Arhitekt Milan Žerjavić

Embed Size (px)

DESCRIPTION

architecture

Citation preview

  • LXXX PROSTOR 1[33] 15[2007] Znanstveni priloziScientific Papers

    Sl. 1. Pet viestambenih zgrada M. @erjavia na maketiMoskovskoga boulevarda (danas Ulica grada

    Vukovara) iz direktivne regulacijske osnove Zagreba,

    Urbanistiki institut Ministarstva graevina

    Narodne Republike Hrvatske, ravnatelj Vladimir

    Antoli, 1949.

    Fig. 1 Five apartment blocks designed by M. @erjaviin the scale model of Moscow boulevard (Vukovar

    street nowadays) from the urban plan of Zagreb,

    Urban planning Institute of the Croatian Ministry

    of Architecture headed by Vladimir Antoli, 1949

  • Vedran IvankoviMentor: Prof. dr.sc. Mladen Obad itaroci*

    Sveuilite u Zagrebu

    Arhitektonski fakultet

    HR 10000 Zagreb, Kaieva 26

    Izvorni znanstveni lanak

    UDK 72.036:72-05(497.5 Zagreb) @erjavi, Milan

    Tehnike znanosti / Arhitektura i urbanizam

    2.01.02 Urbanistiko i prostorno planiranje

    2.01.04 Povijest i teorija arhitekture

    i zatita graditeljskog naslijea

    lanak primljen / prihvaen: 15. 01. 2007. / 31. 05. 2007.

    Znanstveni priloziScientific Papers 15[2007] 1[33] PROSTOR 81

    University of Zagreb

    Faculty of Architecture

    HR 10000 Zagreb, Kaieva 26

    Original Scientific Paper

    UDC 72.036:72-05(497.5 Zagreb) @erjavi, Milan

    Technical Sciences / Architecture and Urban Planning

    2.01.02 Urban and Physical Planning

    2.01.04 History and Theory of Architecture

    and Preservation of the Built Heritage

    Article Received / Accepted: 15. 01. 2007. / 31. 05. 2007.

    Prolegomena za opus arhitekta Milana @erjaviaViestambene zgrade u Ulici grada Vukovara 228-236 u Zagrebu

    Prolegomena for Milan @erjavi's Architectural OeuvreApartment Blocks in Vukovar Street 228-236 in Zagreb

    Ulica grada Vukovara

    Zagreb

    @erjavi, Milan

    U lanku temeljenom na istraivanju arhivske grae donosi se atribucija i data-

    cija pet stambenih zgrada u Ulici grada Vukovara u Zagrebu, koje su do danas

    bile pogreno datirane i pripisane nepoznatome autoru. U kontekstu u ko-

    jem nastaju, ukazujui na bitne odrednice, a nerijetko i suprotnosti burnoga

    vremena, autor naglaava kvalitativne vrijednosti stambene arhitekture i daje

    neke ope zakonomjernosti u prosuivanjima odnosa arhitekt-arhitektura i ar-

    hitektura-drutvo. Takoer, lanak donosi do danas neobjavljen opus arhitek-

    ta Milana @erjavia.

    This paper gives an analysis of the authorship and dating of five residential

    buildings in Vukovar street in Zagreb which have been wrongly dated and at-

    tributed to an unknown architect. The author here makes a qualitative study

    of the residential architecture in the context of the historical period in which the

    buildings (subject of this paper) were designed and built giving reference to

    the essential parameters and sometimes even contradictions of that historical

    period. The paper presents the unpublished works of Milan @erjavi, the de-signer of this five residential buildings.

    Vukovar street

    Zagreb

    @erjavi, Milan

    * lanak je nastao u okviru autorova rada na doktorskoj disertaciji i na znanstvenome projektu Urbanistiko i pejsano naslijee Hrvatske kao dio europske kulture.

  • DRU[TVA, VIZIJE, ARHITEKTI

    SOCIETIES, VISIONS, ARCHITECTS

    Model idealnoga grada kolektivnog sta-novanja, u 20. stoljeu zamiljen na nizu pri-

    mjera kao to je Ville Radieuse svestranaapoteza novih drutvenih odnosa, dobivao je

    u oblicima svoje pojavnosti mnoge pogrene

    paradigme, eksperimentalna traenja i poje-

    dinana prosuivanja. Od nositelja helad-

    sko-helenistike graditeljske tradicije, prisut-

    ne i u mislima vodeih protagonista moderne

    arhitekture, do pogrenoga shvaanja opih

    smjernica funkcionalizma i, osobito u urba-

    nizmu, do proizvoljnih interpretacija semanti-

    ko-romantinih postavki o izmiljenome

    geniju mjesta arhitektura u Hrvatskoj i

    zbivanja koja e potaknuti neizbjena teorij-

    ska razmatranja u prvim su desetljeima na-

    kon Drugoga svjetskog rata odraavali razlii-

    te oblike uvjetovanosti vrlo specifine dru-

    tvene stvarnosti.

    Zamisao je grada 20. stoljea od prvih proma-

    tranja izgradnje i proirenja Zagreba 1930-ih

    godina djelomino ostvarena etrdesetih i pe-

    desetih, nakon predstavljanja prijedloga regu-

    lacijske osnove, u doba ambiciozne izgradnje

    u Ulici grada Vukovara. A u to su doba u kon-

    cepcijama europske stambene izgradnje, bli-

    skim vjeri u snagu i duh kolektivistikog svje-

    tonazora, i konano u realizacijama od Unitd'habitation u Marseilleu do prijedlogak pojedi-nih lanova grupe Team 10 i dalje prisutni ut-

    jecaji teorije socijalnih pokreta od Saint-Si-

    monova anarhosocijalizma i Fourierovih falan-

    sterija s prijeloma 17. i 18. stoljea do refleksija

    Marxova uenja s poetka 20. stoljea. Djelo-

    mina realizacija jedne cjelovite vizije novoga

    grada na podruju nekadanjega zagrebakog

    predgraa ukazuje takoer na napredak vizije

    upravo u doba dominacije revolucionarnih

    drutvenih polazita.

    Meutim, cjelokupni opus tada vodeih arhi-

    tekata Hrvatske ne predstavlja ujedno i najvi-

    a dostignua u oblikovanju. U stisci s vreme-

    nom, te zbog ogranienih tehnikih moguno-

    sti i problema stambenog zbrinjavanja nado-

    lazeih masa, trebalo je do ostvarenja vie

    faze rtvovati i vizualne konstelacije arhitek-

    ture. U konkretnome sluaju Milana @erjavi-a, svedena tek na tipske projekte kojima au-

    torstvo i dostignua vremena nisu konana

    instanca, zagrebaka arhitektura jo je jed-

    nom u svojoj povijesti pokazala svu prakti-

    nost i skromnost, u kojima i lee njezina kvali-

    teta, veliina i oblikovne vrijednosti. Pet je vi-

    estambenih zgrada u istonome dijelu Ulice

    grada Vukovara, koje do danas nisu bile to-

    no datirane i atribuirane, ekletantan primjer

    spomenutih mehanizama socijalna vjera i

    optimizam kao polazite svakom klimat-

    skom i kontekstualnom razmatranju hrvat-

    ske poslijeratne arhitekture.

    Kao i ove stambene zgrade prvoga poratnog

    desetljea izgradnje Zagreba, ni cjelokupni

    opus arhitekta Milana @erjavia, koji je ponaj-prije vezan za stanovanje, nije sistematiziran i

    adekvatno valoriziran. Malo je publiciranih

    radova koji govore o njegovoj arhitekturi, a u

    kontekstu poslijeratne izgradnje Zagreba Mi-

    lan @erjavi spominje se u prvom redu kao au-tor stambeno-poslovne etverokatnice u Bo-

    govievoj 1a i sklopa na krianju Martieve i

    Vojnovieve ulice Vojnovieva br. 22-32 (za-

    jedno s Pavlom Baranjaijem), kao i viestam-

    benih zgrada: dvije u Martievoj 30-36 i

    53-61, te jedne u Prilazu baruna Filipovia

    4-10. No, uz ove je zgrade @erjavi potpisaoprojekt manje viestambene zgrade u Bianki-

    nijevoj 8 i tipske projekte za stambenu izgrad-

    nju Volovice pet viestambenih zgrada u

    Zapoljskoj br. 2-30, zatim projekte viestam-

    benih zgrada u Folnegovievu naselju, nase-

    lju Novi Savski gaj i stambeno-poslovni sklop

    u Savskoj ulici krianje s Vukotinovievom

    (Vatrogasni dom).

    Do danas susreemo ga i u kontekstu projek-

    ta Nevena egvia za prvu viestambenu

    zgradu u Ulici grada Vukovara 56-60 iz 1947.

    godine. U promatranjima oko pozicije ove

    graevine na buduemu najveem boulevar-

    du Zagreba, okosnici njegova razvoja u soci-

    jalizmu, i u pitanjima preprojektiranja sudje-

    lovali su, osim @erjavia kao operativca koji jeizradio projektnu dokumentaciju za izmjene, i

    uglednici iz tadanjega javnog i kulturnog

    ivota Antun Augustini i Miroslav Krlea.1

    To govori kakvu je ulogu u burnim trenucima

    82 PROSTOR 1[33] 15[2007] 80-95 V. IVANKOVI Prolegomena za opus arhitekta Milana @erjavia Znanstveni priloziScientific Papers

    Sl. 2. Milan @erjavi (1915.-1971.)

    Fig. 2 Milan @erjavi (1915-1971)

  • odluke o izgradnji buduega novoga grada

    ogleda novog drutvenog koncepta u doba iz-

    gradnje Zagreba nakon ukidanja (1945. godi-

    ne) prijeratne Regulacijske osnove imala

    dananja Ulica grada Vukovara i koliko je bilo

    vano u godinama Informbiroa i raskola ne-

    ko jedinstvenoga socijalistikog puta uskla-

    diti oblikovne i doivljajne konstelacije, kojih

    e odrednice i nakon odraza bitnih politikih

    koordinata vremena u podruju kulture i um-

    jetnosti, na razmeu utjecaja Istoka i Zapada,

    jo dugo vremena ukazivati na smjer nesigur-

    nih putova.

    Upravo u tim godinama radi i stvara Milan

    @erjavi. Nakon stambeno-uredske zgradeegvi-@erjavi, sudionik je u izgradnji Uli-ce grada Vukovara. Godine 1956. projektirao

    je stambenu zgradu na sjeverozapadnoj stra-

    ni krianja s Drievom, na kojoj se tada radi-

    lo u novooformljenom Arhitektonskom pro-

    jektnom zavodu @erjavi, a prije toga nebo-dera potpisao je i projekt za pet predmetnih

    graevina.

    U ovome lanku donosim atribuciju i dataciju

    pet viestambenih zgrada prema izvornoj ar-

    hivskoj grai, smjestivi ih prethodno u pro-

    storno-vremenski okvir kojemu pripadaju i u

    kontekst do danas nepoznata rada Milana

    @erjavia.

    MILAN @ERJAVI] (1971.-1915.)

    MILAN @ERJAVI] (1971-1915)

    Smrt je Milana @erjavia zatekla nenadano, ukolovozu 1971. godine, kada se ve prestao

    svakodnevno baviti arhitekturom. Za sobom

    je u projektnom uredu APB @erjavi ostaviomlade arhitekte: Borisa Duplania, Branu

    Luara, Miroslava Kovaia, Sekanu Anzulo-

    vi i druge.

    Meu njegovim posljednjim projektima, u ne-

    koj bizarnoj igri sluajnosti, kriju se obiljeja

    njegova cjelokupnoga stvaralakog opusa.

    Viestambene su zgrade na Volovici (Za-

    poljska 2-30) arhitektov nasluujui povratak

    modernom izrazu jednostavnih struktura, u

    kojima koristi armirani beton i vernakularne

    elemente to ukazuju na pripadnost sredini iz

    koje potjee vezu s tlom, rodom i entitetom.

    Ove zgrade kao da nisu oblikovni pomak od

    prvoga ozbiljnijeg projekta diplomskoga

    rada. Povratak poetnim modernistikim ide-

    alima, ta suta i nejasna transpozicija mlade-

    nakih ideala arhitektovih, lienih subjektiv-

    ne intonacije i lokalnog obiljeja, pokazuje la-

    tentne kontradikcije njegova opusa. Mladi je

    ponovno doao do rijei i duh avangarde, ro-

    mantino zaigran u predveerje, evocira za-

    boravljeno.

    No, bili su to ve svjetovi bez dodirnih toaka.

    Avangardni je koncept arhitekture naputen i

    godine u kojima @erjavi ostvaruje svoje po-sljednje projekte bile su, u sutonu drutvenih

    ideologija, poetak novih smjernica projek-

    tantskoga rada. Ovo se stajalite, danas ve

    stereotipno dominantno u znanstvenim raspra-

    vama i publicistikim razmatranjima o duhu

    vremena, gotovo neprimjetno pojavljivalo u

    shvaanjima tada vodeih europskih intelek-

    tualaca. S diskurzivnom situacijom stanovito-

    ga kulturnog pesimizma i socijalno-politike

    deradikalizacije bude se nove snage koje u

    svojim koncepcijama daju anemine varijante

    rjeenja za izlaz iz predstojee ture usredoto-

    enosti na stanje sadanjice, bez pregnantnih

    vizija budunosti koje bi mogle osigurati polet

    s nekim novim, moda opet nesigurnim i mi-

    moilazeim ciljevima. U tome e se kontekstu

    pojavljivati brojni arhitekti tvorci prijedloga

    na tragu recentnih, tihih drutvenih promjena,

    ali Milan @erjavi, iako vjerojatno potpunosvjestan novih mogunosti to ih je donijelo

    vrijeme, ostaje na tragu prakse koje je realiza-

    cija konana instanca, uspjeh i pokretaka

    snaga istovremeno.

    ezdesetih godina naslijedio je @erjavi isku-stvo vodstva vlastita ureda i rada u Gradsko-

    mu projektnom i geodetskom poduzeu

    Osnova, u kojem je zaposlen od 1948., a na

    rukovodeem poloaju od 1951. do raspada

    poduzea 1954. godine, kada iz Osnove na-

    staju arhitektonski projektni biroi (APB) Ili-

    ji i @erjavi. APB @erjavi, bavit e se doarhitektove smrti uglavnom projektiranjem

    viestambenih zgrada.

    Znanstveni priloziScientific Papers Prolegomena za opus arhitekta Milana @erjavia V. IVANKOVI 80-95 15[2007] 1[33] PROSTOR 83

    1 Prema Nevenu egviu, Gradski narodni odbor Zagre-ba osnovao je povjerenstvo za izgradnju prve zgrade u da-

    nanjoj Ulici grada Vukovara, u kojemu su bili Miroslav

    Krlea, Antun Augustini i Veeslav Radau. Cilj rada ovo-

    ga povjerenstva bile su smjernice budue izgradnje nove,

    najvee gradske ulice. (*** 1958: 3)

    Sl. 3. Milan @erjavi (prvi slijeva) sa suradnicimaAerom Kabiljom, Slavkom Lwyjem i drugima

    Fig. 3 Milan @erjavi (first left) with his colleaguesAer Kabiljo, Slavko Lwy and others

  • Poslijeratne su godine nedvojbeno bile iza-

    zovne za @erjavia. Kao i za rata, mnogi njego-vi projekti nisu izvedeni, a mnogi natjeaji

    iako unaprjeuju stanje u struci, ukazujui i

    na nove mogunosti oblikovanja bili su uza-

    ludni. Stakleni paviljon usluga s vitkom kon-

    strukcijom od armiranoga betona, smjeten

    uza zgradu Glavnoga kolodvora u Zagrebu,

    nije realiziran. U paviljonu koji je arhitekt idej-

    no koncipirao 1951. godine, trebale su biti

    prostorije za prtljagu, ambulanta, info-centar

    i drugi sadraji.

    Iz prvih godina rada u Osnovi, uz projekt za

    izmjenu egvieve zgrade u Ulici grada Vuko-

    vara br. 56-60, znaajni su @erjavievi idejniprojekti tipskih djejih jaslica za 45, 60 i 80

    djece za natjeaj iz 1948., te projekti djejih

    jaslica V. rajona, kolske zgrade sedmoljetke

    i doma uenika u privredi u Zagrebu, takoer

    iz 1948. godine.2Dom uenika u privredi i sed-

    moljetku za Trnje projektira zajedno s arhitek-

    tom Franjom Tiinom. U Osnovi on koncem

    1940-ih takoer projektira ljevaonicu olova za

    tvornicu Munja i tvornike zgrade Elka u

    Zagrebu. Potkraj 1940-ih @erjavi se bavi kon-cipiranjem prostora za velike skupove poput

    prvomajskih sletova, sveanih okupljanja la-

    nova partije i komiteta te proslava brojnih no-

    vih obljetnica (Sl. 6). Ovaj scenografski opus

    prepoznatljiva raspona motiva od Lgerovih

    poklika do modernizma arhitektonikih

    oblika koji najavljuju definitivan povratak

    hrvatske arhitekture u europske okvire po-

    kazuje recentna razvojna dostignua uvjeto-

    vana pokretanjem radnoga naroda i arhitek-

    tovu vjetinu u balansiranju trenutnih zahtje-

    va i potreba.

    Od ljeta 1945.@erjavi je, kao imnogidrugi arhi-tekti ratne generacije, angairan u novoo-

    formljenom Ministarstvu graevina Narodne

    Republike Hrvatske na planovima obnove zem-

    lje. Ve nakon godinu dana odlazi u graevno

    poduzee Kabiljo, a kratko nakon toga, 1947.

    godine, u Sarajevo na dravnu slubu, s obve-

    zama koje je prethodno obavljao i u Ministar-

    stvugraevinauZagrebu.UOsnovukonano

    dolazi koncem 1948. godine.

    Prve je mjesece po zavretku rata @erjavi do-ekao kao rukovoditelj Graevnoga ureda II.

    Jugoslavenske narodne armije u Zagrebu,

    gdje radi na obnovi vojarnica. No, iskustvo u

    izgradnji vojnih graevina mladi je arhitekt

    stekao 1944. godine radei u uredu Oruni-

    tva Nezavisne Drave Hrvatske. U razdoblju

    od travnja 1941. do kraja 1943. @erjavi je uslubi Ministarstva graevina NDH, u koju je

    primljen s Tehnikog odjela Banovine Hrvat-

    ske.3U Ministarstvu NDH radi zajedno s broj-

    nim kolegama, primjerice Aerom Kabiljom

    (Sl. 3). Njegov opus nastao tijekom rata obuh-

    vaa projekte seoskih gospodarstava koje

    radi u suradnji s Franjom Tiinom i gradite-

    ljem Kostelcem za tadanja hrvatska podruja

    Panoniju, Liku i Gorski kotar, Dalmaciju i Bo-

    snu, za koja su na natjeaju Tipovi seljakih

    gospodarstava 1944. dobili jednu od pre-

    stinih dravnih nagrada. Ove kue pokazuju

    jasne uzore u propagiranome heimatstilu

    (Sl. 4, 5, 7 i 10).

    U prvoj je polovici 1940-ih @erjavi intenzivnoprojektirao, a po njegovim se projektima gra-

    dilo: upravne i gospodarske zgrade u Sv.

    Kriu-Zaretje te zgrade za preradu voa u Gor-

    njoj Stubici i Petrinji. Projektirao je zgradu um-

    jetnoga mlina na valjke za Ivana i Olgu Pantlik

    u Roviu te neke obiteljske kue u okolici Za-

    greba, poput kue za Ladislava i Adu Hrastnik

    u Gornjem Stenjevcu (Sl. 9). Moda je najzna-

    ajniji njegov realizirani projekt u NDH bio ka-

    84 PROSTOR 1[33] 15[2007] 80-95 V. IVANKOVI Prolegomena za opus arhitekta Milana @erjavia Znanstveni priloziScientific Papers

    2 Ova tri projekta u kontekstu poslijeratne obnove zem-lje prati tada jedini hrvatski asopis za arhitekturu: ***

    1948.b: 18-19; *** 1948.c: 23; *** 1948.d: 24-25.

    3 U Tehnikom odjelu Banovine Hrvatske @erjavi je ra-dio kao projektant i projektantski nadzornik na izgradnji

    dravnih graevina.

    4 Od kraja II. svjetskog rata naselje nosi naziv Kri.

    5 Iz zbirke obitelji @erjavi

    Sl. 6. M. erjavi: Obnova

    Fig. 6 M. erjavi: Renovation

    Sl. 5. M. erjavi i F. Tiina: Dinarski tip kue

    za seosko gospodarstvo, 1944.

    Fig. 5 M. erjavi and F. Tiina: Dinaric-type

    of farmhouse, 1944

    Sl. 4. M. erjavi i F. Tiina: Panonski tip kue

    za seosko gospodarstvo, 1944.

    Fig. 4 M. erjavi and F.Tiina: Pannonian-type

    of farmhouse, 1944

  • pela u Bjelovaru, zavrena 1944., koju su 1945.

    sruili partizani (Sl. 12). Na samim poecima

    rada u NDH @erjavi s arhitektom MilanomGrakaliem stjee i prvo javno priznanje za

    svoj rad treu nagradu na natjeaju Tipovi

    osnovnih kola u Hrvatskoj.

    Po povratku sa studija iz Praga i nakon krae-

    ga studentskoga radnog iskustva kod ing. Ho-

    ube i Wimmera i u graevnom poduzeu

    @elezny u Pragu, @erjavi se 1940. zapolja-va u Zagrebu kod ing. Zorislava Franjetia,

    gdje radi do travnja 1941. godine. Do diplome

    na tadanjoj Njemakoj visokoj tehnikoj ko-

    li u Pragu u veljai 1940. iz studentskih su go-

    dina ostali sauvani neki @erjavievi projekti,poput diplomskoga rada omladinskog od-

    maralita, koji i po temi i po funkcionalisti-

    kom pristupu ocrtava jasne moderne postav-

    ke eke meuratne kole (Sl. 8).

    No, nije studiranje, suhoparno projektiranje i

    uredski posao jedina preokupacija ambicioz-

    nog studenta u Pragu. U jednome do danas

    nepoznatome dijelu arhitektova habitusa,

    koji pomalo odie dahom melankolije i ravno-

    dunosti, @erjavi je pokazao ranu sklonostsocijalnoj tematici. Poetak je njegova stva-

    ranja skroman slikarski opus, uglavnom ak-

    varel na kartonu, tematski zaokruen veduta-

    ma ulica i krovova prakoga predgraa u ma-

    niri 1930-ih, gdje se socijalna komponenta ot-

    kriva ve u izboru teme (dotrajale stambene

    kue) i tonaliteta (Sl. 11). Prikaz akta ene, u

    kojem afirmacija plohe sugerira stanovit raz-

    vrat u opusu, predstavlja jedno od rijetkih po-

    java ljudskoga lika (Sl. 13), dok faktografski

    prikazi detalja prakih krovova i proelja oda-

    ju arhitekta buduega sljedbenika prakse i

    vremena, koji teko da bi uzviknuo: La pein-

    ture, c'est moi!.

    U Zagreb @erjavi dolazi 1930. godine, nakonzavrene graanske kole u Ivani Gradu i

    osnovne u rodnome Vojnom Kriu,4i tada se

    upisuje u srednju tehniku kolu. U spo-

    men-obiljeju izdanom u povodu 40. obljetni-

    ce ove kole zabiljeeno je da su aci razgle-

    dali izlobu grupe Zemlja, odranu 1932. u

    Zagrebu.5

    Milan @erjavi roen je 28. rujna1915. godine.

    Do danas su poznate realizirane @erjavieveviestambene zgrade u Zagrebu:

    a) 1950-ih: stambeno-poslovna zgrada u Bo-govievoj 1a (1954.); dvije viestambene

    zgrade u Martievoj br. 30-36 i br. 53-61

    (1954.); po jedna u Prilazu baruna Filipovia

    br. 4-10 (1954.) i u Biankinijevoj br. 8 (1954.);

    viestambeni sklop na krianju Martieve i

    Vojnovieve ulice s deseterokatnim nebode-

    rom Vojnovieva br. 22-32 (sve zajedno s

    Pavlom Baranjaijem, 1956.); viestambene

    zgrade u Savskoj br. 92-98 (1957.), u Drie-

    voj 10 (krianje s Ulicom grada Vukovara,

    1957./58.), na krianju Barieva-Derenino-

    va (zajedno sa Zlatkom Ogorelcem, 1958.), na

    krianju Maksimirska-Harambaieva (s Pa-

    vlom Baranjaijem, 1958.), stambeno-poslov-

    na zgrada na krianju Savske i Vukotinovie-

    ve (1959.), i pet tipskih viestambenih zgrada

    u Ulici grada Vukovara br. 228, 230, 232, 234 i

    236, kojih je projekt zapoeo 1949., a koje su

    izvedene tek 1956./57. godine.

    b) 1960-ih: pet zgrada na Volovici Za-poljska br. 2-30 (1960.), te nekoliko zgrada u

    Drievoj na poetku Folnegovieva naselja

    i u naselju Savski gaj u Novome Zagrebu.

    Znaajnije su @erjavieve obiteljske kue rea-lizirane 1950-ih i 1960-ih godina: kua za sli-

    kara egotu u akovievoj br. 12, te kue

    obitelji: Muhi Horvatovac br. 10, Dimini

    Lainska br. 40, Herak Glogovac br. 2b, Za-

    stavnik Rockefellerova br. 35 i Bogdan Bu-

    kovaka br. 149. U razdoblju od dolaska iz

    Praga u Zagreb 1940. do 1945. @erjavi je uztipske kue seoskih gospodarstava Panonije,

    Like i Gorskog kotara, Bosne i Dalmacije pro-

    jektirao i spomenutu kuu za Ladislava i Adu

    Hrastnik u Gornjem Stenjevcu, potom kuu

    Znanstveni priloziScientific Papers Prolegomena za opus arhitekta Milana @erjavia V. IVANKOVI 80-95 15[2007] 1[33] PROSTOR 85

    Sl. 7. M. @erjavi i F. Tiina: Jadranski tip kueza seosko gospodarstvo, 1944.

    Fig. 7 M. @erjavi and F. Tiina: Adriatic-typeof farmhouse, 1944

    Sl. 8. M. @erjavi: Sredinji objekt omladinskogodmaralita, diplomski rad, 1940.

    Fig. 8 M. @erjavi: Central facility of the YouthRecreation Centre, graduation thesis, 1940

    Sl. 9. M. @erjavi: Kua za Adu i Ladislava Hrastnika

    Fig. 9 M. @erjavi: House commissionedby Ada and Ladislav Hrastnik

  • obitelji Sremac u rtanovcu u zagrebakoj

    Dubravi i jo neke manje obiteljske kue.6

    STANOVANJE U HRVATSKOJ U PRVIMGODINAMA NAKON DRUGOGA SVJETSKOGRATA IZAZOVI I PROTURJE^NOSTI VREMENA

    HOUSING IN CROATIA IN THE FIRSTPOST-WAR YEARS CHALLENGESAND CONTRADICTIONS OF THE PERIOD

    Nakon razaranja i oteenja dijela stambene

    izgradnje potkraj te sve veega priljeva sta-

    novnitva u gradove nakon zavretka Drugo-

    ga svjetskog rata i nakon kulminacije stambe-

    ne krize, koju nisu rijeile prijeratne generaci-

    je ni za trajanja rata, kada je postojala vrlo

    snana socijalna inicijativa vlasti Nezavisne

    Drave Hrvatske stambeno je pitanje aktua-

    lizirano u kontekstu zamaha druge hrvat-

    ske industrijalizacije. U novome drutvenom

    poretku izgrauju se ponajprije tvornice,

    drutveni domovi, stadioni, kazalita, kino-

    dvorane i viestambene zgrade. Ve se u ko-

    lovozu 1946. godine odobravaju radovi na

    stadionu Nogometnoga kluba Akademiar,

    predlau prvi poslijeratni planovi za podruje

    grada izmeu pruge i Save, te osnivaju brojne

    drutvene institucije, kao to je Zagrebaki

    velesajam.7

    Prvi je ozakonjeni plan za juni

    dio Zagreba nakon rata prihvaen u rujnu

    1946. godine. Njegov je autor Vladimir Turi-

    na.8Predloen prije osnivanja Urbanistikoga

    instituta Ministarstva graevina (27. prosinca

    1947., suosniva i prvi ravnatelj Vladimir

    Antoli), Turinin plan junoga Zagreba pred-

    stavlja prvo poslijeratno urbanistiko razma-

    tranje grada.

    Odluka o izgradnji prvih (manjih) stambenih

    jedinica u Zagrebu donesena je u ljeto 1946.

    godine, nakon to su odbornicima gradske

    uprave proslijeeni prijedlozi i obrazloenja

    Izvrnog odbora. Tada je zbog nedostatka e-

    ljeza u itavoj dravi odgoena izgradnja Ulice

    grada Vukovara i skuptinski su vijenici pro-

    nalazili privremena rjeenja.9Gradnja 500 ma-

    lih stanova na Volovici i na podruju istono

    od @eljeznike kolonije povjerena je Graev-nom odjelu Izvrnog odbora. Ove su se grae-

    vine sastojale od 6 do 8 jednosobnih stanova s

    kuhinjom, predsobljem i zahodom, dok su ku-

    paonice bile zajednike, to je prema tvrdnja-

    ma potpredsjednika Izvrnog odbora Andre

    Mohoroviia bio zadovoljavajui higijenski

    uvjet.10

    Prvoj poslijeratnoj stambenoj izgrad-

    nji Zagreba, uz privremenu gradnju iz 1946. i

    naselja na Volovici, a neto kasnije i naselja

    Februarskih rtava u Remetincu, pripada i

    osam viestambenih zgrada u Ulici grada Vu-

    kovara, za koje je projekt izradio Projektni za-

    vod Narodne Republike Hrvatske i Projektni

    biro Narodnog odbora grada po idejnome rje-

    86 PROSTOR 1[33] 15[2007] 80-95 V. IVANKOVI Prolegomena za opus arhitekta Milana @erjavia Znanstveni priloziScientific Papers

    Sl. 10. M. @erjavi i F. Tiina: Seosko gospodarstvoBosne, bosanski tip kue, 1944.

    Fig. 10 M. @erjavi and F. Tiina: Bosnian-typeof farmhouse, 1944

    6 Ova je retrospektiva nastala na temelju osobnoga @er-javieva zapisa iz 1966. godine, rada njegova sina Ivice @er-javia za kolegij prof. egvia na Arhitektonskom fakultetu

    u Zagrebu i arhitektove ostavtine, koja je trenutno u obi-

    teljskom vlasnitvu. Ovom se prilikom zahvaljujem njego-

    vim sljedbenicima na ukazanome povjerenju.

    7 Odluka o donoenju novoga plana za juni dio Zagrebadonesena je na sjednici Gradskoga vijea Izvrnog odbora

    grada 30. kolovoza 1946., kada su i predloene temeljne

    smjernice za razvoj podruja izmeu pruge i Save. Izgradnja

    novoga stadiona odobrena je 30. studenoga, a Zagrebaki

    velesajam osnovan je 20. prosinca iste godine (DAZG, zapi-

    snici sjednica Narodnog odbora grada Zagreba, knjige br. 3 i

    4, 1946.). Prethodno je poetkomsrpnja 1946., nakon raspisa

    licitacije i odabira izvoaa, bio potpisan ugovor Gradskoga

    narodnog odbora i Zemaljskoga graevnog projektnog zavo-

    da za izgradnju prvih osam viestambenih zgrada u Ulici gra-

    da Vukovara (Gaje Alage 1-8, Frana Bonjakovia 1-8, Ivana

    Stoira 1-8 i FaustaVrania 1-8; 38. sjednica Izvrnogodbora

    od5. srpnja 1946. godine;DAZG, zapisnici sjednicaNarodnog

    odbora grada Zagreba, knjiga br. 3, 1946.).

    8 51. sjednica Izvrnog odbora od 27. rujna 1946. godi-ne (DAZG, zapisnici sjednica Narodnog odbora grada Za-

    greba, knjiga br. 3, 1946.)

    9 U tadanjoj se strunoj publicistici (Arhitektura) ovajproblem nije spominjao! (DAZG, zapisnici sjednica Narod-

    nog odbora grada Zagreba, knjiga br. 3, 1946.)

    10 DAZG, zapisnici sjednica Narodnog odbora grada Za-greba, knjiga br. 3, 1946.

    11 Osam viestambenih zgrada na jugozapadnome dije-lu Ulice grada Vukovara (Gaje Alage 1-8, Frana Bonjakovi-

    a 1-8, Ivana Stoira 1-8 i Fausta Vrania 1-8) karakteristi-

    ne su orijentacije stanova istok-zapad, i vrlo ekonomi-

    noga raspolaganja kvadraturom jednosobnih i dvosobnih

    stanova, opskrbljenih peima za kruto gorivo (u prizemlju

    su drvarnice; Bartoli i sur., 1952: 21). N. egvi govori o

    prvoj izgradnji u Ulici grada Vukovara iste godine, navode-

    i da su arhitekti oko tih prvih poslijeratnih stambenih

    zgrada u Zagrebu, zajedno s jo nekima iz prvih mjeseci ob-

    nove, poveli burne rasprave oko naina gradnje, primjene

    standarda, veliine stanova itd. (egvi, 1946: 15) Projekt

    je odabran nakon provedbe uega natjeaja. U jednoj od

    pozvanih grupa sudjelovao je i N. egvi (egvi, 1958: 3).

    Kolacio spominje grupacije stambenih zgrada 4-5 katova

    visine u Ulici grada Vukovara, oblikovane u grupaciju tako

    da tvore specifian modernistiki blok (Kolacio, 1960.a:

    2). Ove su zgrade prvi put objavljene 1948. god. u kratkom

    pregledu poslijeratne izgradnje u Narodnoj Republici Jugo-

    slaviji (*** 1948.a: 25). Objavljene su takoer prilikom

    predstavljanja direktivne regulacijske osnove V. Antolia i

    Urbanistikog instituta Narodne Republike Hrvatske 1949.:

    Sl. 11. M. @erjavi: Praki krovovi, 1935.

    Fig. 11 M. @erjavi: Pragues roofs, 1935

  • enju arhitekata V. Potonjaka, S. Gomboa i

    V. Heimovia, odabranom nakon provedbe

    uega natjeaja.11

    Razmatranja o oblikovanju

    ove prve vee stambene izgradnje Zagreba na-

    kon rata dao je i Vladimir Turina, a njegov je

    prijedlog bio predloen gradskom Narodnom

    odboru i nakon krae rasprave prihvaen kao

    mogue rjeenje (Sl. 21).12

    Godine 1947. objavljuju se prvi natjeajni pro-

    jekti za tipsku stambenu jedinicu i stanove

    Novoga Beograda. Ivan i Nada Viti te Boris

    Katunari predlau modularnu shemu dvo-

    sobnih stanova koji su zrcalno simetrini pre-

    ma osi stubine vertikale. Osobito je napred-

    no rjeenje AB konstrukcije s poprenim nosi-

    vim zidovima, to omoguuje slobodan tret-

    man proelja i lebdei krov zajednike tera-

    se zadnjega kata, dok Mirko Milii razvija tri

    tipa stanova s velikim balkonima na konzol-

    nim istacima. Hrvatski arhitekti temelje obli-

    kovanje na nasljedstvu prijeratnoga moder-

    nizma, a Uro i Nada Martinovi, Mihajlo Mija-

    tovi i ostatak beogradskoga kruga zaosta-

    ju u primjeni novih mogunosti projektiranja

    u armiranom betonu.13

    Bernardo Bernardi ve 1951. godine, kada se

    jo trai tipologija za tlocrtnu dispoziciju ide-

    alnoga stana, istie nedostatke stambene

    prakse i, za razliku od Mohoroviieva submi-

    nimuma, nastoji promovirati kult kupanja. Na

    tragu nasljedstva civilizacija Grke, Rima i

    islama on zakljuuje da moemo dosegnuti

    definitivni izraz vlastite civilizacije tek kada

    kupaonice i saune postanu sredita potpune

    regeneracije umornoga ovjeka.14

    U tome je

    kontekstu standardizacija, prema Charlotte

    Perriand, s ciljem skraenja vremena rada,

    ujedno posljedica smanjenja stambene povr-

    ine i poetna faza ostvarenja drutvenih

    aspiracija naslijeenih kultova civilizacija.

    Predloene viestambene zgrade na beograd-

    skom natjeaju 1947. godine i realizacije koje

    su uslijedile pokazuju raznolikosti individual-

    noga pristupa funkcionalistikom rjeenju,

    dok su problemi definicije umjetnikoga stila

    nove drave i poretka u prividu stvaralakoga

    poetka rezervirani za reprezentativne grae-

    vine dravnih institucija.15

    Tenja drave da

    ostavi stilski trag u oblikovanju tih graevina,

    za razliku od ehoslovake, Maarske ili Isto-

    ne Njemake koje su bile pod izravnim sovjet-

    skim utjecajem, nije se odrazila i u stambenoj

    arhitekturi Jugoslavije, koja je ve od samih

    poetaka bila orue za ostvarenje idejnih ili

    materijalnih ciljeva pojedinaca. Koncem 1940-ih

    jo se nisu poeli osnivati projektni uredi poje-

    dinih arhitekata organizacije na kojih e kraj-

    nje profitabilan rad u sukobu s idejama vreme-

    na imati primjedbe i dunosnici najviih partij-

    skih krugova, i doba kojemu pripadaju pro-

    matrane tipske graevine istovremeno i ambi-

    valentno nosi obiljeja zanosa i suprotno

    zavrnim rijeima iz Le Corbusierova dubro-

    vakoga pisma s upozorenjem na opasnost za-

    stranjenja na kraju klicu buduih realnih, pri-

    zemnih i neizbjenih odnosa u drutvu.16

    Nakon ovih prvih teoretskih preispitivanja i

    prve poslijeratne stambene izgradnje, stano-

    vanje ostaje kljuni problem kojega su rjee-

    nje politike smjernice nametale kao polazite

    buduem napretku.17

    Usporedba hrvatske vi-

    estambene izgradnje s kraja 1940-ih i poet-

    ka 1950-ih godina s nekim primjerima iz svije-

    ta ukazuje na oskudicu idejnih polazita i

    odustajanje od traganja za viim oblikovnim

    izrazima. Primjerice, blokovi Arne Jacobsena

    u Danskoj (Kopenhagen) iz 1947., financirani

    od gradskoga Stambenog fonda za mlade, i

    stambena zgrada Radnike banke Guida Ber-

    mudeza u Venezueli (Caracas) iz 1951. godine,

    takoer s racionalno dimenzioniranom povr-

    inom jednosobnih i dvosobnih stanova

    predstavljaju ogledni primjer arhitekture koja

    Znanstveni priloziScientific Papers Prolegomena za opus arhitekta Milana @erjavia V. IVANKOVI 80-95 15[2007] 1[33] PROSTOR 87

    Sl. 13. M. @erjavi: @enski akt, 1936.

    Fig. 13 M. @erjavi: Female nude, 1936

    fotografirano iz zraka i s tla (prije 1948.), prikaz na maketi

    direktivne regulacijske osnove iz 1949. (Antoli, 1949: 19)

    12 51. sjednica od 27. rujna 1946. (DAZG, zapisnici sjed-nica Narodnog odbora grada Zagreba, knjiga br. 3, 1946.)

    13 Baylon, 1947: 33-38; egvi, 1947: 27; *** 1947.a:39-45; *** 1947.b: 28-29; *** 1947.c: 32

    14 Bernardi, 1951: 114-115

    15 O prvim velikim poslijeratnim urbanistikim natjeaji-ma, gdje se traila impostacija vladinih graevina i saveznih

    ministarstava Novoga Beograda te o razmatranim koncepci-

    jama, dravnim zahtjevima i natjeajnim radovima vidjeti

    detaljnije u: Seissel, 1947: 18-22 i Seissel, 1948: 68.

    16 Le Corbusier u pismu upuenom 10. kongresu CIAM-a,odranom u Dubrovniku 1956. godine, koje je prije poetka

    radaovogaskupaproitao tadapredsjedavajui JosLuisSert,

    implicitno izraava istovremeno sumnju i sarkazam zbog mo-

    gunosti i obeanjanadolazeegavremena i zbognejasnevizi-

    je ovjekova obitavalita u surovome ivotnom okruenju.

    17 O stanovanju se u prvom desetljeu nakon Drugogasvjetskog rata u Hrvatskoj pisalo mnogo. Najvie u asopi-

    su Arhitektura, koja je od 1947. godine, kada poinje

    izlaziti, preuzela breme borbe i trasiranja novih putova

    graditeljstva: Baylon, 1947: 33-38; egvi, 1947: 27; ***

    1947.b: 28-29; *** 1947.c: 32; Ili, 1949: 101-105; egvi,

    1950: 36-41; Baylon, 1950: 41-46; Gombo, 1950: 47-54;

    Tuek, 1950: 55; Dumend`i, 1950: 56; Ribnikar, 1950:

    15-23; Macura, 1950: 23-29; *** 1950: 54-59; Bernardi,

    1951: 114-115; Ostrogovi, 1952: 6; *** 1952.a: 7-10; Tu-

    ek, 1952.a: 10-12; Antoli, 1952.a: 13-20; Bartoli, Os-

    trogovi, Potonjak, 1952: 21-23; Frhlich, 1952: 24-25;

    Tiina, 1952: 26; Po`gaj, 1952: 30; Raica, 1952: 31; Anto-

    li, 1952.b: 32-33; Albini, 1952: 37-39; Viti, 1952.a: 40;

    *** 1952.b: 9-17; *** 1952.e: 18-19, 48; *** 1952.c: 20; Neid-

    hardt, 1952: 21-22; Viti, 1952.b: 23; Bauer, 1952: 24-25;

    *** 1952.d: 36-42; *** 1952.f: 14-18; Neidhardt, 1952:

    21-24; Vrkljan, Skopin, imati, 1952: 25; Lwy, 1952:

    26; @erjavi, 1952: 26; Raica, 1952: 27; Stri`i, 1952:28-29; Bartoli, Gombo, Lwy, 1952: 30; Tuek, 1952.b:

    31; Antoli, Halilibrahimov, 1952: 32-33; Antoli,

    1952.c: 33; Bartoli, 1952: 34-35; Bernardi, 1953: 36-37;

    Bartoli, 1954: 10-11; Marasovi, 1954: 12-14; @erjavi,Baranjai, 1954: 15; *** 1954.a: 16-17; *** 1954.b: 18-19;

    *** 1954.c: 21; Neidhardt, 1954.a: 22-23; Neidhardt,

    1954.b: 24-25; *** 1954.d: 26; *** 1954.e: 27; Neumann,

    1954: 28; Urlich, 1954: 29; Raica, 1954: 30-31; ***

    1954.f: 32-33; *** 1954.g: 34-35; *** 1954.h: 36-37; ***

    1954.i: 38; Viti, 1954.a: 39-41; Viti, 1954.b: 42-45; Viti,

    1954.c: 46-48; Viti, 1954.d: 49-52; Viti, 1954.e: 53-56;

    *** 1954.j: 72-74; Raica, 1956: 7-11; Geri, 1956: 12-13;

    Tuek, 1956: 14-15; Niki, 1956: 16-17; Ulrich, 1956:

    18-19; Fabris, 1956: 20-23; Ostrogovi, 1956.a: 24-25;

    Ostrogovi, 1956.b: 26-27; Bartoli, 1956: 28-29; ***

    1956: 32-56.

    Sl. 12. M. @erjavi: Crkva u Bjelovaru, 1944.,uniteno 1945.

    Fig. 12 M. @erjavi: Church in Bjelovar, 1944,destroyed in 1945

  • tradicionalne i suvremene materijale te mo-

    gunosti suvremenih konstruktivnih rjeenja

    koristi za ekspresiju dosegak kreativnijeg obli-

    kovanja (Sl. 14 i 15).

    No, s druge strane,Milan @erjavi uprojektu zastambenu deseterokatnicu na krianju Drie-

    ve ulice i Ulice gradaVukovara (Drieva 10; Sl.

    16) pokazuje dosege u rangu s recentnim eu-

    ropskim zbivanjima.18

    Tako se npr. iste godine

    projektiraju i izvode stambeni neboderi nase-

    lja Champ des Manoeuvres Zadrune zajedni-ce u Lieageu u Belgiji, arhitekata Ch. Charliera,

    H. Lhoesta i J.Mozina (Sl. 20), pa hrvatska arhi-

    tektura stambenih zgrada koncem pedesetih

    ostvaruje neke od prvih kvalitativnih pomaka.

    Svaki veliki tehnoloki napredak doveo je do

    drutvenih promjena, a uvjeti njegove imple-

    mentacije varirali su od sredine do sredine.

    @eljeznica, telefon i automobil promijenili su teuvjete, omoguujui svakodnevno laku i bez-

    bolniju nadgradnju, jer tehnologija, uostalom,

    i jest umijee preobrazbe drutva, njeno sred-

    stvo i njena posljedica. U sluaju stambene iz-

    gradnje Zagreba, vie kao sredstvo tehnolo-

    gija nije predstavljala eksperiment graevin-

    skih mogunosti. Gradilo se jeftino i brzo, a

    kvalitativan pomak, izuzev izgradnje u Ulici

    grada Vukovara, osjetio se tek u izgradnji No-

    voga Zagreba, koja donosi i znaajnije kvantifi-

    kacijske pomake prvo rjeenje stambenog

    problema veih razmjera.

    VI[ESTAMBENE ZGRADE ARHITEKTA MILANA@ERJAVI]A U ULICI GRADA VUKOVARAU ZAGREBU 1949.-1957.

    APARTMENT BLOCKS DESIGNED BYMILAN @ERJAVI] IN VUKOVAR STREETIN ZAGREB BETWEEN 1949 AND 1957

    Pet viestambenih zgrada u Ulici grada Vuko-

    vara na broju 228, 230, 232, 234 i 236 vre-

    menski pripadaju prvome desetljeu stambe-

    ne izgradnje Zagreba nakon Drugoga svjet-

    skog rata. U Ulici grada Vukovara od 1946. go-

    dine, kada je Ministarstvo graevina Narodne

    Republike Hrvatske naruilo projekt za prvih

    osam viestambenih zgrada prema provedbi

    prvoga uega natjeaja na podruju Trnja na-

    kon rata, pa sve do 1990-ih godina realizira se

    preteito stambena izgradnja. Gradilo se svo-

    jevremeno i za visoke dravne dunosnike iz

    vojnih institucija. Nakon prve izgradnje za

    Stambeni fond Narodnog odbora grada jav-

    ljaju se investitori novih stambenih zgrada

    poput Vojne pote (primjerice, dvije zgrade

    Ive Geria, Ulica grada Vukovara 238 i 240),

    Vojne mornarice (zgrada Stanka Fabrisa, Uli-

    ca grada Vukovara 52 a-e) itd., iako je po pri-

    jedlogu regulacijske osnove Urbanistikog in-

    stituta, po kojem se naelno ulica izgraivala

    u kontaktnoj zoni, bila predviena u prvom

    redu administrativno-upravna namjena drav-

    noga znaenja.

    Problemi vremena nerazvijena graevinska

    operativa, nedostatak financijskih sredstava i

    sve vei pritisak nerijeenoga stambenog pi-

    tanja usmjeravali su izgradnju reprezenta-

    tivne ulice u prvim godinama nakon rata. Sve

    su zgrade nastale od 1946. u dananjoj Ulici

    grada Vukovara s iznimkom dogradnje biv-

    e Zemljakove Produne kole po projektu

    Lavoslava Horvata 1954., do izgradnje Elek-

    troprivrede Boidara Raice i Peroslava Iliji-

    a 1956. graene za stanovanje. Njih je

    ukupno 20, ukljuujui zgradu Nevena egvi-

    a, koja je u izgradnji bila preprojektirana u

    uredsku, i dvije viestambene zgrade pod na-

    zivom IV. i V. Milana Grakalia, projektirane

    88 PROSTOR 1[33] 15[2007] 80-95 V. IVANKOVI Prolegomena za opus arhitekta Milana @erjavia Znanstveni priloziScientific Papers

    Sl. 14. Guido Bermudez: Caracas (Cerro Grande),

    Venezuela, 1951.

    Fig. 14 Guido Bermudez: Caracas (Cerro Grande),

    Venezuela, 1951

    Sl. 15. Arne Jacobsen: Gentofte Copenhagen,

    jugozapadno proelje jedne od triju tipskih

    viestambenih zgrada, 1947.

    Fig. 15 Arne Jacobsen: Gentofte Copenhagen

    southwestern faade of one of the three standard

    apartment blocks, 1947

    18 Cjelokupna graevinska dokumentacija nalazi se ufondu Hrvatskoga dravnog arhiva u Zagrebu, Opatika 29.

    (DAZG, F1122, Zbirkagra. dokumentacije, sign. 2389-2392)

    19 Glavni i izvedbeni projekt: DAZG, F1122, Zbirka gra.dokumentacije, sign. 2388

    20 U tekstu za beogradski asopis Arhitektura-urbani-zam Kolacio za ove graevine kae: Pet skromnih stam-

    benih zgrada postavljenih okomito na ulicu dokument su

    izgradnje prvih godina nakon rata, kada izbora u graev-

    nom materijalu gotovo i nije bilo. Ovi objekti ve zahtijeva-

    Sl. 16. M. @erjavi: Dr`ieva 10, Zagreb, 1957.

    Fig. 16 M. @erjavi: Dr`ieva 10, Zagreb, 1957

  • 1954.-1955. godine, a koje u postojeoj publi-

    cistici nisu objavljivane.19

    Pet tipskih graevina na broju 228, 230, 232,

    234 i 236, koje pripadaju ranom poslijerat-

    nom opusu stanogradnje u Ulici grada Vuko-

    vara, u postojeoj se publicistici spominju ne-

    koliko puta 1960. godine, kada ih opisuje

    Zdenko Kolacio. Tada su ve pogreno datira-

    ne u prve godine nakon rata i pripisane ne-

    poznatome autoru.20

    Kolacio opisuje vrlo loe

    graevno stanje i u kontekstu stambene iz-

    gradnje svrstava ih u neprimjernu izgradnju u

    najveoj zagrebakoj ulici.21

    Idejni su projekti

    zgrada graenih za Vojnu potu i Stambeni

    fond nastali u razdoblju od veljae do srpnja

    1949. godine, a rjeenja o odobrenju projekta

    i graevinske dozvole u travnju 1950. godine.

    I idejni i glavni projekti raeni su u Gradsko-

    mu projektnom i geodetskom poduzeu Os-

    nova, a potpisuje ih Milan @erjavi, koji uOsnovi radi od 1948. do 1954., kada vodi

    svoj Arhitektonski projektni biro @erjavi.Najstariji list datiran na dan 25. veljae 1949.

    za prvu zgradu (Ulica grada Vukovara 228),

    na kojem je, kao i na svim listovima idejnih i

    glavnih projekata za ostale zgrade, potpis pro-

    jektanta Milan @erjavi. Graevinska dozvo-la za izgradnju prve zgrade izdana je 7. trav-

    nja 1950. Tada je u rjeenju navedeno da je

    zgrada pod nazivom 01 prva u nizu od pet tip-

    skih etverokatnih stambenih zgrada 01, 02,

    03, 04 i 05. No, nije se neposredno pristupilo

    izgradnji. Graevinska je dozvola zbog zasta-

    re prvoga rjeenja obnovljena 24. sijenja

    1953. godine. Poetkom pedesetih na junoj

    strani istonoga dijela tadanje Moskovske

    ulice jo nije bila izvedena komunalna infra-

    struktura, i to je najvjerojatnije uzrok ka-

    njenju u izvedbi. Tako je, primjerice, grae-

    vinska dozvola za prikljuak vodovoda zde-

    nac Drieva, na koji je prikljueno pet @er-javievih zgrada, izdana 16. srpnja 1955., a

    uporabna dozvola za prvu projektiranu i iz-

    graenu (Ulica grada Vukovara 228) tek 8. lip-

    nja 1957. godine, nakon ega je u kratkom

    roku dobivaju i ostale etiri zgrade.22

    Iste je

    godine napravljen projekt nasada za istoni

    dio Ulice grada Vukovara (tada Ulica Proleter-

    skih brigada) i za okolicu pet @erjavievihzgrada autora Zvonimira Frhlicha, koji upra-

    vo na najveoj zagrebakoj ulici iskuava novi

    nain ureenja ulice stupnjevanjem grupacija

    razliitih biljnih vrsta, kojih se slobodnim

    kombinacijama stvaraju pojedinane parkov-

    ne kompozicije uklopljene u cjelinu (Sl. 22).

    Odustalo se prvi put, kako naglaava Frh-

    lich, od tradicionalnoga oblikovanja boule-

    varda sadnjom drvea iste vrste na jednakim

    razmacima.23

    Tlocrti dvosobnih stanova u pet zgrada ne raz-

    likuju se (Sl. 24), kao ni vrlo ekonomina kon-

    strukcija: temelji, zidovi od opeke s AB ser-

    klaima, stropovi i krovita drveno etvero-

    streno sa salonitnim ploama, i proelja per-

    forirana manjim loggiama (Sl. 25-27). Tako je i

    glavni projekt za posljednju zgradu nastao

    samo nekoliko dana nakon prve, tonije 28.

    veljae 1949.,24

    a graevinske su dozvole, iz-

    davane jedna za drugom od 7. do 25. travnja

    1950., sve obnovljene 1953. godine.25

    Oblikovanjem su zgrade 01-05 sline ostalima

    @erjavievim stambenim zgradama s poetkapedesetih godina, primjerice zgradama u

    Martievoj i Prilazu baruna Filipovia (Sl. 17 i

    18), ali poloaj na najveoj ulici Zagreba i zah-

    tjev za reprezentacijom doveo je do jedne

    prepoznatljive distinkcije prozorima i balko-

    nima otvorene bone strane, to je ujedno bio

    Znanstveni priloziScientific Papers Prolegomena za opus arhitekta Milana @erjavia V. IVANKOVI 80-95 15[2007] 1[33] PROSTOR 89

    Sl. 20. Ch. Charlier, H. Lhoest i J. Mozin: Lieage

    (Champ des Manoeuvres), Belgija, etiri od pet

    stambenih nebodera, 1957.

    Fig. 20 Ch. Charlier, H. Lhoest and J. Mozin: Lieage

    (Champ des Manoeuvres), Belgium, four out of five

    residential high-rise blocks, 1957

    Sl. 17. M. @erjavi: Viestambene zgrade u Martievojulici, lijevo brojevi 53-61, desno 30-36, 1954.

    Fig. 17 M. @erjavi: Apartment blocks in Martievastreet, left numbers 53-61, right 30-36, 1954

    Sl. 18. M. @erjavi: Viestambena zgradau Prilazu baruna Filipovia 4-10, 1954.

    Fig. 18 M. @erjavi: Apartment blockin Prilaz baruna Filipovia street 4-10, 1954

    Sl. 19. M. @erjavi: Stambeni sklop na kri`anjuVojnovieve i Martieve ulice, Vojnovieva 22-32

    Fig. 19 M. @erjavi: Complex at the crossroad of Vojno-vieva and Martieva streets, Vojnovieva 22-32

    ju solidnu regeneraciju, a predviena izgradnja du Ulice

    Proleterskih brigada vjerovatno e dati impulsa nadograd-

    nji krajnjih zgrada i time njihovoj arhitektonskoj rekon-

    strukciji. (Kolacio, 1960.a: 7)

    21 Kolacio, 1960.b: 4

    22 DAZG, F1122, Zbirka gra. dokumentacije, sign. 2380

    23 *** 1958: 6

    24 DAZG, F1122, Zbirka gra. dokumentacije, sign. 2381

    25 DAZG, F1122, Zbirka gra. dokumentacije, sign. 2380 i2381

  • najvei kvalitativni pomak u projektiranju i

    postavu sklopa tih zgrada u odnosu s budu-

    om izgradnjom Ulice grada Vukovara (Sl. 23).

    Istovremeno, u projektantskom pogledu

    pet zgrada u Ulici grada Vukovara daleko su

    od arhitektovih sposobnosti i ambicija. Naj-

    bolje o njima govore pet @erjavievih stambe-nih zgrada na Volovici (Zapoljska 2-30), s iz-

    razito kvalitetnim slobodnim povrinama,

    oblikovanim gustim nasadima bjelogorice

    prema zapadu i jugozapadu, potpunom inso-

    lacijom stanova, te s dinaminim ritmom ver-

    tikalnih armiranobetonskih brisoleia u har-moninom stupnjevanju doivljaja zapadnih

    fasada, do igre punoga i praznoga na vertikal-

    no izduenim prozorima stubita sve to jed-

    nostavnim prizmatinim volumenima daje

    ravnoteu i sklad (Sl. 28). Prije tih tipskih

    zgrada Milan @erjavi projektirao je 1955., za-jedno s Pavlom Baranjaijem stambeni sklop s

    neboderom na uglu Martieve i Vojnovieve

    ulice (Sl. 19), realiziran 1957. godine,26

    koji

    ve anticipira principe konstrukcije na stupo-

    vima godinu dana mlaega nebodera na

    krianju Ulice grada Vukovara i Drieve.

    Stambeni sklop Vojnovieva / Martieva, na-

    pose izraena vertikala njegova nebodera, i

    neboder Ulica grada Vukovara / Drieva

    predstavljaju kratki izlet u novu fazu stvara-

    latva izmeu dviju preokupacija istim, tip-

    skim viestambenim zgradama. Neboder u

    Vojnovievoj, vrlo suptilno smjeten na spoju

    horizontala u dva smjera i tek nijansno uvu-

    en od ulice ime stvara proirenje trg-mini-

    jaturu arhitektovu iz situacije proizalu me-

    todu, po projektu i izvedbi nekoliko godina

    stariji od oblinjeg Vitievog, prva je svjetov-

    na vertikala istonoga dijela grada.

    Ispred pet @erjavievih zgrada u Ulici gradaVukovara planirana je bila gradnja vojnoga

    opskrbnog skladita. Na ovoj je lokaciji u dru-

    goj polovici ezdesetih izgraena viestam-

    bena zgrada po projektu Julija Golika, nakon

    ega Ulica grada Vukovara dobiva novo pro-

    elje. @erjavieve su zgrade, postavljene po-

    preno na ulicu, uskom bonom stranom (tzv.

    zabatom) formirale rahlo proelje, propu-

    tajui vizure prema jugu. Tako su i u Urbani-

    stikom institutu vidjeli ovaj dio ulice. Na nje-

    noj maketi iz 1949. godine, koja je nastala u

    posljednjoj fazi izrade direktivne regulacijske

    osnove, @erjavieve su zgrade najvie u okoli-ci i dominiraju iza niskih dvaju objekata voj-

    noga skladita (Sl. 1).27

    Da su, kojim slua-

    jem, projektirane u duhu nekih drugih vrjed-

    nijih graevina pedesetih i izvedene najviim

    tehnolokim dostignuima vremena, moda

    bi do danas ostale u prvome dijelu ulice i, ocr-

    tavajui uzdunu perspektivu njezine june

    strane, svojom kompozicijskom cjelovitou

    oblikovale ambijent kakav je bio zamiljen u

    Antolievoj direktivnoj osnovi Zagreba.

    ZAKLJU^AK

    CONCLUSION

    U izgradnji Zagreba pedesetih godina prolo-

    ga stoljea, poneseni uzorima internacional-

    noga stila, protagonisti nove hrvatske arhi-

    tekture upotrebljavali su beton konstruktiv-

    no, simboliki i estetski prihvatljiv materijal

    kojim je bilo mogue graditi i najzahtjevnije

    pothvate poput mostova i hidrocentrala. Izra-

    avali su varijacijama njegovih oblika idejnu

    sadrajnost moderne arhitekture u socijalisti-

    kom poretku. Jo od kraja 19. stoljea, kada

    je Labrousteov i Viollet-le-Ducov uenik Ana-

    tole de Baudot za crkvu St-Jean-de-Montmar-

    tre prvi put upotrijebio beton pri izgradnji jed-

    ne neindustrijske zgrade, arhitektura je zacr-

    tala putove nezaustavljiva tehnikoga razvo-

    ja. No da bi mogla ostvariti svoju borbu i u

    praksi, bio je potreban svojevrstan prekid s

    90 PROSTOR 1[33] 15[2007] 80-95 V. IVANKOVI Prolegomena za opus arhitekta Milana @erjavia Znanstveni priloziScientific Papers

    Sl. 23. M. @erjavi: Idejni projekt za zgraduu Ulici grada Vukovara 228, sjeverno proelje, 1949.

    Fig. 23 M. @erjavi: Preliminary design for the buildingin Vukovar street 228, north elevation, 1949

    Sl. 21. V. Turina: Prijedlog viestambene izgradnje

    uz Ulicu grada Vukovara, 1946.

    Fig. 21 V. Turina: Proposal for apartment block

    construction in Vukovar street, 1946

    Sl. 22. Z. Frhlich: Detalj parkovnog ureenja

    Ulice grada Vukovara, 1957.

    Fig. 22 Z. Frhlich: Landscape architecture detail,

    Vukovar st., 1957

    26 DAZG, F1122, Zbirka gra. dokumentacije, sign.3274-3276

    27 Maketa je bila izloena na izlobi drutvenoga stan-darda u Zagrebu 1949. god. i objavljena u publikaciji Jugo-

    slavenske akademije znanosti i umjetnosti 1952. godine

    (*** 1949: 74; Mohorovii, 1952: 48, Sl. 124)

  • nasljedstvom koje je upuivalo na drukiji

    kontinuitet drutvenoga razvoja. Opeka i ka-

    men, ti do danas poznati simboli tradicijsko-

    ga svjetonazora, nisu bili poeljni u revolucio-

    narno doba. Od preuzimanja apstraktnih obli-

    ka kasnomodernistikih skulptura u betonu

    ili eliku ljeviarska se estetika nastojala li-

    iti tradicijskih natruha i upravo u moguno-

    stima oblikovanja novoga materijala pro-

    nai svoj vizualni identitet i smisao. Pioniri

    oblikovanja u betonu u Hrvatskoj dobili su

    prostor za svoj rad, vei od mnogih gradova u

    tadanjoj zemlji. Jedni su u izgradnji Ulice gra-

    da Vukovara kopirali velike uzore poput Le

    Corbusiera (Gali); drugi, koristei sva tehno-

    loka dostignua vremena i oblikujui u svjet-

    lu internacionalnoga stila, zaduili su europ-

    ska dostignua kasne moderne (Niki, Ku-

    an); trei, poput @erjavia, ma koliko se utome trenutku inili plus royalist que le roi,

    prilagodili su trenutne okolnosti i, iskoristivi

    ih na najbolji mogui nain, uspjeli realizirati

    velik broj projekata.

    Kada govorim o @erjaviu, ne mogu se otetidojmu da su sve okolnosti vremena, stjecajem

    prilika, ostale zatvorene u svijetu osobnih

    uspomena, pretvarajui stvarnost u vlastito,

    ivotno iverje. Svaka je promjena u njegovu

    opusu obiljeena stanovitim otputanjem pro-

    losti kao zalog budunosti i klica poklika to

    treba tek zaivjeti. Napose, i posljednja ostva-

    renja ukazuju na gotovo bizaran sklad suprot-

    nosti, eksponent varijacija, predskazujui kraj

    rsum @erjavieva cjelokupnog opusa. Sto-ga e svako promatranje njegova lika i djela u

    doba u kojem dolazi do previranja na svim po-

    drujima kulturnog, duhovnog i politikog

    ivota pokazati umjetniku inherentni konflikt i

    distorzine, siguran sam, i materijalno i dru-

    tveno uvjetovane rezultate.

    Pet @erjavievih viestambenih zgrada u Ulicigrada Vukovara zasigurno nisu ni u kojem po-

    gledu bile graevine ukorak s vremenom.

    Gradnja etverokatnica u opeci s AB-serkla-

    ima i klasinim drvenim, etverostrenim

    krovitem, zavrenim salonitom, bila je na-

    zadna i u doba najvee tehnike i materijalne

    oskudice, iako je i to bilo bolje od prvih Moho-

    roviievih zadovoljavajuih potreba jed-

    ne kupaonice na nekoliko stanova. Znao je to

    i Milan @erjavi. Nije htio spominjati te zgradeu intervjuu za redakciju asopisa ovjek i

    Znanstveni priloziScientific Papers Prolegomena za opus arhitekta Milana @erjavia V. IVANKOVI 80-95 15[2007] 1[33] PROSTOR 91

    Sl. 26. M. @erjavi: Idejni projekt za zgraduu Ulici grada Vukovara 228, zapadno proelje, 1949.

    Fig. 26 M. @erjavi: Preliminary design for thebuilding in Vukovar st. 228, west elevation, 1949

    Sl. 24. M. @erjavi: Glavni projekt za zgraduu Ulici grada Vukovara 228, tlocrt prvoga kata,

    shema dvaju stanova na stubitu, 1949.

    Fig. 24 M. @erjavi: Main design for the buildingin Vukovar st. 228, first-floor plan, schematic

    layout of two apartments, 1949

    Sl. 25. M. @erjavi: Detalj konstrukcije krovitaza zgradu u Ulici grada Vukovara 228, 1949.

    Fig. 25 M. @erjavi: Detail of roof structurefor the building in Vukovar st. 228, 1949

  • prostor 1958. godine. Vrlo turo, ba kako

    prilii arhitektima iz prakse, govorio je o pro-

    blemima pri izvedbi deseterokatnice na kri-

    anju Drieve i Ulice grada Vukovara. Tako

    se atribucija i datacija pet viestambenih

    zgrada s june strane istonoga dijela Ulice

    grada Vukovara do danas temeljila na neto-

    nim pisanjima Zdenka Kolacija iz 1960. godi-

    ne. No, Kolacijevo je svjedoanstvo vremena

    vano zbog jedne injenice: on navodi da su

    tada zgrade bile ve dotrajale i da je bila

    nuna njihova detaljna rekonstrukcija, koja

    e uskladiti razlike u oblikovanju nove, najve-

    e zagrebake ulice. Izgradnjom zgrade Julija

    Golika potkraj ezdesetih na mjestu gdje je

    etrdesetih i pedesetih godina bilo predvie-

    no podizanje skladita streljiva tadanje

    Armije, te su zgrade zaklonjene i Ulica grada

    Vukovara dobila je novo proelje.

    U bezizlaznim situacijama arhitektura prona-

    lazi nuno rjeenje i, poput vodenoga mean-

    dra kojim rijeka oscilirajui dolazi do svoga

    konanog utoita, ostavlja gnostiko duev-

    no ustrojstvo subjekta izolirano od stvarno-

    sti. Tekoe koje nastaju prilikom realizacije

    nisu primjerene za pitanja o duhu u cijelome

    njegovu opsegu, ni kada je rije o dobu, kao

    ni o unutarnjem senzibilitetu stvaraoca. One

    su samo refleksija stanja trenutka u pogledu

    prema tehnologiji i drutvu. Arhitekt, u kol-

    skom smislu, gleda na ta pitanja kao na pro-

    blem u kojem lee opasnost beskrajnosti i pi-

    tanje sigurnosti otkria smisla predaje. Tako

    je bilo kakva realizacija bolja od nikakve. Pro-

    turjeja vremena ustaljuju se u metodi to

    kree prema tipizaciji, u kojoj se vidi stanovi-

    ta dostatnost kreativnog izraza i u kojoj sigur-

    nost provedbe garantira uspjeh.

    Godine u kojima se grade @erjavieve zgradedoba su velikog izazova. Ambivalentno snaga

    misli i rijei kao pokretaa i pokazatelja pro-

    gresivnoga razvoja slabi, a nove vizije i kon-

    cepti najavljuju pluralizam i razilaenja u figu-

    racijama buduih projekata. U tome je kon-

    tekstu @erjavi, i u sluaju pet viestambenihzgrada u Ulici grada Vukovara, praktiar s re-

    zultatom, bez suvinih, katkad i besmislenih,

    traenja i pronalaenja.

    92 PROSTOR 1[33] 15[2007] 80-95 V. IVANKOVI Prolegomena za opus arhitekta Milana @erjavia Znanstveni priloziScientific Papers

    Sl. 27. M. @erjavi: Pet viestambenih zgradau Ulici grada Vukovara u izgradnji sredinom 1950-ih

    Fig. 27 M. @erjavi: Five apartment blocksin Vukovar street under construction, mid 1950s

    Sl. 28. M. @erjavi: Glavni projekt prve od pet tipskihviestambenih zgrada na Volovici, Zapoljska 2-6, dio

    zapadnoga proelja, 1958.

    Fig. 28 M. @erjavi: Main design for one of the fivestandard apartment buildings in Volovica,

    Zapoljska 2-6, segment of the west elevation, 1958

  • Znanstveni priloziScientific Papers Prolegomena za opus arhitekta Milana @erjavia V. IVANKOVI 80-95 15[2007] 1[33] PROSTOR 93

    Literatura

    Bibliography

    1. Albini, A. (1952.), Arhitekt i stambeni odnosi u

    XIX. i XX. vijeku, Arhitektura, 1: 37-39, Zagreb

    2. Antoli, V. (1949.), Regulacioni plan i direktiv-

    na regulaciona osnova Zagreba, Arhitektura,

    18-22: 5-30, Zagreb

    3. Antoli, V. (1952.a), Stanovanje, Arhitektura,

    1: 13-20, Zagreb

    4. Antoli, V. (1952.b), Obiteljska kua u Zagrebu,

    Arhitektura, 1: 32-33, Zagreb

    5. Antoli, V. (1952.c), O naim stambenim nase-

    ljima, Arhitektura, 4: 33, Zagreb

    6. Antoli, V.; Halilibrahimov, A. (1952.), Indu-

    strijsko stambeno naselje vara u Karlovcu,

    Arhitektura, 4: 32-33, Zagreb

    7. Bartoli, I. (1952.), Industrijsko stambeno na-

    selje u Novom Sisku, Arhitektura, 4: 34-35,

    Zagreb

    8. Bartoli, I. (1954.), Radniko-namjeteniko

    naselje u Sisku, Arhitektura, 1: 10-11, Zagreb

    9. Bartoli, I. (1956.), Stambeno naselje u Zadru,

    Arhitektura, 1-6: 28-29, Zagreb

    10. Bartoli, I.; Gombo, S.; Lwy, S. (1952.),

    Stambene zgrade tvornice Rade Konar, Ar-

    hitektura, 4: 30, Zagreb

    11. Bartoli, I.; Ostrogovi, K.; Potonjak, V.

    (1952.), Projektanti govore o svojim projektima,

    Arhitektura, 1: 21-23, Zagreb

    12. Bauer, H. (1952.), Stambeni kompleks na Rijeci

    nova stambena zgrada u Rijeci, Arhitektura,

    2: 24-25, Zagreb

    13. Baylon, M. (1947.), Konkurs za izradu idejnih

    skica tipskih stambenih zgrada u Beogradu,

    Arhitektura, 1-2: 33-38, Zagreb

    14. Baylon, M. (1950.), Stambena izgradnja, Arhi-

    tektura, 5-6: 41-46, Zagreb

    15. Bernardi, B. (1951.), O umijeu stanovanja,

    Arhitektura, 5-8: 114-115, Zagreb

    16. Bernardi, B. (1953.), Dvije kue s obiteljskim

    stanovima u Kumrovcu, Arhitektura, 5-6:

    36-37, Zagreb

    17. Dumend`i, Z. (1950.), Stanovi samaca kod cen-

    tralne mainske radionice u Sesvetskom Kra-

    ljevcu, Arhitektura, 5-6: 56, Zagreb

    18. Fabris, S. (1956.), Stambena zgrada u Splitu

    Trg Oktobarske revolucije, Arhitektura, 1-6:

    20-23, Zagreb

    19. Frhlich, Z. (1952.), Zelenilo i stanovanje, Ar-

    hitektura, 1: 24-25, Zagreb

    20. Yorke, F.R.S.; Gibberd, Frederick (1958.), Mo-

    dern Flats, The Architectural Press, London

    21. Geri, I. (1956.), Stambena zgrada u Zagrebu

    Beogradska ulica, Arhitektura, 1-6: 12-13,

    Zagreb

    22. Gombo, S. (1950.), Problemi projektiranja sta-

    nova od osloboenja do danas, Arhitektura,

    5-6: 47-54, Zagreb

    23. Ili, Lj. (1949.), O problemu stambene jedinice u

    Novom Beogradu, Arhitektura, 18-22: 101-105,

    Zagreb

    24. Kolacio, Z. (1960.a), Ulica Proleterskih brigada

    u Zagrebu, Arhitektura urbanizam, 5: 1-12,

    Beograd

    25. Kolacio, Z. (1960.b), Stambena izgradnja u Za-

    grebu, Arhitektura, 1-3: 4-9, Zagreb

    26. Lwy, S. (1952.), Stambene zgrade u Galjufovoj

    ulici u Zagrebu, Arhitektura, 4: 26, Zagreb

    27. Macura, M. (1950.), Stanovanje, Arhitektura,

    11-12: 23-29, Zagreb

    28. Marasovi, M. (1954.), Stanovi tvornice vijaka u

    Kninu, Arhitektura, 1: 12-14, Zagreb

    29. Mohorovii, A. (1952.), Analiza historijsko-ur-

    banistikog razvoja grada Zagreba, u: Rad Jugo-

    slavenske akademije znanosti i umjetnosti (ur.

    Krizman, T.; @ganec, V.), JAZU: 27-52, Zagreb

    30. Neidhardt, J. (1952.a), Stambeni blok u Zenici,

    Arhitektura, 2: 21-22, Zagreb

    31. Neidhardt, J. (1952.b), Stambene zgrade za

    neoenjene radnike u Vareu, Arhitektura, 4:

    21-24, Zagreb

    32. Neidhardt, J. (1954.a), Izgradnja stambenih na-

    selja prema naelima komiluka: Vare, Ilija,

    Zenica, Arhitektura, 1: 22-23, Zagreb

    33. Neidhardt, J. (1954.b), Sarajevo Ulica ure a-

    kovia, Arhitektura, 1: 24-25, Zagreb

    34. Neumann, Z. (1954.), Uglovnica u Rade Konara

    ulici u Zagrebu Arhitektura, 1: 28, Zagreb

    35. Niki, R. (1956.), Stambena zgrada u Karlovcu,

    Arhitektura, 1-6: 16-17, Zagreb

    36. Odak, T. (1986.), Hrvatska arhitektonska alter-

    nativa 1945-1985, Arhitektura, 169-199: 36,

    Zagreb

    37. Ostrogovi, K. (1952.), Projekt stambene kue

    u Plakom, Arhitektura 1: 6, Zagreb

    38. Ostrogovi, K. (1956.a), Stambena zgrada u

    Zagrebu Veberova ulica, Arhitektura, 1-6:

    24-25, Zagreb

    39. Ostrogovi, K. (1956.b), Stambena zgrada u Ri-

    jeci Ulica Poli-Kamova, Arhitektura, 1-6:

    26-27, Zagreb

    40. Po`gaj, Z. (1952.), Weekend kua u Zagrebu,

    Arhitektura, 1: 30, Zagreb

    41. Raica, B. (1952.a), Kua u Mlinovima u Zagre-

    bu, Arhitektura 1: 31, Zagreb

    42. Raica, B. (1952.b), Weekend-kua u blizini Za-

    greba, Arhitektura, 4: 27, Zagreb

    43. Raica, B. (1954.), Objekti na zapadnom dijelu

    Beogradske ulice u Zagrebu, Arhitektura, 1:

    30-31, Zagreb

    44. Raica, B. (1956.), Stambena zgrada u Zagrebu

    Beogradska ulica, Arhitektura, 1-6: 7-11,

    Zagreb

    45. Ribnikar, V. (1950.), Problem stambenih zgra-

    da, Arhitektura, 11-12: 15-23, Zagreb

    46. Seissel, J. (1947.), Konkurs za urbanistiki plan

    NovogBeograda, Arhitektura, 3: 18-22, Zagreb

    47. Seissel, J. (1948.), Osvrt na protekle arhitekton-

    ske natjeaje, Arhitektura, 8-10: 67-69, Zagreb

    48. Stri`i, Z. (1952.), Obiteljske kue u stambe-

    nom naselju na Trenjevci u Zagrebu, Arhitek-

    tura, 4: 28-29, Zagreb

    49. egvi, N. (1947.), Konkursna skica za tipiziranu

    kuu u Beogradu, Arhitektura, 3: 27, Zagreb

  • 94 PROSTOR 1[33] 15[2007] 80-95 V. IVANKOVI Prolegomena za opus arhitekta Milana @erjavia Znanstveni priloziScientific Papers

    Izvori

    Sources

    Arhivski izvori

    Archive Sources

    1. DAZG Hrvatski dravni arhiv u Zagrebu,

    Opatika 29, Zagreb

    Izvori ilustracija

    Illustration Sources

    Sl. 1. Mohorovii, 1952: 48

    Sl. 2.-13., 27. Obiteljska zbirka @erjavi

    Sl. 14. Yorke, Gibberd, 1958: 156

    Sl. 15. Yorke, Gibberd, 1958: 19

    Sl. 16. *** 1958: 6

    Sl. 17. @erjavi, 1954.a: 16

    Sl. 18. @erjavi, 1954.b: 17

    Sl. 19., 28. DAZG, F1122, Zbirka gra. dokumen-

    tacije, sign. 3284-3286

    Sl. 20. Yorke, Gibberd, 1958: 10

    Sl. 21. Odak, 1986: 36

    Sl. 22. *** 1958: 2

    Sl. 23.-26. DAZG, F1122, Zbirka gra. dokumen-

    tacije, sign. 2380

    50. egvi, N. (1950.), Projekt stambenog objekta

    na Moskovskoj ulici u Zagrebu, Arhitektura,

    1-2: 36-41, Zagreb

    51. Tiina, F. (1952.), Stambene zgrade u Zagrebu

    projekti, Arhitektura, 1: 26, Zagreb

    52. Tuek, B. (1950.), Zgrada za samce tvornice

    Rade Konar u Zagrebu, Arhitektura, 5-6:

    55, Zagreb

    53. Tuek, B. (1952.a), Nekoliko misli uz natjeaj za

    projekte stambenih zgrada u NRH, Arhitektu-

    ra, 1: 10-12, Zagreb

    54. Tuek, B. (1952.b), Stambene zgrade za samce

    tvornice Rade Konar u Zagrebu, Arhitektu-

    ra, 4: 31, Zagreb

    55. Tuek, B. (1956.), Stambena zgrada u Zagrebu

    Dereninova ulica, Arhitektura, 1-6: 14-15, Za-

    greb

    56. Urlich, A. (1954.), Stambena zgrada Jugolini-

    je u Rijeci, Arhitektura, 1: 29, Zagreb

    57. Ulrich, A. (1956.), Stambena i uredska zgrada

    Narodne banke u ibeniku, Arhitektura, 1-6:

    18-19, Zagreb

    58. Viti, I. (1952.a), Stambene zgrade u Visu, Arhi-

    tektura, 1: 40, Zagreb

    59. Viti, I. (1952.b), Stanovi valjaonice Raine u i-

    beniku, Arhitektura, 2: 23, Zagreb

    60. Viti, I. (1954.a), Split obiteljska kua, Arhi-

    tektura, 1: 39-41, Zagreb

    61. Viti, I. (1954.b), Vis stambeno naselje, Arhi-

    tektura, 1: 42-45, Zagreb

    62. Viti, I. (1954.c), ibenik Poljane, Arhitektu-

    ra, 1: 46-48, Zagreb

    63. Viti, I. (1954.d), Raine stambeni blok valjao-

    nice, Arhitektura, 1: 49-52, Zagreb

    64. Viti, I. (1954.e), ibenik stambene zgrade na

    Baldekinu, Arhitektura, 1: 53-56, Zagreb

    65. Vrkljan, Z.; Skopin, I.; imati, S. (1952.),

    Stambene kue na Jordanovcu u Zagrebu, Arhi-

    tektura, 4: 25, Zagreb

    66. @erjavi, M. (1952.), Stambene zgrade u Martie-voj ulici u Zagrebu, Arhitektura, 4: 26, Zagreb

    67. @erjavi, M. (1954.a), Zagreb Martieva ulica,Arhitektura, 1: 16, Zagreb

    68. @erjavi, M. (1954.b), Zagreb Ulica Ive Lole Ri-bara, Arhitektura, 1: 17, Zagreb

    69. @erjavi, M.; Baranjaji, P. (1954.), Stambenazgrada u Bogovievoj ulici u Zagrebu, Arhitek-

    tura, 1: 15, Zagreb

    70. *** (1947.a), Izvadci iz izvjetaja o radu ocjenji-

    vakog suda, Arhitektura, 1-2: 39-45, Zagreb

    71. *** (1947.b), Stanovanjska kolonija Institut za

    arhitekturo Univerze v Ljubljani, prof. Edo Ravni-

    kar, abs.arh. Kani Liza, Arhitektura, 3: 28-29,

    Zagreb

    72. *** (1947.c), Stanovanjski dvojki za Delavsko

    kolonijo Projektni zavod Ljubljana, arhitekt

    Marjan Derekovi, Arhitektura, 3: 32, Zagreb

    73. *** (1948.a), Pregled graevne djelatnosti i-

    rom zemlje, Arhitektura, 8-10: 25, Zagreb

    74. *** (1948.b), Dom uenika u privredi, Arhitek-

    tura, 11-12: 18-19, Zagreb

    75. *** (1948.c), kolska zgrada sedmoljetke u

    Trnju Zagreb, Arhitektura, 11-12: 23, Zagreb

    76. *** (1948.d), Djeje jaslice V. rajona u Zagrebu,

    Arhitektura, 11-12: 24-25, Zagreb

    77. *** (1949.), Izloba drutvenog standarda u Za-

    grebu, Arhitektura, 25-27: 74, Zagreb

    78. *** (1950.), Stambeni paviljoni studentskog na-

    selja sveuilinog grada u Dubravi u Zagrebu

    (arhitekti: Vladimir Zarahovi, Melita Vilii, Sre-

    brenka Gvozdanovi i Dragica Crnkovi), Arhi-

    tektura, 11-12: 54-59, Zagreb

    79. *** (1952.a), Natjeaj za stambene kue radnika i

    slubenika u NRH, Arhitektura, 1: 7-10, Zagreb

    80. *** (1952.b), Natjeaj za stanove u Bosni i Herce-

    govini, Arhitektura, 2: 9-17, Zagreb

    81. *** (1952.c), Novo stambeno naselje u Osijeku,

    Arhitektura, 2: 20, Zagreb

    82. *** (1952.d), Natjeaj za stanove u Crnoj Gori,

    Arhitektura, 2: 36-42, Zagreb

    83. *** (1952.e), Stambena kriza u svijetu, Arhitek-

    tura, 2: 18-19; 48, Zagreb

    84. *** (1952.f), Stambeno naselje u Titovom Vele-

    su, Arhitektura, 4: 14-18, Zagreb

    85. *** (1954.a), Stambene zgrade u Zagrebu arhi-

    tektonski atelier @erjavi, Arhitektura, 1(1954.): 16-17, Zagreb

    86. *** (1954.b), Projekti stambenih zgrada opine

    Kruevo u Makedoniji, (Vila u Skopju Risto e-

    kerinski, str.18-19, i Dvije kue u Plakom Kazi-

    mir Ostrogovi i Zdenka Korinek, str. 20), Arhi-

    tektura, 1: 18-19, Zagreb

    87. *** (1954.c), Visoki i niski stambeni objekti u i-

    ikovcu, Sarajevo (Andrija iin-ain), Arhitek-

    tura, 1: 21, Zagreb

    88. *** (1954.d), Stambena zgrada u Sarajevu (Vla-

    dimir Zarahovi i Zdravko uk), Arhitektura, 1:

    26, Zagreb

    89. *** (1954.e), Dvoetani stanovi u Kukuljevievoj

    ulici u Zagrebu (Marijan Haberle), Arhitektura,

    1: 27, Zagreb

    90. *** (1954.f), Zagreb stambeni objekt Eksport-

    drvo (Boidar Raica), Arhitektura, 1: 32-33,

    Zagreb

    91. *** (1954.g), Osmerokatnica (Boidar Raica),

    Arhitektura, 1: 34-35, Zagreb

    92. *** (1954.h), Stambeni i uredski objekt NOG Za-

    greba (Boidar Raica), Arhitektura, 1: 36-37,

    Zagreb

    93. *** (1954.i), Zadar stambena kua (Ivo Barto-

    li), Arhitektura, 1 (1954.): 38, Zagreb

    94. *** (1954.j), Upravna i stambena zgrada Gradi-

    telja u Sarajevu (Zdravko Kovaevi i Milivoj

    Peteri), Arhitektura, 2: 72-74, Zagreb

    95. *** (1956.), Izloba stan za nae prilike, Ljub-

    ljana 1956., Arhitektura, 1-6: 32-56, Zagreb

    96. *** (1958.), Ulica Proleterskih brigada, ovjek i

    prostor, 80-81: 2-6, Zagreb

  • Znanstveni priloziScientific Papers Prolegomena za opus arhitekta Milana @erjavia V. IVANKOVI 80-95 15[2007] 1[33] PROSTOR 95

    Saetak

    Summary

    Prolegomena for Milan @erjavi's Architectural OeuvreApartment Blocks in Vukovar Street 228-236 in Zagreb

    The buildings presented in this paper are located in

    Zagreb in Vukovar street, the biggest city boule-

    vard conceived in the late 1940s as the backbone of

    Croatian and Yugoslavian architecture during the

    period of the socialist political system. The paper

    is based on the research of the original archives

    (Croatian State Archive in Zagreb, Opatika 29 and

    @erjavi's family collection, Praka 8). It gives ananalysis of the dating and authorship of the build-

    ings which have been wrongly dated and attrib-

    uted to an unknown author. The theoretical issue

    of housing is also addressed here in the context of a

    new social and political system which generated an

    architecture with all its design features. Additio-

    nally, the paper offers a survey of all articles featur-

    ing housing topics published in the professional ar-

    chitectural review Arhitektura. With its first issue

    published in 1947 Arhitektura was the only pro-

    fessional review in Croatia until 1954 when a new

    one called ovjek i prostor was launched.

    Five buildings in Vukovar street (street numbers

    228, 230, 232, 234 and 236) designed by the archi-

    tect Milan @erjavi were certainly not the major partof his architectural career. Throughout his career

    Milan @erjavi mostly designed apartment blocks inZagreb. However, after his graduation from the Fac-

    ulty of Engineering in Prague in 1940, he also set

    out to design single-family houses among others,

    those for the painter egota in akovieva st. 12,

    and for Ladislav and Ada Hrastnik in Gornji Ste-

    njevec. Between 1941 and 1945 he was working in

    the Ministry of Architecture of the Independent

    State of Croatia together with his colleagues: Aer

    Kabiljo, Slavko Lwy and others. From the late 1944

    until the end of the war he was working in the Minis-

    try of National Police Force. A chapel in Bjelovar de-

    signed by M. @erjavi was built in 1944 but wassoon demolished by the partisans in 1945. Mostly

    by coincidence, @erjavis oeuvre has remainedpublicly unknown. The paper looks at his unpub-

    lished projects, drawings and paintings reflecting

    current political and cultural changes. It covers the

    period between the 1930s the period of @erjavi'sprofessional training at the Engineering College in

    Prague and the 1960s when his last works were

    produced. Four decades of Milan @erjavi's archi-tectural career reflected his various socio-realistic

    and modernist inclinations. The society has always

    followed these changes which generally fitted into

    the global context of European events. However, he

    finally returned to the early Modernist principles

    embodying in his work the current European archi-

    tectural trends stamped by his home country influ-

    ences.

    All buildings designed by Milan @erjavi (except theresidential and office block in the centre of Zagreb in

    Bogovieva street 3 designed in collaboration with

    the architect Baranjai) exhibit the same faade de-

    sign featuring an alternating play of loggias and win-

    dow openings. They differ slightly in some details of

    the structures and faades. Examples of such build-

    ings are the ones in Martieva street (53-61 and

    30-36) and Prilaz baruna Filipovia street (4-10). Five

    apartment blocks in Volovica (Zapoljska st. 2-30) as

    well as the high-rise block at the crossroad of Vu-

    kovar street and Drieva street (10) and a residen-

    tial complexwith thehigh-rise block at the crossroad

    of Martieva and Vojnovieva streets (22-32) de-

    signed in the mid and latter half of the 1950s testify

    no only to the design achievements of the period in

    line with the West-European trends, but also to a

    high-quality level of execution brought about by a

    technological development.

    The five buildings presented here are outstanding

    examples of some of the fundamental characteris-

    tics of Croatian residential architecture in the late

    1940s. They clearly show the social need to solve

    housing shortage in a growing city for thousands of

    incoming workers. However, the architectural

    achievements in Croatia of that period are valuable

    contributions even when considered in a wider Eu-

    ropean context. Although these five buildings do

    not exhibit any major design innovations, their lo-

    cation on the most important boulevard as well as

    their compositional integrity demonstrate Croatian

    progressive tendencies in architecture. Preliminary

    designs of @erjavi's buildings were made betweenFebruary and July in 1949, whereas the design ap-

    proval and building permit issued in April 1950

    were renewed in 1953. The architects new phase

    was dominated by the forms and their variations in

    the strictly defined space. An example of this orien-

    tation was the high-rise block designed in 1955 in

    the eastern part of the historic nucleus of Zagreb

    at the crossroads of Martieva and Vojnovieva

    streets. The building already anticipated the use of

    the pilotis as a structural element. This device wasused a year later in the construction of a high-rise

    block at the crossroads of Vukovar street and Dri-

    eva street. The residential complex of Vojnovieva

    and Martieva streets with the emphasied vertical

    dimensions of its high-rise block as well as the

    high-rise block in Vukovar street / Drieva street

    are examples of a new short creative phase within

    the architects preoccupation with the same type of

    apartment blocks. The high-rise block in Vojnovi-

    eva street, located at the junction of two horizon-

    tals and slightly retracted from the street thus cre-

    ating an extension for a small square, is the first

    vertical of the eastern part of the town.

    A military supply centre was planned to be built in

    front of the five @erjavis buildings in Vukovarstreet. Another building was put up at this site in

    the 1960s the apartment block designed by the ar-

    chitect Julije Golik. @erjavi's buildings, situated di-agonally onto the street, created, with their narrow

    lateral sides, vistas southwards. This was the way

    the urban planners conceived this part of the

    street. The scale model of the street from 1949

    shows that these buildings were the tallest ones

    there dominating the two low military warehouse

    facilities. If they had been designed in the manner

    of some other buildings in the 1950s and built ap-

    plying the state-of-the-art technological standards

    of the period, they might have remained until today

    in the front part of the street. By outlining the longi-

    tudinal perspective of the street's southern side

    with their compositional integrity, they could have

    formed exactly the same ambience as the one put

    forward in the Antoli's urban plan of Zagreb which

    is usually considered as the first integral vision of a

    new 20th

    century city in a new political context.

    Biografija

    Biography

    VEDRAN IVANKOVI, dipl.ing.arh., roen je 1978. go-dine u Mostaru. Od 2003. godine zaposlen je na

    Arhitektonskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu

    Katedra za urbanizam. Apsolvirao je poslijediplom-

    ski doktorski studij Prostorno planiranje, urbani-

    zam i parkovna arhitektura 2006. godine. Autor je

    niza znanstvenih lanaka publiciranih u zbornicima

    i znanstvenim asopisima. Podruje mu je interesa

    teorija arhitekture i urbanizma 20. stoljea.

    VEDRAN IVANKOVI, Dipl.Ing.Arch., born 1978 inMostar. Since 2003 he has been employed at the

    Faculty of Architecture of the University of Zagreb,

    Department of Urban Planning. He completed the

    postgraduate doctoral program in Physical Plan-

    ning, Urbanism and Landscape Architecture in

    2006. He has published a number of scientific

    papers. His interests focus mainly on the 20th

    cen-

    tury theory of architecture and urbanism.

    VEDRAN IVANKOVI]