April 2017 4 - krugmladih.com · šteni sami sebi, već da lokalna zajednica i država vode ra-čuna o njima i da im pomognu da kvalitetnije i organizo-vanije provode svoje slobodno

K R U G M L A D I H 1

4April 2017

Budvanski časopis za mlade

Besplatan primjerak

Katarina Vukadinović

Aktivizam mladih

Dragan Krapović

Intervju

Nikola Mijušković

Sportski psiholog

Kaća Zenović Šćekić

Muzikom protiv zaborava

K R U G M L A D I H2

SADRŽAJ:

OSNIVAČ I IZDAVAČNVO „Sedma sila mladih“ Budva

INTERNET ADRESAwww.krugmladih.me

I-MEIL:[email protected]

TEL: 068 393 178

GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICA:Zorica Radenović

REDAKCIJA:Jovana JagetićMiloš BoretaAnastasija JakovljevićJasmina BigovićMonika DrljačaMarija KaluđerovićKatarina Martinović Mija RamusovićDženet AšaniLana SavićJelena BosančićPetar Boreta

LEKTOR:Zorica Joksimović

FOTOGRAFIJA:Krug mladih

PRIPREMA I ŠTAMPA:IVPE - Cetinjewww.ivpe.me

CIP-Katalogizacija i publikacija:Narodna Biblioteka Crne Gore, CetinjeKRUG mladih/glavna i odgovorna urednicaZorica Radenović.-2017,br 4 (april)-.-Budva: Izlazi dvomjesečnoISSN 2337-067X= Krug mladihCOBISS.CG-ID 28603920

Časopis je upisan u evidenciju medijaMinistarstva kulture Crne Gorepod rednim brojem: 783

Tema: Aktivizam mladihOsnivanje Omladinskog kluba u Budvi

Vrijeme je da se okrenemo mladimaIntervju - Dragan Krapović, Predsjednik Opštine Budva

Muzikom protiv zaboravaIntervju –Kaća Zenović Šćekić, muzička umjetnica

Književni festival Male morske pjesme i priče

Tema: Fizika nije bauk

Creatiwwwa timŽelimo da podržimo mlade u Budvi

Zaustavimo nasilje Tribina “Javi razgovor o roditeljima i djeci“, Izložba “Muzej porodičnih sjećanja“

Ples na vrhovima prstiju,Baletska škola „Royal ballet of Montenegro“

Sport, idealna priprema za životNikola Mijušković, sportski psiholog

Tema: AutizamSam u snu svome - ko će da me spasiMirjanka Laušević Jović , defektolog

Tema: Tinejdžerska opsjednitost fizičkim izgledomMilica Vuković, profesorica Medijske pismenosti

Tema: Razmjena studenataMarija Liješević, Moj boravak u Saint Cloudu-u

EkologijaČivajmo svoju okolinu

4

10

13

16

1821

22

25

27

29

32

35

36

4

22

29 10

4April 2017

Budvanski časopis za mlade


Aktivizam mladih

Dragan Krapović

Intervju

Nikola Mijušković

Sportski psiholog

Kaća Zenović Šćekić

Muzikom protiv zaborava


Jedna od tema kojom smo se bavili u ovom broju časopisa je aktivizam mladih. Kao

što je simbolika kruga univerzalna tako i „Krug mladih“ ima svoje ciljeve i simboliku. Krug nema početak i kraj, nema uglove, nema stranice. Baš zato su ljudi u njemu oduvijek vidjeli simbol jedinstva i beskraja. Kao što krug poziva na akciju, simboliše vremenske cikluse, smjenu godišnjih doba, kretanje pla-neta oko Sunca, tako i „Krug mladih“ poziva na akciju, jedinstvo i trajanje. Ne zaboravimo da smo samo jedna tačkica u milionu drugih, ali i ta tačkica je jedan mali krug koji ima svo-ju misiju i bez koje svijet, takav kakav je, ovdje i sada, ne bi mogao da funkcioniše!

U to ime poklanjam vam stihove pjesme koja poziva na akciju i upornost.

Zorica Radenović

Riječ urednice

Podji kud bilo put neba, put mora, na lednik ili siđi u ravnice. Traži šta bilo rad lepotu ljubav! Učini to sa dušom punom snova i svjetlosti sa dušom punom dobrote i snage za praštanje. Ako se već desi da padneš ustani! iznova kreni iznova počni,

uporno, mirno, kao što to rade djeca na plaži gradeći od školjki morskih i šljunka brodove koje prva plima zbriše a djeca novu lađu,dvorac novi naprave opet već sledjećeg jutra.

Pođi, uprkos svemu! Samo, okončaj započeto djelo! Voli i stvaraj! Kuj! Prekuj zemlju, nebo i more! Ali okončaj započeto djelo. I djelo tvoje nek ljepotom zrači!

P O Đ I – S E S I L Š A B O


Nakon što je krajem marta ove godine Opština Budva opredijelila prostor za budući Omla-dinski klub u Budvi, Kancelarija za prevenci-

ju bolesti zavisnosti i pitanja mladih, koja djeluje u okviru Sekretarijata za društvene djelatnosti predu-zima prve korake kako bi postavila temelje funkci-onisanja Kluba. Prostor se nalazi u Tržnom centru Plaza, lako je dostupan mladim, adekvatne je veli-čine i pogoduje odvijanju aktivnosti poput semina-ra, radionica, izložbi, projekcija filmova, koncerata, predstava i predavanja. Iz Kancelarije za prevenciju bolesti zavisnosti i pitanja mladih saopštili su nam da je sledeći korak opremanje prostora, formiranje tima omladinskih radnika koji bi koordinisali spro-vođenje programa u saradnji sa mladima, kao i for-miranje mreže volontera.

Sa Katarinom Vukadinović, saradnicom u Kancelariji za prevenciju bolesti zavisnosti i pitanja mladih, razgovara-li smo o preduslovima za osnivanje Omladinskog kluba u Budvi i pitanjima omladinskog aktivizma.

Šta će za mlade značiti osnivanje Omladinskog klu-ba u Budvi?

Prostor koji će vrviti od mladalačke kreativne energije oplemeniće našu zajednicu, a mladima pružiti kvalitet-no neformalno obrazovanje, vještine i znanja koja ih spremaju za prelazak u odraslo doba, zapošljenje i sa-mostalni život. Programi će prvenstveno biti namijenje-ni mladima od petnaest do trideset godina, a članstvo za ostale zainteresovane zavisiće od planiranog progra-ma i pravila kluba.

Jesu li mladi u Budvi svjesni svoje uloge u društvu? Imaju li dovoljno znanja o tome šta aktivizam mla-dih podrazumijeva?

Teško je govoriti generalno o ovoj temi. Postoje mladi ljudi koji su odgajani da budu proaktivni, da sami traže informacije, ostvaruju kontakte i sa takvima sam češće u kontaktu, dok postoji i jedan broj onih koje je teže zain-teresovati i pokrenuti, ali su i oni naša ciljna grupa. Ako uzmemo u obzir da su škola, fakultet, mediji i društvene mreže kanali putem kojih mladi ljudi dobijaju informaci-je, mišljenja sam da se o omladinskoj politici , kao i o ak-tivizmu veoma malo govori. Za sada je najpoznatiji vid aktivizma mladih tokom predizbornih kampanja, me-đutim, tih istih mladih ljudi jako malo ima na mjestima odlučivanja. Ovakvo stanje stvara iskrivljenu sliku o ak-tivizmu mladih, te oni koji žele da rade na ličnom razvo-ju i doprinesu razvoju zajednice, često nijesu svjesni da postoje i drugi načini da se uključe u društvene tokove.

Kako ohrabriti i motivisati mlade da se bore za svoja prava, svoj grad i bolju budućnost u njemu?

Da bih odgovorila na ovo pitanje pomoći ću se Gandije-vom izjavom: “Budi promjena koju želiš da vidiš u svije-

Tema: Aktivizam mladih

Opština Budva Opredijelila prOstOr za Budući Omladinski kluB u Budvi

MLADI U BUDVI KONAČNO DOBIJAJUS V O J O M L A D I N S K I K L U BProstor koji će vrviti od mladalačke kreativne energije oplemeniće našu zajednicu, a mladima pružiti kvali-tetno neformalno obrazovanje, vještine i znanja koja ih spremaju za prelazak u odraslo doba, zapošljenje i samostalni život



tu”, koja nas upućuje na to da svaka borba za promjena kreće od nas samih. Duboko vjerujem da, ako se trudi-mo da postanemo zdrave i kvalitetne ličnosti, zasigurno gradimo i bolju zajednicu u kojoj živimo, a samim tim i svijet činimo boljim mjestom za život. Iz kojih izvora će se finansirati budući Omladinski klub u Budvi?

Da bi planirane aktivnosti bilo moguće realizovati, Kan-celarija za prevenciju bolesti zavisnosti i pitanja mladih radi na određivanju izvora finansija koji bi omogućio re-alizaciju programa budućeg Omladinskog kluba. Ovim povodom Budvu su nedavno posjetili predstavnici Se-kretarijata za mlade, sport i socijalna pitanja Opštine Tivat i Omladinskog kluba Tivat, koji su prepoznati kao primjer dobre prakse sprovođenja omladinske politike na lokalnom nivou i međusekto-rske saradnje. Nakon obilaska prostora, predstavnici Opština su razmijenili iskustva o osnivanju i vođenju Kluba, izradi Lokalnog plana akcije za mla-de, formiranju Savjeta mladih i srodnim temama. Opština Tivat za sada je jedina opština u Crnoj Gori koja je usvojila Odlu-ku o sprovođenju omladinske politike na lokalnom nivou i na taj način obezbijedila nesmetano funkcionisanje servisa namije-njenih mladima.

Kakvo je trenutno stanje u Crnoj Gori kada je aktivizam mladih u pitanju? Istraživanje “Mladi u Crnoj Gori - društveni dekor ili društveni kapital” koje je sproveo Centar za građansko obrazovanje 2016. godine, pokazuje da je izražena nezainte-resovanost mladih za pitanja društvenog i političkog aktivizma. Podaci pokazuju da većina mladih Crne Gore nijesu učestvo-vali u nekom vidu dobrovoljnog ili volon-terskog rada. Rezultati takođe pokazuju da bi više od polovine mladih željelo da radni angažman zasnuje u državnom sek-toru, a manje od četvrtine u privatnom, jer je ustaljeno mišljenje da se u privatnom sektoru napornije radi. Što se tiče stava u pogledu sopstvenog uticaja na djelovanje institucija na lokalnom i nacionalnom ni-vou, mladi su pretežno pesimistični.

Ipak, treba imati u vidu da društveni anga-žman mladih možemo dvojako posmatra-ti: kao problem i kao potencijal. Ako mla-de posmatramo kao problem sa kojim ne znamo što da radimo, treba da imamo u vidu da on nije isključivo lokalne prirode, već se sa istim pitanjem nose i evropske institucije koje se bave pitanjima mladih. Sa druge strane, to je populacija koja po-sjeduje ogroman potencijal za društvene

promjene i razvoj. Iz ugla psihologa, primjećujem sve češće fenomen “naučene bespomoćnosti” – aktivisti koji često doživljavaju neuspjeh, počinju sumnjati u svoje sposobnosti i čini se da vjeruju da je uspjeh ne-što na što oni ne mogu da utiču. Brojna istraživanja i statistika pokazuju da zemlje koje su se odlučile za dru-gi smjer, odnosno podsticanje aktivizma, danas imaju najmanju stopu nezaposlenosti i najvišu političku par-ticipaciju mladih, što treba da bude i naš cilj.

Da li su u Crnoj Gori Omladinski klubovi i Centri u do-voljnoj mjeri zastupljeni?

Za sada u Crnoj Gori postoji osam Omladinskih klubova i jedan Omladinski centar u Podgorici. Ta brojka varira, jer se neki novi klubovi otvaraju, a neki, na žalost, gase. Mi-slim da bi svaka opština trebalo da ima svoj omladinski

Rado se sjećam školskih dana i druženja sa prijateljima. Kao i svi učenici nijesam voljela kontrolne zadatke, ali

svakako da sam razumjela važnost obrazovanja i njegovu ulogu u mom životu. Međutim, mislim da nije dovoljno biti aktivan samo u školi, već i van nje. Tadašnje genera-cije su bile društveno aktivnije nego današnja omladina. Osjećali smo potrebu da budemo dio neke zajednice, da provodimo slobodno vrijeme svi zajedno na kvalitetan način. Upravo zato sam bila član Saveza Izviđača Crne Gore - Nikšića i Džudo - kluba Nikšić.

Dugo radim u školi, kao profesor i dosta vremena pro-vodim sa mladim ljudima. Voljela bih da i danas ima više onih, koji su spremni da se pokrenu i učine nešto korisno za sebe i druge. Smatram da je jedan od načina da se to desi formiranje Omladinskog centra u Budvi, koji je neop-hodan. Prije nekoliko godina sam učestvovala u stvaranju prvog zakona za mlade u Budvi. Radi se o Lokalnom pla-nu akcije za mlade. To je dio Nacionalne strategije razvoja i organizacije života mladih ljudi. Cilj je da ne budu prepu-šteni sami sebi, već da lokalna zajednica i država vode ra-čuna o njima i da im pomognu da kvalitetnije i organizo-vanije provode svoje slobodno vrijeme. Potrebno je samo da im neko skrene pažnju na važnost društvenog aktiviz-ma i sigurna sam da bi većina učenika rado učestvovala u svemu što se tiče dobra našeg grada i zajednice.

MLADIMA TREBA SKRENUTI PAŽNJU NA VAŽNOST DRUŠTVENOG AKTIVIZMA

Ranka Perunović,profesorica u SMS “Danilo Kiš”


klub, jer na taj način pokazuje da na sistematski način vodi brigu o mladima i da želi da im omogući da slo-bodno vrijeme provedu na kvalitetan način, jer je sve češća pojava da mladi odlaze ili žele da odu.

Koji su načini djelovanja mladih u Omladinskim klubovima i Cenrima i sa kakvim se izazovima su-sreću?

Postoji više načina osnivanja klubova i centara: mogu da budu osnovani od strane mladih ljudi, od strane op-štine, od strane nevladinog sektora, a mogu da budu i volonterski vođeni. Svaka lokalna zajednica je specifič-na, tako da ne postoji univerzalni model funkcionisanja klubova, ali se nadamo da će nove smjernice u Zako-nu malo bliže urediti tu oblast. Do sada se dešavalo da klubovi traju onoliko koliko traje donacija koju je dobi-la nevladina organizacija koja ga je osnovala, ili prosto dok traje entuzijazam onih koji su ga pokrenuli. Nerijet-ko su to mjesta prepuna energije, ispunjena kreativno-šću i idejama koje se u takvim prostorima rađaju, ali nije rijedak slučaj da klubovi pokleknu pred izazovima real-nosti, poput plaćanja komunalija, pribavljanja materija-la za rad, isplata zarada zaposlenima i slično. Za sada, Opštine Tivat i Berane imaju održiv model funkcionisa-nja kluba i trudićemo se da njihove primjere slijedimo.

Šta novoizgralasni Zakon o mladima i Nacionalna stra-tegija za mlade garantuju mladima?

Ako imaš od petnaest do trideset godina, Zakon o mladima ti omogućava da osnuješ omladinsku organi-zaciju, omladinski klub, omladinski centar, savjet mla-dih, info centar, info tačku i tako budeš aktivan/na u oblastima u kojima želiš, da mladi budu bolje tretirani. Takođe, u Budvi postoji Kancelarija za prevenciju bo-lesti zavisnosti i pitanja mladih u okviru Sekretarijata za društvene djelatnosti i njene zaposlene možeš pitati sve što te zanima vezano za Zakon i Strategiju.

Da li su lokalne samouprave u obavezi da kreiraju i sprovode lokalnu omladinsku politiku? Kakvo je stanje u našoj Opštini kada je omladinska politika u pitanju?

Lokalne samouprave su dužne da donesu Lokalni plan akcije za mlade, i da koordiniraju njihovim sprovođe-njem. Naša Opština je, nakon beranske, druga po redu koja je 2010. godine, uz podršku Foruma mladih i neformalne edukacije, donijela Lokalni plan akcije za mlade. Ove godine je u planu izrada novog Lokalnog plana. Takođe od 2010. godine u okviru Sekreterijata za društvene djelatnosti postoji Kancelarija za prevenciju bolesti zavisnosti sa dvoje zaposlenih, a 2015. dobija naziv Kancelarija za prevenciju bolesti zavisnosti i pita-nja mladih i zapošljava ukupno četiri radnika. Pomenu-te stavke su bitan preduslov da propisane aktivnosti iz Lokalnog plana budu realizovane i da se poslovi obav-ljaju kvalitetnije nego u prethodnom periodu.

Šta je to aktivizam mladih?

Aktivizam mladih je spretnost i sposobnost mladih ljudi da osmisle, iznesu svoje potrebe i da se kroz in-stitucije, sisteme i u društvenoj zajednici bore za nji-hovo ostvarenje. To se može odnositi na zabavu, nji-hove mogućnosti za učenje i razne načine rješavanja njihovih problema.

Izostaje li aktivizam mladih u Budvi?

Aktivizam mladih u Budvi za sada uglavnom izostaje, ne zbog nezainteresovanosti već zbog društva uop-šte. Ono ne stimuliše građanina, niti mu pokazuje da može da uspije ukoliko se kroz civilni sektor i kroz gra-đansko društvo angažuje. Kao što nijesu moćne mje-sne zajednice ili neki oblici organizovanja odraslih, na primjer sindikati, tako se ne može ni očekivati da or-ganizacije mladih u takvim okolnostima budu moćne.

Šta je potrebno učiniti na lokalnom nivou kako bi akti-vizam mladih zaživio?

Da bi aktivizam mladih na lokalnom nivou zaživio, potrebno je da se formiraju određeni centri u okviru Sekreterijata za društvene djelatnosti, koji bi pomogli mladima i usmjerili ih ka određenim oblicima aktiviz-ma. Kroz primjer treba da im pokažu šta je to aktivi-zam.

Da li su nekada mladi bili više društveno aktivni?

Smatram da jesu, ali to je sporadično. Aktivizam mla-dih često zavisi od pokretača u okviru jedne genera-cije, jer u svakoj se jave neki pojedinci, koji povuku ostale.

Da li biste podržali osnivanje Omladinskog centra u Budvi?

Da, potpuno bih podržala, jer mislim da je potreban centar i prostor sa dobro osmišljenom politikom, gdje bi se mladi informisali, učili i zabavljali.

DRUŠTVO NE STIMULIŠEGRAĐANINA

Božena Jelušić, profesorica u SMŠ ,,Danilo Kiš”


Koji su načini organizovanja mladih na institucional-nom nivou, a koji u civilnom sektoru? Da li je njihova saradnja neophodna?

Osim toga što možete da osnujete omladinsku organi-zaciju, nevladinu organizaciju, omladinski klub, omla-dinski centar, savjet mladih, info centar, info tačku, možete i da se priključite postojećim. Da bismo težili

standardima u kvalitetu omladinske politike koje propi-suje Evropski omladinski forum, poželjno je da svi akteri omladinske politike sarađuju. Trenutno, kao neformalna grupa, možete da kandidujete svoje ideje kod Fonda za aktivno građanstvo ili sličnih donatora koji na ovaj način pokazuju da vode računa o mladima, osluškuju njihove potrebe i pomažu njihovu realizaciju.

Kako biste definisali aktivizam mladih?

Mladi ljudi predstavljaju buduće nosioce promjena u društvu i zato je njihovo učešće u svim sferama društvenog i kultur-nog života veoma dragocjeno. Aktivizam mladih predstavlja društveno angažovanje mladih, okupljenih oko neke zajednič-ke ideje, sprovođenje određenih projekata a sve sa ciljem da se unaprijedi kvalitet života. Očekivanja idu od planiranja za-bavnih i sportskih manifestacija, proizvodnje propagandnog materijala o izboru adekvatne srednje škole, fakulteta, jačanju ekološke svijesti, skretanja pažnje na aktuelne probleme, sa ciljem da se isti riješe, na najbolji mogući način.

Da li je po Vašem mišljenju izostao aktivizam mladih u Budvi i ako jeste zašto?

Aktivizam mladih u Budvi jeste izostao. Međutim, smatram da se ponovo osjeća jačanje istog, kao da su se mladi ljudi trgnu-li iz letargije i ponovo pokrenuli. Način života, otuđenost od zajednice, zatvaranje u individualni svijet, briga o sopstvenoj koristi, okretanje ka društvenim mrežama, individualnim na-činima zabave, kao i ignorisanje problema u okviru zajednice, doprinijeli su nedostatku aktivizma mladih u Budvi.

Šta je potrebno da bi se mladi pokrenuli?

Da bi se mladi pokrenuli i aktivno učestvovali u rješavanju problema u zajednici, potrebna im je kako podrška i moti-vacija, tako i edukacija. Podrška, koja će doći, prije svega iz porodice, a zatim i iz zajednice, podrška profesora, mentora, zatim javnih institucija, koje će, prihvativši njihove prijed-loge i rješenja, učiniti da se osjete korisnim, odgovornim i dobrodošlim u svijet odraslih. Edukacija ne mora nužno biti formalna, ona se može sprovoditi uvijek i na svakom mjestu i može biti u formi seminara, javnih tribina i slično.

Da li su mladi nekada bili više aktivni ?

Svako vrijeme ima svoje specifičnosti, koje utiču na svijest mladih ljudi. Nekada je ta svijest bila izraženija. Postojali su mnogi zajednički poduhvati omladine, klubovi u kojima su se okupljali, shodno svojim interesovanjima, talentima, mogućnostima, njegovao se timski rad. Volontirali su u ak-cijama pošumljavanja požarom opustošenih područja, či-šćenja morske obale, sakupljanja i recikliranja starih novina, uređenja prostora u kome su boravili, bilo da su to škole ili neke druge ustanove. Cilj je uvijek bio isti – biti od koristi, bez ikakve nadoknade, osjetiti se ispunjenim, prihvaćenim, steći nove navike, znanja, iskustva, a prije svega, nesebično pomagati onima kojima je pomoć potrebna.

Da li biste podržali osnivanje Omladinskog centra u Budvi?

Naravno da bih podržala osnivanje Omladinskog centra u Budvi. Ne tako davno, u Budvi je takav centar i postojao, starije generacije ga se, vjerovatno, sa nostalgijom sjećaju. Danas, primjer može da nam bude Omladinski klub OkKo iz Kotora. Klub okuplja mlade ljude, koji ulažući isključivo svoj trud i znanje, pokušavaju gradu da vrate nekadašnje vrijednosti. Voljela bih da se slično dogodi i u našem gradu, a sigurna sam da bi mnogi od nas, takvu inicijativu rado po-držali, i dali joj svoj doprinos.

Svega pet posto proaktivnih ljudi postoji u svakoj popu-laciji. To se odnosi na osobe sa unutrašnjom motivacijom, koje ne slijede utabane staze na ljude sa vizijom, na one koji žele da vode, ali ne zbog moći, već iz osjećaja socijal-ne ogovornosti. Aktivni pojedinci u svakom društvu dra-gocjeni su iako su prepoznati i podržani od strane većine, služe opštem napretku i podizanju kvaliteta života. Mladi predstavljaju značajnu kategoriju stanovništva i buduće

nosioce promjena u društvu. Zato je neophodno posve-titi pažnju njihovim potrebama, stavovima i željama, kao i podršci i razvoju aktivizma. Biti aktivan znači znati šta hoćeš, i uraditi to. Na taj način direktno se utiče na lič-ni razvoj kao i razvoj svoga grada i zajednice. Iskustva iz mnogih zemalja su pokazala da bez aktivizma i učešća u društvenom životu mladi postaju nevidljivi, marginalizo-vani dio društva, a njihove potrebe bivaju zanemarene.

Budi aktivan, gradi svoju Budućnost

Marina Ivanović, profesorica u SMS “Danilo Kiš”

MLADIMA JE POTREBNAPODRŠKA, MOTIVACIJA IE D U K A C I J A

Pripremila: Jovana Jagetić


OSNOVAN ĐAČKIPARLAMENT JU SMŠ “DANILO KIŠ”

Nedavno smo osnovali novi Đački parlament

SMŠ “Danilo Kiš” u Budvi. Nakon dvogodišnjeg for-malnog postojanja, bez konkretnih i realizovanih aktivnosti, želimo da posta-vimo temelje novom, odgo-vornom Parlamenu, koji će predstvljati mjesto okuplja-nja i kreativnog djelovanja mladih u Budvi.

Nakon što sam u oktobru 2015. godine, na poziv profesora Krsta Vukovića prisustvovala generalnoj skupštini Unije sred-njoškolaca Crne Gore, osjetila sam potrebu da prenesem utiske đacima moje škole. Na toj prvoj skupštini bilo je oko četrdeset predstavnika srednjih škola, iz gotovo svih crnogorskih opšti-na. Tokom skupštine organizovane su brojne aktivnosti, od edukativnih do zabavnih. Učinilo mi se neophodnim da se i u mojoj školi pokrene jedna takva ideja. Na žalost predstavnici Đačkog parlamenta do skora nijesu bili spremni da preuzmu na sebe odgovornost i obaveze koje im po statutu pripadaju.

Tek odnedavno, interesovanje za đački parlament naše škole počinje ponovo da se budi, zahvaljujući pomoći i podršci nove zamjenice direktorice, Nevenke Vlačić i koordinatorke Ivone Radunović, koje “imaju sluha” za naše aktivnosti.

Poučena iskustvom iz Unije, nastojala sam da prenesem zna-nje, ideje i volju na ostale članove parlamenta, ali mi je to omo-gućeno tek ove godine, kada sam sredinom marta izabrana za predsjednicu Školskog parlamenta. Na osnivačkoj sjednici izabrani su i koordinatori: profesor Boris Ljubiša i profesorica Maja Božović.

Obzirom na to da je ranije bila ustaljena praksa odsustvovanja delegata sa sjednica Parlamenta, ovog puta smo uveli stroži-je mjere: upisivanje izostanaka i isključivanje članova koji ne budu poštovali pravila rada parlamenta. Sada imamo već pri-lično uigran tim, sastavljen od odgovornih prošlogodišnjih i novoizabranih članova, koji pokazuju interesovanje za brojne

aktivnosti. Osmislili smo plan i program aktivnosti za ovu godi-nu, a neke smo već uspješno realizovali.

Pokrenuli smo akciju prikupljanja garderobe, knjiga i poklona za djecu doma ,,Mladost” iz Bijele, osmislili simboličko pro-slavljanje Dana zaljubljenih, planirali predavanje o školskom parlamentu, osmislili takmičenje opšteg znanja za učenike Gi-mnazije. Dvadesetprvog aprila organizovaćemo zabavni dan za učenike prvog, drugog i trećeg razreda, dok maturanti budu imali svoj najbitniji ispit u srednjoj školi, maturski ispit. Na Slo-venskoj plaži biće organizovane sportske aktivnosti, igre bez granica, vuča konopca, skakanje u vrećama, trka oko parka. Uz muziku i igre bez granica, osmislili smo i nagrade za pobjednič-ke timove. Tim povodom pozvaćemo lokalne medije da isprate naš događaj.

Planiramo i proglašenje najboljih profesora i nagrade koje ćemo im dodijeliti u junu, povodom dodjele diploma Luča. Želimo da u našoj školi postane tradicija fotografisanje matu-ranata za maturske plakate, koje ćemo čuvati u holu na prvom spratu škole.

Uspostavićemo saradnju sa Udruženjem roditeja i djece sa po-sebnim potrebama ,,Puževa kućica”, kao i saradnju sa drugim školama širom Crne Gore. Parlament će ubuduće učestvovati i u aktivnostima koje realizuje Unija srednjoškolaca Crne Gore.

Račinam na svesrdnu podršku i pomoć moje zamjenice Marije Kaluđerović, kako bismo odgovorno predstavljale Đački parla-ment SMŠ “Danilo Kiš”.

Pozivam vas da pratite facebook stranicu Đačkog parlamenta, gdje ćemo redovno objavljivati planirane i realizovane aktivno-sti. Ovim povodom pozivam vas da nam se pridružite, budete aktivni članovi našeg parlamenta, predlažete aktivnosti i borite se za svoje ideje a sve u cilju buđenja aktivizma mladih u našoj zajednici.

Jasmina Bigović, predsjednica Đačkog parlamenta

SMS “Danilo Kiš”

Jasmina Bigović


Šta je aktivizam mladih?To je program gdje mladi doprinose svojim inovativnim idejama, da bi poboljšali situa-ciju u svom gradu. U posljednje vrijeme sve više to razumijem, jer sam volonter u Crve-nom krstu.

Da li želiš da budeš član Omladinskog centra u Budvi?Da, naravno. Bilo bi mi zadovoljstvo, jer na-šem gradu trebaju mladi koji znaju šta hoće.

Kako bi se borila za prava mladih?Prvenstveno bih poštovala svaku njihovu zamisao i ideju. Svjesna sam da nekima to izgleda nemoguće, ali ja bih se potrudila da se te zamisi ostvare.

Koje su tvoje želje i kakve promjene želiš da vidiš u Budvi?Željela bih više volonterskih programa, gdje bi mladi mogli da učestvuju i osjećaju se ko-risno za svoju zajednicu.

Da li bi voljela da budeš član Omladinskog centra?Svakako, jer želim da radim na sebi i doprinesem da se ostali napokon probude i bore za svoja prava.

Kako bi se borila za prava mladih?Voljela bih da postoje grupe djece i mladih, gdje bi svako zastupao svoje ideje, a nakon toga bi se dolazilo do njihove realizacije. Voljela bih da mla-di budu aktivni tokom cijele godine, posebno za vrijeme raspusta, jer tada nemamo šta da radimo. Tako bi popunili slobodno vrijeme na koristan i za-nimljiv način.

Kakve promjene želiš da vidiš u svom okruženju?Sve promjene bih voljela da ostvarujem kao član Omladinskog centra. Smatram da Budva nije toliko loša na kulturnom nivou, jer sam upoznata s tim da postoji Book Club, razne novinarske sekcije i sekcije za pisanje. Međutim, ja bih obratila pažnju na sport, jer nemamo dovoljno klubova i kada se organizuju neka takmičenja potrebno je platiti, a neka djeca nijesu u mogućnosti. Zato želim da takve stvari budu besplatne.

Mia Gardašević , učenica

Tijana Vukojević, učenica

Anastasija Knežević, učenica

Da li želiš da budeš član Omladinskog centa u Budvi?Naravno, mislim da je to divan način da se mladi aktiviraju i da ih drugi shvate ozbiljno.

Kako bi se borila za prava mladih?Potrudila bih se da svi budu jednako obavješteni o svim pitanjima koja se tiču mladih. Nastojala bih da motivišem mlade da počnu da se trude za bolje sjutra, jer ako se mi ne budemo borili za ono što želimo, niko drugi to neće činiti za nas.

Kakve promjene želiš da vidiš u svom gradu?Želim da vidim uređena dječja igrališta i parkove, gdje bi omladina mogla da provodi više vremena, umjesto da sjede kući za komp-juterom. Želim da se više bavimo sportom, za šta bih se ja zalagala kao član Omladinskog centa.


K R U G M L A D I H1 0

Sa Draganom Krapovićem nije bilo teško razgov-arati. Otvoren, direktan i predusretljiv, ne ostavlja mnogo prostora za nedoumice. Kaže da ga je uloga

predsjednika suočila sa bezbroj nerješenih problema, ali i da je spreman da da im se suprostavi. Ne plaši se neus-pjeha i prepreka, jer će ih, smatra, uvijek biti. Vjeruje da predstoji vrijeme kada ćemo se ipak okrenuti pravim vrijednostima, ali da to neće biti brzo, ni lako. Svoje nasl-jednike, sina i kćerku, vaspitava da budu pošteni i marl-jivi. Snagu i energiju crpi od svoje porodice, najviše od ćerke koja mu se, kako kaže, uvijek obraduje.

Dragan Krapović je rođen 26. avgusta 1978. godine u Podgorici. Završio je Pravni fakultet u Podgorici,

stekavši zvanje diplomirani pravnik. Pri-pravnički staž odradio je u Komercijal-noj banci AD Budva, gdje je kasnije bio stalno zaposlen u pravnom sektoru. Od 2009. godine bavio se privatnim poslom u oblasti turizma. Govori engleski i itali-janski jezik.

Da li su, po Vašem mišljenju, mladi u proteklom periodu bili zapostavljeni i da li su njihove potrebe bile marginal-izovane?

Mislim da jesu, i to je bilo nezasluženo. Posljednjih deset godina u našoj Opšti-ni sredstva su se trošila netransparentno, bilo je dosta zloupotreba. Nijesmo iskoris-

tili taj novac da postanemo humaniji, ili imamo bol-ji grad, i da u njemu mladi nađu svoje mjesto. Sada moramo pokušati da promijenimo tu praksu, da im pomognemo da se uključe u društveni i kulturni živ-ot, ali i da im zato ponudimo određene uslove.

Šta ćete nastojati da realizujete u toku Vašeg mandata a tiče se omladinske politike?

U cilju unapređenja položaja mladih u našoj Opštini, uspostavili smo saradnju sa Ministarstvom za sport Crne Gore. Sa ministrom Nikolom Janovićem ne-davno smo razgovarali o problemima koji pogađaju mlađu populaciju. Ono što ćemo sigurno ove godine

Intervju: Predsjednik Opštine Budva, Dragan Krapović

VRIJEME JE DA SE OKRENEMOMLADIMA

Odnedavno na čelu budvanske opštine, Dragan Krapović, govori o prioritetima nove lokalne vlasti. U razgovoru za naš časopis, tvrdi da su mladi proteklih godina bili marginalizovani, te da će im nova vlast u Budvi pružiti nove šanse i mogućnosti. Poručuje da društvo mora da pre-pozna i odgovori na potrebe mladih. “Ukoliko ih ne podržimo i ne stvorimo jednake uslove za sve, napustiće nas, tražeći sreću na nekom drugom mjestu. A mi to ne želimo”, kaže Dragan Krapović.

Razgovarala: Zorica Radenović

K R U G M L A D I H 1 1

uraditi je osnivanje Omladinskog centra u Budvi, koji će doprinijeti unaprijeđenju položaja mladih. Om-ladinski centar će biti baza u kojoj će se planirati i realizovati brojne aktiv-nosti i biće u nadležnosti Sekretari-jata za društvene djelatnosti. U te svrhe, Opština će Centru dati pros-torije na korišćenje.

Iako je u Opštini teška situacija, trudićemo se da plan-irane aktivnosti sprovedemo u djelo. Smatram da sva-ka vlast treba da vodi računa o mladima, te ćemo u tom smislu nastojati da napravimo značajan iskorak.

Među mladima iz Budve je prisutna želja da žive u nekom drugom gradu ili državi. Šta ćete preduze-ti da ih zadržite?

Mladi do sada nijesu dobili svoju šansu. Zato žele da odu. Mnogo je onih koji dolaze u naš grad i u njemu se nastanjuju, a naša omladina teži da ode. Baš zato ćemo probati da ih zadržimo i ponudimo im šansu za sigurniju budućnost. To ćemo učiniti prevashodno kroz otvaranje novih radnih mjesta, gdje će moći da se ostvare u profesionalnom smislu. Do sada to nije bio slučaj, sve aktivnosti bile su usmjerene ka beso-mučnom sticanju profita, bez humane i društvene dimenzije. Svjestan sam da se to neće desiti preko noći. Mladi se da-nas ugledaju na pogrešne uzore, a za promjenu svijesti je potrebno vri-jeme. Na nama je da im ponudimo nove kulturne i društvene sadržaje koji promovišu prave društvene vri-jednosti poput: empatije, tolerancije i inkluzivnog društva.

Studente želimo da stipendi-ramo kroz dodatno obrazo-vanje ali i da ih obavežemo da se vrate i da doprinesu svome gradu.

U predizbornoj kampanji ste govorili o potrebi ukidanja članarina sportskim klubo-vima koje finansira Opština Budva. Dokle se sa tim stig-lo?

Veliki broj klubova sada ne naplaćuje članarine. Privre-menim planom o finansiranju klubova, izdvojili smo određe-

na sredstva za te klubove. Nijesmo kontrolisali da li naplaćuju članarinu, ali ćemo i to činiti. I tu smo zatekli haotično stanje, ogroman broj klubo-va, neregistrovanih i amaterskih, čiji rad nije bio u skladu sa Zakonom o sportu. Trenutno radimo na njihovoj klasifikaciji i sistematizaciji. Za finan-siranje sportskih klubova u Budvi, na osnovu Prijedloga budžeta za ovu

godinu, opredijeljeno je sedamsto miliona eura go-dišnje. Od toga su stotine hiljada eura namijenjene rekreativnim i amaterskim klubovima. U tom slučaju oni neće imati pravo da naplaćuju članarine.

Da li je i pored kritičkog stava koji iznosite na račun višegodišnjeg uništavanja prirodnog am-bijenta Budve, ovaj grad za Vas i dalje poseban i jedinstven?

Moja porodica i preci su ovdje živjeli stotinama go-dina. Iako sam imao priliku da živim drugdje, odlučio sam da ostanem u Budvi. Ona je za mene i dalje najl-jepše mjesto na svijetu. Prirodni resursi Budve su go-dinama unazad degradirani. Posljedica takvog stanja je ono što danas imamo - manjak zelenih površina i javnih sadržaja. Ipak, postoji šansa da ovaj grad zašti-

timo od dalje degradacije i pokušamo da saniramo postojeće stanje.

Da li će Budva uskoro dobiti gradski park, stazu za vožnju bicikla, rolera?

Odavno se u Budvi priča o gradskom parku. Planirano je da bude na lok-aciji Slovenska plaža ali je to zem-ljište sada u vlasništvu Budvanske

Mladi se danas ugledaju na pogrešne uzore, a za promjenu svijesti je po-trebno vrijeme. Na nama je da im ponudimo nove kul-turne i društvene sadrža-je koji promovišu prave društvene vrijednosti

Moja porodica i preci su ovdje živjeli stotinama go-dina. Iako sam imao priliku da živim drugdje, odlučio sam da ostanem u Budvi. Ona je za mene i dalje na-jljepše mjesto na svijetu

Dragan Krapović sa ministrom za sport Nikolom Janovićem


rivijere. Smatram da treba da zašti-timo postojeće zelene površine, a to znači da manje parkove u centru grada izdvojimo kao posebne ur-banističke parcele i odredimo da to budu površine čija se namjena ne može mijenjati. Što se tiče staze za bicikle i rolere, za takve aktivnosti je predviđeno šetalište koje je trenut-no ne služi toj namjeni. Nastojaće-mo da izgradimo moderno šetalište. Ministarstvo za uređenje prostora i zaštite životne sredine, Morsko dobro i Opština Budva će uskoro raspisati tender za arhitektonsko i urbanističko uređenje tog prostora. Tek nakon toga možemo računati na jedno moder-no i bezbjedno šetalište, koje je odavno potrebno Budvi.

Koje mjere ste preduzeli u cilju izgradnje novog vrtića u Budvi i gdje bi trebao da bude lociran?

Što se tiče vrtića u Budvi, trenutno, stanje je veoma loše. U centralnom vrtiću je smješteno mnogo više djece nego što to propisi dozvoljavaju. Mi u nasel-ju Dubovica imamo izdvojenu parcelu za izgradn-ju novog vrtića, sređene papire i projekat koji smo kandidovali za izgradnju. Za nas je to jedan od najbitnijih projekata koji želimo da realizujemo u narednom periodu i koji će nas koštati oko 2,4 mil-iona eura. Ipak, Opština ne može samoinicijativno da gradi vrić, pa smo inicijativu uputili Ministarstvu prosvjete. Sada čekamo njihov odgovor.

Kojim se životnim principima rukovodite, šta želite da ostavite u amanet svojim nasljednicima?

Vaspitavati mlade danas nije nimalo jednostavno. Ono što bih želio da im prenesem je da budu pošte-ni, marljivi i predusretjivi prema bližnjima. Volio bih takođe da moj sin bude džentlmen.

Da li Vas plaše neuspjesi i prepreke? Šta Vas mo-tiviše da nastavite dalje i na koji način crpite snagu?

Neuspjeha će biti uvijek a prepreka ima i sada. Nal-azim se na mjestu koje je teško i zahtjevno. Zatekao sam haotično stanje te će i mali pomaci značiti us-pjeh. Snagu crpim iz porodice, iz onog što me us-rećuje. To su trenuci provedeni sa djecom i supru-gom. Iako je zbog mojih poslovnih obaveza tog vremena sada manje, trudimo se da ga kvalitetno provedemo.

Koji su po Vašem mišljenju preduslovi za srećan i uspješan život? Šta biste suger-isali mladima - čime da se ru-kovode?

Sugerisao bih im da se posvete obrazovanju i zdravim stilovima života. Danas, sa pozicije predsjed-nika Opšine shvatam značaj obra-zovanja, i da mogu da se vratim unazad, mnogo više bih se potrudio oko toga.

Kako obnavljate energiju nakon iscrpljujućeg posla, da li se po vlačite u osamu ili se družite sa prijateljima?

Najčešće idem kući jer me tamo čekaju: supruga, sin i trogodišnja ćerkica, koja je veoma vezana za mene. Volim i da se osamim, ali to najčešće činim u krugu porodice. Oni su moja energija i snaga.

Da li vam se sviđa „Krug mladih“, zašto ćete nas podržati?

Nedavno sam imao priliku sa se „upoznam“ sa sa-držajem vašeg časopisa. Smatram da „Krug Mladih“ i sične inicijative treba podržati, jer će doprinijeti st-varanju boljeg ambijenta za mlade i omogućiti im aktivno uključivanje u drušveni život. Biću srećan ako naša podrška vama, bude doprinijela kreiranju novog, humanijeg ambijenta za mlade u Budvi. Na kraju krajeva, moja djeca rastu i neće proći mnogo vremena, pa će i oni čitati „Krug Mladih“.

Vaspitavati mlade danas nije nimalo jednostav-no. Ono što bih želio da im prenesem je da budu pošteni, marljivi i predus-retjivi prema bližnjima. Vo-lio bih takođe da moj sin bude džentlmen.


Nesvakidašnja mlada umjetnica mr Kaća Zenović Šćekić, iz Pe-

trovca, prošetela nas je kroz priču o svom muzičkom stvaralaštvu. Uvijek pozitivna, vedrog duha i nasmijana, ostavlja utisak osobe koja živi i radi ono što voli. Potiče iz poznate pa-štrovske muzičke porodice Zenović. Pored čestih muzičkih nastupa, bavi se i pedagoškim radom, piše pjesme

a odnedevno je i mama prelijepe Kaline. Za sebe kaže da je toliko samokritična, da bi se te osobine najradije oslobo-dila.

Nakon završe-ne niže muzičke škole u Petrovcu i srednje muzič-ke škole ,,Vasa Pavić” u Podgori-ci, Kaća Zenović Šćekić, upisuje Fakultet muzičke umetnost u Beo-gradu, na katedri za solfeđo i mu-zičku pedagogi-ju. U junu 2014. godine pod mentorstvom mr Vere Milanković odbranila je ma-ster rad pod na-zivom „Primjena paštrovske na-rodne pjesme u nastavi solfeđa”.

Muzičku kulturu Paštrovića promo-više i izvođačkom praksom, kako u Crnoj Gori, tako i u Srbiji, pjevajući tradicionalne paštrovske pjesme na raznim skupovima. Osim muzičke tradicije Paštrovića, izvodila je i na-rodne pjesme regiona kao član Aka-demskog ženskog hora ,,Collegium musicum”. Sa ovim horom nastupala je u nekim od najznačajnijih koncer-tnih sala Evrope i Amerike, kao što su ,,Mocarteum”, pozorište ,,Đuzepe

Verdi”, ,,Carnegie Hall”, koncertna sala Harvarda i osvojila mnoge na-grade. Bavi se pedagoškim radom i aktivno predvodi dječji crkveni hor u manastiru Praskvica.

Odrastali ste u muzičkoj porodici. Kada ste shvatili da je muzika po-stala Vaš životni put?

Ne bih mogla da Vam tačno odgovo-rim na ovo pitanje. Kako je muzika oduvijek sastavni dio mog života, bilo je prirodno da to bude put kojim ću i ja nastaviti da koračam. Majka kaže da sam još u vrtiću željela da po-stanem nastavnica muzičkog. Mlađa sestra je imala manje od pet godina kada je osjetila tu moju želju. Prisu-stvujući mojim „časovima“ u našoj dječjoj sobi, naučila je brojeve i slova.

Gdje ste sticali muzičko obrazova-nje?

Nižu muzičku školu završila sam u Petrovcu, u klasi svog oca Igora Ze-novića, nastavnika klavira. Zatim upi-sujem srednju muzičku školu „Vasa Pavić“ u Podgorici, smjer muzička pedagogija, a dvije godine kasnije u istoj školi i smjer solo-pjevanje, koji zbog upisa na akademiju nijesam za-vršila. Beograd je bio moja sljedjeća stanica, gdje upisujem Fakultet Mu-zičke Umetnosti, smjer muzička pe-dagogija. Na njemu sam diplomirala na osnovnim i master studijama.

Jeste li razmišljali o bavljenju dru-g om profesijom?

Moja druga profesija je takođe bila u okviru muzike. Prvenstveno sam željela da na akademiji upišem diri-

Nasljednica poznate muzičke porodice Zenović iz Petrovca,mr Kaća Zenović Šćekić za „Krug mladih“ govori o svom životu i ljubavi prema muzici

M U Z I K O M P R O T I VZ A B O R A V A

Razgovarao: Miloš Boreta

More je moja vječita inspiracija, i zbog toga se uvijek posebno radujem nastupima u Petrovcu i Budvi


govanje, ali zbog velike i jake kon-kurencije nijesam položila prijemni ispit za taj smjer. Tako sam upisala muzičku pedagogiju. Iako sam pla-nirala da kroz godinu dana još jed-nom pokušam da položim prijemni ispit za dirigovanje, u međuvreme-nu sam se zahvaljujući svojoj men-torki mr Veri Milanković zaljubila u muzičku pedagogiju i shvatila da je ona zapravo moja prva i prava lju-bav. Dirigovanjem sam ipak nastavi-la da se bavim, pa sam imala nastup kao dirigent hora Collegium Musi-cum, a sada vodim dječji crkveni hor u manastiru Praskvica.

Smatrate li da muzika ima veću moć nego riječi?

Svakako, naročito instrumentalna muzika, koja dozvoljava da je svako doživi na svoj način.

Možete li da zamislite život bez muzike? Da li je i za Vas muzika ujedno lijek?

Muzika je sastavni dio mog života. Ne mogu ga zamisliti bez muzike. A lijek jeste, u trenucima kada mi je nedo-stajala kuća, ništa mi nije prijalo kao Smetanina „Vltava“, koja bi mi prosto

ispunila srce. Za svako emotivno sta-nje imam određenu kompoziciju kla-sične i popularne muzike. Mislim da u tome nijesam jedina. Muzika jeste lijek, a danas postoji i sve više nauč-nih istraživanja koji to dokazuju.

Vaša porodica je poznata po ču-vanju muzičke baštine Paštrovi-ća. Želite li da izdvojite neku tra-dicionalnu pjesmu?

Da, mi mlađi smo nastavili stopama mog đeda Branka Zenovića, koji je u svojim kompozicijama često bio in-spirisan tradicijom svojih Paštrovića. Kroz brojne nastupe moj otac Igor, sestra Milja i ja, se trudimo da mu-

zičku baštinu Paštrovića i kompozi-cije našeg đeda Branka sačuvamo od zaborava.

Da li pišete stihove ili komponu-jete?

Više mi „leži“ komponovanje i to dječjih pjesama, čije tekstove piše moja majka Natalija. Na njene tek-stove je takođe i moj otac pisao mu-ziku. Na žalost, manjak slobodnog vremena mi ne dozvoljava da češće komponujem pjesmice za djecu.

Vaša sestra Milja je mlada i uspješna flautistkinja. Jeste li joj pružali podršku pri upisu na stu-dij Muzička produkcija?

Naravno. Nadovezaću se na pret-hodno pitanje i reći da Milja kom-ponuje i piše stihove, tako da se na tom studiju potpuno pronašla. Ona piše i snima puno pjesama, i nadam se da ćemo imati priliku da ih čuje-mo u nekoj bliskoj budućnosti.

Volite višeglasno pjevanje. Još jedno Vaše muzičko iskustvo je-ste saradnja sa podgoričkom ženskom klapom ,,Alata“. Kako se osjećate kao članica tog vokalnog sastava?

Kaća sa suprugom i ćerkom

Kaća Zenović sa Milošem Boretom


Na časovima hora u osnovnoj i sred-njoj muzičkoj školi zavoljela sam horsko pjevanje. Tome je doprinio i ženski akademski hor Collegium Musicum čiji sam član bila pet go-dina tokom studija u Beogradu. Sa ovim horom sam imala veliki broj nastupa u Srbiji, Crnoj Gori i ino-stranstvu, i pjevala sam u nekim od najznačajnijih koncertnih dvorana na svijetu, Mozarteum, Carnegie Hall. Stekla sam veliko profesional-no iskustvo koje mi sada kao članu vokalnog sastava Alata veoma zna-či. Vođa i članica ovog vokalnog sastava je Zoja Đurović, moja profe-sorka hora iz srednje škole, koja je u velikoj mjeri uticala na moju ljubav prema horskoj muzici. Bila mi je ve-lika čast kada me je pozvala da bu-dem član Alate.

U kojoj mjeri su mladi zaintereso-vani za ono što im pružate? Kakva su Vaša pedagoška iskustva?

Moja pedagoška iskustva su tek u povoju. Kao pedagog radim tek tri godine, tako da se u toj oblasti još uvijek pronalazim. Znam kakav že-lim da budem pedagog i šta mi je

cilj. Na meni je da to da i dostignem. Mislim da su moji đaci dosta zain-teresovani za ono što im pružam, naravno, ne uvijek, ali i ja učim iz toga kako da svoje časove učinim ljepšim, interesantnijim i korisnijim.

Vjerujete li da sa naših prostora polako iščezava neukusan zvuk još iz perioda devedesetih godi-na?

Mislim da je tek sada dobio na sna-zi, i da neće iščeznuti još dugo vre-mena. Međutim, nezgodno je go-voriti o ovoj temi, jer je to muzika koja „vlada“ i koju mladi preferiraju. Svakako da se i tu može naći neka kvalitetna pjesma, ali zbog slabijeg marketinga neće biti primijećena.

Šta za Vas predstavlja more? Jesu li Vam Budva i rodni Petrovac do-bri izvori inspiracije?

Oni su moja vječita inspiracija, i zbog toga se uvijek posebno radu-jem nastupima u Petrovcu ili Budvi. A pogled na more prije nastupa mi daje nevjerovatnu energiju. Mada mislim da to nema puno veze sa mojim odrastanjem na primorju.

More daje energiju i inspiracija je mnogim umjetnicima.

Gdje trenutno živite? Koliko Vam znači porodica?

Trenutno živim u Podgorici sa svo-jim suprugom Bogdanom i ćerki-com Kalinom. Porodica mi je jako bitna. Odrasla sam u vrlo bliskoj po-rodici. Sada se trudim da takvu po-rodicu stvorim sa svojim suprugom i našom ćerkicom.

Kakva ste ličnost i koje „loše“oso-bine biste se riješili?

Trudim se da budem pozitivna i na-smijana. I mislim da me svi pozna-ju kao takvu. To je komentar koji shvatam kao kompliment. Naravno postoje trenuci kada nijesam ras-položena, ali se trudim da to brzo prevaziđem. A što se tiče „loših oso-bina“, najradije bih se riješila stalne sumnje u svoje postupke, da li su dobri, da li su mogli biti bolji? Iako je ta sumnja vrlo često neosnovana, uvijek je tu. Ko vjeruje u astrologi-ju,vjerovatno bi to pripisao mom horoskopskom znaku, djevici.

Mislite li da je Budvi potrebna muzička radionica za djecu i mla-de?

Muzička radionica bi bila od velike koristi za mlađu populaciju. Po-menula sam da je sve više naučnih istraživanja koja dokazuju blago-tvornost muzike na psihički razvoj djece i mladih. Muzičke radionice ne bi bile namijenjene samo muzički obdarenoj djeci, već i onima koji to nijesu, ili misle da nijesu. Muzika je potrebna svima! Cilj svake opštine, ali i države, bi trebao da bude stva-ranje pametne i zdrave omladine, a muzika u tome pomaže. Tako kažu naučna istraživanja, ne ja!

Jeste li bili u prilici da pročitate neki od brojeva našeg časopisa?

Jesam. Divno je da postoji mjesto gdje djeca i mladi Budve mogu biti kreativni, a zatim da nam to i poka-žu. Trud vaše redakcije je vidljiv kroz članke koji promovišu kulturnu ba-štinu grada, razne događaje i mlade talente o kojima se malo priča. Že-lim Vam uspjeh u daljem radu i još mnogo brojeva „Kruga mladih“!

Ženska klapa “Alata”


U organizaciji NVO „Dram-ski studio Budva“ i JU „Na-rodna biblioteka Budve“

uspješno je realizovan četvrti dje-čiji književni festival “Male morske pjesme i priče“. Festival koji afir-miše dječiju kreativnost, čitanje i pisanje trajao je četiri dana, a prethodile su mu radionice krea-tivnog pisanja. Učesnici su na ra-dionicama imali priliku da pokažu maštovitost, kreativnost i literar-ne sposobnosti u pisanju pjesama i priča.

Festival koji je dobio odobrenje, sa-glasnost i preporuku Ministarstva prosvjete i Zavoda za školstvo Crne Gore, svečano je otvoren omažom ,,Čedu Vukoviću u čast“, koji je bio namijenjen djeci i odraslima. U čast našem poznatom književniku i su-građaninu, govorile su profesorice književnosti Božena Jelušić i Milena Radović Savić, kao i predsjednica festivala Radmila Knežević i dugo-

godišnji prijatelj pisca, novinar Bra-tislav Kokolj.

Pobjednici ovogodišnjeg festivala dobili su titulu Mali i Mala od palu-be. Među najboljima istakli su se: Anđela Vilus, Mija Radović, Sergej Šljivančanin, Lara Pejović, Natalija Mičić, Mirjana Kasalica, Jovana Mi-haljević, Andrea Liješević, Vasilisa Kasalica, Željka Ćetković, Katarina Tadić i Isidora Novović. Diplome i zahvalnice dobili su i brojni prijate-lji festivala.

Na književnoj žurci povodom do-djele nagrada, publici su se predsta-vili mladi glumci „Dramskog studija Budve“, koji su izveli jednu od svo-jih predstava. Prisutne su zabavljali specijelni gosti festivala, pjesnik Tode Nikoletić, i muzičar Branimir Rosić.

Nakon uručenih diploma i zahvalni-ca prisutnima se obratila predsjed-nica festivala Radmila Knežević. Ona

se zahvalila učesnicima i svima koji su na bilo koji način podržali ovogo-dišnji festival.

„Male morske pjesme i priče su do-kaz da djeca ipak ćitaju, pišu, vole knjigu i posjeduju veliko znanje i kreativnost“, kazala je Radmila Kne-žević.

Ispred JU „Narodna biblioteka Bud-ve, učesnicima se zahvalila i pred-sjednica žirija Stanka Stanojević. Ona je istakla da je i ove godine stigao veliki broj radova, te da je žiri imao problem u odabiru najboljih.

,, Dobitnica prve nagrade, Mirjana Kasalica , se izdvojila od drugih, ali su i ostali pokazali svoju original-nost. Nadam se da će sledeće go-dine još više djece učestvovati na festivalu i sigurno neće proći neza-paženo”, naglasila je predsjednica žirija.

U toku Festivala održana je i likovna radionica za djecu ,,Morski suveniri“ kojom je rukovodila umjetnica Ma-rica Kuznjecov Boljević.

Završnog festivalskog dana organi-zovan je književni izlet do manastira Praskvica. U pratnji profesora i orga-nizatora festivala, gosti i nagrađeni su obišli manastir i školu gdje su se monasi i mnogi Paštrovići učili pi-smenosti, a čuli su i zanimljivu pri-ču o Jegorovom putu. Ovaj ruski

Uspješno realizovan četvrti književni festival

„MALE MORSKE PJESME I PRIČE“

Ispred stare škole u Paštrovićima

Svečano otvaranje festivala


monah, zavjetovan na ćutanje, jed-nom rukom izgradio je usku kame-nu stazu od manastira Praskvica do vidikovca na Čelobrdu. Po lijepom proljećnom danu učesnici festivala prošetali su stazom koja još uvijek odolijeva zubu vremena.

Završne večeri festivala, u biosko-pu ,,Cadmus Cineplex“ priređena je izložba fotografija Anastasije Kne-žević, napravljenih tokom četvorod-nevnog trajanja festivalskih sadržaja.

Drugog dana festivala organizovan je Okrugli sto za odrasle na temu „Koliko

se i kako čita u porodici“. O ovoj temi go-vorili su: Siniša Jelušić, profesor na Fakul-tetu dramskih umjetnosti, Mirjanka Jović, defektolog i logoped i Stanka Stanojević, književnica i saradnica u JU Narodna bi-blioteka Budve. Moderatorka večeri bila je Zorica Joksimović, profesorica književ-nosti koja je koncipirala veče kao interak-tivnu diskusiju iz više uglova: ugla nastav-nika, logopeda, pedagoga i roditelja kao centralne figure u razvoju ličnosti. Ona je prisutne uputila na pitanja: „Koje mjesto u našem domu zauzima knjiga – kao su-venir na polici ili alatka za rad, te koliko knjiga i čitanje zauzimaju istinski važno mjesto u ritualima, navikama i uspome-

nama? Koliko često poklanjamo knjigu? Koliko i kako komuniciramo sa svojom djecom i da li je komunikacija sa knjigom krenula od najranijeg uzrasta? Na ovu temu razvila se zanimljiva diskusija.

Siniša Jelušić je sugerisao roditeljima da treba djeci više da čitaju, kako bi izrasli u zdrave kreativne ličnosti. On je naglasio da djeci treba čitati bajke još od najrani-jeg uzrasta, čak i ako oni ne razumiju su-štinu priče.

Mirjanka Jović, defektolog i logoped ta-kođe je naglasila da djeci treba češće čitati, a ne samo pred spavanje kada to roditelji obično čine. Jović je podsjetila da djeci u najranijem uzrastu treba dozvoliti

da uzmu knjigu u ruke i na taj način ostva-re kontakt sa njom.

Dosta roditelja je uzelo učešće u diskusiji, te su tom prilikom iznijeli vlastita iskustva.

Stanka Stanojević, zaposlena u JU „Na-rodna biblioteka Budve“, kazale je da ova ustanova raspolaže bogatim fondom knjiga, te da je literatura za djecu dostup-na svima koji žele da čitaju.

Drugog dana festivala održan je i Književ-ni kviz kao i druženje sa piscima iz Budve: Verom Mačić, Radmilom Knežević, Mišom Gaćinovićem i Zoricom Joksimović.

Pripremili:Jocka Jagetić, Miloš Boreta,

Katarina Martinović, Mija Ramusović

K O L I K O S E Č I T A U P O R O D I C I

Svešana dodjela nagrada


Sadašnjim generacijama nedostaje ukl-jučenost i posvećenost. Oni nam, zapravo,

šalju poruku da im se približimo na njihovom terenu

Vjerujem da učenici žele od nas primjenu različitih metoda učenja i svakodnevno uvođenje različitih oblika rada sa kojima se razbija monotonija, a nastava postaje din-amičnija

Predajem u školi već dvije godine gdje pre-poznajem tri tipa učenika: super-motivisane učenike koji su najvrijedniji, ali ih je sve man-je, od preko trista pedeset učenika kojima sam predavala ovakvih je oko deset, zatim učenici „kampanjci” koji uče dan ili noć prije provjere znanja i koji najbolje znaju kako da se „provuku kroz školu” sa što manje rada i nezainteresovani učenici koji osjećaju otpor prema školi i jedva čekaju da zvoni za kraj posljednjeg časa kako bi iz nje izašli.

Ovaj posljednji tip je pravi izazov za profe-sore jer je takvih učenika sve više. Smatram da su to učenici koji misle da u školi nema ništa zanimljivo što bi ih moglo pokrenuti da se uključe: slušaju na času, prate, ne daj bože nešto zapišu ili se jave da sami daju primjer ili urade zadatak. Znam da među njima ima genijalaca, izuzetno inteligentnih učenika koji bi cijelo gradivo savladali sa takvom la-koćom da bi se i oni najbolji i najvrijedniji zapitali: je li kakva magija u pitanju?

Svi učenici su navikli da im nešto, prije i na-kon škole, konstantno zaokupi misli i drži pažnju. Jedni se često dopisuju na društ-venim mrežama, prate i kače razne sadržaje, drugi slušaju muziku, prate omiljene emisije

ili serije, treći igraju igrice, bave se sportom ili umjetnošću. Njima tada nije dosadno, ne gledaju na sat sa mislima „kad će više kraj“ jer čak i kada im dosade neki od tih sadržaja - u bilo kom trenutku mogu preći na drugi, treći ili peti sadržaj koji će im držati pažnju. U školi nemaju mogućnost tog izbora osim da se jave i pitaju da odu u toalet kada najčešće samo prošetaju po školi.

Ne mogu biti saglasna sa mnogim svjetskim naučnici-ma koji tvrde da današnja djeca digitalnog doba imaju „kratku moć pažnje“. Šta vas pokreće da igrate igricu sati-ma gdje „gubite živote“ i opet nastavljate dalje? Nemojte mi reći da ste kratko vrijeme bili skoncentrisani. Nešto vas je definitivno „držalo budnima“ i tražilo od vas maksimalnu posvećenost.

Mislim da ovim generacija-ma nedostaje uključenost i posvećenost i da nam, zapra-vo, šalju poruku da im se prib-ližimo na njihovom terenu. Ovi mladi genijalci traže od nas da ih zainteresujemo da se uključe i da u naše planove uvedemo igre i zanimljivosti koje će im držati pažnju. Na nama je da nađemo modele i budemo oni „super-motiv-isani učenici“ koji će sami naći ideje za ova rješenja i uživati u svakom novom izazovu.

Vjerujem da učenici žele od nas primjenu različitih metoda učenja i svakodnevno uvođenje različitih oblika rada sa kojima se razbija monotonija, a nastava postaje din-amičnija, u kojoj učenici imaju priliku da razvi-ju svoje potencijale. Sa druge strane, pozvala bih se na model trougla (3H) u neformalnom obrazovanju: znanje je usvojeno onda kada se uči uz pomoć glave (Head), ruku (Hands) i srcem (Heart). Dakle, klasičan sistem obra-zovanja pruža ova prva dva, a ovaj pristup je više usmjeren na to da se uključe i emocije u to što uče, jer je to jedina garancija da će tako stečeno znanje kasnije biti upotrijebljeno.

Ukoliko se svi malo potrudimo da osavre-menimo nastavu, da li će nam i dalje „bauk“ predmeti biti nešto strano, izolovano i total-no neshvatljivo? Izbor je na nama.

Svaki nastavni predmet može biti zanimljiv kada mu se priđe na kreativan način. U ovom broju časopisa istražu-jemo zašto fizika spada među „teže“ predmete, kako je možemo učiniti zanimljivom i koji su razlozi nedovoljne

motivacije učenika. Ovim tekstom smo htjeli pokazati da fizika zaista nije bauk, ali da joj se mora prići studiozno.

Kako pristupiti fizici za „Krug mladih“ govore mr Maja Božović, profesorica u SMŠ „Danilo Kiš”, Sonja Mirković, nastavnica u Drugoj osnovnoj školi, Vesna Bubanja, pedagogica u Drugoj osnovnoj školi i Itana Bubanja, student-

kinja fizike na Prirodno-matematičkom fakultetu u Podgorici.

F I Z I K A N I J E B A U K

Mr Maja Božović, profesorica fizike u SMŠ „Danilo Kiš”

F I Z I K U U Č I T I S R C E M

Tema: FIZIKA

Maja Božović

Sonja Mirković


Fizika je nauka koja prouča-va prirodu, fizičke pojave i zakone po kojima se te

pojave dešavaju. Ona je usm-jerena na razvoj modernog i naučnog pogleda na svijet, a istovremeno i na izgradnju održivog stava prema okolini. Fizika je zanimljiva i prije sve-ga problemska nauka. Nju na-jbolje možete razumjeti kroz citat američkog fizičara Fren-ka Entonija Vilčeka: „U fizici ne morate ići okolo i smišlja-ti sebi probleme - priroda to radi za vas.”

Da bi učenici razumjeli fiziku neophodno je pažljivo prati-ti predavanja iz ove oblasti,

redovno učiti, koristiti literaturu koja je predviđena za izučavanje nastavnih sadržaja, pratiti uput-stva nastavnika. Da bi razumje-li fiziku potrebno je da budete matematički pismeni, jer je to uslov da znate da rješavate zadat-ke iz fizike. Potreban je kontinuira-ni rad kroz povezivanje novih nastavnih sadržaja sa već naučen-im. Pohađati časove dopunske i dodatne nastave, koji pomažu lakšem savladavanju gradiva. Ne zastupam mišljene da je pre-duslov za razumjevanje fizike na-darenost za prirodne nauke, već prevashodno rad, upornost i jas-no definisan cilj.

Sonja Mirković, nastavnica fizike u Dugoj osnovnoj školi

R A D , U P O R N O S T IJASNO DEFINISAN CIL J

U FIZICI NE MORATE IĆI OKOLO I SMIŠLJATI SEBI PROBLEME - PRIRODA TO RADI ZA VAS

Trenutno sam na četvrtoj godini studija na Prirodno-matematič-kom fakultetu u Podgorici, smjer

Fizika. Tokom školovanja shvatila sam da mi prirodne nauke dobro idu, ra-zumjela sam ih i nije mi bilo naporno ili dosadno da ih izučavam. Bila je pri-sutna i želja da ne budem samo pos-matrač, već da razumijem zakonitosti u prirodi, koliko je to moguće. Učenje mi nije teško padalo, već mi je predstavl-jalo izazov. Imala sam dobre profesore tako da nikada nijesam imala utisak da mi lekcije ostaju nejasne, pa se nadam da je takvo i moje prezentovanje znan-ja bilo.

Mislim da je za razumijevanje fizike ključno ne stvoriti odbojnost prema njoj. Čim povjerujemo da je nešto teško i razumljivo malom broju lju-di, pravimo od toga bauk i nešto što zapravo nije. Smatram da je veoma bitno truditi se da sebi razjasnimo

zbog čega nešto učimo, šta razumi-jemo nakon što pročitamo sve te lek-cije i naučimo formule. Samo učenje formula i ograničavanje shvatanja fizike na šablonsko rješavanje za-dataka od nje pravi dosadnu i uza-ludnu nauku, uz pomisao da je to nešto što nam nikada u životu neće trebati. A, zapravo je suprotno, sve što ko-ristimo u svakodnev-nom životu na neki način je posljedica otkrića i istraživanja u fizici. Touchscreen display i svakodnevno korišteni World Wide Web, slikanje za Ins-tagram, koncerti, oz-biljni medicinski zah-vati, sve to ne bi bilo miguće da neko nije odlučio da uči fiziku.

Zato fizika nije dosadna i uzaludna nauka.

Mislim da je poželjno praktično pokazivati učenicima što više pojava koje izučavaju. Preko laganih eksperimenata uvezati teori-ju sa realnim životom. Definicije i formule se zaborave, ono što ostaje je slika u glavi.

Itana Bubanja, studentkinja fizike

UVEZATI TEORIJU SA REALNIM ŽIVOTOM

Sonja Mirković

Itana Bubanja


Zainteresovanost za izučavanje fizike bi se mogla pospješiti kroz mini eksperimente, izučavanje

poznatih fizičara i njihovih dostignuća, izradu projekata kao i kroz želju za oču-vanje životne sredine

Fizika je samo nastavak već poznatih predmeta iz grupe prirodnih nauka, koje se izučavaju do sedmog razreda kroz predmete poznavanja prirode, pa se širi programski u kolekciji sa drugim prirod-nim naukama koje se u višim razredima izučavaju pod drugim nazivima.

Učenje fizike kroz nas-tavu podrazumijeva kvalitativno razumije-vanje fizičkih koncepa-ta, prepoznavljanje i primjenu u svakodnev-nom životu. U tom cilju se koriste različiti dida-ktički materijali, učenici upućuju na praktične aktivnosti, istraživanje, analiziranje, opisivanje i predstavljanje rezul-tata kao i samostalno izvođenje zaključaka.

Ako analiziramo učenički termin „fizika

je bauk“ možemo analizirati i druge predmete kao što je matematika za koju učenici često kažu da je teška i nerazum-ljiva, kao i niz drugih predmeta iz kojih učenici imaju nižu ocjenu u odnosu na ostale. Prirodno je da se na nekim život-nim poljima teže snalazimo, te da nam je potrebno više truda i vježbanja da bis-mo uspjeli u namjeri da ostvarimo cilj. Prije svega moramo biti svjesni svojih mogućnosti i napraviti samoprocjenu, u ovom slučaju predznjanja neophodnih za nastavak izučavanja prirodnih pojava

kroz predmet fiziku i uvidjeti šta je to što predstavlja „bauka“, a to je obično jedan pokvareni klip dovoljan da dođe do zas-toja rada mašine.

Poteškoće u učenju i razumijevanju se uglavnom javljaju zbog lošeg predznan-ja matematičkih operacija, pretvaran-ja vrijednosti, preko mjera za dužinu, masu, zapreminu. Otežavajuća okolnost je i niz novih pojmova koji zahtijevaju shvatanje uzročno-posljedičnih veza, mjerenja koje traže izvođenja eksper-imenta, postavljanje hipoteza i doka-zivanja istih.

Ukoliko se učenju pristupa sa negodo-vanjen ili negativnim stavom ishod ne može biti valjan. Potrebno je pažljivo pratiti predavanja, postavljati pitanja ukoliko je nešto nejasno, tražiti pomoć nastavnika bez obzira na predrasudu „pitanje je glupo“, „smijaće mi se“,... Ner-azumljive i nepoznate pojmove bilježiti i zajedno sa nastavnikom analizirati. Ne zaobilaziti pitanja na kraju lekcija a uko-liko nijeste u stanju da odgovorite na pitanja imate znak da gradivo nije sav-ladano i da se mora promijeniti metoda i tehnika učenja. Zainteresovanost za izučavanje fizike bi se mogla pospješi-ti kroz mini eksperimente, izučavanje poznatih fizičara i njihovih dostignuća, izradu projekata kao i kroz želju za oču-vanje životne sredine. U radnoj svesci iz fizike ponuđeni su zadaci koja djeca mogu odraditi u školi i kući, kako bi u grupi ili samostalno eksperimentisa-li u poznatom okruženju, sa poznatim materijalima ili aparatima. Takođe, po-trebno je koristi zanimljive fragmente iz istorije nauke, biografije naučnika i njihove izreke. Usmjeravanje učenika na adrese sajtova iz fizike, astrofizike i astronomije kao i uključivanje svih čula kako bi se osjetilo zašto i kako se nešto dešava u prirodi.

Pripremile:Jovana Jagetić, Jelena Bosančić,

Lana Savić, Dženet Ašani

Vesna Bubanja, pedagog u Drugoj osnovnoj školi

P O T R E B N O V I Š E T R U D A I V J E Ž B A N J A

Vesna Bubanja


Creatiwwwa, tim iz Budve: Jovana Šuntić, Ilija Lončarević i Nino Šuntić mjeseca donirali su izradu veb-

stranice „Krugu mladih“ pokazujući da hu-manost sa ovih prostora još uviek nije isčez-la. Nakon što smo ih kontakrirali raspitujući se za izradu veb-sajta, putem kojeg će čita-oci moći da čitaju časopis i prate naše ak-tivnosti, dobili smo odgovor da su voljni da doprinesu našoj organizaciji te da možemo računati na besplatnu izradu sajta. Možete misliti koliko smo bili iznenađeni i zatečeni, sve dok i lično nijesmo upoznali Creatiww-wa tim. Nakon susreta postalo nam je jasno da su to ljudi kojima materijalni interes nije na prvom mjestu, već potreba da stvaraju i čine dobra djela.

Zašto ste odlučili da podržite „Krug mladih“?

Naš tim čine ljudi slobodnog duha, ot-voreni smo za nova prijateljstva i saradnju. Uvijek smo spremni da podržimo organi-zacije kojima bi naša pomoć dobro došla. Smatrali smo da „Krug mladih“ zaslužuje online izdanje, a inspirisala nas je energija sa kojom postižete rezultate, volonterski karakter organizacije a najviše djeca koja su pozitivan primjer svojim vršnjacima kako se mogu sticati nova korisna znanja i iskustva i biti od koristi za zajednicu.

Da li je izrada naše veb-stranice za vas bila izazov?

Ne samo izazov nego i veliko zadovoljst-vo što smo pomogli da dobijete online izdanje vaše radionice i časopisa. Osnovni zadatak je bio da prenesemo pravilnu sliku o vašim rezultatima, aktivnostima i atmos-feri. Dizajn i kolorit odslikavaju vašu pozi-tivnu energiju i mladalački duh, a arhitek-tura informacija kreirana je tako da vašim posjetiocima omogući lako snalaženje i pri-jatan boravak na sajtu. Napravljena je i „re-sponsive“ verzija sajta kako bi sadržaj bio dostupan i na mobilnim telefonima, tablet uređajima, lap topovima...

Suosnivači ste veb-dizajn agencije Cre-atiwwwa. Koje usluge nudite klijentima?

Creatiwwwa nudi usluge planiranja, izrade i održavanje veb-sajtova. Nudimo i ostale usluge vezane za ovu granu, prije svega usluge digitalnog marketinga, grafičkog dizajna i fotografije.

Šta podrazumijeva posao veb-dizajnera i na koji način stičete to zvanje?

U veb-dizajnu govorimo više o vještinama a ne zvanjima. Vještine se stiču na kurse-vima, obukama pa i visokim školama, ali

u praksi jedini dokaz vaše vještine su vaši radovi, prethodna iskustva i umijeće da isplanirate, programirate, nacrtate ili čak testirate veb-sajt. Veb-dizajn obuhvata više poziva i uloga u procesu izrade i održavan-ja veb-sajtova. Neki od njih su UX dizajner, Veb developer, grafički dizajner a ima ih i mnogo više u većim timovim i projektima.

Da li su mladi u Budvi zainteresovani za vašu struku i da li obučavate buduće veb-dizajnere?

Ovo je industrija koja se konstantno razvija i raste, samim tim je i interesovanje za bavl-jenje veb-dizajnom i digitalnim marketin-gom sve veće. Tako je i u Budvi. Mi trenutno obučavamo nekoliko mladih ljudi sa željom da se priključe našem timu. Najbitnije je da imaju strast prema stvaranju, da su komu-nikativni, posvećeni radu i spremni da uče i da se razvijaju dok god su aktivni u ovom poslu.

Kako mogu da vas kontaktiraju oni koji žele da nauče nešto o veb-dizajnu?

Sve informacije su na našem portalu www.creatiwwwa.me

Kojim ste projektima najponosniji?

Ponosni smo na svaki podjednako. U svim projektima jednako uživamo i dajemo svoj maksimum. Kada bismo izdvojili najzaht-jevnije projekte, to bi sigurno bili veb-sa-jtovi Univerziteta Crne Gore i Pomorskog fakulteta Kotor. Ovi projekti zahtijevali su

razvijanje posebnih platformi za komunik-aciju profesora, studenata i administracije ovih institucija. Na primjer, oglasnu tablu koju smo osmislili i implementirali na veb portalu Pomorskog fakulteta u Kotoru, da-nas svakodnevno koristi više od 500 stude-nata i profesora za objavljivanje i praćenje novosti, materijala i rezultata ispita.

Živite i radite u Budvi? Da li je ovo grad vaših snova?

Ovo je prije svega naš grad i naši snovi su tu.

Šta biste u njemu mijenjali, a šta ne?

Uvijek može bolje. Ako bismo mi mijenjali, digitalizovali bi dosta toga, uveli bi mnoge alate koji bi građanima i gostima grada olakšali snalaženje, učinili boravak u Budvi uzbudljivijim.

Kako se opušate nakon napornog posla?

Obično je to nešto što će nas odmoriti od računara, dizajniranja, programiranja i uređivanja veb-sajtova. Volimo da završi-mo dan spremajući večeru koja kao i naši sajtovi mora da bude posebna. Odličnu spremamo paštu, pizze, riblje specijalitete.

Vaš životni moto?

Ljubav je uvijek na prvom mjestu, ona pokreće svijet, zbližava ljude, podstiče kreativnost

“Krug mladih”

ŽELIMO DA PODRŽIMOM L A D E U B U D V I

CREATIWWWA TIM IZ BUDVE, DONIRALI IZRADU VEB-STRANICE „KRUGU MLADIH“


Tek manje od godinu dana kako je u Crnoj Gori zabranjeno fi-zičko kažnjavanje djece. U cilju

razvijanja svijesti o štetnosti fizičkog kažnjavanja, UNICEF i Vlada Crne Gore sprovode kampanju "Zaustavimo nasi-lje nad djecom". Jedna takva kampanja održana je nedavno u Budvi. Na tribini “Javi razgovor o roditeljima i djeci“, gra-đani su sa stručnjacima i predstavnici-ma Udruženja psihologa razgovarali o problemima u porodici i dobrim prak-sama roditeljstva. Tribina je realizova-na uz podršku Evropske unije i Telenor fondacije.

O nasilju nad djecom i potrebi mijenja-nja svijesti da je “Batina iz raja izašla” govorili su Predsjednik Opštine Budva Dragan Krapović, šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru Bendžamin Perks, predstavnica organizacije Udru-ženje psihologa Bojana Damjanović, direktorica organizacije ,,Roditelji'' Kri-stina Mihajlović i profesorica u Drugoj osnovnoj školi, ovogodišnja dobitnica nagrade ,,Oktoih'' Dragana Mitrović.

U uvodnom izlaganju predsjednik Op-štine Budva Dragan Krapović, podsjetio je prisutne da je zaustavljanje nasilja nad djecom najvažniji zadatak svake zajednice, pa time i crnogorske.

“Nažalost, podaci govore da djeca svje-doče i doživljavaju nasilje u porodici, medijima, u školi, na ulici, na času i u vrtiću. Dvije trećine djece u dobi do četrnaest godina je doživjelo neki vid nasilja a svako treće dijete je doživjelo i fizičko kažnjavanje. Baš zato ne smije-

mo biti pasivni posmatrači, već uticati na promjenu svijesti o kažnjavanju dje-ce, ne iz poštovanja zakonskih propisa, već zbog suštinske promjene svijesti, kazao je Krapović. On je dodao da je u Crnoj Gori popularan pristup ''Batina je iz raja izašla'', te da ga pod hitno treba zamijeniti novim humanijim oblicima vaspitanja djece.

Krapović je podsjetio da ovakvi razgo-vori pomažu roditeljima da prepozna-ju servise podrške koji su im neophod-ni na lokalnom nivou.

,,Zajedno sa civilnim i privatnim sekto-rom, stručnjacima i roditeljima, mora-mo raditi na razvijanju servisa podrš-

ke. Suočavajući se sa egzistencijalnim i drugim problemima, roditelji često nemaju vremena, živaca i strpljenja da saslušaju i usmjere svoje dijete. I ja sam roditelj i dolazio sam u iskušenje da fizički kaznim dijete. Smatram da je to neprikladno i takvu praksu moramo napustiti. Ono što mi danas uradimo i kako vaspitavamo svoju djecu, to je ono što će odrediti budućnost našeg društva i države. Buduće generacije moraju biti odgajane u duhu empatije, tolerancije i nenasilnog pristupa životu. Obećavam da će Opština Budva dopri-nijeti stvaranju povoljnijeg ambijenta za odrastanje djece i potpuno odsu-stvo nasilja”, poručio je Krapović.

Nasilje nad djecom mora biti zaustavljeno, poručeno je na tribini “Javni razgovor o roditeljima i djeci”, koja je nedavno održana u Budvi

BATINA NIJE IZ RAJA IZAŠLA

Ne smijemo biti pasivni posmatra-či, već uticati na promjenu svijesti

o kažnjavanju djece, ne iz po-štovanja zakonskih propisa, već

zbog suštinske promjene svijesti, smatra Dragan Krapović

Nasilje ostavlja trajne posljedice na zdravlje, uspjeh, obrazovanje i zapošljavanje. Ipak, ne smijemo

osuđivati roditelje radi ovakvih po-stupaka. Nasilje predstavlja praksu generacijskog roditeljskog modela

koji je naučen i koji se prenosi, smatra Bendžamin Perks

Pripremila: Anastasija Jakovljević


Nakon uvodnog izlaganja predsjednika opštine, prisutnima se obratio Bendža-min Perks, šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru. On je kazao da naša sje-ćanja najbolje govore koja je vrsta od-nosa učinila da budemo osobe kakve jesmo i koja su postavila temelje naše ličnosti.

,,Ja vas pozivam da Muzej porodičnih sjećanja popunite svojom pričom iz djetinjstva, jer nam je cilj da se svi uje-dinimo i podignemo svijest o postup-cima koji povrijeđuju djecu, kao i onim koji im pomažu da rastu. Izdvojiću tri stvari koje su rezultat naučnih istraži-vanja o tome kako djetinjstvo utiče na formiranje ličnosti. Ono što upotpu-njuje naš uspjeh je dobar odnos izme-đu roditelja i djece, koji se stvara u prve tri godine njegovog života. Najveća prijetnja izrastanja u zdravu osobu je nasilje i emocionalno zanemarivanje. Četrdeset posto djece nije uspjelo da ostvari povezanost sa svojim rodite-ljima. To ostavlja trajne posljedice na zdravlje, uspjeh, obrazovanje i zapo-šljavanje. Ipak, ne smijemo osuđivati roditelje radi ovakvih postupaka. Na-silje predstavlja praksu generacijskog roditeljskog modela koji je naučen i koji se prenosi. Ono što će imati poziti-van uticaj na um i srce djece jeste nje-govanje prave roditeljske ljubavi. Zato je potrebno pokrenuti opštu diskusiju u medijima i čitavom društvu kako bi promovisali prave prakse roditeljstva", poručio je Bendžamin Perks.

Bojana Damjanović, predstavnica udru-ženja psihologa osvrnula se na psiho-loški aspekat nasilja nad djecom.

,,Moramo biti svjesni činjenice da je rani razvoj djeteta najvažniji period koji kasnije formira karakterne crte ličnosti. Postupci roditelja su najznačajniji. Dje-ca uče uviđanjem, tj. učenjem po mo-delu, jer ono što dijete nauči od svojih roditelja, kasnije prenosi na druge lju-de. Pružanje podrške djeci bez kažnja-vanja doprinosi da osoba prihvati sebe kao ličnost. Istraživanja potvrđuju da bilo koji vid nasilja, čak i onaj bezazleni imaj negativne posledice. Dijete u tom trenutku ne shvata zbog čega je ka-žnjeno. Ono ne može da shvati moral-ne principe i vrijednosti”, kazala je Da-

mjanović, podsjećajući da je negativan uticaj koji kažnjavanje ostavlja na djecu dvostruk.

,,Fizičkim kažnjavanjem se nanosi bol djetetu a sa druge strane može dove-sti do stvaranja negativnih osjećanja i emocija koje se mogu eksternalizovati kroz depresiju, anksioznost ili možda čak upućivanje agresije ka drugim lju-dima. Želim da naglasim da nikog ne osuđujemo, ali moramo biti svjesni da zajedno moramo donijeti promjene. Više nego ikada pomoć stručnih lica je dostupna u društvu. Imamo otvorenu SOS liniju za roditelje kojima se može-mo obratiti kad god poželimo. Dužnost nam je da svi zajedno radimo na ovom problemu. U poređenju sa drugim ze-mljama mi smo na početku. Tek manje od godinu kako je u Crnoj Gori zabra-njeno fizičko kažnjavanje djece. Pitam se da li želimo zajednicu koja će djelo-vati po principu nasilja, ili želimo druš-tvo koje će zastupati princip pozitivnog odnosa roditelja i djece. Kada prona-đemo odgovor na ovo pitanje, bićemo spremni da radimo na rešavanju ovog problema”, zaključila je Damjanović.

Direktorica organizacije ,,Roditelji” Kri-stina Mihajlović upoznala je prisutne sa SOS linijom koja je dostupna za raz-

govore svakodnevno u intervalu od še-snaest do dvadeset časova.

,,Na raspolaganju smo onima koji žele da sa savjetnicima razgovaraju o razli-čitim temama koje se tiču roditeljstva i odnosa sa djecom. Nećete dobiti osu-du, već podršku. Odlučili smo se da to bude slobodna linija zbog nedostatka slobodnog vremena roditelja. Rodite-lji i staratelji mogu da pozovu na broj telefona 080888888 i dobiju stručne savjete i podršku. Poziv je besplatan i anoniman”, naglasila je Mihajlović.

Na kraju javne debate prisutnima se obratila Dragana Mitrović, profesorica u Drugoj osnovnoj školi, ovogodišnja dobitnica nagrade ,,Oktoih” Dragana Mitrović.

,,Svi znamo da žrtve porodičnog nasilja gube bezbrižno djetinjstvo. Znamo da je nasilje u porodici temelj vršnjačkog nasilja. Djeca koja su žrtve porodičnog nasilja postaju plašljiva, slabije uče, tužni su, nijesu raspoloženi za učenje, u konfliktima su sa drugom djecom, reaguju eksplozivno i grubo, ne prihva-taju šale i zadirkivanja. U komunikaciji, postaju kopije ljudi koji ih maltretiraju. Moramo shvatiti da je porodično na-silje ključno za formiranje djeteta. Svi znamo da voljena djeca vole i izrastaju u ljude pune ljubavi. Takođe, maltreti-rana djeca maltretiraju kada odrastu.

Fizičkim kažnjavanjem se nanosi bol djetetu a sa druge strane može

dovesti do stvaranja negativnih osjećanja i emocija koje se mogu eksternalizovati kroz depresiju,

anksioznost ili možda čak upući-vanje agresije ka drugim ljudima,

smatra Bojana Damjanović

Na raspolaganju smo onima koji žele da sa savjetnicima razgovara-ju o različitim temama koje se tiču

roditeljstva i odnosa sa djecom. Nećete dobiti osudu, već podršku,

kaže Kristina Mihajlović


Roditelji su modeli i uzori djeci, a škola mjesto gdje djeca organizovano provode najviše vremena. Kao takva, škola mora preuzeti najveću ulogu u zaštiti djece od nasilja. Najbolji rezultati se postižu ako se u školi njeguje atmosfera tolerancije i po-štovanja”, kazala je Mitrović i dodala da je više puta bila u situaciji da dijete u školi od nje traži pomoć i zaštitu od porodič-nog nasilja.

,,Često nijesam znala šta da radim, dijete traži pomoć, moram da ga zaštitim ali bez znanja roditelja. Dođete u užasno tešku situaciju. Bila sam u situaciji da dijete u školu dođe neispavano, pitate ga šta se dešava, a on kaže da je otac njega i sve članove te porodice držao u stavu ,,mir-no” čitavu noć. Kada ga pitate zašto, on kaže da mu je otac tek izašao iz Dobrote. Drugo dijete otac istjera iz kuće, komšije donesu djetetu deku i pokriju ga, ili ga

poslije nekog vremena povedu kod sebe. Treće dijete majka bije papučama dok spava zato što je prethodni dan dobio neku ocjenu. Majka je žena koja ima psi-hičkih problema. Zatim sjutradan dođe u školu i pred čitavim odjeljenjem na od-moru maltretira dijete pred ostalom dje-com. Naredni primjer, djevojčica koja ima sve petice nekontrolisano plače i histeriše zbog svake ocjene koja nije petica. Čudite se? Kada se raspitate kod psihološke i pe-dagoške službe saznate da majka djetetu ne daje da jede kada dobije četvorku. To su sve primjeri iz mog skorašnjeg isku-stva. Bila sam u dosta situacija kada sam bila bespomoćna i nijesam bila spremna da se miješam. Svi znamo da je drugima lako davati savjete, ali kada vama neko skrene pažnju na vaspitanje vašeg djeteta svima se noge odsijeku i svi smatramo da smo dobri roditelji”, kazala je profesorica Dragana Mitrović.

Muzej porodičnih sjećanja je jedinstvena izložbena po-stavka nastala od porodičnih sjećanja, gdje lični predmeti pričaju priče o različitim po-rodičnim iskustvima djece, roditelja, baka i đedova, pod-sjećajući na važnost porodi-ce u životu svake osobe, bila

ona dijete ili odrasli čovjek. Svi zainteresovani građani mogli su ovom Muzeju po-kloniti neku svoju priču i lični predmet i tako se pridružiti razgovoru o porodici, djetinj-stvu i roditeljstvu, te otvara-nju razgovora o bolnim isku-stvima iz djetinjstva.

IZLOŽBA“ M U Z E J P O R O D I Č N I H S J E Ć A N J A”

Često nijesam znala šta da radim, dijete traži pomoć, moram da ga zaštitim ali bez znanja roditelja. Dođete u užasno tešku situaciju,

kaže Dragana Mitrović


Baletska škola ,,Royal ballet of Montenegro” postoji u Budvi već petnaest godina. Pod vođstvom balerine Aleksandre Kostić, ples na vrhovima prstiju postao je veoma popularan u gradu na obali mora.

Kao djevojčica počeli ste da se bavite baletom. Opišite nam prve momente Vašeg plesa na vrhovima prstiju?

Imala sam devet godina kada sam na radiju čula oglas za au-diciju za baletsku školu ,,Lujo Davičo". Otrčala sam kod mame i rekla joj da hoću da idem na audiciju za baletsku školu. Ona me je ignorisala jer sam u to vrijeme trenirala folklor i spre-mala se na put za Grčku sa klubom. Međutim, prijatelj Gradi-mir Stanić koji se zadesio u kući predložio je da me povede na audiciju. Tako je počelo… Položila sam audiciju, presrećna što sam od stotinu prijavljenih ušla u trideset izabranih.

Da li je balet težak?

Balet je zaista težak, ali kada nešto volite ne odustajete tako lako. Dok sam bila u baletskoj školi iz godine u godinu pro-gram je bio teži i zahtjevniji. Ogromna želja, rad, upornost i disciplina su me jačale da izdržim. Sada mogu reći da su iza mene prelijepo djetinjstvo provedeno u željenoj školi, sa divnim drugaricama i profesorima.

Više od decenije radite sa djecom u školi baleta ,,Royal ballet of Montenegro” u Budvi. Kako je bilo na početku a kako je danas?

Nakon petnaestogodišnjeg rada na sceni, poželjela sam da svoje znanje prenesem na mlađe generacije. Sa predstavom ,,Trus i Trepet" rediteljke Vide Ognjenović u kojoj sam igrala, došla sam prvi put u Budvu na festival ,,Budva Grad Teatar" i bila očarana gradom. Tada sam prvi put poželjela da živim na moru. Nakon toga, dugi niz godina ljetovala sam u Budvi, i nekako je bilo logično da se preselim i krenem sa pedagoš-kim radom. U početku je bilo teško, da upoznate ljude, da im ukažete povjerenje i kvalitet, ali iz godine u godinu baletska škola ,,Royal ballet of Montenegro” je napredovala. Prošle godine smo u saradnji sa licenciranim pedagogom ,,Royal Academy of Dance” iz Londona Gretom Trefalt počeli da ra-dimo po programu ,,Royal Akademy of Dance”. Na kraju škol-ske godine dolaze profesionalni ispitivači iz Londona. Djeca polažu ispit i dobijaju diplome koje su visoko priznate širom svijeta. Nakon položenog ispita studenti dobijaju bodove koji se uzimaju u obzir kao akademski krediti za upis na sve univerzitete koji pripadaju Evropskoj uniji i širom svijeta. Na ukupan broj ostvarenih bodova na prijemnom ispitu dodaju se bodovi - krediti stečeni u baletskoj školi putem polaganja RAD ispita čime se studentu omogućava mnogo bolji rezul-tat za upis na izabrani fakultet. Veliku podršku i doprinos na-šem radu pruža nam britanski Ambasador u Crnoj Gori, HE Mr. Ian Whitting. Zahvaljujući divnoj djeci i roditeljima koji ih usmeravaju na ovu vrstu umjetnosti, zajedničkim radom, povjerenjem, kvalitetom, razumijevanjem i dogovorom tra-jemo već petnaest godina u Budvi.

Na koji način balet utiče na razvoj psihe i tijela?

Baletske vježbe imaju važnu ulogu za pravilan fizički i psihič-ki razvoj. Cilj nastave je da kod djeteta razvije prirodnu na-darenost i ljubav prema igri. Balet razvija kompletnu ličnost, smisao za društveni život, rad, istrajnost i strpljenje. Kroz ba-letske vježbe razvija se fizička snaga i pravilno držanje tijela, koordinacija pokreta, memorija, motorika, samopouzdanje i muzikalnost. Baletske vježbe utiču i na kreativnost djeteta, širinu njegovog izražavanja pokretom, mišlju i emocijama.

ALEKSANDRA KOSTIĆ I BALETSKA ŠKOLA ,,ROYAL BALLET OF MONTENEGRO”

PLES NAVRHOVIMAPRSTIJU

Crnogorke su vrlo talentovane, pomalo lijene i vrlo šar-mantne balerine, kaže balerina Aleksandra Kostić


Povodom Svjetskog dana poezije 21. marta, Narodna biblioteka Bud-ve organizovala je poetsko-mu-zičko veče pod nazivom Poezija i ljubav. U prepunom amfiteatru Akademije znanja stihove ljubav-ne poezije pjesnika i pjesnikinja svjetske i domaće književnosti, recitovali su učenici budvanskih osnovnih škola, kao i učenici SMŠ ,,Danilo Kiš”. U muzičkom dijelu programa učešće su uzeli učenici JU Škole za osnovno muzičko ob-razovanje iz Budve. Poetsko veče je organizovano u cilju promovisanja čitanja, kazivanja, slušanja, pisanja i objavljivanja poezije.

Da li Crnogorke imaju odgovarajuće predispozicije za bavljenje baletom?

Naravno da imaju osnovne predispozicije za bavljenjem ba-letom. Mnogo djece je prošlo kroz baletsku školu i mogu da kažem da su Crnogorke vrlo talentovane, pomalo lijene ali vrlo šarmantne.

Da li su kod nas još uvijek prisutne predrasude da dječaci ne treba da se bave baletom?

Na žalost u Crnoj Gori i dalje postoje takve predrasude. Žao mi je što je tako, baletske vježbe su veoma korisne za pravi-lan fizički i psihički razvoj djeteta, bilo da je ono ženskog ili muškog pola. Za ovih petnaest godina postojanja baletske škole “Royal ballet of Montenegro”, samo je jedan dječak iz Rusije dolazio na časove baleta, a od skoro je sa nama još jedan dječak koji pokazuje interesovanje za muziku i ples i odlično se snalazi na vrhovima prstiju.

POETSKOMUZIČKO VEČE

,,POEZIJA I LJUBAV“

Razgovarala: Zorica Radenović


Intervju: Nikola Mijušković, sportski psiholog

Još u davna vremena stari Latini su vjerovali u poznatu uzrečicu koja glasi „U zdravom tijelu zdrav je duh”.

I u Staroj Grčkoj, fizičkoj kulturi se po-klanjala posebna pažnja. Fizičko vaspi-tanje bilo je sastavni dio opšteg obra-zovanja, a sprovodilo se u prostoru koji se nazivao gimnazium. Olimpijske igre koje su Stari Grci ustanovili 776 godine p.n. e traju sve do danas.

Bavljenje sportom ili bilo kojom dru-gom fizičkom aktivnošću korisno je kako za odrasle osobe, tako i za djecu. Nikola Mijušković, sportski psiholog iz Nikšića, smatra da je bavljenje sportom idealna priprema za život, te da bi klu-bovi pored akcenta na fizičke sposob-nosti, trebali više pažnje da posvete mentalnoj snazi sportista.

Koje su fizičke, socijalne i koje lične dobrobiti bavljenja sportom?

Sport je jedna od aktivnosti koja ned-vosmisleno donosi dobrobit svim nje-govim akterima. Benefit od bavljenja sportom se osjeća na svim nivoima. Prije svega, naše tijelo ostaje zdravo i snažno, a samim tim i spremnije za svakodnevne obaveze. Upražnjava-nje sporta u mladosti bi mogla biti i dobra garancija da će starost biti, na neki način pitomija i lakša. Jasno je da u sportu ne mogu svi biti takmičari, ali je jednako jasno da sport rađa do-životna prijateljstva. Vrlo je teško naći bolji primjer ili aktivnost koja na takav način povezuje ljude i uči ih kako da žive u socijalnom kontekstu. Osim na-vedenih, zaista su brojne druge lične dobrobiti, gdje se prvenstveno misli da psihološki aspekt i izgradnju karak-tera.

Zašto je bavljenje sportom idealna priprema za život?

Često, u razgovoru sa svojim klijenti-ma, kažem da je sport idealan uzorak života. Sve što postoji u životu, po-stoji i u sportu, samo se odvija brže i naravno, svako odlaganje skuplje košta. Mladi ljudi koji se bave spor-tom, nauče principe života ranije. Mnogo brže sazru. Dok tipična dje-ca na uobičajen način provode svo-ju mladost, sportisti često plešu po amplitudama uspona i padova, mire se sa porazima, uživaju u benefitima uspjeha. Ipak, u svemu tome, možda je najznačajnije što ih sport tjera da posjeduju neke osobine ličnosti koje će im kasnije biti potrebne u životu. Prvenstveno se misli na samopouz-danje, fleskibilnost, upornost i pre-dan rad.

Koje osobine treba da posjeduju uspješni sportisti?

Može se reći da ne postoji univerzalna formula u mentalnom sklopu kako bi

dobili uspješnog sportistu. Prije može-mo govoriti o tome da različiti sporto-vi iziskuju različite mentalne sklopove. Ono što, ipak, svi uspješni sportisti moraju posjedovati jeste vjera u sebe i nevjerovatna predanost svom poslu. Ne smiju imati strah od neuspjeha i moraju se truditi da rade sve one stvari koje nji-hova konkurencija ne radi. Treba znati i to da nije dovoljan samo kvantitet ulo-ženog rada, već njegov kvalitet i smisle-nost.

Kakva je danas kultura sportskog življenja i ambijent u kome odrasta-ju mladi ljudi?

U interpretacijama aktuelnog trenut-ka, obično pristupam sa velikom do-zom kriticizma. Moguće je da u tome ima perfekcionizma, ali svakako da ima mnogo više realnosti. Generalno, sport danas ne živi na način na koji živio de-cenijama unazad. Sve je više mladih ljudi koji zarobljavaju svoje slobodno

SPORT JEIDEALNAPRIPREMAZA ŽIVOT

Vrlo važno, za mlade ljude je da čitaju što više mogu, da bogate svoj um znanjima i da se okreću pravim vrijednostima

Nikola Mijušković


vrijeme pred računarima, u virtuelnom svijetu. Uz to, naša igrališta su dominan-tno prazna, a pitanje je i koliko se školski predmet, fizičko vaspitanje sprovodi na pravi način. Stoga, sve je manje sportista koji prave ozbiljne rezultate, a postoji bo-jazan da će negativni trend biti još izraže-niji.

Da li je bavljenje sportom isuviše ko-mercijalizovano, i ako jeste koji su ra-zlozi za to?

Sport je zaista postao previše komerci-jalizovan. Čini se da je rezultat toga, sve rijeđe poimanje da je sport igra. Umjesto toga, percipira se da je sport obaveza, bi-znis. Takve postavke utiču na mlade ljude i stvaraju im dodatan pritisak. Sve više se forsira rezultat kao značajan faktor upliva novca, dok se sve manje fokusiramo na ra-zvoj i strategije koje dovode do napretka. Razlog zbog kojeg je to tako, treba tražiti u nepostojanju finansijskog fer-pleja, gdje je najbogatijima, kojima je sport hobi, do-zvoljeno da troše besmisleno visoke sume novca. Na najvišem nivou, sport kao da po-staje trka, ko će više novca izdvojiti. Cijenu opet plaćaju najmanje moćni jer sve razli-ke postaju sve dublje i manje premostive.

Na koji način se izgrađuje mentalna snaga sportiste, sa kojim se problemi-ma najčešće susreću?

Postoji više načina, na koji je moguće iz-graditi mentalnu snagu, a psihologija je samo jedan od njih. Prije svega, roditelji igraju veliku ulogu i u prvim godinama ži-vota, djetinjstvu i dobu rane mladosti po-

stavljaju se temelji svega. Način na koji se posmatra uspjeh i neuspjeh, način na koji se nagrađuje trud, u velikoj mjeri deter-minišu kapacitet mladih ljudi. Kada baza postoji, sportski klubovi moraju imati ta-kvu kulturu koja odgovara razvoju mla-dih ljudi i koja ih ne inhibira u sportskom i životnom progresu. Ipak, ključnu ulogu igra pojedinac koji se bavi sportom. Vrlo važno, za mlade ljude je da čitaju što više mogu, da bogate svoj um znanjima i da se okreću pravim vrijednostima.

Kako su ovo idealne okolnosti, svaka de-vijacija rezultira određenim problemima.

Mladi ljudi uglavnom imaju vrlo slične izazove i nedoumice. Gotovo bez izuzet-ka, svaka mlada osoba koja traži pomoć psihologa ima problem sa samopouzda-njem, strahom od poraza i pretjeranom brigom šta će drugi ljudi misliti o njima. Vrlo česti problemi su i nedostatak moti-vacije za predanim radom, ali i prevelika želja sa kojom se ne izlazi na kraj.

Šta najčešće savjetujete sportistima koji prolaze kroz krize i nedoumice?

Svi mladi ljudi dobiju savjet da je sport kojim se bave prije svega igra i da je neop-hodno da to nikada ne zaborave. Najbo-lji sportisti su oni koji se najljepše igraju. Dobijaju input-e da vjeruju u sebe, jer je to jedina stvar koju niko ne može uraditi umjesto njih. Učim ih da je svaka greška vrijedna lekcija i da se ne smije na drugi način posmatrati. Naravno, u skladu sa nji-hovim specifičnostima i prioritetima, mo-deluje se savjetodavni rad. Ipak, trudim se, da mladi ljudi u meni vide prijatelja koji je možda nekada prošao to što oni sada pro-laze i koji stvari posmatram na malo dru-gačiji, a ispravan način.

Da li naši klubovi dovoljno pažnje po-svećuju sportskoj psihologiji i mental-noj pripremi sportista?

Sportska psihologija u Crnoj Gori postoji samo na relaciji psiholog-individua. Si-stemski gledano, sportska psihologija u našoj državi ne postoji. To govori podatak, da niti jedna reprezentacija, savez ili klub, na svom budžetu nemaju psihologa koji je specijalizovan za ovu oblast. To nije samo proizvod nedostatka novca, već prije ne-

dostatka svijesti o tome koliki je kapacitet psihologije kao nauke i koliki su njeni do-meti u primjeni u sportu.

Da li se uspješni sportisti rađaju ili to postaju vremenom?

Dok bude ljudi postavljaće se ovo pita-nje. U odnosu na način na koji ja gledam sport, šampion se ne rađa, šampion se gradi i njeguje kroz izgradnju karaktera, koji je dokazano, aspekt ličnosti koji nije urođen.

Bez pretjerivanja ili želje da re-klamiram svoje sportske prija-telje, moram da istaknem da je Košarkaški klub Orion iz Budve, prvi prepoznao moj rad i po-zvao me da održim jedno pre-davanje u njihovom kolektivu. To je bilo krajem 2013. godine. Sada, naša saradnja je postala intenzivnija i dogovoreno je da u narednih par mjeseci odradi-mo niz predavanja koja će imati za cilj da svim zainteresovanim ljudima prezentujemo ideje koje nudi sportska psihologija. Tako će, svakog četvrtka, u na-rednom periodu, u SMŠ ‘’Danilo Kiš’’ biti održano predavanje iz ove oblasti.

SARADNJA SA KOŠARKAŠKIM

KLUBOMO R I O N

Sve je više mladih ljudi koji zarobljavaju svoje slobodno vrijeme pred računarima, u virtuelnom svijetu. Uz to, naša igrališta su dominantno prazna, a pitanje je i koliko se školski predmet, fizičko vaspitanje sprovodi na pravi način.

Sportska psihologija u našoj državi ne postoji. To govori podatak, da niti jedna reprezentacija, savez ili klub, na svom budžetu nemaju psihologa koji je

specijalizovan za ovu oblast.

Razgovarala: Zorica Radenović Petar Boreta

Mirjana Laušević Jović


U Crnoj Gori se o autizmu malo zna. Autizam je do sada bio nešto što se događa rijetko. Međutim, porast broja djece iz autističnog spektra,

neadekvatan obrazovani sistem i manjak socijalne zaštite kao i podrške djeci i rodi-teljima, polako alarmira uspavanu javnost.

“Autizam nije bolest već oblik drugačijeg odgovora na svijet”, tvrdi defektolog - lo-goped Mirjanka Laušević Jović, i upo-zorava da se autizam može desiti svima, te da da je potrebna promjena svijesti,

društvene percepcije i pristup nadležnih državnih institucija.

Autistično dijete živi u svom imaginarnom svijetu, kako izgleda taj njegov svijet?

Uvijek kada govorim o autizmu citiram Branka Miljkovića koji kaže: ,,Sam u snu svome - ko će da me spasi?'' To je jedan od mojih omiljenih stihova a karakterističan je za osobe sa autizmom. Malo je nas koji možemo da dopremo do njihovog svije-ta. Dopru oni koji žele i kojima osobe sa

Često smo u prilici da donosimo po-grešne zaklučke o ljudima. Još ćešće

da ih zbog toga ignorišemo, proglaša-vamo čudnim i drugačijim. Koliko smo se samo zapitali da li su naši postupci rukovođeni znanjem ili predrasudama? Koliko smo puta prišli autističnoj oso-bi? Da li smo joj udijelili djelić pažnje koju svakodnevno dajemo drugima?

Da li zapravo znamo šta je to autizam? Jesmo li pokušali da saznamo? Tu u našem gradu žive djeca sa autizmom. Drugačiji su, znamo to, u školi ih srijeće-mo. Sjede u klupi sa asistenticom, koja

im pomaže da savladaju gradivo. Pone-kad nam se nasmiješe, a nekad i zapla-ču. Šta je tu čudno, to isto činimo i mi.

Naš Urke živi u Dubovici. Ima deset go-dina. Ima lijep osmijeh, zube i pogled iz kojeg se prelivaju emocije. Uroš je dijete autista. Svakodnevno ga možete sresti na ulici, parku, igralištu, na baze-nu. Uroš voli vodu i odličan je plivač. To isto biste rekli i za sebe. Pa, po čemu je naš Urke drugačiji?

Po tome što će nam rijetko sam prići, a i kada priđe, uradiće nešto što nam je

naizgled čudno. Pomirisaće nam kosu, pogledati nas ispod oka, nasmijati se širokim osmjehom, poljubiti nas, reći nešto čega se u trenutku sjetio. Ili će se pak udaljiti i sam u svom svijetu tragati za odgovorima - da li je i zašto druga-čiji?

Hajde da zajedno, kroz priču o autizmu upoznamo našeg Uroša. Ali i drugu au-tističnu djecu. Možda nas ova priča na-uči da prihvatimo različitost, ali i da joj ne okrećmo leđa.

A U T I Z A M N I J EB O L E S T

Tema: Autizam

SAM U SNU SVOME - KO ĆE DA ME SPASI

Zorica Radenović

Mirjana Laušević Jović


autizmom to dozvole. Oni prave selekciju od svega što čuju, vide, osjećaju. To je pro-blem senzorne integracije. Sve ono što mi osjećamo našim čulima, kod njih je to na neki način izmijenjeno. Nisu u stanju da razgraniče stvari koje su nama primat, već im smetaju na primjer: jaka svjetlost, zvuk automobila, sredstvo za čišćenje jakog mirisa. Od tolikih senzornih podražaja, u njihovoj glavi se pravi zbrka u kojoj sve vide i čuju, ali nemaju mogućnost da se fokusiraju na ono što im mi u tom trenut-ku tražimo a to je da stupe u komunikaciju sa nama.

Da li smatrate da je autizam bolest?

Ono što ja volim da naglasim je da auti-zam nije bolest već stanje. Postoji dijagno-za koja se vodi kao autistični spektar koji je širok. Svaka osoba sa autizmom je različita i mora da se opiše. Smatram da je greška što se govori o tome da je autizam bolest tražeći određene lijekove. Međutim, ako nije bolest onda ne postoji ni lijek.

Kako i kada prepoznati dijete sa autiz-mom?

Zbog sve većeg porasta autizma, roditelji iz straha počinju posmatrati djecu u ra-zvojnom dobu. Ako dijete u periodu do dvije ipo godine ne progovori, oni traže

pomoć. Postoji puno znakova autizma. Izostanak govora je ključan momenat i predstavlja upozorenje roditeljima da se obrate stručnjacima. Roditelji primijete da dijete ne reaguje na njihov govor, ali da reaguje na zvuke iz tehničkih aparata. Op-sjednuti su reklamama, određenom muzi-kom, i sl. U tom periodu primjećuje se da dijete nema funkcionalni osjećaj za igru i ne obraća pažnju na drugu djecu. Autizam je prvi put opisao Leo Kaner 1943. godi-ne smatrajući da autistične osobe ne vole dodir i nemaju osjećaj. Ja smatram da ni-jesu svi takvi. Mnogo je djece koja pokažu drugu stranu, čak vole grljenje, ljubljenje i maženje. Upravo je to široki spektar o kojem govorim. Od te godine, pa dece-nijama unaprijed negdje se vjerovalo da je uzrok autizma emocionalna hladnoća majke. Trebalo je da prođe dosta vremena kako bi se dokazalo suprotno. Ono što je važno je da postoji rana dijagnostika koja pokazuje da se autizam može prepozna-ti čak i kod bebe koja ima do tri mjeseca života.

Vjerujete li da takozvana MMR vakcina može biti uzročnik autizma?

Sigurna sam da MMR vakcina nije uzroč-nik autizma. Upravo ta rana dijagnostika o kojoj sam govorila pobija teoriju da je vak-cina, koja se daje u drugoj godini života,

uzrok. Autizam je već postojao prije MMR vakcine. Sa druge strane ima dosta djece koja imaju autizam, a nijesu primili tu vak-cinu. Osim što dokazuje da MMR vakcina nije ,,krivac'' za autizam, rana dijagnostika upućuje na ranu intervenciju radeći na tome da pomognemo djeci da se što prije uklope među naš svijet. Uzmimo u obzir da je prošlog mjeseca, 17-oro djece u Ru-muniji umrlo zato što nijesu primili vakci-nu za boginje. Mislim da je suludo što se u 21. vijeku raspravlja o tome da li je vakcina potrebna ili ne.

Na koji način treba prići djetetu sa autiz-mom i kako se ponašati prema njemu?

Ne postoji pravi način. Težimo ka tome da pronađemo pravi put i stvorimo od njih funkcionalne ljude. Pod tim smatram - biti koristan član zajednice. Tu možda pretje-rujemo jer želimo da ih učimo da proho-daju, preuzimajući na sebe obaveze i sve ono što se uči u razvojnom periodu. To njima možda smeta i moguće je da imaju svoj tempo razvoja koji će naučiti kasnije ili su čak sve to znali ranije, ali nam nijesu pokazali. Najvažnije od svega je naći pravi input ka njima da uspostavimo konekciju. Kako i na koji način još uvijek se ne zna.'

Možete li navesti neki specifičan pri-mjer iz ličnog iskustva?

Recimo, dječak koji je imao četiri ipo go-dine, pokušavajući da izvučem iz njega prve glasove, on je završavao logičke za-datke na nivou djeteta od šest godina. Ponekad se pitam šta ja radim sa njima i da li ih učim ono što već znaju, ali mi ne pokazuju. Ali nažalost, neka djeca ne na-uče ni najosnovnije, kao na primjer da se sami obuku, umiju. Kako smo i mi različiti, i jedinke za sebe, tako su i oni.

Smatrate li da autistična djeca treba da pohađaju specijalne škole, ili pak obra-zovanje mogu steći u redovnim školama.

Mišljenja sam da ovdje zakon treba da bude maksimalno fleksibilan. Nijesu sva djeca sa autizmom za redovnu školu. Spe-cijalne škole su prevaziđene, i to su kod nas resursni centri. Postoje odjeljenja gdje se djeca školuju i gdje stručnjaci rade in-dividualno sa djecom. Stoga, autistična djeca koja govore idu u redovnu školu. Smatram da pojedinoj autističnoj djeci tamo nije mjesto. Redovna škola je mjesto gdje ima puno djece. Kod nas djeca još uvijek nijesu naučila da prihvataju razli-čitosti, pa samim tim su autistične osobe izložene izrugivanju. I učitelji imaju otpor, ne samo prema autizmu, već prema svoj djeci sa posebnim potrebama. Svi oni žele da imaju odjeljenje sa najboljom djecom i to je slučaj kako sa vrtićkim grupama, tako i sa školom. Sa druge strane, isti ti učitelji nijesu edukovani. Imaju par opštih infor-


macija dobijenih na seminarima ali to nije dovoljno.

Što se tiče prakse poslednjih nekoliko go-dina prateći djecu koja su usmjerena u re-dovne škole, mogu reći da ima djece koja su se uklopila ali da su u većini ona koja nijesu. Svakom djetetu treba da se pristu-pi pojedinačno. Ali, glavni problem je što ne znamo šta ćemo sa njima kada odrastu.

Kako prilazite autističnoj djeci i na koji način stiču Vaše povjerenje?

Nakon par tretmana, nekima priđem čak odmah. Kada su mali, obično plaču i viču ali tokom terapije, zahvaljujući mojoj do-sljednosti prebrode strah. Sve što radim

sa njima povezano je sa igrom i dopuštam im da oni mene vode. Težim ka tome da saznam njihova interesovanja kroz odre-đene predmete i da upravo taj predmet bude spona između nas. Problem je što našem gradu fali stručnjaka, kako bi ima-li jedan na jedan odnos sa autističnom djecom, jer to je ono što pokazuje dobre rezultate.

Da li otpor koje društvo pokazuje pre-ma autističnim osobama utiče na nji-hov napredak i razvoj?

S obzirom na to da od njih ne dobijamo nikakvu povratnu informaciju, to ne mo-žemo znati. Lično mene, a vjerujem i sve roditelje boli ta nepravda. Najteže je razu-

mjeti dijete sa autizmom, a to je ono što je njima najviše potrebno. Šta god ono uradilo, moramo pronaći način da ga ra-zumijemo i pomognemo.Voljela bih da stvorimo umreženu podršku roditeljima djece sa autizmom. Oni su ti kojima je naj-teže ali nauče da žive sa tom činjenicom. Najmanje što možemo da uradimo jeste da tolerišemo ponašanje autistične djece. Kada ih vidimo na ulici, u tržnom centru kako plaču, viču i opiru se, ne treba da ih osuđujemo. Za početak je dovoljno toliko. Sve u svemu, najmanje je potrebna mate-rijalna pomoć. Njima će biti lakše samom činjenicom da su prihvaćeni.

Nakon višegodišnjeg rada u neadekvatnim uslovima Udruženje roditelja i djece

sa posebnim potrebama „Puževa kućica“ konačno je dobila na ko-rišćenje prostor u TQ centru Plaza koji je u vlasništvu Opštine Budva. Ova vijest obradovala je ne samo roditelje i djecu sa posebnim po-trebama već i cjelokupnu bud-vansku javnost. O problemima ovog udruženja i izostanku podrš-ke lokalne zajednice izvještavali su brojni mediji, sve do nedavno kada su im predstavnici nove gradske uprave dodijelili prostor za boravak djece sa posebnim po-trebama i njihov svakodnevni rad sa fizioterapeutom, logopedom i defektologom. Lak i jednostavan pristup objektu, kao i želja za ve-

ćom socijalnom inkluzijom djece sa posebnim potrebama, opre-djelile su da se upravo u ovom prostoru ubuduće organizuje rad NVO „Puževa kućica“.

Povodom dodjeljvanja prostora „Puževoj kućici“ prostor su obišli v. d. sekretarka Sekretarijata za lokalnu samoupravu, Milijana Vukotić-Jelušić, i v. d. sekretar Sekretarijata za društvene djelat-nosti, Đorđije Pribilović, sa pred-stavnicama NVO „Puževa kućica“, izvršnom direktoricom Natašom Anastasov i Tanjom Bojanić, čla-nicom ove organizacije.

„Poslije četiri godina požrtvova-nog rada u interesu djece i mladih sa smetnjama u razvoju "Puževa

kućica" će dobiti na korišćenje prostor za rad u TQ Plazi. Opština Budva je prepoznala taj naš rad i obezbjedila prostor koji je pristu-pačan i dostupan djeci i rodite-ljima, i koji omogućava socijalnu inkluziju djece sa smetnjama u

razvoju u Budvi. Konačno će i naši mališani dobiti uslove kakve za-služuju i biti prihvaćeni od lokalne zajednice bez predrasuda”, izjavila je za „Krug mladih“ Nataša Ana-stasov, izvršna direktorica „Puževe kućice“.

Većina djece su socijalna bića koja, da bi napredovali i rasli, imaju želju i potrebu za kontaktom sa drugima. Oni se smiješe, maze i zainteresovani su za igru kao što je ''žmurke''. Međutim, ponekad dijete ne komunicira sa drugima na očekivani na-čin. Umjesto toga, ono djeluje kao da je u ''svom svijetu'' čudnih i specifičnih pona-šanja, Oni imaju problema u komunikaciji i pokazuju nedostatak socijalne svijesti ili in-teresovanja za druge. Ovo su karakteristike razvojnog poremećaja koji se zove autizam ili kako se danas naziva spektar autističnih poremećaja.

Autizam se obično prepoznaje u prvih 30 mjeseci starosti, a najkasnije do treće go-dine. Često se otkriva onda kada se rodi-telji zabrinu da je njihovo dijete možda ne čuje, zapitaju se zašto ne govori i izbjega-va kontakt sa drugima. Kod autizma nema smanjenja ili povrata, on je ravnomjeran u

svom intezitetu. Autistični ljudi su drugači-ji, izbjegavaju druge i ne razumiju ljudska osjećanja. Naučnici u cijelom svijetu istra-žuju uzroke ovog poremećaja i pitaju: Šta je autistično, a šta normalno?

Dok neki autisti nikada ne nauče da govo-re, drugi izuzetno dobro vladaju jezicima. Pojedini su nespretni, drugi crtaju satima. Postoje zaostali autisti kao i oni koji jako do-bro pamte brojeve. Svi oni imaju određene šablone ponašanja koje ponavljaju i imaju slične poteškoće u ophođenju sa ljudima. Do prije nekoliko godina vladalo je mišlje-nje da se oblici autizma razlikuju među so-bom, ali danas veliki broj studija pokazuje da je razlika samo u stepenu autizma.

Teorija uzročnika autizma još uvijek nije potpuna. Razni su uzroci: od genetskih do okolišnih. Najznačajniji uzrok poremećaja iz spektra autizma je genetski čimbenik. U

ranijim studijama se pokazalo da je taj čim-benik odgovoran u mjeri do čak 90%. Ipak i ovo može biti precijenjeno. Već godinama se proučava uloga gena i do sada je otkrive-no 65 gena koji mogu da uzrokuju bolest. Od toga 28 gena i 6 ,,regiona rizika'' na hro-mozomu imaju visoko značajnu ulogu. S obzirom na to da je bolest tri do četiri puta češća kod dječaka nego djevojčica, pretpo-stavlja se da su djevojčice genetski zaštiće-ne mehanizmom koji još nije otkriven.

Djeca sa autizmom zahtijevaju iscrpnu di-jagnostičku procjenu i specijalizovane edu-kativne programe i programe modifikacije ponašanja. Nekoj djeci sa autizmom mogu pomoći i ljekovi. Dječiji psihijatri su eduko-vani da dijagnostikuju autizam i da pomo-gnu porodicama da naprave odgovarajući plan liječenja. Iako za autizam nema lijeka, odgovarajući tretman može imati pozitivan uticaj na djetetov razvoj i mogu dovesti do smanjenja problematičnih ponašanja i simptoma.

AUTIZAM-BOLEST ILI OSOBINA

NOVA GRADSKA UPRAVA „PUŽEVOJ KUĆICI“ DODIJELILA PROSTOR U TQ PLAZA

Pripremila: Anastasija Jakovljević


Tema: Tinejdžerska opsjednitost fizičkim izgledom

Težnja ka ljepoti i savršenstvu postoji odvajkada. Danas je ova-

plođena u skupim stvarima, nado-građenim trepavicama, silikonima i mišićima. Izvitoperena je i svede-na na puku potrošnju, a tinejdžeri su najbolji potrošači. Preokupirani izgledom i zavedeni lakoćom virtu-elnog življenja, oni su željni svega. Da bi bili u trendu, da bi bili „in“, “kul”, poželjni, uvažavani, omiljeni, vrednovani i prihvaćeni, mladi čine sve da se pokažu u najboljem svije-tlu.

Istraživanja su pokazala da među faktorima koji u najvećoj meri dopri-nose takvom stavu mladih spadaju roditelji, vršnjaci i donekle mediji. Uloga roditelja tokom ranog razvo-ja je veoma važna. Ipak, iako majke i očevi uglavnom pozitivno utiču na svoju djecu, u ovom slučaju mogu-će je da roditelji mališanima name-ću nezdrave navike i razmišljanja, a da čak toga nijesu ni svesni.

Postoji neraskidiva veza između medija i negativnog viđenja sebe i to ne samo kod devojčica već i kod dječaka. Dječaci mogu pomisliti da nijesu dovoljno mišićavi u odnosu

na slike koje gledaju u medijima i koje se podmeću pod savršenstvo. Čak jedna trećina dječaka u tinej-džerskim godinama koristi veoma nezdrave metode za kontrolisanje telesne težine kao što su laksativi i pušenje.

Kod devojčica je situacija još alar-mantnija pa tako ima slučajeva da se devojčicama od sedam godina dijagnostikuje anoreksija. Nacional-ni institut zdravlja u SAD savjetuje roditeljima da ograniče djeci izlože-nost medijima, uče ih zdravoj ishra-ni kao i fizičkim aktivnostima.

Deca su pod velikim uticajem toga kako njihove majke doživljavaju sebe. Ne treba da pazite samo šta govorite, već i šta radite pred dje-com. Majke koje su opsjednute svo-jom, ili težinom svojih ćerki, mogu negativno uticati na to kakvu će nji-hovo dijete danas, sjutra imati sliku o svom tijelu. Iako je veoma malo istraživanja na tu temu, vjeruje se da isto važi i za očeve. Djeci oba pola, primjerom treba pokazati koje to ljudske osobine treba da se vrednu-ju pored fizičkog izgleda.

Moderna tehnologija iznjedrila je društvene mreže na kojima se če-sto promovišu nedostižni ideali fi-zičke ljepote i savršene proporcije tijela. Takvom nerealnom trendu najviše su podložni mladi koji neri-jetko odlaze predaleko u pokušaju da dostignu pomenute standarde i koji zauzimaju potpuno pogrešan stav o sopstvenom izgledu, ozbilj-no narušavajući time svoje zdravlje. Iako smo svjesni nerealnih tjelesnih standarda koji se plasiraju preko te-levizije i društvenih mreža, često za-boravljamo da su granice njihovog uticaja pomjerene, i da se danas na-meću i deci od najranijeg uzrasta.

Naravno, nema ništa loše u želji za ljepotom, ali konstantno isticanje spoljašnjeg izgleda mijenja ljude i njihova razmišljanja. I dalje ima ljudi koji daju prednost unutrašnjoj lje-poti, ali je mnogo više onih koji su podlegli uticajima nametnutim od strane medija.

Kako ljudi postaju sve više opte-rećeni poboljšanjem sopstvenog izgleda, prestaju da primjećuju lje-potu koja ih okružuje. To dovodi do smanjenja broja stvari koje nas čine srećnim i do gubitka empatije, a kao posljedica javljaju se konstantna nelagoda i sve manje razumijevanja drugih osoba.

Umesto jurnjave za novim trendovi-ma, modnim novitetima i holivud-skim izgledom, možda bi bilo bolje da se posvetimo poboljšanju unu-trašnjih kvaliteta i radu na sopstve-noj ličnosti, jer to je ono što će vam najviše pomoći da zadržite ljude oko sebe i steknete prave prijatelje. Jednog dana tijelo će ostariti i do-biti one nepravilnosti koje smo sve vrijeme pokušavali da ispravimo. Razmislite o tome šta će vas tada definisati.

Redakcija „Krug mladih“


Milica Vuković, profesorica Medij-ske pismenosti u JU SMS “Danilo Kiš” smatra da je tema koju smo pokre-nuli, a tiče se opsjednutosti fizičkim izgledom, uvijek aktuelna, posebno za mlade u razvoju koji traže moduse za što bolje društveno uklapanje. Ona podsjeća da su stari Grci, kroz pojam kalokagatije kao oblika vaspitanja, in-sistirali na svestranom, harmoničnom razvoju ličnosti koji podrazumijeva etičke, estetske i fizičke karakteristike, te da su po tom modelu nastajali i neki važniji Homerovi likovi.

-Danas, kada se prisjećamo tih vrijed-nosti, ne mogu a da se ne zapitam koje smo zadržali, a koje odbacili. Briga o fi-zičkom izgledu jeste potrebna i normal-na, ali se razvoj ličnosti ne može svesti samo na to. Uostalom, kada biramo ljude na koje ćemo usko biti upućeni, ne rukovodimo se tim kriterijumom. U susretu sa drugima prvo što opažamo jeste fizički izgled. Utisak formiramo i na osnovu izgleda i načina odijevanja, govora tijela i manira. Ali, ako se u toj slici iscrpljuje i završava sve, ako se svo-di na stvaranje pozitivnog utiska iza koga nema sadržine, ideje, poruke, sva-kako nije dobro, smatra Milica Vuković.

Ona napominje da mladi oblike po-našanja prvenstveno uče u porodici i, kako stasavaju, postepeno ih kopiraju i preuzimaju.

-Stavovi, pa i oni koji se tiču važnosti fi-zičkog izgleda, izgrađuju se u procesu vaspitanja i odrastanja. Prelomni trenu-tak, čini mi se i neizbježan, u kome uti-caj vršnjačke grupe ili medija preovla-da u odnosu na stavove roditelja, često zna biti kamen spoticanja u odnosima roditelja i djece. Mladi vole da ekspe-rimentišu, oponašaju uzore, a često svoju socijalnu nesigurnost i potrebu da budu prihvaćeni prikrivaju ili ističu posebnom brigom o fizičkom izgledu. Mislim da je riječ o prolaznim fazama za koje treba imati strpljenja. Treba ukazi-vati na neophodnost sticanja znanja i izgradnje kompetencija koje ih pripre-maju za kasnije faze u kojima se od njih očekuje puna socijalna inkluzija, kaže naša sagovornica.

Uloga medija danas je ogromna i često mi se čini da, prilično nesvjesni te ulo-ge, ne prilazimo dovoljno oprezno ana-lizi i dekonstrukciji medijskih sadržaja. Preplavljeni smo nefiltriranim informa-cijama, emisijama koje su sračunate na to da troše naše vrijeme, a istovremeno

nam plasiraju trećerazredne, nebitne i nerijetko štetne sadržaje.

Mladi, kao socijalna grupa koja je u ra-zvoju, osjetljiva i podložna uticajima, posebno je na udaru. Često nam se iz medijskog prostora šalje poruka da je bitnije kako izgledamo, a ne kakve sta-vove zastupamo i šta radimo. Valjda je tako lakše. Kada o tome govorim, pr-venstveno mislim na poplavu raznih zabavnih emisija, ali isti model se pre-nosi i na sadržaje koji bi trebali da se bave društveno odgovornim temama. Živimo u dobu post-istine kada je ono kako je interpretiran sadržaj i kakvu je reakciju izazvao važnije od same dato-sti, upozorava naša sagovornica.

-Mladi su, kao uostalom i svi mi, izloženi jednoj vrsti pritiska i nametanja život-nih vrijednosti koje su često upitne i koje nam se neselektivno nude posred-stvom medija. Trebalo bi da budu svje-sni da je u medijima stvarnost u jedan dobro osmišljeni konstrukt iza koga uvijek stoji neko ko nastoji da ostvari svoj cilj, najčešće profit ili moć. Mladi treba da se osposobe da kritički promi-šljaju i preispituju vrijednosti koje im se nude. U tome je ključna uloga porodi-ce i obrazovnih institucija. Nesumnjivo je da nas mediji danas uče, informišu, formiraju naše stavove, ali paralelno sa slikom realnosti koju nude i koju uvijek kreira neko sa nekom svrhom, ne treba da zaboravimo da postoji i naša stvar-nost u koju uranjamo onoga trena kada se diskonektujemo. Ne smijemo dozvo-liti da nam se te dvije realnosti preslika-vaju. Ipak, nije sve u bicepsima, napu-ćenim usnama i pozi – mladi to dobro znaju, objašnjava Milica Vuković.


N I J E S V E UBICEPSIMA,NAPUĆENIMU S N A M A I P O Z I

Mladi su, kao uostalom i svi mi, izloženi jednoj vrsti pritis-

ka i nametanja životnih vri-jednosti koje su često upitne

i koje nam se neselektivno nude posredstvom medija


Milena Spalević VII-4

Treba voditi računa o fizičkom izgledu, ali ne toliko da preraste u opsesiju. Mislim da djevojčice provode više vremena pred ogle-dalom nego dječaci. Mislim da su uzroci tome razmišljanja o sebi i svom izgledu, umjesto upućivanje na druge ljude i okolinu.

Nina Nikčević VII-4

Ako je neko previše opterećen fizičkim izgledom to nije nimalo dobro. Ali svakako trebamo voditi računa o fizičkom izgledu. Mi-slim da današnji tinejdžeri previše vremena provode pred ogle-dalom. Lično se trudim da to izbjegnem. Ljepota čovjeka se ne ogleda u fizičkom izgledu, već u ponašanju i razumjevanju ljudi.

Tara Radojčić VII-1

Meni je izgled veoma važan jer hoću sama sebi da budem lepa. Jedina mana koju vidim na sebi je višak kilograma, kojih želim da se oslobodim.

Sara Nedović VII-1

Nije mi mnogo važan fizički izgled, zato što to nije najvažnija stvar u životu. Iako mi izgled nije previše važan, nekad mi zasme-taju sitnice kao npr. boja kose, voljela bih da imam plavu kosu i plave oči.

Teodora Đurašević VIII-5

Ne smatram da mi je fizički izgled važan. Bitnije mi je kakav je čovjek iznutra.

Sebi se sviđam onakva kakva sam.

Martina Vujović VIII-5

Mnogo mi je važan fizički izgled. Često se trudim da izgledam što ljepše i urednije. Izgled je odraz mog karaktera. Jedino što bih voljela jeste da imam tamnije oči, a ostalo mi se sviđa.

U današnje vrijeme ljudi ne izlaze iz kuce a da se bar dva puta ne pogledaju u ogledalo. Fizički izgled postaje opsesija. Opsjednuti smo time kako želimo sa nas drugi vide. Težimo ka savršenom izgledu, zaboravljajući na prave -istinske vrijedno-sti. Postajemo puke kopije drugih, slijepo prateći trendove i gubeći ono najvažnije, što nas čini individuama.

Opsesija fizičkim izgledom proizilazi iz lič-ne nesigurnosti. Njoj nijesu skloni samo tinejdžeri već i odrasle ličnosti. Trudeći se da dostignemo savršenstvo upoređuje-mo se sa poznatim ličnostima ili nekim za koga smatramo da je savršen.

Opsjednutost fizičkim izgledom često možemo zapaziti i na društvenim mreža-ma. Fotografišemo se neprestano traga-

jući za savršenim selfijem, koristimo razne fotoshopove gradeći ,,savršenu” figuru koju želimo predstaviti ostatku svijeta. Nažalost, u svemu tome gubimo sebe.

Opsjednutost fizičkim izgledom utjehu traži u nekontrolisanoj kupovini onog što će nas učiniti ljepšim i privlačnijim. Nov-cem kupujemo tu lažnu sreću, koja je če-sto kratkog daha, a ako nemamo dovolj-no sredstava za uljepšavanja postajemo isfrustrirani a često i padamo u depresiju. Ovo je bio slučaj sa mnom. Bila sam neza-dovoljna svojim fizičkim izgledom i teško sam se nosila sa tim. Na sreću sve to sam prebrodila i naučila da volim sebe i svoj izgled bas takav kakav jeste! Nauči i ti da voliš sebe i više ćes živjeti a manje vreme-na provoditi ispred ogledala. Nije bitno da li si debeo ili mršav, visok ili nizak, savr-

šen si baš takav kakav jesi! Nije potrebno da se dokazuješ drugima, važno je biti za-dovoljan sobom i biti svjestan da vrijediš baš takav kakav jesi.

Anketa:

Stav: Monika DrljevićPOBIJEDILA SAM SVOJU OPSESIJU

Sara Nedović

Tara Radojčić

Martina Vujović

Teodora Đurašević


Sve više mladih u Crnoj Gori i regi-onu, želi da doživi iskustvo školo-vanja na nekom stranom koledžu.

Jedna od njih bila sam i ja. Prošle godine boravila sam u Saint Cloud-u, predgrađu Orlanda na Floridi. Uz pomoć agencije iz Beograda koja organizuje razmjenu stu-denata, u Orlando sam stigla 17. avgusta 2015. godine. Porodica koja mi je dodi-jeljena preko agencije, dočekala me je na aerodromu sa velikim panom u zna-ku dobrodošlice.

Mentalitet amerikanci se mnogo razliku-je od našeg, što i njihov način života čini drugačijim. Oni nijesu komunikativni kao mi i ne pokazuju emocije dok ih bo-lje ne upoznaš. Ja sam ipak imala sreće da upoznam veoma druželjubive ljude.

Američke državne škole su mnogo veće od naših, sastavljene su od više zgra-da koje povezuju zidovi i predstavljaju kampuse. Ujutro, škola počinje u 7:10 i traje do 2:15. Časovi traju 50 minuta, mali odmori 6 minuta, a veliki odmor 34 minuta, dok "kratkim danima"- što je na Floridi srijeda, časovi traju 41 minut, a veliki odmor 36 minuta. Svakodnevno imaju 7 časova i dnevni raspored koji dobiju na početku godine, što znači da svakog dana do kraja školske godine imaju iste časove.

Što se tiče profesora, svi su veoma obzir-ni, i posvećeni đacima. Radnim danima, nakon škole svako ide svojoj kući.

Moj prvi dan škole protekao je bolje nego što sam očekivala. Bila sam jako zbunjena, uprkos tome već na drugom času sam stekla prvu drugaricu. Nared-nih dana sam upoznavala nove prijate-lje sa kojima sam i sada u kontaktu . I sa

profesorima sam brzo uspostavila dobar i prijateljski odnos.

Međutim kako su stvari išle u dobrom pravcu u školi, u porodici su išle nizbrdo. Porodica u kojoj sam boravila mi je sve manje odgovarala. Nijesmo se dobro uklopili,oni nijesu mogli da prihvate da ja imam svoje potrebe i da im ne mogu uvijek biti na usluzi. U jednom momen-tu došlo je do toga da sam radije bila u školi nego kući. Ali kao što svi znamo, posle kiše ide sunce. Nakon četiri mjese-ca, počela sam da živim sa drugaricom i njenom porodicom koja me je prihvatila kao svog člana porodice.

Kako je vrijeme odmicalo, tako se i po-vratak kući bližio. Jun je stigao brzo. Po-rodica i grupa prijatelja ispratili su me sa aerodroma. Nemam riječi da opišem koliko sam bila tužna, a dio tog osjeća-nja još uvijek nosim u sebi. Kada presa-berem misli, shvatim koliko sam se pro-mijenila za tih godinu dana. Zaista sam srećna zbog toga, proširila sam vidike, upoznala ljude za koje vjerujem da će

još dugo biti dio mog života, a engleski sam usavršila tako dobro da ga razumi-jem i govorim skoro kao maternji.

Po povratku u Crnu Goru počela su moja razmišljanja o tome kako bih voljela da izgleda moj grad, kao i koliko možemo tome lično da doprinesemo. Mišljenja sam da su za „dobar grad potrebni dobri ljudi, koji će se brinuti o njemu“. Mnogi na žalost ne shvataju da je za promjene potrebno mijenjati sebe. A na to, na ža-lost nijesu svi spremni.

Tema: Razmjena studenata

Ukoliko želite da doživite iskustvo boravka na nekom stranom koledžu u Americi, znajte da je to moguće. Za razmjenu studenata zadužene su brojne agencije koje će vam omogućiti da provedete školsku godinu ili

jedno polugodište u Americi. Programom je uglavnom predviđeno pohađanje američkih srednjih škola i bora-vak u odabranim američkim porodicama. Upoznati američki način života, običaje i kulturu,

a pri tome usavršiti i engleski jezik može biti izazov za mnoge. U međuvremenu pročitajte jednozanimljivo iskustvo boravka na američkom koledžu naše sugrađanke Marije Liješević.

Moj boravak u Saint Cloudu-u


Tema: Ekološka svijest

Da li znate? Da more izbaci sve što u njega bacite? Da je smeće na našim plažama odraz naše kulture.

Kontejneri i korpe za smeće služe upravo za to - za smeće. Bacanje smeća na nepropisnim mjestima svuda u svijetu je strogo kažnjivo.

Da školska dvorišta ne smiju posjećivati kućni ljubimci koji za sobom ostavljaju nered.

Da klupe u parku služe za sjedejnje a ne za lomljenje. Ukoliko imate višak agresivne energije, pokušajte je preusmjeriti na nešto korisno.

Da je u trendu imati kućnog ljubimca, ali da nije u trendu ne počis-titi za njim. Tamo gdje šetate ljubimce često se igraju mala djeca.

Da ni u kući ne može biti čisto ukoliko svi prljaju, a jedan čisti.

Da u školskim dvorištima postoje korpe za smeće i da ih ne treba zaobilaziti.

Da ćemo ukoliko poštujemo ova pravila, biti bolji ljudi i dobri građani.

Da dječja igrališta služe za dječju igru i ukoliko volimo djecu onda poštujmo i čuvajmo njihov prostor za igru.

Da ni jedan grad ne može biti čist ukoliko u njemu žive sta-novnici koji nemaju razvijenu ekološku svijest.


Pozitivan primjer odnosa prema životnoj okolini je ak-cija „Drvo generacije “ koja

je prošlog mjeseca realizovana u dvorištu Druge osnovne škole. Akciju ozelenjavanja školskih dvorišta, inicirala je nevladina or-ganizacija „Ekološko društvo“ u okviru koje je formirana Sekcija mladih ekologa, koju čine učeni-ci prvog i šestog razreda.

Tim povodom iz Ekološkog društ-va su poručili: “ Dopustili smo da najatraktivniji dio naše obale naruži komercijalna građevins-ka izgradnja i dešava uništavanje zelenih, parkovskih prostora. U vrijeme kada su i nebo natkrili

soliteri, mi tražimo mali kutak za drvo, za zelenilo, za život. Zato smo se u saradnji sa upravom Druge osnovne škole opredijeli-li da organizujemo trajnu akciju ,,Drvo generacije”, u kojoj će sva-ka generacija u režiji Ekološkog društva svake školske godine zasaditi određeni broj sadnica, brinuti o njima, njihovom rastu i održavanju tokom školovanja, i tako stvarati osmišljeni škols-ki park, kome će se i kao odrasli vraćati”.

Akciju „Drvo generacije“ podržali su preduzeće „Tilija” i RJ ,,Zeleni-lo” iz Budve .

Realizovana akcija „Drvo generacije“ u dvorištu Druge osnovne škole

EKOLOŠKA KULTURAULAZNICA ZA BUDUĆNOST


Ukoliko želite da se pridružite „Krugu mladih“ ibudete član redakcije prijavite se putem telefona br. 068 393 178

ili mailom [email protected]

Utiske, prijedloge i sugestije takođe možete slati na našu mail adresu.O nama, ciljevima i aktivnostima možete, se informisati i

na sajtu: www.krugmladih.mea na veb stranici možete čitati sva naša izdanja u elektronskoj verziji.


S ponosom mogu da kažem da smo kao tim napredovali, ne samo kao novinari već i kao ličnosti. Kroz novi-narski rad upoznajemo sebe, svoja in-teresovanja i učimo kako da se borimo za svoja prava. Upravo je to tema ovog broja, jer ako želimo da nam se ostvare snovi, ne smijemo dugo spavati. Treba da se probudimo i pogledamo oko sebe. Ovo nije poruka samo mladima, već svima koji su u mogućnosti da doprinesu i učine nešto za zajednicu i bolju budućnost svih nas.

Želim da vam još jednom skrenem pažnju i poručim da ne očekujete puno od drugih, već da sami držite konce u svojim rukama i imajte cilj. To je ono što sam naučila radeći sa svojim kolegama, prvenstveno prijateljima.

Ne znam zašto je uvijek lakše nagov-oriti ljude na nešto loše, prije nego na dobro. Vjerovatno zato što biti dobar i originalan zahtijeva i hrabrost. Čini mi se da nam hrabrosti nedostaje.

Takođe, nemojte gubiti vjeru u sebe i sumnjati u svoje kvalitete. Ne možete znati za šta ste sve sposobni, dok ne probate. Mi vam možemo biti prim-jer. Počeli smo bez velikih očekivanja, ali sa velikom nadom. Vjerujem da je danas dobar dan za promjene. Zahval-jujući onima koji razumiju sve ovo, koji su uključeni u našu priču i podržavaju naš rad i inicijativu, mi, časopis “Krug mladih” postojimo i ovom prilikom vam se u svoje ime i ime redakcije zah-valjujem.

S P O N Z O R Č E T V R T O G B R O J A Č A S O P I S A“ K R U G M L A D I H ” O P Š T I N A B U D VA

PODRŠKA: JU “NARODNA BIBLIOTEKA BUDVE” “MUZEJI I GALERIJE BUDVE”

Stav: Jovana Jagetić, članica redakcije “Krug mladih”


Documents

April 2017 4 - krugmladih.com · šteni sami sebi, već da lokalna zajednica i država vode ra-čuna o njima i da im pomognu da kvalitetnije i organizo-vanije provode svoje slobodno