ne pla~ Briselu, ako se poputinimo. Ne pla~ Briselu,ni po jednom pikselu, kad na izbore po|em, ve} ti pla~i ako ti smandatom ne do|em. Mi smo bra}a ispod Putinovog gasa, gde medijislu{aju a demokratija se talasa. Fru{ka goro, rodoljubac ti je tata, kraj

`ice stoji{ {to izbeglicu hvata. Tvoje stranke, napredne i ~iste, ~uvajunove desne revizioniste.Knjiga koja nema i ne trpi nikakvu alternativu! Kupite odmah ili }evam sama zakucati na vrata!

##SSrree}}aa uu nneessrree}}ii, igra na sre}u i na tu|u nesre}u. Kletva zakom{ijinu kravu i za trijumf zarobljenog uma. Doma}e a na{e. Brat jemio ma koje kame bio. Voju dajem, Ljoti}a ne dajem. Moj Milane,fa{isto sa grane, bi}e{ pored Nikolaja, kada kvo~ka snese zmaja. Nas iRusa trista miliona, rubalja i dinara. U zbor se saberimo, u tor seslo`imo, oko masovnih grobnica se obo`imo.

HHaagg jjee ddrraagg aa bbaaccaannjjee kkaa{{iikkee ddaalleekkoo, horor u najavi, nastavaklakrdije. Da pla~ete od muke koliko je dobar ovaj nastavak.Nepredvidljivo a tako poznato. Video kaseta.

SSlluu`̀iimmoo ssee nnaarrooddoomm, dru{tvena igra. Monopol za politi~are 21.veka. Niko ne mo`e toliko da sebi sko~i u usta koliko {ampion oveigre i nosilac SPS liste. Volimo ono {to mrzimo i podr`avama ono {tosmo do ju~e pljuvali. Za one siroma{ne duhom i bogate telom. Ka`uda je ova igra preuzeta iz srca na{eg dru{tvenog sistema. [to prenau~ite pravila, to du`e opslu`ujete svoje partnere svih fela. Dobro iza MIP i za MUP, od UN-a i OEBS-a do Kremlja. Od svakoga primi{,svakome da{, univerzalne lekcije partnerstva za vlast. Za generacijekoje rastu i sazrevaju u Srbiji. Kupite besplatno, vrati}e vam se sakamatama!

Oglas: „Iza|e{ li – kaja}e{ se, ne iza|e{ li – kaja}e{ se jo{ vi{e“

24. aprila 2016. godine – samo u va{em gradu, va{oj pokrajini i va{oj zemlji:

VELIKA SEZONSKA RASPRODAJA POLOVNE ROBEProdaju se: bajate ideje, potro{eni programi, patriotska patetika, proro~ki snovi, uvek funkcionalno zastra{ivanje, doma}e i iz uvoza, tazela`na obe}anja i budu}nost odmah u pola cene. Sve za va{u ku}u, okolicu i dokolicu. Da ne{to novo nau~ite, kom{iji prepri~ate, predrodbinom se pohvalite, u `ivotu primenite. Danas kupi{, ~etiri godine ne mo`e{ da se otarasi{.

BETON BR. 170 DANAS, Utorak, 19. april 2016. IV

Fokusiraju}i se na anga`man intelektualaca nakon promenakoje je donela 2000. godina, uo~ava se da o~ekivano elimini-sanje dotada{njeg dominantnog nacionalisti~kog diskursa ni-je i{lo onako glatko kako se pretpostavljalo, i pored pritiskaiz inostranstva da se balkanski (ne samo srpski) partikulari-zmi stave pod kontrolu. Istra`ivanje koje sam sprovela me|uistaknutim i medijski prisutnim intelektualcima u Srbiji prvedecenije XXI veka ukazuju na sna`nu podeljenost intelektua-laca u Srbiji, me|usobno optu`ivanje za isklju~ivost i dogma-tizam i, uop{te, odsustvo stvarne polemike, koja bi doprine-la korpusu saznanja o de{avanjima jugoslovenskog i postju-goslovenskog perioda, uklju~uju}i i Kosovo. U ovom postmilo{evi}evskom periodu, ve}ina intelektualaca sma-tra da je nacionalni identitet i dalje prenagla{en u Srbiji i da zau-zima nesrazmeran udeo u li~nom identitetu gra|ana, dok ga onili~no do`ivljavaju samo kao jednu od komponenti li~nog identi-teta. Intelektualci isti~u razli~ita obele`ja nacionalnog identiteta,me|u kojima se sporadi~no javljaju inat, martirski kompleks („daje istorija protiv vas“) i pravoslavlje. Pored ovih, javljaju se jo{ „ru-{evnost i nedovr{enost“, „megalomanija, samodovoljnost, opor-tunizam, nacionalni narcisizam i strah od novog i promena“, „sna-`na izra`enost, ranjivost, frustriranost i pora`enost“, „r|avepredstave o sebi“, „nacionalni ponos, samosvojnost, pravi~nost,pravednost kao najbolje osobine; povr{nost, lagodnost, nedovolj-na odgovornost, neta~nost kao najgore“.Promene nacionalnog identiteta po~etkom XXI veka se mahomvide kao negativne. Veoma mali broj intelektualaca isti~e da jedo{lo do smirivanja nagla{enih nacionalnih elemenata, gde se„sa jednog sirovog nacio-nalizma prelazi na jednoracionalnije samorazu-mevanje i samoodre|enjesrpskog naroda“, te da„postoji jedna pozitivnaevolucija i Srbija danas neprelazi granice koje poka-zuje nacionalizam u kri-znim vremenima“. Veliki broj intelektualacaukazuje na podvojenostidentiteta na proevropskii nacionalni (nacionali-sti~ki), i takvu podeluocenjuju negativno, ali izrazli~itih razloga. Oniskloniji nacionalnoj strujigovore o „konzervacijineintegrisanosti“, o tomeda je „umesto negovanja ioplemenjivanja koliko-to-liko povra}ene nacije, u poslednjoj deceniji instaliran noviokvir zamene, evropski identitet koji ne postoji ni u Evropskojuniji niti u njenim dr`avama ~lanicama“. Na podelu ukazuju idrugi, koji su pristalice tzv. evropskog puta. Paradigmati~naje izjava jednog od takvih intelektualaca, koji ukazuje na „jed-nu dr D`ekil i mr Hajd situaciju, gde je s jedne strane ̀ elja da sebude sastavni deo evropskih civilizacijskih procesa, ali s drugestrane te~e veoma jak proces koji je u su{tini negativan, kojina jedan lo{ na~in interpretira istoriju, koji nije u stanju da va-lorizuje neke kvalitete koje Srbija i srpski narod imaju“. Deli-mi~no se osvr}u i na ubistvo predsednika Vlade 2003. godine,jer „je bilo nekih politi~kih nada odmah na po~etku 2001. go-dine, one su se vremenom ugasile i sada smo otprilike u nekojfazi tavorenja i propadanja bez neke mogu}nosti“. Nekolicina intelektualaca za koje se mo`e tvrditi da sua(nti)nacionalno orijentisani smatra da su promene u nacio-nalnom identitetu izuzetno negativne, gde se vide „samo tan-ke pukotine u ~vrstim bedemima srpskog nacionalizma“ i gdeje „sve zaista jako kolektivizirano i postoji ta teza da ako nisiSrbin, nisi na{ ~ovek“. U re~ima ovih intelektualaca se ogledanemo} i nemogu}nost nametanja sopstvenih ideolo{kih po-gleda, nad kojima prevagu i dalje odnosi nacionalna opcija. Nacionalno se i dalje odr`ava usled ponovnog otvaranja pi-tanja statusa srpske zajednice na Kosovu, ~ega su i sami in-telektualci svesni. Oni ukazuju na probleme ome|ivanjaidentiteta, jer je prirodno da postoji „mnogo spornosti okoidentiteta kad vi ne znate svoje granice, gde vi jeste i gde viniste“. Dva velika de{avanja na Kosovu i vezana za Kosovo uovom periodu uti~u na ovakvo stanjenacionalne svesti. U pitanju je Kosov-ski pogrom 2004. godine, te progla{e-nje nezavisnosti Kosova 2008. Upravoovo poslednje pitanje su intelektualci2010. godine, kada je sprovedeno is-tra`ivanje, ocenili kao klju~ni faktorkoji ne poma`e smirivanju nacionalnihstrasti.

„Zbog ve{ta~kog odr`avanja u `i`i javnosti problema Kosova,opet je ta nacionalna komponenta postala jako nagla{ena, ta-ko da kod nas imate jedan paradoks da kad ~ovek govori osvom identitetu, svi ostali identiteti mu manje zna~e nego na-cionalni; jo{ uvek ta nacionalna komponenta vi{e vezuje lju-de, to je u`asno izra`eno zbog nere{enih grani~nih pitanjakoja su delimi~no objektivno otvorena, a delimi~no ih na{anacionalna elita namerno dr`i otvorenim“. U istra`ivanju medijskog sadr`aja nastupa intelektualaca u jav-nosti u kontekstu klju~nih post-petookotobarskih doga|aja ve-zanih za Kosovo i prikazanih u Figuri neprijatelja, rezultati supokazali da je do{lo do zaokreta u operacionalizaciji onog Dru-gog, iz partikularne neprijateljske nacije (Albanaca tokom2004) u globalnog civilizacijskog antipoda (Zapad tokom2008). Albanci polako nestaju iz diskursa srpskih intelektuala-ca nakon Kosovskog pogroma, a raste prisutnost drugosti Za-pada na koga se svaljuje krivica za otimanje vekovnog srpskogkulturnog prostora, srpske duhovne matice u korist Albanacakoji po svemu nemaju pravo ili ga imaju daleko manje od srp-ske nacije. Albanci su u intelektualnim promatranjima sve vi{esporedni, skrajnuti, a neretko i potpuno odstranjeni uz lamen-tiranje nad te{kom sudbinom srpskog naroda i njegove elite ko-ja ga ve} godinama vodi stranputicama i nema dovoljno snageda se suprotstavi komadanju dr`ave, za koju su po pravilu okri-vljene strane sile i njihovi geopoliti~ki interesi. Kontinuirano idominantno se kroz intelektualni diskurs provla~i do`ivljaj srp-ske nacije kao nacije `rtve, uzvi{enog, civilizacijski naprednogentiteta, koji se nalazi na putu prvo primitivnih albanskih sna-

ga, a zatim mo}nih stranih sila i koja nikako ne mo`e da iznedriodgovornu i doraslu nacionalnu elitu. S druge strane, potpisivanje Briselskog sporazuma 2013. ima-lo je izuzetno mali odjek me|u intelektualcima. Njihovi nastu-pi u javnosti u periodu nakon sporazuma upu}uju na norma-lizaciju diskursa i eventualno i kona~no slabljenje nacionalneideologije kao dominantne ideologije u srpskom dru{tvu. Jed-nostavno „svr{eno je“. Ovaj kratak pregled intelektualnog pregala{tva tokom posled-njih dvadesetak godina u Srbiji ne previ|a ~injenicu da je bi-lo i onih intelektualaca, pa i ~itavih grupa, koji su odbijali dase svrstaju na stranu u`arenih nacionalnih sentimenata. Oniintelektualci koji su se kriti~ki odnosili prema dominantnomnacionalnom diskursu su se ~esto nalazili na marginama dru-{tva i delovali u vrlo ograni~enim okvirima civilnog dru{tva.S druge strane, daleko ~e{}e se de{avalo da se intelektualciodaju nacionalnim strastima koje im donose glorifikaciju. Mo-`emo li ih zbog toga kriviti vi{e nego bilo koga drugog? U gra-|anskom dru{tvu lebdi neodre|ena normativna pretpostavkada intelektualci treba da budu lu~ono{e, ba{ zbog onog na-pred pominjanog autoriteta kulturnih pregalaca. Me|utim,moralno izuzetnih pojedinaca ima u svim dru{tvenim grupama– i mo`da daleko vi{e me|u „obi~nim“ gra|anima. Intelektu-alni uticaj i izlo`enost pogledima je ~inilac koji pred intelek-tualce postavlja zahteve koji nisu toliko o~ekivani na drugimmestima. Isto tako, ovakvi zahtevi se multiplikuju u onim pe-riodima koje je Ralf Darendorf nazvao „dobom ku{nji“. Na ne-kim drugim mestima isku{enja su velika – setimo se Turske i

skora{njeg hap{enja intelektualaca kojisu se usudili suprotstaviti zvani~noj po-litici. Sve su prilike da zavr{etak kosov-ske pri~e ozna~ava i zavr{etak „doba ku-{nji“ u Srbiji u strogo nacionalnom smi-slu, te da }e intelektualni diskurs pre od-ra`avati polarizaciju evropskog-antie-vropskog u Srbiji, {to nije nikako nova li-nija podele

Tekst je nastao u okviru projekta „Figuraneprijatelja – preosmi{ljavanje srpsko-al-banskih odnosa“ koji KPZ Beton kao part-ner realizuje sa Institutom za filozofiju idru{tvenu teoriju, uz podr{ku Regional Re-search Promotion programa (RRPP) [vaj-carske agencije za razvoj i saradnju (SDC).

Pi{e: Vladimir Milojkovi}

:::::::::::::::::::::::::::::heljda sa sirom kao jabukaprome{ati i kukuruz sa pticama u kavezu za knjigebela boja `ice kao o~i{}enaod gasne komoreod zidova koji spre~avaju dotok pokretasunce se kre}e visoko iznad oblakasakupljaju se poput sun|era upijaju}i delove `ivotanemaju}i drugog razlogaosim {to `ele da propadnu u zemlju

---- ------ ------- ------16.3.2014. | nedelja | 3.08 - 3.10

Molimo pozovite kasnijeAutomatski `enski glas upozoravada prekine{ vezujer nema smisla ~ekatiAli kasnije mo`e biti kasno ili~ak i prekasnoza suzei obore u kojima stojimoBez mogu}nosti da pismeniizniknemo iznad nivoa spaljivanjakao na~ina da se re{imo otpada

1.14 pm - 1.18 pm | 27. juli 2013.

Nekako s prole}a,svake druge godineizbore raspisujembez ikakve logike...

Spu{tam ja malo penzije,ali PUPS na mojoj listi je,to je miris zrelih godina...Moja koalicija, ba{ je velika,

najve}a...

Nekako s izbora ja se setim starihneprijateljaaa...Prorade tad u menisvi radikali skriveniii...

Tad otvaram i prazne fabrike,i ne trpim nikakve kritike,al' to je tako cele

godineeee...mnogo radim, ba{ mi je

te{ko, najte`eee...

Ref:

I opet taj ose}aj kampanje,samo da ne dobijem koji

procenat manje,i opet }u slaviti ja u izbornoj

no}i,pijan od `eljeeeee... za

apsolutnom mo}i...

Od Rasima pa do Vulina, nekako s prole}a...Od Lazanskog pa do Vulina,

nekako s izbora...

Nekako s prole}a,ja jo{ ja~e spinujemporaze u pobedei sve la`ne afere...

Napravim spisak obe}anja,bira~kom telu pusta ma{tanja,to je rezultat mojih

nespavanja...Moji kapci, ba{ su te{ki,

najte`i...

Nikako s izborano}u o~i ne sklapam,nemam san da uhvatim,prvi put u `ivotu ne{to

radim...

A volim da vas la`em ja,putem Pinka i Informera,to je ~ista patologijaaaa...Koga briga, {to ni{ta nije,

istina...

Od Velje Ili}a pa do Vulina, nekako s prole}a...Od Marjana pa do Vulina,nekako s izbora...Sve od Vuka pa do Vulina,nekako s prole}a...Sav sam ti od Vulina,bi}e isto... i posle izboraaa...

VREME SMRTI I RAZONODE

Pi{e: \or|e Majstorovi}

NEKAKO S IZBORA Iz pesmarice Aleksandra Vu~i}a