Apolonije Rođanin - Doživljaji Argonauta

7/23/2019 Apolonije Rođanin - Doživljaji Argonauta

http://slidepdf.com/reader/full/apolonije-rodanin-dozivljaji-argonauta 1/124

DO!IVLJAJI ARGONAUTAPRVO PJEVANJEPo"inju# od tebe, Febe, o slavi #u davnih junakaZborit, kroz vrata Ponta i izme$u hridina CrnihKoji provezo%e Argu valjanih vesla"kih klupa

Idu# po zlatno runo po nalogu Pelije kralja.Jer je Pelija glas ovakav do"uo: da ga 5&eka stravi"na kob, da na nagovor bude ubijen&ovjeka onog iz puka kog vidi s jednom sandalom.Nedugo poslije toga po tvojem proro%tvu Jason,Prelaze# pje%ke brzace Anaura zimi narasla.Jednu spasi sandalu iz gliba, a ostavi drugu, 10

Izgubi ondje na dnu; zaglibila se u rijeci.Ubrzo potom sti'e do Pelije da bi na gozbuPrispio %to ju je taj Posidonu prinosio ocu

I drugim bozima, no za pelazgi"ku Heru ne mare#.&im ga Pelija vidje, razumje pa te'ak zadatak, 15Plovidbu namijeni njemu jadovitu da bi na moru

Ili u stranome svijetu nastrad’o u nepovrat idu#.(to se pak la$e ti"e, jo% pjesnici spominju davni

Da ju je sazdao Arg Atenine upute slijede#.Ja bih pak sada o rodu i imenu, putima dugim 20Morem junaka kaziv’o i %to sve u"ini%e oniLutaju#i, a Muze nadahnute mene za pjesmu!Prvo Orfeja dakle spomenimo koga je, vele,

Neko# Kaliopa glavom porodila legav

%i s njimeEagru Tra"aninu, a nablizu pimplejskom visu. 25

Za nj pak govore da bi u gorama litice kr%neZvukom pjesama svojih za"ar’o i tijekove rijeka.Divlje pak bukve, jo% uvijek tog njegova pjevanja znaci,Koje listaju bujno na tra"koj obali Zone,Nagusto jedna za drugom kora"aju, koje je on ba% 30Formingom o"arane iz P’jerije poveo dolje.Takva Orfeja dakle, u bistonskoj P’jeriji kralja,

Primi Esonov sin, Hironove poslu%av rije"i,Da mu bude pomaga" u njegovim poslima mu"nim.

Domalo prispije pak Asterion, kojega rodi 35Komet, a 'ivio je u Piresijam’ kraj goreFileja, blizu voda virovitog Apidana.Ondje se veliki pak Apidan i divni Enipej

Sastaju skupa s daleka u jednu se spajaju# rijeku.Ostaviv%i Larisu, Polifem za njima sti'e, 40Elatov sin, %to se prije med presilnima Lapit’ma,Kada se protiv Kentaura Lapiti oru'ali bjehu,Borio kao mla$i, al ve# mu ote%"a%e tadaUdi, no srce mu osta jo% bojovno kao i prije.

Ali ni Ifiklo nije u Filaki ostao dugo, 45Ujak Esonu sina. Jer Eson o'enio bje%e



Sestru Alkimedu, k#er Filakovu, "ije ga srodstvo,Tazbinstvo potaklo tad da se onom pridru'i skupu.Nije ni Admet k’o kralj u Feri lijepih ovacaOstajao pod visom planine Halkodoniona. 50Erit u Alopi pak ni Ehion, Hermovi sinci,

Bogati usjevima, ne osta%e, lukavci znani.Njima se kao tre#i na odlasku pridru'i ro$akEtalov sin. A njega na strujama rijeke AmfirisaK#i Mirmidonova rodi Eupolema rodom iz Ftije. 55One pak rodi k#i Menetova Antianira.Ostaviv bogati Girton i sinak Kenejev do$eKoron vrli, al ne i bolji od svojega oca.

Keneja naime pjeva"i ogla%uju jo% kao 'ivaKad od Kentaura pade. Kad sam ih daleko od drugih 60Otjerao junaka, a ovi, nasrnuv%i opet,

Ne mogahu ga ve# ni potisnut naprijed ni sasje#,Utonu on duboko pod zemlju ni slomljen ni zgr"en,Udaran okomice omorikama golemim.

Do$e tako$er Mops titaresijski kog je iz ptica 65Letin nau"io sin proricati bolje od sviju.

Sti'e i Ktimenov sin Euridamant koj’ je kraj lokve!ivio Ksinijade u Ktimeni, dolopskom gradu.Aktor iz Opunta pak Menetija podi'e sinaEda bi s ponajboljim junacima po%ao skupa. 70Drug mu je Eurition i juna"ki bio Eribot,(

to Teleonta sinci,%to Ira, Aktoru sina;Jedan bija%e sin Teleontov - slavni Eribot,

Eurition pak Irov. A s njima bje%e i tre#i -Ojlej, vanredno hrabar i vje%t zaletjet se s le$a 75Na du%mane kad god bi odbacio njihove vrste.Kant s Eubeje sti'e me$utim, koga je KanetSlao, Abantov sin, a sam je to htio. No nijeImao vratit se natrag u Kerint, jer bilo je njemuSu$eno kao i Mopsu, gataru, znalcu, vje%taku, 80

Lutaju# svijetom da bude na libijskim me$am’ ubijen.Tako ni najdaljeg zla za ljude %to ne bi ih stiglo

Nema, kada i njih u Libiji s’hranili bjehuTol’ko od Kol%ana dalje koliko se vidi prostranstvoIzme$u zalazaka i izlazaka sun"anih. 85Njemu se nato Klitij i Ifit pridru'ili bjehu,

Ehalijski vladari, grozovitog Eurita sinci,Eurita komu je luk podario Strjelja". No nijeU'io dara, jer htjede sa samim se sporit dava"em.Za njima stigo%e pak Eakovci, ali ne oba 90Skupa ni s istog mjesta. Nastani%e se dalekoSkloniv%i se s Egine kad ubi%e brata nepa'njom

Foka. Telamon po$e na ati"ki otok stanovat,Pelej, odvojiv%i se, u Ftiji je 'ivio otad.



Iz Kekropije Buta za ovima juna"ki do$e, 95Vrlog Teleonta sin, i jo%te kopljanik Faler.Otac ga njegov Alkon odaslao. Nije jo% drugihImao on sinova da brinu se za nj u starosti,Ve# ga je mla$ahna jo% i jedinca ujedno slao

Da bi se isticao u dru%tvu smjelih junaka. 100Teseja, najboljeg od svih Erehtejevih sinova,Jo% je nevidljiv vez pod tenarskom dr'ao zemljomGdje se s Piritojem dao na onaj put. A zacijeloTa bi dvojica lak%e okon"ala posao svima.Tifij, Hagnijev sin, tad napusti op#inu Sife 105Tespijsku; sposoban bje%e na %irokom predvidjet moru

Dizanje vala, tako$er i olujni predvidjet vjetar,A i po suncu i zvijezdi odredit plovidbu broda.Njega Tritonka sama, Atena, u dru%tvo junaka

Posla, i on im do$e po njihovoj usrdnoj 'elji. 110Sazda ona i la$u brzoplovku koju joj slo'iArg, Arestorov sin, po uputstvima vlastitim njenim.

Stoga i od svih la$a izvrsnija bija%e Arga,Koliko god ih bje%e iskusilo veslanjem more.

Flijant me$utim sti'e za tima iz Aretireje, 115Gdje je 'ivio bogat, Dionisu, svojemu ocu,Hvale#, na ognji%tu svom, na izvorima Asopa.Sinovi Bijantovi me$utim Talaj i ArejDo$u iz Arga i sna'ni Leodok, %to rodi ih Pera,

Neleju k#i. A zbog nje istrpje nevolju te

%ku 120Eolov sin Melampod kod ifikla, njegovih staja.

Ni za Herakla silna i sr"ana ne "usmo nikadDa bi Esonu sina iznevjerio u 'udnji.Nego, kad za"u glas da okupljaju se junaci,Tek %to u lirkejski Arg iz Arkadije pre%ao bje%e. 125Putem kud 'iva je vepra ba% nosio %to se u doljuLampejskom hranio tad du' erimantske velike lokve.Njega na ulazu samom na trg u Mikeni Heraklo

Vezana konopcima sa %irokih strese ramenaTe se od volje, sam, bez Euristejeva saznanja, 130

Po'uri tamo. S njim ode i Hila, pratilac vrli,Mladac, nositelj strijela i "uvar njegova luka.Za njim domalo sti'e bo'anskog Danaja porod,Nauplij. I bje%e zacijelo Klitoneja, Naubolu sina,

Sin, a Naubol Lerna. A Lerna ba% znamo k’o sina 135Preta, Naupliju sina. A legav%i sa PosidonomDjeva Danajka bje Antimona rodila neko# Nauplija koj’je od svih u plovljenju vrsniji bio.Idmon pak posljednji sti'e od onih koji u Argu!ivljahu. Premda je znao za svoju sudbinu iz ptica, 140

I%’o je ipak da njega na slavi ne zakine narod.Abantov ne bje%e sin ustvari, nego ga glavom



Letin rodio sin da ubrojen bude med di"neSinove Eolove, i u"io sam ga proricat,Ptice promatrat i znake u paljenim 'rtvama vidjet. 145A Polideuka, gle, iz Sparte Etoljanka LedaSna'noga di'e i vje%ta jaha"a brzonogih konja

Kastora. Nj ih je u dvoru Tindarejevu u jednom,Nje'ne, rodila bolu i usli%ala im pro%nje.Jer je mislila misli %to Zeusovu prili"e logu. 150Linkej i presilni Ida, Afarejevi potomci,Do$o%e iz Arene, obojica s velike snageSmjeli veoma. A Linkej i o%trije ima%e o"iOd drugih, ako je ono %to o tom se pri"a junaku

Istina - da je i dolje pod zemljom vidio lako. 155S njime se Nelejev sin Periklimen podi'e po#i,Stariji od sve djece koliko ih god se u Pilu

Neleju rodi bo'anskom. Posidon bezgrani"nu snaguNjemu da i da bude %to god po'eli u borbi,Da se preobrazi u to, u bojovnoj na%av se stisci. 160

Iz Arkadije pak Amfidamant do$e i Kefej,Sina Alejeva dva. U Tegeji 'ivljahu oni

I na Afidanta dobru. Na putu ih pratio tre#i -Ankej. Njega je otac oda%ilj’o Likurg %to bje%eOne dvojice brat vreme%niji. Ali ve# tako 165Stare#i osta u gradu da vodi o Aleju brigu,Pa je svog sina onoj pridru'io ro$enoj bra#i.

S menalskog medvjeda ko'om taj do

$e, dvosjeklu bradvuVeliku vitlaju#i u desnoj ruci, jer djed mu

Oru' je sakrio bje%e u kutu kolibe - 170Ne bi li kako i njega zaustavio da krene.Do$e i Augija jo%te za kog se kazivalo da jeHelijev sin. A on je u elidskom vladao ljudstvuDi"e# se svojim bogatstvom. I silno je 'elio vidjetKol%ansku zemlju i samog Eeta, kol%anskog kralja. 175Asterij pak i Amfion, ta dva Hiperasiju sina,

Stigo%e iz Aheje, s Pelene, koju je neko# Pelen, njihov djed, na egijalskom podig’o sprudu.

Eufem me$utim sti'e za ovima ostaviv Tenar,Kog Posidonu, trka"a brzonoga ve#ma od drugih 180Svih Europa k#i velesna'nog Titija rodi.Junak je mogao taj i po valima sinjega mora

Tr"at, a brzih nogu ne smo"it, ve# samo bi vr%keStopala skvasio sebi po mokru se kre#u#i putu.I druga stigo%e dva Posidonova sina tako$er, 185Jedan napustiv%i grad glasovitoga MiletaErgin, a presilni Ankej imbrasijske stani%te HereOtok Parteniju - drugi. Oboj’ca se di"ila bjehu

Da su vje%ti mornari i k tomu iskusni borci.Za njima Enejev sin %to je krenuo iz Kalidona 190



Sti'e, Meleagar hrabri, a sti'e i Laokont s njime,Laokont, Enejev brat, al od iste ne bje%e majke,Nego ga ropkinja neka porodila. Njega pak dakleEnej, vreme%na ve#, odasla da u"i mu sina.Tako je jo% kao mladac u prehrabro dru%tvo junaka 195

U%’o. No nitko od onih %to do$o%e, osim Herakla,Mislim, izvrsniji ne bi od njega bio da samoGodinu ostade jo% med Etolcima rastu#i ondje.Al se i ujak njegov, na koplju vje%t i u bojuOgledat se izbliza, na istom na%ao putu - 200Ifiklo, Testijev sin, pridru'iv se kada je i%’o.Lerna olenskog sin Palemonij bija%e s njime,

Lerna po imenu samo, no rodom Hefestov bje%e.Na obje noge %epav tako$er. No nitko mu ne smjePokudit stas ni juna%tvo. Med najve#e on je junake 205

Ubrojen bio i tim uve#avao Jasonu slavu.Ifit me$utim nato, sin Naubola, Ornitu sina,Do$e iz fo"anske zemlje. Doma#inom prije mu bje%e

Kad je po%’o u Pitu da proro%tvo pita za svojuPlovidbu. Tu ga je on u svojem primio domu. 210

Sinovi Borejevi nado$o%e Zet i Kalaid,Koje Erehteja k#i Oritija Boreju rodiNakraj Trakije, zemlje zimovite. Onamo dakleTra"ki Boreja nju iz Kekropije odnio bje%eDok je igrala kolo kraj Ilisa vrte# se u njem, 215

Pa ju vode# daleko, na mjesto koje se zoveSarpedonova stijena, kraj struje rijeke Ergina

Obljubi po%to je nju zaklonio oblakom tamnim.Crnim krilima ti na sljepo"icam’ i na objemaNogama mahahu lete# - veoma "udesan prizor! - 220Blje%te# od ljusaka zlatnih. A po ramenima njimaS vrha glave i s vrata sa jedne i druge straneMrke padahu kose lepr%aju#i na vjetru.Ali nikako ne htje ni samog Pelije mo#nog

Sinak ostati Akast u domu svojega oca, 225A tako$er ni Arg, Atene bo'ice slu'nik,

Nego su imala se oboj’ca pridru'iti dru%tvu.Tol’ko se skupilo bje pomaga"a Esonu sina.Okolna su plemena nazivala MinijcimaTe junake ba% sve, jer od Minijinih se k#eri 230

Najve#i dio njih, i to najbolji, hvalio da je,Od krvi njine. Pa tako i samog Jasona rodiMati Alkimeda, k#i Klimene, Minije k#eri.Nego, kada su sluge zavr%ile s pripremom svegaOnog "im se nutrina veslovitih snabdjeva la$a, 235Kada potreba tjera mu%karce da plove po moru.

Oni tad i$ahu ve# put la$e kroz grad gdje se onaObala Pagase zove magnesijske. Mno%tvo pak puka



Tr"a%e zajedno s njima dok brzahu. Oni k’o sjajneZvijezde med oblacima tad blistahu. Svatko ovako 240Zbora%e gledaju# njih u oru' ju kako se 'ure:“(to to Pelija kani, o Zeuse kralju, i kamoGomilu tol’ku junaka van zemlje panahejske %alje?

Istog bi dana Eetu poharali pogubnom vatromDvore kad ne bi im on uru"io od volje runo. 245Ali se ne mo'e izbje#i put, a zadatak je te'ak.”Tako zborahu ovdje i ondje po gradu. A 'eneZdu%no dizahu ruke u nebo besmrtnim boz’maMole# da 'u$eni dan za povratak udijele njima.Jedna je glede# u drugu jaukala liju#i suze: 250

“Jadna Alkimedo, zlo je i tebi, iako kasno,Ipak do%lo i nisi u sre#i okon"ala 'ivot.S druge je strane Eson prenesretan: zaista bolje

Bilo bi za nj da je prije, u mrtva"ko umotan ruho,Legao dolje pod zemlju za klete jo% ne znaju# ku%nje. 255Ej da je tako i Friksa, kad djeva pogibe Hela,

S ovnom zajedno crni poklopio val! Al se ljudskimOvan oglasio glasom - zlo znamenje! - kako bi potom

Muke Alkimedi on i tisu#u donio jada.”Tako zborahu one pri dolasku nj inu u luku. 260Sluge i slu%kinje ve# se u velikom skupi%e broju,Mati ga rukama nijemo obujmila, svaku je o%traProbola bol, a s njima od pogubne starosti otac

Umotan u pokriva"e u postelji jeca

%e skupa.On je pak, Jason, nato smirivao njihovu tugu 265

Bodre# ih. Slugama pak zapovjedi da mu donesuOru' je bojno. I %utke, sa sjetom ga donije%e oni.Mati pak, kako je prvo obujmila rukama sina,Tako ga dr'a%e pla"u# jo% glasnije, k’o %to se djevaOstav%i sama, pa 'eljno kad zagrli dadilju sijedu, 270Jada jer drugoga nikog od svojih bli'njih ve# nema,Nego tegoban 'ivot pod ma#ehom mora provodit.

Ta je malo"as na nju mnogobrojne sasula grdnjeTe joj je nesre#a srce od boli stegla da tol’ko

Ne mo'e pla"a iz sebe izbacit koliko bi htjela. 275Tako je plakala glasno u naru" ju dr'e#i sinaTe u tjeskobi ovakvu Alkimeda kazala rije":“Ej da sam onoga dana kad "uh zlu zapovijed kralja

Pelije jadna ja, a on ju je izdao tada,Smjesta ispustila du%u i svojih se rije%ila briga, 280Da bi me svojim sam sahranio rukama milim,Dijete moje. Jer to je jo% jedino "emu se nadahOd tebe; drugu pak svu zahvalnost ve# u'ivam davno.Sada pak ja kojoj prije Ahejke se divile bjehu

Kao ropkinja bit #u u praznu pu%tena dvoru 285Za tobom ginu# od "e'nje prenesretna, zbog kog sam prije



Tol’ko ponosila se i di"ila, zbog kog sam prijePrvi i posljednji put odrije%ila pojas. Jer mnogoPoroda bo'ica meni - Ilitija - uskrati posve.Ajme nesre#e moje! Ni u snu mislila ne bih 290Da #e mi, spasiv se, Friks toliku nevolju donijet.”

Tako se uzdi%u#i 'alostila. !ene su uz njuStoje#i, dvorkinje njene, jaukale. Ali joj JasonTje%e# ju rije"ima blagim progovori zbore# ovako:“Nemoj se, molim te, majko, jadovitim bolima tako 295Odve# predavat, jer zla zaustavit suzama ne#e%,Nego #e% samo jad na jade gomilati jo%te.Jer smrtnicima zla nepredvidiva bogovi daju.

Usud %to dolazi od njih, iako si bolna u du%i,Ipak podnositi znaj. U Ateninu naklonost ti se 300Uzdaj i proro"anstva, jer vrlo povoljna dade

Feb, a uzdaj se jo% i u podr%ku ovih junaka.Nego, ded sada ovdje sa dvorkinjama ti mirnoOstaj u domu da la$i ne postane% zlogukom pticom.

Onamo pratit #e mene na odlasku svojta i sluge.” 305Re"e, i pohrli naprijed kroz dvore na polasku svome.

Kao %to kada Apolon iz svoga mirisnog hramaIde po presvetom Delu il Klaru ili po PitiIli po Likiji pak %irokoj kraj Ksantovih struja,Tako je i%ao on kroz mno%tvo puka, a vika 310Sa svih se dizala strana. Ifijada s njime se ondje

Stara sve#enica srela Artemide,

%titnice grada,Te ga u desnu ruku poljubila. Ni%ta mu re#i,

Premda po'elje, ne mo'e jer mno%tvo srlja%e naprijed,Nego ostade ondje po strani, k’o stara van mla$ih 315Stoje#, a on se od nje odale"io, dalje odvu"en.Ali kada je gradske napustio gra$ene dobroCeste, na obalu sti'e pagasejsku gdjeno mu druziBijahu okupljeni kraj la$e ga "ekaju# Arge.Stade kad stupi u luku, a oni se skupi%e pred njim. 320

Akasta spazi%e tada i Arga zajedno kakoSilaze dalje od grada, i za"udi%e se vidjev

Kako svom snagom spram njih bez znanja Pelije hrle.Jedan je bikovom ko'om do nogu ogrnuo ple#a,Arg, Arestorov sin, crnodlakom, drugi pak lijepim 325Dvostrukim plastom %to njemu Pelopija sestra mu dala.

Ali se suzdr'a Jason da pita tu dvoj’cu o svemu,Nego zapovjedi njima da sjednu u skup%tinu skupa.Ondje, na istome mjestu, na smotanim jedrima i naJarbolu polo'enu svi zajedno sje$ahu redom. 330Njima Esonov sin progovori razumno misle#:“Drugo, koliko se god pristoji za opremu la$e.

Dobro, u redu ba% sve za polazak spremljeno le'i.Stoga nemojmo dugo odga$at poradi toga



Plovidbu, paze#i samo kad zapu%u povoljni vjetri. 335Ali jer #emo, druzi, u Heladu vratit se poslijeSkupa i jer #e nas skupa k Eetu putovi vodit,Stoga najboljeg sada za vo$u uzmite sebi,Ne podilaze# nikom, koj’ o svem #e voditi brigu -

Sklapat sa strancima savez i zametat neprijateljstva.” 340Tako re"e, a mladci u hrabra glednu Herakla,Koji sje$a%e sred njih, i svi jednoglasno njegaPozva%e da ih vodi. No s istog mjesta na kojemSje$a%e, desnu ruku on podi'e uvis i re"e:“Neka mi nitko tu "ast ne dodjeljuje. Poslu%at naime 345Ne#u, a tako #u sprije"it da ustane i svakog drugog.

Tko je skupio nas, taj nek i zapovijeda skupu.”Re"e ponosa pun. I onom %to je HerakloTra'io povlade svi. A ustade juna"ki Jason

Radosno te im ovo izre"e %to 'eljahu "uti: 350“Ako ve# meni tu "ast povjeravate i brigu,Vi%e nek ni%ta k’o prije ne ustavlja putove na%e.

Sada dakle ve# dajmo ubla'imo 'rtvama FebaI bez odlaganja gozbu prire$ujmo. Dokle pak sluge

Ne do$u koje mi staje nadgledaju, "ija je briga 355Goveda dognati amo iz stada ih odabrav pomno,Dotle u more la$u povucimo, opremu u njuStavite svu, pa za vesla uz klinove bacite kocku.Dotle na obali pak Apolonu za ukrcaj jo%te!

rtvenik podignimo, koj’ prori"u# obe

#a da

#e 360Morske mi pute navijestit i kazat ako li njemu

U "ast 'rtvama po"nem za kralja mu"iti muku.”Re"e, i prvi se dade na pos’o. I ustanu oniPoslu%no. Zatim na hrpu, na glatku odlo'i%e stijenuRuho jedno na drugo, na koju ne pljuskahu morski 365Valovi, nego ju burno ve# davno ispralo more.La$u pak ponajprije po naputku Argovu dobroSukanim u'etom na se opasa%e, sape%e "vrsto

S obje ga napev%i strane da klinovi sabiju dobroDrva, da uzmognu sili vodenoj odoljet kad grune. 370

Kopahu hitro u%ir koliko okolo mjestaZauze la$a i kol’ko od pramca opet do moraRukama tegljena je prevaliti imala ona.Idu#i stalno naprijed, sve dublje za pram"anu gredu

Kopahu, a u iskop polagahu tesane valjke. 375La$u ukosiv na pramac, na prednje nasloni%e valjkeDa bi se kli'u#i se preko njih kretala brzo.S jedne i druge strane visoko okrenu%e veslaTe ih na klinove onda pri"vrsti%e - str%ahu lakat.Stado%e pak naizmjence sa jedne i druge strane; 380

Prsima u isti mah i rukama uprije%e. TifijU$e potaknut mladi#e da u "as ju pravi povuku.



Zazvav ih vrlo glasno povika. A oni odjednomUprijev%i iz sve snage odgumu%e zamahom jednimOzdo iz le'i%ta la$u. I igraju# nogama, sna'no 385Gurahu naprijed. A Arga veoma ih slijedila brzoPelijska. Oni pak ska"u# sa obje ciktahu strane.

Valjci pod kobilicom u trenju %kripahu njenu -&vrstom, a okolo njih od te'ine kulja%e crnaPara. I la$a kliznu u more. A oni ju ondje 390Dr'ahu vuku# ju nazad, ne daju# da oti$e naprijed.S obadv’je strane na kline nataknu%e vesla, a jarbol,Dobro ra$ena jedra i hranu ubaci%e u nju.Nego, kad se za sve ponaosob potrudi%e bri'no,!drijebom klinove prvo podijeli%e izme$u sebe, 395Jedan za dva junaka odre$uju#. Onaj pak srednjiOdabra%e Heraklu i od svih drugih junaka

Ankeju, kojino bje%e u Tegeji 'ivio gradu.Njima samima srednju prepusti%e klupu, tek tako,Bez izvla"enja 'drijeba. Uz pohvalne rije"i predadu 400

Tifiju kormilo la$e sa "vrstom gredom la$enom.Potom nadomak mora dovaljaju kamenja opet

Podi'u# 'rtvenik ondje na obali svom Apolonu,Koga su Obalnim zvali i Ukrcajnim, te smjestaKlada izatog odozgo naslaga%e masline suhe. 405Dotle pak govedari priposla%e Esona sinuTjeraju# goveda dva iz stada. A mla$i ih druzi

Nablizu k'rtveniku dovuko

%e. Drugi za rukeVodu i je"meno zrnje dodado%e. Tada pak Jason

Zavi"ajnoga zazva Apolona mole# se njemu: 410“&uj me, Pagasa kralju i grada Esonide, zvanaImenom mojega oca, gdje 'ivi%. Ti obe#a meni.Kada te pitah u Piti, da kraj #e% navijestit i ishodMojega puta, jer ti si i uzro"nik mojih tegoba.Osobno vodi sad la$u sa "ilim druzima mojim 415Onamo kao i nazad u Heladu, pa #emo potom,

Koliko vrati se nas, toliko ti bikova opetStavit za sjajne 'rtve na 'rtvenik. Dare #u jo%te

Bezbrojne odnijeti tebi u Ortigiju i Pitu.Sada pak, Strjelja"u, idi i ovu primi nam 'rtvu 420Koju ti kao zahvalnost za ukrcaj na ovu la$uPrinijesmo prvo pa, kralju, uz dobru nek odrije%im sudbu

U'ad po namisli tvojoj. I neka zapu%e vjetarMio uz koji #emo po moru ploviti mirno.”Re"e, i zrnje baci uz molitvu, Dvoj’ca se, Ankej 425Presilni i Heraklo, uz volove opasa%e.Ovaj ga posred glave u "elo toljagom zviznu:Bik se odjednom svali na mjestu i nale'e na tlo.

Ankej drugoga pak u %iroku udari %ijuSvojom mjedenom bradvom i sna'ne mu 'ile presije"e: 430



Bik se prevali, pade stropo%tav se na oba roga.Druzi ih zakolju brzo i potom im oderu ko'u,Razre'u ih, isijeku i odre'u stegna za 'rtvu.Zatim zajedno sve debelo prekriju lojemPa na glavnjama spale. I "isto je lijevao vino 435

Esonov sin. A Idmon u oganj je radosno gled’o!rtveni koji je sjao posvuda i u dim %to sretanUsud prori"u# u rujnim kovitlacima se diz’o.Ne kriju#, odmah im mis’o izre"e Letina sina:“Kako su bogovi vama dosudili, treba da amo 440Dosp’jete zajedno s runom. Na putu #e tamo i amo,U me$uvremenu, udijelit vam bezbrojne ku%nje.

Meni je su$eno pak po zlosretnoj odluci bo' jojUmrijeti negdje daleko odavle na azijskom kopnu.Tako sam i prije jo% od zloslutnih saznao ptica 445

Svoju sudbinu, no odoh od ku#e da se ukrcamNa brod, da ostane slava domaji kad se ukrcam.”Tako re"e, a momci razvesele se kad "u%e

Da #e se vratit, no bol ih zbog njegove obuze sudbe.Ali onda kad sunce ve# prelazi preko zenita, 450

A odskora gorski vrhunci zasjenjuju njive.Kada se naginje sunce i tone u ve"ernji sumrak,Tada ve# bijahu svi po pijesku jedan do drugogPolegli nasuv%i sebi obilato li%#a pred sinjim!alom. A uz njih je ondje neizmjerno le'alo mnogo 455

Jela i slatkoga vina. Vinoto"e vr

"em ga njimaGrabili. Poslije pak me$usobno pri"ahu %to%ta,

Kako to "ine mladi#i na gozbi kad se uz vinoVeselo zabavljaju, a nesretne obijesti nema.Esonov sin, me$utim, uznemiren bje%e u sebi, 460Bespomo#an zbog svega, i neveseo u licu.Ida ga pogleda ozdo i gromkim prekori glasom:“Kakvu to, Esonov sine, u srcu prevr#e% mis’o?Mi%ljenje svoje iznesi na srijedu. I je li te mo'da

Spopao strah pa te mu"i %to smu#uje stra%ljive ljude? 465Tako mi sada koplja silovitog kojim ja slavu

Vi%e no i"im drugim u bitkama stje"em - ni Zeus samMeni ne poma'e tol’ko koliko ono - da ne#eNikakva pogubna zla ni zaludna napora bitiBude te l' pratio Ida, pa nek se suprotstavi i bog. 470

Takva brani"a ti iz Arene vodi% u meni.”Re"e, i nagnuv%i pun objema rukama pehar,Pija%e slatko vino, no "isto, i okvasi njimeUsne i crnu bradu. Al drugi svi zajedno natoUdari%e u viku, a Idmon kaza pred svima: 475“Lu$a"e, misli% li ve# i otprije pogubne za se

Misli il "isto ti vino za nesre#u nadulo drskoSrce u grudima sad i potaklo da bogove prezre%?



Drugih rije"i imade za utjehu kojim #e "ovjekSvog osokoliti druga. Ti posve neumjesno re"e. 480Tako su, kako se pri"a, i sinci Aloeja neko# Vrije$ali bla'enike, a s kojima ne mo'e% ti seMjerit u snazi. Pa ipak oboj’ca od brzijeh strijela

Pado%e Letina sina, iako bijahu sna'ni.”Tako re"e, a sin Afarejev pu"e od smijeha 485Ida; namiguju# mu odgovori bockavim rije"’ma:“Hajde mi dakle ovo u objavam’ svojim najaviHo#e li i meni bozi onakvu donijeti propastKakvu je otac tvoj Aloeja sincima dao.Promisli kako #e% 'iv se iz mojih ruku izvu#i 490

Poka'e li se da si proricao zbore#i la'i.”Psuju# ga gnjevio se. I sva$a bi po%la i daljeSam da Esonov sin i njihovi druzi da nisu

Smirili glo'enje njino zavikav%i. Uz to i OrfejLjevicom kitaru di'e i zapo"e pjevati pjesmu. 495Pjeva%e kako se Zemlja i Nebo i More, %to neko#

Davno me$usobno bjehu u jednom jo% spojeni liku.Bjehu zbog pogubne sva$e razdvojili svako napose;

Kako zauvijek stalno u eteru imaju mjestoZvijezde i kako su stalne i Mjeseca staze i Sunca; 500Kako se digo%e brda i kako potoci %umniNasta%e s Nimfama svojim i kako nasta sve 'ivo.Pjeva%e kako su prvo Ofion i k#i Okeana

Nimfa Eurinoma vlast na Olimpu imali snje'nom;Kako su rukama sna'nim podlegav prepustili "ast, on 505

Kronu, a ona Reji, i pali u valove morske.Ovi su bla'enim boz’ma Titanima vladali dotleDok je jo% bio djeti# i imao razum k’o dijeteZeus i boravio pod diktejskom %piljom, a jo% gaKiklopi, sinovi Zemlje, osna'ili nisu do tada 510Gromom, munjom i bljeskom, %to Zeusu podaruje slavu.Re"e, i forminga mu i glas bo'anski zanijemje.

Kad je prestao, oni jo% i dalje pru'ahu 'eljnoGlavu jednako svi na#uliv%i, miruju#, u%i

U ushi#enju svom. Toliko ih zanijela pjesma. 515Nedugo potom 'rtve ljevanice smije%av%i Zeusu,Kako je red, stoje#ki, na vrele ih jezike 'rtvam’Lijevahu, pa se izatog predado%e snu peko no#i.&im je, me$utim, sjajna svjetlucavim o"ima ZoraGlednula pelijske strme vrhunce, a tihe jo% hridi 520Plakalo, pljuskalo more od vjetra %to se talasa.Tad se ve# probudi Tifij i odmah drugove zazvaNeka u$u u la$u i neka namjeste vesla.Luka pagasejska pak strahovito kao i sama

Pelijska Arga zaje"i %to 'urila se zaplovit. 525U nju bje zabito drvo bo'ansko %to posred la$ene



Glavne ga grede Atena od dodonskog spojila hrasta.Oni pak popev%i se na klupe jedan za drugim,Kako i'dreba%e prije za veslanje, svaki na svojeMjesto lijepo u redu uz oru' je sjedo%e svoje. 530U sredini pak Ankej i veliki sna'ni Heraklo

Sjede i toljagu stavi kraj sebe. Pod nogama njemuUtonu s pljuskom greda la$ena. Ve# se u'etaVukla i lijevahu vino po moru. Jason me$utimSuze liju#i o"i od o"inske odvrati zemlje. 535Kao kad sastave kolo mladi#i Febu u PitiIl u Ortigiji gdje il kraj voda rijeke IsmenaPa oko 'rtvenika uz formingu zajedno tada

Skladno nogama 'ivim o zemlju tupkati stanu, -Tako uz kitaru su Orfejevu veslima oni 540Tukli morsku vodu 'estoku, i %umljahu vali.

Pjena se s obje strane od crna dizala moraZaglu%no mrmore#i od snage presilnih ljudi.Kako je plovila la$a, na suncu k’o oganj je sjalo

Oru' je; dugi pak puti bjelasahu se bez kraja 545Kao kakav puteljak %to zeleno presijeca polje.

Onoga dana su svi s nebesa gledali boziLa$u i ljudski rod polubogova koji tad moremPlovljahu - najbolji od svih. Na najvi%im vrsima pak seNimfe pelijske bjehu promatraju# "udile "udom 550Itonske djelu Atene i samim junacima kako

Di'u i spu

%taju vesla i kako rukuju njima.S vrha broda me$utim do mora se spustio dolje

Hiron, Filirin sin, i val mu na sinjemu 'aluKvasio noge te te%kom veoma ih bodre#i rukom 555Sretan povratak tako na odlasku njima po'elje.Uza nj i 'ena mu bje%e Ahileja, Peleju sina,Dr'e# u naru" ju svom i milom ga kazuju# ocu.Nego, kad su ve# kru'nu napustili obalu lukeUmu zahvaljuju#i i naputku Tifija vje%tog, 560

Hagniju sina, koj’ stru"no u rukama bija%e svojimDr'ao kormila glatka da stalno odr'ava pravac,

Tada u palubnu gredu osovi%e veliki jarbolU'ima ga privezav i s obje ih strane zategnuv.Odmah razapnu jedro povukav%i ga do vrha. 565Fiju"u# naleti vjetar. Na rebra la$ena pak kri'na

Odjelito u'eta na klinove glatke omotav,Spokojno plovljahu preko duga"ka tisejskog rta.Za njih je sviraju#i na formingi slavio skladnomPjesmom Eagrov sin Artemidu, slavnoga oca 570K#er, spasiteljicu la$a, %to budno nad onim je moremBdjela i jol"ansku zemlju spa%avala. Ribe me$utim

Sukljaju# van iz mora duboka, s malima skupa,Bezbrojne, pra#ahu njih po vla'nim putima ska"u#.



Kao kad bezbrojne ovce po stopama poljskog pastira 575Idu za njim u tor do sita se nasitiv trave;Pastir ide pred njima na svirali sviraju# zvonkojLijepo pastirsku pjesmu - i one su pratile takoLa$u. A nju je sna'an neprestano nosio vjetar.

Ubrzo nesta u magli pelazgi"ke zemlje sa mnogo 580Usjeva. Oni se pak mimo pelijskih vo'ahu hridiStalno hrle#i naprijed, i nesta Sepijadskog rta.Vidje se Skijat na moru, Piresije se dalekoVidje%e, obala uz to na kopnu magnesijska dostaJasno i Dolopov grob. A potom kad nastupi ve"er, 585Oni zbog suprotna vjetra na obalu prista%e s la$om.

I u njegovu "ast pod sumrak klanice svojeSpale. A valovlje je uzburkalo more, pa dva suOstali dana na 'alu. A tre#ega porinu dana

La$u razapev visoko do vrha jarbola jedro. 590Tu pak obalu zovu jo% uvijek Odlazak Arge.Odanle krenuv%i dalje projuri%e kraj Melibeje

Obalu gledaju# joj stjenovitu vjetrom bijenu.Izjutra gledaju# posve izbliza Homolu koja

Le'i na moru, kraj nje se provezo%e. Nedugo potom 595Morahu preko struja preplovit Amira rijeke.Onda Eurimene pak i stijene %umne veomaOse i Olimpa jo% zamotri%e. Zatim se poredObronaka Palene, a povrh kanastarskog rta

No#u provezo

%e oni uz povoljan hrle

#i vjetar. 600Kad su pak krenuli jutrom, ukaza se tra"ka planina

Atos, koja je tol’ko daleko od Lemna kolikoDobro opremljen brod do podne prevali putaNajvi%im bacaju# sjenu vrhuncem sve do Mirine.Njima je cio taj dan sve do sumraka puhao vjetar 605Zaista vrlo sna'an i napinj’o jedra la$ena.Al je sa zrakama zadnjim sun"anim utolio vjetarTe su veslaju# stigli na kr%ni sintijski Lemno.

Ondje je cio puk ujedanput iz prkosa 'enskogBez smilovanja bio poubijan pro%loga ljeta. 610

Jer su mu'evi, eto, otpustili vjen"ane svoje!ene zamrziv%i njih. Za ropkinje strastvenu ljubavOsjeti%e, a ove dovedo%e osobno sprijekaTrakiju plja"kaju#i. No gnjev ih sna%ao stra%an

Kiparke, jer ju ve# dugo ne "asti%e prinose# dare. 615Jadnice, 'alosno ba% u svome nezasitne jalu!Nisu samo s njima u postelji smrskale svojeSupruge nego i sve mu%karce da ne bi od kogaPoslije ka'njene bile za svoje kleto umorstvo.Samo je Toanta k#i od svih, Hipsipila, svoga 620

Starog po%tedjela oca koj’ kraljeva%e u puku.Kov"egu ga u duplju svrh mora nek nosi ga spusti



Ne bi li pobjegao. I njega izvuku na otok,Koji se prije Eneja, a poslije nazivao Sikin,Ribari, nazvan tako po Sikinu, Toantu kog je 625Nimfa Najada Eneja porodila legav%i s njime.Goveda pak uzgajat, oru'at se, oru' je jo%te

Mjedeno na se navla"it, 'itorodne orati njiveLak%e svima im bje od Ateninih poslova kojimUvijek se bavile bjehu do tada. Ali su ipak 630&esto zaista pogled na %iroko bacale moreOd straha "emernoga, kad mogli bi Tra"ani do#i.Stoga kad vidje%e Argu gdje blizu otoka vesla,Smjesta u silnoj hitnji iz mirinskih nagrnu vrata

Van na obalu, na se navukav%i oru' je bojno, 635Na pijesnoje$e nalik Tijade, misle# da sti'uTra"ani; zajedno s njima u o"evu oru' ju k#erka

Toanta Hipsipileja. I ne shva#aju#, bez rije"iNavru budu# se na njih tolika nadvila strava.Uto me$utim junaci iz la$e brza glasnika 640

Po%lju, Etalu sina, a njemu prepusti%e briguOko predaje vijesti i Hermovu palicu uz to,

Njegova roditelja, koj’ sve mu dade da pamtiTrajno. A jo% mu ni sada ne obuze zaborav du%uKad je na virove i%’o nepojmljive Aheront-rijeke, 645Ve# joj je su$eno stalno i zavijeke mijenjat sudbinu,Broje# se sad me$u one pod zemljom, sad me$u 'ive

Dolaze# ljude na svjetlo sun

"ano. No

%to li je meniPotrebno potanko pri"e raspredat o Etala sinu?

Tada Hipsipilu on privolje da putnike primi 650Preko no#i jer dan se svr%avao. No u svanu#eNe odrije%i%e u'ad la$enu jer puha%e Borej.!ene Lemnjanke pak u skup%tinu sjedo%e idu# Kroz grad. Jer sama im tako naredila Hipsipileja.I kad ve# se ba% sve u gomili skupile bjehu, 655Ona med njima odmah sokole# ih prozbori ovo:

“Mile, hajdemo ve# po%aljimo po'eljne dareLjudima kakve na la$i i prili"i sa sobom nosit.

Jela i slatko vino, da stalno van zidova na%ihOstanu, kako k nama zbog potreba dolaze# ne bi 660Doznali istinu pravu i zao se glas nadalekoPro"uo - te%ko smo djelo po"inile. Nipo%to ne#e

Tomu se tada ni oni veselit, ako saznadu.Takva je misao moja %to sada pala mi na um.Ako pak koja druga me$u vama smisli %to bolje. 665Neka se digne, jer ja vas zbog toga ovamo sazvah.”Tako re"e, pa sjede na prijestolje svojega ocaKameno. Potom se di'e Poliksa, dadilja mila,

Hramlju# na uko"enim od starosti nogama svojim,(tapom po%tapaju# se, a 'elja%e silno prozborit. 670



Uz nju sjedile bjehu i "etiri djevice ondjeNeudate, a sijeda niz glavu im padala kosa.Usred skup%tine stade i vrat na pognutim le$’maMalo podi'e s mukom i onda im re"e ovako:“Dare, kako se mili i samoj Hipsipileji, 675

Strancima %aljimo mi, jer jest i bolje ih dati.Kako, me$utim, svoj sa"uvati mislite 'ivotAko vas tra"ka vojska iznenadi ili tko drugiOd du%mana, a to se med ljudima doga$a "esto,Kako se i sada ova pojavila nenadno dru'ba? 680Ako tko od bogova i odvrati to, al i drugaPotom vas bezbrojna zla o"ekuju, ve#a od rata.

Jednoga dana kad ve# postarije poumru 'ene,A bez djece i mla$e do starosti stignete mrske,Kako li tad #ete 'ivjet, vi nesretne? Ho#e li sami 685

Volovi upregnuti u jaram na njivama vamaDubokim vu#i plug %to ore na ugaru zemljuI po isteku ljeta, "im svr%i se, po'eti klasje?

Zaista, ako li Kere jo% i sad se je'e od mene,Mislim da #e me zemlja ve# negdje sljede#eg ljeta 690

Primiti k sebi kad uzmem svoj dio posmrtnih "asti,Tako kako je red, a prije no nevolja stigne.Mla$im pak 'enama velim nek promisle dobro o ovom:Sad vam je naime spas pred nogama, nadohvat ruke,Povjerite li ku#e i cijelu imovinu svoju 695

Predate l’ strancima tim i skrb o di"nome gradu.”Re"e, i ispuni skup odobravanje, jer im se njezin

Svidio govor. A za njom Hipsipila odmah se opetDi'e i prihva#aju# ovakvu izgovori rije":“Ako se zaista svima ovakvo mi%ljenje mili, 700Ja bih poslala k la$i i glasnika istoga "asa.”Re"e, i onoj do sebe, Ifinoji, prozbori ovo:“Ded se, Ifinojo, di'i da zamoli% ovog junakaKoji zapovijeda vojskom, tko bio, nek dolazi k nama

Da mu po'eljnu rije" prenesem na%ega puka. 705I njih same pozovi da u$u, ako su voljni,

Odva'no u na% grad i zemlju u prijateljstvu.”Re"e i raspusti skup, pa usta da vrati se ku#i.Tad i Ifinoja sti'e med Minijce. Ti je %to treba,S kakvom je namjerom do%la, upita%e. Ona im odmah 710

Ovim rije"’ma nadu%ak na upite uzvrati njine:“Posla me Toanta k#i Hipsipila amo da do$em.Zapovjednika da la$e, tko god to bio, pozovem.Da mu po'eljnu rije" prenesem na%ega puka.I vas poziva sve da u$ete, ako ste voljni, 715Odmah sada u zemlju i grad na% u prijateljstvu.”

Tako re"e, i svima dobrosretan svidje se govor.Otkako umrije Toant, nasluti%e, njegova sada



Vlada mla$ahna k#i Hipsipila. Jasona odmahStado%e slati nek ide i sami se spremahu po#i. 720Dvostruki grimizni pla%t on prikop"a oko ramena,Itonske bo'ice dar, koj’ njemu podarila bje%ePalada kad u po"etku za la$u je redao grede

Argu i trstikama jo% u"io mjeriti pre"ke.Lak%e bi mogao ti u sunce na izlasku bacit 725Pogled nego li ono rumenilo mogao motrit.Jer je zaista pla%t u sredini blistavo crvenBio, s grimiznim rubom posvuda. A na svakom kraju(to%ta je umjetno bilo izvezeno, lijepo po redu.Bijahu Kiklopi tu pri svojem vje"itom radu 730

Zeusu vladaru munju izra$uju#. Bje%e ve# skoroGotova u svom sjaju: nedostaja%e jo% jednaZraka %to su ju oni izbijali 'eljeznim svojim

Maljima - rije" jeo pari usklju"aloj zatorna ognja.Tu su i sina dva Antiope, k#eri Asopa, 735Bila Amfion i Zet. A Teba, bez zidina jo%te,

Le'a%e kraj njih, i ti joj odskora polagahu zdu%noTemelje: Zet je visoko na ple#ima nosio svojim

Glavicu vrletna brda, a kako se "inilo, s mukom.Za njim na formingi zlatnoj Amfion je sviraju# glasno 740I%’o, a dvaput ga tol’ka uzastopce slijedila stijena.Redom bje prikazana gdje dr'i pletenica gustihKiterka Aresov %tit brzokreti. Dio joj halje,

Onaj koji ju dr'i, na lijevi se spustio lakatS ramena dolje uz dojku. Na mjedenu nasuprot %titu 745

Vidljiva posve se jasno pojavila njezina slika.Tu je i travnat pa%njak za goveda bio, a zbog njihTad Telebojci se bili i Elektrionovi sinci,Jedni goveda %tite#, a drugi ih htiju#i otet,Gusari s otoka Tafa. Od krvi se navla'i njine 750Livada rosna, i mno%tvo manjinu svlada, pastire.Bijahu izra$ena i dvoja kola u borbi.

Jedna je ravnao sprijeda potresaju# uzdama PelopS kim Hipodamija bje%e k’o pratilja voze# se uza nj.

Mirtil proganjaju# ga za njime tjera%e konje; 755S njime bje%e Enomaj %to zgrabiv%i naperi koplje.Al se glav"ina slomi osovine: pade sa straneKad se zaletio ve# da Pelopa rani u le$a.

Tu je izra$en bio i Feb Apolon k’o dje"ak,Jo% neodrastao, gdje strijelja Titija veljeg 760(Drzn’o se vu#i mu majku za veo) kog Elara divnaRodi, a othrani ga i nazad porodi Zemlja.Bje%e tu Minijac Friks tako$er koj’ kao da zbiljaSlu%a ovna, a taj mu progovara, kako se "ini.

Motre# ih, zablenut ti bi u sebi se prevarit mog’o 765Od njih se nadaju# "ut i koju pametnu rije"



Te bi u takvoj nadi i podugo buljio u njih.Itonske bo'ice bjehu Atene takovi dari.Koplje u desnicu uze daljnometno, %to ga na poklonNeko# na Menalu mu k’o gostu Atalanta dade 770Srda"no primaju# njega. Jer rado ga slijedit na putu

!elja%e. Ali od toga on svjesno odvrati djevuBoje# se mu"nih sva$a %to mogu zbog ljubavi nastat.Krene na put ka gradu na zvijezdu blistavu nalikKoju nevjeste mlade, u %atore zaprte nove, 775Ugledat znaju gdje se nad njihovim uzdi'e domomTe im o"arava o"i kroz eter crnkastomodarLijepo rumene#i se, a djeva se raduje njojzi&eznu# za svojim mladi#em koj’ 'ivi med ljudima stranim,Za kog ju roditelji ve# vjerenu njeguju njeni. 780Takvoj i$a%e sli"an za stopama dvorkinje junak.

I, kad na vrata ve# i u grad stupili bjehu,!ene iz naroda se za njima sjatile tadaRaduju#i se strancu. No uprijev%i u zemlju o"i,

On se kret’o ne mare#, dok u dvor Hipsipilin sjajan 785Ne sti'e. Dvorkinje njemu, kad prispje otvori%e vrata

Dvokrilna, sastavljena od dobro gra$enih krila.Ondje Ifinoja njega na sjajno blistavi stolacPosjede, po%to ga hitro kroz lijepi trijem provede,Nasuprot gospi svojoj. A njoj, %to obori o"i, 790Djevi"ki obrazi tad pocrvenje%e. Ali mu ipak,

Premda se stide#i, ove progovori ljubazne rije

"i:“Stran"e, ta za%to tek tako ve# neko van zidina vrijeme

&ekate sjede#, jer ovdje, u ovom ne stanuju vi%eGradu mu%karci, ve# svi se na tra"ko preseli%e kopno 795Gdje 'itorodne njive obra$uju. Svu #u ti na%uNevolju iskreno kazat da dobro ju znate i sami.Dok je Toant, moj otac, u ovom vladao gradu,Tad bi se na%i ljudi iz naroda dizali plja"katTorove onih %to 'ive u Trakiji nama nasuprot, 800

S la$a, i golem bi plijen dovodili ovamo skupaS djevojkama. No gnjev se pripremao bo'ice kobne

Kiparke, kojano u njih du%ogubno sljepilo vr'e.Zaista naime svoje zamrzi%e vjerene 'ene.Izgna%e ih iz ku#e prepustiv se ludosti svojoj; 805Spavahu s robinjama %to kopljem ih bijahu stekli,

Zlice. I mi smo to dugo podnosile ne bi li kad-tadSvoju promijenili #ud. No zla je nevolja stalnoRasla udvostru"uju# se. I svoju ro$enu djecuU ku#i prezirahu, a kopilad bje%e na cijeni. 810Djevojke neudate i jo%te udovice majkePosve zanemarene tumarahu besciljno gradom.

Otac nimalo nije za svoju mario k#erkuKad bije zlostavljanu i svojim o"ima gled’o



Kako ju ma#eha tu"e bez milosti. Nisu k’o prije 815Djeca branila majku od ru'na napada na njuNit su se u srcu bra#a za svoju brinula sestru,Ve# se u domu, u kolu, na javnom mjestu i gozbiSamo vodila briga za njihove robinje mlade,

Smjelost dok neki bog prekomjernu ne vr'e u nas 820Da im u zidine vi%e, iz Trakije kada se vrate,Ne damo u#, pa nek 'ive il kako je red ili nekaKamo drugamo odu i oni i robinje s njima.Oni pak nato svoju zatra'i%e djecu, kolikoMu%ke je osta u gradu, pa odo%e natrag gdje i sad 825Jo% obitavaju - tamo na snje'ne oranice tra"ke.

Stoga ostajte ovdje med nama. Pa ako se ovdjeHo#e% i svidi ti se nastaniti, imat #e% mogaOca Toanta "asti odsada. A mislim da ne#e%

Po'alit se na zemlju. Jer rodnija je od drugih 830Otoka svih koliko u moru ih Egejskom ima.Nego, ded po$i sada na la$u i druzima svojim

Na%e rije"i prenesi i nemoj ostat van grada.”Re"e prikrivaju#i umorstvo, kako se zbilo,

Mu'eva. On joj pak nadovezuju#i se re"e: 835“Rado primamo tvoju, Hipsipilo, srcu nam draguPonudu koju nam pru'a%, a 'elimo ju od tebe.Ja #u se ponovo vratit u grad kad jedno po jednoTo"no po redu prenesem. Al vlast i otok nek budu

Tebi samoj na brizi. No ja ne otklanjam stoga 840(to bih to prezirao, ve# mu"ni me nagone posli.”

Re"e, i desnu ruku joj ta"e. Izatoga odmahKrenu natrag. A sa svih oko njeg se tiskahu stranaBezbrojne mladice druge od radosti, sve dok kroz vrataNe ode. Potom doskora u kolima brzih kota"a, 845Mnogo darova nose# za goste, na obalu stupeKad je ve# potanko on izvijestio svoje o svemuS "im je upoznala njega Hipsipila pozvav ga k sebi.

I njih one k’o goste u svoje povedo%e ku#eLako. Jer Kiparka slatku u njima pobudi 'udnju 850

Hefestu premudromu za ljubav da bi mu%karciOpet jednoga dana cjelovit nastanili Lemno.Onda u kraljevski dvor Hipsipilin Esonov sin seZaputi, drugi pak po$u kud koga namjeri slu"aj,

Izuzev%i Herakla. On svojevoljno kod la$e 855Osta s ne%to drugova %to dr'ahu se po strani.Odmah se kolu grad i gozbama oda s veseljemTe ga ispuni dim od pe"enja. A Herina slavnaSina i Kiparku samu jo% vi%e no besmrtne drugeBogove pjesmama oni ubla'ivahu i 'rtvom. 860

Plovidba se me$utim odlagala iz dana u danStalno, a dugo bi ondje i ostali ni%ta ne rade#



Da postrance od 'ena Heraklo skupio nijeDrugove te im ovako prozborio grde# ih pritom:“Lu$aci, zar nas je krvna udaljila krivnja od doma 865Na%ega? Zar smo iz 'elje za brakom ovamo do%liOdanle, gra$anke svoje zamrziv%i? Zar vam se ovdje

Svidje stanovat i plodnu na Lemnu oranicu orat?Zaista ne#emo biti na dobru glasu, sa stranim!enama tako dugo zatvoriv se. Nit #e nam runo 870Samo po sebi koj’ bog na pro%nje uzet i dati.Vratimo se svak sebi, a njega s Hipsipilom dajtePustite, povazdan nek se izle'ava, dokle god LemnoMu%kom ne napu"i djecom i silnu ne postigne slavu.”

Tako je grdio dru%tvo. No nitko ne smjede o"i 875Podi# i pogledat ga u lice nit i%ta prozborit.Nego napu%taju# skup bez rije"i pohitje%e krenut

Odanle. !ene pak k njima pritr"a%e kada to "u%e.Kao %to p"ele kad ve# oko lijepih ljiljana zujePo%to iz stijene izlete k’o ko%nice, livada pak se 880

Rosna raduje svud, a one sad ovdje sad ondjeSkupljaju sladak plod u letu, tako se 'ene

Okolo mu%karaca nari"u#i sjati%e bri'no.Zagrljajem i rije"’ma opra%taju# se od svakog,Bla'ene bogove mole# da sretan im povratak dadu. 885Tako je molila i Hipsipila primiv za ruke

Jasona, suze joj tekle%to odlazi, gube

#i njega:“Idi i neka te bozi sa druzima 'ivim i zdravim

Natrag dovedu da zlatno svom kralju runo doveze%.Upravo kako to ho#e% i drago ti. Ovaj pak otok 890&ekat #e tebe i 'ezlo mog oca ako kad poslije,Ve# na povratku svom, po'eli% se vratiti amo.Lako bi mogao pak i iz drugih skupit gradovaSilan oko sebe puk. Al ne#e% ti imati takvu!elju, pa tako ni sama ne predvi$am da #e se zbiti. 895

Sjet’ se Hipsipile ipak kad bude% daleko i kad se Vrati%.Al svoju nam rije" ded ostavi koju bih zdu%no

Vr%ila ako li bozi ve# dadu mi roditi dijete.”Njojzi Esonov sin potresen prozbori ovo:“Neka bla'eni bozi, Hipsipilo, ispune tebi 900Sve %to 'eli%. No ti se suzdr'i da tra'i% %to bolje

Za me. Jer po volji bit u domaji Peliji, velim,Meni je dosta. Nek samo me bozi oslobode ku%nji.Nije l' mi su$eno pak u helensku prispjeti zemljuS plovidbe ove daleke, a mu%ko ti porodi% dijete, 905Po%lji ga kada odraste u Jolk pelazgi"ki mojemOcu i majci u boli za utjehu, ako li jo%te

Njih u 'ivotu zate"e, da dalje od onoga kraljaBudu na ognji%tu svom u svojem zbrinuti domu.”



Re"e, i prvi u$e u la$u, a tako i drugi 910U$o%e tada junaci. I uze%e vesla u rukeSjede#i jedan za drugim. A Arg im odrije%i u'adS hridi koju je val zapljuskivao. Nato pak oniVodu veslima dugim svom snagom udarat stanu.

Nave"er pristado%e na otok Atlanta k#eri 915Elektre kako im Orfej zapovjedi eda bi, blagimInicijacijama upoznav%i obrede tajne,Mogli sigurnije plovit po hladnom, groznome moru.O tome ne#u jo% dalje govorit, ve# pozdravljam i samOtok, a zajedno s njim i doma#e bogove kojih 920Oni su obredi tajni, o kojim nam ne valja pjevat.

Odanle veslaj u# preko dubina Crnoga mora!ustro, tra"ku zemlju na jednoj imahu strani,Imbro pak prijeko na drugoj, spram pu"ini. Tek %to je sunce

Za%lo, stigo%e oni do rta ve# Hersoneza. 925Ondje im zapu%e Not silovit, pa izlo'e jedraVjetru i u$o%e k#eri Atamantovoj u brze

Struje. I jedno im more sa strane pu"ine ostaUjutro, drugim pak no#u iznutra kraj Retijskog rta

Plovljahu, idsku zemlju sa desne imaju# strane. 930Ostaviv Dardaniju, pribli'i%e se Abidu.Potom uz Perkotu pak i abarnidski 'al se pjeskovitI uz presvetu jo% Pitieju provezo%e oni.Tako su, eto, po no#i, sve dok se probijala la$a,

Onaj prevalili put kroz Helespont%to virom usklju

"a. 935Ima vrletan neki unutar Propontide otok.

Malo dalje od kopna, od Frigije s usjeva mnogo,Koji se pru'a u more koliko mu prevlaku pla"e,Silaze# strmo na kopno. Na njemu su obale dvijeS lukama dvjema, a le'i ve# preko vode Esepa. 940Okolni narodi ga nazivaju Medvje$a gora.Nju su sinovi Zemlje nastanili bijesni i divlji(to ih okolni ljudi u silnu gledahu "udu.

Jer je presilnih %est na svakom visjelo ruku:Dvije s njihovih "vrstih ramena, a "etiri ni'e 945

Bjehu na bokovima izrasle prestra%nim njima.Prevlaku pak i ravnicu nastani%e tu Dolionci.Med njima Enejev sin je kraljevao juna"ki Kizik,Koga je rodila k#i bo'anskog Eusora Eneta.

Zemljini sinovi nisu, iako stravi"ni bjehu, 950Nipo%to plja"kali njih - Posidon im za%titu pru'’o.Jer Dolionci bjehu od iskona njegova roda.Ondje pristade Arga kad tra"ki ju tjerahu vjetri:Lijepa ju Luka tu na njezinu prihvati plovu.Tamo i malen kamen za sidro izvuko%e oni; 955

Ostave ga pod vrelom, a tako im svjetova Tifij,Pod Artakijom vrelom. I uzmu prikladan drugi,



Te'ak. A onaj prvi po objavi boga Strjelja"aSinovi Nelejevi izatoga - Jonjani - u hram,Kako je bio i red, Atene jasonske smjeste. 960A Dolionci i sam prijateljski im po$e u susretKizik, zajedno svi, pa kada "u%e kud plove,

Kao i kojeg su roda, pozovu ih ljubazno k sebi,Pa ih sklone nek idu jo% naprijed i veslaju daljeI nek u gradskoj luci la$enu prive'u u'ad. 965!rtvenik sagrade tu Apolonu za iskrcaj tada;Podigav ga kraj 'ala, pozabavi%e se 'rtvom.Slatka vina im pak i ovaca podari sam kralj,&ime oskudijevahu. Jer "uo je glas, kada na svom

Pohodu stignu bo'anskom junaci, on odmah da treba 970Prijazno do"ekat njih i ne brinut brigu o ratu.Brada je jednako njemu, k’o Jasonu, po"ela rasti.

Nije mu sudba jo% dala da svojom se ponosi djecom,Nego supruga njemu u domu za trudove jo%teNe zna%e, Meropa k#i Perko#anina %to bje%e, 975

Klita pletenica krasnih. Odskora ju je od oca,Dav%i bo'anstvene dare, sa suprotne doveo strane.

Al je i tako, napustiv i 'eninu sobu i krevet,Bio s njima na gozbi odbaciv%i strepnju iz srca.Jedni pitahu druge izmjence: on ih za svrhu 980Pita%e plovidbe njine i naloge Pelije kralja;Oni pak pitahu njega za gradove susjeda i za(

iroke cio zaljev Propontide. Ali im daljeNije on znao kazat iako su 'eljeli saznat.

Jutrom na visoki Dindim uzi$o%e da bi i sami 985Putove razgledali po onome moru (a drugiLa$u sa sidri%ta prvog u Nasuti pristan izvezu).Jasonovim pak putom taj nazva%e kojim su i%li.Sinovi Zemlje se s brda sa druge sjuriv%i strane,Ulaz u Nasuti pristan zagradi%e golemim stijenjem 990Ozdo, k’o morsku neman %to love kad u$e unutra.

Ali s mla$ima bje%e junacima ondje HerakloOstao, koji hitro savitljivi napev%i na njih

Luk svoj, sastavi jednog za drugim sa zemljom, dok oni,Di'u# komade stijena, na njega ih bacahu ozgo. 995I te je hranila stra%ne grdosije bo'ica HeraJama"no, Zeusova 'ena, da budu Heraklu na muku.

S njim se i ostali smjesta, na povratku njemu u susret,Prije no stigo%e jo% na vidikovac, prihvate klanjaZemljinih - hrabri junaci - sinova, i strijelama svojim, 1000A i kopljima njih do"ekuju#, dokle god sve ih,(to su neprestano na njih juri%ali, pobili nisu.Kao kad duga"ka drva odskora tesana bradvom

Jedno za drugim u redu drvosje"e bacaju na 'alKako bi nakva%ena izdr'ala klinove jake - 1005



Tako se pru'i%e oni u tjesnacu pjenave lukeRedom, glavu i prsa u slanu zagnjuruju# voduJedni, jedan do drugog u gomili, noge pak goreIspru'iv%i na kopno, a drugi nasuprot na 'aluZabi%e glavu u pijesak, a noge duboko u more 1010

Da budu pticama plijen i ribama jedni i drugi.Kad im je dakle borba bez strepnje pro%la, junaciTad ve# odrije%i%e u'ad la$enu na puhanje vjetraTe se kretahu naprijed kroz bujicu valova morskih.La$a je jurila vazdan na jedra, no s dolaskom no#i 1015Snaga ne osta tom vjetru i dalje, ve# suprotan vihorZahvati la$u i nazad ponese, pribli'iv ju tako

Opet gostoljubnim tim Dolioncima. Iste jo% no#iSi$o%e s nje. A jo% se i danas naziva SvetomStijena o koju u hitnji nabaci%e u'ad la$enu. 1020

Nitko pak ne shvati od njih, ne primijeti da je to istiOtok. S neznanja pak Dolionci, zbog no#i, na oneUdari%e junake na povratku, misle#i valjda

Da se makrijski to pelazgi"ki iskrc’o Ares.Oru' je stoga navuku pa na njih digo%e ruke. 1025

S kopljima, %titovima nasrnu%e jedni na drugeNalik na navalu vatre 'estoku %to se razgoriPadnuv u suho grmlje. A tako i urnebes bojniStra%an i raspaljen silno na narod dolionski pade.Ali se nije ni kralj iz pokolja imao vratit 1030

Ku#i protiv sudbine u sobu i postelju bra

"nu,Nego ga Esonov sin, spram njemu kad se okrenu,

Sko"iv%i rani u grudi po srijedi, i kost se od kopljaSmrskala njemu. A on, skotrljav%i se u pijesak,Navr%i svoju sudbinu. Jer nije smrtnicima dano 1035Uma# joj: velika mre'a oko njih je prostrta svuda.Tako, dok mi%lja%e valjda da nevolja ne prijeti grdnaNjemu od onih junaka, te iste ga sputala no#iOna u borbi s njima. I mnogi mu suborci drugi

Bjehu ubijeni tad. Heraklo zatu"e Telekla 1040I Megabronta, a Akast sa Sfodrija oru' je skinu.

Pelej Zelija ubi i brza u boju Gefira,Vrsni kopljanik pak Telamon Basileja smaknu.Ida Promeja opet, a Klitij Hijakinta ubi,Megalosaka pak i Flogija - dva Tindarida. 1045

Enejev sin kraj njih Itimoneja pogubi smjelogI prvoborca junaka Artakeja, koje jo% danasSve stanovnici "aste i slave kao junake.Ostali pak u strahu uzmaknu%e, kao %to jatoGoluba bje'i u strahu od kobaca brzijeh krila. 1050Svi u vrevi na vrata nagrnu%e. Odmah se vikom

Cio ispuni grad na povratku s boji%ta bolna.Ujutro zabludu kobnu i nepopravljivu svoju



Spozna%e obje strane. A grozna obuze tugaMinijske tada junake kad vidje%e Eneju sina 1055Kizika kako le'i u prahu i krvi pred njima.Tri su si cijela dana nari"u#i "upali koseI oni sami i narod dolionski. Potom me$utim

Triput u oru' ju najednom optr"av%i okolo njega,Sahrane ga u grob i u borbama odmjere snage, 1060Kako je red, na poljani limonijskoj. Ondje i sad jo% Stoji nasut taj hum i mogu ga potomci vidjet.Ali ni supruga Klita iza svog ne ostade mu'a,Njegovu smrt ne nad'ivje. Uz zlo to i drugo jo% gorePo"ini: zama"e om"u za vrat. A nju su i same 1065!alile %umske Nimfe oplakuju# njeno skon"anje.I koliko joj suza iz vje$a proli%e na tlo,Od svih bo'ice tih na"ini%e vrutak koj’ zovu

Klitom, da proslave ime te mlade nesretne 'ene.Najnesretniji to je po Zeusu svanuo danak 1070!enam' i mu'evima dolionskim. Nitko se od njih

Nije usudio hranu ni okusit. Dugo zbog svojihBoli pomi%ljali nisu da i%ta samelju 'rvnjem,

Ve# su onako tek 'ivotarili jedu#i prijesno.Ondje i danas, kad za njih izlijevaju godi%nje 'rtve 1075Jonjani koji Kizik nastavaju, navijeke stalno!ito na javnom mlinu za 'rtvene melju kola"e.Otad se dvanaest dana i isto toliko no#i!

estoke podizahu oluje sprje"avaju

# njimaSvaku plovidbu dalje. Me$utim, sljede#e no#i 1080

Ostali svladani snom junaci ve# prije, za vrijemePosljednje spavahu stra'e. A Akast i Ampikov sinakMops su "uvali njih %to bu"no hrkahu u snu.Vodomar tad se nad glavom plavokosom Esonu sina,Alkion-ptica, uzletje najavljuju# krije%te#im glasom 1085Prestanak vjetrova burnih. A Mops to shvati kad za"uTaj proro"anski glas dobrosretni obalne ptice.

Al ju otjera otle bo'anstvo neko, pa sjedePovrh krme la$ene munjevito vinuv se uvis.

Jasona koji je le'’o na mekanim runima ov" jim 1090Drmnu i probudi on u tren i re"e mu ovo:“Esonov sine, ti treba da na to sveto se mjestoUspne% na Dindimu kr%nom, ljepotronu smirio da bi

Majku bla'enih svih, i 'estoke tad #e olujePrestat. Jer takav sam ja proro"anski za"uo netom 1095Glas alkione morske %to le#a%e okolo tebeOzgo dok spav’o si tvrdo, a sve mi potanko zbore#.Od nje su zavisni vjetri i more i od nje je doljeZavisna zemlja sva i sijelo Olimpa snije'nog.

Kada sa svoj ih planina na veliko uzlazi nebo, 1100I sam joj Kronovi# Zeus podilazi, tako i drugi



Besmrtni bla'enici po"a%#uju boginju silnu.”Tako re"e, a on se razveseli "uv%i %to kaza.Pa se razdragan di'e sa le'aja, drugove di'eSve ih po'uruju#i, i kad se razbudili bjehu, 1105Mopsa, Ampiku sina, predskazanja ispri"a njima.

Odmah mla$i junaci iz torova izgnaju voleTe ih otle na strmi povedo%e gorski vrhunac.Drugi odrije%iv%i pak sa Svete stijene u'eta,Uze%e veslat u Luku, u Tra"ku, pa se i sami 1110Penjahu ostaviv%i u la$i ne%to drugova.Makrijski im se vidici i cio kraj preko putaTra"ki ukaza%e tada k’o da su im nadohvat ruke.

Bosporski mra"ni se tjesnac pojavio, kao i humciMisijski, s druge pak strane brzaci rijeke Esepa; 1115Grad Adrastija se i nepejska javi ravnica.

Krupan bija%e tu, u %umi izrast’o "okotLoze, sasu%en posve. Odsjeko%e ga da budeSvetim kipom gorskog bo'anstva, a Arg ga je stes’o

Umje%no. Oni ga tad na o%trljastome bre'uljku 1120Smjesti%e kao pod krov pod vrlo visoke bukve

Koje se, ponajvi%e od svih, ukorijeni%e ondje.!rtvenik pak od %ljunka naslaga%e. Hrastovim li%#emPo%to ovjen"a%e se, prionu%e paljenju 'rtveMajku dindimsku pritom zazivaju#, pre"asnu gospu, 1125Koja u Frigiji 'ivi, i Titiju, s njim i Kilena,

Koji se jedini zovu, a ima ih vi%e, glavariSudbe i prisjednici te Matere idske, koliko

Daktila idskih kretskih imade koje je neko# Nimfa u diktejskoj %pilji Anhijala rodila bila 1130Rukama zahvativ%i objema eaksijske zemlje.Grle# joj koljena zdu%no, zalijevaju# goru#e 'rtve,Esonov molja%e sin da odvrati od njih oluje.Zajedno pak mladi#i, %to njima naredi Orfej,Okretahu se ska"u#, u oru' ju ple%u#i svome, 1135

Ma"ima udaraju# o %titove, da bi se jaukZloslutan razi%ao po zraku %to su ga ljudi

Jo% od tuge za kraljem ispu%tali. Bubnji#em otadI "egrtaljkom uvijek ubla'uju Frigijci Reju.Boginja valjda pozornost na njihove obrati 'rtve 1140&iste, jer se ukaza i povoljni jave se znaci:

Stabla prosu%e plod obilato, zemlja im samaDa da pod nogama cvije#e u mekanoj travi izraste;Zvijeri jazbine svoje napustiv i svoje gusti%eDo$o%e ma%u#i repom. A ona i drugo jo%te 1145U"ini "udo. Jer dotad na Dindimu nikakva vodaNije tekla, a tad im ne prestaju# sama od sebe

S vrha za%umjela su%na. I Jasonovim otadaIzvorom vrelo ono nazivaju okolni ljudi.



Oko boginje tad priredi%e gozbu na gorju 1150Medvje$em pre"asnu Reju proslavljaju#. Ujutro pako,Kad utoli%e vjetri, napusti%e veslaju# otok.Tada se probudi 'elja za takmom u svakom junaku:Tko li #e najzadnji prestat. Jer vedar uzduh bez vjetra

Unaokolo vire uravna i uspava more. 1155Oni pak uzdaju# se u utihu tjerahu la$uNaprijed svom snagom. A nju, %to je jurila morem, ni konjiTad Posidonovi ne bi vjetronogi dosti#i mogli.Ipak, kad se od jakih uzburkalo vjetrova more,Koji se netom pod sumrak sa rijeka podi#i znaju, 1160Napokon izmoreni posusta%e. Al ih Heraklo

Potpuno izmu"ene povla"io jako%#u svojihRuku drmusaju# grede la$ene spojene "vrsto.Kad su me$utim oni, u 'udnji za misijskim kopnom,

Rindaku ve# uz u%#a i veliki grob Egeonov, 1165Ispod Frigije malo, zaplovili gledaju# u njih.Podi'u#i tad brazde na uzburkanome moru.

Veslo on slomi po srijedi. I pade ustranu, jedanKomad u rukama dr'e# objema. A drugi je more

Nosilo struje#i nazad i pralo. I %ute#i sjede 1170Zbunjeno glede#. Jer ruke po"ivat mu ne bjehu vi"ne.Kad se me$utim vrtlar il neki ora" iz poljaVra#a u kolibu svoju s veseljem, za ve"erom 'ude#.Umorna koljena ondje na ulazu prigne pa "u"ne.

Prljav i suh od pra%ine, pa

'uljne promatraju

# ruke, 1175Posve istro%ene, ne jednom svoj trbuh prokune;

Tada stigo%e oni do nasada Kijeve zemljeOko Argantonija planine i Kijevih u%#a.!itelji one zemlje, jer do$o%e u prijateljstvu,Misijci primi%e njih gostoljubivo te im u nu'di 1180Jestvina i ovaca i obilno dado%e vina.Ondje su suhih drva izatoga nosili jedni,Drugi s livada li%#a obilato, le'aj da nastru.

Zgrtali, kresiva pak za potpalu vrtjeli tre#i;&etvrti mije%ali vino u vr"ima, spremali gozbu 1185

Prinose#i pred mrak Apolonu za iskrcaj 'rtvu.Nego, kad druzima svojim doviknu nek dobro se goste,Zeusov se zaputi sin u %umu da bi %to prijePristalo sebi veslo za svoju pripremio ruku.

Na$e vrludaju# potom omoriku koja se nije 1190Niti razgranala odve# nit odve# lisnata bila,Nego kakva ve# jest topola mla$ahna, vitka.Tolika bje%e na pogled duljina i njena debljina.Smjesta tobolac stavi na zemlju, spremnik za strijeleZajedno s lukom pa skinu sa sebe lavovu ko'u. 1195

Toljagom mjedenom, te%kom iz tla ju odozdo potreseTe omorici deblo objema rukama zgrabi



Uzdaju# se u snagu. A %irokim ramenom uprijev,Dobro raskre"iv%i se, sa d$bokim korijenom iz tla,Pripiv se, I%"upa ju sa zemljom %to dr'a%e "vrsto. 1200K’o kad u jarbol la$eni odjednom, a najve#ma kadaZimi zalazit ve# Orion pogubni po"ne,

Udari ozgor brza oluja sjuriv se doljeTe ga s klinima skupa pod prednjim u'ima slomi -Tako ju podi'e on. I ujedno pokupi luk svoj, 1205Strijele, ko'u i topuz pa trkom se zaputi nazad.Dotle je dalje od dru%tva sa mjedenim Hila kr"agomTra'io sveti vrutak studenca eda bi vodePrije mu zagrabio za ve"eru i sve mu drugo

Hitro i kako je red pripremio kada se vrati. 1210Jer mu je zaista sam usa$ivao navike takveKad ga je ve# k’o dje"arca iz o"eva odvuk’o doma

Divnom Tejodamantu kog med Driopima ubiNemilo kada se s njim zbog ora#eg sporio vola.Dakle, Tejodamant bje%e na ugaru brazdio njive 1215

Plugom i muka je njemu dote%"ala dok ga HerakloTjerao ora#eg vola da da mu, %to nije on htio.!elja%e naime vr#i u Driope izliku kobnuZa rat, jer 'ivljahu oni bez imalo brige za pravdu.Al bi me to daleko od moje odvratilo pjesme. 1220Ubrzo prispije Hila do vrela, obli'nji %to ga!itelji Izvorima nazivaju. Tad su ba% Nimfe

Po"ele sastavljat kolo. Jer onim je Nimfama svima,Koliko god ih je tamo nastavalo glavicu ljupku.

Stalo da pjesmama no#u Artemidu navijeke slave. 1225One %to dobi%e gorske vidikovce ili pak rijeke,K’o i "uvarice %uma, s daleka stizahu redom.Tu se me$utim odjednom nad vodom pojavila NimfaVrela ljepotekog onog. I nablizu ugleda njegaSva rumena u svojoj ljepoti i dra'esti ljupkoj. 1230Jer ga je s vedra neba sred mjeseca zrakama svojim

Pun obasjavao mjesec. I razum pomuti njojziKiparka. Kol’ko se pak zabezeknula, jedva se sabra.

Nego, tek %to je on u brzac zaronio kr"agUstranu nagnuv%i se, i silno za%umjela voda 1235Teku# u zvonku mjed, a ona u istome trenuStavi njemu odozgo na vrat svoj lijevi lakat!ude# u nje'na ga usta poljubit, a desnom ga rukomUsto povu"e za "lanak i usred vira ga baci.Junak mu, Elatov sin Polifem, za"uje povik, 1240Jedini od drugova, %to naprijed i$a%e putem.&eka%e naime Herakla gorostasnog kad li #e do#i.Sti'e u jednom skoku do Izvora, kao %to divlja

Zvijer, do koje je do%la s daleka bleka ovaca.Krene za njima gla$u pod'e'ena, ali do stada 1245



Ne sti'e, jer su ih u tor zatvorili sami pastiri.Ona pak stenje i bijesno, sve dok se ne zamori, urla.Tako stenja%e glasno i Elatov sin tad onudaOkolo idu# i vi"u#, no vika mu postade mukla.Smjesta u potragu krenu izvukav%i veliki ma" svoj: 1250

Nije li zvijerima plijenom on postao il su ga samaLjudi uvrebali pak i k’o lagan odveli plijen?Na tom se putu ondje sa samim srete HeraklomGoli vitlaju# ma" u pesnici. Dobro ga spaziDok se 'urio k la$i u sumra" ju. !alosnu odmah 1255Nevolju ispri"a njemu, a srce ga stislo od sipnje:“Jadni"e, ja #u ti prvi objavit u'asnu 'alost.

Hila se ne#e 'iv, na izvor oti%av%i, vratit,Nego ga razbojnici, nasrnuv%i na njega, vodeIli ga razdiru zvijeri. Jer njegove krikove za"uh.” 1260

Tako re"e, a njemu, kad "u, niz sljepo"ice curkomZnoj pote"e i crna u utrobi krv mu uskipje.Razgnjevljen na zemlju baci omoriku, tr"ati stade

Putem kuda ga noge pohitjela no%ahu same.Kao kad pojuri bik jer obad njega ubode, 1265

Ostaviv livade svoje i lokve te za pastireNe mari niti za krdo pa sad bez prestanka hodi,Sad se zaustavi pak i %iroku podi'u# %ijuMu"e, ispu%ta rik, jer gadan 'alac ga rani -Tako bjesne# i on, sad stalno napreza%e brza 1270

Koljena, na promin sad pak odmaraju# se od trudaProdorne pu%ta%e krike daleko gromovitim glasom.

Kad je jutarnja zvijezda nad najvi%e vrhe uza%la,Odmah povoljni vjetri zapuha%e. Brzo im TifijViknu nek u$u u la$u i neka iskoriste vjetar. 1275Smjesta nestrpljivo se ukrca%e, sidra la$enaDignu, izvuku visoko i podignu, zategnu u'ad.Jedra se nadmu po srijedi od vjetra i dalje od 'alaVeselo se provezu uz kraj Posidonova rta.

Kada s nebeskog svoda vedrooka Zora zablista, 1280S obzorja podi'u# se, i kad se staze zasvijetle

I od svjetlosti sjajne zablistaju rosne poljane,Shvati%e tada da njih s neznanja napusti%e svoga.Nastade 'estoka sva$a me$u njima, nastade silnaPrepirka nisu li po%li, a najboljega od svojih 1285

Ostavili drugova. U svojoj nemo#i zbunjenNije Esonov sin zargovar’o ni ovaj ni onajPrijedlog, ve# sje$a%e s te%kom u sebi tugom, u du%iGrizu# se. Spopade gnjev Telamona pa #e ovako:“Sjedi% ovako mirno, jer tebi po#udno bje%e 1290Ostaviti Herakla. U tebi se rodila mis’o

Kako #e njegova slava u Heladi zasjenit tebeAko nam bogovi dadu da natrag se vratimo ku#i.



Ali %to vrijede rije"i? Jer i bez tvojih dragovaPo#i #u, koji su taj lopovluk po"inili s tobom.” 1295Re"e, i nato sko"i na Tifija, Hagniju sina.O"i mu bijahu nalik na kolute zatorna ognja.Tako bi ponovo natrag u zemlju misijsku stigli

Sna'no se bore#i s morem i stalnim zavijanjem vjetraEakova da sina 'estokim rije"ima nisu 1300Uspjela od tog odvratit dva sina Boreja tra"kog,Jadnici! Jer ih je grozna ubudu#e "ekala kaznaOd Heraklovih ruku, %to ne dado%e ga tra'it.Kad su se vra#ali naime s igara za Peliju palog.On ih na Tenu ubi oblivenom, nagrnu na njih 1305

Zemlju i za njih dva odozgo podigne stupa.Jedan od kojih, na "udo ne"uveno ljudima %to gaGledaju, mi"e se, trese, na puhanje Boreja bu"nog.

I, to se imalo tako ubudu#e jednom dogodit.Njima se tada Glauk iz %umnog pomoli mora 1310Koji veleumni tuma" bo'anskog Nereja jeste.

&upavu glavu visoko i rutava podi'e prsaOzdo iz kukova uvis i sna'nom pograbi rukom

Krmenu gredu la$enu i uzbu$enima viknu:“Za%to suprotno volji i htijenju velikog Zeusa 1315!elite vodit u grad Eetov smjelog Herakla?Njemu su$eno jest u Argu Euristeju gordomKinje#i se izvr%it svih onih dvanaest djela

Pa uz ognji%te s boz’ma prebivat, dovr

%i l' onoMalo %to mu preosta. Stog nemojte "eznuti za njim. 1320

Tako je i Polifemu na u%#u Kijevu sazdatSu$eno preslavan grad za Misijce, s trudom, a potomSvoju sudbu navr%it u beskrajnoj halipskoj zemlji.Hilu pak bo'ica nimfa iz ljubavi u"ini svojimSuprugom, zbog koga oni odlutav%i pu%teni bjehu.” 1325Re"e, i zaroni u val virovit utonuv%i do dna.Burkana vrtlozima oko njeg se pjenila voda

Grimizna, koja iz mora k’o kotla zapljusnu la$u.Radosni budu junaci, a Eakov sin se Telamon

Po'uri k Jasonu pri#i. Vrh ruke njegove potom 1330Svojom obuhvati rukom i poljubi pa #e ovako:“Nemoj se, Esonov sine, naljutit ako ti %togodSkrivih u svojoj ludosti. Jer bol me nagnala silna

Rije" da izre"em drsku i nesnosnu. Ali tu krivnjuVjetrima dajmo, a mi k’o i prije budimo slo'ni.” 1335Njemu pak Esonov sin odgovori mudro ovako:“Prijane, ti si me zbilja uvrijedio nemilom rije" juRekav med ovima svima da "estitom "ovjeku ovomZgrije%ih. No grdnu srd'bu ja ne#u gajit u sebi

Uvrije$en odmaloprije, jer nisi zbog krda ovaca 1340Ni zbog kakva imetka ovako planuo ljutnjom,



Nego zbog "ovjeka druga. No nadam se da #e% se takoBorit i s drugim zbog mene, ukol’ko kad do$e do toga.”Re"e pa sla'u#i se k’o i prije, sjedo%e potom.Ona pak dvoj’ca - Polifem, sin Elatov, po volji Zeusa 1345Im’o je Misijcima osnovati grad i sagradit

Daju# mu ime po rijeci, a drugi Euristeju posleSvr%it i stoga se vratit. Zaprijetio im se da ho#eSmjesta misijsku zemlju poharat ne otkriju l’ njemuKakva je Hilina bila sudbina, je l’ 'iv ili mrtav. 1350Za nj mu taoce da%e izabrav iz naroda svogaNajplemenitiju djecu i jo% se zakle%e njemuNikad da ne#e odustat od mu"ne potrage za njim.

Stog stanovnici Kija i danas tra'e jo% Hilu,Sina Tejodamantu, i misle na sagra$en dobro 1355Trahin. Jer upravo tu je Heraklo nastanio djecu

(to mu ju posla%e ti da k’o taoce vodi ih otle.La$u je cijeloga dana i cijele nosio no#iVjetar pu%u# 'estoko. No nije nimalo puh’o

Kada je svitala zora. A spaziv%i isturen vr%ak 1360Kopna, iz zaljeva onog dobrano %irok na pogled,

Uza nj s izlaskom sunca na vesla prista%e oni.Nedugo potom se zora pokaza, %to bje%e im 'elja.



DRUGO PJEVANJEOndje govedske staje i obor Amika bje%e,Osorna bebri"kog kralja; kog najdrzovitijeg od svihLjudi rodila bje Posidonu, plemenskom ocu,

Neko# Melija Nimfa Bitinjanka legav%i s njime.A za tu$ince je on nedoli"an donio zakon: 5Nitko da ne#e oti#i tko s njim se u %akanju ne biOgled’o prije, i ve# je pogubio susjede mnoge.Tako i tada, kad sti'e do la$e, zanemari saznatRazlog plovidbe nj ine, i tko su, u obijesti svojoj,Nego smjesta med svima ovakvu izgovori rije": 10

“&ujte, potucala morska, %to vama prili"i znati.Zakon je kako nitko od tu$lnaca tko k namaBebri"anima do$e ne odlazi ku#i se vratit

Prije negoli svoje na moje ne podigne ruke.Stoga mi najboljega iz svog odaberite dru%tva 15Te ga dovedite amo da sa mnom se bori na %ake.

Ako se oglu%ite i zakone zgazite moje,Sna# #e vas u zao "as bez sumnje nevolja kruta.”

Re"e bahato zbore#. A njih, kad "u%e ga, divljiSpopade gnjev. Polideuka nadasve pogodi prijetnja. 20Odmah k’o prvoborac pred drugove stade i re"e:“Prestani sad i zlom ne prijeti nam silom tko god da,Di"e# se, jesi. Jer zakon po%tovat #emo, %to veli%.

Sam#u se odmah rado, obe

#ajem, ogledat s tobom.”Tako bez krzmanja re"e. A on ga kolutaju# o"’ma 25

Pogleda kao i lav kog rani koplje, a ljudiOpkole ga u gorju. A on, i pritije%njen mno%tvom.Ne mari jo%te za njih, ve# vidi onoga samo&ovjeka %to ga je prvi ve# ubo, al ubio nije.Tad pak Tindarejev sin dobrano izvaljan, tanak 30Odlo'i pla%t %to ga njemu, da bude mu gostinski poklon,Darova Lemnjanka neka. A onaj dvostruki mrki

S kop"ama skupa ogrta" i kvrgavu pastirsku #uluBaci %to no%a%e ju od divlje masline gorske.

Smjesta, "im u blizini zamotri%e pogodno mjesto, 35Svoje drugove sve, odvojiv ih, smjeste po pijesku.Gra$om oni ni stasom, kad gleda% ih, ne bjehu sli"ni.Nego je jedan il groznog Tifoeja ili i same

Zemlje sli"io "edu "udovi%nu, kakve je negdaRodila gnjevna na Zeusa. A drugi, Tindarejev sinak, 40Ravan bje nebeskoj zvijezdi %to prekrasne odsjaje %aljeS pove"erja kroz no# kad pojavi se na nebu.Takav bje Zeusov sin. Jo% svijetle mu nicale malje,Jo% mu vedrina bje%e u o"ima. Ali mu smjelost

Kao u zvijeri je rasla i sr"anost. Rukama mahnu 45Ku%aju# jesu l' mu one dobrano gipke k’o prije,



Nisu l' od umora skupa i veslanja postale te%ke.Amik se u tom me$utim ne oku%a. Podalje %utkeStaja%e uprijev%i o"i u njega, a srce mu tuklo,Nadulo se u 'elji da krvlju mu oblije grudi. 50Njima pak u sredini Likorej, Amikov sluga,

Pred noge stavi po dva neobra$ena i suhaRemena sa svake strane. A bijahu kruti veoma.Amik se pak Polideuku bezobraznim obrati rije"’ma:“Ja #u ti rado sam uru"it od ovih koj’ 'eli%, 55I bez 'drijeba, da poslije potu'it se ne mo'e% na me.Nego, omotaj ruku! Kad iskusi%, mo#i #e% drugomRe#i koliko sam ja u rezanju volujskih suhih

Ko'a bolji i ljud’ma da okaljam obraze krvlju.”Tako re"e, no on mu ne uzvrati ni%ta za sva$u. 60Mirno nasmije%iv%i se, %to le'ahu mu do nogu,

Remene uze bez rije"i. A Kastor i veliki TalajPri$e mu, Bijantov sin, i remenjem stegnu mu %akeBrzo, veoma 'ustro sokole#i ga za borbu.

Aret i Ornit to onom u"ini%e ne znaju#, lude, 65Da su ih posljednji put u zloj povezali sudbi.

Kad se s remenjem pak ponaosob pripremili bjehu.Odmah digav%i uvis pred lice pesnice te%ke.Jedan na drugoga svom 'estinom krenu u sukob.Bebri"ki kralj tad sme k’o val podivljali morski 70(to se na brzu la$u obru%uje koja se jedva

Izmi"e njemu, vje

%tini zahvaljuju

# svog kormilaraMudra, kad val ve# hrli da prodre joj unutar trupa.

Tako je gonio on Tindareju sina ne daju# Njemu predahnut. No taj je neozlije$en izmic’o stalno 75Pametno napadima. A spoznav%i odmah da divljeBoksa, u "emu je jakost i ujedno slabija strana,Stane "vrsto na mjestu i izmijeni udarce s njime.K’o kad u grede la$ene, za klinove otporne brze,Ljudi, drvodjelje stanu zabijati ih da u$u 80

Tuku#i maljevima, i odzvanja jedan za drugimZveket do zasi#enja, i obrazi tako i brade

S obje im je"ahu strane. I silan se razlije'e cvokotZubi. No stoje# na mjestu ne prestado%e se tu#iSve dok pogubna sipnja oboj’cu izmorila nije. 85Odmako%e se malo pa obrisa%e sa "ela

Obilan znoj, do daha od zamora dolaze# te%ko.Potom ponovo jedan na drugoga srnu k’o dva kadRazjarena se bika za junicu bore na pa%i.Tada naposljetku Amik, na no'ne se digav%i prste, 90Protegnu se k’o onaj %to ubija bika i te%komRukom zamahnu na nj. No on mu do"eka napad

Nagnuv%i ustranu glavu, i lakat mu pogodi rameMalo. A on kraj njega primaknuv se korak po korak,



Zviznu ga iznad uha odozgo i skrha mu kosti 95Glave. A on od boli na koljena pade. A natoMinijski kliknu junaci, jer ispusti du%u odjednom.Nisu Bebri"ani pak zanemarili svojega kralja,Nego toljage "vrste svi zajedno dignuv i koplja.

Na Polideuka pravo u du%manskoj namjeri krenu. 100Ali stado%e preda nj izvukav%i ma"eve svojeO%tre iz korica druzi. I prvi "ovjeka raniKastor, kad taj nasrnu, u glavu. A ona se na dv’jeRaskoli strane te amo i tamo na ple#a mu pade.Sam Itimoneja pak golema i Mimanta ubi. 105Prvog, nasko"iv%i petom, munjevito zgodi u prsa

Nogom i svali u prah, a drugog, kad pri$e mu bli'e,Desnom rukom on tad svrh obrve udari lijeveTe mu odadre vje$u i oko mu ostade golo.

Orit pak, Amikov drug, sa svoje obijestan snage 110Talaja, Bijantu sina, u trbu%nu rani %upljinu.Ali ne ubije njega, jer mjed mu probu%i samo

Pojas doprijev do ko'e, no utrobu ne taknu njemu.Isto tako pak Aret izdr'ljiva odgura borca

Ifita kija"om "vrstom i udari, Euritu sina. 115Al jo% nedosu$ena zloj smrti. Nego je i samUbrzo imao biti ubijen od Klitija ma"em.I, tad Likurgov sin drzoviti Ankej zavitlaSvojom velikom bradvom odjednom i pred sobom dr'e#

Crnu medvje$u ko

'u u ljevici usko

"i posred 120Bebri"ana k’o bijesan. A s njime pojuri%e skupa

Sinovi Eakovi i s njima bojovni Jason.K’o kad u torovima prestravljuju bezbrojne ovceJednoga zimskog dana, kad krenu, vukovi sivi,Kri%om od nju%kavih pasa i kri%om od samih pastira 125Vrebaju# koju #e prvu zasko"iti mo#i i zgrabit,Pomamno motre# sve skupa, a one se odsvud nasumceSti%#u i padaju jedne preko drugih, - tako i oni

Bahate Bebri"ane prestravi%e do smilovanja.Kao %to kada pastiri ov"ari ili p"elari 130

Veliko mno%tvo p"ela u pe#ini tjeraju dimom.One pak neko se vrijeme u svojoj ko%nici skupe,Zuje i bje'e smeteno, a potom gu%ene dimom,Koji se dalje %iri, daleko iz pe#ine jure;

Tako dugo ni ti ne izdr'a%e, nego se raspu 135Unutar Bebrikije dojavljuju# Amikov usud.Lude! A ne vidje%e da drugo ve# im je blizuBilo ne"uveno zlo. Jer nasadi njini i selaBijahu plja"kani tad od du%manskog Likova kopljaI marijandinskog ljudstva u odsustvu njihova kralja. 140

Jer se borahu vijek oko zemlje bogate gvo'$em.Ve# su im ru%ili staje i obore oni junaci.



Ve# su bezbrojne ovce okru'iv odijelili za se.Tako da netko med njima ovakvu rije" izre"e:“Sudite %to bi u svom kukavi"luku "inili oni 145Da je ikako bog i Herakla doveo amo.Naime vjerujem ja da u njegovu prisustvu ne bi

Do%lo zacijelo do borbe na %ake, ve# kad je izlo'itZakone do%ao kralj, zaboravio bi smjestaZakone svoje i hrabrost pod toljagom zbore# o njima. 150Mi smo zaista njega, otploviv na more, na kopnuOstavili ne mare#. No dobro svatko #e od nasUvidjet pogubnost zla i sam kad taj je daleko.”Re"e, no to se sve dogodilo Zeusovom voljom.

I, tad osta%e tu preko no#i te vi$ahu rane 155Ranjenicima svojim, a besmrtnim bozima 'rtvePrinijev%i, veliku gozbu priredi%e. Nikoga pako

Nije svladavao san uz kr"ag i goru#e 'rtve.Plavu ovjen"a%e kosu svrh "ela ubrav%i li%#aLovora blizu 'ala uz koj i priveza%e u'ad 160

Pjevaju# hvalospjev skladno uz formingu Orfeja svogaTe je u njihovoj pjesmi u'ivala obala cijela

Bez povjetarca, u slavu iz Terapne Zeusova sina.Ali kada je sunce obasjalo rosne bre'uljkeS obzorja podi'u# se i bude# pastire ovaca, 165Tada odrije%i%e ve# u podno' ju lovora u'adI ukrca%e plijen koliko ga treba%e ponijet

Te se uz puhanje vjetra na vrtlo'ni usmjere Bospor.Ondje se sprijeda, pred la$om na vrletnu nalik planinu

Podi'e val iz dubine k’o da #e se obru%it na nju, 170Stalno se podi'u#i nad oblake. Mog’o bi re#iZloj da ne#e% sudbini uma#i, jer ba% po srediniLa$e prijete#i visi k’o oblak. Ali se ipakSlegne, ukoliko tad kormilara sposobna ima.Stoga zahvaljuju#i vje%tini Tifija i ti 175Sigurno, mada u strahu, putovahu. Sljede#eg dana

Tinijskoj zemlji nasuprot priveza%e konope svoje.Ondje Agenorov sin na obali ima%e ku#u

Finej koj’ najgora zla med ljudima svima pretrpjeZbog svog proro"kog dara %to njemu ga udijeli neko# 180Letin sin. Al se nije ni toliko 'ac’o da svetuMis’o i samoga Zeusa prenese ljudima vjerno,

Iz tog je razloga njemu dugotrajnu poslao starostSlatko mu oduzev svjetlo iz o"iju. Nije mu daoBezbrojnim jelima se veseliti %to su mu uvijek. 185Pitaju# za proro"anstva, donosili susjedi ku#i,Nego kroz oblake se odjednom sjuriv%i blizu,Harpije kljunovima iz usta su njemu i ruku

Hranu grabile stalno. I kad%to je njemu ni trunkaNe osta, kad%to pak malo, da mo'e pre'ivjet u tuzi. 190



Po njoj i pljesniv vonj pro%iri%e tako da nitkoNe smjede prinijeti nju do grla, ve# bi dalekoStajao: tol’ko ostatci od njihove vonjahu gozbe.&im je me$utim glase i buku "uo tog mno%tva,Po$e da pristupi k njima u prolazu, jer mu po Zeusu 195

Bje prore"eno, kad do$u, da svog #e se nau'it jela.S postelje uspraviv se, k’o nestvarna prikaza u snu,(tapom po%tapaju# se, na vrata iza$e suhihNogu pipaju# zi$e, od slabosti i u starostiDrhtavih nogu u hodu. U ne"isti suho mu tijelo 200Usahlo, dok mu je ko'a vezivala jedino kosti.Izi%av%i iz ku#e, na pragu dvori%nih vrata

Sjede umornih nogu. Vrtoglavica ga mrkaObuze; pri"ini mu se da zemlja pod njim se kre#eUokrug te bez glasa u nemo#no mrtvilo pade. 205

Kad ga vidje%e takva, oko njeg se oni u "uduSkupi%e. On im me$utim, iz dna uzdahnuv%i grudi,S velikom mukom ovakve izgovori proro"ke rije"i:

“&ujte, najbolji od svih Helena, ako ste zbiljaVi to %to sada ih evo na kraljevu zapovijed groznu 210

Vodi sa sobom Jason na la$i Argi po runo.Vi ste to pouzdano. Jer sve mi moj razbor jo% znadeU proro"anstvima svojim. Zahvaljuju# upravo tebi,Gospode, Letin sine, u te%kim mukama 'ivim -Zeusa vam Pribjegarskog, pred koj im najvi%e strepe 215

Grje%nici, Feba radi i same Here vas molim,Koje se najvi%e od svih bogova sje#ate putem,

Meni pomoz’te i rije%’te prenesretna "ovjeka bijedeI ne oti$ite otle napustiv me bez sa'aljenjaTako. Jer nije mi samo Erinija stala na o"i 220Petom i teglim starost za koju se ne vidi kraja,Nego se na ta zla nadovezalo najgor"e drugo.Naime, Harpije meni iz usta otimlju jeloUz nezamislivo zlo se obaraju# odnekud na me.

Ni%ta ne mogu smislit da s’ obranim, nego bi sam svoj 225Lak%e vlastiti um obmanuo misle# na ru"ak

Negoli njih %to tako strjelovito lete kroz uzduh.Ali ako mi malo i ostave katkada jela,Pokvaren ispu%ta to i jak, nepodno%ljivi zadah.Ne bi nikoji smrtnik ni trena izdr'’o blizu, 230

Ni kad bi imao taj od "elika kovano srce.Ali me zaista gorka i stra%na zadr'ava nu'daOstat i, ostaju# tu, u kleti trbuh to stavljat.Bog je prorek’o pak da #e sprije"it ih Boreja sinci,Ali da ne#e ti k’o tu$inca obraniti mene - 235Ako sam zaista Finej, med ljudima slavan s bogatstva

Neko# i proro"kog dara, a otac me rodi Agenor,Sestru im pak za 'enu, med Tra"anima kad vladah,



U ku#u svoju dovedoh, Kleopatru, darove dav%i.”Kaza Agenorov sin. I potresna obuze su#ut 240Svakog junaka, a dva nadasve Boreju sina.Otrv%i suzu oboj’ca mu pri$o%e. Zet mu ovakoRe"e dr'e#i ruku u ruci utu"ena starca:

“Jao jadni"e, velim, nesretnijeg od tebe nikogNema med ljud’ma. Ta, %to te toliki sna$o%e jadi? 245Bogove si u kletoj uvrijedio, valjda, ludostiKako si proro%tvu vje%t. Stog na te se ljute veoma.Ali se pla%imo ipak, iako 'elimo pomo#’,Ne znaju# je li tu "ast dodijelio upravo namaBog. Jer prijetnje su ljud’ma na zemlji od bogova vrlo 250

Jasne. I ne#emo ih zaustavit prije kad do$u,Harpije, makar to silno i 'eljeli, dok ne obre"e% Da se bogovi ne#e zbog toga od nas odvratit.”

Tako re"e, a starac spram njega podi'e prazneZjene otvoriv%i ih i ovim mu uzvrati rije"’ma: 255“(uti! Nemoj mi to na pamet stavljati, dijete!

Tako mi Letina sina %to nau"i mene proricatRado, tako mi klete sudbine %to zadesi mene,

Kao i oblaka ovog %to moje zastrije o"i,Podzemnih k tomu bogova - ni mrtvu mi ne bili skloni, 260Ne#e nikakva gnjeva zbog pomo#i biti od boga.”Potom na prisege te oboj’ca ga 'eljahu branit.Odmah mladi junaci priredi%e starini jelo,

Budu#i posljednji plijen za Harpije. Blizu oboj’caStanu da uzmognu njih, kad nalete, ma"ima odgnat. 265

I, u trenutku kad je taj starac dodirnuo jelo,One se smjesta, k’o grdne oluje ili k’o munje,Tad neo"ekivano iz oblaka sjure i sko"eKri"anjem pomamno jela zahtijevaju#. Uto junaci,Kada ih ugleda%e, zavika%e. One pak krije%te#, 270Po%to po'dera%e sve, odletje%e povi%e moraVrlo daleko. A vonj nepodno%ljivi ostade ondje.

Ali za njima tad dva Boreju sina odostragMa"eve podigav%i potr"a%e. Zeus im je naime

Neiscrpivu snagu udahnuo. Ne bi bez Zeusa 275Mogli ih pratit, jer uvijek pretekle bi one olujeZefirske kad bi god i%le ka Fineju ili od njega.Kao u gudurama kad psi %to vje%ti su lovu

Za kozorozima ili srnama nju%kaju# tr"e,Zamalo dosti'u njih za le$’ma iste'u# se njima, 280Zubima %kljocaju#i sa vrha "eljusti zalud.Tako Zet i Kalaid, veoma blizu im lete#,Pru'ahu za njima ruke 'ele#i ih prstima dose#.Oni bi zaista njih raskomadali usprkos boz’ma

Stigav ih vrlo daleko na Otocima %to plove, 285Da ih Irida brza, niz eter se vinuv%i s neba,



Ne vidje te ih sprije"i i ovo napominju# re"e:“Harpije, Boreja sinci, %to psi su velikog Zeusa,Ma"ima slobodno nije ranjavat. No ja #u se samaZaklet da one mu ne#e jo% dolazit niti ga dirat.” 290Tako re"e, pa liju# ljevanicu zakle se Stigom,

Pred kom se bogovi svi i najve#ma je'e i strepe,Da te ubudu#e ne#e pristupiti Fineja domuVi%e, Agenoru sina, jer tako i su$eno bje%e.Na tu popusti%e kletvu; okrenuv se pohrle nazad 295K la$i. A ljudi zbog toga Strofadima poslije nazovuOtoke te %to ih prije nazivahu Otoci plovni.Harpije s Iridom se razido%e: one u %pilju

Za$o%e Minojevu na Kreti, a ona uzletjePoslije vremena nekog na Olimp krilima brzim. 300A junaci me$utim, posvema oprav%i tijelo

Prljavo onomu starcu, prineso%e ovce za 'rtvu(to su ih dotjerali iz oteta Amiku plijena.Kad su u ku#i pak priredili veliku gozbu,

Gostili su se sjede#i. A s njima se gostio Finej 305Pohlepno, kao neko# u snovima, radosna srca.

Potom, po%to se jela i pila nau'ili bjehu,Cijelu bdjeli su no# i%"ekuju# Boreja sine.Sam je pak onaj med njima kraj ognji%ta sjedio staracZbore# o plovidbi njinoj i uspjehu njihova puta. 310“&ujte me sad! Dabome, svu istinu nemate pravo

Znat, no koliko to bozi dopu%taju, ne

#u vam skrivat.I prije Zeusov um povrijedih u svojoj ludosti

Redom prori"u#i sve i do kraja. Jer on sam ovakoHo#e: da ljudima se objavljuju proro%tva bo' ja 315Nepotpuno, da %togod i bo' jeg pri'eljkuju uma.Kada ve# oti$ete od mene, tad najprije #eteCrne hridine dvije u morskom vidjet tjesnacu.Velim da nitko im nije umaknuo, pro%ao kroz njih.Naime, nemaju dolje za potporanj korijene svoje, 320

Nego se srastaju "esto u jednu stoje# nasuprot.Silna ih morska voda odozgo zapljuskuje kipte#,

Tako da zaglu%no ukrug odjekuje obala kr%na.Stoga slu%ajte sada, uva'ite savjete moje,Ako li pametno zbilja i bla'ene bogove %tuju# 325Plovite, ako tek tako, po svojoj glavi i ludo

Ne srljate u propast prepustiv se mladosti svojoj.Velim vam, pustite prvo za pokus, za povoljan predznak,Ispred la$e daleko golubicu. Ako kroz oneHridine do u Pont nepovrije$ena preleti, 330Nemojte vi%e ni sami odga$ati zadugo put svoj,Nego stisnuv%i dobro u svojim rukama vesla,

Morski sijecite tjesnac, jer spas vam ne#e tolikoBiti u molitvama koliko u jakosti ruku.



Stoga najbolje bit #e, zapu%taju# ostalo, radit 335Smjelo. No bozima prije pomolit se ne branim vama.Ako pak lete# posrijedi kroz hridi nastrada ptica,Tad se okrenite nazad, jer mnogo je bolje pred boz’maPovu# se. Ne biste naime med hridima mogli uma#i

Usudu zlu, ni da je od 'eljeza sazdana Arga. 340Jadnici, nemojte se usudit mi proro%tva gazitMislite l' da sam i triput toliko nepo#udan kol’koNebeskim bozima jesam il da sam i vi%e im mrzak.Ne usud’te se pro#i sa la$om bez znamenja pti" jeg.Bit #e kako ve# bude. A umaknete li kako 345Sudaru hridi te 'ivi i zdravi stignete u Pont,

Plovite odmah i zemlju Bitinjana imajte zdesnaGrebena "uvaju# se uz obalu, dokle god RebuNe minete, rijeku brzoteku, i Crnu stijenu

I dok ne stignete na tinijski otok u pristan. 350Otle se skroz preko mora zaputite, nije daleko,U marijandinsku zemlju nasuprot i pristan’te ondje.

Tu se nalazi put %to spu%ta se dolje ka Hadu;Aherontski se rt poisturen di'e visoko.

Vrtlo'ni Aheront pak presijecaju# rt sam duboko, 355Lije, ispljuskuje vodu iz velika raspukla 'drijela.Odmah za njim uz mnoge Paflagonaca bre'uljkePro# #ete, kojima prvo Ene#anin vlada%e Pelop.A od njegove krvi i potje"u, kako se di"e.

Ima pak nekoji rt nasuprot Medvjedu onom 360Velikom, odsvuda strm, a Karambom ljudi ga zovu.

Borejeve oluje nad njime se nadvoje dijele,Tako jako u eter, na pu"inu okrenut, tu"e.Kada se oplovi taj, ve# Veliko ondje se 'aloPru'ilo uza nj. Me$utim, na kraju Velikog 'ala, 365Iza rta %to str%i, strahovito hu"e#i strujeRijeke se Halija liju. A za njim se Irida struje# Nablizu, manja, valja u more s virima bijelim.

Odanle dalje naprijed iz kopna se pru'a i stra%iVelik i isturen Ankon. A zatim Termodont na u%#u, 370

(to u zaljevu mirnu pod rtom temiskirskim le'i,Izlijeva vodu, no prije po %irokom protje"e kopnu.Ondje se Deantska stere poljana, a u bliziniTri su amazonska grada, a dalje Halibljani 'ive,

Najkukavniji ljudi, na kr%noj i oporoj zemlji, 375Radnici kojima le'i na srcu obrada gvo'$a.Ovcama bogati pak Tibarenci prebivaju do njihBlizu, povi%e rta Genetova gostinskog Zeusa.Za njima susjedi pak Mosineki nastavaju redomKopno obraslo %umom i obronke, padine gorske, 380

Posagradiv%i sebi na drvenim stupima ku#e,Da%"ane, kao i tornje dobrano sazdane %to ih 381a



“Mosine” zovu, a otud i sami dobi%e ime. 381bPro%av%i pokraj njih, uz ogoljen pristan’te otok.Nastojte na svaki na"in odagnat bezobrazne silnoPtice %to uistinu u golemom dolaze brojuNa taj nenastanjen otok, na kojem sagradile bjehu 385

Aresu kameni hram amazonske kraljice dvijeNa svom pohodu bojnom - Otrera i Antiopa.Naime, ondje #e pomo# iz nemila do#i vam mora,O "em ni rije"i. I stoga, k’o prijatelj 'elim vam re#i,Stanite! Ali %to treba da ponovo proro%tvom svojim 390Zgrije%im kazuju# sve pojedinosti potanko vama?Dalje od otoka naprijed i kopna na suprotnoj strani

Hrane se Filiri, 'ive. A dalje od Filira jesuMakroni, za njima opet plemena silna Behira.Nastavljaju# se na njih Sapiri prebivaju redom, 395

Za njima susjedi potom Bizeri, a svrh njih se samiBojovni Kol%ani ve# nadovezuju. Nego se la$iDajte dok ne stignete do najzaba"enijeg mora,

Gdje preko kitejskog kopna, s Amarantskih gora dalekoDolaze#i i preko poljane zvane po Kirki, 400(iroku struju Fasid viroviti lije u more.Tjeraju#i pak la$u u pravcu u%#a te rijeke,Tornjeve kitejskoga zamotrit #ete Eeta,Kao i Aresov gaj sjenoviti, gdjeno na runoRastrto navrh bukve, oko sebe gledaju#, pazi 405

Zmaj,"udovi

%te stra

%no za o

"i. Ni danju ni no

#uNjegove besramne o"i ne svladava okrjepan sanak.”

Tako re"e, a njih strah obuze kako to "u%e.Dugo stajahu tako onijemjeli. Napokon re"eJunak, Esonov sin, u svome nemo#an jadu: 410“Star"e, ti si nam sad objasnio kako tegobePlova prevladat i dao nam znak po kom #emo prije#i,Ako te poslu%amo, kroz u'asne hridine u Pont.Ho#emo li se pak u Heladu poslije vratit,

Njima umaknuv, i to bih od tebe volio "uti. 415Kako da radim i kako da opet prevalim morem

Toliki put, bez iskustva i s druzima svim bez iskustva?Kol%anska Ea pak le'i na kraju mora i zemlje.”Re"e, a njemu starac odgovori ovo i kaza:“Sinko, onoga "asa kroz kobne kad pobjegne% hridi. 420

Ne boj se! Jer #e iz Ee bo'anstvo te voditi drugimPutom, dok #e% u Eu napretek imat vodi"a.Nego, prijani moji, na lukavu mislite pomo# Bo'ice s Kipra, jer slava i uspjeh vam ovise o njoj.Ali me nemojte vi%e o tome pitati dalje.” 425Re"e Agenorov sin. Auto nablizu njemu,

Sunuv%i dolje kroz eter, dva sina Boreja tra"kogStupi%e nogama hitrim na prag. I junaci sa svojih



Sjedala sko"i%e nato kad vidje%e kako su stigli.Na navaljivanje njino, od umora zadihan silno. 430Te%ko jo% hvataju# dah. Zet ispri"a kako dalekoHarpije gnahu i da ih da smaknu ih Irida sprije"i,I %to im bo'ica sklona prisegnu te kako od straha

Za$o%e one u %pilju pregolemu diktejske gore.Na to se, na tu vijest razveseli%e u ku#i druzi 435Svi, a i sam se Finej razveseli. Sin mu me$utimEsonov, 'ele# mu dobro nadasve, prozbori smjesta:“Neki to, Fineju, bje%e zacijelo bog kog je tvojaDirnula nesre#a bolna i koj’ izdaleka nas amoNanio eda bi tebe obranili Boreja sinci. 440

Kad bi i o"ima sjaj ti podario, tol’ko bih, mislim.Zaista radostan bio k’o kad bih se vratio ku#i.”Tako re"e, no on mu pokunjiv se prozbori ovo:

“Esonov sine, to zlo nepopravljivo jeste i nemaPomo#i odsad, jer prazne oslijepi%e pomalo o"i. 445Umjesto toga mi bog podijelio smrt u trenutku.

Pa #u, kad budem mrtav, u'ivati potpunu sre#u!”Tako su, eto, ta dvoj’ca govorila razgovor vode#.

Odmah se nedugo zatim Ranoranka javi jo% dok suZborili. Susjedi pak se oko njeg okupljati stanu 450Koji su iz dana u dan i prije dolazit tamoZnali, sa sobom uvijek i dio mu nose# svog jela.Njima je svima taj starac, i tko bi mu neznatan stig’o,

Bri'no kaziv’o budu

#nost, i mnoge je rije

%io jadaProro%tvom svojim. I stog su pri dolasku hranili njega. 455

S njima me$utim sti'e Parebije, koji mu bje%e Najdra'i.Radostan bude kad one u ku#i vidje.Jer mu je neko# ve# sam ispri"’o, iz Helade da #ePovorka sti#i junaka na putu k Eetovu graduTe da #e svoju u'ad privezat na tinijskoj zemlji 460I da #e Harpije sprije"it po Zeusovoj volji kad do$u.Njih je potom taj starac, okrijepiv ih rije"ima mudrim,

Poslao natrag, a samo Parebija pozva da ondjeOstane s izvrsnim onim junacima. Odmah ga posla

Ponukav%i ga nek mu od njegovijeh ovaca 465Koja je najbolja dogna. I kada taj iz ku#e ode,Okupljenima on vesla"ima umilno re"e:“Prijatelji, dabome svi ljudi bezobrazni nisu

Nit zaboravljaju svi dobro"instvo. Tako i ovajDo$e amo k’o takav da sazna svoju sudbinu. 470Jer %to se trudio vi%e i %to se kinjio vi%e,To ga je zaista tad uzastopce mu"ila vi%eNeima%tina 'itka. I iz dana u dan mu bje%eGore, bez ikakva ba% olak%anja u njegovoj muci.

On je me$utim za grijeh svog oca pla#ao grdnu 475Kaznu. Jer kad je taj sam u brdima sjekao neko#



Stabla, molbe tad Nimfe zanemari Hamadrijade,Koja ga preklinjala 'aloste# se jecavim glasomDa joj ne sije"e panj vr%njaka hrasta u kojemDugo 'ivlja%e ve# odvajkada. On ga me$utim 480Nerazumno posije"e u obijesti mladosti svoje.

Njemu ti poslije patnju bez prebola podari NimfaSamom i njegovoj djeci. A ja, kad ovamo sti'e,Spoznah u "emu je grijeh, pa 'rtvenik, rekoh mu, nekaPodigne tinijskoj Nimfi i neka pomirnu na njem 485!rtvu prinese i moli da izbjegne usud svog oca.Otkad se nevolji bo' joj uklonio, nikad me s umaNe smetnu niti me prezre. I te%ko ga od sebe %aljem.

Nije mu s voljom, jer 'eli kraj mene se nalazit jadna.”Re"e Agenorov sin. A on mu u tome "asu 490Pristupi vode# dv’je ovce iz stada. I ustane Jason,

Ustanu Boreja sinci na zapovijed ovoga starca.Po%to zazva%e pak Apolona Proro"kog brzo,Tek %to se svr%io dan, na ognji%tu prinije%e 'rtvu.

Mla$i drugovi pak obilato prirede gozbu. 495Potom pogostiv se dobro, uz u'ad jedni la$enu,

Drugi u njegovoj ku#i pozaspa%e legav%i skupa.Izjutra zapu%u vjetri etezijski koji po cijelojZemlji jednako pu%u uz takvu Zeusovu pomo#.Pri"a se da je neka Kirena uz penejsku lokvu 500Ovce pasla kraj ljudi u pro%losti, jer joj se svidje

Djevi"nost kao i le

'aj neoskvrnjen. Al ju ApolonOndje ugrabi dok je na rijeci napasala stado;

Preda ju nimfama mjesnim, od Hemonije daleko,Koje u Libiji neko# kraj Brda 'ivljahu mirta. 505Tu je Aristeja Febu porodila, Agrejem koga,A i Nomijem zovu Hemonijci bogati 'itom.Jer tu Nimfu taj bog iz ljubavi u"ini sebiOndje dugovremenom i lovkinjom. Sina joj uzeNejaka jo% da u %pilji Hironovoj potom odraste. 510

Njemu bo'ice Muze odraslu isprosi%e 'enuTe ga nau"i%e lije"it, a isto tako proricat,

Pa ga "uvarom svih stada u"ini%e %to su im paslaPo atamantinskom polju u Ftiji i okolo kr%nogOtrija te uz rijeku Apidan, uz svete joj struje. 515Kad je minojske pak ve# palio otoke s neba

Sirije, za stanovnike kad dugo ve# ne bje%e lijeka,Tada pozva%e njega na zapovijed boga Strjelja"aDa ih od pomora brani. Po o"evu nalogu FtijuNapusti. Nastani se na Keju parasijski skupiv 520Narod koji je bio Likaonova podrijetla.Jo% je 'rtvenik velik sagradio Ki%nomu Zeusu,

Siriju prinio 'rtvu valjano, toj zvijezdi i samomZeusu, Kronovu sinu, u goiju. A zaradi toga



Zemlju etezijski vjetri rashla$uju, slani od Zeusa, 525Do "etrdeset dana. A sve#enici jo% i sadPrije izlaska Psa na Keju prinose 'rtve.Tako se o tome pjeva. Junaci pak "ekahu ondjeSilom zadr'avani. A silne dare za goste

Tinijci svakoga dana za ljubav Fineja slahu. 530Prijeko na morskome 'alu sagradiv%i 'rtvenik u "astBla'enih dvanest bogova i na nj polo'iv%i 'rtve,U$o%e u brzu la$u da veslaju. Sa sobom plahuNe zaborave ponijet golubicu, ve# ju je dr'e# (#u#urenu od straha u svojoj nosio ruci 535Eufem. A onda od zemlje odrije%i%e dvostruku u'ad.

Ali promakli nisu Ateni krenuv%i naprijed.Odmah nogama stav%i na lagan oblak u hitnjiKoji #e mo#i ju odmah, iako je pote%ka, ponijet.

Pohrli pravo na Pont vesla"ima misle#i dobro. 540K’o kad se potuca tko od domovine daleko, -Kako mi patnici "esto tumaramo, nijedna zemlja

Nije daleko, ve# svi su pred o"ima putovi nama -Vidi vlastitu ku#u u mislima. Put mu se skupa

Mokar i suhozeman ukazuje. &as se pak jednog. 545&as se pak drugog, silno uznemiren, o"ima hvata.Upravo tako hitro i k#i se Zeusova vinuv,Negostoljubivom moru na tinijsku obalu stupi.Kada pak stigo%e ve# u tjesnac, krivudavi prolaz,

S jedne i druge strane kr%evitim hridima zaprt, 550La$u je pak odozdo u plovu vrtlo'na struja

Pljuskala te su se naprijed u velikom kretali strahu.Pa im je tutnjava ve# od tu"enih hridina sna'noUdarala u u%i i je"ali grebeni %umni, -U tom se podi'e "asu, golubicu dr'e# u ruci, 555Eufem da stupi na pramac, a drugi na zapovijed tadaTifija, Hagniju sina, zavesla%e kako im re"eEda bi potom kroz stijene progurali la$u, u svoju

Uzdaju#i se snagu. Kad zadnji oplovi%e zavoj.Odmah vidje%e stijene - otvarale su se uto. 560

Ostado%e bez daha. I Eufem golubicu pustiDa se na krilima vine. A glavu svi ujedanputDigo%e gledaju# u nju. I ona kroz hridi proletje.Jedna se vra#aju# drugoj, u istom trenutku se obje

Hridine sudari%e uz tutnjavu. Silna se slana 565Voda uskipjev%i di'e k’o oblak. More zahu"iStravi"no. Okolo svud zagrmje golemi eter.(uplje pak %pilje unutra zatutnje%e kako se morePodno klisura kr%nih uspljuskalo. Povi%e rubaBijelu je pjenu val izbacivao %ume# visoko. 570

La$u je tla"ila struja odasvud, a perje na vrhuRepa golubici hridi odsijeko%e. Ona odletje



!iva i zdrava, a glasno vesla"i kliknu%e. Sam pakTifij kriknu nek sna'no zaveslaju. Hridi se opetRastvore. Dr%#u# od straha prionu%e dokle ju sama 575Plima nadolaze# nazad u hridine nije povukla.Naju'asniji strah u tome ih obuze "asu

Sve. Nad glavom im naime neizbje'na bija%e propast.Ve# im se %iroki Pont pokazivao slijeva i zdesnaTe im se sprijeda odjednom pojavio, nadnio nad njih 580Veliki val, k’o otkinut vis, a vidjev ga, oniSpusti%e, ustranu glavu okrenu%e, jer im se tadaU"ini da #e se sru%it na la$u i svu ju poklopit.Al ga preduhitri Tifij, odmoriv od veslanja trudnu

La$u, pa se pod trup glavnina izvaljala vala. 585S krme me$utim val daleko od stijena povu"eLa$u te ju visoko na sebi nosio dugo.

Eufem idu# du' svih drugova vika%e njimaNeka se bace svom snagom na vesla, a oni uz vikuTu"ahu vodu. No val je odbacio dvostruko tol’ko 590

La$u koliko bi vesla. A vesla se svijala tadaPoput svinuta luka od sile ovih junaka.

Odmah se odanle val izatoga obru%i na nju.La$a k’o oblica smjesta naletje na val silovitUlegla mora okomce sve$ naprijed. No usred Plegada 595Vrtlo'na struja je nju zadr'avala. One su bu"noTresle se s obiju strana sputavaju# drva la$ena.

Tad se o"vrstu stijenu Atena ljevicom upre.Desnicom gurne pak la$u da mo'e projuriti naskroz.

Ona poletje uvis na strijelu krilatu nalik. 600Ipak joj ukrase one na kraju polomi%e krme&vrsto se sudariv%i me$usobno. Al se AtenaVinu na Olimp kad oni umaknu%e 'ivi i zdravi.Jedna nablizu drugoj najednom mjestu se stijeneUkorijeni%e "vrsto. A tako dosudi%e bozi 605Bla'eni kad bi tko la$om onuda, vidjev ih, pro%’o.

Oni pak upravo valjda od mrzla odahnu%e strahaZvjeraju#i u nebo i morsku pu"inu %to se

Prostirala daleko. Jer zborahu da se iz HadaSpasi%e. Tifij pak k’o prvi po"e govorit: 610“Mislim da samoj la$i zahvaljujemo za trajanSpas. A zaslu'an nije tko drugi kol’ko Atena(to je bo'ansku joj snagu udahnula, nakon %to Arg jeKlinima sklopio nju, pa nije pravo da strada.Kad nam je, Esonov sine, kroz stijene umaknuti dao 615Bog, ti nemoj se vi%e odsada toliko bojatZapovijedi svog kralja, jer mi #emo budu#e ku%njeUspje%no - kaza to Finej, Agenorov sinak - prevladat.”

Re"e, i ujedno la$u du' zemlje Bitinjana pognaPreko pu"ine naprijed, sred mora. Njemu me$utim 620



Jason ljubaznim rije"’ma odgovori zbore# ovako:“Tifiju, za%to me tako u mojim jadima tje%i%?Kriv sam, kobna je moja krivica i nema joj lijeka.Trebah se Pelijinu suprotstavit nalogu naimeSmjesta i ovaj pohod uskratit, pa makar i mor’o 625

Bez smilovanja umrijet komadan dio po dio.Sad me pak prevelik strah i nesnosne satiru brige;Strepim plovit na la$i po groznim putima morskim,Strepim kada se god iskrcavamo na kopno.Jer se neprijateljski posvuda nalaze ljudi. 630Uvijek iz dana u dan u jecanju provodim no#i,Otkako skupiste se spo"etka meni za ljubav,

Misle# na sve ponaosob. No tebi je lako govorit,Jer se jedino brine% za svoju du%u. A ja samNemalo prepla%en za se, a jednako s druge se strane 635

Bojim za ovog i onog i za te i drugove drugeHo#u l’ vas 'ive i zdrave u zemlju helensku dovest.”Re"e ku%aju# tako junake. No oni mu bu"no

Hrabrim uzvrati%e rije"’ma. A njemu razgali%e du%uPoklici njini, i on im jo% jednom prozbori te"no: 640

“Va%e mi, prijatelji, juna%tvo poja"ava smjelost.Stoga, kada bih sad i kroz Hadova krenuo grotla,Ne#e me vi%e strepnja obuzimat kada ste takoPostojani u te%kim opasnostima. No kad smoPro%li kroz stijene Plegada, ubudu#e mislim da vi%e 645

Ne#e bit druge takve pogibelji budemo l’ to

"noFinejeva uputstva na svome slijedili putu.”

Tako re"e, pa smjesta od takvih odustaju# rije"iPostojan unije%e trud u veslanje. Ubrzo oniMinu%e Rebu, rijeku brzoteku, i hrid Kolonu, 650Nedugo potom pak kraj Crne pro$o%e stijene,A iza nje u%#e Filidovo, gdjeno je negdaSina Atamantova u svojem primio domuDipsak kada je s ovnom iz grada Orhomena bje'’o.

Njega je livadska Nimfa porodila. Nije se njemu 655Milila obijest, ve# mirno na vodama svojega oca

S majkom je 'ivio skupa uz obalu pasu#i stada.Njegovo sveti%te brzo i %iroke minu%e rije"neObale i ravnicu i Kalpu dubokih strujaGledaju#i ih samo. Za dana, a jednako tako 660

No#u za bezvjetrice bez umora veslahu 'ustro.K’o %to se vla'nu, masnu oranicu oru#i znajuTe'a"ki volovi mu"it, a sa svih strana im curiSilan znoj sa slabina i %ije, dok njihove o"iKoso pogledom kru'e pod jaram, a dahtanje suho, 665Dah im neprekidno krklja iz nju%ki, a oni u zemlju

Papcima upiru se i mu"e se cijeloga dana;Na njih nalik junaci iz mora vukli su vesla.



Kada jo% nema svjetla bo'anskog, a odvi%e tamnoVi%e nije, ve# slaba po no#i se razlila svjetlost, 670Koju obi"no ljudi pri bu$enju prozorjem zovu,Tada u tinijsku luku uploviv%i otoka pusta,Naporom iscrpljeni iskrca%e se na kopno.

Njima se Letin sin prikaza, iz Likije kad seK Hiperborejcima vra#’o daleko, k bezgrani"nom puku; 675Njegovi uvojci zlatni k’o grozdovi s obiju stranaPadaju# mu niz lice lepr%ahu njemu u hodu.Srebrni dr'a%e luk u ljevici, a na ramen’ma,Tobolac vi%a%e njemu niz ple#a. Pod nogama mu seTresao cio otok i pljuskali vali na kopno. 680

Vidjev ga, osupnuti obamrije%e. Ne smjede nitkoPogledati u lice, u krasne o"i tog boga.Stado%e uprijev%i pogled u zemlju. No on ve# daleko

Bje%e zaputiv se zrakom na pu"inu. Najposlije OrfejOvu izgovori rije" junacima svjetuju# njima: 685“Hajde da ovaj otok posvetimo sad Apolonu

Jutarnjemu i tako nazovimo, jer se ukaz’oSvima prolaze# jutros. A 'rtvujmo %to je pri ruci!rtvenik podigav%i na obali. Ako nam poslijeDa da se 'ivi i zdravi u hemonsku vratimo zemlju, 690Tad #emo stegna mu na nj polo'it rogatih koza.Sad pretilinom ga tek i ljevanicom, velim vam, dajteBla'ite. Smiluj se, smiluj, o gospode, koj’ nam se javi!”

Re"e, i

'rtvenik oni od

%ljunka sagradi

%e smjesta.Drugi me$utim dotle po otoku %vrljahu tra'e# 695

Ne bi li spazili koju il divokozu il lane(to se u velikom broju u dubokom hrane %umarku.Ulov im Letin sin podario. Od sveg me$utimDvoja su stegna na svetom oltaru po obredu pomnoPalili, Jutarnjega zazivaju# tad Apolona. 700Okolo paljenica %iroko sastave koloKrasnog Ije Peeona, Ije Peeona Feba

Slave#i. Eagrov sin pak plemeniti zajedno s njimaGlasnu zapo"e uto na bistonskoj formingi pjesmu:

O tome kako je neko# pod bilom kr%nog Parnasa 705Iz svog ubio luka gorostasna delfskoga zmajaKao dje"arac jo% nag, zbog uvojaka jo% sretan -Smiluj se! Gospode, vijek je nepodrezana ti kosa,

Uvijek neo%te#ena. I tako je pravo, a samoLeta ju, Kejeva k#i, dodiruje rukama milim. - 710&esto ga kori"ke Nimfe, %to bjehu Plistove k#eri,Rije"ima bodriti znale, a vi"u# “Odapni, Odapni”!Otud je nastao, eto, taj lijepi pokli" za Feba.Nego, po%to su plesom i pjesmom prodi"ili njega,

Liju# ljevanice svete zakunu se da #e pomagat 715Jedni drugima uvijek, u svome jednodu%ni srcu,



!rtve doti"u# rukom. I sad jo% postoji tamoSveti%te radosne Sloge %to podigo%e ga tadaOni sami u "ast veoma di"na bo'anstva.Kad je pak tre#i dan osvanuo, tada na koncu 720Uz siloviti Zefir napusti%e vrletni otok.

Odanle u%#e rijeke Sangarija gledahu prijekoI marijandinskih ljudi veoma plodonosnu zemlju,K tomu i struje Lika i jezero Antemoisu,Al se provezo%e mimo. Od puhanja vjetra se u'ad 725I sva oprema broda na njinu drmusala putu.Ujutro, budu#i da je u no#i utolio vjetar,Aherontovu rtu u pristan stigo%e vedro.

Taj se strmenitima vrhuncima podi'e uvisU more gledaju#i bitinijsko. Pod njim su gole 730Stijene ukorijenjene i more ih pljuska; oko njih

Valja se val i %umi gromovito. Gore me$utimNa najvi%em vrhuncu platane rastu goleme.S rta samog se stere i spu%ta unutra u kopno

Dolje dubodolina, gdje %pilja Hadova jeste 735Koja je %umom i stijenjem pokrivena, odakle leden

Izlazi zrak %to stalno iz studene pu%e dubineTe se okolo hvata neprestano blistavo inje,Koje uspijeva samo otopiti podnevno sunce.Ne vlada nikad ti%ina na tome stravi"nom rtu, 740Nego se strujanje ondje zamje#uje gromotna mora

Kao i%u%tanje li

%#a od puhanja onog iznutra.Ondje se nalazi pak i izljev Aheront-rijeke,

Koja krklja kroz rt u Isto"no utje"u# more,Dok ju jaruga ozgo duboka dovodi dolje. 745Nju su Spasom brodara potomci nazvali pozniNisejskih Megarana kad imado%e naselitZemlju marijandinsku, jer uistinu ih spaseS njihovim la$ama skupa kad zla ih ponese oluja.Ondje s pogledom na nj, kroz rt aherusijski sasvim 750

Pro%av, tek %to je vjetar utolio, prista%e s la$om.Neznani ne bjehu dugo ni Liku, prvaku tog kopna,

Ni Marijandincima junaci %to baci%e sidro,Amikovi ubice, po glasu koji ve# "u%e.Nego s njima zbog toga zasnova%e i prijateljstvo, 755Samoga pak Polideuka k’o boga primi%e tada

Sakupiv%i se odasvud, jer zbilja se dugo veomaProtiv Bebrl"ana silovitih borahu oni.I, u punome broju u Likovu na%av se dvoruU prijateljstvu tog dana, a po%to do$o%e u grad, 760Predado%e se gozbi i rije"’ma veseli%e srce.Esonov sin je rod i ime kazivao njemu

Svakog od svojih drugova i naredbe Pelije kraljaTe kako lemnjanske njih gostoljubivo primi%e 'ene,



U Dolioniji %to su u"inili s Kizikom, kako 765Stigo%e potom na Kij, u Misiju, nerado gdjenoOstavi%e junaka Herakla, i Glaukove rije"iKaza, i Bebrike kako posmica%e s Amikom skupa;Proro%tva Finejeva i njegove kaza mu jade.

Kako hridima Crnim umaknu%e, Letina kako 770Sreto%e sina na %kolju. A on je o"aran slu%’o(to je govorio redom. Zbog ostavljena HeraklaRastu'i se pa svima ovakvu prozbori rije":“Ostav%i, prijatelji, bez podr%ke kakva junakaTakav poduzeste plov k Eetu! Jer dobro ga znadem. 775Vidjeh kod Daskila njega, u dvoru svojega oca,

Kad je ovamo on preko azijskog stigao kopnaPje%ke da ratobornoj Hipoliti oduzme pojas.Malje mi osule lice tek nedavno, takva me na$e.

Potom u igrama u "ast Priolaja, mojega brata, 780Poginula u borbi sa Misijcima, kog narodPretu'nim tu'aljkama od onog oplakuje dana,

Sna'noga Titiju bje%e nadvlad’o u borbi na %ake,Koji se isticao med svima mladi#ima na%im

I ljepotom i snagom, i na tlo mu sasuo zube. 785S Misijcima me$utim mom ocu podvr'e skupaMigdonce, koji njive nastanjuju blizu do na%ih,I sa samom zemljom plemena Bitinjana ste"eSve do Rebina u%#a i gorskoga visa Kolone.

Za njima pelopski pak Paflagonci se preda%e njemu 790Bez sile, koje crna zaglu%uje Bileja voda.

Ali su Bebri"ani i drskost Amika togaSada me oplja"kali, jer 'ivi daleko Heraklo,Mnogo mi oteli zemlje ve# dugo udariv me$eDolje pod ledinama na Hipiju dubokih struja. 795Ipak zahvaljuju# vama pretrpje%e kaznu. No velim,Tindarov sine, da nije bez volje bogova tog danaPo%’o na Bekrike Ares kad "ovjeka onog ti ubi.

Stoga, "ime god mogu nagraditi va%u dobrotu,Sad #u je rado nagradit. Jer red je da postupe tako 800

Slabi kada ih drugi, a bolji, zadu'i%e prvi.Daskila, svoga #u sina potaknut da po$e sa vama.Da se pridru'i svima na pohodu. Po$e li s vama,Vi #ete cijelim se morem s gostoljubnim ljudima sretat

Uistinu, sve tamo do u%#a Termodonta samog. 805Tindarid’ma napose svrh Aherontova rtaPodi# #u sveti%te vi%nje %to svi #e iz velike mo#iVidjet daljine brodari na moru i odat mu po%tu.Potom bih njima pred gradom, k’o bogovima, tako$erPlodne odijelio brazde na dobro oranu polju.” 810

Tako se zabavljahu uz gozbu cijeloga dana.Ujutro u'urbano do la$e po$o%e dolje.



S njima osobno po$e i Lik i bezbrojne dareDade im ponijet i sina iz dvora im odasla na put.Ondje je kobna sudbina pritijesnila Abantu sina 815Idmona; proro"kom se vje%tinom istic’o, al gaNipo%to ne spase ona, jer nu'da ga odvede u smrt.

Le'a%e naime u nizi tr%"akom obrasle rijeke,Hlade#i sebi slabine i golem trbuh u mulju,Vepar bjelozubi, kleta grdosija, od kog i same 820Mo"varne bijahu Nimfe u strahu. A nitko od ljudiNe zna%e za nj, i sam je u prostranoj 'ivio bari.Abantov sin je me$utim po izbre%cima na muljnojRijeci i%’o onuda. A on nepredvidivo sko"i

Odnekud vrlo visoko iz trske i rani ga u but 825Jurnuv, i skupa s kosti presije"e mu 'ile posrijedi.Prodorno kriknuv on pade na tlo. A oni svi skupa

Ranjenom uzvrate vikom. I Pelej uperi odmahKoplje u pogubna vepra %to krenu u mo"varu bje'at.Opet se okrene na nj i srne, ali ga Ida 830

Rani pa krkljaju# pade na brzo koplje naboden.Ostavi%e ga na tlu, na istome mjestu gdje pade.

Idmona no%ahu druzi na la$u - na samrti bje%e -Ucviljeni, no on na rukama umr’je drugova.Tada na plovidbu otle ve# prestado%e pomi%ljat: 835Tu'ni osta%e ondje rad pogreba toga mrtvaca.Tri su "itava dana jaukali. Sljede#eg ve# mu

Prirede veleban pokop. A sudjelova%e narodZajedno s kraljem Likom. I uza nj bezbrojne ovce,

Kako za umrle treba, za pogrebnu zakla%e 'rtvu. 840Stoji nasut i danas tom "ovjeku humak u onojZemlji, a na njem je znak i mo# #e ga vidjet potomci -Valjak od masline divlje la$eni, zeleni se li%#em,Pod aherusijskim rtom tek neznatno. Ako pak i toTreba da otvoreno pod vodstvom Muza izre"em, - 845Tu je Nisejcima Feb i Beo#anima tad rek’o

Da ga u molitvama nazivaju %titnikom gradaI da oko tog valjka od prastare masline divlje

Sagrade grad, no oni mjesto pobo'na Eolu sinaIdmona i sada jo% Agamestora %tuju i slave. 850Tko je pak umro drugi? Jer tada junaci jo% jedanOpet nasu%e humak za svoga preminula druga.

Dva se naime ste#ka jo% vide onih junaka.Ka'u da Hagnijev sin tad umrije - Tifij, jer njemuNije su$eno bilo da dalje plovi, ve# i njeg 855Kratka tu uspava bolest daleko od o"inskog doma,Dok je pokapalo dru%tvo mrtvaca, Abantu sina.Zbog tog smrtonosnog zla o#utje%e nesnosnu tugu.

Jer kad i ovoga ve# sahrani%e ubrzo potom,Padnuv tu licem spram mora u bespomo#nosti svojoj, 860



&vrsto zamotani po"ivaju#, nisu na jeloMislili niti na pi#e. A srce im slomili jadi,Jer su od nade bili u povratak vrlo dalekoTe bi i dalje jo% mrzovoljno sjedjeli ondjeDa u Ankeja Hera prekomjernu ne vr'e smjelost, 865

Kog na imbrasijskima na vodama AstipalejaRodila bje Posidonu - nadasve se istic’o kaoVje%t kormilar - pa trknuv do Peleja re"e mu ovo:“Eakov sine, je l' lijepo, zapustiv%i poslove svoje,Dugo u stranoj se zemlji zadr'ati? Nije me zbilja 870Tol’ko k’o iskusna borca koliko k’o vje%ta la$araPoveo Jason po runo od Partenije daleko.

Stoga nemoj se ti ni najmanje bojat za la$u.Tako i drugih ovdje imade sposobnih ljudi;Koje god od njih na krmu dovedemo, plovidbu ne#e 875

Obrukat. Nego ded brzo sve ovo njima prenesi,Smjelost u njima probudi da svog se prisjete posla.”Re"e, a njemu srce poraste od ushi#enja.

Odmah, nedugo zatim med njima prozbori ovo:“Jadnici, "emu tugu bez hasne zadr'at, tek tako? 880

Oni umrije%e valjda ve# kako im su$eno bje%e.Jer kormilara mi u na%em imamo dru%tvu,I to mnogo. Pa stoga ne odga$ajmo ih ku%at.Nego, razbudite se! Na pos’o! Odbacite tugu!”Njemu pak Esonov sin u neprilici prozbori ovo: 885

“Eakov sine, ta gdje li su sada ti kormilari?Jer za koje se prije pohvalismo kako su znalci,

Evo su pokunjeni i tu'niji vi%e od mene.Stoga k’o umrlima naslu#ujem jadnu nam propast,Ne mognemo li ve# ni u grad kletog Eeta 890Sti#i, a jednako tako iz onih se hridina vratitNatrag u helensku zemlju. Jer nas #e huda sudbinaNeslavno ovdje pokopat kad budemo starjeli zalud.”Tako re"e, no Ankej veoma 'ustro obe#a

Brzu da vodit #e la$u, jer bo' ji ga poticaj nagna. 895Za njim se digo%e pak i Ergin, i Nauplij, i Eufem

!ele#i upravljat la$om. No ove odvrati%e od tog.Jer je Ankeju dala ve#ina drugova prednost.Kona"no ujutro se ukrca%e dvanestog danaJer im je sna'an Zefir zapuhao, povoljan vjetar, 900

Te preko Aheronta preplovi%e brzo na vesla.Potom razvi%e jedra u vjetar se uzdaju# plove# Razvijenih jedara sve dalje po dobrome moru.Ubrzo pored u%#a Kalihora pro$o%e rijeke,Gdje je Zeusov sin, pripovijedaju, nisejski, kad se 905Indijska pustiv plemena nastanio potom u Tebi,

Orgije slavio, ples ustanovio sprijeda pred %piljom.Gdje je provodio no#i uz stravi"ne obrede tajne.



Otud okolno ljudstvo Kalihorom naziva rijeku,K’o %to i onoj %pilji podari%e nadimak Aulij. 910Zatim Stenela grob zamotri%e, Aktoru sina,(to iz amazonskoga veoma smiona rataVra#aju#i se nazad, kud po$e skupa s Heraklom,

Strijelom pogo$en ondje, na rtu umr’je kraj mora.Dalje zaista nisu jo% plovili. Naime suznu 915Du%u Aktoru sina Persefona osobno posla,Jer ju je molila ta da malo vidi zemljake.Stupiv%i na vrh groba, promatr’o je la$u onakavKakav bija%e idu# u rat, a na lijepoj mu sjalaGrimizna perjanica na kacigi s "etir’ branika. 920

I on utonu opet u mrkli mrak te se zgrozeVidjev ga. Ampikov sin pak, %to bija%e gatar, tad viknu,Mops, nek pristanu tu i ljevanicama ga smire.

Hitro spusti%e jedro, a u'ad izbaciv%i na 'al.Okolo Stenelova pozabavi%e se groba 925Liju# ljevanice njemu i 'rtvuju# klanice ov" je.

Osim ljevanica pak Apolonu, spasu la$ara,Sagrade oltar pa stegna zapali%e. Orfej i svoju

Polo'i liru, i otud tom mjestu ime je Lira.Kako ih vjetar pak po'urivao, odmah u la$u 930U$o%e. Razvi%e jedro povukav%i ga do jednogI drugog zatega potom. I sna'no na pu"inu bje%eNo%ena, kao kad jastreb visoko leti po zraku,

Brzi, zra"noj struji prepustiv

%i krila te lebdiKrilima miruju#i, ne ma%u#, na vedrome nebu. 935

I ve# pored struja Partenija pro$o%e oni,Vrlo pitome rijeke %to te"e u more, u kojojDjeva, Letina k#i, iz lova se penju# u nebo,Svoje rashla$uje tijelo u njegovim vodama ljupkim.No#u me$utim izatog bez stanke hrle#i dalje 940Naprijed, minu%e Sesam i strme jo% Eritine,Kromnu i Krobijal i %umom obrasli Kitor.

Potom Karambu opet sa zrakama prvim sun"animObi%av%i, izatog du' Velikog 'ala na vesla

Prola'ahu sav dan i nakon dana po no#i. 945Ubrzo stupi%e na tlo Asirije, gdjeno SinopuSmjesti, Asopovu k#er, i dade joj djevicom ostatZeus, no prevari sam obe#anjima svojima sebe.

Jer ju 'elja%e zbilja obljubiti, on joj obe#aDa #e joj dati %to god u svome srcu po'eli. 950Ona je lukavo od njeg zatra'ila tek djevi"anstvo.Tako je i Apolona obmanula kada je htioLe#i s njome, a potom i rijeku Halij. I nitkoNe svlada nju ni od ljudi u zagrljajima 'eljnim.

Tu su me$utim jo% prebivali sinovi tada 955Dejmaha di"nog iz Trike Dejleont, Autolik i Flogij,



Koje neko# Heraklo udaljio bje%e iz zemlje.Oni pak, vidjev junake na proputovanju onuda.Po$o%e ususret njima i kaza%e iskreno tko su.Ne htiju# vi%e tu ostat zastalno, to u$o%e na brod 960Po%to je tada odjednom zapuhao povoljan Argest.

Potom zajedno s njima brzovitim no%eni vjetrom.Ostave rijeku Halij i struje Irida bliskog,Kao i naplave zemlje Asirije. Istoga danaObi$u jo% izdaleka amazonsku rtinu s lukom. 965Dokle je neko# iza%la Melanipa, Aresa k#erka,Kad ju je junak Heraklo zasko"io. Njemu za sestruPresjajan pojas je dala Hipolita k’o otkupninu.

On ju pak posla natrag ne nanijev%i nikakva zla joj.Na Termodontovu tad u%#u u zaljevu rta 970Prista%e, jer se i more na njihovu burkalo putu.

Nije mu nalik nijedna od rijeka, a niti toliko(alje rukava po zemlji iz sebe na razli"ne strane.&etiri trebalo bi do stotinu kad bi se svi ti

Zbrojili. Samo je jedan me$utim izvor ustvari. 975Taj s amazonskijeh planina, kako se, ka'u,

Zovu, visokog gorja, na ravan otje"e dolje.Otle se ra"va unutra nasuprot strmijoj zemlji;Upravo stoga i jesu krivudavi putovi njemu.Stalno sad jedan amo, sad drugi tamo vijuga, 980Kako se namjeri ve#ma na niziju, jedan daleko,

Drugi pak blizu. A mnogi rukavci bez imena jesuKuda se liju, a vidno on pomije%an s ponekim samo

U Negostoljubno more pod grbinom lije se rta.I, da su "ekali jo%, s Amazonkama bi tada 985Za%li u bitku i ne bi ta borba bila bez krvi -Jer Amazonke nisu ba% prijazne, a niti %tujuZakone, te koje 'ive na Deantovoj ravnici.Ve# su im nasilje bolno i poslovi Aresa mili,Jer i podrijetlom bjehu od Aresa zbilja i Nimfe 990

Harmonije, a ta mu porodila bojovne k#eriAkmonovu %umarku u dolju legav%i s njime -

Da im ponovo nije od Zeusa zapuhao vjetarArgest, pa oni pod njim napusti%e zaton tog rtaGdje su Amazonke se oru'ale iz Temiskire. 995Nisu naime skupa u jednom stanovale gradu.

Nego du' zemlje se na tri razdvojile plemena bjehu:Posebno upravo te, Hipolita kojima tadaVlada%e, posebno te %to 'ivljahu oko Likasta,Posebno kopljanice hadesijske. Sljede#eg dana, 1000A i nado%le no#i, du' halipske pro$o%e zemlje.Njima do oranja nije sa volima niti do kakva

Vo#njaka s medenim plodom, a isto tako ni stadaNe napasaju oni na pa%njaku vla'nu od rose,



Nego kr%evitu zemlju obra$uju bogatu gvo'$em, 1005Koje zamjenjuju kupnjom za 'ive'. I nikada njimaZora bez naporna rada ne svanjuje, ve# se u dimuI isparavanju crnu iscrpljuju mu"e#i muku.Za njima odmah potom i rt Genetova Zeusa

Oplove ondje i hitro kraj zemlje tibarenske pro$u. 1010Ondje kad 'ene djecu pora$aju mu'ima svojim,Oni sami stenju i padnu tada u krevet,A i pove'u glavu. A one se brinu da dobroMu'eve hrane i kupelj za rodilje spremaju njima.Za njima prola'ahu kraj Svete gore i zemlje 1015Gdjeno u mosinama po brdima stanuju oni

Mosineki, %to otud i sami dobi%e ime.Druk"ije obi"aje i prava imaju oni.Sve %to se obi"no radi u javnosti ili u puku

Ili na trgu, sve to u svojoj obave ku#i. 1020Sve pak %to "inimo mi u sobama, oni to vaniNasred ulice rade, i nitko ih ne kori zbog tog.

Nije ih stid ni op#it pred narodom, nego k’o svinjeKoje se tove, bez imalo srama spram nazo"nih ljudi

Spolno op#e na zemlji sa 'enama svatko sa svakom. 1025Njihov me$utim kralj u najvi%oj mosini sjediGdjeno presude prave dosu$uje narodu brojnom.Jadnik, jer ako bi u "em pogrije%io dijele#i pravdu,Onda bi toga ga dana zaklju"ali dr'e# ga gladna.

Pro%av%i pokraj njih, ve

# blizu bjehu nasuprot 1030Otoku Aresovu, i vale su veslima sjekli

Cijeloga dana, jer blag ih u sumrak napustio vjetar.Gore vidje%e ve# i neku Aresa pticuKako se vinula zrakom, stanaricu otoka onog.Koja zamahnuv%i kril'ma, na la$u dolje u plovu 1035Izbaci o%tro pero. A ono na lijevo ramePade Ojleju divnom, koj’ pogo$en pusti iz rukuVeslo. A oni se zgranu kad vidje%e krilatu strijelu.

Ali mu je izvu"e Eribot %to sje$a%e uza njTe mu pove'e ranu odrije%iv sa korica ma"a 1040

Remen %to vi%a%e o njem. No pojavi se i drugaPtica, a ta je za prvom doletjela. Ali ju junakKlitij, Euritov sin, jer unaprijed svinuti luk svojZape, pa brzu strijelu na pticu pustiv%i, odmah

Pogodi. Ta se zavrtje i kraj brze la$e se sru%i. 1045Njima Alejev sin Amfidamant prozbori ovo:“Ovo je Aresov otok pred nama, %to znate i samiVidjev%i ove ptice, a ne mislim da #e nam sameStrijele pomo#i tol’ko za iskrcaj. Nego %to drugoDajmo smislimo sad %to #e pomo#i, ako li pristat 1050

Ve# namjeravate na Fineja misle# %to re"e.Jer ni Heraklo nije, u Arkadiju kad do$e,



Ptice pliva"ice mog’o na Stimfalskom jezeru ondjeOtjerat svojim lukom, a to sam vidio i sam,Ve# je u rukama mjednu "egrtaljku tresu#i stvar’o 1055Buku na visu visoku veoma, pa su dalekoBje'ale one od straha isprepadane i krije%te#.

Stoga se domislimo i mi sad ne"emu sli"nom.Ja bih vam kazao pak %to malo"as osobno smislih.Stavite kacige sebi sa perjanicom na glavu 1060I nek pola vas vesla sa svake strane, a polaGlatkim kopljima neka i %titima opremi la$u.Usto iz svega grla svi zajedno di'ite silnuDreku da ptice na viku, na koplja dignuta u zrak,

Klimanje perjanica nenavikle udare u bijeg. 1065Ako li stignemo pak do otoka, ponovo tadaZveke#u# %titovima golemu dignite buku.”

Re"e, i svima se svidje ta misao %to #e im pomo#’.Mjedene kacige stoga na glavu stavi%e sebi.Koje su bljeskale stra%no, a peijanice se tresle 1070

Grimizne. Jedni su pak sa svake veslali strane,Drugi su %titovima i kopljima prekrili la$u.

Kao nekoji "ovjek kad pokriva ogra$en prostorCrijepom da bude ukras i obrana ku#i od ki%e.Jedan se za drugim stalno i jednako sla'e na drugi, 1075Tako su %titima oni poslo'iv ih pokrili la$u.Kakva pak nastaje vika od neprijateljskoga mno%tva

Kada se pokrene ljudstvo i bojni se redovi sraze,Takva se uvis sa la$e u uzduh %irila graja.

No nijednu jo% pticu ne smotri%e, ve# kad na otok 1080Prista%e, %titovima zabu"a%e. One se smjesta,Tisu#e njih, odasvud uzletje%e dav%i se u bijeg.Kao kad Kronov sin iz oblaka po%alje krupnuTu"u na grad i na ku#e, a oni tada pod njima.Oblacima stanari, svrh krovova slu%aju# gromot 1085Sjede mirno, jer njih ne zate"e olujno vrijeme

Nespremne budu#i da su u"vrstili prethodno tavan.Tako su gusto i one na njih otpu%tale pera

Lete# visoko nad morem u brda na granici zemlje.(to je to imao Finej na umu da ovdje junaci 1090Pristanu na svom putu bo'anskom? Kakva im koristIma%e otud uslijedit i "emu se nadahu oni?

Friksovi sinovi bjehu putovali u grad OrhomenPolaze#i iz Ee od kitejskoga Eeta,U%av u kol%ansku la$u da silno bogatstvo svog oca 1095Steknu, jer on je taj put u smrti naredio njima.I ve# otoku bjehu skroz blizu onoga danaKadno u"ini Zeus da sna'an zapu%e Borej

Ki%om navje%#uju#i da vla'ni dolazi Arktur.Preko dana je taj u brdima tresao li%#e 1100



Malo, na najvi%ima u zraku granama stabla.No#u pak silan se spusti na more i valovlje di'eHu"e# u puhanju svom. A crna zavije tamaNebo, i nigdje se zvijezde kroz oblake ne vidje blistat,Nego se unaokolo mrklina nadvila mra"na. 1105

Oni pak promo"eni, pred stravi"nom strepe#i smr#u.Sinovi Friksovi, puste da vali ih nose nasumce.Sna'an im vjetar jedra poraspara, la$u i samuNato popola skrha %to %umni ju rastresli vali.Potom s voljom bogova "etvorica, kol’ko ih bje%e, 1110Dohvate golemu gredu la$enu, kakvih se mnogo,Kad se razbila, rasu, a spojenih klinima o%trim.

Njih su me$utim na otok, kad jedva umaknu%e smrti,Valovi oja$ene i naleti nosili vjetra.Kadli se prolomi pljusak neiskazan da'de# po moru. 1115

Otoku i po cijeloj nasuprot otoku zemljiKoju su nasilni svuda nastavali tad Mosineki.Njih pak zajedno sve sa jakom izbaci gredom,

Sinove Friksove, na 'al tog otoka nasrtaj valaU sjenovitoj no#i. No potop poslan od Zeusa 1120

Prestade s izlaskom sunca. I jedni se s drugima brzoSreto%e. Arg im pak prvi od sviju prozobri rije":“Tako vam svevidnog Zeusa, vas molimo, koji ste da ste,Da nam budete skloni i pomognete u stisci.Jer se obru%i%e na more 'estoke oluje 1125

I sva drva la$ena rastreso

%e zlosretnoj la

$iKojom plovismo morem ukrcav%i se iz nu'de.

Stoga vam padamo sada pred koljena ne biste l’ htjeliDat nam da mo'emo "im se ogrnut i %togod za jeloSa'aliv se na svoje vr%njake u njihovoj bijedi. 1130Pa pribjegare do%ljake ded po%tujte poradi ZeusaGostinskog, Pribjegarskog. Do%ljaci i pribjegariOboji Zeusovi jesu, a svevidni on je i za nas.”Njega pak Esonov sin domi%ljato upita slute#

Da #e se ispunit ono %to Finej prorek’o bje%e: 1135“Sve #emo odmah to dobrostivo vama podarit.

Nego, deder mi reci po istini gdje li na zemlji!ivite, kakva vas nu'da po moru nagnala plovit.Koje je slavno vam ime i koje je va%e podrijetlo.”Njemu odgovori Arg u nevolji nemo#an svojoj: 1140

“Neki je Eolov sin iz Helade stig’o u Eu -Friks, %to istinski mislim, a valjda ve# "uste i sami,Friks %to neko# u grad Eetov do%ao bje%ePopev%i se na ovna kog Hermo u"ini zlatnim -Njegovo runo me$utim i sada jo% mo'ete vidjet 1145Koje je razastrto po lisnatim granama hrasta. 1145a

Njega 'rtvova potom po njegovu savjetu Zeusu,Kronovu sinu od svih Bjeguna"kom. Friksa je u svom



Domu primio Eet i k#er mu Halkiopu daoNe tra'e# poklona za nju - toliko radostan bje%e.Mi smo njihova djeca, oboga. Ali je on ve#,Friks, od starosti umro u domu toga Eeta. 1150Mi pak naloge smjesta uva'uju# svojega oca

Idemo sad u Orhomen Atamantova rad blaga.Ako pak zaista ti i ime 'eli% nam znati,Ovom je ime Kitisor, a Frontid ovomu ovdje, 1155Ovom pak Melan, a mene nazivati mo'ete Argom.”Re"e, i razdragani zbog susreta bjehu junaciTe ih za"u$eni veoma okru'i%e. Jason mu nato,Kako i bija%e red, odgovori rije"ima ovim:

“Kako do$oste k nama k’o ro$aci s o"eve strane, 1160Molite sklone vam ljude da u zlu pomognu vama.Naime ro$eni brat Atamantu bija%e Kretej,

Ja pak, Kretejev unuk, iz Helade upravo s ovimSvojim druzima sada put grada Eetova idem.Ali mi #emo o tom me$usobno jo% razgovarat; 1165

Sad se obucite prije. No s voljom besmrtnih, mislim,Da ste bogova u nu'di u moje prispjeli ruke.”

Re"e i odje#u da im iz la$e da se obuku.Potom u Aresov hram svi zajedno po$u u hitnjiDa mu 'rtvuju ovce. Uz 'rtvenik smjeste ih ukrug 1170!urno, a taj je bio od %ljunka van hrama bez krova.Dok je posve#en crn unutra ukopan bio

Kamen kom su se sve Amazonke molile neko#.Nemahu obi"aj one, kad god bi stupile preda nj,

Palit za 'rtvu ovce ni goveda na tom oltaru, 1175Nego su klale konje timare# ih godinu dana. -A kad prinije%e 'rtvu i jedo%e spremljenu gozbu.Njima se Esonov sin tad obrati po"ev%i zborit:“Zeus bez sumnje sve uo"ava. Pobo'ne ljudeNikad zaboravit ne#e ni one %to pravedni nisu. 1180Kao %to va%ega oca od ma#ehina je no'a

Odvuk’o te mu daleko podario silno bogatstvo.Tako je opet i vas iz smrtonosne ove oluje

Spasio 'ive i zdrave. Na ovoj pak mo'emo la$iI#i amo i tamo, kud ho#emo, bilo u Eu 1185Bilo u bogati grad, u onaj bo'anski Orhomen.Jer ju je zamislila Atena i posjekla mje$u

Stabla sa pelijskoga vrhunca, a Arg ju je potomSazdao. Va%u je pak razlupalo valovlje grdnoI prije no %to se hrid’ma pribli'ila %to se po cio 1190Dan u tjesnacu pontskom sukobljuju jedna sa drugom.Nego nam hajte i sami pomoz’te u Heladu donijetZlatno, %to 'elimo, runo ovako pa bud’te vodi"i

Nama na putu, jer ja se dovr%iti Friksovu 'rtvuSpremam zbog Zeusova gnjeva na Eolove potomke.” 1195



Re"e pozivaju# ih. No oni protrnu%e "uv%i.Mi%ljahu naime da ne#e, kad 'ele ovnovo odnijetRuno, na ljubazna nai#’ Eeta, pa Arg #e ovakoNe odobravaju#i %to takav poduzimlju pohod:“Na%a vam, prijatelji, koliko ve# mo'emo, pomo# 1200

Nimalo ne#e izostat do potrebe do$e li kakve.Al je Eetu kleta neljubaznost srcu priraslaStra%no. Stog se veoma pribojavam ploviti tamo.Gradi se Helijev da je potomak. Okolo njegaBezbrojna kol%anska 'ive plemena. I svojim se stra%nim 1205Glasom i velikom snagom sa Aresom mjeriti mo'e.Uzet me$utim runo bez znanja Eetova nije

Zaista lako. A zmaj svud okolo %titi ga takavKoji ne zna za smrt ni san, kog sama je ZemljaPodno Tifonove stijene u kavkaskom rodila dolju, 1210

Gdje je, ka'u, Tifona pogodio Kronovi# munjomZeus kad bija%e na nj silovite pru'io rukeDa mu je vrela iz glave procurila krv te je tako

Stig’o u nisejsko gorje i ravan, gdjeno jo% i sadLe'i, potonuo ondje u vode serbonidske lokve.” 1215

Re"e, i mnogima odmah problijede%e obrazi "uv%iKakav im posao te'ak predstoji. No Pelej mu smjestaNeustra%ivo rije"’ma odgovori kazav%i ovo:“Dragane, nemoj nas svojom toliko stra%iti pri"om.Jer nam ne manjka toliko juna%tva da bismo bili 1220

Slabiji od Eeta u oru' ju nosit se s njime.Nego smo, mislim, i mi %to po$osmo onamo vje%ti

Ratu, od bla'enika, od njihove rodiv se krvi.Stoga, ako nam milom ne prepusti zla#ano runo.Nadam se, kol%anska ne#e plemena koristit njemu.” 1225Jedni s drugima tako razgovarahu dok opetVe"ere najedav se do sita ne zaspa%e tvrdo.Kad se probudi%e, jutrom zapuh’o je umjeren vjetar.Nato digo%e jedra, a ta se pod naletom vjetra

Nape%e. Aresov otok za njima ostade brzo. 1230Sljede#e no#i pak mimoi$o%e Filirin otok.

Ondje je Uranov sin, na Olimpu kada je vlad’oNad Titanima - Kron, a Zeus u kretskoj se %piljiBio hranio jo% med Kuretima rastu#i idskim,Reju prevariv leg’o uz Filiru. Boginja njih pak 1235

Usred postelje na$e, a on sa le'aja sko"ivPobje'e obli" jem nalik na konja s duga"kom grivom.Ostaviv ono mjesto i boravi%te od stidaFilira, k#i Okeana u prostrana brda PelazgaDo$e, gdje rodi Hirona "udovi%nog, konju u jednom, 1240Bogu pak u drugom sli"na, u postelji s jednim i drugim.

Odanle pro$o%e pak kraj Makrona i zemlje BehiraBeskrajne, pro$o%e pokraj drzovitijeh Sapira,



Za njima i Bizera. I povazdan plovljahu naprijedBrzo, jer ih je blag neprestano nosio vjetar. 1245Ve# se na njihovu putu pomaljao zakutak Ponta,Ve# su se dizali strmci na obzoru kavkaskog gorjaVrletni, gdje je Prometej na kr%nim hridima uda

Sapetih mjedenima neslomljivim negvama orlaHranio svojom jetrom, kad taj bi doletio natrag. 1250Sve"era vidje%e ga gdje o%trim cikom svrh la$eNjihove leti preko njih do oblaka, ali je ipakKrilima potresao sva jedra proletjev%i mimo.Jer veli"ina njemu k’o eterske ne bje%e ptice.Nego je krilima brzim k’o glatkim veslima mah’o. 1255

Nedugo poslije toga Prometejev "u%e jaukavGlas kom je "upao jetra. Od jauka je tutnjio eterSve dok ne sphzi%e opet meso'dernog orla %to istim

Putom se vra#ao natrag sa gore se vinuv%i u zrak.No#u, zahvaljuju#i poznavanju Argovu, stignu 1260Na Fas, %to te"e %iroko, i krajnje granice Ponta.

Jedra me$utim odmah i kri'ak unutra u dupkeRa%ve spreme i slo'e. A odmah odvoji%e i sam

Jarbol i ustranu ga polo'i%e. Odmah u strujuVeslima jaku rije"nu zaplovi%e. Rijeka se njima 1265(ume#i na sve strane prepu%tala. S lijeve im rukeKavkaz strmeniti bje%e sa gradom kitejske Ee,S druge pak Aresova poljana i gajevi sveti

Toga boga, gdje zmaj je u zasjedi"uvao runoKoje je razastrto po lisnatim granama hrasta. 1270

Sam je Esonov sin iz zlatna tada peharaMedene "ista vina ljevanice lio u rijekuZemlji i boz’ma tog kraja i du%ama palih junakaMole# ih ponizno da im dobrostivo sigurnu pomo# Pru'e i u dobar "as la$enu im prihvate u'ad. 1275Nato pak Ankej med njima ovakvu prozbori rije":“Evo, sti'emo ve# u kol%ansku zemlju i struje Fasida.

Sad nam je "as da porazmislimo med sobomHo#emo l’ dakle Eeta na ljubazan isku%at na"in

Il #emo i drugo %togod poduzet da mognemo uspjet.” 1280Tako re"e, a Jason po Argovu savjetu dadeLa$u na duboko odvu# i baciti kamena sidra,U sjenovit ju %iprag zavezav, %to blizu im bje%e

Kamo su stigli. I ondje pod vedrim preno#i%e nebom.Nedugo potom se zora pokaza, %to bje%e im 'elja. 1285



TRE)E PJEVANJEDeder sada, Erato, pokraj mene stani i kazujKako je Jason u Jolk, Medejinoj ljubavi hvale#,

Odanle odnio runo. Jer tebi i Kiparkin udjelDopade. Neudate zalu$uje% jadima svojim Djeve.Zbog toga je tebi to ljupko pri%ito ime. 5Tako neprimje#eno u gustu ondje tr%"aku&ekahu oni junaci u zasjedi. Ali ih HeraZamotri i Atena. Postrance od samoga ZeusaI od besmrtnih drugih bogova po%av u sobu

Vije#ahu. Najprije uze Atenu ku%ati Hera: 10“Sada, Zeusova k#eri, ti prva po"ni razmi%ljati(to #emo? Ho#e% li kakvo lukavstvo smislit po kom #e

Zlatno Eetovo runo u Heladu, otev ga, odnijet?Ne#e ga laskavim rije"’ma prozboriv mu mo# nagovorit.Jer je zaista stra%no, preko svake mjere drzovit. 15

Ne valja ipak odustat, a prije ne poku%at %togod.”Tako re"e, a njoj Atena prozbori smjesta:

“O "em i sama, Hero, u svojem razmi%ljah srcu,Ti me to otvoreno propitkuje%. Ali lukavstvoTakvo koje #e du%i junaka ugoditi mo#i, 20Nikako ne znam smislit, a mnoge prevrtah misli.”Re"e, i uprije%e o"i u pod pred nogama svojim

Svaka u svoje misli zadubiv se. Domalo Hera,Prva se domisliv%i, ovakvu rije" izre"e:

“Hajde do Kiparke po$’mo pa obje ju, k njojzi pristupiv, 25Potaknimo da ka'e svom sinu, ne bi l' ju slu%’o.Da Eetovu k#er "arobnicu strijelama svojimOp"ini pustiv%i strijelu za Jasona, pa #e po njenimSavjetima, ja mislim, u Heladu odnijeti runo.”Tako re"e, i mudra Ateni svidje se mis’o, 30Pa joj izatoga opet odgovori ljubaznim rije"’ma:

“Hero, otac me rodi da ne znam za njegove strijeleNiti za potrebu kakvu zamamljivu toga "eznu#a.

Ako ti samoj se svi$a %to re"e, ja #u te bomeSlijedit, a ti joj to reci kad ondje na$e% se s njome.” 35Re"e, pa vinuv%i se u veliku po$o%e ku#uKiparki, koju joj mu' sagradio (epavac bje%e

Kad ju je vodio ono od Zeusa sebi za 'enu.One u dvori%te u%av, u predvorju stado%e ku#eGdje je bo'ica ta pripremala le'aj Hefestu. 40Al je u kova"nicu med nakovnje jutrom on po%’oU %pilju otoka Plankte %iroku, u kojoj je silomOgnjenom kovao sve umjetnine. A ona je tada

Sama pred vratima ku#e na okruglom sjedjela stolcu.S obje strane joj kose ogrnule bijela ramena 45



Koje je zlatnim "e%ljem sre$ivala hote#i sebiDuge pletenice splesti. No kad ih pred sobom vidje,Presta i pozva unutra. I usta sa stolice te ihPosjede u naslonja"e. A nakon toga i samaSjede, nepo"e%ljanu pak kosu rukama skupi. 50

Prijaznim rije"’ma ovako sa smije%kom prozbori njima:“Kakva vas misao, mile, i potreba nakon tolikaVremena dovodi amo? (to do$oste? Prije ba% "estoNiste mi dolazile, jer najve#e boginje vi ste.”Hera me$utim njojzi ovakvim odgovori rije"’ma: 55“Ti se %ali%, a nama tjeskoba oja$uje srce.Jer je pristao ve# na rijeci Fasidu s la$om

Esonov sin i drugi %to do$o%e s njime po runo.Kako je blizu taj "in, za njih se bojimo stra%noZaista sve, no jo% vi%e za Jasona, Esonu sina. 60

Njega #u ja, sve kad bi i u Had morao plovitDa Iksiona dolje oslobodi okova mjednih.(titit koliko snage u udima mojim imade,

Da mi se Pelija ne bi narug’o umaknuv zloj sudbi.Koji u obijesti mene zanemari prinose# 'rtve. 65

Al mi je i prije Jason i ina"e najdra'i bioOtkad me sreo na vodi veoma narasla AnauraKada sam ono ja isku%avala pravednost ljudskuVra#aju# se iz lova. A snijegom zasute bjehuSve planine i vrlo visoki vrhunci sa kojih 70

Bu"no se valjahu zimske bujice otje

"u# brzo.On se sa'ali na me - u"inih se staricom - te me

Digav%i sebi na le$a kroz vodenu no%a%e struju.Stoga #u stalno ga cijenit, no Pelija ne#e bit ka'njenZa grijeh ako li ti ne omogu#i% povratak njemu.” 75Re"e, a Kiparka nato zanijemje, osta bez rije"i,Zbunjeno gledaju#i u Heru koja ju moli,Pa progovori njoj izatoga rije"ima ljupkim:“Ne bilo, boginjo gospo, od Kiparke drugo ba% ni%ta

Gore ako li ja zanemarim ono %to 'eli%, 80Ili rije" ju il djelom, %to mogu u"initi ove

Slabe ruke, i to bez zahvalnosti ikakve za to.”Tako re"e, a Hera odgovori oprezno njojzi:“Ovamo dolazimo ne tra'e# ni snage ni ruku,Nego samo pozovi svog sina tiho, Eeta 85

K#er da op"ini 'udnjom za Jasonom, Esona sinom.Naime, ako se s njim dogovori postav mu sklona.Mislim, zlatno #e on s lako#om uzeti runoTe se vratit u Jolk, jer ona lukava jeste.”Tako re"e, a njima objema Kiparka kaza: 90“Hero, prije bi vas, i Ateno, negoli mene

Poslu%’o. Jer #e pred vama, ma kako bezobrazan bio.Imati malo bar stida u o"ima. Za me me$utim



Ne mari, nego me svagda zadirkuje, ne cijeni odve#.I ve# njemu po'eljeh, u nevolji na%av se tol’koj, 95Zajedno s njegovim lukom jadovite strijele polomitJavno. No uvrije$en on se ovako zaprijetio meni:Ne#u li ruke svoje, dok mo'e jo% srce obuzdat.

Dr'at daleko od njega, tad sama #u na%kodit sebi.”Re"e, a boginje se nasmija%e pogledav jedna 100Drugu u o"i. No ona u tuzi progovori opet:“Drugima moje su boli za smijeh, pa ne treba stogaDa ih pripovijedam svima. Jer dost’je da znam ih i sama.Sad pak, kad vam je to objema zaista drago,Poku%at #u ga smek%at, i ne#e se mo#i oglu%it.” 105

Tako re"e, a Hera za nje'nu primi ju rukuPa joj, nasmije%iv se blago, progovori dome#u# ovo:“Kiterko, hajde sada tu du'nost, kao %to veli%,

Odmah tako izvr%i. I nemoj se ljutit ni svaditSrde# se na svog sina, jer on #e se poslije promijenit.” 110Re"e, i usta sa stolca, a pridru'i joj se Atena.

Krenuv%i nazad, obje izi$o%e. Ne bi l' ga na%la,Kiparka se i sama u olimpske zaputi klance.

Na$e njega postrani, u Zeusovu bujnome vrtu,Ali ne bje%e sam - s Ganimedom, kog je na nebu 115Neko# nastanio Zeus da s besmrtnicima 'ivi.Njegove 'eljan ljepote. Njih dvoj’ca me$utim se zlatnimKockama zabavljahu k’o kakvi dje"aci vr%njaci.

I ve# je jedan, Eros bezobrazni, punu posvema(aku lijeve ruke pod svojom dr'ao sisom 120

Uspravno stoje#i pritom, a ljupko rumenilo bje%eObraze oblilo njemu. A drugi je "u"ao blizu(utke i pokunjeno: dv’je ima%e, bacaju# jo%teJednu za drugom zalud i srdit %to mu se rug’o.Odmah me$utim i te izgubiv%i kao i prve, 125Ode praznijeh ruku sav zbunjen ni ne zamijetivKiparku koja je stigla. A ona stade pred sina

Te ga prihvati odmah za podbradak pa #e ovako:“(to li se smije%i%, zlo#o ne"uveni? Nisi l' ga tako

Naivna prevario i nisi pobijedio s pravom? 130Nego, hajde mi spremno izvr%i %to #u ti re#i.Pa #u Zeusovu krasnu podarit igra"ku tebi,Dar %to na"ini njemu Adrastija, dadilja mila,

Dok je u idskoj %pilji jo% bio nejako dijete,Loptu okruglu, laku, od koje igra"ku drugu 135Ne#e% ti dobit bolju iz ruku boga Hefesta.Na njoj su krugovi zlatni izvedeni; okolo svakogDvostruki prsteni se ovijaju unaokolo.(avovi pak su skriveni, a vijuga hrli preko svih

Crnkastomodra. I kad ju u svoje do"eka% ruke 140Baciv ju, plamenu brazdu k’o zvijezda #e poslat kroz uzduh.



Nju #u ti ja podarit, a ti Eetovu djevuZa"araj pustiv%i strijelu za Jasona. Nemoj oklijevatNimalo. Jer bi ti ve# i nagrada slabija bila.”Tako re"e, a on se razveseli "uv%i %to kaza. 145Odbaci igra"ke sve i objema rukama zgrabi

Bo'icu dr'e# ju "vrsto za haljinu zdesna i slijeva,Mole# da brzo mu da i smjesta. A ona ga maznimRije"’ma pristupaju# mu privu"e i obraze njemuLjubne privinuv ga k sebi i odvrati mu sa smije%kom: 150“Tvojom dragom se glavom sad kunem i vlastitom svojom,Zaista taj #u ti dar uru"it i ne#u te varatAko li ti na k#er Eetovu odapne% strijelu.”

Re"e, a on sve kocke sabere prebrojiv ih dobroTe ih materi svojoj u svijetlo ubaci krilo. 155Odmah tobolac on o zlatni pripa%e pojas,

Tobolac naslonjen na panj, i zgrabi krivuljasti luk svoj.Krene kroz ba%"u vo#a svakovrsna velikog Zeusa,A izatoga ve# na olimpska iza$e vrata

Eterska. Otle se put sa neba spu%tao dolje. 160Dvije glavice pak podr'avaju vrletnih gora

Nebeski svod, a to su vrhunci zemljini gdje seSunce sa zrakama prvim rumeni kada se di'e.Dolje pak zemlja se "as hraniteljica, gradovi ljudiVidje%e, svete struje rijeka, "as ponovo vrsi, 165Unaokolo pak more - na putu daleko kroz eter.

Podalje pak junaci na klupama svojega broda,Skriveni u tr%"aku na rijeci, vije#ahu skupno.

Sam im je Esonov sin govorio; oni na miruSlu%ahu sjede#i jedan za drugim na svojemu mjestu: 170“Ja #u vam, prijatelji, priop#iti %to bih ja rado,Ali ho#e l’ se to i dogoditi, zavisi od vas.Naime, potreba op#a i dogovor zahtijeva op#iJednako od svih. Tko mis’o i volju pre%u#uje svoju,Ovom poslanju on sam oduzima povratak, nek zna. 175

Svi vi drugi u la$i pod oru' jem ostajte mirno;Ja se me$utim spremam u dvore Eetove po#i,

Sinove Friksove uzev i uz njih dvoj’cu drugova,Te #u rije"ima prije tad izvidjet do%av%i preda njHo#e l’ nam zlatno runo prepustiti milom il ne#e, 180Nego #e, uzdaju# se u silu, prezret nam molbe.

Kako smo spoznali pak ve# otprije njegovu pakost,Gledajmo ho#emo l’ s njime vojevat il #e %to drugo,Ako se uzdr'imo od boja, nama pomo#i.Nemojmo pak nasumce, i prije no ku%amo rije"’ma, 185Njemu njegovo silom oduzimat, nego je boljeNjemu se govorom prije obratit te ga pridobit.

&esto ti lako govor, %to te%ko bi postigla snaga,Blagi, u"ini to po potrebi, kako se htjelo.



I njeg je sklonio neko# da prihvati nedu'nog Friksa 190Kad je pred ma#ehom bje'’o prepredenom, a i od 'rtveO"eve, budu#’ da svagdje i najbezo"niji "ovjek!aca se gostinskog Zeusa i po%tuje njegovu pravdu.”Re"e, i povlade mladci rije" Jasona, Esonu sina,

!ustro, i nikoga ne bje %to drugo bi %togod predlag’o. 195Sinove Friksove tad, Telamona i Augiju s njimaDi'e da po$u s njime, a on sam Hermijin uze(tap. I odmah oni du' la$e kroz trske i voduIza$u ondje na kopno, na uzvisinu poljane.Kirkinom upravo nju poljanom nazivaju gdje su 200Mnoge tamariske jedna do druge i vrbe izrasle,

A na njihovu vrhu mrtvaci vezani viseU'ima. Naime jo% i sad u Kol%ana smatra se grijehomUmrle svoje mu%karce spaljivat, a nije u redu

Nit ih u zemlju pospremat nit grobni im nasipat humak, 205Nego u ne%tavljene umotav ih volujske ko'eVje%at o stabla daleko od grada. A budu# da isto

Pravo k’o uzduh imade i zemlja, to pola'u u njuSlabiji spol. Jer je takav i zakon i obi"aj u njih.

Hera ih, misle# im dobro, u gustu zavije maglu 210Kada su i%li kroz grad, da bezbrojno kol%ansko ljudstvoNe bi primijetilo njih na njihovu putu k Eetu.Kada pak stigo%e hitro u grad i Eetove dvoreIz poljane, tad Hera i opet rastjera oblak.

Stanu na ulazu samom u kraljevo predvorje zure#, 215Njegova %iroka vrata i stupe %to s’ okolo zida

Podizahu u redu. A kruni%te povi%e zdanjaKameno uraslo bje%e u udubine od mjedi.Mirno izatoga prag prekora"i%e. Blizu pak do njegPitoma loza se silno razbujala puze# visoko 220Zelenim listovima k’o vijencem, a pod njom, pod lozom,&etir’ su izvora tekla nepresu%na %to ih je HefestIskop’o. (iklja%e pak iz jednog izvora mlijeko,

Vino iz drugog, a tre#i mirisavim te"a%e uljem.Voda pak izvira%e iz "etvrtog, %to za Plejada, 225

Zalaza njina bje vru#a, za njihova izlaza opetBje%e hladna k’o led, a iz dupke %iklja%e stijene.U dvoranama bje%e Kitejca Eeta ovakvaVje%tak, umjetnik Hefest bo'anska smislio djela:

Bikove mjednih je nogu izradio njemu i mjednih 230!drijela iz kojih su 'ar ispuhivali stravi"na ognja;K tomu od "elika "vrsta i plug u jednom komaduIskovan, Heliju za zahvalnost, koj’ ga u svojaPrimio kola kad taj je u flegrejskoj bitci posust’o.Ondje je sazdano bilo i dvori%te, gdje bija%e mnogo 235

Dvokrilnih tamo i amo valjano gra$enih soba.(areni trijem bje uzdu' sa svake sagra$en strane.



Vi%e odaje slijeva i zdesna poprijeko bjehu.Dakle, u jednoj je od tih, %to bje%e najvi%a od svih.Vladar, gospodar Eet sa svojom 'ivio 'enom, 240Dok je Eetov sin u drugoj 'ivio - Apsirt,Koga je kavkaska Nimfa porodila Asterodeja

Prije nego je uz’o za vjerenu 'enu Idiju,Tetije i Okeana %to bje%e najmla$om k#erkom.Njega su kol%anski sinci po nadimku Faetont zvali, 245Zato %to se je on med mladi#ima istic’o svima.Dvorkinje pak i obje Eetove k#eri, MedejaI Halkiopa, bjehu u sobama. S prvom se oni(……………………………………………………)

Sreto%e kada je k sestri iz sobe po%la u sobu.Hera zadr'a nju u domu, no prije ju nije 250Bilo ba% "esto u dvoru: za Hekatin povazdan hram se

Brinula. Bila je naime toj boginji sve#enicom.Kad ih nablizu vidje, zavriska. Halkiopa "ujuJasno. Robinje pak pred noge baci%e nato

Pre$u svoju i klupka pa sve istr"a%e skupa 255Van. A ona s njima, kad vidje sinove svoje,

Podi'e ruke visoko od radosti. Tako i oniRadosno pozdravi%e i zagrli%e si majkuVidjev ju. Ona pak cvile# ovakvu im prozbori rije":“Niste imali ipak, u nebrizi ostaviv mene, 260Kamo daleko odlutat, i sudba vas vratila nazad.

Jadne li mene, kakva za Heladom sna%la vas

'udnjaNegdje iz zablude kobne po nalogu va%ega oca

Friksa. Na samrti on je grozovite zadao mukeMojemu srcu. A %to biste u grad Orhomen i po%li, 265Kakav god da je taj Orhomen, u jadu i tuziOstaviv majku svoju Atamantova rad blaga?”Tako re"e, a Eet iza$e zadnji na vrataI Eetova 'ena iza$e i sama, Idija,Kad ju Halkiopu "ula. I odmah se dvori%te cijelo 270

Ispuni zagorom mno%tva. I jedne se bavile sluge!ustro velikim bikom, a drugi cijepahu mje$u

Suha drva, dok tre#i za kupelj grijahu vodu.Nitko popu%tao nije u radu slu'e#i kralju.Dotle nevidljivi Eros kroz magli"ast pristi'e uzduh, 275Uzbu$en, k’o %to se obad na pa%i na junice sjuri.(to ga pastiri, kravari nazivaju volujskom muhom.Brzo predvorju ku#e pod vratnicom zategne luk svojPa jadovitu novu iz tobolca izvadi strijeluTe neopa'en prag prekora"i nogama hitrim 280O%trim zvjeraju# okom. Pod Jasona malen se podvi,Esonu sina, a posred tetive zareze stavi.

I rastegnuv%i luk objema rukama, ravnoOdape na Medeju te zbunjena ona zanijemje.



On pak pocikuju#i iz ku#e s visokim krovom 285Vinu se lete#i nazad, a strijela dolje pod srcemGora%e djevojci toj k’o vatra. Spram Esonu sinaPoglede baca%e stalno 'arkovite, razumno srceSkaka%e njojzi iz grudi od muke i ni na %to drugo

Ne mi%lja%e, ve# du%a od slatke joj ginula boli. 290K’o %to siroma%na 'ena pro'drljiv ugarak pospePljevom, kojoj su njeni na brizi tkala"ki posliKako bi mogla pod krovom u no#i vatru potaknutTek %to se probudi uz nju. A ta od maloga silnoUgarka probu$ena svu pljevu pretvori u prah - 295Tako je gorjela kri%om pod srcem njojzi skrivena

Pogubna ljubav, i njene u blijede joj obraze nje'neMijenjala, "as u rumene, u nebrizi svojoj za razum.Kad im pak sluge ve# poslu'i%e spremljeno jelo

Te kad se sami ve# u kupelji opra%e toploj, 300Ve"erom tada i pi#em ugodi%e svojemu srcu.Eet izatoga pak priupita sinove svoje

K#eri obrativ%i se ovakvim rije"ima njima:“Sinovi moje k#eri i Friksa kog najvi%e od svih

Ostalih tu$inaca u svojim dvorima cijenih, 305Za%to se vratiste natrag Eu? Je l’ vam se kakvaNevolja nasred puta isprije"ila? Slu%ali nisteKad ukazivah vama na silnu duljinu tog puta.Naime, spoznah to neko#, u kolima oca svog kru'e#

Helija, kada je moju dovodio ro$enu sestru 310Kirku tamo u zemlju hesperijsku, gdjeno na 'ale

Kopna tirenskoga mi prispjesmo. Ondje jo% i sadBoravi ona, veoma daleko od kol%anske Ee.Ali "emu te rije"i? Ve# %to se isprije"ilo vama,Recite jasno i glasno, i tko li ovi su ljudi 315Koji vas prate i gdje se iz dupke iskrcaste la$e?”Njemu koj’ pita%e to, a prije negoli bra#a,Arg pobojav%i se za pohod Esonu sina

Ljubazno prozbori ovo, jer bija%e stariji od njih:“La$u na%u, Eete, odjednom 'estoke oluje 320

Razbi%e. Nas pak pod gredom, jo% %#u#urene od straha,Na Enijalijev otok, na suho izbaci%e valiU sjenovitoj no#i. A bog nas spasio neki.Jer na otoku pustom ne naho$ahu se ptice

Aresove k’o prije, i nismo ih zatekli vi%e, 325Nego ih ovi ljudi odagna%e kad se sa svojeLa$e prethodnog dana iskrca%e. !ale# nas njih jeZeusova promisao il neka zadr'ala sudba.Odmah dovoljno hrane i odje#e dado%e namaPo%to su samo "uli za preslavno Friksovo ime, 330

A i za tvoje, jer se put tvoga zaputi%e grada.!eli% li potanje znati i za%to, ne#u ti kriti.



Ovoga neki kralj u 'elji da progna dalekoOd domaje i blaga, jer svojim se bje%e juna%tvomOdve# med Eolovim potomcima istic’o svima, 335(alje amo na put, a on ne htjede. Tvrdi da ne#eIzbje# srdobolni gnjev nepomirljivog Zeusa ni ljutnju

Niti se nesnosnu grijehu uklonit ni Friksovoj kazniEolsko prije potomstvo no runo u Heladu stigne.La$u pak Palada sazda Atena, ali ne takvu 340Nipo%to kakve la$e u ljudi kol%anskih jesu.Od njih se namjerismo na najgoru. Jer ju veomaVoda 'estoka i vjetar polomi%e. Njinu pak dr'eKlinovi, da se i sve oluje obore na nju.

Jednako juri niz vjetar i kada ju sami junaci 345Uzmu rukama gonit bez predaha veslima svojim.U njoj je, skupiv%i cvijet junaka iz cijele Aheje,

U tvoj stigao grad, gradovima lutaju# mnogim,A i pu"inom mora strahovita, ne bi l’ mu dao.Bit #e pak kako ti ho#e%. Jer on ne dolazi amo 350

Da bi se slu'io silom, ve# 'eli se pravo odu'itZa dar. A slu%aju#i od mene za Sarmate da su

Veliki du%mani tvoji, pod tvoje #e povr# ih 'ezlo.Ako li pak i ime i njihovo 'eli% podrijetloZnati tko li su oni, sve potanko kazat #u tebi. 355Ovoga, zbog kog se svi iz Helade skupi%e drugi,Jasonom, Esona sinom, %to sin je Kreteja, zovu.

Ako li uistinu od Kreteja vodi podrijetlo.Na taj na"in bi on po ocu bio nam brati#.

Kretej bje i Atamant, obojica, Eola sinci, 360Friks pak bija%e sin Atamanta, Eolu sina.Ako za ikoga "uje% da sin je Helijev, evoOvog Augiju gleda%. A ovaj je ovdje Telamon,Preslavnog Eaka sin, kom Zeus je osobno otac.Tako i ostali svi %to s njime po$o%e druzi 365Sinovi besmrtnika i njihovi unuci jesu.”

Tako zbora%e Arg, no kralja razgnjevi%e rije"i(to ih je slu%’o i bijes mu visoko podiz’o grudi.

Re"e planuv%i srd'bom, na djecu Halkiope ljutitPonajvi%e, jer mnja%e da oni do$o%e zbog njih - 370O"i se krijesile njemu pod obrvam’ od uzbu$enja:“Ne#ete l', zlotvori, smjesta daleko od o"iju meni

Po#i s varkama svojim naglavce otle iz zemljePrije nego tko vidi i pogubnu ko'u i Friksa?Odmah udru'iv%i se od Helade, do$oste amo, 375Al ne po runo, ve# 'ezlo i po "ast kraljevsku moju.No, da se prethodno niste dotaknuli mojega stola,Jezik bih odrez’o vama i obje odsjek’o ruke

Zaista te bih vas takve otpustio s nogama samoDa biste sprije"eni bili i poslije zaputit se amo, 380



Jer ste i bla'enima govorili bozima la'i.”Re"e razgnjeviv%i se. A srce se Eaka sinuSilno nadme u grud’ma i stoga u du%i po'eljeRe#’ mu pogubnu rije" u lice, ali ga sprije"iEsonov sin, jer sam mu odgovori ljubazno prije: 385

“Smir’ se zbog pohoda ovog, Eete. Jer nismo ba% takoU tvoj prispjeli grad i dvore kao %to misli% Niti smo 'eljeli to. Preko tolikog valovlja tko biSmio bez prisile prije#i rad’ tu$eg imetka. No bog meI jezoviti nalog silovitog nagnao kralja. 390Daj nam %to molimo tebe, za ljubav, a ja #u po cijelojHeladi glas bo'anstven pro%irit o tebi. I ve# smo

Spremni tako$er brzu u ratu ti naknadu datiBilo da Sarmate, velim, il drugi ikoji narodBude% imao 'elju pod svoje podvr#i 'ezlo.” 395

Zbora%e blagim mu glasom podilaze#. Njemu me$utimSrce u grudima se od dvojake burkalo 'elje:Ili bi krenuo na njih i istog ih pobio "asa

Ili bi njihovu snagu ispitao. To mu se snuju# U"ini boljim, pa njemu prekidaju#i ga re"e: 400

“Stran"e, "emu da ti o svemu potanko zbori%?Ako ste zaista roda bo'anskog il ni%ta od meneGori ni ina"e niste u tu$u stupiv%i zemlju.Dat #u ti zlatno runo da nosi% ga, ako to ho#e%.Kada te podvrgnem ku%nji. Jer hrabrim ja ne kratim ljud’ma 405

Ni%ta,

%to pri

"ate sami za onog u Heladi kralja.Ku%nja pak glede snage i hrabrosti bit #e zadatak,

Koban dodu%e, no ja ga savladavam rukama svojim.Dva mi mjedonoga bika na Aresovoj poljaniOkolo pasu i oganj iz svojih ispuhuju usta. 410Tjeram ih ujarmljene po njivi od "etiri jutraNeravnoj, Aresovoj, pa isplu'iv ju do krajaZa"as, u brazde ne bacam za sjeme Deino 'ito,Nego zube zmaja strahovita, otkud izrastu

Ljudi nalik na borce. A ja ih sijeku# na mjestu 415Ubijam svojim kopljem odasvud kad udare na me.

Jutrom ujarmljujem vole i tek u ve"ernje satePrestajem ja sa 'etvom. Pa ako ti u"ini% tako,Tada #e% odmah mo#i svom kralju odnijeti runo.Prije pak ne bih ga dao. I ne nadaj se, jer ru'no 420

Jeste kad valjan "ovjek r$avijem popusti komu.”Re"e, a Jason %ute# pred noge uprije o"i.Sje$a%e tako bez rije"i, u nevolji nemo#an svojoj.Dugo je odluku svoju ispred’o, al nikako nijeMogao prihvatit smjelo, jer pothvat se "inio silnim. 425Pokasno prozbori pak odgovaraju# oprezno njemu:

“Vrlo me mnogo, Eete, sa punim obvezuje% pravom.Stog #u i ja u tu borbu, %to zahtijeva nadljudsku snagu,



Za#i, pa makar mi bilo i umrijet. Jer ni%ta jo% drugoGroznije od zle nu'de na ljude ne#e nale#i, 430Koja je htjela da ja i ovamo stignem zbog kralja.”To u neprilici re"e, u o"aju. Ali on groznimRije"ima prozbori njemu ozlovoljenu ovako:

“Idi sada k svom dru%tvu kad 'eli% se latit tog posla!Ako se prestra%i% pak na volove podi#i jaram 435Ili ustukne% jo% pred onom pogubnom 'etvom.Ja #u osobno sve poduzeti da bi i svakogDrugog spopala jeza pred boljega kro"it junaka.”Zbora%e odrje%ito. A Jason se di'e sa stolca,Augija odmah za njim i Telamon. A pratio ih je 440

Arg, no sam, jer svojoj me$utim namignu bra#iDa jo% ostanu ondje. I i$ahu oni iz dvora,A med svima se njima ljepotom istic’o silno

Esonov sin, i milinom. U njega uprijev%i o"iIskosa gleda%e djeva povukav%i koprenu bijelu. 445Srce joj palila bol, a pamet joj kakono sanak

Puzaju# letjela njemu za stopama kako je i%’o.I ozlovoljeni izi$o%e oni iz dvora.

A Halkiopa tad, Eetova paze# se gnjeva,!urno u odaju svoju sa svojim sinovima ode. 450Za njom tako$er po$e Medeja u du%i na %to%taMisle# na %to "eznu#e ve# tjera "ovjeka mislit.Jo% joj je lebdjelo sve pred o"ima, kao da gleda

Kakav je bio i kakvo na sebi je imao ruho,(to li je rek’o i kako na stolcu sjedio, kako 455

I%ao van. I mi%lja%e za nj sva dr%#u# da nitkoDrugi nije k’o on. U u%ima glas joj i rije"iMedene %to ih je on izgovorio zvonjahu stalno.Strahovala je za nj da bikovi ne bi li i samEet ubili njega. I cvilja%e kao da on je 460Sve u svemu ve# mrtav. A nje'na suza je teklaNjojzi po obrazima od preljuta 'ala i brige.

Potiho tuguju#i progovori glasno ovako:“Za%to me jadnu ta bol obuzima? Ili #e pasti

On kao najbolji od svih junaka ili k’o gori. 465Neka! Ah, kamo sre#e k’o stra%ljivac da se izvu"e!Jest, nek se dogodi to, Perseido, boginjo gospo,I nek ku#i se vrati i umakne smrti! No ako

Njemu je su$eno ginut od bikova, prije nek znadeKako se barem ja ne veselim zloj mu sudbini.” 470Tako su tuga i jad toj djevojci mutili razum.Kad su pak dakle oni iz puka iza%li i gradaPutem kojim se prije iz polja uspe%e u grad,Tada ve# Jasonu Arg ovakvim prozbori rije"’ma:

“Mis’o #e%, Esonov sine, pogrditi kakvu ti re"em, 475Ali ne prili"i bar zabaciti poku%aj u zlu.



Ve# si prije od mene za neku djevojku "uoKoja priprema "ine po Hekati, Persovoj k#eri.Ako li bismo nju nagovorili, mislim da strahaNe#e za borca ve# bit da #e podle#i. Ali se stra%no 480Bojim ho#e l’ me kako u tome podr'ati mati.

Ja #u ju ponovo po#i potra'it bez obzira na sve,Jer nam je zajedni"ka pogibelj zaprijetila svima.”Zbora%e misle# im dobro. A on mu odgovori ovo:“Dragi#u, ako se tebi to mili, ja ti ne branim. 485Hajde idi i mudrim potakni rije"ima svojuMajku mole#i nju. No ni%tava na%a je nadaKada povratak svoj prepustismo 'enama sada.”

Tako re"e, i brzo u mo"avaru za$u, a druziRadosni stanu ih pitat kad vidje%e pristigli da su. 490Njima Esonov sin mrzovoljno prozbori rije":

“Nemilog, prijatelji, Eeta milo se srceNa nas razgnjevilo posve. Potankosti naime ni meniNe bi koristile ni%ta ni vama %to pitate za njih.

Kaza da dva mu bika mjedonoga okolo pasu 495Po polju Aresovu iz usta ispuhuju# oganj.

Njivu od "etiri jutra zahtijeva%e s njima izorat;Dat #e pak zube za sjeme iz "eljusti zmajskih, od "eg #eGiganti s oru' jem mjednim izrasti. A istoga danaTrebat #e njih poubijat. I to mu, eto, obe#ah 500Otvoreno, jer bolje ba% ni%ta ne mogah smislit.”

Re"e, no svima se tad neizvedivim u

"ini pothvat.Dugo gledahu jedni u druge bez rije"i i glasa

Pokunjeni od jada i nemo#i. Najposlije pakoNeustra%ivo Pelej med svima junacima re"e: 505“&as je promislit sad %to da radimo. Ne mislim da jeTolika korist od vije#a kolika od jakosti ruku.Ako na volove dakle Eetove staviti jaram,Juna"e, Esonov sine, ti misli% i 'eli% se kinjit,Onda se mo'e% pripremit da odr'i% to obe#anje. 510

Ako pak srce ti ba% u svoju se hrabrost ne uzdaPosve, tad nemoj ni sam se juna"it nit sjede# u koga

Drugog od ovih ljudi pogledat. Jer ja se bar ne#uLibiti toga, jer smrt #e i najgoru predstavljat boljku.”Tako #e Eakov sin. Telamonu pak srce uskipje; 515Planuv%i ustade hitro. A za njim se di'e k’o tre#i

Ida prkosa pun, a za njim Tindareja sinci,S njima i Enejev sin, u krepke ubrojiv junake,Premda mu jo%te po bradi k’o cvije#e nisu porasleMalje, a srce mu se od tolike dizalo snage. 520Ostali mu"ahu svi ustuknuv%i. Arg pak ovakvuOdmah onima rije" progovori 'eljnima borbe:

“Prijatelji, nek bude to posljednje! Ali #e, mislim,Pomo# matere moje od neke vam koristi biti.



Stoga ostajte mirno u la$i, iako ste orni, 525Malo jo% kao i dosad, jer ipak je "ak se suzdr'atBolje negoli zlu zanemariti kob pa nastradat.!ivi u odajama Eetovim djevojka nekaBoginja Hekata nju je nau"ila vra"ke pripremat

Izvrsno, kol’ko ih kopno i voda beskrajna ra$a. 530Njima i neumorna prigu%uje plamsanje ognjaI zaustavlja rijeke odjednom %to bu"e#i teku,Zvijezde i mjese"eve zauzdava putove svete.Nje se sjetismo mi iz dvora idu# puteljkomAmo - ako bi mogla, k’o sestra njezina, na%a 535Majka nju nagovorit da u toj nam pomogne borbi.

Ako pak to i vas zadovoljava, zaista ja bihEvo jo% danas natrag u dvore Eetove po%’oPoku%at. Mo'da bih to uz bo' ju poku%’o pomo#.”

Re"e, a njima znak blagonakloni dado%e bozi: 540Plaha golubica bje'e# pred silom jastreba, padePrestra%ena s visine u krilo Esonu sina.

Jastreb se sru"i na krmu, na jabuku. Mops pak ovakvuIstoga "asa rije" med njima prori"u#i re"e:

“Vama je, prijani, dano to znamenje voljom bogova. 545Nikako druk"ije nije mogu#e tuma"it ga bolje:Valja se djevojci onoj obratit salije#u# je rije"’maNa svaki mogu#i na"in. A mislim da ne#e nas odbitAko je istinski Finej objavio, povratak da nam

Stoji do bo'ice Kipra. A ta je njezina mila 550Ptica umakla sudbi. Pa kako mi srce u grud’ma

Sluti po ovoj ptici k’o gatarki, tako i bilo!Nego, prijani, dajte u pomo# Kiterku zov’teTe se ve# savjetima pokorite Argovim sada!”Re"e, i povladi%e mladi#i sjetiv se rije"i 555Finejevih. A sin Afarejev jedini sko"i,Ida, planuv%i stra%no i prozbori gromotnim glasom:“Jao, zar do$osmo amo k’o 'enama poslani druzi

Koji Kiparku zovu da bude na pomo# nama,A Enijalija ne u kojeg je velika snaga, 560

Te u golubice glede# i jastrebe libe# se borbe.Nos’te se, nemojte se za ratne brinuti posle,Nego molbama kako prelastit djevojke slabe!”Mahnito zbora%e tako. A mnogi zabruja%e druzi

Vrlo blago, no nitko ni rije"i mu ne re"e protiv. 565On pak gnjeve# se sjede izatoga. Ali im Jason,Bodre# ih, svoju mis’o izre"e odmah ovako:“Arg nek bude od la$e, kad to se svidjelo svima,Poslan. A mi me$utim iz rijeke dajmo na kopnoJavno ve# u'ad la$enu prive'imo. Zaista dugo 570

Krit se ne prili"i vi%e k’o oni %to pla%e se boja.”Tako ba% re"e, i njega odasla odmah da ode



Hitro ponovo u grad. A drugi po naredbi sinaEsonova izvuku na la$u sidra i maloIzvan tr%"aka uz kopno na vesla pristanu s njome. 575Eet me$utim odmah u skup%tinu Kol%ane sazva,Dalje od svojega dvora, gdje zasjedahu i prije,

Nepodno%ljive varke i jade za Minijce kuju#.Kleo se kako #e odmah "im bikovi rastrgnu onog&ovjeka koji je te%ku obe#ao obavit borbu, 580Drvlje posjekav%i svrh po%umljena bre'uljka,S posadom drvo la$eno zapalit da ispare svojuBolnu oholost ti %to obijesna smi%ljahu djela.Jer da ne bi ni Friksa, potomka Eolova, silno!eljna, primio u dom na ognji%te, blago%#u %to se 585I bogobojazno%#u med strancima istic’o svima,Da mu glasnika nije sam Zeus tad poslao s neba

Hermiju eda bi Friks pred gostoljubna do%ao njega;A da ni razbojnici, u njegovu dolaze# zemlju.Ne#e zadugo ostat bez pedepse, kojima le'i 590

Na srcu svoju ruku na tu$i dizat imetak,Kao i kradomice lukavstva kovat i jo%te

Zaglu%nim napadima pastirima torove ru%it;Da #e mu primjerenu napose platiti kaznuSinovi Friksovi, re"e, k’o pratnja zlotvornih ljudi 595Vrativ se hrpimice, to stoga eda bi njegaLi%ili bezobzirno i "asti i 'ezla. A takve

Neko# je

'alosne glase od oca svog Helija

"uo.Kaza da lukavu varku i svoga vlastitog roda

Naume kao i zamku prepredenu izbje#i treba. 600Stog ih u ahejsku zemlju, po nalogu njihova oca,Posla na dalek put, %to i 'eljahu. A da od k#eriNema ni najmanje straha da ne bi mo'ebit %togodStra%no smislile njemu, a niti od Apsirta sina.Ve# od Halkiopine da nasta%e djece ti jadi. 605K tomu najavljiva%e zemljacima okrutna djela

Bjesne# i njima se prijete# veoma nek paze na la$uI njih da ne bi se tko iz nevolje izvuk’o svoje.

U me$uvremenu, u dvore Eetove stigav,Svakakvim rije"ima Arg nagovorit ku%a%e majku 610Neka moli Medeju da pomogne. Ona i samaPrije ve# mi%lja%e to, no strah joj sputavao du%u

Da #e il mimo sudbine zaludu ju poku%at smek%atZgro'enu pogubnim gnjevom svog oca ili na molbePristane l’, da #e joj djela obznaniti se i otkrit. 615Djevu je duboki san osloba$ao njezinih jada;Prilegla je u krevet. I odmah ju obmanjiva"i,Tako ra'alo%#enu, uzbudi%e pogubni snovi:

Njojzi se u"ini tad da se stranac odva'io boritNe %to bi 'elio silno da ovnovo runo odnese 620



Niti da je zbog toga put grada Eetova po%’o.Nego kako bi nju u svoju doveo ku#uKao vjerenu 'enu. A bore# se s volima sama,Snivala je da to bez velika obavlja truda,Al da joj roditelji ne dr'e do obe#anja 625

Zato %to nisu ih k#eri ujarmiti dali, ve# njemuSamomu. Otud je sva$a bez odluke nastala izmedOca i tu$inaca. I oboji prepuste njojziDa bude tako kako u svojem presudi srcu.Ona pak izabra odmah, za roditelje ne mare#, 630Stranca. I silna bol tad obuze njih te u ljutnjiVrisnu%e glasno. A nju sa krikom napusti sanak.

Sko"i dr%#u# od straha, ogledaj u# se po sobnimZidima unaokolo, i jedva sabere du%uKao prije u grudi te jecavim prozbori glasom: 635

“Jadne li mene, th kako me te%ki prestravi%e snovi!Strah me da ovaj put junaka zaista kakvoVeliko zlo ne donese. Za stranca strepi mi du%a.

Ahejsku djevu daleko u narodu svom nek on prosi,Nama pak djevi"nost bila na srcu i dom roditelja. 640

Ipak, i bestidno srce usvajaju#, ne#u bez svojeRo$ene sestre ve# ni%ta poduzimat, ako mi pri$eDa im pomognem "ime u borbi, zbog svojih sinovaJade# se. To bi mi bol prigu%ilo ljutu u srcu.”Re"e, pa uspraviv se i sobna otvoriv%i vrata, 645

Bosa, u haljini samo, ve# 'ivo

'elja

%e po

#iK svojoj ro$enoj sestri te prag u dvori%tu prije$e.

Dugo u predvorju sobe na istom staja%e mjestu,Jer ju sprje"avao stid. I opet, okrenuv se, nazadKrenu, pa natrag po$e iznutra, pa opet unutra 650Pobje'e - noge ju amo i tamo no%ahu zalud.Stid bi sprije"io nju kad god bi krenula naprijed;Kad bi ju zadr'’o stid, "eznu#e ju tjeralo smjelo.Poku%a triput i triput se suzdr'a; "etvrti put pak

Licem pade na krevet okrenuv%i se put nazad. 655K’o kad u lo'nici mlada oplakuje mla$ahna mu'a

Komu je roditelji il njezina dado%e bra#aPa se ni s dvorkinjama, ni s jednom ikako dru'iStidna i suzdr'ana, ve# tuguju# sjedi u kutu.Prije no oboje se nau'i%e druguju# skupa, 660

Njega ubi sudbina. I u njoj srce se kida,(ute#i gorko pla"e u pustu postelju glede# Od straha da joj se ne bi zadirkuju# rugale 'ene.Na nju cvilja%e nalik Medeja. Ali ju spaziTu'nu, u suzama svu, iz sobe iza%av%i uto, 665Nenadno robinja neka %to bje%e joj pratilja mlada

I Halkiopu smjesta obavijesti. Ona med djecomSje$a%e smi%ljaju# kako da svoju privoli sestru.



Al se ne oglu%i ipak kad za"u od dvorkinje oneRije" neo"ekivanu, pa potr"a za"u$ena 670Iz sobe skroz u sobu u kojoj je djevojka tadaLe'ala ucviljena i oba obraza grebla.Vidjev joj suzama o"i oblivene prozbori njojzi:

“Jao meni, Medejo, th za%to lije% te suze?(to ti je? Kakva ti tuga strahovita spopala grudi? 675Il ti je od boga kakva saletjela zglobove bolestIli si kakvu "ula od oca pogubnu grdnjuZbog mene i zbog djece? O kamo sre#e da vi%eNe gledam roditeljski ni dom ni grad, ve# na krajuZemlje da stanujem ja gdje ni glasa od Kol%ana nema!” 680

Re"e, i obrazi njoj porumenje%e. Stid ju je dugoPrije"io djevoja"ki, a 'elja%e njoj odgovorit.Rije" joj u jednom trenutku na vrhu jezika bje%e,

U drugome pak dolje u grudima le#a%e njojzi.&esto bi joj na ljupka pohitjela usta da ka'e, 685Al joj ne izla'a%e iz grla. Napokon re"e

Lukavo, jer ju je smjela nagonila ljubav, ovako:“Srce, Halkiopo, meni za tvoje sinove drhti

Da ih na% otac sa stranim ne pogubi ljudima smjesta.Malo"as spavaju# tvrdo, za sna kratkotrajna vidjeh 690Takve 'alosne snove - no ne dao bog da se oniOstvare ni da te bolna zbog sinova obuzme tuga.”Re"e ku%aju# sestru da vidi ho#e li sama

Prije zamoliti nju da njezinu obrani djecu.Njoj pak nesnosna bol strahovito zapljusnu du%u 695

Strahom kada to "u, pa ovako odgovori njojzi:“O tome svemu i sama razmi%ljaju# ovamo do$ohNe bi l' ti smislila %to i kakvu mi pru'ila pomo#.Ali se Zemljom i Nebom zakuni, %to god da ti re"em,Da #e% to za se zadr'at i suradnicom mi biti. 700Tako ti bla'enika, i tebe, i roditelja.Nemoj da vidim da njih je razmrskala zlopaka Kera!alosno, ili #u tebi, sa milom umrijev%i djecom,Biti Erinijom groznom ubudu#e, onom iz Hada.”

Tako re"e, i silne odjednom ju obli%e suze; 705Prignuv se, koljena joj obuhvati rukam’ objema;Skupa si baci%e glavu u krilo. I sa'alno ondjeObje plakahu jedna nad drugom, a prigu%en 'amor(irio se po dvoru koliko cviljahu bolno.I progovori prvo Medeja nevoljnoj sestri: 710“Jadnice, kako li tebi da pomognem u tom %to zbori% Uz jezovite kletve i Erinije. O, kad biStajalo "vrsto do nas spasenje tvojih sinova!Kunem se prisegom silnom u Kol%ana kojom me sama

Tjera% da se zakunem - i velikim Nebom i dolje 715Zemljom, majkom bogova - koliko je mo#i u meni,



Da te iznevjerit ne#u za'eli% li %to je mogu#e.”Re"e, a ovim rije"’ma Halkiopa odvrati njojzi:“Ne bi l' se dakle za stranca odva'ila, za "im on i sam!udi, il smislit lukavstvo il osnovu kakvu za borbu 720Poradi moje djece. Jer od njeg dolazi amo

Arg da osokoli mene da tvoju potra'im pomo#.Njega me$utim u sobi ja ostavih idu#i amo.”Re"e, a njoj u grud’ma od dragosti zaigra srce;Lijepa u trenu joj put porumenje, od radosti mrak joj 725Na o"i pade, pa njojzi ovakvu prozbori rije":“Ja #u, kako se vama, Halkiopo, mili i godi.Tako u"init. Jer zora ne svijetlila o"ima mojim

Nit me jo% dugo ti ovako gledala 'ivuAko bi i%ta mi pre"e od tvoga 'ivota i tvojih 730Bilo sinova, %to meni k’o moja su ro$ena bra#a,

Moji ro$aci mili i vrsnici! Tako i samaVelim za se da tebi i sestra jesam i k#erka.Jer si me kao i njih na svoje privijala grudi

Mla$ahnu, kako ja uvijek od svoje matere slu%ah. 735Idi sad, %uti i krij moju naklonost da, %to obe#ah

Rade#i, roditelji ne primijete. Ujutro ja #uPo#i u Hekatin hram da "ine %to #e za"aratBikove strancu donesem zbog koga nasta ta sva$a.”Tako se iz sobe vrati i djecu o pomo#i svoje 740Ro$ene sestre ona obavijesti. Ovu pak opet

Spopade stid i u'asan strah kad ostade samaSmi%ljaju# mimo svog oca za stranca takova djela.

No# je potom na zemlju dovodila mrak, a na moruVe# su brodari iz la$a u Medvjeda uprli pogled 745I Orionovo zvije'$e, a ve# se i nekoji putnikKao i stra'ar sna za'elio, neku je majkuNemiran svladao san zbog djece %to umrije%e njojzi;Ne bje ni lave'a pasa po gradu vi%e ni bukeZaglu%ne, ve# je ti%ina u mrklu vladala mraku. 750

Ali nikako sladak da osvoji sanak Medeju.Mnoge ju brige od "e'nje za Jasonom, Esona sinom,

Dr'ahu budnom, u strahu od bikova silnih, od kojihBje%e mu kukavnom mrijeti sudbinom na Aresa njivi.Srce je brzo i bijesno u grudima lupalo njojzi. 755Kao %to kada zraka sun"ana u ku#ama igra

Odbiv%i se od vode u kotao ili u vedroMalo"as u nj ulivene, a zraka amo i tamoU brzu okretanju treperi pritom i ska"e.Tako se isto i djevi u grud’ma lelujalo srce. 760Suza joj tekla iz o"i od su#uti, bolju unutraStalno mu"ila vatrom kroz tijelo, du' 'ilica tankih

Sve do najdonjeg 'ivca u potiljku glave ju pale#,Kamo prodire bol ba% najlju#a kada "eznu#e



Ljubavno neumorno do bola izmu"i du%u. 765Mi%lja%e "as da #e "ine da za"ara bikova dat mu,&as me$utim da ne#e, ve# da #e skon"at i sama;Odmah zatim da ne#e ni umrijet ni "ine mu dati,Nego #e samo mirno podnositi nesre#u svoju.

Sjede#i ve# nakon toga u dvojbi izgovori ovo: 770“Jadne li mene! Da ovo il ono sad zlo odaberem?Um mi je bespomo#an posvema i nikakva lijekaOd zla, ve# samo me 'e'e neprestano. I, kamo sre#eDa me strijelama brzim Artemida ubila prijeNo %to ugledah toga i dok jo% u ahejsku zemlju 775Sinci Halkiopini ne krenu%e. Otle ih amo

Bog il Erinija neka za suzne nam dovela muke.Neka padne u borbi, ve# ako je su$eno njemuGinut na njivi. Jer kako bi moglo promaknuti mojim

Roditeljima "ine da spravih? I %to #u im re#i? 780Kakvu prona#i varku, %to smislit da prikrijem pomo#?Ho#u li, vidjev ga sama, bez drugova, privit se uza nj,

Nesretna? Ne mislim ipak, pa makar on i nastrad’o,Da #u se rije%iti jada. Jer on bi li%en 'ivota

Nesre#om postao tada za nas. No do bijesa obzir, 785Do bijesa "ast! Nek on, po mojem savjetu spa%en,Gdje mu je srcu milo, nepovrije$en onamo ode!Ja pak nek istoga dana, kad on bi okon"ao borbu.Umrem il objesiv se o gredu tavansku grlom

Ili"ak otrovni popiv napitak

%to razara

'ivot. 790Ali da tako i umrem, uz pogrde na me #e potom

Migat i cio #e grad nadaleko o udesu mojemBrujat, a Kol%anke me na jeziku imati te meJedna odovud, a druga odonud nepristojno grdit:‘To je ta %to se ubi u tolikoj brizi za stranca, 795Ta %to je roditelje i svoju sramotila ku#uPustiv%i pohoti uzde.’ Pa %to mi jo% ne#e bit bruka?Ajme nesre#e moje! Zacijelo bi mnogo mi bolje

Bilo te iste no#i napustit u odaji 'ivotSmr#u nepredvi$enom, svih ru'nih se prijekora rije%iv, 800

Prije no sramotna ta i nepomena izvr%im djela.”Re"e, i po$e do %krinje u kojoj joj le'ahu mnogeTrave, spasonosne jedne i one smrtonosne druge.Stavi na koljena %krinju i jeca%e. Prestala nije

Suzama kvasiti njedra, %to samo tekle joj curkom, 805Ljuto oplakuju# svoju sudbinu. !elja%e onaTrave odabrati sebi du%ogubne da ih proguta.Stoga ve# razvezivat i uzice stade na %krinji!ure# se izvadit ih, prenesretna. Al joj odjednomU$e smrtonosan strah u srce od u'asnog Hada. 810

Dugo vremena osta bez rije"i, a sve su joj dra'i!ivotne dolazile pred o"i srcu joj drage.



Sjeti se radosti svih %to ih 'ivi u'ivaju ljudi,Svoga preradosna se, k’o djevojka, sjeti vr%nja%tvaTe joj i gledati sunce bje sla$e negoli prije, 815Ako je doista ba% pro'ivljala u duhu sve to.Stoga ponovo %krinju sa svojih koljena skinu,

Jer se na poticaj Herin predomisli. Nije se vi%eDvoumila u sebi, ve# 'elja%e da se ve# jednomPojavi zora i svane da dade mu po dogovoru 820One vilinske trave i sretne ga licem u lice.&esto je zasune ona od svojih otvarala vrataGledaju# da li se dani. Ranoranka na radost njenuProli svjetlost, i svi se po gradu stado%e kretat.

Tada naredi Arg da bra#a jo% ostanu ondje 825Kako bi saznala mis’o i namjere djevojke one.Sam se pak zaputi opet na la$u, ukloniv se prije.

&im je ta djevojka dakle zamijetila zora da svi#e,Svoje plavetne kose poveza, rukama skupi,Koje joj raspletene u neredu padahu dotle; 830

Otre obraze suhe pa nektarskom ma%#u se potomPoma'e po svem tijelu. Obu"e haljinu krasnu

Koju pri"vrsti%e njojzi probada"e svinute lijepo;Koprenu preko glave bo'anstvene prebaci sebiSrebrnobijelu. I ondje po ku#i se vrte# nasumce 835Hoda%e po tlu, zaboraviv jade neizmjerne svojeTada%nje, ali i druge %to jednom #e biti i ve#i.

Dovikne dvorkinjama, a dvanaest ih u svemuJednake dobi u trijemu no#ivalo mirisne sobe.

Koje postelju jo%te s mu%karcima dijelile nisu, - 840Neka istoga "asa u kola upregnu mazgeDa u Hekatin hram velelijepi ju odvezu.Nato pak dvorkinje te pripremat joj stado%e kola.Ona me$utim dotle iz dupke izvadi %krinjeNeku vilinsku travu %to, vele, prometij se zove. 845Ako si njome tko, ubla'iv%i 'rtvama no#nim

Jedinoro$enu Deru, tom biljkom nama'e tijelo,Njega zaista ne bi ni udarci posjekli mjedi

Nit bi pred goru#im ognjem ustuknuo, nego tog dana,I %to se smjelosti ti"e i jakosti, bio bi "vr%#i. 850Prviput izniknu ta kad meso'der orao onajBija%e dolje na zemlju u kavkaskim dolima gorskim

Kapao krvavi ihor Prometeja stradalnika.Njezin je zaista cvijet, veli"ine jednoga lakta.Bojom kori"komu bo'uru izrast’o sli"an, 855Stoje# na stapkama dvjema. A njezin korijen u zemljiBija%e posve nalik na svje'e rezano meso.Njegov pak crni sok, k’o onaj u gorama bukve.

Skupi u kaspijsku %koljku da od njeg na"ini "ine,Prethodno sedam se puta u teku#oj oprav%i vodi, 860



Sedam zazvav%i puta i Brimu %to hrani mladi#e,Brimu %to hodi po no#i, pod zemljom, vladaricu mrtvih,U sjenovitoj no#i, u crne se pla%te ogrnuv.Kako se titanski korijen odsijecao, mrkla se zemljaPotmulo ozdo potresla, a nato stenjati stade 865

I sam Japetov sin od bola ne znaju# za se.Ona ju izvadiv%i u mirisni stavi si pojas(to je bo'anstvene njoj opasivao uokrug grudi.Izi%av%i na vrata, na brza pope se kola;S njome i dvorkinje dvije sa svake se pope%e strane. 870Sama u desnicu uzde i lijepo izra$en uzeBi" pa potjera konje kroz grad, a ostale nato

Dvorkinje hvataju# se za ko% na kolima straga,Tr"ahu %irokom cestom za njome, nad bijela si dotleKoljena zadigav%i, do bedra, haljine tanke. 875

Kao Letina k#i, u mlakim vodama kad seOkupa ondje u rijeci Parteniju il i Amnisu,Koja uspravno stoje# u zlatnim kolima svojim

Po bre'uljcima njima na lanadi prolazi brzojDa izdaleka stigne na mirisni vonj hekatombe. 880

Nimfe ju u stopu slijede k’o pratilje, jedne od samogIzvora skupiv%i se amnisijskog, druge napustivGajeve, visove svoje sa mnogo vrela, a zvijeriRe'e i ma%u repom oko nje dr%#u# kad ide.Tako su hitjele one kroz grad, a puk se oko njih 885

Sklanjao kriju#i se od o

"iju kraljevske djeve.Kad je pak gra$ene lijepo napustila ceste u gradu

Te je tjeraju# konje kroz polja stigla do hrama,Tada ve# si$e smjesta sa kola brzih kota"a!ustro i ove rije"i med robinjama izre"e: 890“Mile moje, ja te%ko pogrije%ih: da ne valja da seNalazim s ljudima stranim, ne pomislih, %to se po na%ojZemlji kre#u posvuda, a cio je grad protiv togaNemo#an. Stoga nijedna od onih amo ne do$e!ena %to su se prije svakodnevno skupljale ovdje. 895Nego, kad stigosmo amo, a drugi ne prilazi nitko,

Hajde da nasitimo, ne %tede# se, sla$anom pjesmomDu%u pa ovo lijepo u mekoj uberimo traviCvije#e te se na vrijeme izatoga vratimo natrag.K tomu biste sa mnogo darova prispjele ku#i 900

Danas ako se sa mnom u ovom slo'ite htijenju.Arg me, a tako i sama Halkiopa rije"ima ku%aSklonit - no %utite, dr'’te u sebi %to #ete "utiOd mene, o tome glas da ne do$e ocu do u%i -Tra'e da toga stranca %to obe#a vole pokorit, 905Primiv%i darove od njih, od pogubnih za%titim borba.

Ja se pak slo'ih s onim %to reko%e pa ga i samogPozvah neka mi sam, bez drugova, do$e pred o"i



Da bismo me$u se dare podijelile, ako ih dade,Ako donese, a njemu da druge, lo%ije damo 910&ine. No budite dalje od mene kada on do$e.”Re"e, i svima se njima prepredena misao svidje.Arg pak Esonu sina odvu"e od drugova, sama,

Smjesta kad od svoje bra#e ve# "u da #e upravo onaU hram Hekatin sveti, Medeja, ujutro po#i, 915Pa ga kroz polje povede. A Mops je i%ao s njimaZajedno, Ampikov sin, k’o vrstan kod pojave pticaTuma", a vrstan tako$er k’o savjetnik njima na putu.Ondje jo% nikoga takva med davna%njim ne bje%e ljud’ma,Ni koliko ih god se od samog rodilo Zeusa 920

Ni koliko junaka od krvi drugih bogova,Kakvim Jasona bje%e u"inila Zeusova 'ena,I %to se izgleda ti"e i govora, onoga dana.

Na nj pogledavaju#i, i sami se divljahu druziKakvom li sja milinom. A radovao se putu 925Ampikov sin, %to sve naslu#iva%e ve# valjda.

Blizu hrama me$utim na stazi u polju imaBezbrojnim listovima obrasla neka topola,

Gdje su zaista "esto po"ivale brbljave vrane.Jedna od njih u sredini zamahnuv%i krilima uvis, 930Herina pogrdi htijenja visoko u granama sjede#:“Neslavan ovo je vra" koj’ ne zna ni ono %to djecaZnaju predvidjet umom, da djevojka nikakvu ne#e

Rije" ni slatku prozborit ni ljuvenu svomu mladi

#uAko zajedno s njim u pratnji do$u i drugi. 935

Nosi se, vra"u zli, zli svjetni"e! Ne voli tebeKiparka niti ljupki nadahnjuju tebe Eroti.”Vrije$aju# zbora%e ona. A Mops se nasmije%i "uv%iPtice gatarke glas bogodatni, pa #e ovako:“Idi, Esonov sine, u bo'i"in hram gdje #e% na#i 940Djevojku; namjerit #e% se na Kiparkin poticaj na njuVrlo naklonu tebi, jer bit #e u borbama tebi

Suradnicom, %to Finej, Agenorov sin, ve# prore"e.Mi #emo, ja i Arg, na ovom upravo mjestu

Podalje "ekati tebe dok ne do$e%. Nasamo sam ju 945Moli pametnim rije"’ma na svoju privla"e# ju stranu.”Vrlo razumno re"e, i oba mu povlade odmah.Srce Medejino pak, iako je pjevala, nije

Skrenulo na druge misli. Nijedna se koju god po"ePjesmu zadugo nije za zabavu svidjela njojzi, 950Nego ih prekida%e sva smetena. Nikad u mno%tvoDvorkinja smireno o"i ne uprije, nego na stazuPogleda%e daleko okre#u#i ustranu lice.&esto bi srce joj puklo u grudima kad bi %um noge

Kraj sebe ili vjetra u"inilo joj se da "uje. 955Nedugo potom se on pred njome pojavio 'eljnom,



Uvis poskakuju#i k’o Sirije iz Okeana,Koj’ ti se zaista lijep i presjajan di'e pred o"i,Ali stadima on neizmjernu nevolju %alje.Tako se lijep i pred njenim pojavio o"ima tada 960Esonov sin, no ljutu, pojaviv se, zada joj muku.

Srce joj pade iz grudi, a mrak joj istoga "asaPrekrije o"i i vrelo rumenilo obli joj lice.Koljena ne moga%e ni nazad ni naprijed pokrenut.Ve# joj se noge pod njome uko"i%e. Dvorkinje pak se 965U me$uvremenu ba% sve ukloni%e od njih.Oni stajahu %ute#, bez rije"i, jedan kraj drugog,Hrastima sli"ni il pak omorikama visokim,(tono za bezvjetrice, ukorijenjeni u gorju,Mirno nablizu stoje, a potom pod naletom vjetra 970Tresu#i se zabu"e beskona"no. Tako to dvoje

Bje%e nadu%ak prozborit pod da%cima Erosa spremno.Uvidje Esonov sin u kakvoj se nevolji na%laOd boga danoj pa ovo progovori ljubazno njojzi:

“Za%to se djevojko, tol’ko pribojava% mene, a sam sam 975Nisam ti ja k’o drugi hvalisavi za zlo %to jesu

Ljudi nit bijah prije kad 'ivljah u svojoj domaji.Stoga se, djevojko, nemoj i odve# stidjeti meneDa me %to ti je drago il pita% il prva mi ka'e%.Nego, kad smo se ve# u dobroj namjeri na%li 980Na tom presvetom mjestu gdje nije slobodno zgrije%it.

Otvoreno govori i pitaj i nemoj me htjetiLjupkim zavarat rije"’ma, jer ve# si obe#ala prije

Svojoj ro$enoj sestri da 'eljene dat #e% mi "ine.Kumim te Hekatom samom i roditeljima tvojim, 985Zeusom koj’ rukom strance za%ti#uje i pribjegare, -Amo ti sti'em k’o stranac i ujedno kao pribjegarMole# iz prijeke te nu'de pokle"ke, jer bez vas, bez va%ePomo#i ne#u u ovoj pobijedit jadovitoj borbi.Ja bih ti pak ubudu#e na pomo#i zahvalan bio 990

Kako je pravo, a prili"i onim’ %to 'ive daleko,Ime i lijep ti glas rasprostranjuju#. I drugi tako

Slavit #e tebe junaci u Heladu kada se vrate,Supruge tih junaka i matere, kojeno valjdaNegdje na obalama ve# sjede i za nama pla"u. 995Njihove mogla bi ti odagnati tegobne more.

Tako i Teseja neko# od grdnih oslobodi borbaDjeva, Minoja k#i, Arijadna dobro mu 'ele#,Koju je Helija k#i Pasifaja rodila bila.Al se i na brod ona ukrca napustiv domaju 1000S njim kad je Minoj svoj gnjev primirio.Nju su i sami Vje"ni zavoljeli bozi, a nasred neba je tomu

Zvjezdana kruna znak - Arijadninom krunom ju zovu -Koja se cijele no#i med nebeskim slikama vrti.



Tako #e bozi i tebi zahvalit ukoliko spasi% 1005Toliku povorku vrsnih junaka. Jer "ini se da te,Po tvom izgledu lijepu, ljube'ljivost prijatna resi.”Re"e uzvisuju# ju. A ona se, spustiv%i pogled,Nasmije%i slatko k’o nektar, i srce se rastopi u njoj

Kol’ko ju uzdigla hvala. I podi'e pogled u njega. 1010Ali ne zna%e %to bi prozborila najprije njemu,Nego je 'eljela sve odjednom izre#i skupa.No bez krzmanja "ine iz mirisna izvadi pasa,On ih pak razdragan smjesta u svoje prihvati ruke.Ona bi mu i cijelu iz grudi istrgla du%u 1015Te ju predala njemu uga$aju# njegovoj 'elji.

Tako je bacao Eros sa plave Esonu sinaGlave sla$ani plamen i plijenio s o"iju njenihNjene bljeskove sjajne. I srce je gorjelo u njoj

Tope#i se od milja - k’o rosa na ru'i"nim %to se 1020Jutarnjim zrakama svjetla odasvud grijana topi.Oni pak oboje katkad u pod bi uprli o"i

Stide# se, katkad bijedan na drugog bacali opetPogled "eznutljivo se na vedru smije%e#i licu.

Napokon djeva mu s mukom ovakvim prozbori rije"’ma: 1025“Pazi sad kako sam ja odlu"ila tebi pomo#i.Kad ve# do$e% mom ocu i on ti uru"i oneZube iz "eljusti zmajskih smrtonosne da bi ih sij’o,Tada to"no u pono#, kad no# se napola dijeli.

Ti se u strujama daj nepresu%ne rijeke operi; 1030Sam, postrani od drugih, u crni se pla%t zaogrnuv,

Jamu iskopaj okruglu i u njoj 'ensko zakoljiJanje koje #e% prijesno i nerasje"eno ondje,Loma"u slo'iv valjano, na onu staviti jamu.Hekatu, Persovu k#er jedinicu, sebi ubla'i 1035Liju#i proizvod p"ela u ko%nicama iz "a%e.Boginju onoga "asa kad umiri% pamte#i sve to,Ti se od loma"e nazad povuci. I neka te %tropot

Bilo nogu ne nagna da glavu okrene% nazadBilo pak lave' pasa da mo'da ne pokvari% sve to 1040

I da se sam u redu drugovima ne vrati% svojim.Ujutro navla'i pak te "ine pa se k’o ma%#uNatrljaj, skinuv%i se do gola, po tijelu.I u njem Bit #e velika snaga i mo# neizmjerna.

Ne#e% Re# da si ljudima ti, ve# besmrtnim bozima ravan. 1045Ali uz samo koplje i %tit nek ti pomazan bude,Kao i ma". A tada ni o%trice ne#e te ranitLjudi %to rodi ih Zemlja ni plamen bikova onihKletih %to nesnosno suklja. Dodu%e, ne#e% bit takavDugo, ve# samo tog dana. Stog ne prezaj nikad pred borbom. 1050

Jo% #u ti svjetovati i drugo %to #e ti pomo#’.Odmah volove jake kad ujarmi%, hitro i cio



Neravan poore% ugar, juna%tvu i rukama hvale#,A po brazdama ve# k’o klasje Giganti stanuNicat po crnoj grudi od zmajskih pos’janih zubi, 1055Ako li vidi% da s njive u velikom di'u se broju,Baci potajno kamen oma%niji. Oni #e zbog njeg

Poklat se izme$u sebe k’o gladni psi oko hrane.Nato se pak i sam po'uri srnut u pokoljPa #e% zahvaljuju# tomu u Heladu odnijet iz Ee 1060Runo negdje daleko. Bez obzira na sve, kud ho#e% Po$i, gdje ti se svidi oti#i kad odavle krene%.”Rekav%i tako za%utje i spusti pogled pred sebeToplim suzama svoje bo'anstveno kvase#i lice

Ucviljena, jer on je po moru imao lutat 1065Od nje veoma daleko. I bolnom rije" ju mu opet,Gledaju# ga u lice, progovori te ga za desnu

Uhvati ruku, jer stid joj napustio napokon o"i:“Sjeti se, ako se ikad ve# vrati% svojemu domu,Imena Medejina. A tako i ja #u se tebe 1070

Sje#at kad bude% daleko. No reci mi iskreno ovo:Gdje ti je dom i kud #e% otploviti sada po moru?

Ho#e% li dakle ti do Orhomena bogatog sti#iIli na otok Eejin. No reci tko je ta djevaKojoj ime spomenu i re"e preslavna da je 1075K#i Pasifaje %to rod je po krvi mojemu ocu.”Re"e, i u njega samog sa suzama djevojke u$e

Pogubna ljubav pa njoj ovakvu odgovori rije":“Mislim ja i te kako da no#ima ne#u ni danju

Nikad zaboravit tebe ute"em li smrti i zbilja 1080Pobjegnem 'iv i zdrav u Aheju i ako namEet i drugu koju borbu ne nametne goru od ove.Nego, kad ti se mili za na%u saznat domaju,Re#i #u jer me i samog veoma poti"e srce.Ima nekoja zemlja i uokrug vrletne gore, 1085Puna lijepih ovaca i goveda, gdje je Prometej

Vrloga, Japetov sin, porodio Deukaliona,Koji je gradio grade i zidao hramove njenim

Bozima prvi, tako$er med ljud’ma kraljev’o prvi.Okolno pak stanovni%tvo tu zemlju Hemonijom zove. 1090U njoj se nalazi Jolk, moj grad, i mnogo jo% drugihGradova, gdje se me$utim za ime Eejina nije

Otoka niti "ulo. A Minija upravo otle,Minija, Eolov sin, Orhomen, kao %to ka'u,Neko# grani"ni grad Kadmejcima podi#i krenu. 1095Ali za%to ti ja zaludu govorim sve to,I o na%oj domaji i preslavnoj jo% Arijadni,K#eri Minojevoj, a takvim su imenom di"nim

Onu djevojku ljupku, za koju pita% me, zvali?Kako se tada Minoj pomirio s Tesejem zbog nje, 1100



Ej da se isto tako tvoj otac sprijatelji s nama!”Tako zbora%e slatkim podilaze# rije"ima njojzi.Njoj su me$utim muke pretegobne mu"ile srcePa mu o'alo%#ena progovori jecavim glasom:“To je u Heladi mo'da - po%tovati dogovor - lijepo. 1105

Eet pak nije "ovjek ovakav %to re"e da jesteMu' Pasifajin Minoj, a niti se ja s ArijadnomJedna"im. Nemoj mi ti o gostoljublju zboriti stoga!Nego samo se ti, kad u Jolk prispije%, sje#ajMene, a ja #u se tebe i roditeljima svojim 1110Usprkos. Neka nam do$e il kakav glas izdaleka.Ako zaboravi% mene, il kakva glasnica ptica,

Ili neka me samu oluje pograbe brzeTe me preko mora odnesu odavle u JolkDa te, iznose# ti u o"i prijekore, sjetim 1115

Da si zahvaljuju# meni umaknuo. Ej da se tebiTad neo"ekivano na ognji%tu u ku#i na$em!”Tako zbora%e tu'ne niz obraze liju#i suze.

On joj me$utim na to odgovori uzev%i rije":“Ludice, hajde pusti oluje nek naprazno pu%u, 1120

Pusti i glasnicu pticu, jer govori% sva%ta u vjetar.Ako u krajeve one i zemlju Heladu stigne%.(tovana bit #e% i "asna kod 'ena i mu%karaca.Stoga #e oni u svemu k’o bo'icu %tovati tebe.Jer bi se sinovi jednih zahvaljuju# odluci tvojoj 1125

Vratili ku#i, a opet i bra

#a i svojta se drugih.Kao i supruzi mladi od velikih spasili zala.

Ti #e% u sobama bra"nim pripremati postelju na%u.Ne#e nas ni%ta drugo od ljubavi rastavit na%ePrije nego %to smrt nas zaogme su$ena nama.” 1130Re"e, a njoj se "uv%i u grudima topilo srce.Ali se sledila ipak nevidljiva vide#i djela.Nesretnica, jer nije jo% dugo se imala onaNe#kat u Heladi 'ivjet, jer tako to zamisli Hera

Eda bi u sveti Jolk tad prispjela Peliji za zlo 1135Rodom iz Ee Medeja napustiv%i o"insku zemlju.

Dvorkinje su me$utim pogledaju# ve# izdaleka(utke bile u brizi. Jer prolazilo je vrijemeDa se djevojka ku#i do svoje matere vrati.Ona jo% ne mi%lja%e na povratak - njezino srce 1140

U'iva%e u njeg’voj ljepoti i laskavim rije"’ma,Da joj Esonov sin iz opreznosti tad ve# ne re"e:“Vrijeme za odlazak jest da prije svjetlo sun"anoNe za$e pretekav nas i ne primijeti tkogod sa straneSve to. A mi #emo amo i ponovo do#i i na# se.” 1145Tako i tol’ko se oni me$usobno ku%ahu ljupkim

Rije"’ma, i rasta%e se izatoga. Jason ti natoRazdragan krenuo bje%e k drugovima svojim i la$i.



Ona pak dvorkinjama. A one joj pri$o%e blizuZajedno sve, no ona ne primijeti njih oko sebe, 1150Jer joj u oblacima izatoga lebdjela du%a.Noge joj same od sebe na brza se uspe%e kola.Uzde uze u jednu, a kitnjast u drugu ruku

Bi" da potjera mazge. I one kasahu u grad!ure#i se put dvora. A nju, kad stiza%e tamo, 1155Zabrinuta za djecu Halkiopa zapita o tom.Ona od opre"nih misli k’o zamrla, nit joj je rije"i&ula nit joj je i%ta na pitanja 'eljela re#i.Podno po"ivaljke ondje na podno%ku sje$a%e niskuObrazom se sa strane na lijevu nasloniv%i ruku. 1160

Vla'ne je imala o"i pod vje$ama mu"e#i mukuJer je odlukom svojom i sama po"inila zlo"in.Esonov sin kad se opet pridru'io druzima svojim

Na mjestu gdjeno se bje%e odvojio odlaze# od njih,Krene zajedno s njima, o svemu im potanko zbore#, 1165K onom mno%tvu junaka. I stigo%e skupa do la$e.

Vidjev ga, okru'e ga s veseljem i stanu ga pitat.On pak djevine misli prenese svima i njima&arobnu pomast pokaza. A Ida, grizu#i gnjev svoj,Sje$a%e podalje od drugova sam samcat. No drugi 1170Radosni, neko jo% vrijeme, dok no#na ih ne sprije"i tama,Mirno su poslove svoje svr%avali. Ali u zoruPo%lju dvoj’cu junaka da idu k Eetu i tra'e

Sjeme - k’o prvo pak Telamona, Aresu milog,S njim i Etalovi#a, glasovitog Hermova sina. 1175

Po$u, i put im ne bje zaludu. Kad stigo%e, njimaPredade Eet kralj pogibeljne zube, rad borbe.Zmaja aonskog kog u ogigijskoj bija%e TebiUbio Kadmo kad tamo Europu tra'e#i sti'e.Zmaja koj’ Aresova "uvarom izvora bje%e. 1180Tu se prate#i kravu i naseli koju mu dadeU proro"anstvima svojim Apolon za vo$u na putu.

Zube bo'ica pak iz "eljusti Tritonka izbiTe ih dade na dar Eetu i samom ubilcu.

Kadmo, Agenorov sin, po aonskim poljima nato 1185Posija zube, gdje smjesti od Zemlje ro$eni narodKoji od Aresova u 'etvi koplja preosta.Druge me$utim tad Eet na la$u odnijeti dade

Rado, misle# da ne#e prevladati Jason sve zamkeBorbe i uspije l' kako na vole nabaciti jaram. 1190Sunce je zalazilo s daleka pod zemlju crnuPreko vrhova krajnjih etiopskih zapadnih gora;No# je uprezala konje u jaram, a le'aj na zemljiSpremahu sebi junaci uz konope. Jason me$utim,

Kad su se Medvje$e zvijezde ve# nagnule, Helike sjajne, 1195Kada je potpun mir zavladao s neba u zraku,



Po$e na samotno mjesto k’o kakav kradljivi lopov,Sa svim potrep%tinama. Jer za sve se postar’o prijePreko dana, a ovcu iz stada Arg mu i mlijekoDonije kamo ve# ode, a drugo on uze iz la$e. 1200Kad je pak spazio mjesto postrance od ljudskog puteljka,

Mjesto pod vedrim nebom, na ledini i na "istini,Ondje dakle k’o prvo opere u rijeci bo'anskoj,Pobo'no, mlado tijelo, a potom zaogme le$aCrnkastomodrim pla%tom - Hipsipila Lemnjanka taj je 1205Njemu podarila prije za spomen na strastvenu vezu.Jamu potom u tlu od jednog iskopa lakta,Nasla'e cjepanica i ovci grkljan presije"e

Te ju ispru'i lijepo odozgo. Zapali kladePodme#u# vatru odozdo, uz mije%ane lijevane 'rtve. 1210Brimu Hekatu zva%e da pomogne njemu u borbi.

I, kad ju tako zazva, povu"e se. Boginja silna&uv%i ga pojavi se iz najdubljih skrovi%ta da biPrimila Jasonu 'rtve. A unaokolo joj glavu

Krunile u'asne zmije med gran"icama od hrasta; 1215Silno joj sijeva%e sjaj od buktinja. Okolo nje pak

Podzemni su se psi ogla%avali lave'om o%trim.Sve su se livade tresle od njezina hoda, a NimfeRije"ne po mo"varama zacikta%e %to se po onojLedini Fasida vrte amarantskog igraju# kolo. 1220Esonova pak sina strah spopade, ali ga ipak

Odnije%e noge, no on se ne okrene sve dok se nijeNa%’o med druzima svojim. A povrh snje'noga ve# je

Kavkaza svi#u#i zora ranoranka bacala svjetlost.U tom trenutku Eet navu"e okolo grudi 1225Oklop jednodijelni svoj %to Ares mu dade ga %to gaS flegrejskog Mimanta skinu kog vlastitim rukama ubi.Zlatnu kacigu stavi na glavu sa "etiri lu"caBlistavu, kakvo ve# bude okruglo svjetlo u suncaKada se dizati ono tek zapo"ne iz Okeana. 1230

Mnogim ko'ama %tit pokriven di'e i kopljeStra%no, pomamno koplje. Nijedan drugi mu junak

Ne bi odoljeti mog’o kad ostavi%e HeraklaTamo daleko, jer samo bi on se suprotstavit mog’o.Kola mu gra$ena "vrsto s brzonogim konjima kraj njeg 1235Ustavi Faetont tad da se popne te pope se i sam

Eet i uzde uze u ruke. Pa nato iz gradaKola po kolniku pogna %iroku da nazo"an budeNadmetanju. A s njima neizmjeran nagrnu narod.K’o %to na Istamske igre Posidon u kolima stoje# 1240Ide ili na Tenar il pako na Lernejsku voduIli u sveti gaj hijantinskoga Onhesta,

I u Kalauriju izatoga s konjima "esto,I u hemonijsku %pilju il pak %umoviti Gerest -



Takav je bio na pogled vojskovo$a Kol%ana Eet. 1245Dotle po uputama Medejinim navla'i JasonOnu "arobnu pomast i njome pomaza %tit svoj,Kao i zama%no koplje i ma". A druzi oko njegOru' je iz sve snage isproba%e. Ali ni malo

Svinuti ono koplje ne mogo%e, nego ba% tako 1250Nesalomljivo osta i kruto u %akama "vrstim.Ida, Afarejev sin, neprestano gnjeve# se na njih,Udari velikim ma"em po koplju pri kraju, no %iljakOdsko"i kao "eki# od nakovnja. Nato junaciRadosno pusti%e krik s pouzdanjem o"ekuju# borbu, 1255I sam se namaza Jason izatoga. U$e u njega

Stra%na, ne"uvena jakost, nestra%ljiva. Obje mu ruke!ustro ustrepta%e se od silno nabrekle snage.K’o kad se bojovni konj %to se bojne za'elio vreve

Propinje, hr'e i top#e po tlu, a %iju visoko 1260Podi'e iro%e# se i u%i mu uspravno stoje, -Tako se Esonov sin ponosio jako%#u tijela.

Cesto bi stoga sad ovdje, sad ondje posko"io uvisMa%u#i mjedenim %titom i kopljem u rukama svojim.

Mog’o bi re#i da to iz mra"na etera suklja 1265Munja za vrijeme oluje i pritom u"estalo sijevaIz oblaka kad ono najavljuju najcrnji pljusak.Potom se nisu jo% dugo junaci ustezat od borbiHtjeli, ve# vrlo 'ustro uz klinove jedan za drugim

Sjedav%i, stanu se

'urit na Aresovu poljanu. 1270Ta je naprijed spram grada tek toliko le'ala dalje

Kol’ko je kolima cilj daleko od ograde kamoSti'u kad natjecanje u povodu smrti vladaraPrirede njegovi bli'nji u trci pje%aka i konja.Zateknu ondje Eeta i mno%tvo Kol%ana drugih, 1275Njih po kavkaskima vidikovcima gdje stoje,Njega pak kako se ondje du' rije"ne obale vrti.Esonov sin, kad ve# priveza%e drugovi u'ad,

Upravo tada sa kopljem i %titom krenu u borbuSko"iv%i naprijed iz la$e i ujedno blistavu uze 1280

Mjedenu kacigu svoju, ve# punu %iljatih zubi,I o ramenima ma", no ina"e nag, a u ne"emAresu sli"an il "ak Apolonu s ma"em od zlata.Ogledav se po njivi, tad mjedene jarmove bi" je

Spazi i plug u komadu od "vrsta "elika kraj njih. 1285Zatim im pri$e i koplje silovito pokraj zahodeUspravno donjim krajem pa skinu i nasloni %ljem na nj.Po$e me$utim naprijed sa samim %titom a slijede# Bezbrojne tragove bi" je. A oni iz podzemne nekudI nevidljive %pilje, gdje "vrste im bijahu staje 1290

(to su u "a$avi dim odasvud zavijene bile,Banu%e zajedno oba ispuhuju# ognjeni plamen.



Vidjev ih, prestra%e se junaci. No on im je "ek’oNalet raskre"iv se dobro - k’o kamena stijena u moruValove uzljuljane olujama, nema im broja. 1295(tit pak stavi pred sebe spram njih. A oni ga obaRi"u#i udari%e silovitim rozima, al ga

Odgurnuti ni malo ne mogo%e sraziv se s njime.Kao u bu%enima kad vignjevima "as pi%teMijehovi "vrstih ko'a kova"a raspiruju# onaj 1300Oganj pro'drljiv u njima, "as opet prestaju puhat;Od njeg nastane prasak strahovit kad sukne odozdo.Tako i ona dva bika iz 'drijela ispuhuju# brziPlamen krcahu tada i goru#’ ga hvatao oganj

Biju# ga kakono munja, no djevin ga %titio namaz. 1305I on za vrh roga potegnuv%i desnoga volaStade ga odlu"no vu#i svom snagom sve dokle ga nije

Mjednom priku"io jarmu. Na koljena baci ga na tloNogom u mjednu ga nogu 'estoko lupiv, a jednimUdarcem tako i drugog na koljena baci kad pri$e. 1310

Na zemlju %iroki %tit odbaciv%i, ovdje i ondje,S obje raskre"iv se strane, na koljena prednjih ih nogu

Pale dr'a%e oba, kroz plamen se hitro provukav.Eet se za"udi snazi junakovoj. A TindaridiDotle - s njima je prije dogovoreno ve# bilo - 1315Pri%av%i da%e mu jarme sa zemlje da stavi ih na njih.On ih pak njima valjano pri veza za %iju, a rudo

Mjedeno di'e posred njih i brzo ga smjesti u grivnuS jarma. I ona se dvoj’ca iz ognja povuko%e nazad

K la$i. A nato on uze i ponovo stavi na le$a 1320(tit odostrag pa te%ku jo% dohvati kacigu punuO%trih zubi i koplje silovito, kojim k’o kakavTe'ak pelazgi"kim badljem obode vole i raniOzdo posred slabina. I vrlo "vrsto je tadaUpravlj’o slo'enom dobro od "elika ra$enom ru"kom. 1325Oni pak, bikovi, dotle prekomjerno bjesnjeli bjehu

Ognjeni 'ar 'estoko ispuhuju#. Dah im se diz’oKao vjetrovi bu"ni %to hu"e, kojih se boje

Vi%e od svega mornari pa spu%taju veliko jedro.Ali nedugo zatim podbodeni njegovim kopljem 1330I$ahu naprijed. A njiva kr%evita puca%e straga(to ju je bi" ja sila i sna'an brazdao ora".

Pritom strahovito grude po brazdama tutnjahu plugaLome# se kol’ke ih "ovjek ponese. On za njima idu#,&vrstom nogom je ralo pritisk’o i dalje od sebe 1335Stalno bacao zube po uzoranoj ve# grudiOsvr#u#i se nazad da prije ga pogubno klasje -Ljudi %to rodi ih Zemlja - ne zasko"e. Oni pak mu"an

Posao nastavljahu o mjedne se upiru# papke.A kad tre#ina samo od zore ostaje dana 1340



Koji se bli'i svom kraju, a umorni 'ele te'aciDa im %to br'e do slatka isprezanja volova do$e,Tada je neumorni oranicu poor’o ora",I od "etiri jutra. I vole oslobodi plugaPa ih prepla%i tad da se razbjegnu svud po ravnici. 1345

On se pak zaputi natrag do la$e kad vidje jo% prazneBrazde od ljudi %to Zemlja ih rodi. A druzi oko njegStanu ga bodriti rije"’ma. A on iz rije"nijeh strujaKacigom zagrabi vode i tako ugasi 'e$u.Podvije koljena brza i veliko ispuni srce 1350Snagom juna"e#i se, a nalik na vepra koj’ kljoveO%tri na ljude, na lovce, a sa svih strana mu curi

Obilna pjena na tlo iz gubice kol’ko je bijesan.Ve# su me$utim po cijeloj oranici rasli k’o klasjeSinovi Zemlje. I bje%e sav uokrug %titima "vrstim, 1355

Kopljima dvortnima i %ljemima na"i"kan sjajnimPosjed Aresa boga ljudomore. Odsjaj je njihovStiz’o sa zemlje kroz uzduh do Olimpa blje%te# k’o munja.

Kao kada se silna na zemlju me#ava sru"iI oluje odjednom obla"ine raskinu zimske 1360

U sjenovitoj no#i, a sve se poka'u skupaZvijezde svjetlucaju#i kroz tamu - tako i oniSjahu izrastaju#i svrh zemlje. Ali se JasonLukavice Medeje opomenu upozorenja.Velik okrugli kamen sa onog pograbi polja, 1365

Stra%an Aresa disk Enijalija. Ne bi ga mogla&etiri "ovjeka krepka sa zemlje nimalo podi#.

On ga pak podi'e lako i baci ga, uzev%i zalet,Sred njih, ba% izdaleka, pa kri%om sjede za %tit svojDrsko. A Kol%ani glasno zaurla%e, kao kad more 1370Hu"i koje se gromko o o%tre razbija hridi.Eet me$utim zanijemje na izba"aj koluta krupna.Oni k’o brzi se psi oko kamena str"a%e onogTe se re'e#i klahu me$usobno. Na zemlju tada,

Majku padahu svoju od kopalja svojih k’o jele 1375Ili hrastovi pak kad ih ljuljaju naleti vjetra.

Kako me$utim s neba poleti ognjena zvijezdaCrtaju# blistavu brazdu za znamenje ljudima kojiVide ju kada sine kroz mra"an bljeskaju# uzduh, -Tako Esonov sin na Zemljine sinove srnu 1380

Goli izvukav ma" iz korica pa ih nasumceKosio, bo: jo% mnogi do trbuha i do slabinaStr%ahu dopola tek u uzduh, do koljena drugiNicahu iz tla, a tre#i tek stado%e na noge svoje,Dok su "etvrti ve# na njima hitjeli u boj. 1385Kao kad bukne rat sa susjedima pa te'ak.

Koji se prestra%io da njive mu ne po'nju prije,Lijepo svinuti srp, tek nao%tren, zgrabiv u ruke



!anje u hitnji klasje nedozrelo, ne mogu# "ekatDa ga sasu%e zrake sun"ane kad nastupi vrijeme. 1390Tako je sinove Zemlje k’o klasje tad kosio Jason;Brazde se punile krvlju k’o strujama s izvora jarci.Padahu jedni naglavce kr%evitu grizu#i grudu

Zubima, drugi na le$a, a tre#i na %aku i rebra;Kada ih gleda%, gra$om na tuljane bijahu nalik. 1395Mnogi ranjeni bjehu i prije no digo%e noguIz tla; koliko gore proviri%e u zrak, tolikoNa zemlju nalego%e ote%"ali mlitavih glava.Mladice nekako tako, kad Zeus silovito plju%ti,U vrtu posa$ene odskora nagnu se k zemlji 1400

Slomljene - toliki trud vrtlara - u korijenu svome.Onoga pak gospodara imanja, uzgajiva"a,Obuzme o"aj i bol bez prebola. Tako tad te%ke

Brige razapinjahu i du%u kralja Eeta.Zajedno s Kol%anima u grad je i%ao nazad, 1405Uzbu$en kako da se %to br'e suprotstavi njima.

Utonu dan, a za nj, za Jasona, svr%i se borba.



&ETVRTO PJEVANJE

Sama sad, bo'ice, kazuj o muci i brigama djeveKol%anske, Zeusovo "edo, o Muzo. Jer zaista moj seDuh u meni koleba, onijemjeh kad razmi%ljam bih li

Nazvao nevoljnom stra%#u iz sljepila ili pak bijegomKukavnim to zbog "ega ta ostavi kol%anski narod. 5On je me$utim, Eet, sa najboljim ljud’ma iz svogaNaroda cijelu no# u svome smi%ljao domuPogubno za njih lukavstvo, zbog nadmetanja mu mrskaU srcu sveudilj gnjevan, i nije mislio da seNjemu to doga$a posve bez znanja njegovih k#eri. 10

Hera pak najcrnji strah Medeji u srce vr'e.Pobje'e tresu#i se k’o lane lagano kojePrepla%i lave' pasa u dubokom gorskom gusti%u.

Zaista nasluti odmah da ne#e mu njezina pomo# Proma# i da #e se brzo u krajnjoj nevolji na#i. 15Strah ju dvorkinja bje%e svjedokinja. O"i joj bjehu

Plamtjele ognjem i stra%no u u%ima tutnja%e njojzi.&esto se zgrabi za grlo, a "esto se vuku# za kosu,

Za pletenice svoje, zajauka vri%te# od boli.I, tad bi djevojka ondje nastradala protiv sudbine, 20Jer bi popila otrov i Herine omela 'elje,Da ju bo'ica nije sa Friksovom nagnala djecomBje'ati prestravljenu. No srce joj se u grud’ma

Razvedri naglo, pa ona predomisliv se izatogVrad'bine zajedno sve iz %krinjice sasu u njedra; 25

Poljubi postelju svoju i stupove sa svake straneDvokrilne, pogladi zi$e. I nato rukama svojimOtrgne uvojak dug i za spomen ga na djevi"anstvoOstavi majci u sobi i drhtavim glasom protu'i:“Ovaj ti uvojak dug mjesto sebe ostaviv idem, 30Majko moja. Pa zbogom, jer odlazim vrlo daleko.I Halkiopo, zbogom, i cijeli dome! O stran"e.

Da te je smrskalo more dok nisi u Kolhidu stig’o!”Re"e, i bujne suze sa vje$a prolije svojih.

Kao robinja kad je kroz bogatu vu"ena ku#u 35Koju je nedavno sudba domaje li%ila njene,A jo% dotada nije iskusila tegobna rada,Nego nenavikla jo% na bijedu i robovske posle

Dolazi prestra%ena pod te%ke gospine ruke;Tako djevojka ljupka iz svoga odjuri doma. 40Pred njom sami od sebe popusti%e zasuni vrataTe odsko"i%e nazad na brze magi"ne rije"i.Tr"a%e bosih nogu po uskim puteljcima otudLijevom si rukom ogrta" na o"i, na obrve, oko

&ela i obraza lijepih navla"e#i, desnom pak rukom 45Podi'u#i visoko kraj skuta haljine svoje.



Po nevidljivoj stazi van utvrda prostrana gradaBrzo sti'e u strahu, a nitko nju od stra'araNe spazi. Odlazak njen neopa'en ostade njima.Odanle pomisli oti# u hram, jer dobro je znala 50Putove, kuda je "esto i prije tumarala tra'e#

Mrce i otrovno 'ilje u tlu, %to "arobnice "ine.Srce joj udara%e od drhtavice i straha.Titanka, bo'ica Luna, na obzorju di'u# se uto,Vidje ju kako onuda nasumce hoda, i tad se 55Zlurado obradova te ovo re"e u sebi:“Jedina dakle ja nisam kad hlepim za latmoskom %piljomNiti jedina gorim za lijepim Endimionom.

Zaista "esto se ve# i zbog tvojih prepredenih basmi,Kujo, ljubavi sjetih da mo'e% u no#nome mraku 60Mirno "arolije spremat, %to tebi drago je "init.

Sad si pak, eto, i sama do'ivjela jednaku smutnju.Dade ti bolan bog da ti Jason postane mukomKoja #e tebe 'alostit. No idi, nau"i se ipak.

Ako i pametna jesi, podnositi bol s mnogo suza.” 65Re"e, a nju u hitnji brzovito no%ahu noge.

S olak%anjem je potom na obale stupila rijekeGledaju# na drugoj strani sjaj ognja koj’ su junaciPalili cijele no#i vesele# se ishodu borbe.Reskim izatoga glasom kroz tamu glasno zazove 70Najmla$eg Friksova sina na suprotnoj obali prijeko,

Frontida. Djevoj"in glas i on i njegova bra

#aI sam Esonov sin prepozna%e. (utke se druzi

&u$ahu uvidjev%i da to je zaista ona.Triput zazove ga glasno i triput na poticaj mno%tva 75Frontid joj uzvrati klikom. A oni dotle, junaci,Hitno se upute k njoj silovito pokre#u# vesla.Nisu u'ad la$enu na suprotnu bacali jo%teObalu, kadno Jason na suho nogama hitrimS visoke palube sko"i. A za njim Frontid i Argo, 80

Sina Friksova dva, isko"i%e na tlo. A onaRukama im objema obujmiv%i koljena re"e:

“Mili, spasite mene prenesretnu i sebe sameOd Eeta. Jer sad je ve# sve na vidjelo do%loTako da pomo#i nema ba% nikakve. Nego na la$i 85Bje'imo prije no on na brze uzja%e konje.

Ja #u vam zlatno runo podarit uspavav%i zmajaKoji ga "uva. No ti pred druzima svojim u"iniBogove svojih rije"i svjedocima, stran"e, za ono(to si obe#ao meni i ne daj, kad otle daleko 90Krenem, bez srodnika ostav, da grde i preziru mene.”Zbora%e rastu'ena. No veliku radost u grud’ma

Osjeti Esonov sin. I odmah ju, palu mu okoKoljena podi'e nje'no i prigrli bodre# ju usto:



“Ludice, neka ti bude sam olimpski Zeus svjedokom 95Za to i bra"na Hera, %to njemu je supruga, da #uTebe u svojoj ku#i u"initi vjen"anom 'enomKada u zemlju Heladu na povratku stignemo jednom.”Tako re"e, i odmah u desnicu uze joj ruku.

Ona ih ponuka pak da brzu la$u odvezu 100Smjesta u sveti gaj da runo jo%te za no#iUzmu te ga odnesu i protiv Eetove volje.I, u"injeno re"eno, koliko pohitjeli bjehu.Jer ukrca%e nju te otisnu za"as od krajaLa$u. I nastade silna galama vrlih junaka 105Kada prionu%e veslat. Medeja pak, trgnuv se nazad,

Nemo#no ispru'i ruke spram zemlje. Ali ju JasonObodri rije"ima svojim u njezinoj dr'e# ju tuzi.Kada me$utim san odagnaju s o"iju lovci

Koji, u svoje se pse pouzdavaju#, nikada no#u 110Ne spavaju do jutra i klone se svjetlosti zoreDa im zvjerinji trag ne raskvasi prije i zvjerski

Oslabi vonj kad u njih ve# upre zrakama bijelim, -Tada ba% Esonov sin i djevojka si$o%e s la$e

Na kraj, na travnato mjesto %to Ovnov zove se le'aj, 115Gdjeno je prvi put ovan podvinuo koljena trudnaNose#i Minijca onog na le$’ma - Atamantu sina.&a$avi temelji bjehu oltara blizu %to Friks ga,Eolov potomak, negda Pribjegarskom podig’o Zeusu!

rtvuju# znamenje ono od zlata, kako mu re

"e 120Hermija susrev se s njime dobrostivi. Tu ih me$utim,

Kako im svjetova Arg, otpusti%e tada junaci.Ono pak dvoje puteljkom do svetoga stigo%e gajaIdu#i tra'it bukvu golemu na kojoj je runoBa"eno le'alo nalik na oblak %to se rumeni 125Kada izlazi sunce, od njegovih plamenih zraka.Ali pravo na njih veoma duga"ki vrat svojIspru'i o%tar zmaj kad budnim ih o"ima vidje

Kako dolaze tamo. Pa zapsi"e grdno, i ukrugDuge se obale rije"ne i gaj prolomio golem. 130

&u%e i oni %to vrlo daleko od titanske EeKolhidu nastavahu kraj struja, utoka LikaKoji, odvojiv%i se od bu"ne Araksa rijeke,Svetu ulijeva struju u Fasid, a obadva tada,

Ujediniv%i se, u Kavkasko utje"u more. 135Rodilje se u strahu probudi%e. Nejaku svojuDjecu kojano bjehu u naru" ju spavala njimaDr%#u# od psikanja onog, obujmi%e rukama s grozom.Nego, kao %to kad se nad %umom koja se pu%iCrni kovitlaci dima uvijaju - nema im broja; 140

Jedan se za drugim brzo daleko sveudilj vijuIz dna u kolutima visoko se di'u#i uvis, -



Tako se tada ona u bezbrojnim kruzima nemanValjala, okretala pokrivena ljuskama suhim.Dok se uvijala, djeva u neman upilji pogled 145Najvi%eg boga, San, zazivaju# za pomo#nikaSlatkim glasom da za"ara neman. I kraljicu zazva

Podzemnu, no#u %to hodi, susretljivu zalet da da joj.Za njom je Esonov sin u strahu i%’o, a zmaj jeZa"aran njezinom basmom ve# dugi opu%tao hrbat, 150Gigantsku zavojnicu, izdu'uju# bezbrojne kruge,Kao kada se val na mrtvoj pu"ini valjaCrn, iznemogao i be%uman. Al uza sve to!elja%e, podigav%i visoko strahovitu glavu,

Oboje "eljustima smrtonosnima progutat. 155Ona mu gran"icom kleka odsje"enom odmaloprije,Mo"e#i ju u smjesi, uz basme po%kropi o"i

Vrad'binom %to ga ne ubi. No vonj ga uspava o%tarVrad'bine unaokolo. I "elju%#u nale'e "vrstoNa tlo na onome mjestu, a beskrajne kolute svoje 160

Natrag daleko odmota kroz %umu panjeva punu.Nato pak Jason skinu sa hrasta zla#ano runo

Kako mu djevojka re"e. A ona nepomi"no stoje# Vrad'binom maza%e zvijer po glavi sve dok joj JasonNe re"e sam da se natrag na njegovu zaputi la$u. 165Potom Aresov gaj sjenoviti napuste oni.Kako pak djevojka zna blje%tavilu mjeseca punog,

Kada se di'e visoko nad njenom u potkrovlju sobom,Tanku haljinu svoju izlo'it, a srce joj igra

Gledaju# krasan sjaj, od radosti, tako tad Jason 170Razdragan veliko runo u rukama diza%e svojimTe na obraze zlatne i "elo sje$a%e njemuSa blje%tavilom vune rumenilo nalik na plamen.Kolika ko'a pak jest jednogodi%nje junice iliJelena kojega lovci jelenkom vole nazivat, 175Toliko bija%e runo, posvema zlatno, a ozgo

Te%kim pahuljicama pokriveno. Idu#i naprijed,Zemlja je 'ivo njemu pod nogama blistala stalno.

Hodao je pak "as ogrnuv si lijevo rameNjime od vrha vrata do nogu, "as bi ga opet 180Motao pipaju# ga u silnu strahu da ne biKoji mu "ovjek il bog ga otu$io susrev se s njime.

Zora se prosipa%e po zemlji kad stigo%e oniK dru%tvu. Zadivi%e se mladi#i kad veliko runoVidje%e kako blije%ti k’o Zeusova munja, i svatko 185Sko"i 'ele# ga dota# i primit u vlastite ruke.Esonov sin ih pak sprije"i i nov ogrta" preko njegPrebaci. Podi'e djevu i posadi ju na krmu

Pa izatog med svima ovakvu prozbori rije":“Sada se, prijani, vi%e ne skanjujte po# u domaju! 190



Jer je zada#a ve# zbog koje istrpjesmo ovuBolnu plovidbu morsku, a te%ku mu"e#i muku,Uspje%no obavljena zahvaljuju# djevinu svjetu.Ja #u ju s privolom njenom k’o svoju vjerenu 'enuOdvesti ku#i. A vi ju, jer cijeloj Aheji se, eto, 195

Vrijednom pomo#nicom ona pokaza i samima vama,Bran’te. Jer zaista, mislim, uz urnebes svojega ljudstvaEet #e do#i da sprije"i na% put iz rijeke u more.Nego, jedni du' la$e, na preskok jedan do drugogSjede#i, veslima hajte zaveslajte, druga pak pola, 200Volujske %tite k’o brzu od du%manskih hitaca branuIsturiv%i, nek %titi povla"enje. Sad su u na%im

Rukama na%a djeca, i mila domaja, i stariRoditelji. O na%em sad ovisi pristupu ho#e l’Helada trpjet sramotu il veliku ubrati slavu.” 205

Re"e, i oru' je bojno navu"e na se, a oniPomamni kliknu%e gromko. A on iz korica ma" svojTr'e i njime u'ad la$enu na krmi presije"e

Pa u blizini djeve u oru' ju pri%av krmaruAnkeju smjesti se uza nj. A vesla su gonila la$u, 210

Jer su se 'urili udilj da isplove brzo iz rijeke.Nadmeni Eet me$utim i Kol%ani sazna%e svi ve# Za Medejinu ljubav i ona njezina djela.Skupi%e se na skup u oru' ju kol’ko se morskihValova podignut zna od vjetra olujna ili 215

Koliko li%#

a na tlo u listopadnu mjesecuPadne u granatoj %umi, a tko bi ga mog’o izbrojat?

Tako obale rije"ne u golemom prekri%e brojuOni mahnito vi"u#. Na "vrstim se kolima EetKonjima isticao %to njemu ih darov’o bje%e 220Helije; bijahu brzi k’o naleti samoga vjetra.On je okrugli %tit u desnoj dizao ruci,U drugoj zublju veoma duga"ku, a uza nj se kopljePru'alo upereno, pogolemo. Konjske je uzde

Apsirt u rukama dr'’o. No ve# je naprijed pod sobom 225La$a pu"inu sjekla vesla"ima gonjena sna'nim

Kao i silaznom strujom u one velike rijeke.Kralj me$utim u jadu vi%estruku podi'e rukePa za svjedoke zazva tih zlodjela Sunce i ZeusaI strahovito smjesta povika cijelomu puku: 230

Ako mu djevojku sad ne dovedu il ju na kopnuNa%av il la$u pak jo% na valovlju plovnoga mora,I ne nasiti l’ srce koliko silno se 'eliZa sve ovo osvetit, to sav #e bijes mu se, znat #e,Obiti njima o glavu i sva ta njegova bijeda. 235Tako zbora%e Eet. A Kol%ani istoga dana

Porinu la$e u more i ubace opremu u njih.Istog isplovi%e dana na more. I ne bi ti rek’o



Da je toliko rije" o brodovlju, ve# da to pticeU neizmjernom mno%tvu, u jatima %ume nad morem. 240Nego, kada je jako zapuhao vjetar po voljiBoginje Here da za zlo %to br'e Peliji u domEejka stigne Medeja u zemlju pelazgi"ku, oni

Tre#ega dana u zoru priveza%e krmenu u'adUz paflagonske 'ale, pred u%#em Halija rijeke. 245Jer ih ponuka ona da si$u i ubla'e sebiHekatu 'rtvama svojim. I evo, sve %to je djevaTad da prinese 'rtvu pripremila - ne bio nitkoSvjedok nit mene srce potaklo da pjevam o tome!!acam se o tom prozborit. Me$utim, hram jo% otada, 250(to ga junaci na 'alu sagradi%e bo'ici onoj,Stoji za potonje ljude, a mo'e se vidjet i danas.Smjesta se Esonov sin, i ostali s njime junaci,

Fineja sjeti %to ve# im predskaza da drugim #e putomPloviti natrag iz Ee. No taj je nepoznat bio 255Jednako svima. A Arg im progovori 'eljnima "uti:

“Idimo u Orhomen, kud taj vam istinski prorokNavijesti da #ete brodit, sa kojim se sastaste prije.

Ima i drugi put %to 'reci ga bogova vje"nihKaza%e, koji od Tebe poteko%e, k#eri Tritona. 260Nije zvijezda jo% svih %to kru'e na nebu biloNit je jo% mogao "ut za sveto danajsko plemeTko bi se raspitiv’o. Arka$ana apidskih samo

Bje%e, Arka

$ana

%to i od mjeseca bjehu po pri

"iStariji, jedu#i 'ir u gorju. Ni zemljom Pelazga 265

Deukalionovi di"ni ne vladahu sinovi tadaKad se Egipat ono, ta majka prvih momaka,Maglenom bija%e zemljom nazivao usjeva punom,A %irokoteka rijeka Tritonom, kojim se sva taNatapa Maglena zemlja %to nikad ju Zeusova ki%a 270Ne kvasi dosta, a njenim natapanjem klasaju njive.Ba% je otuda, ka'u, Europu i Aziju cijelu

Proputovao netko, u silu i snagu se svojihPouzdavaju# ljudi, i smjelost. Na pohodu svome

Osnova bezbroj gradova. I nastanjeni su jedni, 275Drugi pak nisu, jer tomu otada je premnogo ljeta.Ea pak i sad jo% traje i unuci onih ljudiKoje upravo on tu smjesti da nasele Eu.

Oni ti zapise, eto, otaca "uvaju svojih,Plo"e na kojima svi postoje puti i me$e 280Mora, kao i kopna, za one %to putuju svijetom.Neka pak rijeka jest, Okeanov sjeverni rukav.(iroka i duboka, i plovna za teretnu la$u.Istrom nazivaju nju i daleko joj crtaju tijek.

Neko vrijeme on sam neizmjernu presijeca zemlju, 285Jedini. Njegova vrela sjevernije nego %to pu%e



Borej le'e i %ume daleko u Ripejskom gorju.Nego, kad Tra"anima i Skitima stigne na me$e,Ondje se nadvoje cijepa i jednu ulijeva voduTu u Isto"no more, a drugu odostrag kroz dubok 290Zaljev %to se u kopno iz mora Trinakrijskog pru'a,

(to se na va%u zemlju prislonilo, ako li samoUistinu Aheloj u va%oj izvire zemlji.”Re"e, a boginja njima dobrosretno znamenje dade,Na %to radosno svi, kad vidje%e, kliknu%e kako 295Treba po#i tim putom. Jer naprijed daleko se brazdaPojavi nebeske zrake kud njima i bija%e po#i.Dobro raspolo'eni, tu ostave Likova sina

Pa razapev%i jedra po moru uze%e plovitDr'e# na oku gore paflagonske. Karambu pako 300Nisu oba%li, jer vjetar i svjetlost nebeskog ognja

Potraja sve dok na struju ne prispje%e velikog Istra.Jedni se Kol%ani uto, u zaludnoj potrazi svojoj,Bjehu provukli ve# kroz Crne hridine Ponta,

Drugi se usmjeri%e na rijeku, kojima Apsirt 305Bje zapovjednik, a pro$e kroz Lijepo skrenuv%i u%#e.

Stoga i prije njih preko prevlake tamo%nje zemljeSti'e Jonskomu moru u najudaljeniji zaljev.Istar nekoji otok okru'uje imenom Peuka,Trortan %to se %irinom spram morskih 'alova pru'a, 310Uskim me$utim %iljkom spram struje. Okolo njega

Dva se ra"vaju tijeka. I jedan Narekovim zovu,Drugi pak Lijepim u%#em, na najdonjem kraju.

Onuda Apsirt i Kol%ani kroza nj pohitje%e br'e, dok oniKretahu se visoko, daleko na najgornjem kraju 315Otoka. Bezbrojna stada na livadama pastiriPu%tahu poljski u strahu od la$a, jer mi%ljahu da toIzlaze zvijeri iz mora u kojem grdosije 'ive.Nisu jo% morske la$e dotada vidjeli SkitiMije%ani s Tra"anima, zacijelo, a niti Sigini, 320

Niti pak Traukenci, a niti Sindi %to 'iveVe# oko Laurijske ravnice velike, puste.

Kada pak goru Angur i dalje od gore Angura,Kraj Kaulija"ke stijene, onuda bijahu pro%li,Oko koje se Istar ve# ra"va i ulijeva tijek svoj 325Amo i tamo u more, i Laurijsku pro$o%e ravan,

Kol%ani napokon tada u Kronovo izbi%e moreTe im, da ne mognu uma#, odasvud preprije"i%e pute.Oni pak za njima rijekom doplovi%e te se do dvajuProbi%e otoka bliskih Artemidinih u Briga. 330Sveti bija%e hram najednom od njih, pa mno%tvaApsirtova se klone#, iskrca%e se na drugi.

Jer su otoke one sred mnogih pustili prazneBoje# se Zeusove k#eri, dok svi su ostali tada.



Krcati Kol%anima, zatvarali prolaze morske. 335Tako je on i na 'ale kraj otoka smjestio ljudstvoSve do rijeke "ak Salangona i nestejske zemlje.Ondje bi Minijci bili u kobnoj podlegli borbiK’o malobrojniji tada ve#ini. No prethodno bjehu

Uspjeli sporazum posti# i izbje# veliki sukob: 340Da #e zla#ano runo, jer osobno obe#a njimaEet budu li njemu izvr%ili poslove mu"ne -Trajno s punim pravom zadr'at, pa jesu l’ ga varkomIli i javno, ba% tako, preko volje uzeli njemu;A %to se ti"e Medeje - jer to je prijeporno bilo - 345K#eri Letinoj nju nek povjere dalje od dru'be.

Sve dok ne presudi tko od pravdono%a kraljeva o tomTreba li ona natrag u dvore o"eve sti#iIli u bogati grad, u onaj bo'anski Orhomen 348a

Ili slijedit junake na putu u helensku zemlju.Onda kad je to sve odvagnula u sebi djeva, 350Zaista o%tre joj boli 'estoko potreso%e srce.

Jasona nastranu smjesta od njegovih pozva drugovaSama te drugamo njega odvede pa se udaljiv

Dovoljno, njemu u lice uz jecanje prozbori ovo:“Kakav to, Esonov sine, zasnovaste naum u vezi 355Sa mnom? Zar ti je uspjeh posvema pomra"io razumTe se ne osvr#e% ni%ta na ono %to zbora%e prijeDok te je ti%tila nu'da? Kud odo%e prisege tvoje Zeusu

Pribjegarskomu i slatka k’o med obe#anja?Zbog njih, %to nije red, ja pustih u odluci sramnoj 360

Dom i obiteljsku slavu i roditelje jo% same.Ono %to mi je bilo najvrjednije; sama dalekoS tu'nim alkionama po moru vozim se skupa,Sve zbog stradavanja tvojih, da protiv bikova 'iv miMo'e% iza# iz borbe i protiv Sinova Zemlje. 365Kona"no si i runo, kad ve# se saznalo za sve,Uzeo ludo%#u mojom, a ja navalih na 'ene

Kletu sramotu. Stog velim: k’o tvoja k#erka i 'ena,I k’o ro$ena sestra u Heladu tebe sad slijedim.

Svagdje me dakle bud’ spreman za%tititi! Nemoj me samu 370Pustit daleko od sebe, obilaze# kraljeve one.Ve# me ba% tako brani! I dr'i se pravde i pravaKako se oboje ve# sporazumjesmo. Ili mi ti pak

Svojim ma"em ded smjesta posrijedi grkljan presijeciEda bih dostojnu pla#u za svoju primila ludost. 375Zlico, jer presudi li taj kralj da pripadam bratu,Kojem obojica sad povjeravate taj bolanDogovor, kakva #u ja svom ocu do#i na o"i?Zaista, vrlo "asna! A kakvu kaznu li te%ku

Nevolju ne#u mu"no pretrpjet za strahotna djela 380(to ih po"inih, a ti bi polu"io povratak drag ti?



Kraljica svijeta to ne dopustila - Zeusova 'ena,Kojom se ponosi% ti! A sjeti se jednom i meneKad se na mukama na$e%. A runo nek ti k’o sanakNetragom ode u Ereb. I moje te prognale Srde 385Smjesta iz tvoje domaje za sve %to i sama pretrpjeh

S bezosje#ajnosti tvoje. Da to bez u"inka padneNa zemlju, nije pravo, jer prete%ku kletvu ti zgazi,Okrutni"e! No dugo ubudu#e ne#ete mirnoSjedjet namiguju# na me zbog ovih nagodbi va%ih.” 390Re"e 'estokim gnjevom uzavrev%i. Ima%e ona!elju da zapali la$u i sve da porazbija javnoPa da se baci u oganj pro'drljivi. Ali joj Jason,

Koji se pobojao, progovori umilnim rije"’ma:“Smiri se, 'eno bo' ja! Jer ne mili to se ni meni, 395Ali tra'imo ne%to za odgodu krvoproli#a.

Kolik je planuo svuda oko nas oblak du%manaPoradi tebe. Jer svi %to ovu nastavaju zemljuApsirtu 'ele pomo#i, to stoga da bi te natrag,

K’o da zarobismo tebe, tvom ocu doveli ku#i. 400Mi bi me$utim svi nastradali jezivom smr#u

Pobiv se s njima u boju. A tvoja bol #e jo% lju#aBiti ako te mru#i k’o plijen pustimo njima.Taj #e se dogovor zamkom pokazat %to njega #e odvestU smrt. A jednako ne#e zbog tebe nas okolni puci 405Shva#at i Kol%anima pomagat, bez gospodara

Koji je za%titnik tvoj i tebi je ro

$eni bratac.Ja pak ustuknuti ne#u da s Kol%anima se borim

Prsa o prsa, ukol’ko ne dopuste meni da pro$em.”Re"e podilaze# njoj, a ona #e zbore# mu kobno: 410“Promisli sada! Jer treba da nakon nedoli"nih djelaPripremim jo% i ovo, kad ono prvo zabludjeh,Zgrije%ih te po bogu zle izvr%ih naume one.Kopljima Kol%ana ti se u bojnoj uklanjaj vrevi,A ja #u navesti njega da padne tebi u %ake. 415

Ti ga pak darima sjajnim k’o prijatelja po"astiNe bih li glasnike kako na odlasku mogla namolit

Eda bi pristati htio na razgovor nasamo sa mnom.Tada, svidi l’ se tebi taj pothvat, nije me briga,Ubij, pa s Kol%anima zapodjeni krvoproli#e.” 420Oni, slo'iv se tako, pripremi%e veliku zamku

Apsirtu te mu mnoge odasla%e gostinske dare.Med njima dado%e mu i pla%t Hipsipilin sveti,Grimizni, %to su ga same na Diji oblivenoj moremHarite tkale bo'anske Dionisu, koji ga opet 425Sinu Toantu da, a on ostavi Hipsipileji.Ta ga pak Jasonu dade s dragocjenostima mnogim,

Krasan gostinski dar, da ga nosi. Ni pipaju# ne biNiti ga gledaju# ti zadovoljio sla$anu 'udnju.



U njem je miris bo'anski jo% ostao odonda otkad 430U njem bija%e sam gospodar le'ao NiseNapola pijan od vina i nektara, sti%#u#i lijepeGrudi Minoja k#eri, jo% djevice. Neko# ju Tesej -Pratila ga iz Knosa - na otoku ostavi Diji.

Kad je pak glasnicima razmi%ljanja prenijela svoja 435Da ga navede da do$e "im u hram bo'i"in stignePo dogovoru, i crna kad no#na ih zavije tama,Eda bi smislio s njom lukavstvo po kojem bi, uzevVeliko zlatno runo, u dvore se mogla EetuOna ponovo vratit. Jer nju da nasilu posve 440Sinovi Friksovi da%e tu$incima daju odvedu.

Tako obmanjuju# njih, omamljive vilinske traveProspe u uzduh i vjetar. A takve bi i izdalekaMogle i divlju zvijer sa vrletne privu# planine.

Erose, velika bijedo i velika omrazo ljudska, 445Okrutni"e! Od tebe uzavru pogubne sva$e,Jecaji, muke i druge svrh toga beskrajne boli.

Di'’ se i plani na djecu du%mana mojih, o bo'e,Kako si groznu Medeji u grudi vrgao ludost.

Kako je Apsirta dakle pogubila kukavnom smr#u 450Kad joj je pri%’o? Jer o tom u nastavku nama je pjevat.Po%to pusti%e nju u Artemidinu tad hramuPo dogovoru, na razne sa la$ama prista%e svojimStrane razdvojiv%i se. A Jason u zasjedu po$e

Apsirta"ekaju

#i i njegove drugove potom. 455Najstrahovitijim pak obe#anjima zavaran, Apsirt,

Brzo na svojoj la$i preploviv%i valovlje morsko,U sjenovitoj no#i na sveti selskrca otok.Sam joj po$e u susret da isku%a vlastitim rije"’maSvoju ro$enu sestru - k’o nejak dje"ak bujicu 460Zimsku koju ni krepki mladi#i pregazit ne#e -Je li to ona zamku za strane pripremila ljude.I me$usobno se dogovarahu o svemu.

Esonov sin pak odjednom iz zasjede isko"i gusteDigav%i isukan ma" u %aci. A djevojka smjesta 465

O"i odvrati nazad pokrivaju#i se velom,Zato da ne vidi smrt svog brata gdje gine od ma"a.Njega pak, velikoga k’o kolja" rogatog bika,Udari on kraj hrama uvrebav ga, %to su ga negda

Sazdali otprijeko Brigi Artemidi, okolni 'ivalj. 470Ondje u trijemu pade na koljena. Junak na koncu,Du%u ispu%taju#i, objema rukama skupiCrnu krvcu iz rane. No njojzi koprenu bijelu,Kako se odmicala, i haljinu tad zacrveni.Nemilosrdna pak Erinija, svesilna, o%tro 475

Kosim ih pogleda okom, jer stra%no po"ini%e djelo.Junak, Esonov sin, odsije"e udove le%u,



Triput obli'e krv i triput ispljune ljagu,Kako je red da ubilci na prijevaru okaju "in svoj.Mlohava sakri mrtvaca u zemlju, gdje jo% i sada 480One po"ivaju kosti med Apsirtejcima ljud’ma.Po%to vidje%e bljesak svi zajedno pred sobom zublje,

(to ju je podigla djeva u znak nek onamo do$u,Blizu kol%anske la$e sa svojom la$om junaciPrista%e. Kol%ansku mom"ad posmica%e, kao %to jata 485Jastrebi golubiva il lavovi veliko stado,Divlji, goniti stanu na staje nasrnuv%i njine.Nitko od njih smrti ne ute"e. Kakono oganjJurnu%e posadu cijelu ubijaju#. Kasnije Jason

Pristi'e 'ele#i njima pripomo#i. Ali im nije 490Trebala pomo#, no oni za njega ve# bjehu u brizi.Onda sjedo%e pak da o svojoj plovidbi smisle

Odluku mudru. A k njima, dok vije#ahu, pristupi djeva.Pelej prvi od svih me$u njima prozbori rije":“Velim vam da se ve# sad, jo% za no#i, ukrcate na brod 495

I da u suprotnom smjeru od onog koj’ du%mani dr'eVeslate. Ujutro naime, kad oni uvide sve to,

Ne#e ih jedna rije" jednodu%na uvjerit, mislim,Nit #e, da gone nas dalje, pota#i. Jer ostav bez svogaVojvode, te%ke #e njih nesuglasice razdvojit. 500Kad im se razdvoji ljudstvo, tad mog’o bi lagan nam bitiOvaj izatoga put na na%em povratku ku#i.”

Re"e, i Eaka sinu pohvali

%e rije

" mladi

#i.Hitro ukrcav%i se, 'estoko prionu%e veslat

Sve dok do otoka svetog Elektride ne bjehu stigli 505Najsjevernijeg od svih, a blizu Eridana rijeke.Kad su pak Kol%ani "uli za propast vojskovo$e svoga,Pohrle tra'iti Argu i Minijce unutar cijelaKronova mora, no njih je zaustavljala u tomeHera strahovitima iz etera munjama svojim. 510Najposlije pak, jer 'ivot u kitskoj zamrzi%e zemlji

Strepe# pred divljim gnjevom Eetovim, krenuv%i jedniAmo, a drugi tamo, nastani%e se zastalno.

Jedni na otoke one uzi$o%e kamo junaciPrista%e, gdjeno otada pod imenom Apsirta 'ive. 515Drugi na Ilirskoj rijeci sagradi%e crnoj, dubokojKulu, ondje gdje grob Harmonijin jeste i Kadmov,

Me$u enhelijskim ljud’ma naseliv se. Tre#i me$utimGore nastavaju %to se Keraunijskima zovu.Odonda otkako njih su odvratili gromovi Zeusa, 520Kronova sina, da krenu na otok na suprotnoj strani.Kad im se bez muke ve# ukazao povrat, junaciTada po%av%i naprijed, na zemlji hilejskoj u'ad

Sveza%e. Otoci naime pred njome le'ahu brojniKoji su "inili put brodarima med sobom mu"nim. 525



Ali im nisu k’o prije Hilejci neprilike vi%eSmi%ljali, nego im put olak%avahu i samiPrimiv k’o pla#u za to Apolonov veliki tronog.Dva je tronoga Feb podario Jasonu da ihNosi na dalek put po zadatku, kad je u svetu 530

Do%ao Pitu ga pitat u vezi upravo s ovomPlovidbom. Su$eno bje%e, gdje god da se smjeste na zemlji,Daju nikada ne#e, kad do$u, poharat du%mani.Zato se i sad jo% taj u onoj sakriva zemljiLjupka hilejskog grada nadomak, vrlo duboko 535Pod tlom, eda bi uvijek smrtnicima bio nevidljiv.Ondje ne na$o%e jo% u 'ivotu Hila vladara

Kojeg Heraklu bje%e u fea"kom rodila pukuMelita lijepa lica. Jer on Nausitoju u domSti'e, do Makride koja Dionisu dojiljom bje%e, 540

Da bi sa sebe kleto umorstvo oprao djece.Ondje po'elje k#er i obljubi Egeja rijeke Melitu,Nimfu Najadu, %to rodi sna'noga Hila. 543

Kad je taj odrastao, na onom otoku nije 546!elio boraviti pod vla%#u Nausitoja kralja.

Ode na Kronovo more, a puk domoroda"ki skupiFea"ki, jer mu je put pomagao vladar pripremit,Junak Nausitoj. I tu se naselio. Ali ga potom 550Ubi%e Mentori ondje pri obrani goveda tornih.Nego, kako to da se i onkraj ovoga mora,

Bo'ice, bezbrojni jasno pokazuju tragovi la

$eArge kod auzonske zemlje i ligurskih otoka onih

(to ih zovu Stehadi? Ta, koja ih tako daleko 555Odnijela sila i nu'da? I koji ih ponije%e vjetri?Kad se stropo%tao Apsirt u svojoj svoj veli"ini,Zeusa, kralja bogova, gnjev obuze zbog toga "ina:Odredi da #e se vratit kad, poslu%av savjete KirkeEejke, pogubnu krv operu sa sebe i silu 560Zala pretrpe. No to od junaka ne uvidje nitko.

Nego od hilejske zemlje odilaze#i daleko,Brzahu ostavljaju# u moru zk sobom redom

Liburnske otoke sve %to bjehu Kol%ana puniOtprije - Isa, Diskelad i ljupka k tom Pitieja. 565Za tima pak izatog kraj Kerkire bijahu pro%li,Gdje je Posidon djevu nastanio, k#erku Asopa,

Kerkiru lijepe kose, daleko od flijuntske zemlje,Ugrabiv je od 'udnje. A ljudi, pomorci kojiS pu"ine gledaju nju od tamne kako se %ume 570Sa svijeh strana crni, nazivaju Kerkirom Crnom.Za njom kraj Melite pro$u, zbog blaga preradosni vjetra,I kraj strmog Kerosa, a pro$u i pokraj Nimfeje

Koja je mnogo dalje, gdje prebiva%e KalipsaKraljica, Atlanta k#i. I ve# se "inilo njima 575



Maglena brda da vide Keraunijska. Tada se HeraZeusovih odluka sjeti o njima i silna mu gnjeva.Misle# o dovr%enju te plovidbe, di'e im vihreU prsa, koji ih opet grabe'ljivo stado%e nositNa kr%eviti otok Elektridu. Uto odjednom 580

Ljudskim se oglasi glasom sred one jurnjave drvoBokate la$e %to mo'e govorit, %to ga posrijediPram"ane ugradi grede Atena od dodonskog hrasta.Njih pak smrtonosan strah pri tome obuze "uv%iGlas joj i Zeusovu te%ku ljutinu. Jer re"e da ne#e 585Izbje# ni muke na moru golemu niti olujeStra%ne, ukol’ko ih Kirka za Apsirtovo umorstvo

Okrutno ne opere. I naredi da PolideukBesmrtne bogove moli, i Kastor, eda bi njimaPute po auzonskom moru podarili, na kom #e oni 590

Kirku, Persovu k#er i Sun"evu, morat prona#i.Tako se oglasi Arga pod sumrak. Tindareja sinciSko"i%e nato i ruke spram besmrtnim digo%e boz’ma

Mole#i sve to napose. Malodu%nost obuze tadaMinijske druge junake. A la$a poletje daleko 595

Naprijed na jedra. I u$u duboko u tijek Eridana,Gdje se udaren neko# u prsa dimljivom munjomFaetont napola spaljen sa Sun"evih kola u vodeJezera sru%io bje%e predubokog. Ono i sad jo% Te%ku isparuje paru od njegove goru#e rane. 600

Ne mo'e onu vodu nijedna preletjeti pticaRazviv%i lagana krila, ve# svaka %to leti onuda

Usred plamena pada. A djeve unaokolo,Vjetrom bijene u vitkim topolama, tu HelijadeNesretne kukaju pla"u# i jecaju#. Blistave kaplje 605Jantara na zemlju one sa svojih kapaka liju.Te se me$utim kaplje pod suncem su%e na pijesku.Ali u "asu kad vode iz jezera zapljusnu crnaNjegove obale, 'ale na puhanje prebu"na vjetra.

Tad se ve# zajedno sve u Eridan kotrljaju naprijed 610U nabujaloj struji. A Kelti pridoda%e pri"u

Kako su suze to Apolona, Letina sina,Koje virovi nose, %to neko# ih bezbrojne proliKada k svetomu bje hiperborejskom plemenu stig’oSvijetlo napustiv%i nebo zbog grdnje svojega oca, 615

Srde#i se zbog sina kog divna Koronida rodiU Lakeriji bujnoj na strujama Amira rijeke.I, to se zaista tako med onim pripovijeda ljud’ma.Oni pak nemahu 'elje za jelom niti za pi#em,Nit su na radosti kakve pomi%ljali, ve# ih je danju 620Mu"io, iscrpljiv’o, odasvuda optere#iv’o

Nesnosno odvratan vonj Faetonta, njegova dima,(to ga nadolaze#i ispu%tao tijek Eridana.



No#u mogahu "uti uz vrisak pla" HelijadaKoje su tu'ile glasno. A rasplakanima suze 625No%ahu sa sobom vode, k’o kakve kapljice ulja.Potom Rodanu oni u duboku za$o%e strujuKoji utje"e tu u Eridan. Na mjestu se sastanka voda

Mije%aju#i se burka i bu"i. A on ve# na krajuZemlje, gdjeno se vrata i stanovi nalaze No#i, 630Odanle izviru#i, na jednoj se izlijeva straniNa Okeanove 'ale, na drugoj u Jonsko, na tre#ojU Sardinijsko more i beskrajan zaljev, u kojiUlijeva svoju struju na sedam u%#a. Iz njegaUplove u jezera burovita, %to su po keltskom 635

Kopnu rasprostranjena neizmjerno. Tu bi se pakoNa%li u nevolji grdnoj, jer neki ih nosio rukavU Okeanov zaljev u koji, ne predvidjev, %#ahu

U#i, a otle se ne bi povratili 'ivi i zdravi.Ali s hridine Hera herkinijske glasno povika 640S neba sko"iv%i dolje. Na krik joj zadrhta%e od stra

Zajedno svi, jer stra%no zagrmje veliki eter.Pa se okrenu%e nazad zahvaljuju# boginji shvativ

Kojim putom im bje%e na povratku krenuti ku#i.Dugo izatoga stignu na 'ale %to more ih pla"e 645Pro%av nenapadani, po Herinoj volji, kroz silna,Bezbrojna keltska plemena i ligurska: boginja grdnuRazli maglu oko njih sve dane njhova puta.

Kad su kroz sredi%nje u

%#e preplovili oni na la

$i,Na Stehade se tada iskrca%e. Zeusovi sinci 650

Spasi%e njih. I stog im oltare i sveti%ta trajnoDigo%e. Nisu pak samo na ovoj plovidbi biliZa%titnici, ve# Zeus im i budu#e povjeri la$e.Ostaviv potom Stehade, na otok prispje%e tadaEtaliju, gdje trudni sa sebe otr%e %ljunkom 655Obilan znoj, %to po 'alu posvuda se prosuo sli"neBoje, i koluti na njem i tragovi njini bo'anski.

Tu se nalazi luka %to ime dobi po Argi.Odanle putovahu po valovlju auzonskog mora

Hitro, promatraju#i etru%"anske obale ondje. 660Stigav u eejsku luku glasovitu, odmah iz la$eBaci%e u'ad na 'ale izbliza. Ondje pak KirkuNa$o%e kako glavu u morskoj ispire vodi,

Jer ju za vrijeme no#i toliko prestravi%e snovi.&inilo joj se da sobe i zidovi svi njena doma, 665Kao da kapaju krvlju, a plamen da guta sve traveKojima prije je znala za"arati pristigle strance.Taj je razbuktali plamen ugasila 'rtvinom krvljuGrabe# ju rukama svojim, "im strah smrtonosni smiri.

Stoga, probudiv%i se, s nadolaskom zore u morskoj 670Vodi pletenice svoje i haljine ispira%e.



Zvijeri %to ne bjehu zvijer’ma meso'dernim cijelim ustrojstvomSli"ne, a tako ni ljud’ma, ve# imaju# ude od jednihMije%ane i od drugih, u hrpi i$ahu k’o %toStada iz obora idu u gomili slijede# pastira. 675Takve je ve# i prije iz blata proizvela sama

Zemlja %to sazdani bjehu od smjese udova raznihDok se od suha zraka jo% nije stvrdnula dostaNiti je jo% toliko, pod zrakama sunca %to su%i,Vlage upila u se. No vrijeme ih svelo u vrste 680Spojiv ih. Tako su te neodredive slijedile Kirku.U "udu na$u se silnu junaci. No otprve svatko,Zbunjeno Kirkin lik promatraju#i i o"i,

Lako je mogao re# da je rije" o Eetovoj sestri.Kad je ve# strahove ona od no#a%njih odgnala snova, 685Odmah se okrene natrag i ode. A nj ih jo% pozove

Pomilovav ih rukom, no prijevarno, neka ju slijede.Mom"ad ostade ondje, na zapovijed Esonu sina.Ne mare# za to, a on povede kol%ansku djevu.

Oboje istim putom za Kirkom po$o%e dok u 690Njene ne do$o%e dvore. A ona im re"e nek sjednu

U naslonja"e krasne ne slute# zbog "ega su do%li.Oni %utke, bez rije"i do ognji%ta jurnu i sjednu.Kako je odre$eno za kukavne ve# pribjegare;Ona, Medeja "elo na obje polo'i ruke, 695On pak veliki ma" sa bal"akom 'abi u zemlju

Kojim je ubio sina Eetova. O"i pod vje

$am’Spram nje ne podigo%e nijednom. No otprve Kirka

Shvati pribjegarsku sudbu i krivnju za ljudomorstvo.Stoga i paze# na pravdu bogoradni"koga Zeusa 700Koj’ je i vrlo ljut na ubilce i vrlo im prudi,!rtvovala je 'rtvu %to o"istit mo'e od grijehaPribjegare zlo"ince kad oni k ognji%tu pri$u;Prvo, k’o okajnicu za nemilosrdno umorstvoIspru'iv nad njima mlado u krma"e, kojoj jo% sise 705

Utrobe prasne bjehu nabrekle, krvlju je rukeKvasila re'u# mu vrat. A potom je i drugim jo%te

!rtvama bla'ila Zeusa, zazivaju# O"i%#iva"a,Osvetnika umorstva, pribjegarskih molba (tova"a.Svu tu ne"ist Najade iz njene iznije%e ku#e, 710Dvorkinje njezine, %to ju poslu'ivahu u svemu.

Kirka je pak unutra, pri ognji%tu palila ka%uI uz pro%nje, bez vina ljevanice, ne bi li kakoGnjev umirila stra%nih Erinija te da bi i samZeus se pokazao njima dobrostiv i blag obadvoma, 715Bilo da su si ruke okaljali tu$inskom krvljuBilo da dolaze k njoj jer krv ih ro$a"ka mu"i.

Kad je pak sve posvema izvr%ila, ona im potomDade da ustanu te ih na glatke posjede stolce.



Sjede pokraj njih licem u lice i odmah ih rije" ju 720Uze potanko pitat za razlog plovidbe njineI odakle to sti'u u njezinu zemlju i ku#uTe se posadi%e tako uz ognji%te. Du%u joj naimeRu'an obuze spomen na snove razmi%ljaju# o tom.

Htjela je opet znat da l' djeva govori jezik 725Njezina roda "im vidje da podi'e pogled sa zemlje.Naime, vrlo je lako prepoznat Helijev biloCio rod jer daleko ispred sebe bacahu zlatanBljesak zahvaljuju#i svjetlucanju o"iju svojih.Nato joj ona na sva odgovori pitanja redom 730Kol%anskim jezikom zbore# - namrgo$ena Eeta,

Ljubazno, k#i - i o vo'nji i putovima junakaI %to pretrpje%e sve u natjecanjima mu"nimI kako zgrije%ila bje%e za volju prejadne sestre,

Kako se skloni daleko u strahu od nasilna oca 735S Friksovim sinovima. No ne htje spomenut umorstvoApsirtovo, al njoj ne promaknu to. Ali ipak

Pla"nu po'ali nju i rije" joj ovakvu izre"e:“Jadnice, zaista ru'an i sraman ti povratak smisli.

Slutim da zadugo ne#e% Eetovu te%komu gnjevu 740Ute#. Brzo #e do# i u predjele helenske zemljeKrv osvetit svog sina. Ti prete%ka po"ini djela!No, jer si pribjegarka i sa mnom si istoga roda,Drugoga ne#u ti zla priredit kad amo si do%la.

Ali mi iz ku#e idi u dru

%tvu ovoga stranca 745Neznana kog si si na%la bez pristanka svojega oca.

Nit me za koljena hvataj kraj ognji%ta! Naime ja barNe#u odluke tvoje pohvalit ni sramotan bijeg tvoj.”Re"e, a beskrajna bol nju obuze. Pokriv%i o"iHaljinom udari u pla" i jadanje, dok ju je junak, 750Uzev%i ju za ruku, izvodio van iz dvorane;Sva se tresla od straha. I napuste Kirkine dvore.!eni pak Zeusa Kronida ne promaknu. Irida njojzi

Dojavi kada ih spazi gdje idu iz njene dvorane.Sama joj naime re"e nek pripazi kad #e na la$u 755

Krenuti pa joj ovo, i opet ju poti"u#, re"e:“Ako si, Irido draga, izvr%ila ikad mi nalog,Sada na krilima brzim ded po$i i neka iz moraIzlazi Tetidi reci pa neka mi ovamo do$e.

Jer me potreba za njom podilazi. Potom me$utim 760Ded na obale po$i gdje nakovnji HefestoviMjedeni odzvanjaju od njegovih maljeva te%kih.Reci mu, ispuhe ognja nek smiri do tada dok ArgaNe pro$e pored njih. A i k Eolu hajde oti$i,Eolu, vjetrima koji u eteru ro$enim vlada. 765

Pa mu i moju volju izreci neka pod nebomSvoje vjetrove sve zaustavi. Neka nijedan



Lahor ne mre%ka more. Nek Zefir pirka i pu%eSve dok na fea"ki otok Alkinojev ne stignu oni.”Re"e, a Irida smjesta sa Olimpa sko"iv%i, uzduh 770Para%e lagana krila ra%iriv. U Egejsko moreZaroni, ondje gdje se Nerejevi nalaze dvori.

Prvo do Tetide sti'e i rije" joj po Herinim re"eNalozima te nju pokrenu k njojzi da po$e.A izatoga po$e k Hefestu i u"ini da on 775Gvozdene maljeve brzo zaustavi. Presta%e nato!arki ispusi pare. A tre#i put sti'e do sinaSlavnoga Hipotova, do Eola. Dok je i njemuJavljala vijest i brze odmarala noge od puta,

Nereja u to vrijeme i svoje ostaviv sestre, 780Tetida po$e iz mora na Olimp do boginje Here.Ona ju smjesti do sebe i ovo izjavi njojzi:

“&uj sad, Tetido divna, %to tebi 'elim ispri"at.Zna% koliko u du%i junaka, Esonu sina,Cijenim kao i druge u podvigu sudionike. 785

Mogla bih spasiti njih na prolazu njinu kroz hridiPlankte, gdjeno stra%ne oluje ognjene grme,

A o kr%ne se stijene razbijaju uokrug vali.Sad ih pak "eka put uz Skilinu veliku stijenuIli %to stra%no bu"i - uz Haribdu. Nego, jer tebe 790Jo% kao nejako dijete othranih ja i zavoljehVi%e od drugih svih %to 'ive u moru, a stoga(

to se drznula nisi sa Zeusom u postelju le#i,Koji je 'elio to, jer to mu je vijek na pameti,

S besmrtnicama ili sa smrtnicama po"ivat, 795Nego si po%tuju# me i u svom se boje#i srcuOdbila njega. A on se tad silnom zakletvom zakleNikad da ne#e% se 'enom ti nazvati besmrtnog boga.Ipak zirkati na te ne prestade i protiv tvojeVolje, a dok mu sve ne ispri"a Temida "asna 800Kako je zaista tebi poroditi su$eno sina

Boljeg od oca. I stoga, iako te 'elja%e, pustiOd stra da ne bi tko drugi zavladao besmrtnim boz’ma

Umjesto njega, ve# da bi gospodstvo sa"uvao zauvijek.Ja ti pak ponajboljeg od svih pozemljara za mu'a 805Dadoh, da stupi% u brak za kakvim ti 'udjelo srceI da djecu si rodi%. I bogove pozvah na gozbu

Zajedno sve, a sama u rukama podigoh zubljuSvadbenu zaradi tvog po%tovanja i ljubezna srca.Nego, da ti jo% jednu po istini rije" izre"em. 810Kada ti jednom sin na Elisijsku stigne poljanu,Kog u prebivali%tu Hirona Kentaura sadaPodi'u Nimfe Najade, a 'eljan je tvojega mlijeka,

Suprug Medeji #e bit, Eetovoj k#eri, jer takoMora biti, a ti, i k’o svekrva, snasi pomozi, 815



A i Peleju samom. Zbog "ega tvrdokoran gnjev tvoj?Zgrije%io jest. No Grjehota i bogove znade pohodit.Doista mnim da #e Hefest po zapovijedima mojimPrestat ognjeni 'ar raspirivat, a Hipotov sin #eEol nalete brze sputavat vjetrova svojih, 820

Osim Zefira stalnog, dok god u fea"ke lukeNe stignu oni. A ti se za bezbolan povratak brini.Valja se stijena samo i silnih valova bojat(to bi ih mogla ti sa sestrama drugim odvratit.Nemoj ih pustit da jurnu u Haribdu u svom neznanju 825Kako ih ne bi sve usrknuv ih odnijela sobom,A ni uz Skilino ne daj da plove skrovi%te grozno -

Skile auzonijske one smrtonosne, Hekata kojuNo#nica porodi Forku, a ovu zovu Kratajom -Kako nasrnuv%i na njih grozovitim raljama ne bi 830

Birane uni%tila junake, ve# upravljaj la$uOnamo gdje #e bit prolaz i malen da izbjegnu propast.”Re"e, a Tetida njoj ovakvom prozbori rije" ju:

“Ako se uistinu 'estina pro'drljiva ognjaSmiri i ljute oluje, tad ja bih doista mogla 835

Osmjelit se i re# da #u spasiti la$u, i akoSuprotan digne se val, a krepko zapu%e Zefir.Ali je vrijeme da krenem, jer put je dug i bez kraja,Eda bih svoje sestre potra'ila, koje #e meniPomo#, i da bih stigla gdje la$i je vezana u'ad, 840

Kako bi pomislili na povratak krenut u zoru.”Re"e, i uzviv%i se, niz eter u vrtloge dolje

Zaroni modra mora. I u pomo# sebi pozoveDruge ro$ene sestre - Nereide. One ju "u%eTe se skupi%e ondje. A Tetida naloge iznijev 845Herine, hitro ih sve u auzonsko po%alje more.Ona pak sama br'e od blijeska ili od zrakaSunca kad di'e se uvis sa krajnjih granica zemlje,Pohrli 'urno na put kroz vodu, sve dok do 'ala

Eejskog nije stigla etru%"anskog, tirenskog kopna. 850Njih pak na$e kraj la$e gdje veselo bacaju kolut

I odapinju strijele, pa pri%av im, takne vrh rukePeleja, Eaku sina, jer on joj suprugom bje%e.Jasno ju vidjeti drugi ne mo'e nitko, ve# samoNjegovim o"ima se ukaza i ovo mu re"e: 855

“Sada ne ostajte vi%e na tirenskim 'alima sjede#!Zorom krmenu u'ad na brzoj odrije%ite la$i,Heru slu%aju#, svoju pomo#nicu. Jer #e na njeneZapovijedi svom hitnjom Nereide djeve prite#iDa bi za%titile la$u kroz hridi %to zovu se Plankte. 860Takav je naime put odredila vama sudbina.

Ali me nikomu ti ne poka'i kad s njima me vidi% Kako prilazim k vama, ve# %uti da me jo% vi%e



Ne ljuti% no %to si prije naljutio ne misle# na me.”Re"e, i nestade potom zaroniv u morske dubine. 865Njega pak 'acnu tuga strahovita, jer ju jo% dotadNe vidje otkako sobu i krevet napusti njegovRasr$ena zbog divnog Ahileja, jo%te dje"arca.

Naime, usred je no#i, o pono#i, palila uvijekUokrug smrtno mu tijelo 'arkovitim plamom, a danju 870Nje'an mu mazala stas ambrozijom eda bi bioBesmrtan i da bi od njeg odvratila odurnu starost.On pak iz kreveta sko"i kad vidje miloga svogaSina gdje se koprca u ognju. I ispusti stra%anVrisak - velika luda! - kad vidje. A ona to "uv%i, 875

Sina koj’ dreknu zgrabi i na zemlju od sebe baci.Sama pak tjelesno nalik na da%ak, kakono sanak,Nato oti$e brzo iz sobe i sko"i u more

Ljuta onako. I vi%e izatog se ne vrati nikad.Stoga mu grudi sape bezizlaznost. Al uza sve to 880Njezine naloge sve prenese druzima svojim.

Oni pak prekinu nato i ostave takmenja svojaSmjesta pa ve"eru stanu i le'aje sebi pripremat

Gdje no#, pove"erav%i, provedo%e kao i prije.Kad je pak u vrh neba ve# tukla svjetlonosna Zora, 885Ustanu tada sa tla, sa silaskom Zefira brzog.Te se ka klinovima uputi%e pa iz dubineStado%e sidra izvla"it preradosni i drugu svaku

Slagahu opremu brodsku kad ustreba. Jedro visokoRazapev ga povuku na u'etima kri'aka. 890

La$u je nosio vjetar sve$ povoljan. Ubrzo lijepOtok Antemoesu zamotri%e, gdjeno Sirene,K#eri Ahelojeve milozvu"ne, sla$anim pjevomMame i uni%te svakog tko god se usidri kraj njih.Njih ljepolika bje%e, s Ahelojem legav u krevet, 895Rodila jedna od Muza - Terpsihora. Neko# su mo#nuDeinu "astile k#er, jo% djevicu neudatu,

Zajedno pjevaju#i. A tada bjehu u ne"emIzgledom pticama sli"ne, u ne"em pak djevama mladim.

Vje"no pak vrebaju#i s vidikovca pristana lijepa, 900&esto zaista mnogim oduze%e povratak slatkiNemo#u more#i njih. A bezobzirno i njimaMilim se glasahu glasom iz grla. I oni iz la$e

Bjehu se spremali ve# na 'alo izbaciti u'ad,Orfej, Eagrov sin, da nije Tra"anin tada 905Bistonsku formingu bio u rukama podig’o svojimBu"no 'estoki napjev zasvirav%i 'ivahne pjesmeDa bi zaglu%ila u%i istodobno njegova svirka.Tako je djevoja"ke nadvladala forminga glase.

La$u je ujedno Zefir i valovlje nosilo %umno 910Di'u#i se sa krme. I glas im nejasan bje%e.



Ali i tako, ve# prije Teleontov vrli sin Buta,Jedini od drugova, sa tesane klupe u moreSko"i, za"aran posve milozvu"nim glasom Sirena.Eda bi stao na suho, kroz nemirne pliva%e vale, 915Jadnik! No brzo bi mu uskratile povratak ondje.

Ali ga bo'ica 'ale#, vladarica Erika di'e,Kiparka, dok je jo% bio u virima, izbavi njegaSpremno prilaze# k njem’ na lilibejski rt da ga smjesti.Oni ih shrvani bolju napusti%e. Druga ih, gora 920Zla %to razbijaju la$e na putima pratila morskim.S jedne je strane hrid provirivala Skilina glatka,S druge pak Haribda strane neprestano urla%e bljuju#.

Drugdje pak hridine Plankte pod velikim %umljahu valom.Gdjeno je goru#i plamen izbijao sprijeda iz vrha 925Grebena njinih, visoko iz stijene vru#e od ognja.

Eter je postao mra"an od dima, i zrake sun"aneNe bi ti mogao vidjet. I tad je jo%, kada je HefestPrestao radit, iz mora izbijala toplotna para.

Ondje im sa svih strana Nerejeve do$o%e k#eri 930Ususret. Tetida divna odostrag za lopatu primi

Kormilo, la$u da %titi med podvodnim hridima Plankta.Kao kad se dupini iz mora po vremenu mirnuPrevr#u jatimice oko la$e kojano juri:&as bi se vidjeli sprijeda, a "as bi se vidjeli straga, 935A kadikad sa strane - mornarima predmet veselja.

Tako se one iska"u# preokretahu u jatuOkolo la$e Arge, a Tetida ravna%e put joj.

I, kad su imali ve# nasukati se na Plankte,Odmah si zadigav%i na bijela koljena skute, 940Na grebenima samim visoko i pjenavu valu,Jurcahu s obje strane razmaknuv se jedna od druge.Struja pak udara%e u la$u sa strane, a 'estokVal se dizao uvis i zapljuskivao stijene.(to se me$utim kadikad k’o litice dizahu u zrak, 945

Drugda pak potopljene uz dno se najdublje morskoPribi%e kad bi ih silno preplavilo divljanje mora.

K’o %to se u dva reda, a blizu pjeskovita 'ala,Djevojke, sve do slabina podvinuv%i haljine svoje,Znaju igrati loptom okruglom, i pri tome onda 950Jedna prihva#a loptu od druge i bacaju potom

U zrak visoko, no tako da nikada ne padne na tlo.Tako su jure#i brod naizmjence sad jedna sad drugaBacale one kroz zrak na valima, uvijek od onihStijena daleko, a voda oko njih je krkljala bljuju#. 955Njih je i osobno vladar na vrhu strmenita rtaGledao, ramenom te%kim na dr'ak nasloniv se malja,

Hefest, uspravna tijela i Zeusova 'ena tako$erStoje# vrh blistavog neba, i grlila je Atenu,



Jer ju je toliki strah obuzim’o gledaju# sve to. 960Kol’ko se dio dana u proljetno produlji vrijeme,Tol’ko se vremena one naprezahu podi'u#iLa$u kroz stijene ju nose# gromoglasne. Oni pak opetHi#ahu naprijed u vjetru u'ivaju#. Pro$o%e brzo

Mimo trinakijske pa%e %to Sun"eva goveda hrani. 965Onda nalik na gnjurce u duboko zarone moreOne, naloge po%to izvr%i%e Zeusove 'ene.Do njih blejanje odmah ovaca doprije zrakomA i mukanje krava izbliza im tuklo u u%i.Jedne je od njih, ovce, po rosnu napasala grmlju 970Ponajmla$a %to k#i, Faetusa, Helija bje%e.

Koja je srebrni prut u svojoj dr'ala ruci.Idu# za govedima Lampetija pastirskim %tapomVitla%e od orihalka svjetlucava. Stada i sami

Mogahu vidjet junaci uz rije"ne vode gdje pasu 975Po polju i po vla'noj sjenoko%i. Ali med njimaNe bje%e crna nijedna, ve# bjehu sve kao mlijeko

Bijele i zlatnima se ponosile rozima svojim.Kraj njih pak prola'ahu za dana, a s dolaskom no#i

Veselo plovljahu morskim %irokim bezdanom dok im 980Zora ranoranka opet na putu ne donije svjetlost.Ima me$utim jedan u moru Keraunijskom otokIspred Jonskog tjesnaca, a taj je prostran i plodan,Pod njim ba% le'i kosir, po ka'i - oprostite, Muze,

Nerado kazujem stari%to govore - kojim je ocu 985Mu%kost odrez’o Kron nemilosrdno; drugi pak vele,

Srp je to doma#e Dee kim ona klasove 'anje.Dea se naime ve# davno u onoj nastanila zemljiI nau"ila 'eti Titane %tovano klasje,Makridu kada zavolje. Otada se Drepanom zove 990Ta hraniteljica sveta Fea"ana. Tako i samiOd krvi Uranove Fea"ani vode podrijetlo.Do njih prispije Arga, zbog mnogih nevolja kasne#,

Iz Trinakijskog mora uz vjetrove. Oni pak radoPrime, Alkinoj i narod, junake kad stigo%e k njima 995

!rtvuju# mirisne 'rtve, a grad se ispuni cioZbog njih veseljem. I regbi da svojoj se raduju djeci.Pa i sami junaci u mno%tvu radosni bjehu,Kao da su se tu u srcu Hemonije na%li.

Al su se imali ve# na bojni pokli" oru'at. 1000Tako se vrlo brzo pojavila bezmjema vojskaKol%ana, koji su se kroz vrata provukli PontaI kroz hridine Crne u lovu na ove junake.Tra'enu su Medeju ka njezinu 'eljeli ocuVoditi bespogovomo il, vikahu, bolnu #e bitku 1005

S nepokolebljivo%#u tvrdoglavom zametnut oniOdmah, ali i poslije s Eetovim dolaskom amo.



Al ih je kralj Alkinoj, iako su tra'ili borbu.Nastojao obuzdat, jer 'elja%e presilnu sva$uMe$u njima oboma razrije%it bez krvoproli#a. 1010Djeva je mnogo puta, u smrtnome strahu, i sameDrugove Esonu sina prizivala, mnogo je puta

!eni Alkinojevoj Areti koljena takla:“Grlim ti koljena, gospo, a ti se smiluj i ne dajDa me Kol%ani vode mom ocu, ako li jesi 1015Jedna od roda ljudi i sama kojima pametSrlja u zlo zbog grijeha lakoumnih, prebrza na to.Kako ja glavu izgubih i razbor, al ne iz kakvePohote lude. I sveta nek znade svjetlost sun"ana,

No#nice, Persove k#eri, nek znaju obredi tajni 1020Kako odanle ja sa stranim ljudima nisamOti%la svojom voljom, ve# grozan me natjera strah da

Pomislim na taj bijeg. Jer zgrije%ih, a ni"em se drugomDomislit ne znah. No pas mi jo% osta, kao u ku#iMojega oca, "ist i neokaljan. Nego se smiluj, 1025

Gospo, i supruga svoga privoli. Tebi pak daliBesmrtni bogovi 'ivot dugovje"an, dali ti sre#u,

K tomu i djecu i diku da grad ti neosvojen osta.”Tako je preklinjala Aretu liju#i suze,Svakoga pak junaka ovako, sad jednog sad drugog: 1030“Zbog vas, o ponajbolji daleko od svih junakaI zbog podviga va%ih sad strepim. Zahvaljuju# meni

Vi ujarmiste bike i pogubnu po'njeste

'etvu -Ljude %to rodi ih Zemlja. Zbog mene vi #ete ov"as

U Hemoniju zlatno na povratku donijeti runo. 1035Ja pak %to domovinu i roditelje izgubih,Dom svoj i svukoliku milinu u svome 'ivotu,Dah u domaji da vi i u domu 'ivite opetTe #ete roditelje jo% gledati o"ima milim.Meni je kruta sudbina me$utim uzela sve to 1040&ime bih mogla se di"it, pa jadna s tu$incima lutam.

Bojte se dogovora i prisega, bojte se SrdePribjegarske i kazne bogova, ukol’ko u ruke

Do$em Eetu da umrem u velikoj muci i ruglu.Hramova nemam ni kule pomo#nice, nikakve druge 1045Za%tite, gdje bih se mogla zaklonit, ve# samo vas same.Jadnici bezosje#ajni i nemili! Gledaju# mene

Kako u nemo#i ruke spram koljena kraljice tu$ePru'am, vi se u du%i ne stidite. Al bi sa svimaKol%anima koplja ukrstili i sa Eetom 1050Bahatim, runo uzet 'ele#i. No smetnuste sadaHrabrost s uma, a rije" je o jednom odredu samo.”Tako im, mole# ih, re"e. A komu bi koljena takla,

Svatko je bodrio nju primiruju# njezinu tugu.Vitlahu vrlo o%trim u rukama kopljima svojim, 1055



K tomu i ma"evima iz korica, zbore# da ne#ePomo# uskratiti njoj ukol’ko se suo"e s krivdom.Njojzi pak razdiranoj sred mno%tva nado$e utoNo# %to prekida ljude u poslima smiruju# cijeluJednako zemlju. No nju ni na "as ne uspava sanak. 1060

Nego joj se od jada u grud’ma okretalo srce,K’o kad mukotrpna 'ena vreteno vrti u no#i,Okolo koje kme"e siro"i#i, njezina djeca.Otkako osta bez mu'a. Niz obraze suza joj kaplje!alosnoj, kakva je nju sudbina pritisla jadna. 1065Tako se obrazi njoj rastapali, srce se u njojStiskalo, premiralo probodeno bolima o%trim.

U svom dvoru u gradu njih dvoje, kao i prije,Kralj Alkinoj i 'ena Alkinojeva AretaPre"asna ove misli izmjenjivahu o djevi, 1070

Le'e# u posteljama u mraku. Pa ona k’o 'enaSvomu vjen"anom mu'u progovori bujicom rije"i:“Zaista, dragi, daj mi od Kol%ana prejadnu brani

Djevojku, Minijcima za ljubav, a stoga jer blizuNa%eg je otoka Arg i ljudi hemonijski jo%te. 1075

Eet pak blizu nas ne prebiva niti EetaZnamo, nego za njega tek "usmo. A djevojka ovaZlopatnica mi srce prelomila molbama svojim.Nemoj dopustiti, kralju, da Kol%ani vode ju ocu.Zgrije%ila jest kad onom, da op"ini volove, dade 1080&

ini. A lije"e#i zlo izatoga zlom, k’o

%to"estoZnamo "initi mi kad grije%imo, te%ku se gnjevu

Ukloni svojega oca prenasilnog. Ali se JasonSve"anom, kao %to "ujem, obvezao prisegom njojziDa #e u svojoj ju ku#i u"initi vjen"anom 'enom. 1085Stoga krivokletnikom sam nemoj "initi, dragi,Navla% Esonu sina da ne bi svom djetetu otacZbog tebe grozno zlo po"inio gnjevan u du%i.Jer su o"evi odve# na svoje ljubomorni k#eri.(to je Antiopi sve ljepolikoj smislio Niktej, 1090Kakve i Danaja sve na moru jade pretrpje

S pakosti svojega oca! A nedavno, nije daleko,Zabo je nasilnik Ehet u zjenice mjedene %iljkeSvojoj vlastitoj k#eri, %to bolna ju ubija sudbaOndje u kolibi mra"noj gdje melje mjedeno zrnje.” 1095

Tako ga mole#i re"e. A njemu razvesele srceRije"i njegove 'ene, pa ovo odgovori njojzi:“Ja bih mog’o, Areto, i oru' jem izgnati otleKol%ane, samo za ljubav junacima, poradi djeve.Ali se bojim ogrije%it o Zeusovu presudu pravu. 1100A ni Eeta ne bi, %to govori%, prezreti bilo

Bolje. Jer nema od njega, Eeta, ve#ega kralja.Htjedne li, i izdaleka na Heladu zaratit mo'e.



Stog se pristoji da takvu izre"em presudu %to #eSvi ju ocijeniti ljudi k’o najbolju. Ne#u ti kriti. 1105Ako li djevicom jest, odlu"ujem daju odveduOcu. Ako li pak s mu%karcem postelju dijeli,Ne#u od njena ju mu'a odvajat niti #u dijete

Neprijateljima predat, u utrobi ako ga nosi.”Tako joj re"e, i njega odjednom uspava sanak. 1110Ona si mudru rije" u srce vr'e pa smjestaS postelje trknu du' dvora. A 'ene se, dvorkinje njeneStrca%e u'urbano za svojom sope#i gospom.Tiho glasnika svoga pozove i prozbori njemuPromi%ljeno%#u svojom sokole#i Esonu sina 1115

Da se sjedini s djevom i neka Alkinoja kraljaNe moli, zato %to sam #e do Kol%ana po# i objavit:Ako je djevicom jo%, u dvore #e njezina oca

Voditi nju, no ako s mu%karcem postelju dijeli,Onda ju vi%e ne#e od ljubavi bra"ne odvajat. 1120Re"e, a njega smjesta iz dvora odnije%e noge

Kako bi povoljnu rije" Aretinu Jasonu mog’oI bogobojaznoga Alkinoja odluku javit.

Njih pak na$e kraj la$e gdje bdiju u oru' ju blizuGrada u Hilovoj luci. I tu im objavi cijelu 1125Poruku njenu. I svakom od onih junaka se natoRazgali srce, jer njima veoma se svidje %to re"e.Smjesta bla'enim boz’ma u vr"u smije%a%e vino

Kako je red, pa ovce dovukav%i sveto k oltaru.Djevi jo% iste no#i pripremi%e postelju bra"nu 1130

Unutar presvete %pilje, gdje Makrida 'ivlja%e neko#,K#erka veoma mudrog Aristeja, proizvod %to jeOtkrio p"ela i ulje od masline - mu"na li rada!Ona je zaista prvo na svoje primila grudiZeusova nisejskog sina na abantskoj jo% Eubeji, 1135Komu je suhu usnu natopila uokrug medomKad ga je nosio Hermo iz ognja. No spazi ju Hera

Pa ju razgnjeviv%i se sa cijela otoka izgna.Ona se nastani dakle daleko u fea"koj svetoj

(pilji, a 'iteljima neizmjerno dade bogatstvo. 1140Ondje veliki le'aj tad nastrije%e. Zlatno pak runoBlistavo preko njega prebaci%e eda bi timeOdali "ast vjen"anju i da bi se pjevalo o njem.

Ubrav%i %arena cvije#a u bijelim ga njedrima NimfeDonije%e njima. A sve ih k’o svjetlo obasjalo ognja: 1145Takav je blistao sjaj sa zlatnih pahuljica runaPale# im slatku 'udnju u o"ima. Ali je svakuIpak sprje"avao obzir u 'elji da takne ga rukom.Jedne su k#erima se nazivale Egeja rijeke,

Druge su pak vrhunce nastavale melitske gore, 1150Tre#e iz gajeva bjehu u poljima. Sama ih posla



Hera, Zeusova 'ena, po"a%#uju# Jasona tako.Ona se sveta %pilja Medejinom naziva jo%teSve do dana%njeg dana, gdje njih sjedini%e one,Miomirisna vela ra%iriv%i. Oni pak ma%u# 1155Kopljima bojnim, junaci, u ruci, u strahu da prije

Rulja neprijateljska ne nahrupi nenadno u boj,Lisnatim gran"icama me$utim ovjen"av%i glavu,Svatovac zapjeva%e, uz zvonke Orfeja zvuke,Skladno na ulazu ondje u njihovu lo'nicu bra"nu. 1160U Alkinoja nije vjen"anje obavit htioJunak, Esonov sin, ve# u ku#i svojega ocaKada se vrati natrag u Jolk. A tako i sama

Mnja%e Medeja. No tada na brak ju je navela nu'da.Ali nikada mi, plemena mukotrpnih ljudi, 1165Radosti velikom 'licom ne kusasmo. Povazdan neka

Uz u'ivanja na%a kora"a nevolja gorka.Stoga, iako ih slatka razgalila ljubav, i oniStrepljahu ho#e li se Alkinojev pravorijek provest.

Zora nadolaze#i s bo'anskim lu"ima svojim, 1170Crnu je kidala no# u zraku. A oto"ni 'ali

Stado%e smije%iti se, a tako i rosne dalekoPo ravnicama staze. I ceste se ispune bukom;!itelji kretahu se po gradu, a makridskog nakrajPoluotoka ve# u daljini Kol%ani oni. 1175Odmah se zaputi k njima Alkinoj po dogovoru

Svoj da objavi sud o djevojci.!

ezlo od zlataSuda"ko dr'a%e on u ruci, kojim je svomu

Sudio puku u gradu presu$uju# pravedno svima.Za njim jedan za drugim, navukav%i oru' je bojno, 1180I$ahu hrpimice Fea"ani, najbolji od njih.!ene pak izla'ahu iz kula u gomili da biVidjele one junake. A "u%e ih ljudi sa selaTe se pridru'i%e njima. Jer istinitu je posveVijest pro%irila Hera. I ovaj je tjerao ovna, 1185

Izbrav ga izmed ovaca, a onaj jo% neradno june.Drugi pak vr"eve vina za mije%anje nadohvat ruke

Stavljahu. Dim se daleko od paljenih 'rtava diz’o.One pak bogate rupce k’o 'ene no%ahu njima.Darove jo%te od zlata i k tomu svakovrstan nakit, 1190Takav kakvim se ve# ukra%avat mladenci znaju.

Gledaju# divljahu se ljepoti i izgledu ovihIzuzetnih junaka, a med njima Eagra sinuKoji je svojom sjajnom sandalom u"estalo ondjeUdarao o tlo uz formingu zvonku i pjesmu. 1195Nimfe bi slo'no sve, kad god bi spomenuli svadbu,Zvale Himeneja ljupkog. A katkada one bi opet

Zasebno pjevale same okre#u#i se u kolu,Hero, tebi u "ast. Jer ti tako$er Areti



Stavi na srce da mudru Alkinoja objavi rije". 1200Kralj pak, kako je ono objavio ciljeve pravaSuda, a pro"ulo se da brak ve# obavljen bje%e,Tako se starao sve zastalno provest, i nijeKoban ga zbunio strah ni te%ke Eetove gro'nje

Budu#i da ih je sve neprekr%ivim kletvama vez’o. 1205Stoga kad Kol%ani shvate da njihov je ni%tavan zahtjevI kad im naredi on da se pokore njegovu suduIli da udalje la$e iz njegovih luka i zemlje,Tada ga zaista dr%#u# od prijetnji svojega kraljaZamole da ih primi pod svoje. Na otoku ondje 1210!ivljahu vrlo dugo s Fea"anima, sve dotle

Dok se Bakhijadi, ljudi %to bjehu iz Efire rodom,Ondje s vremenom nisu nastanili. Tada na otokPrije$o%e prijeko. A otle u amantsko imahu sti#i

Gorje Keraunijsko, k Nestejcima, a i u Orik. 1215Ali sve se je to nakon dosta vremena zbilo.Mojra i Nimfa oltari u sveti%tu tu Apolona

Pastirskog, %to ih bje%e sagradila ondje Medeja,Primaju godi%nje 'rtve jo% i sad. Na odlasku mnogo

Darova Minijcima Alkinoj da, i Areta 1220Mnogo, a osim toga i dvanaest robinja jo%teDade ona Medeji za pratnju iz pala"e svoje.Drepanu sedmoga dana napusti%e. Di'e se sna'anVjetar pod vedrim nebom u zoru. A puhanjem vjetra

Tjerani hi#ahu naprijed. No jo

%te ne bje

%e njima 1225Su$eno stupiti na tlo Aheje, junacima tima.

Dok i na libijskim jo% ne pretrpe me$ama muke.Ve# su napustili zaljev, Ambrakijci dali mu ime.Ve# su kuretsku zemlju napustili razviv%i jedraI s Ehinadima samim napusti%e otoke guste 1230Redom te se doskora pomaljala pelopska zemlja.I, tad ih grabimice sred puta stra%na olujaNo%a%e Borejeva u Libijsko more svih devet

No#i i dana isto toliko, dok vrlo dubokoNisu za%li u Sirtu, gdje nema la$ama vi%e 1235

Povratka natrag kad u taj uplovit bi morale zaljev.Svuda je naime pli"ina i svuda guste su na dnuAlge, a be%umna ih zapljuskava vodena pjena.Pijesak se uz nju pru'a u nedogled. Tamo se ni%ta

Ne kre#e niti se di'e da leti. A ondje ih plima, 1240Jer se zaista "esto ta struja povla"i s kopna,Ali se isto tako na obale izlijeva natragBu"no nadolaze#i - na najuvu"enije 'aloGurnu u "asu, a trupa tek malo osta u vodi.Oni pak sko"i%e s la$e, i jad ih obuze glede# 1245

Nebo i ple#a zemlje goleme, golema k’o nebo.Kako se steru daleko u beskraj. A pojila kakva



Nigdje, ni staze, ni tora daleko pastirskog nigdjeNe vidje%e, ve# svud je ti%ina vladala nijema.Jedan stade me$utim mrzovoljno pitati drugog: 1250“Koja je di"na to zemlja i gdje nas to baci%e vjetri?O da se osmjelismo, za bojazan smrtnu ne mare#

Pritom, uputiti se na iste pute kroz oneHridine! Bilo bi bolje i protiv Zeusove sudbeI#i i poginut, al se na velebno ne%to odva'it. 1255Ali %to sada u"init kad moramo - vjetri nas prije"e -Ostati ovdje, pa makar i nakratko? Kako je pustaObala ovoga kopna, a prostire se u beskraj!”Tako re"e, a i sam u nevolji nemo#an Ankej

Oja$enima njima, kormilar, pozbori ovo: 1260“Skon"asmo prestra%nom, evo, sudbinom, i nema nam spasaOd zla. Morat #emo pretrpjeti najgore ku%nje,

Jer se pred pustinjom ovom nasukasmo, kad bi i vjetriS kopna po"eli puhat. Jer gledaju# ukrug daleko,Vidim morsku pli"inu posvuda, a obilna voda, 1265

Kao grebenana da je, po sinjem se razlijeva pijesku.I, ve# bi odavno se ta sveta razbila la$a

Jadno, ispred kopna daleko, al ju je samaPlima podigla s mora visoko i donijela amo.Sad je na pu"inu ona pojurila, tu se pak samo 1270Pjena neplovna skuplja i jedva prekriva zemlju.Stoga ja velim da sva je u plov i povratak nada

Zauvijek sad presje"ena. Pa hajde neka tko drugiPoka'e svoju vje%tinu. Jer mo'e za kormilo sjesti

Ako 'udi za vo'njom. No dan za povratak nama 1275Zeus ba% odve# ne 'eli udijelit po mukama na%im.”Tako u suzama re"e. A s njim se o"ajnim slo'eKoliki god se u la$e razumje%e. Svima se njimaSrce sledi u grud’ma, a bljedilo obraze obli.Jednako kao %to kad se na utvare nalik bez du%e 1280Ljudi vrte po gradu i%"ekuju# kada #e buknut

Ili rat il kuga il prolom oblaka kakavKoji volujske zna potopiti radove silne,

Ili kad sami od sebe procure znoje# se krvljuKipovi, mukanje kad se iz kojih sveti%ta "uje, 1285Il i kad sunce no# dovede s neba sred dana,Pa se blistave zvijezde pojaviti znaju u zraku.

Tako su tada junaci po duga"koj obali sprijedaHodali ne znaju# za se. I odmah se spustila mra"naVe"er. Pa zagrliv se i jedan drugoga 'ale#, 1290Kroz pla" se opra%tahu da svak bi, odvojiv se potom,Mogao padnuv%i ondje na pijesak ispustiti du%u,Podalje jedan od drugog, kud koji po$o%e le#i.

Glavu svojima pak ogrta"ima pokriv%i sebi.Cijelu prole'a%e no# do jutra bez jela i pi#a 1295



Ponajjadniju smrt i%"ekuju#. Podalje od njihDjevojke uzdisahu uz k#er Eetovu skupa.Kao kad napu%teni, iz rupe u pe#ini padnuv,Pti#i %to ne mogu letjet ispu%taju kre%tave glase,Il kad na sprudovima ljepotekoga Paktola 1300

Labu$i svoju pjesmu zapo"inju, okolo pakoRosna livada je"i i lijepe struje te rijeke;Tako su one, u prah polo'iv%i plavetne kose.!alosno cijelu no# jaukale tu'aljku poju#.I, bez sumnje bi svi se oprostili tu od 'ivota. 1305Neznani i bez traga za ljude %to 'ive na zemlji.Najbolji od svih junaka ne svr%iv%i svoga poslanja.

Ali ih po'ali%e, jer ve# ih ubijao o"aj.Libijske hrabre 'ene "uvarice, koje Ateni,Neko# kad je sva sjajna iz o"eve sko"ila glave 1310

Pri$o%e te ju u vodi okupa%e tada Tritona.Bija%e podne tog dana, i naj'ar"e zrake sun"anePaljahu Libiju cijelu. A one do Esonu sina

Stanu i rukama pla%t mu sa glave polagano skinu.On pak na drugu stranu, put nazad odvrati o"i 1315

Boginja se pobojav. No samo se njemu ukazav,One mu prepla%enu prozbori%e rije"ima blagim:“Jadni"e, za%to te tol’ko pogodilo sad o"ajanje?Znamo po zlatno runo da po$oste, znamo za sve %toMu"e# se preturiste, za nadljudske pothvate %to ih 1320

Lutaju# morem, na kopnu i vodi izvr

%iste mu

"no.Doma#e bo'ice mi smo, pastirice, s ljudskim glasom,

Libijske hrabre 'ene "uvarice, Libije k#eri.Nego se di'i i vi%e toliko ne tuguj zbog jada!Digni drugove svoje! I "im Posidonova kola 1325S brzim kota"ima vidi% da ispre'e ve# Amfitrita,Tada se svojoj majci odu'ite vi za sve ono(to je trpjela dugo u utrobi nose# vas svojoj,Pa #ete mo# se jo% vratit u presvetu zemlju Aheju.”

Reko%e tako, i ondje gdje stajahu, istoga "asa 1330Zajedno s glasom i one i%"eznu%e. Jason pak plaho

Pogledav okolo sebe, na zemlju sjede i re"e:"Pustinjske bo'ice di"ne, oprostite! Ne shva#am va%eRije"i o povratku na%em ba% posve. Ali #u, jasno.Skupiti drugove svoje i re#i im ne bismo l’ na%li 1335

Kakvo rje%enje za put. Jer bolje je mi%ljenje mnogih.”Re"e, i na noge sko"i pa drugove gromko zazoveSav od pra%ine prljav, k’o lav %to dru'icu svojuSvuda po %umi tra'i i ri"e, a nadalekoDolje u brdima je"i od mukla njegova glasa. 1340Torna goveda tada od straha dr%#u veoma

I govedari pastiri. No njima nipo%to ne bjeStravi"an povik druga %to prijatelje si zazva.



Skupljahu se kraj njega pokunjiv se. On ih pak tu'nePosjede ondje uz pristan sa 'enama, slabijim spolom 1345Skupa pa zborit im po"e izja%njuju# se o svemu:“&ujte me, prijatelji! Jer meni, dok se 'alostih,Stado%e povi%e glave veoma blizu, k’o djeve,

Bo'ice tri odjevene u kozje ko'e od vrhaVrata pa oko le$a i bokova te mi ogrta" 1350Otkri%e lakom ga rukom povukav%i. Pozva%e meneDa se probudim i sam i odem probuditi i vasTe da platimo svojoj po zasluzi majci za ono(to je trpjela dugo u utrobi nose# nas svojojKad Posidonu kola sa krasnim kota"ima jednom 1355

Ispregne ve# Amfitrita. No to proro"anstvo posvemaNisam ja kadar razumjet. A za sebe reko%e da suLibijske hrabre 'ene "uvarice, Libije k#eri.

K tomu, %to prije na kopnu pretrpjesmo mi i na moru,Sve to do u tan"ine pohvali%e se da znaju. 1360Ali ih ovdje vi%e ne ugledah, nego mi neka

Magla il oblak posrijedi zaklonio pojavu njinu.”Tako re"e, i svi se zapanji%e kada to "u%e.

Tad se pred Minijcima pojavilo golemo "udo:Iz mora isko"i konj gorostasan ondje na kopno, 1365Velik; zlatna mu griva lepr%ala uvis na vratu.Stresav%i hitro sa sebe, sa udova obilnu vodu,Nagnu nogama brzim u trk k’o vjetar, a Pelej

Skupljenim druzima odmah progovori razdragan ovo:“Kola je zaista sad Posidonova, kako ja mislim, 1370

Njegova supruga mila ve# ispregla rukama svojim.Na%a pak majka nije, naslu#ujem, drugo no samaLa$a. Jer ona vazda u svojoj nas utrobi dr'e#,Te%ka zaista tim isku%enja i napore trpi.Nego neslomljivom snagom i "vrstim ramenima dajmo 1375Dignimo nju visoko i u zemlju pje%"anu ravnoNosimo kuda je konj brzonogi jurnuo naprijed.

Jer on ne#e u suho uronit, ve# trag #e nas njegovDovesti, kako se nadam, do zaljeva nekog nad morem.”

Re"e, i svima se svidje ta mis’o %to pru'a%e nadu. 1380Ovo je pripovijest Muza, a ja sad pjevam %to slu%ahOd Pijerida. I "uh ovakvu istinsku ka'u -Kako ste vi, o daleko ba% najbolji kraljevski sinci,

Svojom snagom i svojom vrsno#om na pustinjskom pijeskuLibijskom podigli la$u u zrak na svoja ramena 1385Sa svim teretom njenim i nosili dvanaest cijelihDana i toliko no#i. No tko bi mog’o izre#iJad i bijedu %to oni pretrpje%e mu"e#i muku?Bijahu krvi bo'anske bez sumnje kad takovo djelo

Nevoljom primorani poduze%e. Kako ju naprijed 1390No%ahu vrlo daleko u jezerske vode Tritona



Rado, tako ju u%av sa "vrstih skinu%e ple#a.Potom nalik na pse pobjesnjele ska"u#i svudaPo$o%e tra'iti izvor. Jer 'e$ ih mu"ila suhaNakon nevolja svih i patnja. I nije im zalud 1395Lutanje bilo. Na svetu poljanu stignu gdje Ladon

&uva%e, tamo%nji zmaj, jo% do ju"er jabuke zlatneU Atlantovu kraju. A Nimfe unaokoloSlu'ahu u'urbano, Hesperide, pjevaju# ljupko.Ali tad je ve# on, jer Heraklo ubije njega, 1400Le'’o uz jabu"no deblo. I vr%ak repa je samoJo% podrhtavao njemu. Od glave pak pa do crnaHrpta le'’o je on bez 'ivota. Kako su strijele

Ostavile u krvi grk otrov Lernejske hidre.To su se su%ile muhe na njegovim ranama gnjilim. 1405A Hesperide blizu, za plavu su dr'e# se glavu

Bijelim rukama, glasno jaukale. Oni pak skupaBanu%e naglo. A one po hitru im dolasku u"asPosta%e prah na mjestu i zemlja. No Orfej razumje

Znake bo'anske pa za njih ovakve im uputi molbe: 1410“Lijepe se bo'ice vi i dobro#udne smilujte gospe!

Bilo dakle da vas med nebeska broje bo'anstvaBilo med podzemna, bilo da zovu vas “pustinjske Nimfe”.Hajte, o Nimfe, sveti Okeanov rode, poka'’teNama koj ’ 'udimo za tim, ukazav se o"ima na%im - 1415Kakav izvor vode iz stijene il, bo'ice, kakvu

Svetu vodu%to%iklja iz zemlje ne bismo l’ njome!e$ %to nas sveudilj pali ugasili. Ako pak opet

Ikad plovidbom ve# u ahejsku stignemo zemlju,Tad #emo bezbroj darova med prvim bo'icam’ vama, 1420!rtve ljevanice k tomu i gozbe prirediti rado.”Re"e mole# ih glasom uzdrhtalim. One se na njihTu'ne sa'ale smjesta. I stoga u"ine prvoTrava da iz tla poraste, iz trave isklija%e uvisDuge stabljike mlade, a potom bujna stabalca 1425

Koja su iznad zemlje visoko uspravno rasla.Hespera uto topola, a brijest Eriteida posta,

Egla pak sveto deblo u vrbe. A iz tih stabala,Kakve bijahu prije, i opet se pojave takvePotpuno iste, no "udo golemo. Egla pak re"e 1430Ljubaznim rije"ima se na njihove osvr#u# 'elje:

“Uistinu je amo na veliku do%ao koristVama u mukama va%im taj bezo"nik kojino uze!ivot zmaju "uvaru pa ode jabuke zlatneBo'ica sa sobom odnijev i bol nam ostavi ljutu. 1435Ju"er je naime neki prepoguban stigao "ovjekDrzak i kr%an, a o"i pod mrkim mu plamtjele "elom,

Okrutan; ko'om je lava golema zaogrnut bio,Sirovom, nestrojenom; "vrst maslinov dr'a%e kolac



I luk kim ubi to "udovi%te zgodiv ga strijelom. 1440Do$e dakle i on k’o onaj %to putuje zemljomPje%ke lip%u# od 'e$i. I svud je po ovome krajuJurcao tra'e#i vodu. No nigdje ju nema%e vidjet.Ali tu pe#ina neka kraj jezera ima Tritona.

On ju, dosjetiv sam se il bog ga uputi na to, 1445Udari petom odozdo, i voda obilno %iknu.On pak rukama dvjema i prsima uprijev se o tlo,Pija%e bez svake mjere iz puknute stijene, dok prostran,Baciv se potrbu%ke, k’o bla%"e ne nasiti trbuh.”Re"e, a oni gdje Egla pokaza im 'u$eni izvor, 1450Onamo radosni hitro potr"a%e, gdje ga i na$u.

K’o kad se mravi rova"i u hrpama okolo uskeRupe okre#u, vrve il kao kada na maluKaplju slatkoga meda nezasitno nasr#u muhe

Lete# u gomilama, i Minijci tada se tako 1455Oko pe#inskog vrela svi skupa vrtjeli bjehu.Vla'nih pak usana tkogod raspolo'en mo'ebit re"e:

“O joj! Drugove spase, bez sumnje, i izdalekaHeraklo kada od 'e$i ve# lipsasmo. Da nam je kako

Zate#i njega na putu dok budemo hodili kopnom!” 1460Re"e, pa pogodni za to od onih %to zborahu takoIzdvoje se te sko"iv kud koji ga po$o%e tra'it.Naime, vjetrovi no#ni ve# zameli tragove bjehuKako se kretao pijesak. U svoja se uzdaju# krila

Dva se Boreju sina pokrenu%e, Eufem me

$utim 1465Vjeruju# nogama brzim i Linkej %to moga%e o%tro

Vidjet daleko, a Kant k’o peti sa njima jurnu.Ovog je sudba bo'anska i sr"anost podigla na tajPut, sa sigurno%#u da bi od Herakla saznati mog’oGdje li ostavi on Polifema, Elatu sina; 1470Htio ga o svom drugu za sve pojedinosti pitat.Ali ovaj sagradiv za Misijce znamenit grad im,Po$e 'ude# veoma za povratkom tra'iti Argu

Diljem kopna daleko, dok nije stig’o u zemljuPrimorskih Halibljana, gdje usmrti njega Sudbina 1475

Te mu je podignut ste#ak pod visokom bijelom topolom,Neznatno ispred mora. A %to se Herakla ti"e,Tada se Linkeju samo u"inilo da ga dalekoVidje u beskrajnoj zemlji k’o kada il vidje tko mla$ak

Prvoga dana il misli da vidje mjesec kroz maglu. 1480K druzima vra#aju# se, izgovori da ga nijedanTraga" ve# dosti#i ne#e na njegovu putu. I samiStigo%e tada Eufem brzonogi kao i tra"kogBoreja obadva sina, no po%to se trudi%e zalud.Tebe pak pogubne, Kante, u Libiji uze%e Kere. 1485

Ti na stada na pa%i nai$e, a neki ih pastirPratio. Brane# si ovce od tebe da ne bi ih svojim



Druzima potrebitim otpremio, ubije tebeBaciv se kamenom na te. Jer nije se slabijim ni%taOndje pokazao unuk likorejskog Feba Kafaur 1490I Akakalide stidne, a one koju je neko# Minoj u Libiju progn’o, od bo' jega sjemena trudnu,

Svoju vlastitu k#er, %to Febu di"noga sinaRodi kog zovu svi Amfitemidom i Garamantom.A Amfitemid poslije Tritonidu obljubi nimfu 1495Koja porodi njem’ Nasamona i sna'nog Kafaura,Koji tad ubi Kanta u obrani svojih ovaca.Ali rukama te%kim junaka ne uma"e on kad&u%e %to u"ini taj. Mrtvaca odnije%e natrag

Minijci saznav%i to. Polo'i%e ga u zemlju 1500Kukaju#i, a ovce odvedo%e sa sobom drugi.Ondje istoga dana i Mopsa, Ampiku sina,

Okrutan ugrabi usud. I hudoj ne uma"e sudbiGatanjem svojim. Jer smrt se odvratit nikako ne da.Le'ala je na pijesku, od podnevne klone# se 'ege, 1505

Stra%na zmija, no lijena da napadne kog tko ju ne#eNiti bi sko"ila komu u lice tko ustukne pred njom.

Ali "im ubrizga ona svoj crni otrov u 'iviStvor %to ih god dok di%u plodonosna napasa zemlja,Nije im put u Had duga"ak ni kolik je lakat, 1510Ne bi ni Peon ga - javno ukoliko smijem to re#i -Mog’o izlije"it kad ona tek okrzne zubima koga.

Jer, preko Libije kad je bogoliki letio PersejEurimedont - jer mati i tim ga je imenom zvala -

Nose# Gorgoninu glavu, odsje"enu netom, svom kralju, 1515Kol’ko je crne krvi na zemlju kaplju#i palo,Sve su njezine kaplje proizvele vrstu tih zmija.Mops joj je nagazio na kraj hrptenice, na rep,Stopalom lijeve noge, kora"aju#. Ona od bolaOko cjevanice se i mi%i#a njemu omota 1520Te ga ugrize i rani. Medeja i druge s njome,

Dvorkinje, pobjego%e. On odva'no krvavu ranuStisnu, jer nije ga jo% prekomjerno mu"ila rana.

Jadnik. Jer mrtvilo mu pod ko'u ve# u%lo %to ko"iUdove, dok mu se gusta po o"ima razlila magla. 1525Klonuv%i pak odjednom ote%"alim udima na tlo,Bespomo#no ohladje. A druzi i Esonov sinak

Junak na potresno zlo peneraziv se okru'e njega.Ali ni kratko vrijeme po smrti imao nijeLe'at na suncu. Jer odmah od otrova po"e mu meso 1530Trunut unutra i vla'ne sa ko'e mu padale dlake.Mjedenim lopatama iskopa%e njemu u hitnjiDubok, bez "ekanja, grob. I odreza%e si kose,

Sami i djevojke s njima, mrtva"evu jadnu sudbinu!ale#. U"iniv%i triput u oru' ju krug oko njega, 1535



&ast mu iskaza%e time i grobni mu nasu%e humak.Nego, kad se na la$u ukrca%e, jer je na moruPuhao ju'ni vjetar i ku%ahu prona#i puteDa bi iz jezera Triton iza%li, nisu to dugoRije%iti mogli, i stog su nasumce plovili vazdan. 1540

Kao %to sklup"ana zmija krivudavom gami'e stazom,Onda kada ju pale 'arkovite zrake sun"ane,Psi"u#i okre#e glavu sad amo sad tamo, a o"iNjoj razgoropa$enoj na iskre vatrene nalikSijevaju dok kroz puklinu na tlu ne u$e u rupu; 1545Tako iz jezera plovan i Arga tra'e#i izlaz,Dugo je vremena onud krstarila. Orfej odjednom

Viknu nek Apolonov iz la$e velik iznesuTronog doma#im boz’ma k’o dar za povratak njihov.I iskrcav se, dar na zemlji smjesti%e Febov. 1550

Ondje im do$e u susret na krepka nalik mladi#a(irokovladni Triton, pa grudu podigav zemljePru'i k’o gostinski dar junacima te #e ovako:

“Primite, prijatelji, jer ovdje boljega daraGostinskog sada ne mogu uru"it do%ljacima svojim. 1555

Ako li izlaze pak iz ovoga tra'ite moraKao %to "esto ljudi u tu$u %to putuju zemlju.Ja #u vam re#. Jer me zbilja moj otac u"inio znalcemOvoga mora - Posidon, i ovom obalom vladam,Ako ste 'ive# daleko za nekog Euripila "uli 1560(

to se u Libiju tu, hraniteljici rodio zvijeri.”Re"e, a Eufem spremno pod grudu podmetne ruke

Te odgovaraju#i ovako prozbori njemu:“Ako si, juna"e, mo'da za Apidu "uo i moreMinojsko, istinski nama na pitanja tad odgovori. 1565Naime, stigosmo amo i ne htiju#, jer nas na ovuZemlju, na granice njene nabaci%e burne oluje.Nego, donijesmo mi na ple#ima la$u do vodeJezera tog preko kopna, pod teretom. Ali ne znamo

Kud nam je ploviti sad da u pelopsku stignemo zemlju.” 1570Re"e, a on im pokaza daleko, ispru'iv ruku,

More i duboka vrata tog jezera rekav%i ovo:“Eno, ondje je izlaz na pu"inu gdje se dubinaMirna najve#ma crni. A s jedne i druge straneBijeli grebeni str%e. Posrijedi pak izme$u onih 1575

Grebena uzak prolaz postoji %to van #e vas odvest.To je maglovito more i pru'a se dalje od KreteSve do Pelopske zemlje bo'anske. Al na desnu ruku,Kad iz jezera ve# u morske u$ete vode,Tada uz obalu samu dr'e#i se plovite ravno, 1580Sve dok se pru'a na sjever. No kad se na drugu stranu

Okrene kopno i nagne, bez pogibli tada #e bitiVa%a plovidba dalje od isturenoga rta.



Nego, veselo po$’te i nek vam ne dojadi kakavNapor, nek uda %to krasi ih mladost ne osjete zamor.” 1585Re"e 'ele# im sre#u. A oni stupi%e na brodSmjesta, 'ude# na vesla iza#i iz jezera onog.I, ve# se kretahu naprijed k’o pomamni. U tome "asu

U"ini im se da Triton u jezero ulazi velikPodigav tronog. No potom ve# nitko ga ne vidje vi%e. 1590Jer je s tronogom smjesta i%"eznuo. Njima pak srce!ivnu, jer u dobar "as od bla'enih netko im pri%’o.Esonova stog sina pozovu nek najbolju ovcu!rtvuje, neka ju uzme i pritom se pomoli bogu.Smjesta ju on pohitje odabrat pa digav ju uvis 1595

Zakolje ju na krmi i molitve ove izre"e:“Bo'e, koj’ se ukaza na obali jezera ovog,Bilo da Triton si, morsko "udovi%te, bilo da tebe

Forkijem morske k#eri il Nerejem radije zovu,Smiluj se! !u$eni kraj podari nam povratka na%eg!” 1600Re"e, i mole#i se sa krme ju u vodu baci

Po%to joj prereza grkljan. A izroni on iz dubineTakav kakav i bje%e u svome istinskom liku.

K’o kad tko trka#eg konja u %irok krug u areniVodi i poslu%na ga za gustu uhvati grivu 1605Te se smjesta zatr"i, a on ga digav%i %ijuGizdavo slijedi, i bijele u gubici zveke#u 'valeSa svake strane, a konju k’o odgovor koji ih grize;

Tako je dupku on Argu za pram"anu primio greduVuku# ju naprijed u more. A tijelo mu bje%e od vrha 1610

Glave te oko ramena i bokova sve do slabinaBla'enim bozima posve vanj%tinom "udesno nalik.Al mu se ispod slabina sa jedne i druge straneDvocjepni tuljanov rep izduljio. Povr% je vodeSjek’o je hrptom, a taj se na kraju nadvoje cijep’o 1615Badljama ukrivljenim na roge u mjeseca nalik.La$u je vukao dotle dok nije ju posl’o na morske

Pute pa zaroni smjesta u bezdan. A nato junaciKriknu%e, strahotno "udo kad vidje%e o"ima svojim.

Ondje se Argina luka i tragovi nalaze la$e, 1620I Posidonov se tu i Tritonov nalazi oltar,Jer se onoga dana zaustavi%e. A zorom,Po%to razvi%e jedra, na puhanje Zefira brzo

Plovljahu imaju#i tu zemlju pustinjsku s desna.Ujutro potom pak rt i ujedno duboki zaljev 1625Vidje%e morski %to le'i za izbo"inom tog rta.Ali je Zefir odjednom utolio. Puhati po"eVedrilac Not. A njegov razveseli srce im fijuk.Kada pak sunce za$e, a ve"ernja zvijezda iza$e

Koja jadovitima ora"ima po"inut dade, 1630Ponovo tada, kad vjetar u mra"noj ih napusti no#i.



Oni odveza%e jedra i vrlo duga"ak jarbolSpuste pa veslima glatkim svom snagom uze%e veslatCijelu no# i dan, a poslije tog dana i drugu.Sljede#u no#. U daljini kr%evit ih do"eka Karpat. 1635Odatle oni se pak na Kretu spremahu prevest

(to od otoka drugih u moru najdalje le'i.Ali je mjedeni Taloj, od "vrste odlomiv%i hridiStijene, sprje"avao njih da ve'u u'ad na kopnuKada su stizali ve# u zaklon diktejske luke. 1640Njega koji preosta od mjedenog koljena ljudi,Ro$enih od jasena, med polubozima 'ive#,Kronid dade Europi da bude tog otoka "uvar

Te bi nogama mjednim i triput optr"ao Kretu.Nego, %to tijela se ti"e i udova, bje%e u svemu 1645Mjeden i nesalomljiv, no ispod tetive se njemu

Krvava 'ila du' gle'nja protezala. Tanka ju opnaPrekrila granicu tako 'ivota "ine# i smrti.Premda ih zamor silno iscrpio, smjesta od kopna.

Prestra%eni veoma, odmaknu%e veslima la$u. 1650I, dabome bi jadno od Krete daleko umakli,

Na%av%i se na muci zbog 'e$i, a i zbog jada,Da im Medeja ne re"e povla"ili kad se ve# bjehu:“&ujte me, jer #u vam sama, ja mislim, svladati onog&ovjeka koji je da je, iako je njegovo tijelo 1655Cijelo od mjedi, jer 'ivot u njemu besmrtan nije.

Nego, dr'’te tu la

$u, van dometa stijena, nek stoji.Dok se preda mnom on ne povu"e i ne svladam njega.”

Tako re"e, a oni van hitaca la$u povukuVeslaju#i na mjestu i motre# kakav #e naum 1660Neslu#en ona izvr%it. A ona nabor navu"eGrimizne haljine svoje na lice s obadv’je straneTe na palubu stupi. A Jason ju rukom za rukuPrihvati te ju povede du' klinova kako je i%la.Ondje basmama bla'it du%ogubne Kere i slavit 1665

Zapo"e, Hadove kuje brzotrke, koje po cijelomZraku tumaraju#i na 'iva nasr#u bi#a.

Preklinju# ih pokle"ke, u basmama triput ih zazva,Triput u molitvama. A zlotvornu #ud si izgradiv,Du%manskim o"ima vid tad zaslijepi Taloju mjednom. 1670Na nj je poguban gnjev iskesila i privi$enja

Mra"na njemu je slala 'estoko se srde# na njega.Zaista mi, Zeuse o"e, u grudima "u$enje silnoBukti, kad vidim da smrt nas ne snalazi tek od bolestiI od rana, kad tko izdaleka nam na%kodit mo'e, 1675Kako je taj, i mjeden, pokleknuo eda bi bioSnagom svladan Medeje "arobnice. Di'u#i uvis

Kamenje te%ko da mogne zaprije"it da stignu u pristan,Ozlijedi gle'anj o hrid o%trobridu. Pote"e sli"na



Livenom olovu krv iz rane pa nije jo% dugo 1680Ost’o na nogama stajat na isturen stupiv%i greben.Nego, k’o %to visoko u gorju omorika silna,Koju bradvama o%trim jo% napol posje"enu pusteSilaze#i niz %umu drvosje"e, prvo se podno#

Trese pod naletom vjetra, a iza toga se opet 1685Sru%i polomiv%i se do panja. Tako je onajNogama neumornim teturao neko jo% vrijeme,Ali se nemo#no potom uz beskrajan sru%io %tropot.Onu su proveli no# na Kreti dakle junaci.Nakon toga, tek %to je zasvijetlila iznova zora, 1690Podigo%e 'rtvenik Ateni minojskoj oni,

Zagrabe vode pa se ukrca%e kako bi mogliOko Salmonidskog rta oplovit %to br'e na vesla.No# ih kad hi#ahu ve# preko velikog bezdana kretskog

Prestravi, koju zovu katulada - mra"na k’o raka. 1695Nisu pogubnu no# probijale zvijezde ni svjetlostMjeseca. Crno je zjalo il neka druga mrklina

Buknula s neba iza%av iz najdubljih od svih dubina.Da li ih nosi Had il vode da li ih nose.

Ne mogahu to znat pa moru prepusti%e stoga 1700Povratak ne znaju#i kud nosi ih. Jason me$utimPodi'e ruke i Feba zazove gromotnim glasomZovu# ga da ih spasi. Od o"aja tekle mu suze.Mnogo darova njemu u Pitu, u Amiklu mnogo.

Mnoge, bezbrojne odnijet u Ortigiju obe#a. 1705Letin sine, ti njega jasno vito za"u pa s neba

Hitro na hridine sti'e melantijske, koje u moruLe'e. Pa sko"iv odozgo na jednu od dviju tih hridi,Zlatni si luk visoko u desnoj podig’o ruci:Blistavim bljeskom mu luk odasvud uokrug sijevnu. 1710Tad im se neki sitan ukaza otok Sporada,Koji se nalazi blizu Hipuride, otoka malog.Ondje baci%e sidra i prista%e. Ubrzo zora

Svanjuju# svijetliti po"e. I krasnu tad ApolonuOgradu podigo%e i oltar od %ljunka u gaju 1715

Sjenastu nazvav%i Feba zbog jasno vidljiva sjajaBlije%te#im. Anafom pak taj vrletan prozva%e otokZato %to ga je Feb ukazao njima u strepnji.!rtvovahu %to mogu prirediti ljudi za 'rtvu

Kad su na obali pustoj. Pa stoga kad vidjele bjehu 1720Fea"ke robinje to Medejine kako li oniGoru#e glavnje vodom polijevaju, nikako vi%eSmijeh u grud’ma zadr'at ne mogo%e: gledahu svagdaBrojne volujske 'rtve u dvoru Alkinoja kralja.Njima junaci grube, u'ivaju#i u %ali, 1725

Rije"i dobacivahu. I ljupka se glo'nja med njimaI blebetava grdnja rasplamsala. Otud, od takve



Upravo %ale junaka na onom se otoku 'eneTako s mu%karcima svade kad 'rtvama blije%te#eg boga,Anafe za%titnika, ubla'uju svog Apolona. 1730No, kad i odande ve# odrije%i%e u'ad u miru,Eufem se prisjeti sna %to ga usni prethodne no#i,

Slavnoga Majina sina uva'uju#. U"ini mu seNaime da gruda bo'anska na grud’ma u njegovoj %aciBija%e navla'ena od bijelih kapljica mlijeka, 1735A da iz te se grude, iako malene, ra$a!ena nalik na djevu. I ne mogav po'udu svladat.Uze njezinu ljubav. No plaka%e %to je k’o s k#erkomOp#io, koju je sam na svojem othranio mlijeku.

Ali ga ljubaznim ona ovako tje%ila rije"’ma: 1740“Dragi, Tritonov sam rod, hraniteljica tvoje sam djece;Nisam ti k#i, jer Triton i Libija rodi%e mene.

Ali me Nerejevim ded predaj k#erima djevam’Eda bih boravila u moru kraj Anafe. PotomPo# #u put zraka sun"anih, za tvoje potomke spremna.” 1745

On se u srcu tog opomenuv, kaza to sinuEsonovu. A on izatog Strjelja"eva va'u#

Proro"anstva u du%i, uzdahnuv%i prozbori ovo:“O joj, velika zbilja i sjajna ti dopade slava!Baci% li grudu u more, od grude #e bozi u"init 1750Otok na kojem #e sinci od tvojih 'ivjet sinovaMla$i te mla$i, jer Triton k’o gostinski uru"i dar ti

Grudu tu libijskog kopna. Nijedan drugi to ne bjeBesmrtnik doli on %to ti dade ju k nama pristupiv.”

Re"e, a Eufem ne zanemari odgovor sina 1755Esonova pa grudu zbog proro%tava re"enihRazdragan baci pod vodu. A od nje otok KalistaIzroni, hranilja sveta Eufemovijeh sinova.Oni su neko# prije nastavali sintijski Lemno;Protjerani sa Lemna od ljudi tirenskog roda 1760Stigo%e k’o pribjegari u Spartu. Napustiv%i potom

Spartu, vrli ih sin odvede AutesionovTera na otok Kalistu, koj’ promijeni ime zbog tebe,

Tero. Ali se to dogodilo poslije Eufema.Odande nebrojene napustiv%i valove brzo 1765Stanu na obalama Egine. I oni napre"ac,Da se opskrbe vodom, neporo"nu zametnu takmu

Tko li #e zagrabit prije i prvi sti#i do la$e.Jer ih je tjerala nu'da i sna'an povoljan vjetar.Ondje se jo% i sada, na ple#a digav%i puna 1770Vedra, takmi"e momci mirmidonski nogama lakimTr"e# na igrali%tu za pobjedu, tko #e pobijedit.Smilujte se, junaci, bo'anski rode! Nek ove

Pjesme ljudima budu iz ljeta u ljeto sve sla$e.Naime, napokon ve# do kraja samoga sti'em 1775



Va%ih podviga slavnih, jer nikakva nevolja vi%eNije pogodila vas kad odlaziste s EgineNit su se podigle kakve oluje, ve# ste u miruUzdu' kekropske zemlje i Aulide plovili tadaS nutra%nje strane Eubeje, du' opuntskih gradova ondje

Lokrana te ste na 'ale pagasejske stupili vedro.

Documents

Apolonije Rođanin - Doživljaji Argonauta