Antonin Dvo ák RUSALKA - lisinski.hr · njezin poljubac donijeti smrt. U zanosu, oni se poljube i Knez umire u njezinu naručju. Vodenjak zna da je žrtva bila uzaludna jer to neće

Antonin Dvo ák

RUSALKASubota, 8. velja e 2014., 19 sati

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

Antonin Dvo ák

RUSALKA

The hD BroDcAsTs Are supporTeD By

The MeT: Live in hD series is MADe possiBLe By A generous grAnT FroM iTs FounDing sponzor

Neubauer Family Foundation

gLoBAL corporATe sponsorship oF The MeT Live in hD is proviDeD By

Subota, 8. velja e 2014., 19 sati

praizvedba: Národní divadlo, prag, 31. ožujka 1901.

prva hrvatska izvedba: Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište,

zagreb, 18. travnja 1912.prva izvedba u Metropolitanu:

11. studenoga 1993.

suBoTA, 8. veLjAče 2014.

počeTAK u 19 sATi.

Antonin Dvo ák

RUSALKA

Opera u tri čina Libreto: Jaroslav Kvapil prema bajkama

Jaromíra Erbena i Božene Němcove

rusALKA Renée FlemingvoDenjAK John RelyeaKnez Piotr BeczalaKneginjA Emily MageeježiBABA, vješTicA Dolora ZajickprvA viLA Dísella LàrusdóttirDrugA viLA Renée Tatum

TrećA viLA Maya LahyaniLugAr Vladimir ChmeloKuhAr Julie BoulianneLovAc Aleksej LavrovzBor i orKesTAr MeTropoLiTAnA

zBorovođA: Donald PalumboDirigenT: Yannick Nézet-Séguin

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

stanka nakon prvoga i drugoga čina.svršetak oko 23 sata.Tekst: češki.Titlovi: engleski.

reDATeLj: Otto SchenkscenogrAF: Günther Schneider-SiemssenKosTiMogrAFKinjA: Sylvia Strahammer

oBLiKovATeLj rAsvjeTe: Gil Wechsler KoreogrAFKinjA: Carmen de Lavallade

6 · Metropolitan u Lisinskom: Sezona 2013./2014.

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

PRVI ČIN Događa se na čistini uz jezero. Tri vile zadirkuju Vodenjaka, vladara jezera. Kći Rusalka priča mu kako se zaljubila u Kneza koji lovi oko jezera i želi postati ljudsko biće da bi ga zagrlila. Vodenjaka obuzima tuga. Opominje kćer da je to loša zamisao, ali je šalje vještici Ježibabi da od nje potraži pomoć. U prekrasnoj pjesmi mjesecu, jednoj od najljepših opernih arija uopće, Rusalka mu povjerava svoju ljubav („Mesíčku na nebi hlubokém“). Ježibaba joj kaže da će, postane li ljudsko biće, izgubiti dar govora, i još gore: ako Knez izda njezinu ljubav, oboje će biti prokleti zauvijek. Rusalka pristaje na uvjet, ispija napitak i postaje ljudsko biće.

Zvukovi rogova najavljuju dolazak Kneza i njegove pratnje. Loveći bijelu košutu, Knez nalazi Rusalku. Osjeti tajanstvenu privlačnost jezera, pošalje pratioce kući, zagrli Rusalku i povede je sa sobom. Iz dubine jezera odjekuje bolan vapaj Vodenjaka i vila.

DRUGI ČINDogađa se u Kneževoj palači. Dvorana je puna gostiju koji su pozvani na svadbu Kneza i tajanstvene djevojke. Lugar i njegov nećak Kuhar razgovaraju o skorom Kneževu vjenčanju s nijemom bezimenom djevojkom. Vjeruju da je to čarolija, ali sumnjaju da će potrajati jer se čini da se Knez umorio od svoje nijeme ljepotice i počeo pokazivati zanimanje za Kneginju, gošću


Foto

: Met

rop

olit

an o

per

ana svadbi. Kneza zbunjuje što Rusalka pokazuje tako malo ljubavi prema njemu. Što li će tek biti kad budu vjenčani! Dolazi Kneginja. Knez šalje Rusalku da se pripremi za ples, a sam odlazi s Kneginjom. Za nju je to znak da on više ne mari za Rusalku.Plesni zvuci odzvanjaju iz dvorane, a iz zdenca u vrtu izlazi Vodenjak, žalostan zbog propasti svoje omiljene kćeri i pjeva tužnu ariju („Celý sv t nedá ti, nedá“). I dok se razliježe svadbena pjesma, Rusalka traži utjehu u očevu naručju, očajna jer se Knez cijele večeri udvarao Kneginji, a nju je potpuno zapostavio. Knez izvodi Kneginju iz dvorca i u njihovu strastvenom duetu sadržano je sve ono što nije čuo od Rusalke. Oni se zagrle, ali Rusalka im se ispriječi. Vodenjak objavljuje da se Knez nikada više neće odvojiti od Rusalke. Knez moli Kneginju za pomoć, no ona ga s prezirom odbija.

TREĆI ČINVraćamo se u krajolik prvoga čina. Rusalka je nesretna. Nevjera voljenog čovjeka odredila je njezinu budućnost: vječno će besciljno lutati. Čezne za smrću. Ježibaba izlazi iz kolibe i kaže joj da će je jedino prolivena ljudska krv osloboditi prokletstva. Daje joj bodež kojim treba ubiti Kneza. No Rusalka to odbija; postaje vila smrti koja živi u dubini jezera i izlazi samo da bi namamila smrtnike u njegovu dubinu. Vile pjevaju o njezinu kratkom boravku u ljudskom svijetu, a ona sama tone u jezero.Lugar i Kuhar dolaze Ježibabi, moleći pomoć za Kneza koji je po svemu sudeći začaran jer ga je Rusalka iznevjerila. „Nije ona iznevjerila njega, nego on nju“, kaže im Vodenjak. Ježibaba i Vodenjak brzo ih odbiju, a plašljivi par bježi natrag u palaču.


Vodene vile skupljaju se na obali jezera i pjevaju. Njihovu pjesmu prekida Vodenjak i skreće im pozornost na nesretnu Rusalkinu sudbinu.Loveći bijelu košutu, Knez dolazi do jezera gdje je prvi put vidio Rusalku. Zaziva je da mu se vrati, svjestan da njezin poljubac znači smrt i prokletstvo. Moli je da mu oprosti okrutno ponašanje prema njoj. Ona mu nježno uzvraća da mu nije mogla pružiti strast za kojom je žudio i opominje ga da će mu njezin poljubac donijeti smrt. U zanosu, oni se poljube i Knez umire u njezinu naručju. Vodenjak zna da je žrtva bila uzaludna jer to neće promijeniti Rusalkinu sudbinu. Ali Rusalka je zahvalna Knezu što joj je omogućio da osjeti ljudsku ljubav i vraća se u jezero kao duh smrti. Ipak, Knez i Rusalka na kraju bivaju sjedinjeni u smrti.

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a


večerAšnji izvođAčiAmerička operna diva Renée Fleming (1959.), dobitnica nekoliko uglednih nagrada, među kojima 1990. nagrade Richard Tucker i 1999. nagrade grammy za cD The beautiful voice (prekrasan glas) pjeva svoju kultnu ulogu rusalke. nakon što je dobila Fulbrightovu stipendiju, nastavila je školovanje u europi kod Arleen Auger i elisabeth schwarzkopf. u Metropolitanu je prvi put nastupila 1991. kao grofica u Figarovu piru i do sada je u Metu ostvarila 21 glavnu ulogu, među njima i jednu na praizvedbi – opere buffe prema Beaumarchaisu, Duhovi Versaillesa, johna corigliana na libreto Williama M. hoffmana, izvorno naručenoj za proslavu stote obljetnice djelovanja Meta – i više od dvjesto nastupa. pjevala je na inauguracijskoj svečanosti predsjednika Baracka obame u siječnju 2009. u Lincoln Memorialu. u Met Live in HD gledali smo je i slušali nekoliko puta, kao Maršalicu u Kavaliru s ružom, rossinijevu Armidu, groficu u Capricciu richarda straussa, händelovu rodelindu i verdijevu Desdemonu u Otellu. vodenjaka pjeva kanadski bas-bariton John Relyea (1972.), 2003. godine dobitnik nagrade Richard Tucker. ostvario je pozamašan repertoar raznolikih glasovnih i stilskih zahtjeva, od Alidora u rossinijevoj Pepeljugi, u kojoj je prvi put nastupio u Metu 2000. i u kojoj smo ga gledali i slušali u Met Live in HD i garibalda u händelovoj Rodelindi do četverostruke uloge demona u Hoffmannovim pričama, escamilla u Carmen, kralja Markea u Tristanu i Izoldi i Banqua u Macbethu.Knez je poljski tenor Piotr Beczala (1966.). Karijeru je počeo u Linzu, nastavio u zürichu, a nastupom 2004. u covent gardenu u ulozi Talijanskog pjevača u Kavaliru s ružom počela je njegova međunarodna karijera. u

scali je prvi put nastupio 2006. kao vojvoda od Mantove u Rigolettu, u istoj se ulozi iste godine predstavio i publici Metropolitana, a sljedeće, 2007. za vojvodu je dobio nagradu opernog festivala u Münchenu. Živa snimka Traviate iz Münchena pod ravnanjem zubina Mehte u kojoj je pjevao Alfreda nominirana je 2008. za nagradu grammy. u Metu je otvario više od sedamdeset nastupa. pjevao je još rodolfa u La Bohéme, romea u Romeu i Juliji te edgarda u Luciji di Lammermoor, Des grieuxa u Manon, vojvodu od Mantove, i Lenskog u Evgeniju Onjeginu koje smo gledali i slušali u Met Live in HD. Kneginju pjeva mlada američka sopranistica u usponu Emily Magee. Debitirala je 1995. u Lyric operi u chicagu kao

Renée Fleming

Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a


Foto

: Met

rop

olit

an o

per

a

John Relyea

Fiordiligi u Così fan tutte. europsku karijeru počela je već sljedeće godine nastupom u ulozi elze u Lohengrinu u berlinskoj Državnoj oper unter den Linden. godinu nakon toga pjevala je evu u Majstorima pjevačima na Bayreuthskim svečanim igrama. repertoar joj je vrlo raznolik, od Brittena do zandonaija, a preferira uloge u operama richarda straussa, Wagnera, verdija, puccinija i janáčeka. Kneginja joj je prva uloga u Metropolitanu. vještica ježibaba povjerena je američkoj dramskoj mezzosopranistici češkog podrijetla Dolori Zajick, koja je bila i prva interpretkinja te uloge u Metu. rođena 1952. u oregonu i školovana u nevadi, dobitnica brončane medal je na sedmom međunarodnom natjecanju čajkovski u Moskvi 1982. godine, debitirala je 1986. u operi u san Franciscu kao Azucena u Trubaduru. iste je godine dobila nagradu zaklade Richard Tucker.

pjevačica nesvakidašnjega glasovnog opsega – od malog g do visokog F – poglavito je slavna kao interpretkinja verdijevih likova. u Metropolitanu je prvi put nastupila 1988. kao Azucena i u njemu je ostvarila desetak velikih uloga, među njima Amneris u Aidi, eboli u Don Carlu, ulricu u Krabuljnom plesu, Adalgisu u Normi, Marfu u Hovanščini. u Met Live in HD gledali smo je i slušali kao Amneris i Azucenu.izvedbom ravna kanadski dirigent Yannick Nézet-Séguin (1975.) od 2005. gostujući dirigent rotterdamskog filharmonijskog orkestra, od 2007. novi glavni gostujući dirigent Londonskog filharmonijskog orkestra, od 2012. muzički direktor Filadelfijskog orkestra (philadelphia orchestra). rođen u Montrealu, s pet godina počeo je učiti glasovir, s deset je odlučio postati dirigent, s devetnaest je postao asistent carlu Mariji giuliniju i ravnatelj polifonijskog zbora u


Piotr Beczala i Emily Magee

Dolora Zajick

rodnome gradu. prvi put je u Metropolitanu 2009. dirigirao Carmen koju smo gledali i slušali u Met Live in HD i oduševio. u Metu je ostvario još Fausta i Don Carla koje smo također doživjeli u Met Live in HD te Traviatu. redatelj je austrijski operni i dramski redatelj, Bečanin Otto Schenk (1930.). prvu opernu režiju – Čarobnu frulu – ostvario je 1957. u salzburgu. postao je poznat režijom Bergove Lulu u Theateru an der Wien 1962. koja je prenesena u Bečku državnu operu. godine 1964. u Bečkoj državnoj operi režirao je Jen fu s našom senom jurinac u naslovnoj ulozi. posebno je poznat po mnogim svojim tradicionalnim režijama u Metropolitanu, u kojemu je djelovao od 1968. kad je postavio na scenu Toscu do oproštajnog Don Pasqualea, što smo gledali u Met Live in HD. u svojoj je domovini poznat i kao vrstan filmski komičar.


Antonin Dvo ák

o sKLADATeLjuAntonin Dvo ák rođen je 8. rujna 1841. u malome mjestu nelahozevesu na lijevoj obali vltave, dvadeset pet kilometara sjeverno od praga. zarana je počeo učiti violinu i orgulje. sa šesnaest godina otišao je u prag i upisao se u orguljašku školu. uzdržavao se svirajući devet godina violu u orkestru praškoga privremenog kazališta i ondje je dublje upoznao operu. pod utjecajem Bed icha smetane i probuđenoga zanimanja za nacionalno u češkoj kulturi, što se poglavito trebalo očitovati u kazalištu, napisao je dvije opere. prvu – Alfred, herojsku operu u jednom činu i jedinu koju je napisao na njemački tekst, o engleskom kralju Alfredu velikom na libreto koji je prije uglazbio Friedrich von Flotow, skladao je 1870. opera nije izvedena za njegova života. praizvedba je bila u češkom prijevodu tek 1938. u olomoucu. svoje drugo glazbeno-scensko djelo, komičnu operu Král a uhlí - Kralj i ugljenar - skladao je 1871. i ponudio privremenom kazalištu, ali njegov umjetnički ravnatelj, Bed ich smetana, odbio ju je kao neizvedivu. godine 1874. Dvo ák je skladao novu glazbu na posve isti libreto i opera je te godine i praizvedena. unatoč umjerenom uspjehu, doživjela je samo četiri izvedbe. skladao je i treću verziju. Dvo ák je postao poznat godine 1873. skladbom Himnus za mješoviti zbor i orkestar koja je postigla velik uspjeh u veličanstvenoj izvedbi golemoga zbora. iste je godine skladao Treću simfoniju u es-duru. ona mu je pribavila austrijsku državnu stipendiju i poznanstvo, a zatim i prijateljstvo s johannesom Brahmsom. za skromnog i povučenog Dvo áka to je bio velik poticaj i postupno stvaranje vlastitoga glazbenog jezika. Tvrdé palice – Tvrdoglavi ljubavnici – druga je Dvo ákova komična opera. skladana je 1874., ali je praizvedena tek 1881. u novom češkom kazalištu u pragu. godine 1875.

skladao je tragičnu operu u pet činova po uzoru na francusku „veliku operu“ – Wandu, o poljskoj kraljici koja se bacila u rijeku vislu da bi spasila svoj narod od njemačkog osvajača. praizvedena je 1876. u privremenom kazalištu u pragu.svjetski ugled donose Dvo áku godine 1876. Moravski dvopjevi, uspjeh potvrđuje 1877. Stabat Mater, a slavu pribavljaju Slavenski plesovi, koje je počeo skladati 1878., prvotno za glasovir četveroručno, a zatim je to instrumentirao za veliki orkestar. godine 1878. nastala je i u pragu praizvedena komična opera Šelma sedlák – Lukavi seljak. ubrzo je izvedena u njemačkoj i u Beču, ali bez većeg odjeka. godine 1881. izvedena je opera Balada Krále Matyáše - Balada o kralju Matijašu, što je zapravo druga verzija opere Kralj i ugljenar. u listopadu 1882. u novom


češkom kazalištu u pragu praizvedena je opera Dimitrij koja se danas sve češće izvodi. Dvoák ju je skladao na libreto Marije červinkove-riegrove. zanimljivost opere je ljubavni odnos naslovnog lika, Dimitrija samozvanca i Ksenije, kćeri Borisa godunova, koji će kobno završiti za mladu djevojku - bit će ubijena prema naredbi ljubomorne carice Marine. Dvo ák je unio neke izmjene u partituru, poglavito na samome kraju kad je ublažio prvotni dosta okrutni prizor Ksenijina ubojstva. Takav je Dimitrij prvi put izveden 1894. u nakon požara obnovljenom praškom národnom divadlu. godine 1884. Dvo ák je otišao u englesku gdje je postigao velik uspjeh kao skladatelj i dirigent svojih djela, poglavito 1886. s oratorijem Sveta Ludmila. Tada počinje raditi na novoj operi Jakobin – Jakobinac. ponovno se obratio Mariji červinkovoj-riegrovoj. ideju da odabere upravo taj siže ona je našla u jednoj primjedbi, točnije pitanju, koje je pročitala u eseju o češkom opernom libretu: “zašto glavni lik jedne češke nacionalne opere ne bi mogao biti učitelj i zborovođa, koji je bio važna osoba u češkoj u 18. stoljeću?” praizvedba opere u veljači 1889. u praškom národnom divadlu bila je uistinu uspješna. Bohuševu ženu julie pjevala je Beata Foersterová-Lautererová (1869-1936), supruga skladatelja josefa Bohuslava Foerstera, a Filip je bio bas vilém heš (1860-1908), koji je kao Wilhelm hesch ostvario veliku karijeru u bečkoj Dvorskoj operi. premda je opera imala uspjeha, i skladatelj i libretistica osjećali su kako nešto u libretu valja promijeniti, produbiti zaplet i bolje riješiti neka ključna mjesta radnje. premijera nove verzije bila je također u praškom národnom divadlu u lipnju 1898. godine na svečanoj predstavi u prigodi kongresa čeških novinara. Dvo ák je bio slavljen i cijenjen. Divilo se njegovoj želji i volji da temeljito preradi djelo koje je već imalo uspjeha, što je skladatelj i učinio,

dodajući gotovo trećinu postojeće duljine opere. Jakobinac se i danas smatra uz Rusalku najboljom Dvo ákovom operom, duboko povezanom s češkim nacionalnim bićem. Jakobinac je izveden u zagrebu, 19. ožujka 1938. pod ravnanjem Krešimira Baranovića.nakon Jakobinca, Dvo ák je 1889. skladao komičnu operu Čert a Káča - Đavo i Kata. Temu je uzeo iz bajki glasovite češke književnice Božene n mcove (1820-1862), autorice kultne knjige za djecu Bakica. opera je praizvedena 1899. Dvo ák ju je skladao na vrhuncu svojega djelovanja kao simfoničara, što se ogleda i u velikom udjelu orkestralne glazbe u njoj. Dijelom je to uvjetovano i samim sadržajem. osjeća se Wagnerov utjecaj, razrada provodnih motiva i utjecaj narodne glazbe pa je ta opera vrlo popularna u češkoj. na vrhuncu slave 1890., Dvo ák je pozvan za profesora kompozicije na praški Konzervatorij i izabran je za počasnoga doktora sveučilišta u cambridgeu i pragu. iste je godine skladao Četvrti glasovirski trio ‘Dumky’, jedno od svojih najpopularnijih komornih djela. u rujnu 1892. došao je u new york gdje postaje ravnateljem nacionalnoga konzervatorija. upoznaje ritmiku i melodiku crnačke i indijanske glazbe, što se jasno očituje u Devetoj simfoniji u e-molu nazvanoj Iz novoga svijeta. Tada nastale Biblijske pjesme i Koncert za violončelo i orkestar u h-molu odraz su nostalgije za starim svijetom. godine 1895. vraća se u prag, ponovno je profesor kompozicije na Konzervatoriju, a od 1901. i njegov ravnatelj. sklada još dva kvarteta, a onda se potpuno posvećuje operi i simfonijskim pjesmama. vrhunac toga razdoblja njegova stvaralaštva jest lirska opera-bajka Rusalka. poslije uspjeha Rusalke Dvo ák se dao u intenzivnu potragu za novim libretom. odbacio je nekoliko prijedloga i naposljetku posegnuo za libretom Armide jaroslava vrchlickog koji


se temelji na spjevu Oslobođeni Jeruzalem slavnog talijanskog pjesnika Torquata Tassa (1544-1595), velikom poetskom djelu punom lirike, melankolije, snažnih emocija i sukoba ljubavi i dužnosti, niza ljubavnih priča, od lirskih do erotskih, u kojima se asketski, hladni kršćanski svijet sukobljuje s egzotičnim istočnjačkim koji se doima poput bajke. Dvo ák je svakoj svojoj operi dao specifično obilježje pa je i u Armidi nastojao spojiti patetičnu dramatsku deklamaciju sa široko raspjevanim pjevačkim linijama. provodni motivi, tako važni u njegovoj prethodnoj operi Rusalka, postali su i u Armidi osnovnim načelom dramatsko-glazbene radnje. Dvo ák, vodeći predstavnik češke glazbe druge polovice 19. stoljeća i prelaska u 20., bio je opsjednut operom, premda ta njegova glazbeno-scenska djela nisu imala toliko uspjeha i bila općeprihvaćana kao njegovi drugi opusi. neprestano je radio na operi, poduzimajući razne revizije, ali nikada

ne odustajući. herojsko-romantična opera Armida, njegovo posljednje završeno djelo s brojem opusa 115 praizvedena je 25. ožujka 1904. u praškom národnom divadlu. Antonín Dvo ák umro je u pragu 1. svibnja 1904., pet tjedana nakon njezine praizvedbe.

o DjeLu Rusalka, op. 114, najbolja je i najizvođenija Dvo ákova opera, a sama priča o vodenoj vili koju nalazimo i kod slavnog autora bajki hansa christiana Andersena (Mala sirena) i u Undini francusko-njemačkog književnika Friedricha de la Motte Fouquéa (1777-1843), a poznata je i iz balada povjesničara, pjesnika i pisca, proučavatelja češkog folklora, Karela jaromira erbena (1811-1870), kod Dvo áka dobiva izrazito slavensku, melankoličnu boju. Libretist jaroslav Kvapil (1868-1950), pjesnik i dramski pisac i od 1900. dramaturg národnog divadla, poslužio se i opusom Božene n mcove. Libreto


je napisao prije nego što je došao u doticaj sa skladateljem i opisao ga je kao „tužnu, suvremenu bajku“. Dvo ák je za tu temu pronašao adekvatnu glazbu kojom karakterizira likove i ugođaje, u rasponu od okružja prirode do dvorskoga sjaja u kojemu ima i primjesa komike u likovima slugu. Dominantni su motivi rusalke, vodenjaka i šume. Dvo ák je tu pravi kasni romantik, lirik, sklon elegičnim i idiličnim raspoloženjima, rođeni melodičar, nepresušne melodijske invencije. Bogatstvom ugođaja i raspoloženja te sjajno ocrtanim likovima i situacijama, Rusalka sve više ulazi u standardni operni repertoar i izvan čeških granica.

prAizveDBALirska opera-bajka Rusalka praizvedena je 31. ožujka 1901. u praškom národnom divadlu pod ravnanjem Karela Kova ovica (1862-1920). skladatelj i dirigent, od 1900. do smrti 1920. ravnatelj i dirigent národnog divadla, Kova ovic je promicao djela smetane, Dvo áka i zden ka Fibicha, a korekcijama u partituri janačekove Jen fe koju je priredio za izvedbu 1916. u národnom divadlu otvorio je operi put u svijet. naslovnu ulogu pjevala je poznata češka operna umjetnica R žena Maturová (1869-1938), koja je bila prva interpretkinja i Kneginje u operi Đavo i Kata i Armide. Međunarodnu karijeru ostvarila je kasnih osamdesetih godina 19. stoljeća i prvih dvadesetoga. nakon što se 1910. povukla sa scene, podučavala je pjevanje u pragu. nastupila je u četiri nijema filma. Lugar je bio Adolf Krössing (1848-1933), tenor mala glasa ali iznimno snažna scenskog izraza, koji je već prije tumačio učitelja Bendu u Jakobincu. ostali interpreti malo su poznati. Do 1950. Rusalka je u Divadlu izvedena više od šest stotina puta.Druga izvedba opere bila je 4. veljače 1908. u Ljubljani i Rusalka je trajno zasjela na repertoar ljubljanske opere koja ju je izvela

i na gostovanju u zagrebu u listopadu 1979. hrvatska umjetnica Božena glavak pjevala je ježibabu. nakon Ljubljane upoznao ju je 1910. Beč u izvedbi češke operne družine. u stuttgartu se 1935. izvela na njemačkom, ansambl sadler’s Wells Theatrea izveo ju je 1959. prvi put na sceni u ujedinjenom Kraljevstvu, a izvedba 1983. u engleskoj nacionalnoj operi (eno) snimljena je i nekoliko puta obnavljana.

RUSALKA u MeTropoLiTAnuRusalka je prvi put izvedena u Metropolitanu tek 1993. godine, 11. studenoga. Dirigirao je John Fiore, režirao Otto Schenk, a naslovnu ulogu pjevala je jedna od najvećih interpretkinja toga lika Gabriela Be ačkova. Knez je bio Neil Rosenheim, Kneginja Janis Martin, vodenjak Sergej Kopčak, a ježibaba Dolora Zajick. opera je u istoj scenskoj postavi obnovljena 2009. pod ravnanjem ji ija B lohláveka s renée Fleming u naslovnoj ulozi. ježibabu je tada tumačila stephanie Blythe. Danas slušamo i gledamo 25. izvedbu opere u Metu.

RUSALKA u hrvATsKoj i hrvATi u njojprva hrvatska izvedba Rusalke bila je četiri godine poslije ljubljanske, 18. travnja 1912. u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu u zagrebu u prijevodu Andre Mitrovića, pod ravnanjem Milana Zune, u režiji Ive pl. Raića. Maja de Strozzi bila je rusalka, Stanislav Jastrzebski pjevao je Kneza, Mira Korošec Kneginju, Marko Vušković vodenjaka, a Anka Horvat vješticu ježibabu. sudjelovali su zvonimir strmac kao Lugar i Lovac, irma polak kao Kuhar te Ljubica car, Marinka šimanovska i Mercedes valenti kao vile. prva i do sada jedina obnova bila je 2. lipnja 1926. pod ravnanjem Milana sachsa. pripremljena je


za prvi radijski operni prijenos 19. studenoga 1926. Bilo je to šest mjeseci nakon što je radio zagreb 15. svibnja počeo s emitiranjem. podjela uloga bila je prvorazredna: rusalka je bila zagrebačka operna prvakinja zdenka zika, Kneza je pjevao Mario šimenc, vodenjaka Marko vušković, Kneginju Milena šugh, a vješticu ježibabu. Marta pospišil. Dirigirao je Friderik rukavina. zanimljivo je da se Rusalka često izvodila u Ljubljani, a poslije Drugoga svjetskog rata trajno je odsutna s repertoara zagrebačke opere. hrvatsko narodno kazalište u osijeku izvelo ju je 31. listopada 1925. i obnovilo 1949. godine. narodno kazalište „ivan zajc“ u rijeci postavilo je operu na scenu 28. studenoga 1966. Ansambl ljubljanske

opere izveo je Rusalku dva puta, 11. i 16. srpnja 1960., u parku gradac na Dubrovačkim ljetnim igrama. izdvojimo još veliko gostovanje ansambla praškog národnog divadla u zagrebu u travnju 1975. Dirigirao je Bohumil gregor, sjajna je bila scenografija josefa svobode, a rusalka je bila gabriela Be ačkova. u listopadu 1996. operu je tri puta izveo ansambl Kazališta Františeka Xavera šaldyja iz Libereca. zagrebačka filharmonija priredila je u prosincu 1997. koncertnu izvedbu djela pod ravnanjem Alexandra rahbarija i tada je nastala trajna snimka opere za tvrtku Discover. varaždinka Gabrijela Horvat, prvakinja praškog národnog divadla, bila je poznata interpretkinja likova u operama čeških skladatelja. njezine krunske uloge bili su i likovi

Maja de Strozzi

Gabrijela Horvat


Kneginja u Dvo ákovim operama Rusalka i Đavo i Kata. Dubravka šeparović Mušović pjevala je ježibabu u sezoni 2009./2010. u grazu i poslije u volksoperi u Beču, a vlatka oršanić 2011. Kneginju u ljubljanskoj operi.

pjesMA RUSALKIyannick nézet-séguin za dirigentskim pultom obnovljene Rusalke (s renée Fleming u naslovnoj ulozi) ispričao je Mattu Dobkinu zašto „voli baš svaki takt te opere“.

Vaš repertoar u Metu do sada je uključivao tri najveća imena francuske i talijanske opere – Verdija, Bizeta i Gounoda. Što vas je sada privuklo Dvo áku? od svoje dvanaeste godine veliki sam obožavatelj Brahmsove glazbe. njegova me glazba vodila Dvo áku te sam vrlo brzo postao i njegov veliki ljubitelj. njegova jedinstvena liričnost isprepletena vitalnom ritmikom njegova skadateljskog jezika rezultira doista neodoljivom kombinacijom. Tako je i s njegovom vokalnom glazbom. Kao mladi zborski pjevač zaljubio sam se „na prvi pogled“ u njegovu Misu u D-duru. Kad sam primio poziv da prvi put nastupim u covent gardenu s Rusalkom 2012. godine, bio sam nevjerojatno uzbuđen, a moja ljubav za tu operu rasla je što sam više na njoj radio i što sam je više puta dirigirao.

Koji su posebni izazovi, kao i nagrade, prilikom izvođenja opere čiji je skladatelj poznat prije svega po svojem orkestralnom opusu?Da je Dvo ák autor nekoliko opera, nije općepoznata činjenica, iako je ta strana njegova stvaralaštva njemu bila vrlo važna; tijekom života uvijek se borio da bude prepoznat upravo kao operni skladatelj. operom je mogao izraziti svoje melodijske ideale, svoje češko

porijeklo te vještinu orkestracije. za dirigenta je Rusalka vrlo zahvalna opera, posebno zbog svojeg orkestralnog sloga koji je pod velikim utjecajem Dvo ákova simfonijskog stila. njoj se može pristupiti i kao predivnoj simfonijskoj pjesmi kojoj su dodane vokalne linije uzvišenog nadahnuća. ona sadrži najbolje od oba svijeta! specifične poteškoće skrivaju se u detaljnim ritmičkim figurama koje se moraju precizno razgraničiti kako bi bile potpora vokalnoj liniji na pozornici.

Rusalkina Pjesma mjesecu jedna je od najpoznatijih opernih melodija. Možete li izdvojiti još neke posebnosti te opere i na taj način ih preporučiti publici?poetika orkestralnog kolorita priča priču na vrlo moćan način. primjerice, u Pjesmi

Yannick Nézet-Séguin


mjesecu opetovano se pojavljuje figura u

violinama i harfi koja izražava sliku mjeseca

i vjetra, kao i čežnju – uznemirujuću odliku

rusalkina raspoloženja. svaki se put ta

figura pojavljuje s drugačijom bojom te s

drugim značenjem unutar dramatskog okvira

djela. Dvo ákova upotreba tog leitmotiva

je jedinstvena. postoje trenuci nevjerojatne

ljepote i darežljivosti, poput glazbe Kneza.

jednostavno volim baš svaki takt te opere!

Renée Fleming danas je jedna od najhvaljenijih interpretkinja naslovne uloge. Zašto joj Rusalka tako pristaje? sve što renée Fleming otpjeva, jednostavno pretvara u najljepšu glazbu. „Kremasti“ ton njezina glasa te vokalna tehnika bez premca izvlače finu liriku Dvo ákova skladateljskog jezika. sjenčanje koje može postići glasom savršeno ocrtava kompleksnost rusalkina karaktera. i tu ste u pravu � postoji neka tajna veza renée i rusalke.

NakladnikKoncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

Za nakladnikaDražen Siriščević, ravnatelj

Producentica programaIvana Kostešić

UrednicaIvana Kostešić

TekstMarija Barbieri

Oblikovanje i grafička pripremaIntergrafika TTŽ d.o.o.

LektoricaRosanda Tometić

TisakIntergrafika TTŽ d.o.o.

Naklada 400 kom.

www.lisinski.hr


KNEZ IGORNedjelja2. ožujka 2014.,18 sati

A. Borodin:

snimkaDirigent: Gianandrea Nosedaredatelj: Dmitri Černijakovuloge: Ildar Abdrazakov, Oksana Dyka, Anita Račvelišvili, Sergej Semiškur,

Mihail Petrenko, Štefan Kocán

Borodinova epska opera Knez Igor nakon gotovo stotinu godina ponovno će se izvesti na pozornici Metropolitan opere u novoj produkciji ruskog opernog redatelja Dmitrija černijakova. gianadrea noseda dirigirat će tim raskošnim djelom, popularnim po svojim polovjeckim plesovima, a ildar Abdrazakov pjevat će naslovnu ulogu ruskog heroja iz 12. stoljeća. Dio pjevačke postave je i oksana Dyka koja debitira u Metu u ulozi jaroslavne, igorove emotivno krhke druge žene; Anita račvelišvili je vatrena polovjecka princeza Končakovna; sergej semiškur debitira u ulozi vladimira igoreviča, igorova sina; Mihail petrenko je knez galicki; a štefan Kocán je kan Končak.


sponzori Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog:

Documents

Antonin Dvo ák RUSALKA - lisinski.hr · njezin poljubac donijeti smrt. U zanosu, oni se poljube i Knez umire u njezinu naručju. Vodenjak zna da je žrtva bila uzaludna jer to neće