Arhitekt Boris Krstulović

PR

O

S

T

O

R

ZNANSTVENI ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAMA SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

19 [2011] 1 [41]

ISSN 1330-0652CODEN PORREVUDK | UDC 71/7219 [2011] 1 [41]1-2801-6 [2011]

SVEUILITE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTETUNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE

POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT

146-157 Nikolina Vezili StrmoAndrej UchytilKarin erman

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Stvaralaka metoda arhitekta Borisa Krstulovia na primjeru stambene zgrade na Petretievu trgu u Zagrebu

Prethodno priopenjeUDK 72.011 (497.5 Zagreb) Krstulovi, Boris

Architect Boris Krstulovis Design Method as Applied on his Residential Building on Petreti Square in Zagreb

Preliminary CommunicationUDC 72.011 (497.5 Zagreb) Krstulovi, Boris

Sl. 1. B. Krstulovi: Stambena etverokatnica, Petretiev trg 2, 1960., pogled s jugozapadaFig. 1 B. Krstulovi: Residential four-storey building, 2 Petreti Square, 1960, southwest view

Znanstveni prilozi | Scientific Papers 19[2011] 1[41] PROSTOR 147

Nikolina Vezili Strmo1, Andrej Uchytil2, Karin erman2

Stvaralaka metoda arhitekta Borisa Krstulovia na primjeru stambene zgrade na Petretievu trgu u Zagrebu

Architect Boris Krstulovis Design Method as Appliedon his Residential Building on Petreti Square in Zagreb

hrvatska poslijeratna arhitekturaKrstulovi, BorisPetretiev trg, Zagrebstambena arhitekturastvaralaka metoda

lanak prikazuje stvaralaku metodu arhitekta Borisa Krstulovia, koja se, premda karakteristina za cjelokupan njegov opus, analizira u radu na primjeru stambene zgrade na Petretievu trgu u Zagrebu iz 1960. godine. Zgrada se situi-ra unutar hrvatskih i svjetskih arhitektonskih tokova, pri emu se uoava linija zagrebake kole arhitekture, kao i kritika asimilacija svjetskih gibanja, a to rezultira otklonom od tadanje produkcije i nastankom antologijskog djela.

Although characteristic for his entire oeuvre, Boris Krstulovis design method is analyzed in this paper in relation to the 1960 residential building on Petreti Square in Zagreb. Placed within Croatian and international architectural trends the building reveals features of the Zagreb school of architecture. It shows the architects critical assimilation of world trends, distance from the current pro-duction and the creation of an anthological work.

Croatian post-war architectureKrstulovi, BorisPetreti Square, Zagrebresidential architecturedesign method

1 Sveuilite u ZagrebuGraevinski fakultetHR - 10000 Zagreb, Kaieva 262 Sveuilite u ZagrebuArhitektonski fakultetHR - 10000 Zagreb, Kaieva 26

Prethodno priopenjeUDK 72.011 (497.5 Zagreb) Krstulovi, BorisTehnike znanosti / Arhitektura i urbanizam2.01.04 - Povijest i teorija arhitekture

i zatita graditeljskog naslijealanak primljen / prihvaen: 11. 4. 2011. / 9. 6. 2011.

1 University of ZagrebFaculty of Civil EngineeringHR - 10000 Zagreb, Kaieva 262 University of ZagrebFaculty of ArchitectureHR - 10000 Zagreb, Kaieva 26

Preliminary CommunicationUDC 72.011 (497.5 Zagreb) Krstulovi, BorisTechnical Sciences / Architecture and Urban Planning2.01.04 - History and Theory of Architecture

and Preservation of the Built HeritageArticle Received / Accepted: 11. 4. 2011. / 9. 6. 2011.

148 PROSTOR 1[41] 19[2011] 146-157 N. VEZILI STRMO, A. UCHYTIL, K. ERMAN Stvaralaka metoda arhitekta Znanstveni prilozi | Scientific Papers

UVODINTRODUCTION

Graenje nije samo gomilanje materija-la i novih oblika, ono je profinjeni posao misli i senzibiliteta, ljubavi i osjeaja, te marljivog istraivanja svega to je prethodilo.1

Ove su rijei najbolji uvod za sagledavanje arhitektonskog opusa i stvaralake metode arhitekta Borisa Krstulovia. Svako Krstulo-vievo djelo savren je funkcionalni sklop, ali pritom i neosporan estetski domet i doivljaj koji ne gubi na snazi i uvjerljivosti ni nakon niza godina. Rezultat je to autorove specifine stvaralake metode prema kojoj istom stu-dioznou pristupa svakom aspektu djela, svakoj temi i zadatku, pri emu se otkriva ja-sna linija logike zagrebake kole arhitek-ture. U svome dugogodinjem radu Boris Krstulovi nije se ustruavao prihvatiti nijed-nog zadatka, bez obzira na njegov sadraj, teinu, veliinu, lokaciju, funkciju ili svrhu. Njegova tenzija pozitivnog odnosa prema projektu proizlazi iz uvjerenja da nije bitno to arhitekt radi, nego kako radi, te da pro-fesionalac ne bira sadraj, nego treba da od-govori na istoj razini svim potrebama koje, jasno, spadaju unutar njegova poziva.2 Sli-jedom ovakvog razmiljanja autor ostvaruje bogat i iznimno raznolik opus: od stolca do tvornice, od kioska do crkve ili kazalita. Osim zgrada za Elektru u Osijeku i Varadinu, po kojima je Boris Krstulovi najpoznatiji strunoj i iroj javnosti i za koje je dobitnik velikog broja strukovnih nagrada i priznanja3 - vrlo je zanimljiv i njegov stambeni opus, po-sebice onaj nastao krajem pedesetih i poet-

kom ezdesetih godina 20. stoljea. Upravo tom razdoblju, ujedno i dobu poetka auto-rove profesionalne karijere, pripada i stam-bena etverokatnica na Petretievu trgu u Zagrebu, na kojoj se mogu plastino sagleda-ti i prezentirati glavni momenti i karakteri-stike njegove stvaralake metode.

ARHITEKTONSKO DJELO - KREATIVAN ODRAZ SVOGA VREMENA

A WORK OF ARCHITECTURE - CREATIVE REFLECTION OF ITS TIME

Oblici arhitekture podvrgnuti strogoj estet-skoj analizi pokazuju da pojedina faza razvo-ja ljudskog drutva kreira pod specifinim uvjetima naroite oblike, koji su funkcionalni odraz ivotnog sadraja, tj. odraz osnovnih odnosa u strukturi ljudskog drutva.4

Kako Mohorovii u svojoj teoriji 1947. godi-ne istie, arhitektonsko je djelo odraz doba u kojem nastaje. Kreativan odraz, naravno, ak-tivan, pa moda ak i kritian, no svojim vre-menom zasigurno duboko informiran i defini-ran. Kako bi se ispravno razumjelo i valo-riziralo djelo, potrebno je stoga poznavati drutvene prilike, financijske mogunosti i tehnoloka dostignua vremena u kojem ono nastaje. Danas, s odmakom od vie od pola stoljea od nastanka Krstulovieve stambene etverokatnice, treba se prisjetiti ozraja i okolnosti poslijeratnog vremena na prostoru Hrvatske te sagledati kako su se one postup-no mijenjale, dovodei do prilika u kojima nastaje promatrana Krstulovieva zgrada.

1 Premerl, 1986: 152 Krstulovi, 1984: 63 Arhitekt Boris Krstulovi dobitnik je Republike na-grade Borbe (1972.) i nagrade Vladimir Nazor (1972.) za sklop Elektro Slavonija u Osijeku; nagrade Viktor Kovai (1978.) za zgradu Elektre u Varadinu, kao i na-grade Zagrebakog salona (1979.) za njenu realizaciju; Republike nagrade Borbe (1979.) za Raunsko dispe-erski centar u Osijeku; nagrade za stambenu arhitekturu 1985. za stambenu etverokatnicu u Varadinu (1986.); nagrade Viktor Kovai za ivotno djelo (1999.), te na-grade Vladimir Nazor za ivotno djelo (2009.).4 Mohorovii, 1947: 595 Ivaniin, 1998: 236 Finci, 1954: 17 egvi, 1986: 1208 Definicija poslijeratne arhitektonske produkcije, ovi-sno o autoru, varira u rasponu od kasna moderna [Pre-merl], sazrijevanje moderne [Odak] ili kulminacija mo-derne prakse [Polak].9 Neke od glavnih ideja koje dominiraju poslije rata, a koje su zakljuci i postulati prijeratnog CIAM-a, jesu: ko-lektivna i metodina zemljina politika (Deklaracija u La Sarrazu, 1928.); urbano stanovanje kao visoki, iroko po-zicionirani stambeni blok gdje god postoji potreba za viso-kom gustoom populacije (Atenska povelja, 1933.). [Po-lak, 1998: 52-65]10 Odak, 1986: 3711 erman, 2005: 29. Kao odgovor naime na kritike ofi-cijelne partijske politike da se hrvatska poslijeratna funkcionalna arhitektura pribliila mehanikom i ispraz-nom funkcionalizmu dekadentnoga buroaskog Zapada,u obranu hrvatskog modernizma Mohorovii teorijski vjeto konstruira pojam modificiranog, proirenog, poop-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers Stvaralaka metoda arhitekta N. VEZILI STRMO, A. UCHYTIL, K. ERMAN 146-157 19[2011] 1[41] PROSTOR 149

Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, u poruenoj i iscrpljenoj zemlji potie se duh zajednitva i elja za izgradnjom novoga doba i novoga drutva, pri emu se kao jedno od glavnih orua ostvarenja toga cilja istie up-ravo arhitektura. Kao kljuan preduvjet name-e se pritom potreba stvaranja idejne osno-ve nove arhitekture koja za poeljne odred-nice ima besklasni i nacionalni karakter.5 Zbog ratnih razaranja, nagle urbanizacije i potrebe za industrijalizacijom drave glavni je izazov bila akutna nestaica stanova. U tom trenutku jedini je investitor drava, a glavni imperativi sveopa tednja, ekono-minost i racionalnost. Rjeenje se vidi u ma-sovnoj gradnji stanova i nastojanju da se iskoriste potencijali tipizacije, standardiza-cije i serijske proizvodnje. Arhitektura je zbog toga dovedena u stanje mahom numerikog zadovoljavanja graevinskih planskih progra-ma, a arhitekti dobivaju nedvosmislen i jasan zadatak: u granicama raspoloivih sredsta-va stvoriti lanovima drutva najbolje uvjete stanovanja, a to znai graditi to bre i to jeftinije, s najmanje utroka materijala, radne snage i financijskih sredstava.6 Arhitekt je tako postao dio drutvene mainerije, a nje-gova djelatnost ovisna o opem planiranju. Njegov osobni interes, stvaralaki zanos, po-dvrgnut je uredskim principima.7

A poetkom pedesetih, nakon raskida jugosla-venskih veza sa SSSR-om te nakon jenjavanja poetnog zanosa i naglaeno ideolo kog tret-mana arhitekture, postupno dolazi do reorga-nizacije projektantske slube i razbijanja do-

tad mahom uniformne arhitektonske slike. Dolazi i do otvaranja utjecajima sa Zapada pa sve to zajedno stvara mogunosti za profili-ranje pojedinanih arhitektonskih opu sa i for-miranje stvaralakih individualnosti.

Premda tumaenje i valoriziranje hrvatske po-slijeratne arhitekture u odreenoj mjeri vari-ra, ovisno o pristupima i kriterijima pojedinih kritiara i teoretiara, ono to je svim pristupi-ma zajedniko jest da se poslijeratna pro-dukcija treba sagledati, interpretirati i po-kuati razumjeti u odnosu na prijeratnu tradi-ciju moderne arhitekture.8 U svijetu naime, pa tako i u Hrvatskoj, rat i korjenite dru tvene promjene stvorile su potrebne pred uvjete za konanu primjenu, implementiranje i testi-ranje prethodno definiranih ideja i postulata, meu ostalim i onih funkcionalizma i CIAM-a.9 Naslijeeni postulati funkcionalizma, prilago-eni ideologiji novoga drutva, na hrvatskim prostorima tako dobivaju svoje novo ruho u popularnoj teoriji Andre Moho roviia o po-openom funkcionalizmu, poznatom i kao domesticirani funkcionalizam10 ili humani funkcionalizam, odnosno funkcionalizam s ljudskim licem.11 Hrvatski arhitekti poslijerat-nog doba, drugim rijeima, ba kao i oni po-vijesnih razdoblja, ponovno su iskoristili spe-cifinu kreativnu slobodu koju im je pruao poloaj na periferiji svjetskih zbivanja, daleko od jaih kulturnih centara,12 da stvore i nado-grade onu karakteristinu, njima u odreenom

enog funkcionalizma. Funkcionalizam, drugim rijeima, i dalje opstaje kao ideja, u pogledu promiljanja neizostav-nih aspekata tehnike, funkcije, konstrukcije i ekonomije, ali on u hrvatskoj verziji istodobno obuhvaa, kako Mo-horovii uvjereno zastupa, i promiljanje mnogo irih aspekata: razinu estetike i oblikovanja, eksperimenta i istraivanja, ba kao i itav niz historijskih, morfolokih, socijalnih, politikih, psiholokih i kulturolokih slojeva. Na taj se nain hrvatski poopeni funkcionalizam - premda se inspirira na recentnim istraivanjima interna-cionalnih modernista - osvijeteno odmie od pukih ap-straktnih, mehanikih dimenzija i postaje svojevrstan hu-mani funkcionalizam, funkcionalizam s ljudskim licem, posve u skladu sa irokim socijalnim aspiracijama i uvje-renjima mladoga socijalistikog drutva. U svom antolo-gijskom teorijskom djelu Teoretska analiza arhitekton-skog oblikovanja Mohorovii tako zakljuuje: ... u analizi arhitektonskog oblikovanja ne moemo poi s pretpostavke analize funkcionalizma u uem tehnikom smislu, ve moramo provesti dijalektiku analizu um-jetnikog oblikovanja, koja razmatra vrijednost koja u sebi ukljuuje tehniki funkcionalizam, ali nije identina s njim. [Mohorovii, 1947: 59]12 Teza Ljube Karamana o periferiji kao prostoru koji omoguava umjetniku veu slobodu stvaranja. Karaman naime 1930. godine, u pokuaju tumaenja slobodnih oblika starohrvatskih predromanikih crkava i njihove kreativne igre s oblikovnim elementima rimskih i bizant-skih utjecaja, razvija tezu o slobodi periferije. Perife-rijska sredina, smatra Karaman, za razliku od one pro-vincijske koja tek kopira stilske modele iz dominantnoga kulturnog centra, u svojoj fizikoj distanci od jakoga cen-tra ostvaruje markantnu kreativnu slobodu kroz neinhibi-ranu i inovativnu igru s utjecajima koji pristiu iz takvih udaljenih sredita.

Sl. 2. B. Krstulovi: Upravno-poslovni objekt, Slavonski Brod, 1972., detalj tzv. aktivnog zabataFig. 2 B. Krstulovi: Administrative and commercial building, Slavonski Brod, 1972, detail of the so called active gable

Sl. 3. B. Krstulovi: Interijer staroga dijela hotela Argentina, Dubrovnik, 1972.Fig. 3 B. Krstulovi: Old part of the Argentina Hotel, Dubrovnik, interior, 1972


smislu inherentnu i prepoznatljivu sintezu kulturnog naslijea, autohtonosti ambijenta i zahtjeva suvremenosti.13

Sve ove odrednice utjeu i na generaciju arhi-tekata koja u tome razdoblju, sredinom pede-setih godina, poinje s radom. Jedan je od njih i arhitekt Boris Krstulovi.

BORIS KRSTULOVI - ARHITEKT DRUGE GENERACIJE HRVATSKIH POSLIJERATNIH ARHITEKATA

BORIS KRSTULOVI - ARCHITECTOF THE SECOND GENERATION OF CROATIAN POST-WAR ARCHITECTS

Formira se tih 60-ih godina naa druga ge-neracija arhitekata, koja je podnijela svu te-inu sudara sa svjetskom arhitekturom, jer su se tada i otvorili putovi naim arhitektima od Amerike do Japana.14

Toj drugoj generaciji hrvatskih poslijerat-nih arhitekata, kako egvi periodizira, pripa-da i Boris Krstulovi. Roeni Splianin, koji gotovo itav svoj ivotni vijek provodi u Za-grebu,15 zapoinje karijeru nakon diplome na Arhitektonskom odsjeku Arhitektonsko-gra-evinsko-geodetskog fakulteta 1956. godine radei kao suradnik brojnih renomiranih arhi-tekata onoga doba.16 Istovremeno sudjeluje i u nastavnoj djelatnosti na AGG fakultetu kao asistent profesora Alfreda Albinija i Zvonimi-ra Vrkljana. Od 1963. Krstulovi radi na Gra-evinskom fakultetu u Zagrebu kao asistent profesora Radovana Nikia te 1988. ondje postaje redoviti profesor. Upravo to kontinui-rano isprepletanje strunoga i nastavnoga rada bitno je utjecalo na formiranje profesio-nalnog profila Borisa Krstulovia. Nastavna aktivnost poticala ga je na studioznije pristu-panje problemu, a struna aktivnost davala mu je priliku za testiranje teorijskog znanja u praksi.17

U svome radu Krstulovi tako postupno raz-vija i svoju specifinu stvaralaku metodu. Za

njeno formiranje, ba kao i za cjelokupan opus, od velike je vanosti utjecaj njegova mentora, Alfreda Albinija. Sloboda koju je Al-bini pruao svojim studentima - mogunost da prema vlastitu afinitetu odaberu svoj put, bez nametanja miljenja i gotovih rjeenja18 - duboko je utjecala na formiranje Krstulo-vieva stvaralakog pristupa.

Za Krstulovia poziv projektanta znai u prvom redu iznai vlastitu metodu stvaranja, a ne tek primjenu nekog apriornog znanja, te sto-ga on svakom zadatku pristupa - kako sam naglaava - ab ovo i po principu tabula rasa.19 Arhitektonsko djelo pritom, smatra Krstulovi, nije samo obian metodoloki re-zultat, ve zaustavljeni proces: neto i-votno - ivi organizam, koji se odraava kao djelo u permanentnoj interfunkcionalnoj akciji konstituanti svoje strukture.20 Krstu-lovi pritom zagovara tezu o dva ravnopravna vanjska izvora iz kojih se arhitektonsko djelo napaja tijekom svoga nastajanja: po-vijest arhitekture i, kako on to definira, sa-danjost epicentra zasnivanja djela.21 Nje-govu stvaralaku metodu karakterizira upra-vo umijee balansiranja izmeu ova dva izvora. Odlazak u bilo koju od tih krajnosti vodi u opasnost - bilo zbog prisvajanja goto-

13 Teza o trijadi kreativne sinteze koju zastupa Neven egvi.14 egvi, 1986: 12415 Boris Krstulovi roen je 1932. godine u Splitu, gdje zapoinje pohaati osnovnu kolu. Godine 1941. seli se s obitelji u Zagreb, gdje zavrava osnovnu i srednju kolu te Arhitektonski odsjek na Arhitektonsko-graevinsko-geo-detskom fakultetu 1956. godine.16 Krstulovi radi kao suradnik Albinija, Iblera, egvia, Nikia, Dragomanovia, Ivania, Petrovia i dr.17 Krstulovi smatra da kao nastavnik ima mogunost i obvezu da svemu pristupa studioznije jer ima dva izvora prihoda, za razliku od arhitekta-praktiara koji ima samo jedan.18 Uchytil, 1990: 8919 Beli i dr., 1999: 1420 Krstulovi, 1984: 463

Sl. 6. B. Krstulovi: Radna studija 108, kupola, 1968.Fig. 6 B. Krstulovi: Working sketch 108, dome, 1968

Sl. 4. B. Krstulovi: Radna studija 110, foteljaiz ekspandiranog poliuretanaFig. 4 B. Krstulovi: Working sketch 110, armchairin expanded polyurethane

Sl. 5. B. Krstulovi: Radna studija 112, metalna lampa u varijacijamaFig. 5 B. Krstulovi: Working sketch 112, variations of a metal lamp


vih omota, tj. skretanja stvaralakog ina s kreativnog u reproduktivni, bilo zbog podi-laenja zahtjevima neposredne okoline te time gubitka mogunosti kompariranja sa su-vremenim svjetskim trendovima. Dodue, kako Krstulovi unaprijed upozorava, nemo-gue je postii idealnu ravnoteu ovih dvaju parametara pa je uvijek prisutan svojevrstan pomak k jednom od izvora. Prema vlastitu priznanju, njegov opus nastao je u pomaku prema izvoru koji se nalazi u epicentru na-stajanja djela. Kod njega je to, kako istie, posljedica stalnog nagona za propitivanjem, analiziranjem i neprihvaanjem niega una-prijed, pa ak ni pozitivnog iskustva steenog ranijim radom. Pritom je kod njega razvidna potreba za susretom s autentinim, onim bit-nim, bez obzira na veliinu, lokaciju, poziciju ili vanost teme zadatka; bez obzira na njenu izloenost, zaklonjenost, reprezentativnost, korisnost, isplativost, aurnost, originalnost, doprinos ili sadraj.22

Krstulovieva stvaralaka metoda rezultirala je uistinu bogatim projektantskim opusom - velikim brojem projekata i realizacija, razno-vrsnim temama, zaokruenim fazama i ciklu-sima, ali i nekim prepoznatljivim zajednikim karakteristikama. Krstulovieve zgrade tako

su uvijek relativno male visine, uz objanjenje da nebodere nikako ne moe shvatiti kao nunu potrebu nae sredine. Takoer je oito i njegovo sustavno ukidanje zatvorenih, sli-jepih zabata graevina upravo njihovim akti-viranjem - najee postavljanjem ulaza u zgradu ili nekim drugim funkcionalnim rjee-njem (Sl. 2.).

U oblikovanju pak interijera, Krstulovi - kao Albinijev ak, a time ujedno i na tragu Ko-vaia i Loosa - daje uvijek prednost funkcio-nalnom pred puko dekorativnim, te pritom ne trai rasko, nego radije ugoaj.23 Za po-trebe ureenja svojih interijera Krstulovi zato vrlo esto dizajnira i namjetaj i opremu (Sl. 3.).24 Skladan odnos detalja i cjeline po-sljedica je podvrgavanja detalja istoj logici procesa koja oblikuje i cjelokupno djelo. U elji da zadovolji sve bitne imbenike i ponu-di optimalno rjeenje, Krstulovi esto uvodi nove elemente koje zatim ponavlja, postup-no usavrava i pretvara u tip (Sl. 4.-6.).25 A Krstuloviev uroeni kiparski senzibilitet i afinitet26 oituju se u rafiniranom i promi-ljenom odnosu prema materijalu; u svojim radovima on pomno vodi rauna o mjerilu, proporciji i formi kao rezultatu razumijevanja logike upotrijebljenog materijala.

Najznaajnija karakteristika stvaranja Borisa Krstulovia meutim jest upornost kojom razrauje svoja djela do konanog rjeenja, kao i briga koju poklanja zgradi tijekom iz-vedbe, ali i nakon njezina zavretka. Ova pot-puna predanost arhitekturi oituje se u nje-govoj izjavi:Izrazito kiparski afinitet i povjerenje prema materijalu - uz prostor, po mom uvjerenju, odlunom konstitutivnom elementu arhitek-tonske forme - stvorilo je kod mene potrebu za permanentnom avanturom graenja. To mi je oduzelo svo raspoloivo vrijeme i sred-stva, udaljilo od niza drutvenih i obiteljskih obveza, i pretvorilo u osobnu tragediju, jer nita ne nalazim tome adekvatno.27

21 U izvor povijesti arhitekture Krstulovi, zanimljivo, ubraja i suvremene trendove, a u sadanjost epicentra zasnivanja djela ubraja cjelokupno lokalno naslijee, po-trebe ivota za vanjskim i unutarnjim prostorom, kao i mogunosti lokalne sredine za njihovo realiziranje.22 Krstulovi, 1984: 46423 Uchytil, 1990: 9724 Naprimjer, unutranje ureenje hotela Argentina u Dubrovniku, unutranje ureenje Zavoda za zgradarstvo Graevinskoga fakulteta u Zagrebu i dr.25 Primjerice, kupole za krovno osvjetljenje fleksibilnih hala; komplet metalnih lampi u varijacijama: visea, lu-ster, zidna i stojea; fotelja Boris i polufotelja Hrvoje za tvornicu Tapo u Ljubljani i dr.26 Nakon zavrene srednje kole Krstulovi je elio upi-sati studij kiparstva na Umjetnikoj akademiji, ali zbog naglaenog afiniteta prema matematici i fizici ipak se opredijelio za studij arhitekture na Tehnikom fakultetu.27 Krstulovi, 1984: 465

Sl. 8. B. Krstulovi: Stambena etverokatnica, Petretiev trg 2, Zagreb, 1960., situacijaFig. 8 B. Krstulovi: Residential four-storey building, 2 Petreti Square, 1960, site plan

Sl. 7. B. Krstulovi: Stambena etverokatnica, Petretiev trg 2, Zagreb, 1960., razliite vizure (sadanje stanje)Fig. 7 B. Krstulovi: Residential four-storey building, 2 Petreti Square, 1960, various views (present state)

Sl. 9. B. Krstulovi: Stambena etverokatnica, Petretiev trg 2, Zagreb, 1960., tlocrtFig. 9 B. Krstulovi: Residential four-storey building, 2 Petreti Square, 1960, ground floor plan


STAMBENA ETVEROKATNICANA PETRETIEVU TRGU 2 U ZAGREBU- MODERNA ARHITEKTURANA HRVATSKI NAIN

RESIDENTIAL FOUR-STOREY BUILDING AT 2 PETRETI SQUARE IN ZAGREB- MODERN ARCHITECTUREIN THE CROATIAN WAY

Upoznavi se s glavnim momentima stvara-lake metode Borisa Krstulovia i prilikama u kojima nastaju njegove prve zgrade, daljnja analiza pokuat e prikazati slojeve intencije projektanta, kao i mogue vanjske utjecaje, pri stvaranju stambene etverokatnice na Petretievu trgu u Zagrebu. Zgrada nastaje 1960. godine, na poetku autorove profesio-nalne karijere, te pripada u njegov stambeni opus koji nije previe poznat strunoj i iroj javnosti. Neposredno prije nje nastaju Krstu-lovieve viekatnice u Vukovievoj ulici 1 (ugao Vukovieve i Ilice, 1958.) i u Vukovievoj ulici 3 (1959.) u Zagrebu. Zgrada na Petre-tievu trgu meutim posebno je karakteris-tina za Krstulovievu stvaralaku metodu i svojevrsna je potvrda njegove teorije o napa-janju arhitekture iz dva izvora. Primjer je to vjetog baratanja elementima moderne arhi-tekture, kao i uvaavanja zadanoga kontek-sta. U toj igri modernog i tradicionalnog, pra-

vila i iznimki, nastaje kreativna sinteza karak-teristina za hrvatsku modernu arhitekturu.

Pri razvoju koncepta zgrade na Petretievu trgu Krstulovi polazi od analize irega urba-nistiko-prostornog konteksta (Sl. 7.), anti-cipi rajui potencijal lokacije na ulazu u vanu gradsku ulicu. To je znaenje prepoznao i po-tvrdio i arhitekt Branko Kincl, dvadeset godi-na poslije, u realizaciji stambene zgrade na suprotnoj strani ulice, takoer antologijske zgrade kojom je zaokruen ovaj suptilni mikrourbanistiki portal Petrove ulice u Za-grebu.28 Za Krstulovievo zrelo sagledavanje prostornog konteksta zasigurno je zasluno i iskustvo steeno u suradnji s Albinijem, koji se sa slinim zadatkom stvaranja zaokrue-ne arhitektonsko-urbanistike cjeline susre-e na projektima za stambenu zgradu u Zadru (1954.) i zgradu Tehnolokoga fakulteta u Pierottijevoj ulici u Zagrebu (1956.-1963.), na kojoj Krstulovi surauje.

Krstulovieva zgrada nalazi se na spoju Pe-trove ulice i Petretieva trga pa joj se samim time namee dvostruka uloga. Kao dio ulice naime zgrada podrava i interpretira funkciju kretanja, a kao dio trga sugerira zaustavljanje i mirovanje. Slijedom toga zgrada obuhvaa oba ova elementa, oba od iznimnog znaenja za oblikovanje moderne arhitekture: temu kretanja i temu mirovanja.29

Krstulovi ovaj sloeni dvojaki zadatak rjea-va ponajprije izborom oblika volumena zgra-de. Ulini dio zgrade rjeava kao nepreten-ciozan niz koji se nastavlja na susjedne zgra-de te ga onda zglobno povezuje s dijelom zgrade u formi kocke - kao oblikom adekvat-nom mirovanju. Ili, kako bi uinke ovih geo-metrijskih tijela jo 1933. objasnio arhitek-tonski teoretiar Petar Knoll: Elementu mi-rovanja s druge strane pripada sva arhitek-tura centralnog tipa koja se pribliuje kocki, niskoj piramidi i poligonalnim oblicima cen-tralnog sistema. Ovamo spada konano i valjak kao i sva ostala centralna tjelesa s oblim stjenkama kojima se moderna arhitek-tura slui.30 Kocka naime predstavlja neu-tralnu formu koja ne mora nuno biti poveza-na s drugim elementima, nego suvereno op-staje i kao samostalna. U Krstulovievu sluaju, kocka tako ima zadatak zaustavljanja ulinoga niza zgrada iz Petrove ulice, a s namjerom da u isti mah s trga djeluje kao sa-mostalna i samostojea zgrada. Na taj se nain formira zgrada s vie razliitih lica, ovi-sno iz koje se vizure promatra (Sl. 8.).

Oblik kocke (ili onaj koji se njoj pribliava) u modernoj arhitekturi nije rijedak, ali se ug-lavnom koristi za zgrade javne namjene, sa zadaom skupljanja i sastajanja ljudi. Na pro-storu Hrvatske vrlo je esto susreemo u rjeenjima hotelskih zgrada ili zgrada na-glaenoga drutvenog znaenja. Neki od poz-

Sl. 10. N. egvi: Proirenje hotela Excelsior, Dubrovnik, 1958.-1965.Fig. 10 N. egvi: Extension of the Excelsior Hotel, Dubrovnik, 1958-65

Sl. 11. L. Perkovi: Hotel Marjan, Split, 1961.-1963.Fig. 11 L. Perkovi: Marjan Hotel, Split, 1961-63

Sl. 12. I. Viti: Zgrada drutveno-politikih organizacija na Prisavlju, Zagreb, 1961.-1968.Fig. 12 I. Viti: Building of socio-political organizations, Prisavlje St., Zagreb, 1961-68


natih primjera jesu proirenje hotela Excel-sior u Dubrovniku arhitekta Nevena egvia, hotel Marjan u Splitu arhitekta Lovre Per-kovia ili Zgrada drutveno-politikih organi-zacija na Prisavlju u Zagrebu arhitekta Ivana Vitia (Sl. 9.-11.).Nakon kontekstom opravdanog odabira i-stih stereometrijskih oblika, ujedno karak-teristinih i za modernu arhitekturu, Krstulovi poinje balansiranje izmeu svoja dva izvo-ra, a to je posebno vidljivo u oblikovanju proelja - u odabiru materijala i vrste otvo-ra. I dok je ulino proelje zgrade tipian pri-mjer primjene postulata moderne, proelje zgrade okrenuto trgu predstavlja svojevrstan zaokret prema tradicionalnom, tj. izvornosti temeljenoj na graditeljskom naslijeu.Ulino proelje naime glatka je obukana bijela ploha, izuzev prizemlja koje je u potpu-nosti ostakljeno. Postavljanjem prozora na vanjsku isturenu plohu proelja postie se napetost povrine koja podraava i istie istu, apstraktnu formu. Usto, prozor tako ujedno postaje i aktivan jer itavim svojim potezom zrcali zateenu okolinu. Primjena aktivnog prozora esta je i u ostalim Krs-tulovievim radovima, tako da ga susreemo i kod stambene zgrade na uglu Ilice i Vuko-vieve ulice iz 1958. godine, kao i trideset go-dina poslije, na primjeru stambene viekat-nice u Demanovu prolazu (Sl. 13. i 15.). Po-tenciranje dojma istih stereometrijskih ob-lika postavom prozora na vanjsku ravninu proelja pronalazimo i u Albinijevim radovi-ma, i to ve u onim ranim, npr. kua erjavi, 1928.-1930. godine (Krnjavoga 25/Jukieva 36), a to e kulminirati na ve spomenutoj zgradi Tehnolokoga fakulteta u Zagrebu iz 1956.-1963., na kojega je projektu suraivao i Krstulovi (Sl. 16.).31

Proelje zgrade okrenuto trgu, tj. zapadno proelje zgrade, od sjeverne se razlikuje i odabirom materijala, kao i oblikovanjem otvora. Glavni korpus toga dijela - kocka - postavljen je na svojevrsno postolje, speci-fian postament. Postament je formiran pri-zemljem zgrade, koje je uvueno u odnosu na katne etae, i za razliku od gornjeg volume-na, obloeno samoborskim kamenom malih dimenzija. Koncept masivne rustikalne baze nad kojom se die ist geometrijski volumen nije rijedak sluaj u tradiciji moderne arhitek-ture i moemo ga pratiti unatrag preko Albi-nija i Kovaia pa sve do Adolfa Loosa i njego-ve kue za Tristana Tzaru u Parizu iz 1926.

godine. Kao izuzetno narativan element, ka-men odraava snaan utjecaj graditeljske tra-dicije, a sline primjere moderne arhitekture nalazimo po itavoj Hrvatskoj (Sl. 14. i 17.).

Iako je upotreba autohtonih graditeljskih ele-menata i materijala obiljeje karakteristino za tada formirajui pristup kritikog regio-nalizma, Krstulovi porie poznavanje spo-menutog pravca. Za sebe tvrdi da je kao arhi-tekt polupismen, budui da dobro poznaje samo ranu modernu.32 No, objanjenje ovoga indikativnog poklapanja Krstulovieva pro-jektantskog prosedea s novim arhitekton-skim smjerovima moe leati u injenici da arhitektura razvijana na tragu Mohorovii-eve teze o poopenom funkcionalizmu, ba kao i ideja kasnije formiranog pristupa kritikog regionalizma, nastaju na slinom principu asimilacije i reinterpretacije utjecaja

28 Uchytil, erman, 2010: 429 Knoll, 1933: 2330 Knoll, 1933: 2431 Uchytil, erman, Barii Mareni, 2010: 8432 Beli i dr., 1999: 14

Sl. 15. B. Krstulovi: Stambena zgrada, Demanov prolaz, Zagreb, 1984.-1997., perspektivaFig. 15 B. Krstulovi: Residential building, Demanov prolaz St., Zagreb, 1984-97, perspective view

Sl. 13. B. Krstulovi: Stambena zgrada, Vukovieva 1, Zagreb, 1958.Fig. 13 B. Krstulovi: Residential building,1 Vukovi St., Zagreb, 1958

Sl. 14. N. egvi: Stambeno-poslovna zgrada Lloyds Register of Shipping, Split, 1962.-1965.Fig. 14 N. egvi: Lloyds Register of Shipping, residential and commercial building, Split, 1962-65


Sl. 18. J. A. Coderch i M. Valls: Stambeni blok ISM-a, Barcelona, 1951.Fig. 18 J. A. Coderch and M. Valls: ISM residential block, Barcelona, 1951

Sl. 16. A. Albini: Tehnoloki fakultet, Pierottijeva ulica, Zagreb, 1956.-1963.Fig. 16 A. Albini: Faculty of Technology, Zagreb, Pierotti St., Zagreb, 1956-63

Sl. 17. A. Albini: Vila Meixner, Mallinova 14, Zagreb, 1933.Fig. 17 A. Albini: Meixner Villa, 14 Mallin St., Zagreb, 1933

internacionalnog stila oslanjanjem na lokal-nu graditeljsku tradiciju.

Estetski je funkcionalizam bio sinonim za kri-tiki regionalizam, jer su bile prihvaene sve intelektualne pretpostavke i stilistiki vokabu-lar moderne, ali je samo graditeljska batina bila osnova na kojoj je arhitekt stvarao.33

Svjetski poznat primjer takvoga produktiv-nog kombiniranja modernog i tradicionalnog pronalazimo, izmeu ostalog, i u djelima bar-celonskog arhitekta Josepa Antonija Coder-cha. Njegov opus, tipino regionalistiki, na-stao je kombiniranjem mediteranskog stila opeke i avangardistike kompozicije neo pla-sticistiko-miesovskog izraaja (Sl. 18.). Osim

po uporabi autohtonih materijala, Coderch je prepoznatljiv po jo jednom autohtonom funkcionalno-oblikovnom elementu - grilja-ma. Taj za kontinent netipini element Krstu-lovi primjenjuje i na svojoj zgradi na Petre-tievu trgu pa tako jo jednom usvaja prepo-znatljivo obiljeje kritikoga regionalizma.Premda se protivi sentimentalnoj simulaciji lokalnih oblika, kritiki regionalizam ipak, povremeno, ubacuje reinterpretirane ele-mente lokalnog kao epizode razgranienja. Koji put e ak takve elemente izvoditi iz stra-nih izvora.34

Primijenjene grilje, koje dominiraju zapadnim proeljem Krstulovieve zgrade, formiraju jednolinu reetkastu membranu koja zatvara konzolno izbaen potez loa, bono uokviren punim plohama. Grilje se mogu djelomino otvarati u horizontalnim potezima i tako stva-rati stalno novu sliku. Taj rasni mediteranski element, zain juga u maglovitom spleenu Za-greba35 slui kao zatita loa od zapadnog sunca, a u slinom ga obliku susreemo i na Krstulovievoj zgradi u Vukovievoj ulici 3 (Sl. 19.). U sluaju te zgrade rije je o elementu koji je bio naknadno dodan zbog pritubi stanara na pretjerano zapadno osunanje. A budui da je na zgradi na Petretievu trgu takoer rije o bogato ostakljenoj zapadnoj fasadi, Krstulovi tu oito koristi iskustvo steeno u prethodnom projektu i u poneto izmijenjenom izdanju oblikuje zatitnu membranu.

Horizontalno posmine grilje takoer susre-emo i na Albinijevu projektu iz 1954. godine za stambenu zgradu u Zadru, gdje one, na-alost, pri realizaciji nisu izvedene zbog ta-danje ograniene tehnologije (Sl. 20.).36 No, potencijal kliznih grilja prepoznali su jo neki Krstulovievi suvremenici te ih poput Ive Ra-dia ili Ivana Vitia pretvorili u svoj prepo-znatljiv arhitektonski izriaj. Konanu gestu potovanja prema zateenom prostornom kontekstu Krstulovi odaje i postavom uskog vrta i eljezne ograde ispred zgrade. Zanimlji-vo je da u doba kada se potencira drutveno vlasnitvo, ograda ispred viestambene zgra-de moe biti asocijacija na privatno vlasnitvo. No autor u ovom sluaju tvrdi da ograda proizlazi iskljuivo iz same lokacije, istiui da je to obiljeje prilagoeno upravo onom specifinom urbanistikom tretmanu postoje-ih objekata koje susreemo na Petretievom trgu, na cijelom potezu Jur kovieve ulice i dijelom u Petrovoj ulici: samostalni ili dvojni objekt okruen uskim vrtom i relativno viso-kom ogradom.37

Analiza tlocrta pokazuje kako se zateena urbanistika kompleksnost vjeto iskoristila i odrazila i na unutranju organizaciju zgrade. Iz tlocrtne je dispozicije vidljivo kako se na mjestu sudara ulinog dijela zgrade i volume-na kocke okrenutog trgu formira elegantno dvokrako stubite. Stubite je dodatno na-


glaeno zenitalnim osvjetljenjem iz krovne kupole (Sl. 9.). To tlocrtom neobino i fino oblikovano stubite vodi do tri stana na sva-koj etai: jedan jednosobni (32 m2), dvosobni (49 m2) i trosobni (70 m2) stan. Svi su stanovi dvostrano ili trostrano orijentirani te posje-duju odgovarajue vanjske prostore. Naj-manji stan orijentiran je u potpunosti na dvorinu stranu, dok reprezentativne poteze proelja prema Petrovoj ulici i Petretievu trgu zauzimaju dvosobni i trosobni stanovi. Zapadni potez prema Petretievu trgu isko-riten je za smjetaj bogato ostakljenih pro-storija dnevnih boravaka i plitkih loa s re-etkastom membranom kao zatitom od sun-ca, kie i vjetra. Ovako zatieni, vanjski prostori stana omoguavaju raznovrsnije i ugodnije koritenje te u velikoj mjeri prido-nose kvaliteti stanovanja.U organizaciji stanova oituje se prepoznat-ljiva Krstulovieva projektantska vjetina, u dobro dimenzioniranim i logino raspore-enim segmentima stana, racionalnosti u iskoritavanju svakoga raspoloivog centi-metra njihovih povrina te u sveukupnom pomnom i predanom promiljanju interijera.

ZAKLJUAK

CONCLUSION

Primjenjujui specifinu i vrlo osobnu stva-ralaku metodu, postavljenu na temeljima zagrebake kole arhitekture te racionalnosti koju je nalagalo poslijeratno razdoblje, Boris Krstulovi stvara i usavrava svoja djela. Pre-danost kojom pristupa svakomu pojedinom zadatku oituje se i na primjeru stambene etverokatnice na Petretievu trgu u Zagre-bu. Nastala 1960. godine, u doba masovne izgradnje stanova, ova zgrada, iako malena

Sl. 20. A. Albini: Stambena zgrada, Pavlinovieva ulica, Zadar, 1954.Fig. 20 A. Albini: Residential building, Pavlinovi St., Zadar, 1954

Sl. 19. B. Krstulovi: Stambena zgrada, Vukovieva 3, Zagreb, 1959., nacrt izmijenjenog proeljaFig. 19 B. Krstulovi: Residential building, 3 Vukovi St., Zagreb, 1959, redesigned facade, elevation

po povrini, neupitno pripada u ona djela koja dokazuju kontinuitet kvalitete hrvatske moderne arhitekture. Na tragu principa i teo-rija poopenog funkcionalizma i kritiko-ga regionalizma, Krstulovi balansira izme-u svoja dva istaknuta izvora arhitekture te uspjeno asimilira i reinterpretira elemente suvremene arhitekture sukladno sredini i kontekstu u kojem djelo nastaje. Iako prepu-no suprotnosti, proizalih iz konkretnih obi-ljeja urbanistiko-prostornoga konteksta te potenciranih igrom tradicionalnog i moder-nog u odabiru oblika, materijala i vrste otvora - ovo djelo predstavlja harmoninu cjelinu koja u sebi nosi potrebnu vremensku dubinu. Kao posljedica svih obuhvaenih i promi-ljenih slojeva, Krstulovieva stambena etve-rokatnica na Petretievu trgu u Zagrebu do-see status antologijskog djela poslijeratne arhitekture, koje mlaim generacijama moe sluiti kao pouka o kreativnoj sintezi karak-teristinoj ne samo za Krstulovievu stvara-laku metodu ve i za cjelokupnu hrvatsku modernu arhitekturu.

33 Juras, 1996: 20634 Frampton, 1992: 35235 erman, 2005: 4036 Uchytil, 1990: 15637 Krstulovi, 1984: 33

156 PROSTOR 1[41] 19[2011] 146-157 N. VEZILI STRMO, A. UCHYTIL, K. ERMAN Stvaralaka metoda arhitekta Znanstveni prilozi | Scientific PapersLiteratura

Bibliography

1. Beli, T.; Galovi, K.; Mucko, I.; Penezi, V.; Rogina, K. (1999.), Boris Krstulovi: Prvo sam sagradio kue, a zatim o njima napisao dokto-rat, ovjek i prostor, 46 (5-8 /540-543/): 12-16, Zagreb

2. Domljan, . (1969.), Poslijeratna arhitektura u Hrvatskoj, u: Odabir eseja, polemika, studijai napisa o naoj arhitekturi [ur. tulhofer,A.; Uchytil, A.], Arhitektonski fakultet: 74-82, Zagreb

3. Finci, J. (1954.), O stambenom problemu, ov-jek i prostor, 1 (11), Zagreb

4. Frampton, K. (1992.), Kritiki regionalizam: su-vremena arhitektura i kulturni identitet, u: Mo-derna arhitektura: kritika povijest, Globus nak-ladni zavod: 338-352, Zagreb

5. Ivaniin, K. (1998.), O nekim teoretskim po-stavkama iznesenim na stranicama asopisa Arhitektura od 1947. do danas, Arhitektura, 1 (214): 23-32, Zagreb

6. Juras, I. (1996.), Od regionalnog do univerzalnog i natrag, Prostor, x (2 /12/): 201-218, Zagreb

7. Knoll, P. (1933.), Ideologija moderne arhitektu-re, u: Odabir eseja, polemika, studija i napisa o naoj arhitekturi [ur. tulhofer, A.; Uchytil, A.], Arhitektonski fakultet: 21-29, Zagreb

8. Krstulovi, B. (1984.), Monografija radova 1954.-1984.

9. Mohorovii, A. (1947.), Teoretska analiza ar-hitektonskog oblikovanja, u: Odabir eseja, po-lemika, studija i napisa o naoj arhitekturi [ur. tulhofer, A.; Uchytil, A.], Arhitektonski fakul-tet: 57-59, Zagreb

10. Odak, T. (1986.), Hrvatska arhitektonska alter-nativa 1945.-1985., Arhitektura, 196-199: 31-117, Zagreb

11. Polak, N. (1998.), Strogost moderniteta, hrvat-ska arhitektura 50-ih i 60-ih godina, Arhitektu-ra, 1 (214): 52-65, Zagreb

12. Ponti, G. (1955.), Casa a Barcelona, Domus, 5 (306): 8-11, Milano

13. Premerl, T. (1986.), Tragovi moderne u poslije-ratnoj arhitekturi Hrvatske, Arhitektura, 196-199: 14-21, Zagreb

14. egvi, N. (1986.), Stanje stvari, jedno vienje, 1945.-1985., Arhitektura, 196-199: 118-280, Zagreb

15. erman, K. (2005.), Kontekst, igra, znak: Stam-bena zgrada Laginjina 7-9, Zagreb, 1957.-1962., Arhitektura - Ivan Viti, 1 (217): 27-47, Zagreb

16. Uchytil, A. (1990.), Arhitekt Alfred Albini, magi-starski rad (svezak I, II i III), Arhitektonski fakul-tet, Zagreb

17. Uchytil, A.; Barii Mareni, Z.; Kahrovi, E. (2009.), Leksikon arhitekata atlasa hrvatske arhitekture XX. stoljea, Arhitektonski fakultet, Zagreb

18. Uchytil, A.; erman, K.; Barii Mareni, Z. (2010.), Arhitekt Alfred Albini - rani radovi, Prostor, 1 (39): 80-91, Zagreb

19. Uchytil, A.; erman, K. (2010.), Nominacija za dodjelu Nagrade Vladimir Nazor za 2009. go-dinu: Obrazloenje nagrade za ivotno djelo arhitektu Borisu Krstuloviu, Udruenje hrvat-skih arhitekata, arhiv Atlasa hrvatske arhitek-ture XX. stoljea, Arhitektonski fakultet, Ka-ieva 26, Zagreb

20. Vukovi, G. (1995.), Hotel Excelsior, u: Neven egvi, Arhitektura, 1 (211): 134-139, Zagreb

IzvoriSources

Arhivski izvori

Archive Sources

1. Osobni arhiv Borisa Krstulovia [BK]2. Arhiv Atlasa hrvatske arhitekture XX. stolje-

a, Arhitektonski fakultet, Kaieva 26, Zagreb [AHA]

Izvori ilustracija

Illustration Sources

Sl. 1. Krstulovi, 1984: 35Sl. 2. Krstulovi, 1984: 164Sl. 3. Krstulovi, 1984: 147, 153Sl. 4. Krstulovi, 1984: 417Sl. 5. Krstulovi, 1984: 423Sl. 6. Krstulovi, 1984: 395, 396Sl. 7. Foto: N. VeziliSl. 8. Crtala: N. VeziliSl. 9. Krstulovi, 1984: 34Sl. 10. Vukovi, 1995: 135Sl. 11. Uchytil, Barii Mareni, Kahrovi, 2009:

161Sl. 12. Uchytil, Barii Mareni, Kahrovi, 2009:

237Sl. 13. Foto: N. VeziliSl. 14. Uchytil, Barii Mareni, Kahrovi, 2009:

209Sl. 15. BKSl. 16. Uchytil, 1990 (sv. II): 146Sl. 17. AHASl. 18. Ponti, 1955: 9, 10Sl. 19. Krstulovi, 1984: 31Sl. 20. Uchytil, 1990 (sv. II): 97

Znanstveni prilozi | Scientific Papers Stvaralaka metoda arhitekta N. VEZILI STRMO, A. UCHYTIL, K. ERMAN 146-157 19[2011] 1[41] PROSTOR 157Saetak

Summary

Architect Boris Krstulovis Design Method as Appliedon his Residential Building on Petreti Square in Zagreb

Boris Krstulovi is a prominent architect of the se-cond generation of Croatian post-war architects. Born in Split in 1932, he moved to Zagreb in 1941, where he spent almost his entire life. After gradu-ating in 1956 from the Faculty of Architecture, Civil Engineering and Geodesy in Zagreb, Krstulovi started his professional career as an associate to numerous respected architects of the period. He soon started teaching at the Faculty of Architec-ture, Civil Engineering and Geodesy in Zagreb, and from 1963 at the Faculty of Civil Engineering, where he became full professor in 1988. It was exactly this overlapping of professional and academic work that strongly influenced his architectural profile. He soon developed a specific design method by which he approached diverse project assignments, with equal devotion regardless of their form, size, location or purpose. He thus achieved a rich and extremely varied oeuvre. Each of his works forms a perfectly functional complex, but also an indisput-able aesthetic achievement, which has not lost its power through years. The most notable of his works are the buildings for Elektra (electrical com-pany) in Osijek and Varadin, which made him well known to the wider public and which earned him a great many professional awards. Not less interest-ing, however, are also his residential buildings, created in the beginning of the 1960s, which inclu-de the four-storey apartment building on Petreti Square in Zagreb.In this building we can clearly follow Krstulovis specific design method. What characterizes it pri-marily is his particular understanding of the role of the architect. For him, the task of the architect means searching for a personal method of creation, instead of just applying some previously received knowledge. He insisted on approaching each as-signment ab ovo and according to the tabula

NIKOLINA VEZILI STRMOANDREJ UCHYTILKARIN ERMAN

[Translation by Karin erman]

rasa principle. By considering architectural work as an arrested process rather than a direct meth-odological result, Krstulovi advocated the exis-tence of two equally important sources from which architecture derives its tools, meaning and rele-vance, and which inform the work in its creation: architectural history on the one hand, and the epicenter of the works conception, on the other. Interestingly, in his architectural history Krstu-lovi includes even contemporary trends, whereas in his epicenter of the works conception he in-cludes local situation, local needs, settings and heritage.The four-story apartment building on Petreti Square in Zagreb might be viewed as a clear mani-festation of his complex design method. The build-ing is an example of skilful treatment of familiar forms of modern architecture and contemporary in-ternational trends, as well as a vivid sign of high respect for the existing local context. Krstulovi, namely, begins to develop this work through the close analysis of the immediate urban setting - the encounter of the Petrova Street and Petreti Square, which gave the building its powerful dual role. As part of the street, namely, the building expresses the idea of movement, whereas as a part of the square it suggests slowing down and immobility. This combined dual effect Krstulovi sought to ac-complish by the forms of the building volumes. Therefore, the part of the building that faces the street was designed so as to continue the existing rhythm of the neighboring row of buildings, where-as the part that faces the square acquires the form of a pure cube. Not only does the cube provoke the effect of halt and immobility, but it also makes the building, when viewed from the square, appear as a separate, individual volume. After selecting such pure, elementary stereometric forms - suitable to

the immediate local context yet at once characteris-tic of modern architecture - Krs tulovi continued with creating balance between his two sources, which is particularly visible in the design of facades. While the part of the faade facing the street repre-sents a typical adoption of modern postulates, the faade facing the square represents a turn towards the traditional - authenticity grounded in architec-tural heritage. The first is dominated by a plain white plastered wall, with the ground floor fully en-closed in glass. The windows are placed resolutely on the exterior surface of the wall, flushed with the faade, a detail that adds to the impression of a pure abstract form. The faade overlooking the square, on the other hand, is dominated by a uni-form perforated membrane which screens the whole surface, as a variation of Mediterranean shutters, and by the use of vernacular materials - local Samobor stone, which coats the ground floor wall.The comparison of the apartment house on Petreti Square with contemporary international and Croa-tian examples reveals recognizable features of the Zagreb school of architecture, among which are the critical assimilation of current international trends. Although abundant in formal dualities, justified by the concrete physical context and manifested in the play between modern and traditional forms, this building nevertheless forms a harmonious whole. As a consequence of numerous layers which Krstulovi here managed to successfully comprise, the apartment house on Petreti Square represents a marked accomplishment, and rightfully deserves its position in the anthology of Croatian architec-ture. In its careful elaboration, it can productively serve as a valuable lesson on the specific creative synthesis, so typical not only of Krstulovis de-sign method but also of great part of Croatian mod-ern architecture.

BiografijeBiographies

NIKOLINA VEZILI STRMO, dipl.ing.arh., znanstveni je novak-asistent u Zavodu za zgradarstvo Grae-vinskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Studij ar-hitekture zavrila je 2002. godine na Arhitekton-skom fakultetu Sveuilita u Zagrebu, gdje trenut-no pohaa doktorski studij.Dr.sc. ANDREJ UCHYTIL, dipl.ing.arh., izvanredni je profesor na Katedri za arhitektonsko projektiranje i Katedri za teoriju i povijest arhitekture Arhitekton-skog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Voditelj je projekta Atlas hrvatske arhitekture XX. stoljea. Magistrirao je 1990., a doktorirao 2002. godine, na Arhitektonskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu.Dr.sc. KARIN ERMAN, dipl.ing.arh., docentica je na Katedri za teoriju i povijest arhitekture Arhitekton-skog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Magisterij znanosti stekla je na Sve uilitu Harvard 1996., a doktorat znanosti na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 2000. godine.

NIKOLINA VEZILI STRMO, Dipl.Eng.Arch., is a re-search assistant at the Faculty of Civil Engineering, University of Zagreb. She graduated in architecture from the Faculty of Architecture, University of Zagreb in 2002, where she is currently a doctoral candidate.ANDREJ UCHYTIL, Dipl.Eng.Arch., MSc, PhD, is an As-sociate Professor of Architecture at the Faculty of Architecture, University of Zagreb. He heads the research project Atlas of 20th Century Croatian Ar-chitecture. He received his MSc degree in 1990 and his PhD in 2002, both from the Faculty of Archi-tecture, University of Zagreb.KARIN ERMAN, Dipl.Eng.Arch., MDesS, PhD, is an Assistant Professor of Architectural Theory at the Faculty of Architecture, University of Zagreb. She received her MDesS degree from Harvard Univer-sity in 1996 and her PhD from the Faculty of Archi-tecture University of Zagreb in 2000.

PR

O

S

T

O

R

ZNANSTVENI ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAMA SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

19 [2011] 1 [41]

ISSN 1330-0652CODEN PORREVUDK | UDC 71/7219 [2011] 1 [41]1-2801-6 [2011]

SVEUILITE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTETUNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE

POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT

2-17 Nenad Lipovac The Beginning of Prehistoric Settlements of the American Southwest

Original Scientific PaperUDC 711.423:903.3 (73)

Poetak nastanka prapovijesnih naselja amerikog jugozapada

Izvorni znanstveni lanakUDK 711.423:903.3 (73)

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Documents

Arhitekt Boris Krstulović