aparat za destilaciju:

izvor toplote, na kome cete da kuvate vodu (to moze biti, jednostavno: ringla, reso ili ketler),

“direktna vatra”, poput plina, recimo, rezevoar za vodu I resetka sadni materijal kondenzator (koji skuplja paru I hladi je) separator, koji odvaja etarsko ulje od vodene pare

2. Sirovina, odnosno biljka iz koje zelite da izdvojite etericno ulje. Kolicina esencijalnih ulja koja se nalaze u nekoj biljci varira u toku razvoja biljke. Tako da je potrebno, ipak da se posvetite istrazivanju kada je najbolje vrsiti proces destilacije. Ovo, naravno zavisi I od vrste biljke. Takodje, vazno je da pravilno sakupljate biljku, jer branje neodgovarajucih delova I u pogresno vreme, moze bitno da smanji kolicinu esencijalnih ulja. Generalno, najbolje su biljke koje su cele, odnosno nisu u prahu ili izlomljene.

3. Susiti biljke. Proces susenja biljaka u velikoj meri povecava prinos po delovima, jer ce u svaki deo moci da stane veca kolicina biljaka, pa samim tim se dobija I veca kolicina ulja. Treba izbegavati direktnu suncevu svetlost, jer susenje u mracnoj I hladnoj prostoriji umanjuje mogucnost gubitka esencijalnih ulja. Cim su biljke suve, valjalo bi poceti sa procesom destilacije. Ako niste raspolozeni za ovu varijantu, na pijacama I u specijalizovanim prodavnicama mozete pronaci vec osusene biljke.

4. Sad pocinje proces destilacije. Ako imate gotov destilator, pratite uputstva proizvodjaca o kolicini vode. U sustini, najbolje je koristiti filtriranu I meku vodu. U zavisnosti od vrste I kolicine biljke, proces destilacije moze da traje od 30 minuta do 6 sati, pa I vise, gledano od trenutka kada voda provri.

5. Treba znati da ce vicina biljaka izdvojiti etericna ulja na 100 stepeni Celzijusa.6. U zavisnosti od duzine trajanja procesa destilacije, mozda cete morati da promenite vodu

u kondenzatoru, kako bi se proces hladjenja neometano nastavio.7. Po zelji, mozete procediti dobijeno ulje kroz gazu. Ali pre toga, morate biti sigurni da je

gaza potpuno cista, jer deterdzent I prljavstina mogu zaprljati ulje.8. Sipajte ulje u posudu za skladistenje. Uradite ovo sto je brze moguce. Vecina etericnih

ulja moze da se cuva najmanje dve godine, ali neke vrste su izuzetno osetljive, pa im je I vek trajanja kraci. Da biste povecali vek trajanja dobijenog ulja, cuvajte ga u tamnoj staklenoj bocici I na hladnom I tamnom mestu. Takodje, bitno je da flasica I levak koji koristite za presipanje, budu potpuno cisti.

9. Odlucite sta cete sa vodenim ostatkom, koji se tokom procesa destilacije sakupio u separatoru. Neki od njih su upotrebljivi, poput ruzine vode ili vode od lavande. Ako ne zelite da ga koristite, mozete ga sipati u sledecu seriju (ako odmah pocinjete sa sledecom destilacijom) ili ga jednostavno baciti.

10. Imajte na umu da ce vam biti potrebne velike kolicine biljaka da biste dobili pristojnu kolicinu etericnog ulja.

11. Takodje, najbolje je da koristite biljke koje ste sami uzgajali ili one organski gajene. Jer razne vrste hemikalija kojih ima u biljkama, mogu zatrovati vase ulje.

12. Savetuje se da etericno ulje razredite, pre nego ga nanesete na kozu. Najbolji “razredjivaci” su: bademovo ulje I ulje od semenki grozdja. Naravno, mozete koristiti I druge vrste ulja.

ISKORISTIVOST LAVANDE ZA ULJE:

Prva godina - iskoristivost 0.7%

Druga godina- iskoristivost 1.8%

Eterično ulje je lakše od vode i ono se zadržava na površini vode. Mala se količina aromatskih molekula zadržava ( otapa ) u vodi ( količina ovisi o vrsti eteričnog ulja ), koja poprima aromatski miris. Nakon odvajanja, eterično se ulje mora stabilizirati, odstajati neko vrijeme u staklenim bocama. Najmanje razdoblje stabilizacije je mjesec dana kod eteričnog ulja lavande .

Aromatska voda sadrži manje količine aromatskih molekula, ali i ona mora, radi stabiliizacije, odstajati neko vrijeme. Kako bi se kemijske promjene eteričnog ulja tijekom destilacije što više smanjile, temperatura i pritisak pod kojim se obavlja destilacija, moraju biti što je moguće niži ( tlak samo neznatno povišen u odnosu na atmosferski, temperatura oko 100°C ). Trajanje destilacije ovisi o vrsti biljnog materijala. Tako je vrijeme destilacije oko 60 minuta kod destilacije lavande .

 

Jednom kad dođu u destilator, dijelovi biljke stavljaju se pod koncentriranu paru, koja oslobađa aromatične molekule iz stanice biljke. Aromatična para prolazi kroz niz staklenih cijevi okruženih hladnom vodom, koja djeluje kao kondenzator. oslobođena esencija odvaja se od vode preko sifona kroz posudu uskim grlom, koja je znana i kao florentina. Neki destilatori djeluju izravno i slični su već opisanoj metodi, osim što dijelovi biljke dolaze u izravnan dodir s vodom. Eterična ulja trebaju se redestilirati ili pročistiti kako bi se izbacile nečistoće kao što su prašina biljke ili ostaci smole. Nažalost, u procesu destilacije toplina i voda do nekog stupnja mogu štetiti krhkim dijelovima eteričnog ulja, a to se odražava u aromi koja nikada nije bila jednaka onoj u stanicama biljke.

Sadnja Lavande

 

Lavanda Budrovka može se saditi u jesen ili na proljeće. Lavanda se sadi ručno u redove ili u rupe na foliju. Prava lavanda se sadi u redove međurednog razmaka 180 - 220 cm, a unutar reda 110 - 130 cm, po mogućnosti smjera sjever - jug. Tako za jedan ha nasada treba 4200-5000 presadnica.

Iako nema velikih potreba za hranivima, pažljiva gnojidba ima znatan utjecaj na prinos cvijeta i udjela eteričnog ulja.

Za proljetnu sadnju Budrovke, tlo je potrebno pripremiti u jesen prethodne godine. Priprema tla obuhvaća duboko oranje i dodavanje gnojiva bez klora.

U osnovnoj gnojidbi potrebno je po 1 ha osigurati 30 do 40 kg dušika, 60 do 80 kg fosfora i 90 do 100 kg kalija. Prihranom s 50 do 60 kg dušika po 1 ha nakon sadnje poboljšava se bokorenje biljaka. U sljedećim godinama treba nasad redovito gnojiti u jesen, s 20 do 30 kg dušika, 50 do 60 kg fosfora i 70 do 80 kg kalija po 1 ha, a u proljeće prihraniti s 30 do 50 kg dušika po 1 ha.

Najbolje raste u laganim tlima, pješčanim ili šljunčanim, na suhim,otvorenim i sunčanim položajima . Glinasto-humusna tla ispod kojih se nalazi krečnjak i kalcitne stijene također pogoduju lavandi. Zahtijeva dobru drenažu i slobodu od vlage zimi, jer inače promrzne. Vlažna područja se moraju izbjegavati. Ili se bar moraju nadopuniti novom zemljom ili puno komposta kako bi se promijenio sastav tla.

Osnovna njega nasada sastoji se u obrezivanju biljaka krajem svibnja na visinu 8 - 10 cm kako bi se oblikovao gusto zbijen grm. U drugoj godini biljka se ponovno obrezuje na visinu 15 - 18 cm. Nakon toga više nema potrebe oblikovati krošnju. Važno je redovito kultivirati tlo radi prozračivanja, a nasad u redu okopati. U starijem nasadu nakon 4 do 6 godina potrebno je međuredno oranje.

Kod plantažnog uzgoja je bitno da je zemlja očišćena od korova. To je najbolje napraviti u jesen.

Često se pljevljenje i čiščenje od korova nakon sadnje može pretvoriti u ogroman posao ako je godina pogodna za rast korova. U slučaju da ne uzgajate ekološki, možete primjeniti herbicide , ali time si značajno smanjujete tržište. Kod borbe sa korovima možete koristiti razne pokrove kako bi spriječili dolazak sunčevih zraka do korova. Tako zemljište možete pokriti slamom,šljunkom,piljevinom,specijalnim poljoprivrednim tekstilom ,kompostom ili bijelom djetelinom.

Održavanje

 

Održavanje lavande se sastoji od orezivanja. U prvoj godini, mladi grm se orezuje i do 3-4 puta na visinu od 10-15 cm.

Nesmijemo dozvoliti mladoj biljci da protjera cvijetove, tako da se snaga biljke usmjeri u bočne izdanke koji će stvoriti grmoliku i kompaktnu biljku.

Rano sljedećeg proljeća podrezuju se izdanci pazeći da ostane nešto zelenog rasta. Treba uvijeki paziti da imate mlade biljke kojima ćete redovno zamjenjivati starije , iscrpljene, neuredne grmove.

Jako orezivanje u proljeće ubrzava stvaranje postranih izboja i onih iz osnove same biljke.

Glavni posao kod održavanja nasada je borba sa korovima. Glavne metode su okopavanje (najteže), frezanje i postavljanje blokirajućih pokrova koji onemogućuju dotok sunčeve svjetlosti sjemenkama korova u zemlji i tako ih drže pod kontrolom.

Lavandi trebaju otprilike tri godine da dosegne punu visinu.

Žetva

 

Da bi se dobilo kvalitetno eterično ulje, kultivar Budrovke se kosi u punoj cvatnji, u mediteranskom području između 1.i 15. srpnja, a u kontinentalnom između 15.srpnja i 1.kolovoza.

Moguće je žeti i drugi put između rujna i listopada, pri čemu se dobiva 20-30 % cvijeta u odnosu na prvu žetvu.

Žetva se može obavljati ručno i strojno.

Važno je da se žetva obavlja za suhog vremena, u mediteranskom području u jutarnjim i kasnim popodnevnim satima.

Ukoliko padne kiša, sa žetvom treba sačekati par sunčanih dana, kako bi se nastavilo sa žetvom.

Najpogodnije vrijeme za žetvu je kada se otvori gornja polovica cvata. S nasada kultivara Budrovke starog dvije godine sa 100 grmova može se očekivati prinos od 50-100 kg cvjetova, što daje 1-2 kg ulja. U trećoj godini uzgoja lavandina može se

očekivati puni urod. Tada se od jednog grma dobiva 1-1,5 kg cvijeta. Za litru ulja potrebno je oko 50 kg cvjetova.

U modernijem načinu proizvodnje, kotao gdje se stvara vodena para odjeljuje se od kotla koji sadrži biljni materijal. To je parna destilacija. Na taj način smanjuje se doticaj vode s biljnim materijalom i hidrolitičko djelovanje vode na pojedine spojeve kao što su esteri (hidrolizom se esteri razlažu na alkohol i kiselinu). Time se postiže bolja kvaliteta i stabilnost ulja. Ostatak procesa koji uključuje hlađenje i separaciju eteričnog ulja i hidrolata, identičan je u oba postupka.

Postupak destilacije nije samo običan prijenos spojeva iz biljke u eterično ulje. Tijekom tog procesa dolazi do kemijskih reakcija, od kojih su hidroliza i oksidacija dvije najčešće reakcije.

Hidrolat je vodena otopina zasićena sastavnicama eteričnog ulja. U njoj se otapaju pretežno hidrofilnije tvari, tako da hidrolat ne sadrži iste omjere sastavnica kao i eterično ulje: bit će više kiselina, nekih alkohola i aldehida, dok će biti daleko manje terpena i seskviterpena koji su vrlo hidrofobni. U procesu proizvodnje nekih eteričnih ulja koja sadrže relativno mnogo hidrofilnijih molekula (pa se lako otope u vodi), kao što je to slučaj kod ruže (Rosa sp.) i kore cimeta (Cinnamomum verum), hidrolat se vraća natrag u proces destilacije i time se zasićuje sastavnicama iz eteričnog ulja. U suprotnom, nastale bi velike količine hidrolata u kojem bi se otopio i izgubio dio dragocjenog eteričnog ulja.

1. ložište2. vodena para ulazi s donje strane biljne mase3. biljna masa pripremljena za destilaciju: vodena para svojim prolaskom kroz biljnu masu izvlači hlapive komponente iz bilja4. na vrhu izlazi smjesa vodene pare i hlapivih sastojaka iz bilja5. hlađenje i kondenzacija smjese para: budući su eterična ulja netopiva u vodi ovim postupkom se postiže njihovo međusobno odvajanje6. na dnu posude izdvaja se hidrolat (“cvjetna vodica”)7. eterično ulje izdvaja se na površini hidrolata

Destilacija vodenom parom složen je proces koji zahtijeva puno znanja, umijeća i iskustva. Potrebno je voditi računa o:

kvaliteti biljnog materijala (količina, svježina, uzgoj, čistoća), vrsti vode koja se koristi, aparaturi (metal od kojeg su izgrađeni kotlovi, oblici posuda), trajanju destilacije, tlaku vodene pare, temperature.

Zanimljivo je spomenuti da su se u davna vremena biljke destilirale upravo zato da bi se dobila mirisna cvjetna vodica (hidrolat), a eterična ulja su se bacala. Kasnije su hidrolati izgubili na važnosti u korist eteričnih ulja, a danas se ponovo cijeni njihova vrijednost.

Osim za primjenu u njezi kože, gdje hidrolati služe kao tonici i losioni ili kao “vodena faza” pri spravljanju krema, upotrebljavaju se i oralno u terapiji, u limfnoj drenaži te u kulinarstvu.

Hidrolati su prilično nestabilni i lako kvarljivi. Neki proizvođači hidrolatima dodaju alkohol etanol ili bizmutove soli kako bi stabilizirali proizvod i povećali mu trajnost. Za aromaterapijsku upotrebu u njezi kože hidrolati moraju biti čisti, bez bilo kakvih dodataka, konzervansa, pojačivača mirisa i slično. Hidrolati se moraju skladištiti i čuvati na hladnom i tamnom mjestu s poštivanjem njgovog roka trajanja.

Tiještenje

Proces tiještenja vrlo je jednostavan. U njemu se biljka ili dio biljke buši sitnim iglama ili preša da se oslobodi sadržaj iz žlijezda. Materijal se miješa s vodom, a ulje se odvaja od ostatka biljne mase metodama kao što je centrifugiranje. Taj ekstrakt, eterično ulje, u biti je nepromijenjen sadržaj žlijezde. Ovakav način dobivanja uglavnom se primjenjuje za usplođa plodova roda Citrus, kod kojih se žlijezde nalaze u usplođu ploda.

Tako dobiveno eterično ulje sastoji se iz hlapive i nehlapive frakcije. Hlapiva frakcija (koja je dominantna) sadrži spojeve kao što su esteri, monoterpeni i aldehidi, dok nehlapiva frakcija sadrži flavonoide, neke furanokumarine, masne kiseline, di-, tri-, i tetraterpene kao što je b-karoten.

Drugi načini proizvodnje eteričnih ulja

Destilacijom i tiještenjem dobivaju se gotovo sva ulja aromaterapijske kvalitete. Ipak, postoje i neki drugi alternativni načini dobivanja eteričnih ulja.

Ekstrakcijom superkritičnim plinovima dobiva se gotovo intaktni sadržaj žlijezda, koji se naziva apsolut. Plin pod velikim pritiskom (oko 400 bara) razbija žlijezde i odnosi njihov sadržaj, a padom pritiska kompletan plin evaporira ostavljajući eterično ulje bez primjesa plina. Ovaj postupak je skuplji i tehnološki zahtjevniji, a uz to plin ugljični dioksid u dodiru s vlagom stvara kiselinu koja može oštetiti neke osjetljive sastojke, pogotovo estere. Apsoluti koji nastaju zovu se CO2 apsoluti i jedini su apsoluti koji bi se smjeli koristiti u aromaterapiji.

Ekstrakcijom organskim otapalima kao što je n-heksan i benzen dobivaju se konkreti i apsoluti. To nisu eterična ulja i ne mogu se primjenjivati u aromaterapiji. Konkreti nastaju prvom ekstrakcijom (npr. n-heksanom) i osim sadržaja žlijezda sastoje se i od tvari kao što su voskovi. Mirisne tvari se u drugom koraku iz heksana ekstrahiraju u alkohol koji se onda pažljivo ukloni destilacijom, a mirisna tvar koja ostane zove se apsolut. Apsoluti su popularni u kozmetici i parfumeriji. Glavni im je nedostatak što su sasvim drugačijeg sastava od onih dobivenih vodenom destilacijom, a uz to organska otapala onečišćuju konačni produkt pa su nepoželjni u aromaterapiji. Patentirana su neka organska otapala niskog vrelišta koja gotovo uopće ne zaostaju u apsolutima. Ipak, takvih je apsoluta na tržištu vrlo malo.

Eterična, esencijalna, etarska ulja ili esencije - visoko su koncentrovane smese velikog broja različitih organskih spojeva dobijenih iz određenih delova biljaka. Najčešće su to ugljovodonici, terpeni, benzenski derivati, alkoholi, aldehidi, esteri ali i mnogi drugi koji pojedino ulje čine specifičnim. Neka ulja mogu sadržati i do 250 različitih vrsta spojeva (npr. eterično ulje eukaliptusa).

Eterična ulja su lako isparljive tecnosti, većinom bezbojne, žućkaste ili tamnosmeđe, neke mogu imati vrlo karakteristične boje poput nemačke kamilice čije ulje je plave boje. Konzistencija većine eteričnih ulja slična je vodi ili alkoholu, ali neke mogu biti ljepljive i viskozne dok je recimo eterično ulje ruže gotovo kruto na sobnoj temperaturi. Iako su nazvana uljima, nijedno eterično ulje ne sadrži masti ni ulja.

Ime esencijalna i eterična ulja nazivi su temeljeni na srednjovjekovnom alhemijskom shvatanju njihovog dobijanja - destilacije - kao postupka razdvajanja eteričnog i esencijalnog od čvrstog i neesencijalnog uz pomoć vatre. Ovaj "alhemijski proces" izdvajanja "životne snage", "srži i biti" same biljke odražava se i u teoriji velikog i poznatog švajcarskog lekara Theophrastusa Bombastusa Paracelzusa von Hohenheima (1493-1541). On je smatrao da je posljednji mogući i najsublimiraniji ekstrakt, tzv. Quinta essentia (kvintesencija), ono što predstavlja delotvorni deo svakog leka i da je to cilj bilo kakve pripreme leka. Ta osnova sastojka u najkoncentrisanijem obliku povezivana je s eterom, petim elementom, duhovnim

komponentom sastojaka. Pridev eterična kojim ih mi dajemo u svom jeziku pripisuje ovim zanosnim tecnostima misticne osobine.

Eterična ulja se dobijaju isključivo iz biljaka koje ih stvaraju u specijalizovanim tkivima. Iako većina tih spojeva od kojih su sačinjena eterična ulja ne ucestvuje direktno u primarnom metabolizmu biljke ustanovljeno je da su eterična ulja kao "sekundarni metaboliti" itekako važni za opstanak biljke. Biljke ih koriste za sledeće namjene: privlačenje insekata koji pomažu u oprašivanju, zaštita od mikroorganizama i bolesti, odbijanje grabljivaca, a najnovija istraživanja ispituju njihovu važnost u međusobnoj komunikaciji između samih biljaka.

Ex oriente lux - sa istoka svetlo- simbolički ova stara izreka govori o Istoku kao kolevki civilizacije. Na Istoku je započela i istorija eteričnih ulja. Proces destilacije začet je u starim civilizacijama Orijenta: Egipta, Indije i Persije, ipak, kao što je to slučaj u mnogim područjima,tek je na Zapadu taj proces doživeo svoj potpuni razvoj. Podaci o metodama i ciljevima tih prvih postupaka su zamagljeni i neodređeni. Iako su se u Antici koristile brojne mirisne pomasti dobivene uranjanjem mirisnih delova biljaka u ulja i masti, sve do srednjeg veka umeće destilacije bilo je korišceno isključivo za pripremu hidrolata (vodica) gde se je razdvajanje etericnog ulja na površini vjerovatno pre smatralo neželjenim nusproduktom nego nečim novim i upotrebljivim. Prvi autentični opis destilacije pravih eteričnih ulja pripisuje se katalonskom lekaru, Arnaldu de Villanova (1235-1311). Proces je nakon toga usavršen u Grasseu, današnjem središtu industrije parfema na jugu Francuske, Ipak, tek je u drugoj polovini 16 veka proizvodnja i upotreba eteričnih ulja postala raširena.

Danas poznajemo nekoliko načina dobijanja eteričnih ulja:

Destilacija - najčešći oblik dobijanja eteričnih ulja. Načelo metode se sastoji u tome da vodena para prolaskom kroz biljni materijal izvlači i prenosi komponente eteričnih ulja. Smesa se zatim hladi i kao rezultat dobijamo aromatičnu vodicu (hidrolat) na čijoj površini se skuplja eterično ulje. Hladno presovanje - koristi se najčešće za dobijanje eteričnih ulja iz kore citrusnog voća. "Enfleurage" metoda ekstrakcije ulja - često se koristila u industriji parfema kako bi se izolovala eterična ulja i mirisi ruže i jasmina. Princip je da se biljni materijal uroni u biljnu ili životinjsku mast i ostavi da stoji. Mirisne supstance izdvajaju se zatim iz masti pomoću određenih rastvaraca. Ekstrakcija pomoću hladnih rastvaraca - eterična ulja se ovom metodom ekstrakuju pomoću organskih rastvaraca . Ekstrakcija pomoću tecnog ugljen dioksida CO2- u ovoj metodi umesto vodene pare koristi se ugljen dioksid pod visokim pritiskom kako bi se izvukla eterična ulja. Fitonički proces - najnovija metoda ekstrakcije eteričnih ulja upotrebom posebnih novih rastvaraca koji se nazivaju fitosoli .Metoda i tehnologija dobijanja ulja zavisi naravno o vrsti ulja ali i namjeni za koju se to ulje koristi. Sastav i kvalitet ulja može varirati u zavisnosti od podneblja i tla na kojem je rasla biljka kao i o genetičkom materijalu varijeteta biljke.

U današnje vreme prisutna su na tržištu i sinteticka, vestacka eterična ulja sastavljena mešanjem sinteticki dobijenih komponenti. Ipak, miris i delovanje prirodnog eteričnog ulja nije moguće u potpunosti reprodukovati. Naime, mnoge supstance koje doprinose celovitom učinku i mirisu prirodnih eteričnih ulja su prisutne u tragovima i nije ih moguće detektovati nikakvim analitičkim metodama.

Takođe, sintetskim putem nije moguće dobiti potpuno čistu hemikaliju bez malog postotka neželjenih primesa koje prirodno eterično ulje nema, a koje onda iz istih razloga itekako utiču na miris i učinke.

Podela eteričnih ulja:

Da bismo se lakše snašli u tom bogatom svetu eteričnih ulja, možemo ih podeliti u grupe, što ce nam olakšati razumevanje njihovog delovanja i osobina. To je podela na tzv. GORNJU, SREDNJU i DONJU grupu eteričnih ulja. GORNJA grupa sadrži ulja agruma (citrusna ulja) te eukaliptus. To su ulja visoke frekvencije, reskog mirisa, vrlo isparljiva, koja prepoznajemo po tome što se miris oseća odmah po otvaranju bočice. Izuzetno su antiseptička i najizrazitije delovanje pokazuju na području glave: glavobolja, koncentracija, prehlade... Tu pripadaju eterična ulja mandarine, limuna, pomorandže, bergamota, eukaliptusa...SREDNJA grupa su ulja srednje frekvencije, čijem mirisu treba nešto više vremena da stigne do naših nozdrva. Umereno su isparljiva, što znaci da ce u mirisnoj lampi delovati nešto duže nego ulja gornje grupe. Po svome delovanju posebno su namenjena srednjem delu tela: pluca, želudac, probavni organi. Umiruju ili stimulišu probavu, smanjuju napetost u želucu, izuzetni su antiseptici za pluća i bronhije... Toj grupi pripada većina mediteranskih eteričnih ulja: menta, ruzmarin, žalfija, lavanda, melisa, čajevac, timijan. Ovde treba posebno naglasiti sva cvetna ulja, kao pripadnike iste grupe, no sa posebnim antistresnim i psihički stabilizirajućim delovanjem. To su ulja ruže, jasmina, nerolija, ylang-ylanga, geranijuma.... DONJA grupa eteričnih ulja najsporije isparava, što znači da njihov miris najsporije prodire u nozdrve, do naših mirisnih receptora. U mešavinama eteričnih ulja ili mirisnim mešavinama koristi se kao "fiksativ" što znači da usporava isparavanje drugih ulja iz viših grupa. Tu pripadaju mirisi dobijeni iz drveća, kore, korena, bobica.. Najcešci su predstavnici: bor, jela, kleka, čempres, kedar, cimet, biber, klinčic, djumbir, pačuli, sandal... Njihovo se delovanje ogleda u umanjenju problema u donjem delu tela, npr. bolovi u ledjima i krstima, osetljiva bešika i bubrezi, reproduktivni organi...Ovu podelu treba imati na umu prilikom pripremanja mirisnih mešavina. Mešanje ulja iz gornje grupe sa uljima iz donje grupe može da uspori njihovo isparavanje. U mirisnoj mešavini treba uvek da postoji i mala količina ulja iz srednje grupe jer ona povezuju ulja iz druge dve grupe.

Obtain or build a still (the apparatus used for distilling). You can purchase one specially designed for distilling essential oils; these generally cost a couple hundred dollars or more, but if you plan on doing a lot of distilling and you're not particularly mechanically inclined, this is probably the way to go. If you want to try building a still, you've got plenty of room for creativity - there are thousands of still designs, and even today, many stills are homemade. The key components of a still are:

1. The heat source or furnace, which is used to boil the water. Direct fire, a fire built under the retort is the oldest method for heating the still. Today, we can also use gas, such as propane or

butane, and electricity. Fuel costs are a major factor when considering a heat source for you distiller;

2. The holding tank or retort, which holds both the water and, just above the water on a grate or false bottom - picture a vegetable steamer - the plant material to be distilled;

3. The condenser, which collects the steam and cools it, usually by piping it through a tube immersed in cold water, and...

4. The separator, which separates the essential oil from the water vapor. The separator, or Essencier, is one of the most important pieces of apparatus a distiller can have. This enables the distiller to separate the essential oils from the distillate in a passive manner.

2

Harvest your raw material. The quantity of essential oils contained in a plant varies over the course of the plant's development, so it is essential to harvest at the right time. This will depend on the type of plant, so you need to do some research to determine when to harvest. It is also critical to harvest the plants correctly - careless handling, harvesting the wrong parts, even harvesting at the wrong time of day can reduce the quantity and quality of the essential oils. Again, research the plant you wish to distill. If you're buying harvested material, you don't have much control over the harvesting process; look for plants that appear healthy and undamaged, and ask the seller when they were harvested. Generally plants that are in whole form (not crushed or powdered) are best.

3

Dry the plant material. Drying reduces the amount of oil in each plant, but can greatly increase your yield per batch because you will be able to fit more material into each batch. Drying should be done slowly and NOT in direct sunlight. You can choose not to dry your plant material. Commercially grown plants such as lavender and peppermint may be allowed to dry in the field after cutting for a day or so. The ideal drying method varies from plant to plant, but in general you should not overheat the plants - drying in the shade or even in a dark room minimizes the oil lost - you should not overdry them, and you must not allow the plants to become wet again before distillation. Distill as soon as possible after drying.

4

Add water to the tank of your still. Use clean water, ideally filtered or distilled and as soft as possible. If you're using a manufactured still, follow the manufacturer's direction. Otherwise, simply make sure you have enough water in the still to complete the distillation; depending on the plant and on the quantity, distillation can take anywhere from a half-hour to six hours or more after the water boils. Be sure that the water level is close to, but not touching, the false bottom that will hold the plant material. If you are performing a hydrodistillation (this is useful for delicate flowers or powdered roots, bark or wood), you will need to have your plant material free floating IN the water.

5

Add your plant material and pack it tightly in the still. You do not need to chop or cut the plant material, and doing so will cause you to lose some of the oils. The plant material should rest on the false bottom or grate above the water and should touch the sides of the still as little as possible. The layer of plant material can be quite thick as long as it is below the steam outlet (a couple inches below the outlet for a small still, a foot below for a large one).

6

Close the still and boil the water. Most plants will release their essential oils at 100 degrees Celsius or 212 degrees Fahrenheit, the normal boiling point of water.

7

Keep an eye on the still. After a while the distillate should begin to come through your condenser and into your separator. The process should be fairly hands-off, but you will want to ensure that you do not run out of water in your still. Depending on the length of the distillation process, you may also need to change the water in the condenser so that the cooling process continues to work. Follow the instructions for the particular plant you are distilling.

8

Filter the collected oil (optional). Once your distillation is complete you may filter the oil through cheesecloth or similar dry cotton fabric. Ensure that the cloth is dry and clean - detergent residues as well as dirt can contaminate the oil.

9

Pour the oil into a container for storage. Do this as quickly as possible. Most essential oils can be kept for at least two years, but some have extraordinary shelf lives. To maximize the useful life of your oil, keep it in a dark glass bottle or stainless steel container. Use a clean funnel to pour the oil into the container, and make sure the container is impeccably clean before pouring the oil into it. Store in a cool, dark place.

10

Decide what to do with the hydrosol. The distillation process produces the essential oil and a hydrosol, the term for the water that has been distilled and which collects in the separator. Some hydrosols are usable themselves - rose water or lavender water, for example. If you do not wish to save the hydrosol you can pour it into the still for the next batch (if you will be distilling another batch immediately) or you can discard it.

11

You can also place plant material directly into the water. This method is easier, but the quantity and quality of the resulting oil will be reduced. The best distillation method is steam distillation, in which the water is boiled in a separate retort and then pumped into the retort which holds the plant material. This method makes the best quality oil and allows you to control the process better, but it is more complicated (and more expensive) to set up.

12

Percent yields vary from plant to plant. You will need a lot of plant material to make a little essential oil. You may just decide to make hydrosols. If that is the case a small distiller such as a 5 liter or 10 liter copper distiller will be adequate. If you plan to make essential oils, consider obtaining a larger apparatus. A 40 liter rotating column alembic distiller, for example, will enable you to make up to 5 ounces of essential oil and a large quantity of hydrosols.

13

Most essential oils are held in the plant's oil glands, veins and hairs, and these are very fragile. If you disturb or break them, you will reduce your yield of oil, so it is essential to handle the plants with care and to handle them as little as possible.

14

Stainless steel and glass are the best materials for your distillation components. Do not use plastic tubing. Copper pots are traditionally used for the retort, and these work well for a variety of plants, but some plants contain chemicals that react with copper to produce unwanted impurities - heavily tinned copper is suitable in all cases, however. Aluminum can also be used, but not with plants, such as wintergreen and cloves, the oils of which contain phenols.

15

While distillation removes many impurities, pesticides and herbicides can contaminate your oil. For this reason it is best to use organically grown plants, whether you purchase them or grow your own.

16

Essential oils are extremely concentrated, and it is often advisable to dilute them in a carrier oil before applying them to skin. The most popular carrier oils are almond oil and grapeseed oil, but a variety of different oils can be used. They can be added during the bottling process or mixed with the pure oil just prior to use. The latter is often preferable because you may not want diluted oil for some uses, and carrier oils often have a shorter shelf life than essential oils.

Extracting essential oil by the method of pressing, is an age-old practice; however, with the advent of technology, essential oil distillers have made it easy to extract oil from flowers, leaves, bark and roots of the plants. Besides distillation, solvent extraction is also used to procure essential oils. They have a long

history of being used in medicine, cosmetics, household items and flavoring food.

Extracting essential oils requires a distillation process. Many companies use large, centralized equipment; however, for small-scale and home-based business, smaller decentralized distilling equipment are also available. The distiller is primarily made up of three components: a steam generator, a condenser, and a separator. A steam generator uses a heat source to boil water and generate steam. The steam, then passes through a small chamber, that holds the particular plant part, and extracts the oils by creating an oil-steam mixture. The condenser cools this mix, and condenses it into an oil-water mixture. Finally, the separator separates the essential oils from the water.

Types of Essential Oil Distillation and Distillers

Essential oil can be extracted using four kinds of essential oil distilling equipment, i.e. water distillation, steam distillation, dry steam distillation and solvent distillation. Some plants and herbs are just too delicate to handle steam distillation, and need water distillation process to get the right grade of essential oil. Following are the distillation ways used to extract essential oil.

Water Distillation: For oil to be extracted using a water distiller, water and plant part are heated in a container to make vapor. When this vapor cools down, it drips into another empty container meant for collecting the essential oil. Water distillation is favored for extracting oil from cinnamon and sandalwood barks.Steam Distillation: The plant part is placed in a vacuum-sealed container and heated, generating a massive pressure that separates the oil from the particular part of the plant, meant for oil extraction. More care is required, while operating a steam distiller, as the pressure it builds can burst out of the container, if not latched properly.Dry Steam Distillation: Dry steam distiller has the same operating mechanics, as the steam distiller. However, these are much safer to operate; but, this process can only extract very small amounts of essential oil.Solvent Distillation: Certain plant parts do not respond well to any of the above distillation methods. For them, a solvent, such as hexane or supercritical carbon dioxide, is used. Here the solvent extracts wax and the essential oil together.

The essential oil distillers are available in many sizes. The choice of essential oil distillation apparatus depends on personal requirement. Tabletop distillers or home-grown distillers are meant for home use, and consist of a copper distillation tube, a boiling flask, a receiving beaker, and a condenser. One can extract small amounts of essential oil using this apparatus. The boiling flask is filled with water and the plant material is heated to make steam. The condenser is attached to the flask with the tube, which in turn is attached to the receiving glass beaker. The receiving beaker is where the extracted oil drips, after it gets strained through the tube.

Besides the small one stated above, big essential oil distillation equipment are available to those who want to make a profit out of extracting aroma essential oils. Using organically grown plant and herb

essential oil recipes and distillers, you can not only make your own essential oil at home, but also be assured of its purity. Read more at Buzzle: http://www.buzzle.com/articles/essential-oil-distillers-essential-oil-distillation-equipment.html

B.Bezjak – Kozmetičko-parfumerijski priručnik