Antun Branko Šimić - Poezija

  • Published on
    10-Apr-2015

  • View
    4.830

  • Download
    1

Embed Size (px)

Transcript

<p>Antun Branko imi</p> <p>Poezija</p> <p>P R E O B R A E NJ A (1920.)PJESNICIPjesnici su uenje u svijetu Oni idu zemljom i njihove oi velike i nijeme rastu pored stvari Naslonivi uho na utanje to ih okruuje i mui pjesnici su vjeno treptanje u svijetu</p> <p>MOJA PREOBRAENJAJa pjevam sebe kad iz crne bezdane i mune noi iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro i s pogledima plivam preko polja livada i voda Ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta i bezbroj puta uskrsnem O Boe daj me umorna od mijena preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vjenu zvijezdu to s dalekog e neba nou sjati u crne muke nonih oajnika</p> <p>MLADIJa poznam bol mladia koji pobjedniki pjev iz svoga izmuenog srca u jutro pjeva sa eljom da sva srca s njegovim zatrepte i da se oslukujui glave prignu u utanje i slatki zaborav Al pjev mladia neuven od ljudi padne natrag u njegovu utljivu samou Ja poznam oaj blijed i bolesno zelenkast s pogledom u prazna lica ljudi u sivomu zraku i sa strahom ispred crnog bezdana u dui Ja poznam ponos mrk i tvrd sa smjelim uspravljenim korakom to gazi i s uhom koje iznutra glas svoga Boga slua</p> <p>MOLITVA NA PUTUBoe koji si me do ovoga asa doveo nevidljiv vodi me i dalje koncu mojih elja Ne ostavi me umorna i sama nasred puta</p> <p>2</p> <p>Obrazi su moji blijedi i moje misli nemono ko moje ruke vise Boe daj da novo plavo jutro iz umora digne moje misli da kroz blijede ruke proe mlaz crvene svjee krvi Budi nad mojom glavom moja pratilica zvijezda</p> <p>ENE, MLADII, LJETOO podne se na etalite slete mnoge ene - O odakle sve dou? ko jata tica to ispod plavog neba k nama na zemlju se spuste ene ume kroz ljetni zrak i due sanjarskih mladia i laki koraci im nose laka tijela Ne, ene nisu s ove zemlje! Ve to su izdna nebrojenih plavih noi nae mladosti bijele enje izrasle u tijela O ene za vas rastvorili smo dvore nae mladosti! Al korak ena zvoni tu i dalek Sve ene opet odu ko jata tica to ieznu za plavim zavjesama ljeta Na koncu naih pogleda red stabala visok sam koraca</p> <p>ZAVODNIKI poslije toga na koljenima izme razbacanih jastuka misli na smrt O dijete! Ja neu da te novim poljupcima smirim u zaborav Putam da ti blijedim licem suze teku Sutra smirit e se tvoje srce koje sada oajalo tue Sutra kad stupi meu svoje mlade druge s dvije tamne sjenke ispod oiju zaudit e se tvoje mlade druge Al nijedna nee moi da otkrije skrivenu udno tvojih oi blijedu zvijezdu</p> <p>3</p> <p>Ne plai dijete: no se plavi zimska Za mojim stopama e zapadati bijel visok snijeg</p> <p>ZAVEDENANe, njega nema vie. Pobjego je. Vrata na kui dolje glasno zalupila ko zadnji put Da letim za njim niza stepenice? Ukoila se, stojim Na podu zgaen cvijet Kroz prozor crvene se zvijezde glasno smiju Ja zovnem u no iz svih snaga Na prozoru staklo se zatrese i smiri U noi kamenito srce grada uti Moje golo tijelo dre obliveno ladnim svjetlom zvijezda</p> <p>BOLESNIKMoje je tijelo bolesno i udi tihu jednu bolnicu Bolnica bez uma i bez grada u praznom blijedom danu Blijedi dan je odsjev blijeda neba U mrtvom vrtu zimsko sunce eta Mi tihi samostanci bez Boga u naim bijelim pustim sobama zaboravljamo ivot snivamo duge tune blijede prazne nae dane O okna naa udare pokadto krik ples i radost ivota iz grada - O grad! O nemir nemo naih srca! O mi smo davno izili iz ivota i mi smo samo svoji spomeni! U smrt se samo vrata nae kue otvaraju Za rub se zemlje nebo rui Vee -O vee noi nae djevojke! Tko ljubi sada nae djevojke? Mi potonemo u crn ponor snova i snivamo da svi smo davno pomrli Ve bezbroj ljeta leimo Preko nas u trku idu neba oblaci Preko nas</p> <p>4</p> <p>u vjenost se bez konca dani noi rue</p> <p>MJESEARBog noi mjesec sade s neba i dokoraca lagano do moje kue Polako on se uspne na moj prozor i spusti pogled na me On mami mene u no Ja ustajem... i moje lice bijelo... smijei se Koracam sanen rubovima krova i etam kroz no u visini -Mene dre meke ruke mjeseca O tako lak sam... nezemaljski... lebdim i mogu stati na list stabla Ne zovite me: glas sa zemlje smrt je moga nebeskoga bia Visoko iznad zemlje lebdim lagan kroza sfere</p> <p>MUENIKIz gomile istupih sam i pozvah vas u zemlju: Novi ivot Smijeh ruga samo jeknu iz gomile k mojem uhu Pooh sam Al za mnom ravno uputiste Smrt Umrijeh Iz moga srca izniknue dva modra cvijeta ljubavi u svijet</p> <p>MATIJa uem u samou svoje majke: nijemi goli hram U hramu gori besprekidno crveno i tiho srce ljubavi Njenom oku stoji ispred mog ivota neprozirna zavjesa od mraka U moju prolost njezin pogled ne ulazi dublje od njene noge kojom prvi korak stupi</p> <p>5</p> <p>u tamu none ume Za pjesmu moje ljubavi ona nema uho Na odmetnutom sinu samo lee dva pogleda tekog prijekora Ja gledam njeno nijemo ladno bezutjeno lice: Davna vjena pramajka iskrsnula iz dubljina vremena Idem Dva lica ute tvrda kamena Dodir ruku na kunomu pragu Moja majka povraa se u svoju samou: nijemi goli hram</p> <p>HERCEGOVINAJa koracam livadama plav od sutona Na rubu livada je kua parnog mlina Iz daljine to je krvlju namrljana uglasta i gruba slikarija na nebu I togod blie stiem sve glasnije viu nebrojene uarene opeke Ko ne zna, mislio bi da seljaci slave kakvu slavu Ispod breuljaka crni vlak se vue odmjereno udara i vriti svoj dolaz jo dalekoj nevidljivoj stanici No i ja na brdu Poda mnom naas izrone iz mraka kue stabla dvorita i njive I opet utonu u mraku ko u svijesti Iz tame u me gleda nekoliko svijetlih bijelih prozora: ko nekoliko bijelih sveanih asova iz crnog ivota ljudi</p> <p>SAMOA NA VODIMoj otac ree sino: "Sine, jesen je" I ve su noas na kraj cijeli poplavile ute vode Sa brda slaze ljudi lutaju po vodi trae ribu ili moda kakvo utopljeno dijete Nad vodom sjaju njina nijema bakrenasta stroga lica Kad zastanu odmarajui ruke njihov pogled pada dug i teak na vodu i njihova su tijela mirna vrsta kao od kamena</p> <p>6</p> <p>Vrh vode i vrh ljudi blizu vrka brda stoji sunce nalik na bijeli danji papirnati mjesec Ja volim jesen vode blijedo papirnato sunce i plovim sam po glatkoj goloj vodi Pjevam pjesme mislim i mislima vraam sve: brda vodu ljude sebe u prve mlade dane zemlje i mirna gola povrina vode ini mi se: lea neke praiskonske silne ene Dan svri Sa brda dugi zov na vodu pada meu ljude I ljudi ieznu na prvom zaokretu strmih puteljaka No bezdana i divlja jo nevidljiva proguta u se sunce I kada poslije stane i pred moje oi proguta u se nebo oblake i brda Ja sm na vodi pod svodovima tamne i visoke noi Kadto uspravim se u no -lik to budan sniva i pruim dugo veslo u prazninu mraka - Zar bi moja dua htjela da neko izie iz tajanstvene noi i stupi k njoj u njezinu samou na crnoj nijemoj vodi? Oko mene je tamno i sve se svrava na rubu vode i na rubu noi</p> <p>PODNE I BOLESNIKPlavo podne sjedi na oblacima U jednoj sobi kamo ne ulazi niko bolesnik mre Kraj njega uti crna tica U vrtovima sunaju se gole djevojke i plavi mlaz visoka vodoskoka u plavu prazninu umi .... Bolesnik lei mrtav: predmet pokraj predmeta u sobi Crne tice nema?</p> <p>7</p> <p>Ispod neba rep pauna ogroman svjetlucav sa oblaka visi u vrtove</p> <p>VEE I JANevidljive pozaune tue u zapad sunca to se davi u roenoj krvi Pozaune su stale. Prva zvijezda dre I plavo nebo slazi prema zemlji Daleko jedna krma zapjeva u susret noi i dvije se ene cestom prolazei pogledae s mrnjom Ja skreem s ceste u umu i gledam kako moje ruke bivaju sve plavlje Iz tame jedna kouta zuri svojim blagim aneoskim licem bez straha u moje divlje oi Stadoh: Jedan div se zagledao nagnut nad sitni modri cvijet u travi Laki utaj? Dolje nad zelenom vodom krvare crvene noge mjeseca</p> <p>ENE S JEDNIM SRCEMO one ene u ivotu u ije oi jo se iz nijedne due ljubav nije zagledala! Ja gledam: nevidljive prou ulicama i ko da kradu prostor kroz koji idu Za njih na rubu njine due poinje tuina Te ene u se izgubljene i tekom utnjom zakljuane! Te ene s beskrajnim Unutra! One nasloniv uho prislukuju kroz dane i noi svog ivota Ja priem k njima neosjetnim koracima i uzmem blijedu meku ruku: Ne plaite se mene! Ja u dui nosim ljubav One na moju ruku stave svoje srce i onda umru s ove zemlje u krajeve za njih Bogom odreene</p> <p>8</p> <p>GORENJENiz zapadno nebo i iz rasprsnutih ipaka u vrtu krv se cijedi Al s istoka se vee javi plavim licem i zapad biva bljei, crveniji ipci Ti bjei k meni preplaena od grana u mraku i uti Zato ti je tijelo odjedanput plamen? O kako ipci prskaju i s nama gore! Ni zvijezde nee da se jave da jae bude ovo nijemo gorenje u vrtu</p> <p>POVRATAKTi i ne sluti moj povratak i moju blizinu U noi kada umi u tvom uhu tiha mjeseina znaj: ne koraca mjeseina oko tvoje kue Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu Kad koracajui cestom kroz mrtvo svijetlo podne stane preplaena krikom udne tice znaj: to krik je moga srca s blizih obala I kad kroz suton vidi crnu sjenku to se mie s onu stranu mrke mirne vode znaj: ja koracam uspravan i svean kao pored tebe</p> <p>POVRATAKJa sam natrag doo bez mutnih misli na svom licu U ljetnu svjetlost osmjehuje se blago moja dua Izii na svoj prozor gledaj: Daleko gdje se preko uma i crvenih kua svijetle obale sa zelenom se vodom moje tijelo igra Polako e zaboravljati prolog mene Pred tobom ja u rasti nov i visok Na obale je doao stanovnik s neke nove zvijezde</p> <p>9</p> <p>i umi svojom divljom radou po vodi i zelenilu U plavom zraku golo tijelo se zablista krikne i izgubi se u dubljini zaumjele zelenkaste vode</p> <p>PRENUEU noi mene prene iz tvrdoga sna bijela svjetlost lijui se kroz moj prozor Ja znadem: s dalekoga neba sjaju u moju sobu gola tijela ena I kleei na prostrtomu platu plave mjeseine molim nijem iz nijeme noi tijelima nevidljivih nebeskih boginja</p> <p>LJUBOMORANad snjenom zemljom plave zvijezde Tvoja kua stoji na kraj ume Ja idem k Tebi Da me kakav vuk ne napadne iz tame? Tiho uti snijeg pod mojim koracima Tu sam! Tvoja kua stoji ograena Sva su okna zastrta Pred vratima ne videi mene strai pas Samo jedan prozor crven gori Ja znadem sve i idem natrag mrtav i u licu bijel kao snijeg</p> <p>PRVA NO SAMOECrveni cvjetovi ljubavi gore u noi Prva no kroz koju idem sam Sluam: visoki plavi vodoskoci eznu zvijezde koje nikad dosegnuti nee i u meni crno teko srce tue tue</p> <p>ZIMA</p> <p>10</p> <p>Moju je duu izmuila ljubav Moja je dua bolesna i sniva Ne budite je: svaka miso boli Moja je dua tamno golo jezero u ladnom bijelom danu Ne lete ponad vode bijeli galebovi Ne ume ispod neba plavi oblaci O kako stoji sve ukoeno otro bijelo! Na blize kue nebo palo Na kue nebo naslonjeno sniva Pustite neka danas stoji sve i sniva Danas svaki pokret boli</p> <p>TEKI ZRAKO kuda da se danas poe? U sobu ue moja majka sjedne i gleda u me nijemim pogledom Ja putam knjigu, izlazim iz kue Na rubu polja izme crnih stabla crveno mrtvo objeeno sunce Ja stanem nasred ceste i kriknem iz svih snaga</p> <p>RTVEMi svako iz svog munog dana dolazei sretamo se na vratima noi No je hram to plav i visok svijetli Naa tijela u dubljini noi bukte rtve bogu nae ljubavi</p> <p>LJUBAVZgasnuli smo utu lampu Plavi plat je pao oko tvoga tijela Vani ume oblaci i stabla Vani lete bijela teka krila Moje tijelo isprueno podno tvojih nogu</p> <p>11</p> <p>Moje ruke svijaju se ude mole Draga, neka tvoje teke kose kroz no zavijore, zavijore Kroz no kose moje drage duboko umore kao more</p> <p>LJUBOMORAKad odlaah ko obino: rastanak i alost... Tek zgrabih zadnjim pogledom u duu njene usne i na stolu cvjetove crvene Na povratku sada vidim kako zbunjena u knjigu krije neku sliku i uti Zato vidim tvoje usne i cvjetove blijede?</p> <p>MRTVA LJUBAVKraj ljubavi u dui mrtvo zvoni Vee slazi s neba plavo Sputam tihe crne zastore Znam: vani su mrtve zvijezde i kue i mjeseina i crn prostor nepomian stoji Niko nikad nee doi k meni Smrt jo samo nevidljiva ivi Snu razmotaj crven teak pokrov povrh mene i nada mnom neka crno nebo noi vjeno uti</p> <p>ZAPUTENAU jednoj sobi ogromnoga grada pokraj sirotnoga pokustva i sua ivi mlada ena Svaki dan o podne i na vee ue jedno vuje lice I dok ena stojei po strani eka vuje lice jelo proguta i ode U noi mlada ena uti pokraj pei - Pjev vatre umi u tiini sobe -</p> <p>12</p> <p>nad romanom Marcela Prvosta Dugo lice blijedo i bez nade otealo od itanja padne nad stranice romana i usne Na prozoru rastvoreni modri cvjetovi eznu sami u no u kojoj bliza krma divlje umori i pjeva</p> <p>BOG MUITELJU nae due iznenada stupi mrnja - O nae iskrivljene usne, raskidana lica! Za nama stoji nevidljiv i svirep Bog u mraku Mrak je njegov plat i ogromno mu nevidljivo tijelo ieznulo u visinama Mi strimo ko stabla kad oluja proe Pokraj nas asi ute o odijela U naa lica samilost ree blag i dubok posmijeh pomirenja I tamni Bog se obrati u svjetlost to se vani valja prostorima i na naa okna divlje navire</p> <p>JEDANPUTeno to iz bijede naeg svagdanjeg ivota oajale i krotke oi die k meni Sav ovaj ivot... oh, sav ovaj ivot eno jedanput ja odsvirat u na harfi i kad poslije harfe progovore utke nae due zna li to e govoriti? Kako bjesmo sreni. Kako bjesmo sreni</p> <p>IZGUBLJENE ENEO gdje su sada one ene to lutajui ovim svijetom svratie se u moj ivot i opet redom ieznue iz moga ivota u tamu? I gdje je kraj u kojem sada njine due ljube? Te ene sad su zvijezde Noas sve se iz dubljine noi u moju duu smijee</p> <p>13</p> <p>HERCEGOVINAPod zvijezdama su legla brda i poljem niske razbacane kue Iz plave tame stabla stre Na cesti vie nikog nema Cesta stala sa zaronjenom glavom u mrak bezglasne doline U noi stabla maknuti se nee Tek nebom sporo i bez uma koracanje zvijezda</p> <p>PJESMA IZNAD ZEMLJEMi cijeli dan smo plovili na oblaku Sad je vee Sputamo se na visoki vrh brda i ispijamo vino Kroz vee k nebu blijete srebreni pokali Duboko preziremo ljude i zemlju ispod nas Na je ivot samo u visini Na grudma noi poinut e naa teka tijela A sutra zorom kroz novi dan e nova radost nas ponijeti Visoke pjane nae radosti: naa bijela jedra</p> <p>APRILU vrtu ispod aprilskoga sunca pucaju polako prvi pupovi Stazama se igraju i smiju djevojice Ja ulazim i sjedam na klupu da ispuim cigaretu u pranioku Djevojice stidno ostavljaju igrake ko da vele: To nije vie za nas Puim Neki utaj blizu Skrivene iza jednog grma mjere mene nijemim pogledima djevojice Ja vidim kako koja kadto rukom zabludi i pritisne pod lakim proljetnim odijelom srce Krik! Ugledae da su otkrivene i smijui se pobjegoe naglo ispred mojih oiju za visoke grmove u vrtu</p> <p>14</p> <p>LJETNA PJESMAVe nekoliko dana u meni mene prati svijetla pjesma ljeta Ja ne sjeam se kad je ljeto u grad dolo al znadem: ljeto ivi s nama O ve se smije cvijeem sa svih prozora i ulicama s uredanih stabla na nae glave baca ladne sjenke Iz dua i iz radosnih pogleda zaskoilo je na nebesa i na oblake U danu grad je tih utonuo u vrue svjetlo i malo ljudi ide Kroz plavu svjetlost stie s rijeke u ulice krika ljudi i ulazi kroz rastvorene prozore u svagdanji i spori ivot domaica Domaice se uspavljuju kraj posla u ivot koji njima dua sama za se stvara i ee izme svojih svih eznutih ispunjenja Na ribnjaku su labudovi mojih enja ispunjenje Postali su tijelom najbjelji mi sni Tu na plavoj vodi izmeu dubljina i visina lebde i tek se pokadto lakim kretom iz svoje nepominosti jave Ovdje na obali ekam ljetnje vee da pozvjezda prostor oko mojih tica Hou da ih vidim kako u snu lebde drane sred noi nevidljivom moi zvijezda sa svih strana</p> <p>UZVIENO VEEKroz pozor uu glasi p...</p>