Click here to load reader

Ante Kovačić-Fiškal.doc

  • View
    215

  • Download
    1

Embed Size (px)

Text of Ante Kovačić-Fiškal.doc

Ante Kovai: Fikal I. CRVENE PTICE Fikal je posjedovao staru, tronu prizemnu kuu. Pruala se u duljinu svojih etrdeset hvati. Stajala je u sredini glavne ulice grada Krapine, tamo ispod stare kule eha, Leha i Meha, uto bojadisana otkako je Krapinci pamte. To je pak mnogo, jer se moe sa svom sigurnou komplimentirati Krapincima da imadu vrlo dobru pamet. A stariji graani, o kojima se ne moe dvojiti da u svako doba trijezno, ozbiljno i razborito ne sude, mogli bi svakako udariti u okladu da je ta kua graena ako i ne istoga dana kojega sada u podrtinama kraljevski grad eha, Leha i Meha, to zastalno u istoj godini, dok je otac gvardijan, im bi ga obilnija kapljica zagorskoga vina opomenula na stvari to ih je nekada itao i prouavao, punim autoritetom iskusnoga historika tvrdio da je naao u klotarskim pergamenima latinskim jezikom pisano kako su u kui fikalovoj nekada drali svoje znamenite skuptine glasoviti krapinski suci. Upravo zato nekom pobonou, nekim osobitim poitanjem prolazili bi stari Krapinci mimo tu kuu. Kako bijae stara ta kua i kako je imala svoju povijest, tako drahu njezina vlasnika veteranom fikala verbecijanske kole, koji ne podnose u novotarijama skovanoga imena "odvjetnik". Nairoko i daleko bio je poznat itavomu Zagorju pod jednim, openitim i asnim imenom "fikal". Fikalova kua odolijevala je uz malene popravke svim navalama novijih i mlaih vremena. Samo kada bi zimi ljuti sjever stao brijati s romantinih krapinskih brdina i lizati svojim studenim jezikom po dolini kojom se stere Krapina, znala bi se i fikalova kua s temelja potresti, dok bi se iz njezina krova kao i iz stijena ula neka udna kripa, nalina na polucviljenje, onako po prilici kano da bi gnjevne due starih krapinskih sudaca nakon zaglavljene rasprave bjeale po otrom otkosu sjenokoe. Dakle: fikalova kua bojala se ljutine zimskoga sjevera. A vlasnik njezin, fikal? Treba prije svega spomenuti da je on bio pravnik zanatom, politik zanimanjem, a diplomat zabavom. Po tom se plaio trojega u ivotu: kao pravnik novih paragrafa, propisa, otpisa i ukaza. Kao politik svih novotarija. Kao diplomat bojao se Rusije i jo neega, a to bi bilo: da Amerika ne provali sa svojim slobodoumnim institucijama u Europu. Vratimo se na njegov zanat. Dvije ogromne sobe, kojih polovicu prostora zaprema starinska pe, bile su namijenjene uredovanju, bolje rei fikaliji. U prvoj sobi od rana jutra do noi sjedio fikalov adlatus gospodin Dugan. On bijae podvornik, listonoa, upravitelj kue, pisar, koncipijent, jednom rijeju: sve u kui. A kada bi zavladao silentium u kancelariji, to jest vrijeme kada nije bilo posla, odravale bi se egzercicije: imao je naime gospodin Dugan s najveom samozatajom i hlae krpati fikalu. Sve te poslove izvrivao je Dugan zduno i savjesno uz vrlo ednu, ali i tanu mjesenu plau od petnaest forinti s nekojim pripacima. Kada poinje ova pripovijest, etvrta je nedjelja iza Boia. Zima je tako ljuta da se u fikalovim sobama loi pe kano u paklu, a na prozorima jedva da led i do podne otopi. Sa sjevera esto zazvidi onaj ledeni demon kojega se fikalova kua toliko plai. A fikal? Fikal brzim korakom ee po objema sobama tarui ruke, dok mu se u obrazu vidi sada neka

tama zabrinutosti koja svoj izraz daje u debelim naborima ela; sada opet sine nekakvo svjetlo nade i radosti koja se zazrcali u posmijehu obraza, a i na samom nosu, jer se ini kano da se on tom prigodom nagiblje prema lijevomu uhu. Sada je dakako teko pogoditi! Misli li on u toj etnji po svojim sobama na zanat svoj, na fikaliju, eh onda, kada je smrknut: valjda se roje otkuda novi paragrafi i naredbe. Kada je pak veseo: moda ih ukinue. Ako mu je ta etnja zanimanje: onda misli na politiku, pa kada se smrkne: to sigurno napreduju novotarije i narodnosna buka. Sijevne li pak radou: zastalno su sve novotare otpremili u Lijepu Glavu. Ako mu je ta etnja zabavom, pa kada se smrkne: onda nije za alu niti do ale, jer su blizu Rusi i Amerikanci... Tko bi odgonetnuo? No zaboravismo po obiaju svih pisaca opisati fikala. Izjaviti nam je umah da na opis nee podati savrene slike. Nizak je on i okrugao. Debela glava na kratkom ugojenom vratu lijeno se mie, a to micanje gospodina fikala i muke stoji, jer kada god makne glavom, mora od srca i teko uzdahnuti. Kosa mu je kratka i suvie ostriena, a bijela kano snijeg, dok mu je lice od tri podbratka, brci debeli, kratki, zailjeni i crnom bojom namazani. Meutim, u govoru i u kretanju njegovu nema nita osobito. Dvoje stanje redovno je u njega: ili je ljut, ili je dobre volje. Kada je ljut, neprestano pue i krijeti tankim glasom poput papige. Kada je dobre volje, uvijek mu iz grla prodire neki tanki smijeh koji kano da dolazi iz velikih upljina debeloga trbuha a slian je nekomu sitnomu rzanju te stoji u nesuglasju s govorom, pa moda upravo uslijed ovoga udnoga tajnoga rzanja valja gospodinu fikalu iroko raskretati usta kada govori, to ga opet nemalo truda stoji. U prvu sobu stupi dug ovjek kano rt. Tanke noge, jo dulje tijelo, glava malena, okrugla i pljeiva, nasaena na vratu koji bi mogla i roda pozajmiti od njega. Iz lica mu trlje iza uha odugi, uti zalisci, dok mu je ostali dio obraza obrijan, pa i isti nos moda brije, jer se tako udnovato svijetli i znoji. Ili mu pak svjetlo podavaju krupne naoale, a znoj postaje od tereta njihova? Nikada nije narav stvorila veega protuslovlja nego to je taj ovjek prema gospodinu fikalu. - Spectabilis, bonum mane praecor! - hrapavim glasom nazove pridolica i utisne arenu kapu od puhova krzna u dep od kaputa, dok kaput pone svlaiti. - Bonum mane, domine Dugan! No jesu li se oni uredili i nacifrali? - prijazno e mu poi fikal u susret. - Kako vide, spectabilis domine - i okrene se Dugan okolo svoje osi. Sada ga pone fikal okretati jo jedanput okolo i progledavati. - A koga su avla, domine Dugan, navukli te velike izme i taj crveni rubac zavezali okolo vrata? Da ih purani ili gusaki sastanu na ulici, raznesli bi ih na kljunovima svojim! - Spectabilis domine, znate valjda da posjedujem samo ove izme, dok sam za najpametnije drao da za pet groia kupim ovakav veliki rubac, jer se barem vidi ispod vrata... U taj as pokuca netko, a u sobu isprui glavu mlad seljak nosei pod pazukom purana. - Dobar dan, Janko! Ajde unutra samo, ajde. Crvena ptico, dobro jutro! Ima li ih jo vie u gnijezdu? - prijazno e fikal, napustivi Dugana. Dugan kihnu od srca, a puran zabrbota na sav glas. - Nazdravlje, domine Dugan! Nazdravlje, crvena ptico! Hoc erat demonstrandum! Rekao sam ja, ne prevarih se. Crvena ptica prepala se njihova rupca pod vratom! Neka pou k mojoj tienici, dat e im jedan od mojih ovratnika. Ujedno neka izaberu par cipela, osnae i presvuku ove izme... - Ali, spectabilis domine, kako bih ja mogao k njihovoj gospodini tienici, ta oni se boje da se u koga ne zagleda.

- Za njih se ne bojim. Nit vragova mati se ne bi u njih zagledala! Neka sluaju, domine! poeo je pjevati fikal poput papige, a to je znailo da se esti. Dugana je nestalo. A sada se opet fikal obrati k seljaku koji je ponizno stajao dok su gospoda svrila. - A, crvena ptico! A, crvena ptico! Je li huda? - stisnu fikal purana za podvoljak. - Vaa stvar, Janko, u redu: sve u najboljem redu. Pozdravite oca, a crvenu pticu odnesite u kuhinju. Dulje bih govorio s vama, no danas ne mogu, mnogo posla. Ba oekujem presvijetlu gospou groficu... - A, hm, hm... prosim, gospodin fikal, u kuhinju? - poee se seljak iza uiju. - U kuhinju, brate, u kuhinju! Aj, moja pitoma crvena ptico! Seljak ode, a fikal opet pone etati sobama gore i dolje. Ali Janko nije crvene ptice odnio u kuhinju. U krmi, nedaleko od fikalove kue, sastalo se est seljaka. Janko se ve vraa meu njih s crvenom pticom. - Sada ajde ti, Juro, evo ti moga purana. Ne zabludi u kuhinju, nego ga donesi natrag ovamo. Onda emo ga svi po redu nositi u kuhinju i napokon prodati u Krapini. Jedanput ipak moramo mi fikala nasamariti. Jer kada mu se nita ne donese, onda nisu posli u redu, umah ovjeka otpravi, jer da nije doao od kue. Juro se nasmije, uzme od Janka purana pod pazuke i otputi se do fikala. Kuc... kuc... kuc... Dugan je ve bio ureen na svom mjestu. - Opet mu! Recite mu da nemam vremena, drugi put! - naloi fikal. Dugan otvori vrata. - A, Juro, dobro jutro! Spectabilis domine, crvena ptica! - Neka ue! - Dobar dan, Juro! Zatvorite vrata. Zima ljuta, da ne ozebe crvena ptica! Posli su nai u redu. Samo se potrudite drugi put. Danas silan posao. Presvijetla grofica dolazi k meni. - Hvalim lijepo, gospodin fikal, a kamo bih s puranom? - U kuhinju, brate, u kuhinju! Crvena ptico! - Hvalim lijepo, gospodin fikal. Juro s crvenom pticom nije otiao u kuhinju nego opet u krmu. Seljaci se grohotom smijahu, a s tim puranom otputi se do fikala seljak Joa. Iza toga donese fikal pred Dugana itav akt da prepisuje po redu na to doe, neka vide stranke da se tu radi. - Kako da ve grofica ne dolazi? - mrmljae fikal. - Spectabilis domine, velika gospoda o podne dolaze. Kuc... kuc... kuc. - Opet mu! Otpravite ga! - zavriti fikal. - Crvena ptica, spectabilis! - najavi Dugan. - Crvena ptica! A, dobre auspicije! Samo unutra! O, Joa, kako vam je? - Zima, gospodin fikal. - A kakva zima dok nosite crvene ptice! - Gospodin fikal, a kako s onom mojom stvarju? Ve dva ljeta pravda tee... - Ovih dana sve e se urediti. U nedjelju doite pitati, a crvenu pticu podajte u kuhinju. - Zbogom, gospodin fikal! Zbagom, gospodin pisar! - Zbogom, prijatelju!! - Tak u kuhinju? - U kuhinju, brate! Ali i trea crvena ptica vratila se u krmu, zatim je dola etvrta, a napokon i peta. - Bonum omen, bonum omen! - mrmljae zadovoljno fikal kod pete crvene ptice. - Nosite, dragi, samo u kuhinju! No, gazdarica e se veseliti! - Nazdravlje, gospodin fikal! Nazdravlje, gospodin pisar! elim im dobar apetit k obedu! Da

se opet u zdravlju i veselju vidimo! - dovikivae lukavi seljak izlazei iz tople sobe. - Dakle u kuhinju? - U kuhinju, u kuhinju, drage moje crvene ptice! - najslaim e glasom fikal. - Brus, ne crvenu pticu, dosta si ih poderao! - nakesi se seljak na dvoritu, a puran z

Search related