Antagonizam između “varošana” i “težaka”, · prošli mjesec bilo je dosta priopćenja za javnost od strane političkih stranaka. I na lokalnoj razini kao da je počela

SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE

1

listopad 2011.g. broj 17 cijena 8,00 kn

tema: Antagonizam između “varošana” i “težaka”, mit ili stvarnost

Za ovaj broj pišu:

JURICA PAVIČIĆ

ZLatKO GaLL

SINIŠA LABROVIĆ


2

IMPRESSUM

Sinjske novine broj 17 listopad 2011.g.

Izlaze jednom u mjesecu (a po potrebi i kao dvobroj).

Cijena 8,00 kuna

Godišnja pretplata 160,00 kuna(u cijenu uračunata poštarina)

Nakladnik: Grad Sinj

Izdavač: Kulturno umjetničko središte Sinj, Glavička 29 Sinj 21230

Glavni urednik: Vito Perić, telefon: 824-049, GSM: 099/217 09 31

e-mail: [email protected], [email protected]

Grafička obrada: KUS

Lektura: KUS

Tisak: Kerschoffset Zagreb

Novinari u ovom broju: Vito Perić, Žarko Kodžoman, Klaudija Krajina, Božena Romac

Suradnici u ovom broju: Zlatko Gall, Filip Ratković, Boris Filipović Grčić, Božidar Jadrijević, Pjerinko Dinarina Šimić, Petar Kliškinić, Mirjana Živalj, Vesna Jukić Bračulj Jerko Grubišić

Zahvaljujemo na pomoći portalima www.Ferata.hr i Sinj.com.hr

UVODNIČKATema ovog broja je „varošani i težaci“, odnos između onih koji žive u gradu i onih koji žive na selu. Obradili smo kulturološke, sociološke i humoristične aspekte te priče. Čak smo se mislili hoćemo li uopće raditi temu jer su neki „dobronamjerni“, ali ja prije mislim „iskompleksirani“ sugerirali da tu temu ne otvaramo jer je kao neka vrsta tabua. Ali što je danas u suvremenom svijetu tabu, a pogotovu takve pojave. Pa svi gradovi imaju svoja sela kao što i sva sela imaju svoje gradove. Tako vam je i u Americi. Ako smo uspjeli onda ćete, nakon što pročitate zaključiti da postoje samo razlike među ljudima u smislu karaktera, odnosa prema bližnjima i okolini, naravno i materijalne razlike, ali pravljenje razlika prema mjestu stanovanja ili nekakvih običaja nije baš kvalitetna podloga za suživot i međusobno uvažavanje. No, nadamo se da ćete se dobro zabaviti, možda ponešto i naučiti te usvojiti za primjenu u životu. U ovom broju pišu i dva priznata javna radnika, pisac, filmski kritičar i novinski kolumnist Jurica Pavičić, te novinar, publicist i glazbeni kritičar Zlatko Gall. Mislim da nam to služi na čast. Drago nam je što se ponovo javio naš zagrebački suradnik Petar Kliškinić. Nekih rubrika nema, kao što je Šaljiva foto priča, Sinj kroz prošlost, ali ubacili smo rubriku Naš svit. Tako se ovaj puta posložilo. I dalje protežiramo mlade i uspješne, koliko se u ovim recesijskim prilikama može biti uspješan. Kroz prošli mjesec bilo je dosta priopćenja za javnost od strane političkih stranaka. I na lokalnoj razini kao da je počela predizborna kampanja. Tako su HSLS, HDZ i HSS prozivali vlast zbog proračuna, pa je vlast odgovarala, zatim su HDZ-ovci prozivali vlast radi poskupljenja cijena vode, pa je vlast odgovorila, a naravno i nezavisni Miro Bulj je u više navrata javno kritizirao i opominjao zbog situacije u Domu zdravlja, Autoprijevozu i slično. Odlučili smo, obzirom da nismo dnevnik nego mjesečnik, samo spomenuti ta zbivanja na lokalnoj političkoj sceni, a i dalje davati primat onom društvenom dijelu života koji se odvija na sasvim drugačijim osnovama, a to su osnove rada i angažmana za javno dobro. Ipak, izdvojiti ću u nizu priopćenja jedno Mira Bulja, a to je ono da se svi vijećnici odreknu naknada i drugih primanja u korist pokrivanja učeničkih i studentskih troškova prijevoza. To onako zvuči dosta konstruktivno i usmjereno za opće dobro, a takve inicijative treba uvijek podržati. Eto, mislim da je bilo dosta „politike“, a što se tiče ostalih sadržaja u ovom broju još bih izdvojio zanimljive tekstove Klaudije Krajine o umirovljeničkim domovima te o najavi ujedinjenja muzeja, ekskluzivu o štrajku učenika srednje strukovne škole koja je u ostalim medijima prošla nezapaženo, a mi smo joj posvetili više pozornosti. I na kraju u rubrici Dobri duhovi grada Sinja posthumno smo prostor posvetili dvojici koji su to svakako zaslužili, nažalost pokojnim Dinku Ajdukoviću i Stipanu Grabovcu, ljudi bez kojih bi naš grad bio siromašniji duhom.

Glavni urednik

S A D R Ž A J 02 UVODNIČKA

04 UKRATKO KROZ LISTOPAD

08 GRADSKO VIJEĆE

11 UDRUGE

14 KRITIČNO OKO

15 MJESNI ODBORI

16 VJESTICE

17 ŠKOLSTVO

18 DOBRI DUHOVI GRADA

21 VREMEPLOV

22 TEMA

28 NAŠ SVIT

30 PRIČA

32 KULTURA

36 SPORT

42 ČITATELJI PIŠU


3

UKRatKO KROZ LIStOPaD SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE UKRatKO KROZ LIStOPaD

4

Državni tajnik u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Karlo Gjurašić i zamjenik gradonačelnika Sinja, Zoran Vujanović potpisali su Ugovor o sufinanciranju izgradnje nogostupa s javnom rasvjetom u Donjim Glavicama, dionica od škole do naselja Jelinčići. Tim Ugovorom Ministarstvo je u iznosu od 250.000 kn pomoglo projekt izgradnje nogostupa. Inače, ukupna vrijednost radova izgradnje iznosi 1.350.000 kn. Grad Sinj je osigurao najveći dio sredstava iz proračuna (cca 1.100.000 kn) za dovršetak projekta. Radovi su počeli u svibnju ove godine, a planirani rok gradnje je 6 mjeseci. Izvođač radova je tvrtka Asfaltne ceste d.o.o. Split koja je posao dobila putem natječaja. Dužina nogostupa koji će biti uređen kroz Donje Glavice iznosi 1170 metara, a iz gradske uprave najavljuju nastavak radova sve do Labrovića i Vučića, ovisno o prilivu sredstava u gradski proračun. „Mi smo ministarstvo terena, odnosno trudimo se na licu mjesta vidjeti što je potrebno lokalnim jedinicama. Isto tako se trudimo utjecati svojim djelovanjem i potporom projektima da se regije ravnomjerno razvijaju. U gradu Sinju smo našli poželjnog partnera koji nam je ponudio ovaj dobar „mali“ projekt, a upravo mali projekti mogu

biti „veliki koraci“ naprijed. Sinjski gradonačelnik nam je ponudio jeftin i ekonomičan projekt za sportsku dvoranu što smo uzeli u razmatranje. U svakom slučaju radite dobar posao i s ovakvim pristupom Sinj ide prema EU;“ rekao je optimistično državni tajnik Gjurković.

V.P.

POtPISIVANJe UGOVORA O SUFINANCIRANJU IZGRADNJe nOGOStUPa S javnOm RaSvjetOm U DOnjIm GLavIcama

POLOŽeN KAMeN teMeLJAC U GZK Za GRaDnjU OBjeKta tvRtKe DeLICIJe MAROVIĆ

U Gospodarskoj zoni Kukuzovac 7. listopada upriličena je svečanost polaganja kamena temeljca za izgradnju poslovnog objekta tvrtke “Delicije Marović” d.o.o. iz Sinja. Investitor “Delicije Marović” d.o.o., na parceli od 2262 m2 izgradit će pogon za preradu i sušenje mesnih proizvoda te planira otvaranje 10-tak novih radnih mjesta. Svečanom otvaranju radova nazočili su gradonačelnik Sinja Ivica Glavan, dogradonačelnici Elena Perković Paloš i Zoran Vujanović, direktorica tvrtke Gospodarska zona Kukuzovac Diana Breko te

predstavnici investitora.izvor: www.sinj.hr

NOVO U PONUDI

Prodaja i ugradnjagaražnih vrata

ROLO I

SEKCIJSKIH


5

Piše: Vesna JUKIĆ-BRAČULJFoto: Arhiv Sinjskih mažoretkinja

na Europskom prvenstvu u mažoret plesu održanom u Engleskom gradu Bathu koje je trajalo od 30.09 do 02.10. Sinjske mažoretkinje su četvrtu godinu za redom osvojile naslov europskih prvakinja. Ove godine naslov su osvojile u kategoriji Tradicionalni mažoret ples seniori.Sinjske mažoretkinje osvojile su još dvije srebrne medalje i to u kategoriji Parad Corp seniori i Parad Corp juniori gdje ih je od prvog mjesta dijelio samo jedan bod, te brončanu medalju u kategoriji Parad Corp mlađi juniori. Visoko peto mjesto u finalu od 15 dueta iz cijele Europe osvojile su juniorke Ana Buljan i Stipana Domazet. Svojim nastupima istakle su se Bruna Klarić Kukuz i Petra Ugrin koje su osvojile sedmo mjesto u kategoriji duo s rekvizitima kadeti, te Ana i Petra Vučić koje su također osvojile sedmo mjesto u kategoriji duo s rekvizitima mlađi juniori. Inače mažoret reprezentacija Hrvatske ostvarila je izniman uspjeh s ukupno osvojenih 15 medalja od čega 6 zlatnih, 4 srebrne i 5 brončanih medalja.

Dalmatinski dio reprezentacije ujedno i najuspješniji, mažoretkinje iz Sinja, Splita i Segeta svoja tri zlata, tri srebra i jednu broncu zajednički su proslavile na centralnom trgu u Bathu, a u slavlju su im se pridružili i građani Batha, te mnogobrojni turisti.Tijekom boravka u Engleskoj, Sinjske i Splitske mažoretkinje koje su zajedno putovale provele su dva dana u Londonu što su iskoristile za obilazak svih važnijih povijesnih i kulturnih znamenitosti svjetske metropole te na taj način zaokružile svoju englesku pustolovinu.

SINJSKe MAŽORetKINJe PONOVO ZLatne U eUROPI

ALKARSKA VeČeR U mImaRIviteško alkarsko društvo održalo je tradicionalnu Večer prijatelja i sponzora Sinjske Alke u muzeju Mimara u Zagrebu. Na večeri su dodijeljene zahvalnice sponzorima i donatorima 296.Sinjske Alke. U ime generalnog sponzora Privredne banke Zagreb zahvalnicu je primio direktor mijo Jukić. Među uzvanicima su bili ministri Božidar Kalmeta, Branko Bačić, Radovan Fuchs, Petar Selem izaslanik predsjednika Sabora RH, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić te sinjski čelnici predvođeni gradonačelnikom Ivicom Glavanom, predsjednikom VAD-a dr. Stipom Jukićem, župnikom fra Pavišom Norac-Kevo, te mnogobrojni zagrebački Sinjani. Program je uljepšala klapa Sinj i Inga Šarić-Romac, Ladarice te Lidija Horvat Dunjko i Stjepan Mihaljinec.

V.P. Foto: Jerko Grubišić

Članovi VAD-a sa predstavnikom generalnog sponzora g. Mijom Jukićem


6

SVEHRVATSKA SMOTRA DANI KRUHA U PREGRADIOsnovna škola fra Pavla Vučkovića predstavljala je u listopadu našu županiju na svehrvatskoj smotri za Dane zahvalnosti i plodove zemlje u mjestu Pregrada pored Krapine. Na lijepo osmišljenom štandu izloženi su se dječji radovi u likovnoj i literarnoj tematici, te pekarski proizvodi od brašna. Razna peciva zajedno sa autohtonim kruhovima iz Dalmatinske zagore predstavila su županiju u punom gaastro svjetlu. Kada se tome pridodaju jela, kao sinjski arambaši, kruh ispod peke i kliški pršut, domaći sir sa Bitelića i vino s Biska, ugođaj je bio za pamćenje. Predstavnici škole i učenici dobili su pohvale za prezentaciju kraja, a njihov odlazak na državnu smotru pomogla je županija, grad Sinj, Dalmesso Klis i dobri ljudi iz našeg kraja.F.R.

DAN ZAHVALE ZA PLODOVE JESENIDjeca vrtića Bili cvitak zajedno s tetama i ostalim osobljem proslavili su Dan zahvale za plodove jeseni. Na zajedničkom stolu bilo u izobilju svega. Kao tradicionalni čin iskazivanju zahvalnosti prethodila je molitva koju je u vrtiću Maslačak predvodio župnik fra Paviša Norac Kevo, a u ostalim vrtićima djeca su skupa s tetama zahvalila molitvom. Sve posluženo su izradila djeca,roditelji i tete kuharice. Danima prije u vrtiću su djeca kroz razne aktivnosti upoznali proces od Sjemena DO PLODa i od ZRNA DO KRUHA.

PORIBLJAVANJE CETINE POTOČNOM PASTRVOM

ŠRD Cetina Sinj poribilo je krajem listopada Cetinu i njene pritoke sa potočnom pastrvom.Potočna mlađ od 12-15 cm ispuštala se na određenim lokacijama u rijeke Grab, Rudu, Rumin i Cetinu. Prema lovno-gospodarskoj osnovi 300 kg mlađi našlo se u rijekama i obogatilo riblji fond. Do početka slijedeće sezone potrebno je još niz aktivnosti na zaštiti voda, uređenju staza i okoliša, kako bi zaljubljenici u prirodu i ribolov mogli uživati u ovom športu. Iz udruge napominju da ribolov još traje za predatora – štuku, na predjelu Plana i kanalima u sinjskom polju do kraja godine, kada će se organizirati skupština društva i ribarska večer za sve članove udruge. Do tada „Bistro!“

F.R.


7

SInjSKI POLIcajcI PROSLavILI SvOj BLaGDan

Piše i foto: Božena ROMAC

Policijska postaja Sinj i ove godine je 29. rujna obilježila dan zaštitnika policije Svetoga Mihovila. Kako nam je rekla načelnica PP Sinj vjera malbaša na području PU splitsko–dalmatinske se povodom dana Sv. Mihovila odvijalo niz aktivnosti. U Vili Dalmacija u Splitu dodijeljene su zahvalnice policijskim službenicima i djelatnicama koji su iskazali izrazitu profesionalnost, stručnost i učinkovitost u obavljanju policijskih poslova. Zahvalnica za dugogodišnji rad dodijeljena je, među ostalim, Luci Radman službenici iz PP Sinj koja je zaposlena na mjestu upravnog referenta u referadi oružja, za radni staž u policiji duži od 40 godina. Zahvalnica je uručena i Željku Prelasu vlasniku Autoškole Semafor za izniman trud u promicanju prometne kulture najmlađih građana, školske djece, na području Cetinske krajine i drugih gradova županije.Djelatnici PP Sinj na sam blagdan svog zaštitnika položili su vijence na grobove pripadnika PP Sinj koji su poginuli u Domovinskom ratu, Mira Milanovića, Ivana Kambera, Dušana Cvrlje, Marka Bešlića i Ante Radana. Organizirano je i druženje sa djecom iz vrtića Bili Cvitak. Načelnica Malbaša kazala je kako im je želja da djeca u zajedničkom druženju s policijom

uklone strah od policijskih službenika. Djelatnici postaje upoznali su ih sa radom policije, pokazali im prostorije zgrade uključujući i zatvorske prostorije, a također su razgledavali i službena policijska vozila. Već tradicionalno policijski službenici posjetili su i Centar za odgoj Juraj Bonaći, područno odjeljenje u Sinju i korisnicima uručili DVD player i 2 digitalna prijemnika. „Djeca iz centra Juraj Bonaći uvijek nam prirede lijep i topao doček, a dobili smo i poklon od njih,“ rekla je načelnica Malbaša te dodala kako bi se i druge institucije koje djeluju u gradu trebale aktivnije uključiti i češće odlaziti u posjetu korisnicima Centra i uvjeriti se kako je svaki susret sa njima jedno veliko, predivno i neprocjenjivo iskustvo.

SInjSKO KaZaLIŠte GOStOvaLO U ŠvIcaRSKOjI U tRI Dana IZveLO ČetIRI PReDStAVe

Sinjsko pučko kazalište vratilo se sa gostovanja u Švicarskoj gdje su boravili na poziv Hrvatskog kulturnog kluba iz Badena i Hrvatske katoličke misije iz Berna. Tijekom gostovanja kazalištarci su u tri dana izveli čak četiri predstave. Najprije su nastupili u Zurichu, gdje su pred prepunom dvoranom NK Hajduk Zurich izveli predstavu Pometeni. Dan poslije gostovali su u Badenu, gdje su u dvorani Rotethorneu izveli predstavu Romeo i Julija iz Velikog Bunjišta. Poslije toga, kao zahvalnost domaćinima i publici koja je do posljednjeg mjesta ispunila dvoranu odigrali su i predstavu Pometeni. Nakon predstava, kao i dan ranije u Zurichu, upriličeno je zajedničko druženje koje je uz pjesmu i veselje potrajalo do kasnih noćnih sati. U nedjelju su Sinjani gostovali u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Bernu, gdje su poslije svete mise izveli predstavu Romeo i Julija iz Velikog Bunjišta. Među brojnom publikom u Bernu bio je i predstavnik Hrvatskog veleposlanstva u Švicarskoj Tino Klarić-Kukuz koji se pridružio na svečanom ručku u organizaciji misije. Kakvo zanimanje je izazvalo

gostovanje Sinjana u Švicarskoj najbolje svjedoči činjenica da su u subotu na predstavi u Badenu bili gledatelji iz Luzerna, Zuricha, Berna, Basela, Geneve, Zuga i drugih gradova. „Posebno smo zahvalni na pomoći pri organizaciji ovog gostovanja u Švicarskoj svojim domaćinima Ani Macan, Zvonimiru Mitru, fra Gojku Zovku i Tinu Klariću-Kukuzu te gradonačelniku Ivici Glavanu“ rekli su kazalištarci po povratku.izvor: Sinjsko pučko kazalište

GRADSKO VIJeĆe SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE GRADSKO VIJeĆe

8

ODRŽANA 22. SJeDNICA GRADSKOG VIJeĆAUsvojen plan uređenja vojarne Ivaniša Nelipića.Vijećnici HDZ-a, HSLS-a i nezavisni Miro Bulj napustili sjednicu nezadovoljni radom Gradskog vijeća. Miro Bulj tražio izjašnjavanje o nepovjerenju predsjedniku GV-a Milanu Smolji.Piše: Božena ROMACFoto: Sinjske novine

nakon dva mjeseca stanke održana je 22. sjednica Gradskog vijeća (8.10.). Sjednica je počela sa pola sata kašnjenja i bilo je prisutnih 12 od ukupno 19 vijećnika. nije nazočilo 6 vijećnika HDZ –a kao ni HSLS – ov Hrvoje Filipović Grčić, dok su se nezavisni Miro Bulj i Dragan Podrug (HSLS) zadržali toliko da mogu objasniti razloge svog odlaska. Naime, već u hodniku prije sjednice šuškalo se o tome da, iako ima kvoruma, sjednica neće početi bez Stipe Jadrijevića Cvrlje iz SDP-a jer će HSLS i nezavisni vijećnik Miro Bulj bojkotirati sjednicu. Bulj je odmah zatražio da se vijeće izjasni o nepovjerenju predsjedniku Milanu Smolji zbog katastrofalnog rada istog kao i odbora koji su totalno zakazali. Napomenuo je kako su i porazni rezultati ove gradske vlasti te da se moraju raspisati novi izbori. Predsjednik Vijeća Smoljo pitao je Bulja je li prikupio dovoljno potpisa, te ako nije, da to učini kako je Poslovnikom propisano. Nakon toga Bulj je napustio vijećnicu. Podrug je zamjerio predsjedniku Smolji preopširan dnevni red te termine saziva. On smatra kako vijećnici ne mogu dovoljno kvalitetno razmotriti dnevni red ni biti konstruktivni iza 15 sati, a važne se točke u pravilu ostavljaju za kraj sjednice kada su svi premoreni. Podrug je napustio sjednicu rekavši da HSLS ne podržava takvu praksu.Usvojen DPU za vojarnuNakon vijećničkih pitanja prešlo se na dnevni red (25 planiranih točaka i 3 nadopune). Predstavnici Urbosa Split prezentirali su detaljan plan uređenja bivše vojarne Ivaniša Nelipića. Prijedlog Odluke o donošenju Detaljnog plana uređenja vojarne usvojen je jednoglasno uz opasku Stipe Jadrijevića Cvrlje (SDP) koji je pohvalio projekt, ali izrazio veliku sumnju u njegovu realizaciju. Prihvaćen je Prijedlog Odluke o izmjeni i dopuni Izjave o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću Kamičak d.o.o. za upravljanje parkiralištima. Tom dopunom vijeće je proširilo djelatnosti društva i to na održavanje javne površine na Hipodromu, sportske djelatnosti upravljanja i održavanja sportskih građevina, građenje- izvođenje pripremnih radova, zemljanih radova, radova na izradi građevinskih konstrukcija, građevinsko-završnih radova, radova na ugradnji građevinskih proizvoda, ugradnji postrojenja i opreme te drugih radova radi podizanja nove građevine, rekonstrukcije, adaptacije i održavanja

uporabljive građevine ili radi promjene stanja u prostoru, opremanje objekata, iznajmljivanje vlastitih nekretnina, održavanje groblja i pogrebne i druge srodne djelatnosti. Gradonačelnik je rekao kako se time vrše uštede jer se neće morati otvarati nova tvrtka koja za sobom povlači zapošljavanje nove administracije. Grad je dodijelio koncesiju tvrtki Dimnjak d.o.o. Varaždin za obavljanje dimnjačarskih djelatnosti na rok od četiri godine, a naknada je 22.301,00 kn godišnje. Vodovodu i čistoći je dana koncesija za obavljanje djelatnosti prijevoza pokojnika na rok od četiri godine. Usvojen je Prijedlog Odluke o izboru tvrtke AS EKO d.o.o Šibenik koja će obavljati djelatnosti sakupljanje i zbrinjavanje izgubljenih i napuštenih životinja, na temelju ugovora.Izabrani novi članovi u gradske odboreKako su vijećnici HDZ-a, HSLS-a i nezavisni vijećnik Miro Bulj podnijeli ostavke na članstvo u svim odborima , na njihova mjesta imenovani su novi članovi.Novim članom Mandatne komisije imenovan je Milan Smoljo, članovima Odbora za izbor i imenovanja imenovani su Jelena Kekez-Poljak i Miroslav Barać. Zamjenikom predsjednika Odbora za gospodarstvo, komunalne djelatnosti, obnovu i razvoj Gradskog vijeća imenovan je Sloven Poljak, a članovi su Stipe Jadrijević-Cvrlje i Davor Milošević. Zamjenikom predsjednika Odbora za Statut, Poslovnik i normativnu djelatnost Gradskog vijeća Grada Sinja imenovan je Sloven Poljak, a članovi su Ivana Šabić i Jelena Kekez-Poljak. Predsjednicom Odbora za društvene djelatnosti imenovana je Ivana Šabić, a članovi su Milan Smoljo i Stipe Jadrijević-Cvrlje. Zamjenikom predsjednika Odbora za izbor imena ulica i trgova u Gradu Sinju imenovan je Stjepan Filipović-Grčić, a članovi su Davor Milošević i Miroslav Barać. Zamjenikom predsjednika Odbora za međugradsku suradnju imenovan je Davor Milošević, a član je Stipe Jadrijević-Cvrlje;Za članove Odbora za borbu protiv bolesti ovisnosti Grada Sinja imenovani su Ivana Šabić, Sloven Poljak, Stipislav Jadrijević, Milan Smoljo i Davor Milošević;Za članove Odbora za Proračun i financijsku kontrolu Grada Sinja imenovani su Sloven Poljak i Miroslav Barać.Sufinanciranje prijevoza učenika i studenataPrihvaćen je Prijedlog Ugovora o sufinanciranju prijevoza učenika srednjih škola i studenata za školsku godinu 2011/12. između Grada i Autoprijevoza. Grad će i ove školske godine sufinancirati 35% od trenutne cijene mjesečne karte, a Autoprijevoz 20% na cijenu karte. To

GRADSKO VIJeĆe SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE GRADSKO VIJeĆe

9

ODRŽANA 22. SJeDNICA GRADSKOG VIJeĆAUsvojen plan uređenja vojarne Ivaniša Nelipića.Vijećnici HDZ-a, HSLS-a i nezavisni Miro Bulj napustili sjednicu nezadovoljni radom Gradskog vijeća. Miro Bulj tražio izjašnjavanje o nepovjerenju predsjedniku GV-a Milanu Smolji.

Jelena Kekez Poljak (SDP): Da li je Vodovod i čistoća povisilo cijenu vode za kućanstva?Gradonačelnik: Cijena vode za kućanstva povećana je 7% Odlukom Vlade RH. Dogradonačelnica elena Perković Paloš: Vlada je donijela uredbu prema kojoj su sva društva koja se bave ovom djelatnošću bila dužna napraviti novi obračun.Temeljem toga došlo je do novog obračuna cijena vode i samim tim do povećanja od 7 %, što je minimalno prema zadanom. Stipe Jadrijević Cvrlje(SDP): Postoji li mogućnost cjelogodišnjeg rada Gradskoga bazena ili će i ubuduće raditi samo tri mjeseca godišnje?Dogradonačelnik Zoran Vujanović: S tvrtkom Tim sport potpisan je ugovor o korištenju bazena na neodređeno vrijeme. Daljnje korištenje definirati će se na sastanku sa stečajnim upraviteljem, a bazen ne propada jer se održava. Procjena je da bi za rad bazena od 15. 9. do 1. 6. trebalo izdvojiti oko 1,5 milijuna kn. Stav je Grada da ove zime bazen neće biti otvoren jer bi davanja za njegovo funkcioniranje bila puno veća od prihoda, ali da će ponovno biti otvoren u lipnju dogodine. Miroslava Barać (Nezavisni): Imaju li građani

pravo u uvid bruto osobnih dohodaka pojedinačno svih zaposlenika Gradske uprave s opisom radnoga mjesta?V.d. predstojnik Ureda Grada Igor Vidalina: Takvi podaci su zaštićeni po Zakonu o zaštiti osobnih podataka, mogu se davati samo uz privolu svakog pojedinca. Plaće zaposlenika gradske uprave obračunavaju se odlukom o koeficijentima koju je donijelo Gradsko vijeće, o javni su. Opis poslova službenika je utvrđen i definiran Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu upravnih odjela i službi Grada Sinja. Vidalina jeodgovorio i na pitanje Stipe Jadrijevića Cvrlje (SDP) kojega je zanimalo dostavljanje kvartalnih izviješća i kopija računa preko 1.000 kn za Udruge u sportu i kulturi te korisnike gradskog proračuna. Udruge su dužne dostaviti financijska izvješća Gradskom vijeću. Jadrijević Cvrlje je tko je odgovoran što ni na ovu sjednicu nije uvrštena točka o Udrugama i zašto se ne poštuju jednoglasno donesene odluke GV.Vidalina: Nakon što se isti zaprime izvješća udruga bit će dostavljena Odboru za proračun i financije koji će ih uputiti na vijeće.B.R.

se odnosi na relaciju Sinj–Split i Sinj–Knin –Sinj. U tom periodu korisnici bi mogli putovati i više puta dnevno a mjesečni iznos cijene pokaza umanjivati će se za dane državnih blagdana i školskih praznika. Prihvaćen je Prijedlog Zaključka za prijenos osnivačkih prava nad osnovnim školama na području Sinja. Dobivanjem prava Grad želi unaprijediti odgojni i obrazovni proces, te omogućiti materijalne i financijske

uvjete za rad škola kroz preuzimanje decentraliziranih rashoda iz Proračuna RH kao i onih sredstava koje osigurava u Proračunu, a ona se odnose prijevoz učenika i djelatnika škole kao i ostala materijalna prava ugovorena kolektivnim ugovorom.

PItANJA, PItANJA, PItANJA, ODGOVORI, ODGOVORI, ODGOVORI

Pitali smo vijećnika HSLS-a Dragana Podruga za komentar nakon što je napustio sjednicu.

„Dugo sam gradski vijećnik i nikada uloga vijećnika nije bila na ovako niskoj razini kao što je u ovom mandatu kada je na vlasti ova koalicija. Dnevni red sa 28 točaka je šarlatanski. Mi smo na sjednici trebali raspravljati o izvršenju proračuna, o poslovanju GZK, o preuzimanju osnivačkih prava nad osnovnim školama i još 25 raznih točaka. Da se nas 19 osvrnulo sa po jednom minutom na svaku od točaka trebalo bi nam 10 sati, a pojedine točke zahtijevaju višesatnu raspravu. HSLS je javnost izvijestio da je realizacija proračuna katastrofalna, da

zaključak o preuzimanju osnivačkih prava nad osnovnim školama odbacujemo kao sulud, o GZK nemamo što reći osim da se to poduzeće mora hitno ukinuti kako bi spasili barem dio debelo nagriženog proračuna. Na žalost ovakvim dnevnim redom vijećnici su onemogućeni u raspravi, iznošenju prijedloga i mišljenja. Nismo željeli sudjelovati u toj farsi demokracije na Glavanov način i stoga smo napustili sjednicu. Što se tiče budućih sjednica, HSLS će javno iznijeti svoj stav vezan svaku bitnu točku, ali nećemo pristati na smicalice aktualne vlasti koja preopširnim dnevnom redom i stavljanjem bitnih točaka za kraj sjednice pokušava izmoriti vijećnike i tako ih onemogućiti u kvalitetnoj raspravi,“ rekao je Podrug.B.R.

SINJSKE NOVINE UDRUGe

GRADSKO VIJeĆe SINJSKE NOVINE

10

Vijećnik Miro Bulj je predložio nadopunu dnevnog reda točkom o izglasavanju nepovjerenja predsjedniku GV-a potpuno nepripremljeno što znači da u stvari to i nije bio njegov cilj te da je taj prijedlog očito smislio na brzinu u nedostatku pravih prijedloga i zbog toga što neke njegove točke koje uporno predlaže nikako da dobiju potrebitu većinu. Da je stvarno želio predložiti ovu točku tada bi pročitao poslovnik GV-a i članak u kojem stoji tko i na koji način može zatražiti ostavku predsjednika.Članak 78. poslovnika glasi:Na prijedlog Odbora za izbor i imenovanja ili najmanje 1/3 vijećnika može se pokrenuti postupak razrješenja predsjednika i potpredsjednika Gradskog vijeća. Prijedlog se dostavlja predsjedniku Gradskog vijeća u pisanom obliku i mora sadržavati obrazloženje prijedloga. Predsjednik, odnosno potpredsjednik Gradskog vijeća imaju pravo očitovati se o prijedlogu najkasnije u osam (8) dana od dostave prijedloga. Predsjednik Gradskog vijeća dužan je prijedlog uvrstiti u dnevni red sjednice Gradskog vijeća koja se mora održati najkasnije u roku od 30 dana od kada je prijedlog zaprimljen.Ako Gradsko vijeće donese odluku o razrješenju predsjednika i oba potpredsjednika Gradskog vijeća, mandat i prava na temelju obavljanja dužnosti im prestaju izborom novog predsjednika Gradskog vijeća.Nakon upozorenja Bulj je napustio sjednicu što mu je i bio cilj kad je utvrdio da se u vijećnici nalazi koalicijska većina te da postoji kvorum za nastavak pa neće moći na svoj specifičan način opstruirati rad uz komentar da je pripremljeno previše točaka ali naravno Bulj uvijek želi nabaciti još nekoliko koje nisu prošle proceduru.Sjednice GV-a traju točno onoliko koliko moraju trajati, ja kao predsjednik, gradonačelnik i pročelnici koji kreiraju dnevni red kvalitetno pripremamo točke na odborima GV-a koji su par dana prije sjednice. One su jednoglasno prihvaćene te nema razloga da vijećnici koji sudjeluju na odborima svojim klubovima ne pojasne točke kako bi svi efikasnije radili.Nejasnoće možemo otkloniti, međutim neki vijećnici zaobilaze dnevni red, česte su replike i

sve to produžuje sjednicu. Moja je obaveza svakom vijećniku dati riječ ako se javi na propisan način i ja tako radim a vijećnici oporbe mogu učiniti da sjednice traju kraće držeći se pravilaRad GV-a je kvalitetno organiziran osim u dijelu sudjelovanja pojedinih vijećnika u radu odbora. Rad odbora je narušen od kada su vijećnici oporbe dali ostavke. Nerad ima za posljedicu da se puno uzima riječ i propituje na sjednici ali neki žele biti aktivni i govoriti samo kad su prisutni predstavnici medija u cilju samopromocije.Tri vijećnika privremeno žive i rade u Zagrebu, ostali vode obrte ili su kod drugog poslodavca pa nas te okolnosti sputavaju u pripremi sjednica ali i tu smo postigli ritam pa su sjednice u pravilu petkom ili ponedjeljkom tako da i ti vijećnici mogu uskladiti svoje radne obveze s vijećničkim. Razlozi koje oporba navodi kao probleme GV-a ne stoje ukoliko svi želimo odraditi posao vijećnika po poslovniku i ostaviti politiziranje kad se odlučuje o točkama bitnima za grad.

ODGOVOR PReDSJeDNIKA GV-a MILANA SMOLJe NA tRAŽeNJe ZA IZGLASAVANJe NePOVJeReNJA OD StRANe VIJeĆNIKA MIRA BULJA

SINJSKE NOVINE UDRUGe

11

GRADSKO VIJeĆe SINJSKE NOVINE

Piše i foto: Filip RAtKOVIĆ

Ukazom vrhovnika dr. Franje tuđmana 6. listopada 1991. godine osnovana je 126. brigada HV Sinj. Naravno cetinski kraj je davno prije znao za namjere srbo-četničke armade i jugo vojske, te ustrojavao oružane snage hrvatske vojske. Rat je počeo i trebalo je znatno ojačati naše postrojbe, te ih tehničko–taktički ustrojiti i pripremiti za dugotrajno borbeno djelovanje. Prvo postrojavanje obavljeno je u vojarni Kula u Sinju gdje je bio 831 pripadnik HV. Oni su činili zapovjedništvo brigade, 1.2.i 3. pješačku bojnu, vod veze, laku bitnicu topničke skupine i PZO. Glavnina naoružanja stigla je nakon uspješne akcije „Male Bare“ u Pločama.

Nakon toga počeo je težak, ali slavan put sinjske brigade. Put sa mnoštvom borbenih djelovanja i niza akcija od Svilaje, Dinare, juga i Dubrovačkog ratišta, Posavine, BIH..

P o n a j b o l j a pričuvna brigada sudjelovala je u akcijama Peruća 93, Zima 94, Ljeto 95, Oluja, Južni p o t e z … . g d j e nisu samo čuvali položaje, već stalno napredovali i nikada nisu izgubili niti jedan dio teritorija. Na žalost danak je to preko sto poginulih Cetinjana u našoj i drugim ratnim

postrojbama od Vukovara do Dubrovnika.

U spomen i sjećanje na minule dane okupljeni pripadnici sinjske brigade iz svih mjesta cetinskog kraja 6. listopada obilježili su 20. godina osnutka slavne postrojbe. Nakon postrojavanja u vojarni Kula, mimohodom se išlo ulicama grada Sinja. Položeni su vijenci i zapaljene svijeće za sve poginule i umrle branitelje. Odano je dužno poštovanje i položeno cvijeće kod biste prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. U crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske služena je misa zadušnica za hrvatske bojovnike. Nakon toga u gradskom kinu na svečanoj akademiji čestitke za obljetnicu uputili su izaslanik predsjednika RH, zamjenik načelnika GS OSRH kontraadmiral Zdenko Simičić, predstavnik MORH i GS general Mladen Fuzul, državni tajnik za branitelje Zoran Komar, dožupan Luka Brčić i sinjski gradonačelnik Ivica Glavan.

Vrhunac svečanosti bio je prigodni dokumentarni film o 126.brigadi našeg vrsnog ratnog snimatelja Petra malbaše. U sat vremena vidjelo se na desetke, davno zaboravljenih ratnih akcija naših bojovnika koje su popraćene izjavama ratnih zapovjednika i hrvatskih branitelja. Veliki dokaz i doprinos malog kraja – cetinjana, velikog srca i priznatog domoljublja. Sve za Hrvatsku, domovini uvijek vjerni, pokoljenjima na znanje.

DvaDeSeta GODIŠnjIca StRADAVANJA HRVAtSKIH BRanIteLja na DUBOvIm vRatImaNa mjestu pogibije dvojice mladića, pripadnika sinjske brigade, okupili su se članovi obitelji te prijatelji i suborci iz udruge „Veterani 126. brigade HV Sinj. kobnog dana 20. listopada, 1991. grupa hrvatskih branitelja naišla je svojim vozilom na minu.Svi su doživjeli ranjavanje, a dvojica su svoj život položili na oltar domovine. Ozren Jelinčić (r.1968.) i Stjepan Žigo (r.1966.) bili su mladići puni snage, volje i odvažnosti da brane svoj prag i domovinu za koju su dali ono najvrijednije – svoj život.U sjećanje na tragični događaj okupljeni su položili vijence i zapalili svijeće, te se prisjetili trenutaka tuge i ponosa na hrvatske bojovnike. Ulaz na Vrdovo zvani Dubova vrata, svjedoči spomen obilježjem na minule dane borbe i stradavanja za

domovinu Hrvatsku a koji zaslužuje da čovjek namjernik i naša djeca zastanu na trenutak i pomole se za duše onih koji su im omogućili mir i slobodu.

Od slijedećeg broja zahvaljujući trudu našeg stalnog suradnika Filipa Ratkovića uvesti ćemo stalnu rubriku u kojoj ćemo objavljivati tekstove i fotografije vezane za djelovanje 126. brigade HV-a. to će biti svojevrsni feljton o povijesti brigade, o događanjima u Domovinskom ratu ali i o sadašnjem djelovanju udruge Veterana 126. brigade HV-a. Naravno, pozivamo i vas dragi čitatelji, da date doprinos u uređivanju ove rubrike. Pišite nam, šaljite prijedloge, tekstove, fotografije.

20. OBLJetNICA OSNUtKA 126. BRIGADe HV SINJ

UDRUGe SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE UDRUGe

12

„Pustili bi dicu u miru i otišli u dom, a bilo bi dobro kad bi dom bio negdi na mirnom mistu, u prirodi,“ rekao je jedan od 10.500 umirovljenika koliko ih ima u cijelom cetinskom kraju.

Piše: Klaudija KRAJINAFoto: Klaudija KRAJINA

U Sinju i okolici su rijetki slučajevi da osobe treće životne dobi provode svoje dane u staračkim domovima. Da li je uzrok tome navika da se starost provode u krugu obitelji ili nepostojanje staračkog doma pokušali smo otkriti. U Klubu umirovljenika pronašli smo nekoliko umirovljenika kako ispijaju svoju jutarnju kavu. U razgovoru s njima otkrivamo kako misle da je u Sinju itekako potreban starački dom. „ Pustili bi dicu u miru i otišli u dom, posebice bi bilo dobro kad bi dom bio negdje na mirnom mjestu , u prirodi !“ – govori nam jedan od umirovljenika.

Malo dalje na adresi Put Petrovca 1 odlazimo u Udrugu umirovljenika kako bi saznali postoji li interes među sinjskim umirovljenicima za smještaj u starački dom. Tajnica Udruge Marija Mučalo na naše pitanja odgovara: „Sinju je itekako potreban starački dom. već duže vrijeme se osjeća potreba za tom ustanovom, mnogi naši članovi pitaju kad će se otvoriti dom za umirovljenike. U našoj udruzi je aktivnih 1 000 umirovljenika, od kojih je 8 već smješteno u Domu za starije i nemoćne osobe Zenta. Mnogi čekaju svoj red da bi bili smješteni u taj dom tri do četiri godine. Prema nama dostupnim podacima na području Grada Sinja i cijele Cetinske krajine ima 10 468 umirovljenika, pa ta brojka sama za sebe govori koliko bi u našem kraju dobrodošao dom za starije i nemoćne. U Sinju postoji samo Dom za stare i nemoćne Sestara milosrdnica s tek 9 kreveta. Privatni domovi su jako skupi za naše umirovljenike, te im je često potrebna pomoć obitelji kako bi platili smještaj, dok su državni domovi poput onog na Zenti puno pristupačniji. Osim staračkog doma u kojem osobe treće životne dobi žive u Sinju bi dobrodošao i dnevni boravak gdje bi se starije osobe družile, provodile svoj dan, ručale, a navečer se opet vraćale u svoj dom, “ nastavlja Marija. „Mislim da bi za dom u Sinju bio velik interes, ali ukoliko bi cijena bila velika malo bi bilo umirovljenika koji bi to mogli plaćati, zato bi bilo dobro da se dom gradi u suradnji s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi ili da se iskoriste sredstva iz pretpristupnih fondova. Bivša vojarna Ivaniša Nelipića (ex Tadije Anušića) u Sinju mi se čini kao dobra lokacija za starački dom.

Vremena su se promijenila, samoća postaje najveća bolest ljudi treće dobi, puno staraca živi samo dok im djeca rade i žive u Zagrebu i drugim gradovima. Više nema ni susjeda kao nekad koji će pomoći starijim osobama. Grad Sinj u sklopu javnih radova zapošljava osobe koje se brinu za starije i nemoćne što je jako dobra inicijativa jer je tim osobama potrebna ne samo pomoć već i razgovor, “ završava gospođa Marija.

Cijene u privatnim i državnim domovima

Dom za starije i nemoćne Arkus je u privatnom vlasništvu i ima svoje objekte u Sutini općina Muć te u Kaštel Sućurcu. Cijena smještaja u domu u Sutini iznosi 5.000,00 kn dok cijena smještaja u domu u Kaštel Sućurcu iznosi 6.000,00 kn. Od ravnatelja doma Dragana Lučina smo saznali da u domu ne postoje liste čekanja te je uvijek moguće pronaći mjesto ukoliko je nekome potreban smještaj.

Dom za starije i nemoćne osobe Split, čiji je osnivač županija također je smješten na dvije lokacije, na Zenti i u Vukovarskoj ulici. Cijene smještaja također ovise o lokacijama ali i o tome da li je osoba pokretna , teže pokretna ili nepokretna. Smještaj za pokretne osobe u jednokrevetnoj sobi na Zenti iznosi 2.120,00 kn, u dvokrevetnoj sobi je iznos 1.948,00 kn. Smještaj za pokretne osobe u objektu u Vukovarskoj ulici iznosi 1.848,00 kn za smještaj u jednokrevetnoj sobi, 1.675,00 za smještaj u dvokrevetnoj sobi te 1.462,00 kn za smještaj u trokrevetnoj sobi.

Smještaj u stacionaru na Zenti za teže pokretne osobe iznosi 2.249,00, a za nepokretne 2.400,00 kn. U objektu u Vukovarskoj cijena smještaja za teže pokretne iznosi 2.149,00 kn, a za nepokretne 2, 306,00 kn. Ravnateljica doma Milda Pancirov nam otkriva kako su liste za smještaj u dom objektivno duge, ali dužina čekanja ovisi i o tome na koji dio doma osoba čeka smještaj. Osobe kojima mirovina nije dovoljna za cijeli iznos smještaja u Domu za starije i nemoćne osobe Split mogu predati zahtjev Centru za socijalnu skrb koji onda donosi rješenje o tome da li osoba zadovoljava uvjete kako bi država subvencionirala razliku u iznosu.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje prosječna mirovina u Splitsko – dalmatinskoj županiji umanjena za porez i prirez iznosi 2.310,16 kn. Taj iznos će zasigurno biti važan faktor umirovljenicima pri donošenju odluke u koji dom će se smjestiti.

IStRAŽILI SMO tReBA LI SINJU StARAČKI DOM

SINJSKI UMIROVLJeNICI ŽeLe StARAČKI DOM ŠtO PRIje

Marija Mučalo

UDRUGe SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE UDRUGe

13

ŠtO GRAđANI MISLe O OtVARANJU DOMA ZA StARIJe I NeMOĆNe U SINJU

Pava Perić (75), umirovljenica

Neka se barem nešto otvori u našem gradu. Bilo bi dobro kad bi se otvorio i dnevni boravak za starije osobe i kuhinja za umirovljenike. Također bi bilo dobro kad bi postajala mogućnost da se starijim osobama koje su pokretne ali ne mogu kuhati donosi ručak u kuću. Ja se još uvijek dobro osjećam i ne bih u dom, ali kasnije tko zna?

Dragica Bilandžić (57) , nezaposlena

Otvorenje doma je dobro iz dva razloga, otvorila bi se nova radna mjesta, a starije osobe bi imale smještaj ukoliko im je potreban. Trebalo bi se voditi računa o tome da taj dom bude za sve starije osobe a ne samo za one koje imaju velike mirovine. Puno je osoba kojima je potrebna skrb, a imaju male ili nikakve mirovine. Njima bi država trebala osigurati dom.

Slavka Krajina (70) umirovljenica

I manje sredine od Sinja imaju dom, a mi još nemamo. Dom za starije i nemoćne je prijeko potreban u Sinju. Dok mogu sama živjeti i obavljati kućanske poslove ne bih išla u dom, ali mislim da je to dobra ideja. Uostalom otvaranjem doma otvorila bih se nova radna mjesta.

Svetoslav Vuković (63), umirovljenik

Poznam neke osobe koje su u domu i jako su zadovoljne smještajem i svim ostalim. Zato mislim da bi u Sinju otvorenje doma dobrodošlo. Nekad se o starcima u domovima nije puno brinulo, ali danas za njih postoje razni programi, mogu slikati, učiti jezike. Ipak mislim da će cijena doma igrati veliku ulogu u tome da li će netko otići živjeti u dom.

Nada Liović (50), umirovljenica

Mislim kako je otvaranja doma za starije u nemoćne dobra ideja. I sama bih išla u dom ukoliko bi mi bio potreban. Bivša vojarna Tadije Anušića se često spominje kao lokacija za dom, te mislim kako bi to bilo izvrsno mjesto, jer je kompleks velik i na dobroj je poziciji.

Anketu priredila: Klaudija KRAJINA

SInjSKe nOvIne

POnUDa Za OGLaŠavanje

Sinjske novine izlaze jednom mjesečno

Nakladnik je Grad Sinj a izdavač gradska ustanova Kulturno umjetničko središte Sinj

( račun 2330003-1100128654 kod Splitske banke d.d. - Sinj)

Glavni urednik. Vito Perić mob. 099/21 70 931 e-mail: [email protected], [email protected]

Osnovni podaci: Tisak: Kerschoffset Zagreb

Format: A4, offset tisak, full color

Naklada: 1000 primjeraka

cjenIK OGLaSnOG PROStORa

90x65 200

90x130 300 kn

185x130 500 kn

185x260 1000 kn

(napomena. dimenzije su u mm)

POSeBna POnUDa

Naslovnica 1500 kn

Zadnja stranica 1200 kn

Umetanje letaka 1700 kn (odnosi se na nakladu od 1500 primjeraka)

Prilog po sredini 4 stranice 2500 kn

Prilog po sredini 8 stranica 4000 kn

POPUSt

Za tri mjeseca oglašavanja 10%

Za šest mjeseci oglašavanja 15%

Za dvanaest mjeseci oglašavanja 20%

naPOmena

U cijenu oglašavanja nije uračunat PDV jer je izdavač oslobođen istog

SINJSKE NOVINE mjeSnI ODBORI

KRItIČNO OKO SINJSKE NOVINE

14

KRItIČNO OKORubrika za komunalne probleme

Priredile: Sinjske novine

Ovaj puta u našoj rubrici ćemo istaknuti dva komunalna problema. Sat na Kamičku o kojem smo mnogo puta pisali jer ima jedinstven mehanizam za navijanje star više od jednog stoljeća postao je i turistička atrakcija, a da ne govorimo da je cijeli sklop Kamička jedan od simbola grada. E, kad to sve znamo onda moramo stalno upozoravati neodgovorne osobe, a sugrađane podsjećati da čuvaju to svoje blago. Naime, uglavnom vikendom, a i ostalim danima u tjednu, naša draga razigrana mladež ima neobičan način zabave. Uzmu granu ili kakvu letvu i namjerno zaustavljaju kazaljke na satu i tako osim što oštećuju sat, rade štetu i u funkcioniranju mehanizma.

Drugi problem je u najmanju ruku čudno ili nelogično postavljanje prometne signalizacije, označavanje parking prostora na dijelu ulice koja vodi prema bolnici. Upravo na onom spornom dijelu gdje je zahvaljujući potezima gradske vlasti došlo do proširenja ulice sad je ponovo došlo do sužavanja prostora. Oznake za parking su nacrtane upravo na proširenju pa je tako ulica opet dobila iste gabarite kao i prije iako su svi bili složni da taj dio treba biti širi prvenstveno radi vozila hitne medicinske pomoći kako bi što prije mogli izići na intervenciju i vratiti se. Ali, evo mi ćemo priznati da smo laici u prometnoj struci, samo smo se poveli za prigovorima koje su preko nas nadležnima uputili sugrađani.

SINJSKE NOVINE mjeSnI ODBORI

15

KRItIČNO OKO SINJSKE NOVINE

Problem koji muči stanovnike nekoliko mjesnih odbora (Radošić, Suhač, Lučane, Jasensko, Karakašica, Čitluk…) traje već desetljećima. Radi se o napajanju kućanstava električnom energijom. Zbog dotrajalosti vodova, stupova i loše kvalitete te nedovoljne jačine isporučene električne energije kućanstva imaju problema jer im stradavaju aparati (frižideri, štednjaci, računala TV i radio prijemnici i ostali). Stanovnici navedenih naselja,predsjednici

mjesnih odbora, mediji i mnogi drugi desetljećima upozoravaju nadležne, i gradske službe i HEP no za sada nije došlo do nikakvog pomaka. I nama su se obratili građani da bar jednim tekstom ponovo skrenemo pažnju odgovornima na ovaj problem koji je slikovito opisao jedan duhoviti mještanin: „Kad neko elektrovari na Čitluku nama u Šimaca se gasi televizija i frižider.“ V.P.

ZAHtJeV PReDmet: Zahtjev za hitnim rješavanjem problema niskonaponske el. mreže na području od sjevernog dijela općine Hrvace do sjeverozapadnog dijela grada Sinja gdje spadaju MO Bajagić, MO Čitluk, MO Jasensko , MO Karakašica,MO Suhač, dijela MO Lučana (Karaguša),dijela MO Radošića i dijela MO Sinj (Šimci i Pavići) gdje živi oko 7000 tisuća stanovnika- Postojeće mreža je postavljena prije više od 40 god. i nikako nije rekonstruirana. Velikim dijelom navedenog el.voda su dotrajali opasni nosivi drveni stupovi sa neizoliranim vodičima i dovodi u opasnost živote mještana. Zbog navedenog slab je napon i učestalo nestaje el. energije što rezultira velike štete na el.uređajima.OBRAZLOŽeNJeCetinski kraj ima veliki kapacitet za proizvodnju el. energije, što HEP dobrano koristi ,a brojni su Cetinjani iseljavani zbog izgradnje hidrocentrala i akumulacija na Cetini. Umjesto da u Cetinskom kraju imamo najkvalitetniju isporuku el. energije,ona je na razini vremena između dva svjetska rata prošlog stoljeća. Žalosno da smo u 21 .st. prisiljeni već godinama upozoravati da na navedenom području grada Sinja učestalo dolazi do prekida el. energije, doslovno kad vrebac preleti pored el. voda ili kad vjetar u Slavoniji zapuše kod nas struje nestane. Slabi napon uzrokuje velike štete na el. uređajima u svim kućanstvima. Kao predsjednik MO Suhač i vijećnik u GV ovome problemu sam više puta imao razgovor sa direktorom HEP-a pogona Sinj, te na sjednicama GV Grada Sinja ukazivao na problem te postavljao pitanja gradonačelniku što se poduzima na rješavanje ovog problema. Nažalost odgovorima ni

aktivnostima nisam zadovoljan jer stanje je ostalo ne promijenjeno,ako ne i gore.Navodim primjer MO Suhač, a slično je i u ostalim gorenavedenim MO gdje su vodovi zastarjeli, ogoljene stare žice, stari dotrajali drveni stupovi koji ugrožavaju živote, poglavito djece. Ulaz u školu Karakašica gdje se djeca igraju je eklatantni primjer gdje opasnost za djecu vreba od golih žica koje prolaze kroz grane drveća i tako imamo primjera u nedogled. Većina ovih dotrajalih vodova prolazi preko privatnih parcela, a to vlasnicima otežava radove na njihovim zemljištima, a HEP kao distributer štetu im ne nadoknađuje.U ime mještana zahtijevam da hitno uskladite Vaše investicijske planove i riješite problem slabog napona i čestog nestajanja el. energije u gore navedenim mjestima što uzrokuje velike štete na el. uređajima u svim kućanstvima, te postavite betonske stupove i izolirane vodove(kabele) uz lokalne prometnice u navedenim područjima. Tako bi bilo omogućeno i rješavanje javne rasvjete u ovim MO, na zadovoljstvo svih, a poglavito oko 7000stanovnika ovog područja.Strpljivost oštećenih mještana davno je istekla ,te Vaš odgovor očekujemo u razumnom roku, jer ovim zahtjevom kao i budućim zajedničkim aktivnostima navedenih MO tražimo ono na što imamo pravo,a što ste nam Vi i dosada bili dužni osigurati.

Nezavisni vijećnik u gradskom vijeću SinjaMiro Bulj

DOSTAVITI:-n/r predsjedniku uprave HEP g-dinu Leo Bogović-n/r direktoru Elektrodalmacije g-dinu Renato Prkić-n/r direktoru Elektrodalmacije pogona Sinj g-dinu Dražen Šabić

KAD NeKO VARI NA ČItLUKU U ŠImaca Se GaSe teLevIZIje

SINJSKE NOVINE ŠKOLStvO

16

vjeStIce SINJSKE NOVINE

Dan neOvISnOStIGrad Sinj je obilježio Dan neovisnosti, državni je praznik kojim se Hrvatska prisjeća 8. listopada 1991. kada je jednoglasno donesena saborska odluka o raskidu svih državnopravnih veza s bivšom SFRJ. Sabor je tada utvrdio da Republika Hrvatska više ne smatra legitimnim i legalnim nijedno tijelo dotadašnje države te da ne priznaje niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije koja više kao takva ne postoji. U organizaciji Grada Sinja pred spomenikom poginulim braniteljima u Domovinskom ratu vijence su položili predstavnici Grada Sinja na čelu s dogradonačelnikom Zoranom Vujanovićem, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata, MUP-a, VAD-a, političkih stranaka i drugi. Prigodnim riječima nazočnima se obratio dogradonačelnik Zoran Vujanović, a Gradska glazba

Sinj intonirala je Lijepu našu. Molitvu ispred spomenika održao je sinjski župnik fra Pavao Norac Kevo. Dopredsjednica Udruge roditelja i udovica poginulih branitelja Domovinskog rata Sinja i Cetinskog kraja Đula Šabić čestitala je Dan neovisnosti Republike Hrvatske. „Čestitam Dan neovisnosti svim našim braniteljima, invalidima i svim domoljubima, neka ga provedu u miru. Sa krunicom u ruci i ponosom branili su i obranili našu Domovinu, i zato moramo biti ponosni na sve. Pozdravljam i sve naše generale, posebno Gotovinu i Markača u Haagu. Sa krunicom i molitvom mi ćemo ih spasiti’, rekla je Đula Šabić. U crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske služena je sveta misa za Domovinu i poginule branitelje.

izvor: www.ferata.hr

UDRUGA ANtIFAŠIStA CetINSKOG KRAJA OBILJeŽILA 25. LIStOPADA, DAN OSLOBOđeNJA SINJA U II SvjetSKOm RatU

U znak sjećanja na 25. listopada 1944. g. kada su partizanske jedince oslobodile Sinj udruga Antifašističkih boraca i antifašista Cetinske krajine, položila je vijence kod spomen kosturnice u Đardinu te na spomen ploču Anti Bakotiću- Baki organizatoru proboja logoraša iz zloglasnog ustaškog logora Jasenovac. Predsjednik Udruge antifašista Ante Veselica obratio se okupljenima te podsjetio kako se 25. listopada obilježava sjećanje na dan kada su Sinj i njegove garnizone napustile neprijateljske formacije i krenule prema Splitu. „Put od okupacije do oslobođenja zemlje bio je dug i težak. U tom razdoblju stanovništvo Cetinske krajine je desetkovano, ali je ipak dočekalo dan kada će biti svoj na svome. Danas kada smo pred samim ulaskom u EU, antifašizam je

jedna od naših najvećih vrijednosti što ih donosimo u tu novu asocijaciju i sigurno smo ponosni što smo nekada pripadali velikoj svjetskoj antifašističkoj koaliciji. Zbog toga ne smijemo nikada zaboraviti da su partizani sami oslobodili svoju zemlju i zbog toga neka im je vječna slava i hvala,“ rekao je Veselica. U arhivi Vjesnika cetinske krajine pronašli smo fotografiju ulaska partizana u Sinj 25.10. 1944.g. koju prilažemo uz ovaj tekst.izvor. www.ferata.hr dopuna: Sinjske novine

NAtJeČAJ ZA StIPeNDIJe

Grad Sinj je 24. listopada je objavio je Natječaj za dodjelu stipendija studentima u akademskoj god. 2011./2012.Natječaj je otvoren do 18. studenog 2011. godine (petak). Prijave se podnose na obrascu koji zainteresirani mogu preuzeti u Uredu Grada (soba 37), gdje se mogu informirati o svim ostalim pojedinostima iz Natječaja.

17

SINJSKE NOVINE ŠKOLStvO

vjeStIce SINJSKE NOVINE

Piše: Klaudija KRAJINA

Foto: Klaudija KRAJINA

još prije nekoliko godina rijetko se događalo da cijeli razred pobjegne iz škole, a kamoli da to naprave cijela odjeljenja jedne škole i još pri tom organiziraju prosvjede. Upravo to se dogodilo u Srednjoj strukovnoj školi Bana Josip Jelačića 30. rujna. Svoj izostanak s nastave maturanti su nazvali štrajkom sa svrhom ostvarivanja svojih prava, točnije organiziranja priprema iz engleskog jezika za državnu maturu. Maturanti već imaju organiziranu dodatnu nastavu iz hrvatskog i matematike te su tražili dodatnu nastavu i iz engleskog jezika. Zbog toga su sva četiri razreda maturanata, njih oko 120 potpisali peticiju i odnijeli je ravnatelju Borisu Grčiću Raki, koji im i nakon peticije nije odobrio dodatnu nastavu iz engleskog jezika. Za vrijeme velikog odmora zatekli smo ispred škole nekoliko maturantica koje nam prepričavaju svoje iskustvo prvog štrajka u životu. „Smatrali smo da nam je itekako potrebna dodatna nastava iz engleskog jezika jer polažemo državnu maturu po gimnazijskom programu dok naš program nije opširan kao gimnazijski. Kada naša peticija nije urodila plodom odlučili smo se na štrajk te smo nakon toga dobili dodatnu nastavu i iz engleskog jezika. Vrijedilo je štrajkati,“ rekle su maturantice, koje su naravno željele ostati anonimne.

Ravnatelja Borisa Grčića Raku također smo sreli ispred škole kako budnim okom prati svoje učenike za vrijeme velikog odmora. U razgovoru nam otkriva kako se nije iznenadio kad je u petak „otkrio“ četiri prazne učionice. „Većina učenika bježi svaki dan s nastave, pa nije iznenađujuće što su odlučili štrajkati i izostati s nastave,“ rekao je ravnatelj i nastavio; „Udovoljili smo njihovom zahtjevu i osigurali im dodatnu nastavu iz engleskog jezika. Nažalost razina znanja među srednjoškolcima je na vrlo niskoj razini, sve se promijenilo, nekad su maturanti znali napamet stihove Cesarića, Ujevića, a danas ih i ne pročitaju, kamoli da bi ih znali recitirati. Najvažnije im je

SInjSKI BUntOvnIcI S RaZLOGOm ILI BeZ RaZLOGa?!OtKRIvamO: ZaŠtO SU ŠtRajKaLI matURantI SReDnje StRUKOVNe ŠKOLe BANA JOSIPA JeLAČIĆA

Štrajk koji se dogodio 30. rujna u srednjoj školi Bana Josipa Jelačića prošao je prilično nezapaženo u javnosti. Potrudili smo se doznati iz „prve ruke“ zbog čega su se pobunili maturanti.

ravnatelj Boris Grčić Rako

postalo za vrijeme odmora izaći vani zapaliti, gotovo svi puše, žensko više nego muško. Nekad se učenike iz Sinja prepoznavalo po najboljim rezultatima pri upisima na fakultete“.

Pitali smo ravnatelja poduzima li nekakve mjere kako bi se situacija u njegovoj školi poboljšala. „Sve polazi iz obitelji, radne navike, ponašanje pa smo mi ograničeni u svojim nastojanjima. Živimo u relativno maloj sredini gdje se svi poznaju, pa su i profesori pod velikim pritiscima da popuste pri ocjenjivanju. Učenicima se popušta u osnovnoj školi samo da je završe, potom u srednjoj samo da i nju završe, tako da je to već postao začarani krug. Naša škola ima izvrsnu pedagošku službu koja se trudi da u suradnji s roditeljima pomogne što više mladima. Mnoge smo izveli na pravi put,“ rekao je na kraju ravnatelj. Svojim štrajkom maturanti su pokazali da se ne boje preuzeti samoinicijativu i pokrenuti stvari, ali na tom putu ne trebaju zaboraviti da ipak treba poštivati instituciju kojoj pripadaju. Stoga im želimo što više odličnih ocjena na državnoj maturi, te manje izostanaka s nastave jer na kraju za svaku školu ili za svaki posao u i rezultat u životu treba truda, discipline i odricanja.

DOBRI DUHOVI SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE DOBRI DUHOVI

18

DOBRI DUHOVI GRADA SINJAIn memORIamDINKO AJDUKOVIĆ-DINJAC 1958-2011 StIPAN GRABOVAC-KONZUL 1958-2011

Nema više Dinjca i Konzula. Oba su, možemo s punim pravom napisati i izreći, bili dobri duhovi našeg grada. Svaki na svoj način, čak potpuno suprotni po interesima koje su imali u životu , ali itekako slični po dobroti i ljudskosti te svom ponašanju za života. Obojica dobri ljudi, spremni pomoć, omiljeni u svojim društvima, plemeniti i spremni pomoći drugima, i obojica su voljeli svoj grad.. Zato ovaj puta njima posvećujemo ove stranice, nama koji smo ih poznavali na uspomenu, a mlađima na znanje, kako bi doznali više o dvojici sugrađana koji su, svaki na svoj način bili dio povijesti i identiteta grada. Nisu oni napravili velika politička, znanstvena, gospodarska ili umjetnička djela, ali svojim životom i radom ovom gradu napravili su veliko djelo, voljeli su svim srcem i punim plućima svoj grad i svoje bližnje kao i sve ljude bez razlike. to su potvrdili za života mnogo puta. Stoga ćemo kroz nekoliko priča bar na ovaj način odati počast Dinjcu i Konzulu za sve ono što su nam pružili, a to je ljubav, humanost, dobrota i rad.

Piše: Vito Perić

Foto: Arhiva obitelji AJDUKOVIĆ

DInjacKad smo bili dica svi koji smo živili u blizini bazena smo igrali na baluna po cile dane. Tada na onoj velikoj ledini nije bila školska zgrada Marka Marulića, pa smo mi guštali, najviše vikendom liti. Sićan se, uvik smo igrali mi iz kale Novo naselje protiv kale Ćosin potok. U njihovoj ekipi su igrali braća Zoričići, Svalina, Kanaeti i drugi i važili su za jednu od najboljih ekipa. Uz ove nabrojane igrače imali su i jednog koji je već tada slovio kao „zvijezda“. To je bio Dinjac, Dinko Ajduković. I stvarno je bio odličan nogometaš što se kasnije i potvrdilo u njegovoj sportskoj karijeri. Ali, nije ovo priča o nogometu. Dinjac je onda kao stariji od nas nekoliko godina (2-3 godine) bio autoritet u pozitivnom smislu riječi. Toliko se pošteno i ljudski odnosio prema svima da su ga sva dica zvala za suca kada bi se oko nečega svađali. Dinjčeva je procjena bila najpoštenija i rič najpravednija. A posebno se pažljivo odnosio prema slabijima. Uvik se ponašao zaštitnički i nije dao da slabiji budu u podređenom položaju. Često puta je kada bi se mi dica malo povatali i pošaketali ulića i razmiriva kad bi vidio da jači mlati slabijeg ili kad je više dice na jednog krenilo. Sićan se i jednog detalja, a nije zezanje to mogu potvrdit i drugi, kad je Dinjac demonstrira svoju snagu. Nije on to činio onako puvanderski nego više na naš nagovor, jer mnogi od nas nisu virovali kad bi njegovi prijatelji pričali koliko je jak. Dinjac je oduvik bio sportski tip, pa je tako između ostalog vježba i dizanje utega. Jednon prilkon, bilo je lito i već je počela sezona kupanja na bazenu, mi smo nagovorili Dinjca da prova dignit u zrak neku gredu ili debelu granu ( ne sićan se najpreciznije) ali pod uvjetom da na svakoj strani sidi jedan od nas mlađih. Eto dopala

me čast da ja buden jedan od tih „utega“ na jednoj strani grane. I Dinjac, onako sa svojin smješkon (a uvik je bio nasmijan) čučne, poduvati tu gredu i uz glasno navijanje okupljenih digne je iznad glave. Ne mogu van opisat kakav je to osjećaj bio. Poslije san se svin prijateljima falio kako mi je Dinjac frend jer sam s njim ima nastup. A on bi se samo nasmija i onako mi malo razbuca kosu te doda da ne pretjerujen. Kasnije su nam se putevi razišli, ali kad smo se ka momci sretali u gradu uvik bi se onako propitali. Dinjac je već igra u Tekstilaca pa u Junaka, a mi smo ga gledali sa tribina na staron Junakovon i uvik se divili njegovoj srčanosti i hrabrosti te fer pleju na terenu. Eto, ima sam priliku i kao novinar pisati o njegovoj avanturi u Indiji kad je hrabro ka i uvik krenio u borbu za životom. Nije se da do zadnjeg trena, bio je veliki borac, ali ipak na kraju je junačko srce moralo popuštat. Mogu samo reć, bila mi je čast poznavat takvog čovika.

DOBRI DUHOVI SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE DOBRI DUHOVI

19

DOBRI DUHOVI GRADA SINJAIn memORIamDINKO AJDUKOVIĆ-DINJAC 1958-2011 StIPAN GRABOVAC-KONZUL 1958-2011

Nema više Dinjca i Konzula. Oba su, možemo s punim pravom napisati i izreći, bili dobri duhovi našeg grada. Svaki na svoj način, čak potpuno suprotni po interesima koje su imali u životu , ali itekako slični po dobroti i ljudskosti te svom ponašanju za života. Obojica dobri ljudi, spremni pomoć, omiljeni u svojim društvima, plemeniti i spremni pomoći drugima, i obojica su voljeli svoj grad.. Zato ovaj puta njima posvećujemo ove stranice, nama koji smo ih poznavali na uspomenu, a mlađima na znanje, kako bi doznali više o dvojici sugrađana koji su, svaki na svoj način bili dio povijesti i identiteta grada. Nisu oni napravili velika politička, znanstvena, gospodarska ili umjetnička djela, ali svojim životom i radom ovom gradu napravili su veliko djelo, voljeli su svim srcem i punim plućima svoj grad i svoje bližnje kao i sve ljude bez razlike. to su potvrdili za života mnogo puta. Stoga ćemo kroz nekoliko priča bar na ovaj način odati počast Dinjcu i Konzulu za sve ono što su nam pružili, a to je ljubav, humanost, dobrota i rad.

Prenosim tekst koji sam pisao prije nekoliko godina za Jutarnji kada je naš Dinko još uvijek vodio borbu za život. Ispričao mi je nevjerojatnu priču o svom odlasku u Indiju na operaciju. Iz njegove priče još jedanput se vidi koliki je Dinko bio borac i koliko je bio hrabar u svojim nastojanjima za ozdravljenje.

Dinko Ajduković (50) iz Sinja, nekada velika nogometna nada i poznati sportski djelatnik, jedan je od 35 bubrežnih bolesnika koji zbog kvara na postrojenju za dijalizu u Sinju moraju tri puta tjedno putovati u Split kako bi četiri sata proveli na aparatima. No, Dinkova priča o presađivanju bubrega prije 17 godina u Mombaiju u Indiji sliči na filmski scenarij.- Igrao sam nogomet, čak sam dospio do Hajduka, zaigrao 20-ak minuta u prijateljskoj utakmici s reprezentacijom Jugoslavije na Poljudu 1981. godine. No, 1983. počinjem osjećati smetnje. Nakon odlaska u Zagreb i biopsije ustanovljuju mi kroničnu bubrežnu bolest. Tada se raspitujem o presađivanju. To se radilo jedino u Zagrebu i Rijeci , ali morao si se upisati na listu i čekati 10 do 15 godina. Susjeda mi je donijela novine, sarajevski AS, u kojim je pisalo o organiziranim odlascima u Indiju gdje se uz plaćanje za mjesec dana mogao dobiti novi bubreg - počinje Dinko priču. Svi ga znaju kao dobrog čovjeka, pa je tada cijeli Sinj prikupljao novac za njegov put na koji je krenuo 30. kolovoza 1991. godine s još troje ljudi, dva muškarca iz Banje Luke i Travnika i jednom ženom iz Fojnice.- U Mombaiju nas je u zračnoj luci dočekao liječnik kojem smo dali novac za presađivanje bubrega. Ja sam dao 11.000 dolara. Nakon toga smo odvedeni na pregled i smješteni u hotel. Već sutradan smo odvedeni u jednu zgradu gdje je u povećoj sali organizirana licitacija bubrega - priča Dinko. U toj sali je njih četvero sjelo za jedan stol, a ispred njih je 15-ak osoba nudilo svoje organe na prodaju. Dinko je kupio bubreg za 1700 dolara.- To je bila sirotinja, jer ovaj kojem sam dao novac za bubreg mi je ljubio i ruke i noge. Tada je prosječna plaća u Indiji bila oko 300 rupija. Ja sam promijenio 100 dolara

i dobio za njih 3000 rupija - kaže Dinko. On i njegovi kolege operirani su u jednoj zgradi, za koju Dinko ne može sa sigurnošću reći da je bila bolnica.- Više mi je sličila na neku obiteljsku kuću. Polegli su me na kuhinjski stol koji je bio kratak, pa su mi noge od koljena visile preko ruba stola. Dali su mi tzv. blokadu kralježnice, tako da sam uživo pratio operaciju. Na stol pokraj moga su polegli mog donatora na trbuh i vadili mu bubreg s leđne strane. Gledao sam kako mu vade bubreg, stavljaju ga na tanjurić kao onaj od servisa za kavu, i prenose do mene - nastavlja Dinko. Nakon operacije pacijenti su premješteni su u lječilište. Za vrijeme pripreme za povratak dogodila se tragedija. Preminuo je Dinkov susjed u sobi, Vladimir iz Banje Luke.- Jedan dan kada sam Vladimiru donosio ručak, on se podigao s kreveta. U tom trenutku pukla mu je arterija i krv je počela šikljati iz dijela gdje je operiran. Pokušao sam zaustaviti krvarenje plahtom, zvao sestru i liječnika, ali na žalost nije bilo spasa. Čovjek mi je umro na rukama - priča Dinko s tugom u glasu.Na žalost, avantura u Indiji nije pomogla Dinku. Naime, nakon šest mjeseci ponovno su počele smetnje i morao je odbaciti taj bubreg. Dinko živi u Sinju sa suprugom, sinom i kćeri te tri puta tjedno odlazi na dijalizu. Hrabro se nosi sa svojom bolešću.Na povratku ga zaustavili četniciKada se 13. rujna 1991. vratio iz Indije u Jugoslaviju Dinko je također proživio avanturu na povratku u rodni Sinj. Naime, iz Beograda preko Sarajeva je stigao u Mostar gdje se uvelike ratovalo. Počele su blokade na cestama.- Nekako sam uspio privoljeti vozača dobojskog autobusa da me primi do Metkovića. Oko Čapljine su nas zaustavili četnici i izvukli su jedna bračni par, a nas ostale pustili. Na magistrali sam stopirao i do Makarske me prebacio vozač kombija. Kada sam se tijekom vožnje počeo grčiti jer su mi zbog trešnje počeli popuštati šavovi, vozač je pitao što mi je. Nakon što sam mu ispričao vozio je do Makarske 20 na sat - rekao je Dinko.Vito Perić

SINJSKE NOVINE vRemePLOv

DOBRI DUHOVI SINJSKE NOVINE

20

KOnZULPiše: Vito PeRIĆFoto: Arhiv obitelji GRABOVAC

„Braco priroda je nešto najlipše na svitu. To triba čuvat i pazit, braco smanji duvan, vidin ja da ti jednu za drugon sučeš, triba braco volit prirodu, tice i sve životinje. Meni je najlipše u prirodi, ali volin ja braco i naše društvo. Neka oni mene zajebaju, al zajebajen ja i nji i tako svi

skupa se smijemo a to ti je braco lipo“ tako mi je govorio naš Konzul na Alku navečer kad smo se zadnji put vidili u gostioni i raspričali o Alci, Sinju, prirodi, ticama, pomidorama i drugoj verduri iz njegovog čuvenog vrtla. Eto, nažalost to je bio moj zadnji susret s njim prije nego što je otiša u nebeski vrta. Stipan Grabovac kojeg smo svi zvali Konzul ili Braco bio je sveprisutan u našem gradu. Volio je društvo a i ono njega. Volio je sve sinjsko, Alka mu je bila u srcu (uostalom potječe iz stare alkarske obitelji op. V. P.). Volio je planinarit, volio je balote, drža je tice, ima je priko 100 golubova, ima je i grdelina, volio je konopaše, a u dane krnjevala bio je najsritniji ka malo dite. Volio je ovaj grad i sve ljude u njemu. Stipan se vrlo rano, već u 17. ili 18. godini zaposlio u komunalnom poduzeću Vještić gora. Počeo je kao obični radnik, zatim je bio mazač, a nakon završenog tečaja za rukovaoca građevinskim strojevima postao je vozač viljuškara, bagera i drugih strojeva. Volio je svoju firmu i čuva je ka oko u glavi. Stariji pričaju da nije bilo šanse da ti da malo ulja za auto ili kakve graše za podmazat iz svoje radione koja je bila uredna ka apoteka. „Ti bi ulja, graše. Ajde šta ti pada napamet, pa ne mogu ja oštetit firmu. Zamisli kad bi svi pomalo uzimalo di bi mi prispili,“ tako je govorio

Braco. Jedna od omiljenih zabava bila mu je odlazak na tradicionalni pazar u Benkovcu koji se održava svakog 10. u mjesecu. Tamo su ga znali svi prodavači na štandovima, a obavezno bi se iz Benkovca vratio sa kakvim pivčićem za ekipu. Inače, Konzul je bio veliki meštar za čistiti perad. Mnogi lovci a i drugi su dolazili u njega da im sredi ili divlju ili domaću perad. Očistio bi tako dobro da nije bilo niti najmanjeg traga od pera na koži. To ga je naučila jedna bakica iz Slavonije koja je dolazila na splitski Pazar a on je nekoliko puta odlazio u Split kod bake na instrukcije. „Braco to ti smiruje živce, to mi je veliki gušt radit,“ povjerio mi je na tom našem zadnjem druženju. A za krnjevale Braco bi uvik bio u akciji. Velika

želja mu je bila bit udovica nakon smrti našeg dragog šjor Ante Trljana, ali Žare bi ga stalno zezao kako neće proć na natječaju. No Braco se nije da smest pa bi i on na ta verbalna ubadanja uvik ima spreman odgovor. Sitićemo se Brace kad dođu naši dani, a on će sigurno mislit na nas tamo gori di sad piva sa svojin nebeskin ticama.

21

SINJSKE NOVINE vRemePLOv

DOBRI DUHOVI SINJSKE NOVINE

VREMEPLOVVJESNIK CETINSKE KRAJINE OD 15. STUDENOGA 1981.

Ovaj puta smo za vas izdvojili tekst iz gradske rubrike VCK 15.11. 1981.g. U članku pod naslovom „Jedno pitanje-četiri odgovora“ sugrađani, četvoro njih, odgovaraju na pitanje koji problem u gradu im najviše smeta i što bi željeli da se najprije riješi.

tema SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE tema

22

Piše: Vito PeRIĆ

„Šta će on govorit, on je težak, nema on pojma šta su arambaši, šta je Junak, šta je Alka, šta je pijaca, šta su krnjevali, šta je ovo, šta je ono, di su Kvartiri, di je Palacina, di je stala šjora ova ili šjora ona.“ „Vidi ovi varošana, ćoškara, samo stoje na pijaci, ništa ne rade, nabivali bi guzice mukte, samo mudruju…“. Eto tako bi otprilike komentirali jedni druge vječiti rivali našeg grada i okolice, pače cijelog kraja, „varošani“ i „težaci“. Izabrali smo ovu temu jer nam se učinilo zgodnim malo istražiti sa više aspekata što se zapravo krije u cijeloj priči o rivalstvu dvije društvene skupine. Po nekakvoj logici ili prema sociološkim kriterijima ovo bi se dalo lako objasniti. Naime, varošani bi trebali biti onaj urbani dio a težaci onaj ruralni. To bi bilo jednostavno za objasniti s geografskog stajališta i time bi priča završila da nije onog drugog, mi ćemo ga ovdje nazvati kulturološkog aspekta. Varošani su napredniji, pismeniji, obrazovaniji, prije su prihvatili blagodati civilizacije kao što su namještaj u kućama, kućne biblioteke, tehnološka pomagala u domaćinstvima, bogatiji društveni život, uključivanje u razne udruge, drugačiju vrsta glazbe, drugačiju vrstu hrane i načina spravljanja hrane, profinjenije obrede prilikom konzumiranja hrane, drugačije interese, češće borave u velikim gradovima radi studiranja, posla ili turistički. To bi mogla biti jedna varijanta objašnjenja s kulturološkog aspekta. S druge strane težaci su po tim uvriježenim „varoškim“ stavovima upravo suprotni od svega navedenog. No, eto odmah problema. I u „težaka“ ima lijepih i urednih (i izvana i iznutra) kuća, i u njih se postavlja stol sa tavajom, i oni znaju skuhati probrana jela, i oni imaju knjige i računala u kućama, i oni studiraju u gradovima te ljetuju na moru, i oni znaju biti uspješni u umjetnosti, gospodarstvu i drugim djelatnostima. Pa u čemu je onda kvaka. Mi, naravno nećemo dati konačni odgovor na ovo krucijalno pitanje, niti nam je namjera razriješiti Gordijev čvor, ali pokušati ćemo podastrijeti podatke i činjenice koristeći se pisanom građom, povijesnom i sociološkom, te kroz mišljenja javnih djelatnika i običnih građana bar malo „otopliti“ ovu temu. Naravno, odmah napominjemo da nam je objektivnost, a nikako subjektivnost, na prvom mjestu. Jer u konačnici i varošani su nekada bili težaci, kao što su težaci nekada bili varošani pa se ne želimo opredjeljivati niti navijački obraditi temu.

Povijest – formiranje varoša

Profesor Martin Vrgoč u svojoj knjizi Sinj pregled

povijesti piše da se za vrijeme mletačke uprave koja je potrajala sve do 1797.g. formiraju prepoznatljivi obrisi Sinjske varoši. „Razvojni tijek odredili su vojnički značaj Sinja, tranzitna trgovina i veleposjed te djelatnost sinjskih franjevaca. Iz katastarske knjige koju su 1780.g. dali napraviti franjevci vidljiv je grad-tvrđava Sinj s crkvom sv. Mihovila okruženom kućama i vojničkim zgradama. Tvrđavu je 28. studenog 1769. oštetio potres pa se stanovnici i vojska postupno spuštaju u Sinjski podvaroš (naselje ispod grada-tvrđave) ili varoš koja se počinje nazivati Sinj:“ Tako je zabilježio profesor Vrgoč. On dalje navodi kako je središte Sinja, duhovno i fizičko, bila i ostala crkva sv. Marije (Čudotvorne Gospe Sinjske). Najzaslužniji za gradnju crkve bio je fra Pavao Vučković. On je 1698. Sklopio ugovor s Ignacijem Macanovićem iz Trogira, a nacrt Macanovićeve crkve, kako navodi prof. Vrgoč, je poznat iz crteža inženjera antonija Benonija iz 1708. godine. Radove je izveo Andrija Ruspini. Gradnja je započela 1699., a crkva je dovršena 1714. Gradnjom crkve podno Kamička naznačena je današnja jezgra Sinja s trgom i ulicama u smjeru Vrlike, Livna i Splita između četiri mosta: Krolin most preko Gorućice, most prema Kuli, Baljkov most i Lumbinov most. Fontana na trgu je podignuta 1745.g. Prvi sinjski bilježnik Ivan Surić svrstao je 1782. u Podvaroš prostor oko Odrine, Gorućice, ali i kuće Tomaševića i Vučkovića te one Miloševića Arnauta. Mletačka utvrda Kamičak koja zajedno s kvartirom (vojarnom za konjicu) čini jedan od simbola urbanog Sinja, sagrađena je 1718. Nova vojarna na Petrovcu (današnji Alkarski dvori) sagrađena je 1760., a na Kamičku je sagrađena jednokatna zgrada za časnike pješaštva (Palacina). Vojničkih zgrada bilo je i na drugim mjestima (Štalija, Han…). To su bili začeci arhitektonskog formiranja urbane jezgre grada. Dalje kroz stoljeća grad se širio na sve strane. Prema bregovitim dijelovima i prema polju. Danas Sinj (prema zadnjem popisu stanovništva) broji oko 12.000 stanovnika u samom gradu (MO Sinj ili jezgra) a ukupno oko 24.000 stanovnika (svih 14 mjesnih odbora od kojih su najudaljeniji od središta Zelovo, Gljev…). Ovaj kratki uvod o nastanku i širenju Sinja do onog kakvog ga danas znamo je također važan u razumijevanju teme koju obrađujemo. Naime umniji ljudi koji su se bavili ovim sociološkim fenomenom ako to nije pretenciozno tako nazvati (ruralni-urbani, Splićani-Vlaji, ili općenito niz drugih primjera koji su pokazivali animozitete među različitim društvenim skupinama) često su isticali da je između ostalog do takvih sukoba dolazilo upravo i zbog suprotstavljenih načina življenja i običaja ponašanja. Predrag Matvejević je u Mediteranskom

„VAROŠANI“ I „teŽACI“, MIt ILI StVARNOStŠto se krije iza ova dva naziva kojima se često koristimo u Sinju kako bi označili ili opisali geografsko podrijetlo, kulturološku poziciju i običaje određenih dijelova društvene zajednice u našem kraju


23

„VAROŠANI“ I „teŽACI“, MIt ILI StVARNOStbrevijaru obradio ovu temu na primjeru mediteranskih gradova koji su se zahvaljujući geografskom položaju, potom materijalnom razvoju, trgovini, institucijama, društvenom životu, kontaktu sa svijetom preko morskih putova stvarali svoj način života, a s druge strane oni koji su dolazili „iza brda“ iz kontinentalnih i nerazvijenih krajeva, teško su se uklapali u takve društvene kanone pa su čak i pružali otpor.

Kad seljak postane građanin a građanin malograđanin

Uopće, glupo bi bilo raspravljati o ovoj temi na način da se istražuje čistunstvo ili broje krvna zrnca u smislu tko je u gradu bio prvi, a tko je došao poslije. Kada bi se kopalo po povijesnoj građi otkrili bi niz zanimljivih podataka koje govore upravo suprotno. Tako bi prema nekim od najstarijih katastarskih mapa ili vlasničkih karata Sinja utvrdilo da su neke obitelji koje su sada na selu imale u samom srcu grada zemlje i posjede, te kuće i gospodarske objekte (primjerice Labrovići). No, vjerojatno iz ekonomskih razloga takvi su odselili van Sinja jer su se odlučili baviti poljoprivredom ili stočarstvom. Također, neke od starih varoških obitelji su i same došle sa sela, pa su zahvaljujući spretnosti, umijeću trgovanja ili drugim načinima došli u posjed zemalja, dobro zarađivali. Priličan broj tzv. varoških obitelji nije čak ni iz Hrvatske. Talijanski trgovci, švicarski zanatlije, mađarski vojnici, bosanski trgovci, svi oni su iz svojih razloga došli i ostali u Sinju. No, svaka od tih obitelji je sa sobom donijela i djelić svoje kulture, običaja i načina življenja koji su se udomaćili u gradu i postali dio općeprihvaćene gradske kulture. Također i dio sada uglednih obitelji iz varoša, što bi se reklo od kolina vuče porijeklo iz okolnih sela (Bitelić, Lučane, Čitluk, Tijarica, i druga sela). Zanimljiv je i podatak da je kroz stoljeća manji broj gradonačelnika Sinja bio iz grada, a veći iz okolice, odnosno porijeklom iz ruralnih sredina. Ali u gradu je postojala određena regula, stil suživota prije svega zahvaljujući tome što je grad bio gospodarsko, administrativno i kulturno središte kraja. U gradu je vladao i drugačiji komunalni red nego u ruralnim sredinama. U gradu je bio raznovrsniji društveni život, način zabave je bio suprotan od one na selu, i sve to je uvjetovalo da se i stanovnici grada drugačije ponašaju od onih iz okolice.

Varoški težaci

Treba praviti razliku između građanskog načina života (jer prema mnogima koji su obrađivali ovu temu građanstvo je stanje duha, a ne materijalno) i malograđanskog stila.Kako je rekao jedan promatrač društvenih gibanja na ovim prostorima „građani se drže građanima, ali ne drže se građanskog načina života.“ Božo Majstorović, bivši ravnatelj Galerije umjetnina u Splitu i sam dio tog, kako ga u Splitu vole nazivati „vlaškog miljea“ kaže kako je rasprava o vlajima i bodulima ili u našem slučaju o težacima i varošanima dio folklora pristojne i uređene sredine. „To se svodi na pseudosociološke, antropološke i politološke rasprave koje je najbolje označiti kao naklapanja. Dijeliti nekoga po porijeklu nije

gradski niti građanski.“ Dakle, možemo zaključiti da taj isforsirani antagonizam, odnosno dijeljenje na „naše i vaše“ zbog drugačijih običaja ili načina života, nije baš najpreciznije definiran. Često se događa da došljaci imaju dobru asimilacijsku sposobnost pa slijedom toga i brže napreduju i stvaraju bolje pozicije u društvu od domaćih. S druge strane u Sinju ( a tako je i u drugim mjestima) vlada specifičan humor koji katkad može biti prožet neopravdanim osjećajem više vrijednosti što dovodi do sukoba i nerazumijevanja između starosjedilaca i dođoša ili onih koji nisu iz grada. Ali, treba kazati da građani i sami nekada ne prihvaćaju pravila i tradiciju gradskog načina življenja, primjerice ne konzumiraju kulturne sadržaje, ne sudjeluju dovoljno aktivno u radu civilnih udruga, nisu aktivni u pokretanju društveno korisnih akcija. Takve bi mogli u duhovitom sinjskom stilu nazvati „varoški težaci“. Oni koji ističu porijeklo i turaju ga pod nos onima koji su došli s njive ili s brda, zaboravljaju da su ne tako davno i oni u nekoj drugoj ili trećoj generaciji s istih lokacija došli u grad. Grad je živo biće i utječe na ponašanje građana. Ako volimo svoj grad i prema njemu se odnosimo kao da je dio obitelji, tako ćemo voljeti i ljude, graditi dobre odnose, zanemariti razlike, sve u svrhu kvalitetnijeg zajedničkog života.


24

Piše: Božena ROMAC

ja san znala da će mene kad – tad zapast ova tema. Kad me Vito zovnio na razgovor o novom broju novina u svoju kancelariju, odma san znala da će puknit neku temu koja nije laka. Ali, da će me uvalit u ovo nije mi bilo ni na kraj pameti. Kad mi je reka da ćemo pisat o Varošanin i Težacin skoro da mi nije kap pala. A moj Vito diš o tome, svit će poludit. Sve teme u ovom gradu moš otvorit - moš pisat o lokalnin političarin, govorit ko je koga zaposlio, čiji je did bio ustaša, a čiji partizan, ko od čega boluje, ko je privario ženu, ko vara muža, ko je sinoć bio s kin i ko je koga namagarčio. Možeš čak i pisat o tome ko je i kako dobio koncesiju za radove, zašto Mara nije dala da priko njene zemlje kopaju kanalizaciju, zašto su Ivi asfaltirali put do kočaka, zašto su se i kako prominili oni kojima smo dali vlast u ruke, pa čak i o tome da još uvik ima onih žena koje kad zatrudne kažu da su uz vitar pišale. Ali, ne možeš pisat o Varošanin i Težacin! Međutim, ovoga puta Vito je bio nemilosrdan i neumoljiv i eto, sad ću pisat o najvećem tabuu u gradu – o Varošanin i Težacin. Prije dvadesetak godina u Sinju se točno znalo di je kome misto. Varošani su bili na Pijaci, ispod crkve i kod apoteke, a mišancija, kako ih je nazvala jedna moja prija, u Glavičkoj ulici. Varošani su znali reć da oni drže do svega. U kućama se spremala spiza po protokolu, a to van je kad uzmete knjigu Ante Hrste ‘Sinjska kuharica’ i pročitate šta se u koji dan jide. Napomenit ću da i danas ima Varošana koji se toga drže. Na stolu je svaki dan tavaja, jide se iz dubokog i plitkog pijata, a važno je i kako neko drži pinjur i nož u ruci. Juha se ne srče!S druge strane, u seoskin kućama se nije držalo do toga, a to je ljudi moji i za razumit, jer tada su ljudi na selu obrađivali zemlju i držali blago, pa nisu stigli razmišljat o tome kako će postavljat stol. Važno je bilo da se pojide i amo dalje na posao. Ipak, ako upitate Varošanina koja mu je spiza najdraža, reć će van pršut, panceta, sir, domaće mliko itd... A to će van reć i čovik Težak pa o tome rasprave nema.Ja mislin da je ovde stvar bila u finesama. Sinjani su se uvik držali ka gurmani, pa su tako spremali arambaše, tingul, tice, njoke i drugu spizu za koju oš - neš triba i vrimena. A seljaci su odgajani na puri i panceti, ali i na pršutu, pulestrima i domaćoj teletini. Budimo i iskreni pa kažimo da je selo uvik ranilo grad. E sad, ovde nije stvar u spizi nego ko je kako sprema. A Sinjani su se uvik dičili svojin kulinarskin umjećen. Paradoks je kako muški u Sinju, a i u okolici, nikad neće

priznat da znaju kuvat jer je to ženski posa. A onda kad dođe ekipa, na stolu se nađu same delicije od muških majstora kužine i ne priča se o tome čija žena bolje kuva, nego ko je od njih (muških) bolje spremio arambaše, tripice, gulaš ili divljač. Težaci se nisu puno mučili oko knjige. Samo su oni provićurni mogli studirat i za njih bi se našlo para, dok je Varošanin nastavak školovanja iza srednje škole bila normalna stvar. Ispričat ću Van i priču o tinelima. Tinel su najprije imale gospodske obitelji. Bila je to uglavnom jedna prostorija u kući u kojoj su se nalazili kredenca, šemize, stol, katrige, kauč i fotelja. Tinel je starin gradskin obiteljima bilo misto di su se primali gosti. Na selu dugo vrimena nije bilo tinela, ali onda kad su došli do malo novaca tili su imat sobu za goste. U puno slučajeva za tinel se uzimala jedna dičija soba, a dica su se stiskala za spavanje po preostalim prostorijama kuće. Moran naglasit da je po tin kaučin i po ciloj sobi moralo bit sve vezeno i pleteno i da se u tu prostoriju baš i nije ulazilo. Pogotovo ne dica. Ta soba je služila, ka, da se vidi koliko si imućan. Kod Varošana su se u kredencan, osim staklarije koja je bila od kristala, rakije i likera, držale i knjige, a ljudi na selu nisu baš imali vrimena knjige čitat, pa ih u početku u njihovin tinelin nije ni bilo. Međutim, došli su novi regali i u njima je bilo predviđeno misto za knjige pa su ljudi sa sela morali popunit i taj dio. I o tome van moran ispričat jednu zanimljivu priču, kad je žena sa sela došla u grad kupit knjige za tinel.Došla van ona u knjižaru i pita trgovca :’Dajte mi malo knjiga.’ Trgovac je upita: ‘Kakve van knjige tribaju, ženo moja, nisu sve iste?’ A žena na to odgovori:’Sinko moj, meni je svaka ista, meni samo triba dva metra knjiga za napunit regal.’I tako je tinel posta nešto zajedničko u seoskin i gradskim domaćinstvima, te je bio stvar prestiža. U njega su dolazili samo probrani gosti, pa ljudi kažu da bi se osjećali ka kraljevi kad bi ih neko pozva u tinel i da se to definitivno ne može mirit s našin dnevnin boravkon. Varošani i Težaci različito su i govorili, a govore i danas. U Sinju se za ljude sa sela kaže da imaju težački naglasak i ako malo bolje poslušate, čut ćete razliku.

O VAROŠANIMA I teŽACIMA LeŽeRNO, OtVOReNO, VRCKAVO I DUHOVItO IZ PeRA BOŽeNe ROMACKako varoško/težačko dite promišlja „po sinjski“ najveću misteriju i tabu temu našeg grada


25

Žarko Romac, varošanin, dite s pijace, pokretač krnjevalske udruge, glazbenik, bazenaš, maligan, ćoškar, jedan od simbola varoške kulture….„nekad je taj navodni antagonizam između varošana i težaka bio opravdan, a danas se, zahvaljujući tehnologijama i drugačijem standardu života ta granica briše. Sad je čak paradoksalno da težaci više borave na pijaci nego varošani. Doduše, varošanima su nestala kultna mjesta okupljanja, neke gostione i kafići, pa sad traže neka druga mjesta. Svijet iz okolice češće dolazi u grad upravo zbog toga što danas svatko ima auto pa nije problem kao prije. Sjećam se u našoj mladosti kada su bili plesnjaci koji su trajali do 22,30 vikendom uvečer, negdje 15 minuta do deset sala bi bila puna, a iza deset ostalo bi samo nekoliko ljudi iz grada jer su oni iz okolice žurili na zadnji autobus-tarabasu. Izdaleka se ćutio taj antagonizam, uvik je bilo podbadanja na pijaci. Oni su imali možda nekakav kompleks, ali često puta mi nismo o tome razmišljali, nekako smo bili više okrenuti Splitu jer je to bio grad događanja. S druge strane Splićani su nas doživljavali Vlajima, tak oda je antagonizama bilo na sve strane. Ali moram reći da mi nismo iskazivali toliki animozitet prema njima. Ta naša zajebancija bila je onako vrckava i s duhom, a tko nije razumio to mi nismo krivi. I način život u gradu se razlikovao od onog na selu. Drugačiji susjedski odnosi, jer smo mi živili „utisno“ kako bi se reklo pa se morao poštivati susjed i držati do nekog kućnog reda i mira. U gradu se znala ura od odmora od 1 do 5 popodne i nije bilo arlauka i galame. Puno građana je radilo u javnim službama pa nam je i to bila prednost,

što danas nije slučaj. I Alka je nekako bila „gradskija“ nego sada i tako niz stvari. Zatim tu valja spomenuti i razlike u spremanju spize. U njih sarme, što ako je prava sarma treba poštivati, a u nas arambaši. Samo u Sinju se rade arambaši na originalan način, a okolo su surogati. Sinj je imao prednost jer je bio grad vojske, obrtnika, činovnika, profesora i ljudi koji su obilazili svijet. Pa su se tako miješale i kuhinje i kulture, puno toga nam je bilo dostupnije. Imali smo i gospodu, primjerice Tripaliće koji su imali za ono doba visoke urbane standarde. U njihovoj kući se govorilo talijanski kako sluge ne bi doznale obiteljske tajne i spletke. S druge strane bili su varoški proleteri koji su opet imali svoj stil života, ali svakako građanski. Sinj je bio i sada je kulturno središte ovog kraja i normalno je da se brže usvajao urbani način života. Po mom sudu grad čine regule ponašanja i prema susjedu i prema ostalim sugrađanima te prema okolini. U nas nema skidanja glave za među, naravno ima i tu ljubomore i pakosti, ali mislim da nije toliko izraženo. No, dobro je da nestaje tog antagonizma, jer svi smo isti, razlike se zahvaljujući suvremenom načinu života brišu. I na kraju ističem da prije svega treba cijeniti čovjeka, a za svoje ponašanje i navike svako odgovara sam.“

A Varošani vam imaju ono ‘meko ć’, nikad ne upotrebljavaju č. Reć’ će maćka, ćevap itd., a različito će i izgovarat neke druge riči. Tako će Varošani reć frigat, hrpa, mahune, dok će ljudi sa sela iste riči izgovarat vrigat,’rpa, ma’une. Onda će van Varošani više upotrebljavat talijanizme, dok ćete na selu čut više germanizme i turcizme. I sad kod tih jezičnih razlika često dolazi do netrpeljivosti, jer sad sve više ljudi mekše govori pa in se voli reć da su se pogospodili, pogotovo onima koji žive u Sinju.Vi svi znate da se za Varošane drži da su škrti, pa ima ona priča da se ni Židovi nisu mogli zadržat u Sinju, jer kad je Židov na peškariji ‘tio kupit jedno jaje, onda mu ga je Varošanin stavio na vagu.Težaci se uvik znaju podsmijavat Varošanima kako ćoškare na Pijaci, drže ruke u džepin i mudruju. Varošani se znaju rugat Težacin kako se oblače i kakav naglasak imaju.A najveći problem u ovom gradu je odaklen su ti ćaća i mater i kako se ti deklariraš. Ta pitanja došla su u novije vrime na tapet jer se puno ljudi doselilo u grad sa sela. Moran kazat, i oni koji se deklariraju ka Sinjani nisu nužno Varošani, jer se zna da su varoške obitelji uvik bile

smištene između četri mosta i tako će ostat. Ja san često debatirala sa mojin kolegon na poslu jer smo po tom pitanju imali puno različito mišljenje. On je drža da se nemaju šta predstavljat Sinjanima oni čija pokoljenja do devetog kolina nisu rođena u Sinju, dok san ja držala priču da svi ljudi koji su se rodili i žive u Sinju, a prihvatili su gradski način života, mogu bit Sinjani. Njemu je to, a i nekin drugin, strašno smetalo pa bi te rasprave uvik završavale svađon i njegovon konstatacijon kako mu se dite, iako živi već 20 godina u Sinju, neće deklarirat ko Sinjanin. Živi bili pa vidili!!!Ka šta seljak neće dozvolit da mu njivu kroji Varošanin, tako ni Varošanin neće dozvolit da mu iko dira u Gospu, Alku, Pijacu, Alkara i Junaka. Svi ljudi koji su rođeni i žive u Sinju, a prihvatili su gradski način života, su Sinjani. Teško da mogu naći izraz za ljude koji po 30-tak godina žive i rade u Sinju, a znaju još uvik reć:’Sinju grade pod Kamičkom smrade’.Sinj i Sinjane ne čini stupanj naobrazbe, ni odjelo, a ni naglasak kojim govore, nego ih čini način života i ljubav prema svakoj kali, svakom kvartu i ono najvažnije, prema svakom čoviku u Sinju.


26

Piše: Zlatko Gall

Zapravo samo jedan su koračić daleko od rasizma, šovinizma, ksenofobije... Čak i u lokalnim sredinama. Ili, da se ispravim, posebno u njima. Sinj nije nikakva iznimka. Jer, baš kao što i danas Splićani „od kolina“ smatraju „vlaškim sumnjivcem“ svakoga čiji preci nisu bili ukopani na starom sustipanskom groblju, Imoćani sa sumnjom gledaju na „došljake“ iz doline a „zagrepčanci“ prezrivo frkću na okupatore iz pasivnih krajeva koji svake jeseni naviru u grad i, za razliku od Lassie se nikad više ne vraćaju kući, i Sinjani imaju svoju socijalnu topografiju s „urbanim“ Varošanima i „ruralnim“ Težacima. Nije baš da nije bilo (ili da još ponegdje nema) razlike između žitelja-starosjedioca grada iz zone „u četiri mosta“ te, stanovnika niti na puškomet, udaljenih sela. Naime, baš kao i mnogi dalmatinski gradovi u zaleđu poput Imotskog, Drniša, Knina, Skradina, i Sinj je imao svoje strogo definirano urbano jezgro i svoju „periferiju“. Oni prvi, sa salonima-tinelima, pijaninima, kućnim bibliotekama i spizom koja je podjednako baštinila lokalnu tradiciju i zrcalila venecijanske ili austrougarske utjecaje, bili su mahom domovi „advokata“, „profešura“ i „dotura“... Točnije rečeno, građanstva koje je jednim uhom uporno osluškivalo što se to događa u bijelome svijetu nastojeći, dakako u skučenim uvjetima hrvatske provincije, barem mali njegov dio utkati u vlastito okruženje i vlastiti svagdan. Za reći pravo provincijskom građanstvu nije bilo lako jer od četrdesetih godina prošlog stoljeća naovamo protiv njega su radili i službena ideologija i život. Nekontrolirane migracije svim su gradovima donijele rast ali i gubitak negdašnjih – činilo se žilavih – građanskih navika i tradicije koje su ponegdje doslovno preko noći bile prebrisane ideološkom krpom. „Novo doba“ nije bilo ništa nježnije jer su „novi građani“ na svoje nove adrese nerijetko donosili svoju kulturološku prtljagu nespojivu s normama građanskog života. Ipak, baš ništa u životu nije jednostavno ili ukalupljivo u formule bez nepoznanica pa tako ni stvarni razlozi „sumraka građanskog“. Uostalom, ni „vlaji“, ni „dotepenci“, ni „težaci“ baš kao ni bilo koji „uljezi“ u stara urbana tkiva, ne bi rastakali svoju novu sredinu da se u njoj doista želilo sačuvati građanski duh. Čak i brojnost pridošlica – daleko veća od prirodnog dotoka svježe krvi – ne bi bila nikakav problem da su se vrijednosti građanskog suživota te poštivanja one fine „nematerijalne baštine“ građanskoga, željele sačuvati. A one nisu samo u tradicijskim receptima za luganige i arambaše ili u osebujnom „građanskom“ govoru povijesne jezgre „u četiri mosta“, već prvenstveno u prepoznavanju vrijednosti zajedničkog života i zajedničkog (gradskog) dobra koje – ako i nije „privatno“ – nije ničije već svačije. U tom grmu leži zec kojeg se – baš kao ni mitskog „vlaja“ iz splitskog urbano-rasističkog vica – ne smije „ubiti“. Jer, dragi moji, grad i građane naime ne čine ni „kolino“ ni „krvna zrnca“, ni mjesto rođenja ni grobovi predaka već samo mjera građanskog koja jeste ili nije u nama.

Stereotipi i generalizacije su vraška stvar


27

P O Z I v POZIVAMO SVE KORISNIKE/VLASNIKE GROBNIH MJESTA (GROBOVA I GROBNICA) NA GROBLJU SV. FRANE U SINJU KOJI DO SADA NISU EVIDENTIRANI U GROBNOM OČEVIDNIKU UPRAVE GROBLJA KAO I EVIDENTIRANE KORISNIKE GROBNIH MJETA RADI PRIJAVLJIVANJA EVENTUALNIH PROMJENA PODATAKA UPISANIH U GROBNI OČEVIDNIK DA SE DO 31.12. 2011.G. U VReMeNU OD 8,00 DO 12,00 SAtI SVAKIM RADNIM DANOM OD PONeDJeLJKA DO PetKA JAVe U ODJeL GRADSKIH GROBLJA I POGReBNOG SeRVISA NA GRADSKOM GROBLJU SV. FRANe U SINJU (teL. 821-707).

PRIJAVE SU POTREBNE RADI USTROJAVANJA I AŽURIRANJA GROBNOG OČEVIDNIKA TEMELJEM ČL. 16 ZAKONA O GROBLJIMA (NN 19/98) I ČL. 3 PRAVILNIKA O VOĐENJU GROBNOG OČEVIDNIKA I REGISTRA UMRLIH OSOBA (NN 143/98).

UPOZORAVAJU SE NEPRIJAVLJENI KORISNICI/VLASNICI GROBNIH MJESTA DA SE TEMELJEM ČL. 14 ZAKONA O GROBLJIMA GROBNO MJESTO ZA KOJE GROBNA NAKNADA NIJE PLAĆENA DESET GODINA SMATRA NAPUŠTENIM I MOŽE SE PONOVO DODIJELITI DRUGIM KORISNICIMA.

KORISNICI /VLASNICI tReBAJU PRILIKOM PRIJAVe U ODJeL GRADSKIH GROBLJA I POGReBNOG SeRVISA PReDOČItI OIB I BROJ GROBNOG MJeStA

VODOVOD I ČIStOĆA SINJ D.O.O.

UPRava GROBLja

PLAĆENI OGLAS

Siniša Labrović, umjetnik i urbani “težak” koji je iša u varoše u škole i sad živi u Zagrebu, pače najvećem varošu u Hrvata na zanimljiv način izrazio je svoje viđenje odnosa varošana i težaka.

(Ne) volim te, (Ne) razumijem seVarošani i težaci? Kao nule i jedinice u binarnom kodu. Samo dvije informacije, 0 i 1, a oko njih je sazdana osnova današnje informatike i elektronike. U čistom stanju, ako su „same na svijetu“, njihov je identitet samo negativan. Jer što je 0 ako nije tek ne-1. I obrnuto, često 1 nije puno više od ne-0. Njihovo sparivanje daje bogatstvo i razliku pa 2, 3, 4, i tako dalje, a u binarnom kodu oni su izraženi kao 10, 11 i 100, mogu poći dalje od ne-identiteta. (Meni najdraži dio onaj je „i tako dalje“. A on, ako i može biti prenesen kao informacija binarnim kodom, kontrainformatorskoga je duha jer naginje metafori. Srž metafore je opet ono neizrecivo, izrecivo šutnjom, za čovjeka najnapornijom radnjom. Kad informacija pobjedi metaforu, možda ćemo postati svemoćni, stopiti se s istinom, ali to će biti kraj ljudskosti, dakle, i varošana i težaka.) No da se vratim binarnom kodu koji mi nadaje jednu pouku: bilo što što jeste ne može i nije čisti identitet (osim

Boga, nadam se), nego je uvijek i nužno i nešto drugo, osim ako ne želi biti jedino ono „ne-nešto“. Čisti „težak“ samo je „ ne-varošanin“, a stopostotni „varošanin“ tek je „ne-težak“. Dakle, premda tvorbeno nužni, a nužda ne podrazumijeva uvijek čast i ljepotu, odnos je ono što gradi 2, 3, 4, pa čak i ono „i tako dalje“. Odnos je, a ne (ne-)identitet ono najvažnije. Kamen je čvrst, i drvo također, ali tek njihov odnos krov gradi. Tipke na klaviru, i crne i bijele, skladne su, ali se svirka čuje tek kad stupe u odnos. Do graditelja je da krov bude uspravan, a do svirača da svirka bude glazba. Kod „varošana“ i „težaka“, ma tko oni bili, kauboji i indijanci, crnci i bijelci, srbi i hrvati, muškarci i žene, bogati i siromašni, pobjednici i gubitnici, zanimljivost je u činjenici da su upravo oni istodobno graditelji i svirači, ali i kamen i drvo i tipke. U istom tijelu majstori i alati/sredstva. Valjda zato počesto krov se sruši, a svirka koja se čuje nije glazba, nego rondanje i lupetanje. Da završim ipak nekolikim priznanjima. Krov nikada nisam gradio, i po tome sam ne-težak. Po klaviru sam par puta lupao terorizirajući batiće i žice, ali nikada nisam svirao, pa sam i ne-varošanin. O binarnom kodu nemam pojma, i po tome sam utjelovljeni težak. Ipak sam na tom neznanju sazdao ovaj tekst, licemjerno, i po tome sam fetivi varošanin. No, kaj da vam velim?! Bum preživel!

naŠ SvIt SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE naŠ SvIt

28

Razgovarao: Petar KliškinićFoto: Arhiva Bobe Kneževića

„Rođen sam jednog vrućeg srpanjskog dana 1976. godine u sinjskom rodilištu. Osnovnu školu sam pohađao na alkarskom trkalištu koja se tada zvala Frano Masnić, i taman u to vrijeme napisao sam i svoju prvu pjesmu koja se zvala Dijete iz epruvete jer sam dan prije gledao neku emisiju o umjetnoj oplodnji. Ne sjećam se točno stihova, ali znam da me je razrednica poslala kod pedagoga,“ počinje nam Bobo priču u svom prepoznatljivom duhovitom tonu. Ističe kako je već tada prepoznao svoje uzore, spomenute u prvoj rečenici ovog teksta, tako da je je odmah otklonio dvojbe čime se želi baviti jednoga dana. „Rocky je uklesan u moje biće. Svaki njegov dio ja sam osjećao, i još uvijek osjećam u sebi. On nikad ne odustaje, i kad bude imao 150 godina on će i dalje udarat. S druge strane, antički junaci su atlete koje sviraju harfu i tako se izražavaju. To je moj bio moj ideal.“ Po završetku srednje škole Bobo odlazi u Zagreb gdje i danas živi i radi. Upisao je Kineziološki fakultet i završio za trenera fitnessa. „ Nije mi Sinj bio premali, nego sam jednostavno htio nešto više. Otišao sam zbog fakulteta, ali i zbog želje da šira publika čuje moju glazbu. Sjećam se, na početku tog zagrebačkog perioda života svirao sam po zaista opskurnim mjestima. Moja prva gaža bila je otvorenje malog Mobile shopa gdje sam izvodio pjesme od Tajči. Kako svi veliki glazbenici imaju svoje umjetničko ime, tako sam se i ja prozvao Divlja svinja iz Sinja.“ Ubrzo stižu prvi nastupi po klubovima, sve veći broj posjetitelja i poklonika njegove glazbe, a 2007. stvara pjesmu radi koje je i danas najviše prepoznatljiv u hrvatskoj javnosti. „Co to maš“ je to ljeto žarila i palila cijelom Hrvatskom. „Istina, to je moj najveći hit i svi me prepoznaju preko te pjesme koja je, nažalost, totalno pogrešno shvaćena i toliko je odjeknula u prijateljskoj Češkoj da je njihova nacionalna televizija danima raspravljala o tome. Sjećam se da joj je čak Miljenko

Jergović posvetio cijelu jednu kolumnu, ali i nakon bezbroj slušanja nitko nije zapravo skužio da se u pjesmi radi o Čehu, a ne o Čehinji koja je zapostavila svoju osobnu higijenu. Inače, posvećena je jednoj studentici šumarstva,“ s osmijehom na licu zaključuje ovu međunarodno zanimljivu temu. Bobo je nedugo nakon toga izdao i svoj prvi album „Bobotomija“, napunio kultnu zagrebačku dvoranu Tvornicu kulture, i zaslužio epitet hrvatskog princa trash glazbe čime se iznimno ponosi. „ Bolje da sam princ nego da sam kralj. Kralj ima obavezu, uspostavlja bilateralne odnose, dok princ samo šeta okolo i zafrkava se.“ Priznaje i kako je činjenica što dolazi iz kraja poznatog po duhovitosti pomogla u pisanju urnbesnih tekstova na koje je teško ostati ravnodušan. „Drvo bez korijena se zove truplo. Svi ti tekstovi, njihova inicijalna kapsula se nalazi u mom Sinju, u mojoj Štaliji. Sinjsko društvo me oblikalo kao osobu. Humor koji se dolje gaji je dosta britak i ja sam ga samo prebacio u taj fonetički dio.“ U rodnom kraju je svirao nekoliko puta. Prvi put na S.A.R.S. festivalu 2008. godine, a zatim dva puta u bivšem caffe baru Ajcoola. Na te koncerte je iznimno ponosan jer, kako kaže, u prva tri reda ti dođu prijatelji i rodbina tako da se totalno opustiš pred svojim ljudima. Uputio je i malu kritiku, to moramo naglasiti, jer Sinj naprosto nema prostora u kojem bi mladi slušali nešto drugačiju glazbu od ovih standardnih „žena, majka i kraljica“. „Dođem dosta rijetko, ali kad sam tu uvijek ne nezaboravno. Uglavnom je to u privatne svrhe jer mi još uvijek rodbina tu živi, ali svejedno jedva čekam novi nastup u svom gradu.“ Bobo trenutno radi kao privatni fitness trener u jednoj teretani na Zagrebačkom velesajmu, priprema novi album i svoj prvi roman nazvan „Čudovište iz fitnessa“. – To je trash horor u kojem glavni lik, Antoan Antonov, susreće se s čudovištem iz teretane. Roman će izaći skupa s novim albumom „Bobdukacija“. Kako je u posljednje vrijeme moderno posvećivati intervjue, tako mi je Bobo na kraju našeg ugodnog razgovora šapnuo da ovaj tekst posvećuje najvećem sinjskom umjetniku Tonću Bandalu. Rispekt!

BOBO KNeŽeVIĆNAŠ ČOVIK U BeLOM ZAGReB GRADU NA PRIVReMeNOM (StALNOM) RADUJoš kao dječak, gutajući filmove kultnog Rockya Balboe i čitajući o antičkim junacima, Bobo Knežević maštao je kako će upravo on napraviti svoju jednu malenu priču koja će odjeknuti prostorima Lijepe naše. Malo hrabrosti i odvažnosti, te jedan veliki hit radi kojeg je protestnu notu uputilo Češko ministarstvo turizma, bili su dovoljni da ovaj 36-godišnji Sinjanin dosegne ono o čemu je sanjao. Danas napuni svaki prostor u kojem svira, uživa u životu i s ponosom se sjeća rodnoga kraja.

naŠ SvIt SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE naŠ SvIt

29

JOŠKO DeLIĆ ZURZI sinjski glazbenik

Piše: Žarko KODŽOMANFoto: Arhiva Joška DELIĆA

Joško Delić-Zurzi cijeli je život posvetio glazbi. Već kao dijete nastupao je na školskim dječjim priredbama, a prvi javni nastup imao je s nepunih 11 godina na natjecanju pjevača amatera „Mikrofon je vaš“ gdje je osvojio prvu nagradu.„Od tog dana želio sam samo pjevati i svirati, a to se i ostvarilo te sam postao profesionalni glazbenik. U 30 godina bavljenja glazbom surađivao sam sa svim sinjskim glazbenicima, a posebno iskustvo stekao sam sa pokojnim Stipom Šarićem od kojeg sam mnogo naučio. S njim sam svirao u hotelima diljem Jadrana. Moj glazbeni opus je širokog spektra, volim sve, od rocka do klasične glazbe,“ priča nam Zurzi. „Tako su zvali dida, ćaću pa i mene. Nadimak je talijanskog porijekla,” pojasnio je Joško svoj nadimak. Najveći glazbeni uspjeh Zurzi je ostvario u poznatoj grupi Anđeli.

Grupa Anđeli, velike nade hrvatske pop glazbe„ Anđeli su osnovani 1990. g. Tada smo počeli raditi na prvoj ploči. Članovi grupe, uz mene, bili su Boris Domazet, Vedran Gavrić i Oliver Mandić – Oki . Ploču smo snimali u splitskom studiju Tomislava Mrduljaša koji je i skladatelj, pisao je pjesme za Severinu, Giuliana, svirao u grupi Tutti Frutti od koje sam i sam imao ponudu za pjevača. Surađivali smo s brojnim glazbenicima. U Zagrebu smo snimili i spotove za pjesme Niknut će iz pepela, Kiša i Sjećanja. Prikazivali se se na HTV-u i lokalnim televizijama. Nastupali smo u elitnim emisijama počevši od prvog izbora za Miss Hrvatske, preko Sedme noći pa do Dore-hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije, bili na Zagrebačkom festivalu 1993., imali četiri nastupa na Melodijama Jadrana od Zdenka Runjića. Foto session za plakat radio nam je priznati fotograf Damir Hoyka. Na ulici su nas znali zaustavljati i tražiti autograme jer smo već postali poznati zahvaljujući TV nastupima tražili autograme. U vrijeme Domovinskog rata kojeg sam i sam bio sudionik kao pripadnik MIO službe (Motrenje i Obavješćivanje op. p.) Anđeli su radili slabijim

intenzitetom,“ prisjeća se Delić koji ne žali što nije napravio još jedan iskorak prema naprijed u svojoj karijeri.

„Nije mi žao što nismo napravili karijeru, život nas je odveo u drugim smjerovima.“„Imali smo sve, kvalitetan materijal, bili smo prepoznatljivi, ali zbog rata život je krenuo drugim smjerom. Ja sam i dalje pjevao, skladao, nastupao na humanitarnim koncertima, a grupa je pala u drugi plan. Ipak, ne žalim za ničim jer mi je na prvom mjestu uvijek bila obitelj i domovina.“„Na humanitarnim koncertima sudjelovao sam sa Anđelima, ali i samostalno. Zaista se sada teško sjetiti svih humanitarnih nastupa ali izdvojit ću mnogobrojne prisege, nastupe za zakladu Ana Rukavina, za potporu generalu Mirku Norcu, za pomoć narodu Haitija koje je bio pogođenim razornim potresom, koncert za Žanu Lelas i Lucijana Ćosića....“

Sinj je grad odličnih glazbenikaDelić je poznat i po pjesmama koje odišu ljubavlju prema Sinju i Cetinskoj krajini.„To su Grade moj i Alkarska i dvije prekrasne pjesme o nebeskoj majci, Gospi Sinjskoj te Zaslavit će sinjska zvona. A za 100. rođendan Hajduka, s obzirom da sam navijač bilih, snimio sam pjesmu Naprid splitski bili koja je na internetu jako slušana. Što se tiče glazbe u Sinju prije i sada, u mojoj mladosti glazba je jako kvalitetna i njom su se bavili talentirani. Nezaboravni su bili plesnjaci na košarkaškom igralištu i u bašti Livno. Poznati su bili Obrtnički i Vatrogasni ples te Junakova plava noć. Kvalitetna glazba je svugdje cijenjena pa tako i u Sinju. Ovdje djeluju odlični glazbenici. Inače, mislim da danas u Hrvatskoj od glazbe mogu živjeti poznati pjevači, ali za amatere je vrlo teško,“ komentirao je Zurzi stanje na glazbenoj sceni. „Radim jedan novi glazbeni projekt, imam mnogo ideja, napisanih pjesama. Neke ću pjevati sam, a neke drugi glazbenici, moji prijatelji. Mogu reći da mi je drago što sam još uvijek u glazbenim vodama, često nastupam na raznim svečanostima, obljetnicama i drugim prigodama,“ rekao je na kraju popularni Zurzi.

„Kvalitetna glazba je svugdje cijenjena pa tako i u Sinju.

PRIČA SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE PRIČA

30

Piše: Jurica PAVIČIĆ

Rođenjem, ja sam pravo dijete s asfalta. Rođen sam u Splitu, odrastao u socijalističkoj višekatnici koju je šezdesetih godina za svoje radnike izgradio kemijski industrijski kolos Jugovinil. Po obiteljskim korijenima, moji su svi stopostotni košer Dalmatinci, i to svi s mora: mater iz splitskog Velog Varoša, očeva mater iz Trogira, a očev otac iz Vrbanja na Hvaru, težačkog sela u kopnu iz kojeg je ponikao renesansni buntovnik Matij Ivanić. Svijet iza prvog reda brda, Sinjska krajina, Zagora, ili ono što u Splitu zovu „Vlaška“ za mene je stoga najveći dio života bio nepoznati svijet. Nisam imao familije na selu, nisam u te prostore nikad odlazio, ono što sam o njemu načuo bio je tek splet šovenskih predrasuda koje je prema „svijetu iza“ gajio stari, grintavi Split. Prolazeći kroz tunel popločan tucanikom na staroj cesti Solin-Klis najveći dio života osjećao sam kao da ulazim u neku drugu zemlju koja nije i ne može biti potpuno moja, koju ne razumijem do kraja i u koju sam upuzao bez pasoša. Pa ipak, s tom zemljom iza prvog reda planina moja je obitelj imala jednu nit veze, a to nije bila ni krv, ni podrijetlo, ni svojta – nego posao. Posao mog oca. Koncem šezdesetih, kad sam ja bio još dijete, moj otac – inženjer kemije Ivo Pavičić – odlučio je napustiti Jugovinil koji je već tada postao ono što će biti do kraja: neposlovni, birokratski mastodont osuđen na cuclanje banaka. U to doba, nekom je u općini Sinj palo napamet da na ledini pokraj Trilja napravi tvornicu plastične galanterije. Bila je to – kako se danas kaže – greenfield investicija – tvornica koja će dobiti ime Cetinka i tijekom idućih desetljeća proizvoditi folije za prehrambenu industriju, zidne tapete, ormariće, kućišta za ručne bombe i još sijaset plastičnih stvari koje su učinile mogućom prvu veliku eru jugoslavenskog potrošačkog društva. Moj otac bio je među prvima koji su u tvornici počeli, i ostao u njoj cijeli preostali radni vijek. Danas to zvuči nestvarno, ali i takva su vremena jednom bila: iz tvornice uz triljsku magistralu tih je godina roba odlazila diljem svijeta, Cetinka je bila sedamdeset postotni konvertibilni izvoznik, njihova prehrambena ambalaža odlazila je u Italiju, folija u Britaniju i Njemačku, slavni C3 ormarići putovali su čak u Kinu.

Šleperi i šleperi robe tih su se godina punili u triljskom skladištu i nosili ono što je sinjska industrija proizvela u Vels, u Milano, u Leipzig i Bremen. Treba i to pamtiti, jednom je i to bilo, da se u tim danas praznim i polupanim halama pravilo nešto što su i najzahtjevniji kupovali. Da to bude tako, bio je posao mog oca. Bio je kemijski inženjer i dužnost mu je bila smućkati tu plastiku da bude čvrsta, nepoderiva, nekancerogena, žilava, zdrava. Laboratorij je bio njegov svijet, tvornica istinska strast. Njega, kao i sve splitske zaposlenike Cetinke, tvornički je autobus kupio rano, oko pet ujutro ispred kuće. Slijedila bi vožnja sat vremena do tvornice, vožnja tijekom koje bi trudbenici ulovili još malo sna, a moj stari – ljubitelj klasične muzike- jedino se žalio što u autobusu baš nikad ne slušaju Mozarta ili Verdija. Splitski radnici imali su zbog dugog puta pravo na sat vremena kraći radni dan, koji su odrađivali svake četvrte, radne subote. Tako je moj otac iz kuće odlazio u pet, vraćao se u tri, kad su stvari bile redovne. Kad nisu bile redovne – recimo, kad bi se u pogon puštao novi kalander ili preša – ostajao bi do debelo u noć. Cetinka je – ako nisam subjektivan – u to doba bila luč moderniteta u zaostalom kraju. Donosila je radna mjesta, donosila znanje. Otvarala je filijale u Vrlici, Tijarici i Zmijavcima, a dio njih otvaran je prinosima gastarbajtera koji su time sebi kupili radna mjesta: koliko znam, nikom od njih to nije priznato u privatizaciji. Cetinka i cetinska krajina živjele su u zanimljivoj i neobičnoj simbiozi. Pomagala je jedna drugu, ali i druga prvu: sjećam se kako mi je otac pričao da katkad ne bi uvijek bilo novca za plaće. Kako u to vrijeme nije bilo moguće da plaća na sjedne točno na dan (bilo bi to kao da ujutro ne iziđe sunce, posve nezamislivo), ljudi Cetinke otišli bi kod slavnog i imućnog krčmara Jaše koji bi im pozajmio za par dana, a oni bi mu koji dan potom vratili od slijedeće uplate. Moj otac čudio se Sinjanima, a koliko znam i oni njemu. Njima je bio neobičan inženjer koji ne pije alkohol i vozi 20 godina stari Renault 8, on se pak čudio živopisnom, neobuzdanom svijetu cetinske krajine, radnicima koji su znali koji put pod opasne rotore dolaziti pripiti, ali i lokalnim animozitetima (s čuđenjem je pričao kako Triljani Sinjane zovu „kopilad varoška“). Ipak, strašno je volio Cetinku i krajinu, a tvornica je bila doslovce njegov život. Koji bih put kao dijete otišao s

Književnik, filmski kritičar, kolumnist, dobitnik niza nagrada i priznanja, britko pero dalmatinske i hrvatske današnjice, Jurica Pavičić darovao nam je jednu priču, doduše ne o Sinju nego o trilju. Pročitajte i otkrijte zašto je izbor pao na trilj.

tRILj

PRIČA SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE PRIČA

31

njim na jedan radni dan u „fabriku“ (samo je tako zvao), i mislim da ga nigdje drugdje nisam vidio sretnijeg. Kad je stigla ‘90, moj je otac vjerovao da za jednu poslovnu, izvozničku, europsku firmu dolazi dobra budućnost. Jednog dana, negdje u ljeto ‘90, došao je doma i sa nevjericom rekao „zamisli one hadezeovce, koje lude. Oni misle da će sad oni šefovat fabrikom kako je prije šefovao komitet. Kako su naivni!“ Pokazalo se da nisu oni bili naivni, nego on. Cetinkom su doista počeli šefovati oktroirani HDZ-ovi kadrovi koji su lopovlukom, nestručnošću i smicalicama fabriku otjerali u propast. Moj otac neko se vrijeme tome pokušao opirati, zakratko se aktivirao kao mali dioničar, a onda je odustao i dvije godine prije roka otišao u prijevremenu penziju. U tom odurnom novom svijetu koji nije poštovao znanje i proizvodnju nije za njega bilo mjesta. „Oni su uništili tvornicu da bi je sveli na svoju mjeru, da bude tako mala da s njom budu u stanju upravljati“ govorio je u vrijeme kad je Cetinka spala na četvrtinu zaposlenih. Uskoro, i ta četvrtina je zbrisana, a od tvornice nije ostalo ništa. Iako moj otac nikad nije bio u partiji, potkraj života promijenio je uvjerenja i postao gorljivi nostalgičar. Doba socijalizma i Tita pamtio je po onom što je njemu bilo važno: kao doba kad su rad i stvaranje bili ispred svega. Zemlja i sustav kojoj ne trebaju tvornice nisu bili zemlja i sustav koji je mogao voljeti. Gorak, odbijao je odlaziti na obljetnice i svečanosti. Mislim da nakon umirovljenja nije ni kročio u staru halu uz cestu Sinj – Aržano. Zato su ga stari suradnici često pohodili, dolazili bi ga obići, donijeli bi mu bocu vina ili neku sitnicu. Ne bi mnogo pričali, samo bi sjedili i šutjeli, i pamtili prošlost.Moj otac umro je na Gospu od Karmena 2009., jednog vrelog srpnja, od srčanog udara. Nekoliko tjedana poslije, u novinama sam pročitao da je i zadnji relikt relikta Cetinke definitivno otišao u stečaj. U stare hale uselio je SMS, da bi i sam kao po nekom prokletstvu završio propašću, žrtvovan kao pijun u velikoj korporacijskoj kombinaciji Podravke, Fime i tko zna koga još. Ne znam što je sad sa halama – ali vjerujem da stoje, prazne, polupanih stakala, kao tolike slične diljem Zagore, od Kistanja do Tijarice, od Sinja do Imotskog. Stoje tako, kao memento jednog vremena kad se Zagori nisu udvarali kao „hrvatskoj Provansi“, nego su od nje pravili hrvatski Ruhr. Takvo je bilo vrijeme mog oca, i takva je bila njegova Cetinska krajina, krajina modrih trliša, rumenih zora i rada.

KULtURa SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE KULtURa

32

Piše: Klaudija KRAJINA

Foto: Arhiv Sinjskih novina

Projekt objedinjavanja tri muzeja, Arheološke zbirke Franjevačkog samostana, Alkarskog muzeja i Muzeja Cetinske krajine u jedinstveni muzej najavljen je u sklopu obilježavanja 300 –te godišnjice Alke. Gradonačelnik Ivica Glavan i gvardijan fra Bože Vuleta potpisali su ugovor o zamjeni nekretnina između Grada Sinja i Franjevačkog samostana Čudotvorne Gospe Sinjske. Navedenim ugovorom Grad je ustupio šest neuseljivih stanova Franjevačkom samostanu u zamjenu za zemljište na Alkarskom trkalištu kojeg Grad koristi za parking i ulicu uz zgradu Franjevačke gimnazije. Ugovorom je osiguran prostor za budući jedinstveni muzej koji bi se nalazio na Trgu kralja Tomislava. Kako napreduje najavljeni projekt saznajemo od fra Bože Vulete.

U kojoj fazi je trenutno projekt objedinjavanja muzeja?

Sve zainteresirane strane trebaju donijeti Akt o osnivanju muzeja. Osnivačkim aktom nitko ne gubi prava koja ima na svoje vlasništvo, u ovom slučaju Franjevački samostan, Muzej Cetinske krajine i Viteško alkarsko društvo ukoliko se za to odluči. Osnivača može biti više. Osnivač će biti Županija splitsko dalmatinska, Franjevački Samostan Čudotvorne Gospe Sinjske, Grad Sinj i VAD. Kroz osnivanje sve strane ostvaruju svoje pojedinačne interese, ali se ostvaruje i širi interes za cijelu zajednicu, grad Sinj i cijeli Cetinski kraj. Objedinjavanjem muzeja poboljšava se čitava infrastruktura, zaposlenici, uz već postojeće mogu se zaposliti novi. Imamo zajamčeno stručno održavanje muzeja, zajednički marketing. U tom slučaju muzej dobiva na vrijednosti i svrstao bi se na peto mjesto u Hrvatskoj. Osim toga muzej bi imao atraktivnu lokaciju i pristupačno mjesto uz Crkvu Gospe Sinjske. U Sinju je do sada najviše prisutan vjerski turizam, koji svakim danom sve više raste. Već nekoliko nedjelja zaredom imamo posjete od 20 i više hodočasničkih grupa. Tako bi hodočasnici lakše posjetili muzej kad bi bio neposredno uz crkvena vrata. Objedinjavanje muzeja također daje mogućnost da se ustanova podigne na državnu razinu, što ona i zavrjeđuje. Ova faza najviše ovisi o nama, o našoj ažurnosti i prepoznavanju interesa.

Kako će se projekt financirati?

Osiguravanje sredstava za uređenje muzeja može ići

paralelno s pripremom muzejske građe. Dok se uredi muzejska građa mogu teći radovi na infrastrukturi tj. samoj zgradi muzeja. Uz trenutno stanje u državi ne očekujemo velike investicije, ali najvažnije je započeti. Kad se nešto započne vremenom će uroditi plodovima i dovesti do konačnog cilja.

Da li je moguće projekt financirati iz pretpristupnih fondova europske zajednice?

Postoje mogućnosti financiranja takvih projekata, ali moramo stvoriti preduvjete kako bi dobili sredstva.

Kako bi se zvao novi muzej koji bi objedinio Arheološku zbirku, Alkarski muzeji i Muzej Cetinske krajine?

U imenu se treba zadovoljiti sve zainteresirane strane, to može biti jedan zajednički nazivnik, a u podnaslovu mogu biti imenovani svi suosnivači tj. vlasnici muzejske građe.

PROjeKt OBjeDInjavanja mUZeja


33

Razgovarala: Klaudija KRAJINAFoto: Arhiv zbirke

Kolika je vrijednosti Arheološke zbirke Franjevačkog samostana? Po starini i po vrijednosti zbirka se nalazi na četvrtom mjestu u Hrvatskoj, starije i vrednije zbirke imaju samo gradovi Split, Zadar i Zagreb. Vrijednost zbirci u prvom redu daju takozvani rimski spomenici. Mjesto Čitluk je nekad bilo kolonija rimskog cara Klaudija I. Zvala se Colonia Claudia Aequum, a poslije Solina je bila najveće rimsko naselje na ovom području. Upravo je u Čitluku 1860. počelo prvo iskapanje gdje su nađeni najvredniji eksponati u našoj zbirci, Heraklova glava, desna ruka i dio batine, zatim božica Dijana, donji dio imperatora.

Ti predmeti daju apsolutnu vrijednost ovoj zbirci. U zbirci se također nalaze rimski novčići koji tvore numizmatički dio zbirke. Zatim bi spomenuo vrlo vrijednu kolekciju antičkog stakla. Osim rimskih spomenika arheološka zbirka Franjevačkog samostana posjeduje velik broj predmeta iz pretpovijesnog doba. Ti nam predmeti govore čime su se ljudi iz tog

doba služili, kakvo im je bilo oruđe, oružje. Još bih spomenuo srednjovjekovne kršćanske eksponate. Osim ove zbirke franjevački samostan posjeduje još četiri zbirke, paleontološku, etnografsku, filateliju i numizmatiku.Koji su eksponati po vama najzanimljiviji i najvrjedniji?Cijela je zbirka zanimljiva kao i svaki njeni eksponat. Ipak najvredniji su predmeti iz kolonije Aequum cara Klaudija kao što su Heraklova glava, Božica Dijana i donji dio imperatora. Da li se zbirka čuva u zadovoljavajućim uvjetima?Zbirka ima donekle zadovoljavajuće uvjete ali to je daleko od onoga što ova zbirka zavrjeđuje. To su eksponati vrlo vrijedni koji bi trebali puno veći prostor, puno veću rasvjetu i bolju klimatizaciju. Ova arheološka zbirka je privatna zbirka čiji je vlasnik Franjevački samostan u Sinju. Stoga je financiranje i održavanja ove zbirke ograničeno za razliku od državnih muzeja kojima država pomaže što je i logično. Održavanje ove zbirke financira naša zajednica franjevačka provincija, a tek nešto malo uspijemo sakupiti od ulaznica. Sve je to skromno. Koliko je zbirka posjećena?Što se tiče posjeta jako smo zadovoljni, gotovo smo najposjećeniji muzej u Dalmaciji. Najčešće nam dolaze stranci, uglavnom Englezi, organizirano preko agencije. To su turisti koje su došli nešto naučiti o našoj kulturi. Često nas posjećuju školska djeca sa svojim nastavnicima.Što nam ova zbirka govori o važnosti našeg kraja u prošlosti?Na ovim prostorima je život pronađen prije 6 000 godina, još iz kamenog doba kad su ljudi živjeli u pećinama i služili se onim što su našli u prirodi. Kako je civilizacija napredovalo tako je dolazilo i do promjena na ovom području, zna se da su ovdje živjeli Iliri, Grci, posebno Rimljani te od 7. stoljeća Hrvati.

ARHeOLOŠKA ZBIRKA FRANJeVAČKOG SAMOStANA U SINJU NA ČetVRtOM MJeStU U HRVAtSKOJ PO StARINI I vRIjeDnOStIAko poželite barem nakratko osjetiti dašak starog Rima dovoljno je da posjetite Arheološku zbirku Franjevačkog samostana u Sinju. tamo se među čak 1300 predmeta nalaze rimski spomenici koji vjerno svjedoče o povijesti našeg kraja. O važnosti zbirke te načinu na koji se zbirka čuva razgovarali smo s kustosom fra Mirkom Marićem koji o zbirci brine već 15 godina.


34

Nakon uspješnog pilot projekta Svibanj mjesec filma uz izložbe, te najkvalitetnijeg dijela programa ovogodišnje manifestacije Dani Alke i Velike Gospe (Kulturno ljeto KUS-a) u kojem su nastupile umjetničke zvijezde poput Tamare Obrovac, Stefana Milenkovicha i Edina Karamazova, Kulturno umjetničko središte je priredilo i Kulturnu zimnicu , raznovrstan program koji je otvoren nastupom zbora Zoranić iz Zadra sredinom listopada u galeriji Sikirica, a trajati će sve do sredine prosinca. Tijekom programa biti će izvedena jedna kazališna predstava, jazz koncert, performans, tri izložbe, književna večer , a KUS-ovci planiraju na kraju pozvati sve koji rade u sinjskoj kulturi kako bi na zajedničkom okruglom stolu razgovarali o stanju, perspektivi i planiranju razvoja kulture u našem gradu. Tako iz KUS_a ostvaruju ono što su najavili, a to je kontinuitet u organiziranju programa. „Kako smo i zamislili te prezentirali nadležnima, želimo ovakvim načinom rada ostvariti kontinuitet da zadovoljimo kulturne potrebe naših sugrađana. Trudimo se pažljivim izborom i provjerom kvalitete programa koje nudimo biti aktualni i suvremeni. Uz već tradicionalnu ponudu naše lokalne amaterske kulture koju daju razne udruge. Kazalište, likovnjaci i drugi, želimo ponuditi i kvalitetu jer Sinj to zaslužuje. Ovaj grad ima tradiciju konzumiranja kvalitetnih kulturnih programa a prije svega i publiku koja ima istančan ukus i koja traži ovakva događanja. Evo, potvrda toga je i zaista vrhunski i na zavidnoj umjetničkoj razini ostvaren koncert zbora Zoranić kojim smo otvorili program. Svi koji su bili na tom koncertu zaista su oduševljeni i izvedbom i, a gosti iz Zadra prijemom,“ poručili su organizatori programa iz KUS-a. Evo, što dalje slijedi u programu KULtURna ZImnIca:

14. 10. u 20 sati Galerija Sikirica koncert mješovitog pjevačkog zbora Zoranić Zadar

28. 10. u 20 sati Gradsko kino kazališna predstava Picasso teatar Playdrama Split

11.11. u 20 sati Galerija Sikirica književna večer sa Juricom Pavičićem

18. 11. u 20 sati Galerija Galiotović izložba slika ak. slikara Vinka Barića (Split)

26.11. u 20 sati Galerija Sikirica performans „Kriv“ autor Borisa Kadina (Zadar)

02. 12. u 20 sati Galerija Galiotović izložba fotografija Marine Lekić (Ljubljana)

10. 12. u 20 sati Galerija Sikirica jazz koncert Joe i Lela Kaplowitz

16.12. u 20 sati Galerija Galiotović izložba arhivske građe iz bivšeg Doma mladih, „Dom mladih centar urbane kulture Sinja 1986-1997“

Okrugli stol na temu „Stanje u kulturi grada Sinja“ (vrijeme i mjesto održavanja biti će utvrđeni na kraju programa)

Izvor: KUS Sinj

KULtURna ZImnIca PROGRam KULtURnO UMJetNIČKOG SReDIŠtA SINJ

Piše: Vito PeRIĆFoto: Boris Pisanski

Zbor Zoranić iz Zadra svojim nastupom uveličao je otvorenje novog programa Kulturno umjetničkog središta Sin,j Kulturna zimnica. U petak 14. listopada Zadrani su svojim vrhunskim nastupom oduševili publiku u galeriji Sikirica. Oko 40 članova mješovitog pjevačkog zbora pod ravnanjem maestra Jurice Šoše (diplomirao i magistrirao

klavir na Glazbenoj akademiji u Zagrebu kod profesora Đorđa Stanettija) koji je ujedno i umjetnički ravnatelj glazbenih večeri u sv. Donatu u programu koji je trajao oko 50 minuta otpjevalo je hrvatske duhovne pjesme ( program je otvoren pjesmom Nikole Jerolimova Zdravo Marijo), potom crnačke duhovne i na kraju pjesme hrvatskih autora posvećene Dalmaciji (J. Gotovac O more duboko, K. Magdić Sutra će te ponit, J. Njikoš Sušna zikva na škoju, J. Kaplan Mat naša i druge). Program su završili pjesmom Jakova Gotovca Jadranu. Publika je s najvećim pljeskom popratila izvedbe crnačkih duhovnih

ZaDRanI ODUŠevILI SInjaneZbor Zoranić otvorio program Kulturna zimnica


35

Na svečanosti u Solinu sredinom prošlog mjeseca klapa Sinj dobila je međunarodnu turističku nagradu „Povelja F.E.S.T. 2011“ za izuzetan klapski i kulturološki doprinos razvoju turizma. Ovo priznanje svake godine se dodjeljuje na manifestaciji INTERSTAS, ITF CROO I KEA/EFE-CRO, međunarodnoj smotri turizma, filma i krajobraza te predstavljanju hrvatskih gradova i mjesta za Zlatni cvijet Europe. Ove godine manifestacija je održana u hotelu President u Solinu pod pokroviteljstvom grada Solina i visokim pokroviteljstvom predsjednika RH dr. ive Josipovića te Ministarstva turizma Rh. U obrazloženju priznanja klapi Sinj navedeno je da je zbog prezentacije i očuvanja izvorne dalmatinske klapske pjesme te za sjajan kulturološki doprinos koji traje 30 godina klapa zaslužila ovo visoko priznanje. Ovim priznanjem klapa Sinj je ušla u Međunarodni klub zaslužnih za turizam. Inače ovu manifestaciju je utemeljila Europska federacija turističkih novinara prije 27 godina u Italiji. Predsjednik

uprave manifestacije u Hrvatskoj je g. Vojko Pleština. Na manifestaciji u Solinu nazočio je i predsjednik Federacije g. Antonio Conte.

napjeva Kum Ba Yah i Hark, I hear the harps eternal, a malo iznenađenje bilo je izvođenje jednog „vječnozelene“ pjesme W. Younga When i Fall In Love. Po završetku programa zboru se na njihovom prvom nastupu u Sinju zahvalio dogradonačelnik Zoran Vujanović, uručio im na dar monografiju Cetina profesora Velimira Borkovića te ih pozvao da još jednom nastupe u Danima Alke i Velike Gospe. Nakon program Zadrani su se družili s domaćinima i ponovo se raspjevali tako da su otišli kući s pjesmom na usnama što je najbolja pohvala organizatorima. Inače zbor Zoranić je jedno od najstarijih i ponajboljih pjevačkih društva u Hrvatskoj. Osnovani su kao Hrvatsko pjevačko glazbeno društvo 1908.g. kada se pjevačka sekcija Hrvatskog sokola osnovanog 1885.g. u Zadru izdvojila u zasebno društvo koje je nazvano po autoru prvog romana na hrvatskom jeziku, Petru Zoraniću. U okrilju zbora tijekom iznimno bogate povijesti nastale su dramske i baletne grupe, vokalno-instrumentalni sastavi, a zanimljivo je da je prije deset godina u zboru osnovana i prva ženska klapa u Hrvatskoj, Zadranke. „Prije nastupa u Sinju provjerili smo u svojoj bogatoj arhivi i ustanovili da nam je ovo prvi nastup u vašem gradu. Mislim da bi trebali češće nastupati u

našim gradovima pogotovu ovima koji su nam bliže. Obišli smo cijelu Hrvatsku i Europu, ali vidite, ovdje gdje nam je najbliže, nastupili smo po prvi puta. Prihvatili smo vaš poziv, nadamo se, ako uskladimo termine, da ćemo doći za Alku i Veliku Gospu, a ako ne možemo se i ranije vidjeti, evo već za Božić. U svakom slučaju hvala na gostoljubivosti, i mislim da je ovo dobar put prema dugoročnoj suradnji,“ rekao je dirigent Šoša na rastanku.

KLAPA SINJ DOBILA PReStIŽNU MeđUNARODNU tURIStIČKU naGRaDU

SPORt SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE SPORt

36

Piše: Žarko KODŽOMAN

ŽRK SINJ

ŽRK Sinj, novi član elitnog razreda hrvatskoga ženskog rukometa, u prvih sedam prvenstvenih kola ubilježio je dvije pobjede i pet poraza. Sinjanke su poražene od Zameta 24-27, Arene 17-28, Zeline 27-36, Dalmatinke 24-29 i Lokomotive 24-31, a svladale su u petom kolu ekipu Tvin Trgocentra 21-17 te u šestom Orijent 27-25.

RK KAMIČAK

Rukometaši Kamička odigrali su nekoliko kola u 2. HRL - Jug. Sastav je ostao isti kao i lani, a od prinova je stigao pivot Tihomir Mustapić iz HRK Krilnik. U prva četiri kola svladali su Krilnik 38-31, Trilj Pršut Voštane 26-23 i Knin 44-29, a poraženi su od Hrvatskog dragovoljca 30-36.

ŽOK SINJ

Održan je međunarodni odbojkaški turnir Sinj 2011. za mlađe kadetkinje. Uz Sinjanke, na njemu su još nastupile odbojkašice iz slovenske Kuzme, Čilipa i Šibenika. Sinjanke su uspjele obraniti naslov od prošle godine. Krenula je i nova sezona u 2. Hrvatskoj odbojkaškoj ligi - Jug. Ženski odbojkašku klub Sinj u prvom je kolu svladao ekipu Bibinja 3-0 u setovima (25-14, 25-18, 25-19).

RaGBI KLUB SInj

U rujnu je počelo Prvenstvo Hrvatske - regija Jug. Ragbijaši Sinja u prvih šest kola ostvarili su tri pobjede i tri poraza. Svladali su doma Makarsku rivijeru 17-13, a Zadar u Sinju 21-10 te u gostima 38-13. Poraženi su od Nade 6-76 i 0-71 te od Makarske rivijere 24-29 u gostima.

nK teKStILac

Zahuktalo se prvenstvo Prve županijske lige. Nogometaši Tekstilca su dobro startali u novu sezonu.U prvih sedam kola pobijedili su Trogir 3-1, Vrliku 3-0, Jadran (S) 3-2, Hvar 2-0 i Poljičanin 1-0, remizirali s Trogirom 1912 0-0, a poraženi su jedino od Adriatica 3-0.

nK GLavIce

Započelo je prvenstvo 4. HNL – Jug (B). Trener NK Glavice Mladen Kalinić u odnosu na prošlu sezonu ima na raspolaganju i neke nove igrače. Glavičani su u prvih pet kola prvenstva pobijedili Slogu (M) 8-2 i Orkan 2-0, poraženi su od Uranije 1-3, Croatije 3-4 i Omladinca 1-3, a remizirali su s Postirama 0-0.

KIcKBOxInG KLUB „KneZ“ SInj

U Crikvenici je 15. listopada održan međunarodni kickboxing turnir „5. Jadran Kup“. Na njemu su nastupili i članovi Kickboxing kluba „Knez“ Sinj

pod vodstvom trenera Ljube Kneza. Sinjani su osvojili po jednu zlatnu i brončanu medalju te jedno četvrto mjesto. Zlatni je bio Luka Jukić u kategoriji semi contact mlađih kadeta do 42 kg, a broncu je u mlađim kadetima do 45 kg osvojio Jozo Stupalo. Silvio Grčić je bio četvrti u kategoriji starijih kadeta.

atLetSKI KLUB SInj

U organizaciji Zagrebačkog atletskog saveza 9. listopada održano je 20. jubilarno izdanje Zagrebačkog maratona. Nastupilo je čak 259 maratonaca i 660 polumaratonaca. Zapažene rezultate imali su i članovi Atletskog kluba Sinj. Petar Delaš je u polumaratonu osvojio ukupno 14. mjesto s vremenom 1:17:32 što je šesti najbolji rezultat od hrvatskih atletičara koji su nastupili u ovoj utrci. U polumaratonskoj utrci za žene članovi AK Sinj ubilježili su solidne nastupe. Milena Macan osvojila je 20. mjesto s vremenom 1:41:18, a Ana Domazet Lošo je bila 27. s 1:45:49.

SPORt - Vjestice

VAŠE PRIČE, SLIKE I

PRIMJEDBE ŠALJITE NA

e-mail: [email protected]


37

Piše: Žarko KODŽOMANFoto: Arhiva NK Junak

na početku ove sezone u momčad Junaka vratio se Tino Lagator. Ovaj kvalitetni 24-godišnji napadač svoju je karijeru započeo u OSK-u iz Otoka s 12-13 godina, a u spomenutom je klubu za seniore počeo igrati s 15-16. Osim OSK-a i Junaka, igrao je još za Hrvace i Dugopolje. Prošlu sezonu nije previše igrao.„Izgubio sam dosta vremena zato što sam bio u Njemačkoj dva mjeseca, prošao probu u Duisburgu, zadovoljio tamo sve uvjete, međutim nešto se zakompliciralo oko transfera, ni dan danas ne znam što je bilo, a nije ni bitno. Vratio sam se natrag u Hrvatsku, najprije sam dva mjeseca čekao da vidim hoću li naći neki drugi klub u inozemstvu. No, prošlo je dosta vremena, nisam se mogao nigdje vani registrirati te sam onda otišao na pola sezone u Hrvace,“ priča nam Lagator.Potom slijedi njegov povratak u Junak.

Otok-Sinj-Hrvace-Dugopolje-Dusiburg-Sinj

„Hrvace su ipak Treća liga, ona je amaterska, trenira se jednom dnevno, a Druga je poluprofesionalna. Ako misliš napredovati, uvijek moraš težiti višemu,“ kaže Tino koji je polivalentan igrač. „Mogu igrati i desnoga i lijevog i prednjeg veznog te napadača. Prve dvije-tri utakmice sam igrao desnoga veznog pa polušpicu, a kad je počelo prvenstvo napadača.“ Lagator je komparirao ovu sadašnju momčad Junaka s onom od prije dvije godine za koju je igrao cijelu sezonu.„Ta je ekipa sigurno bila jača, bilo je puno iskusnijih igrača. Igrali su Petričić i Čulić, igrači koji mogu zadržati loptu, Luka Gusić je nastupao pola sezone za nas, Tvrtko Topić je bio u obrani... Sada ipak ima dosta mladih igrača. Možda smo i najmlađa momčad u ligi. No, nitko nije očekivao da ćemo krenuti ovako dobro u prvenstvo. Pričalo se da ako uhvatimo u prvih pet kola dva-tri boda da će to biti plafon, a mi smo ih uzeli osam. Krenuli smo dobro, vidjet ćemo kako će na kraju sve ispasti.“Podsjetimo, Junak je u prvih sedam kola pobijedio Hrvatski dragovoljac 2-1, HAŠK 4-2, remizirao s Pomorcem 0-0, Croatijom iz Sesveta 1-1, Mosorom 0-0, Goricom 0-0, a jedini poraz doživio je od Marsonije u gostima, 0-1.

„Bit ćemo među prvih pet u polusezoni.“

„Mislim da na polusezoni možemo biti među prvih pet momčadi Druge HNL. Jedino su Pomorac i Dugopolje kvalitetniji od ostalih ekipa, a svi ostali su tu negdje. No, Pomorac recimo zato nema agresiju, srce. Svatko svakoga u ovoj ligi može dobiti i u gostima i kući, „ kaže Lagator koji je dobro startao u prvenstvo.„Zabio sam dva gola Dragovoljcu i jedan Croatiji iz Sesveta. Najvažnije je da mi pobjeđujemo, a za ostalo ćemo lako. Svi su na početku prvenstva mislili da ćemo biti kanta za napucavanje, tada je bilo puno lakše igrati, protivnik bi ušao opuštenije. Sad je opet svaka utakmica „na nož“. Međutim, što vrijeme više prolazi, bit ćemo sve bolji i kompaktniji. Hoće li se na polusezoni dovoditi neki novi igrači, ne znam. Što se tiče mojih igara u budućnost, nema tu puno filozofije, treba trenirati, raditi, davati sve od sebe i naravno probati zabiti što više golova,“ kaže mladi napadač „plavih“.Lagator nam je na kraju iznio i svoje planove za budućnost.„Završit ću sezonu u Junaku, a nadam se da bi na kraju nje mogao imati i neke konkretne ponude te otići u jači klub, na moje i zadovoljstvo Junaka. Ipak je cilj svakom igraču da napreduje, što se više zadržavaš u istoj ligi, ipak stagniraš.“

tINO LAGAtOR napadač Junaka

Optimistička predviđanja u nastavku sezone„Što vrijeme prolazi, bit ćemo bolji i kompaktniji. Mislim da na polusezoni možemo biti među prvih pet momčadi Druge HNL. Jedino su Pomorac i Dugopolje kvalitetniji od ostalih ekipa, a svi ostali su tu negdje.“


38

Piše: Žarko KODŽOMANFoto: Arhiv Nikole GAURINe

momčad Alkara doživjela je poprilične izmjene u odnosu na proteklu sezonu. Stiglo je i jedno novo/staro lice - Nikola Gaurina.Košarku je počeo igrati u Alkaru gdje je prošao sve selekcije. Godinu dana juniorskog staža odradio je u Sloveniji u Slovanu iz Ljubljane. Potom je godinu dana bio u KK Split te pola godine u Posušju. Uslijedile su dvije godine u Dubrovniku pa ponovno sezona u Splitu, zatim dvije godine u Alkaru i jedna u Šibeniku.„Bilo me je svugdje,“ kaže Gaurina i dodaje; „pola sam prošle sezone proveo u KK Trogir i pola u KK Brotnjo iz Čitluka. Početkom osmog mjeseca kontaktirao me trener Boris Poljak i izrazio želju da se vratim u Alkar. I eto, tu sam.“

Alkar je u prošloj sezoni ostvario veliki uspjeh

Gaurina je pun hvale za proteklu sezonu sinjskoga košarkaškog kluba.„Alkar je ostvario veliki uspjeh. Možda se moglo i više, da nije bilo onih nesretnih poraza protiv Borika i Cibone u Sinju, ali, sve u svemu, prošla je sezona bila više nego uspješna. Alkar po tradiciji i navijačkom korpusu pripada u sam vrh hrvatske košarke. Kvaliteta prvog sastava nije konstantna jer uvelike ovisi o financijskim sredstvima za pojedinu sezonu. Uz to, naš klub nema adekvatne uvjete za rad da bi se kvalitetom približio jačim klubovima,“ smatra Gaurina koji je potom iznio i svoj pogled na sezonu 2011./2012.„Što se tiče ove sezone, A-1 liga će biti jača nego prošla jer će u njoj igrati prošlosezonski NLB ligaš Zadar. Ligi su pristupila i dva kluba s privatnim sponzorima, šibenski Jolly i Prigorje financije iz Križevaca, a Zabok i KK Brod Svjetlost su angažirali iskusne bivše reprezentativce. Mislim da možemo izboriti Ligu za prvaka jer u nju ove sezone ulazi pet klubova, a i sastav nam je dovoljno kvalitetan da to ostvarimo, pogotovo jer smo jaki u kvoti zaštićenih igrača. Tu mislim na pridošlicu Rogića, a i naši mladi domaći igrači Kanaet i Librenjak su pokazali da se na njih može računati. Na poziciji jedinice smo

dobili čvrstinu i iskustvo Franje Bubala premda ima samo 23 godine. Na četvorci se odličnim na pripremnim utakmicama pokazao Stipe tešija. Mislim da nam uz Župića i Ćurkovića nedostaje još jedan unutarnji igrač jer su se klubovi za novu sezonu pojačali na poziciji klasične petice (Kaštropil, Perajica, Sobin, Josipović, Čolak). Veliki su nam problem ozljede braće Modrić i uigranost jer je otišlo pet kvalitetnih igrača pa će trebati vremena da se stvori kemija i zajedništvo iz prošle sezone. U prvih pet pripremnih utakmica smo pobijedili što naravno ne mora biti pokazatelj da će tako biti i u prvenstvu. U svakom slučaju, nadam se da ćemo svojim igrama i zalaganjem ponovno uveseljavati naše Maligane s kojima se nijedna košarkaška publika u Hrvatskoj ne može mjeriti.“

Svake su pripreme najgori dio sezone

Gaurina se osvrnuo i na pripremni period.„Pripreme su za svakog igrača pa tako i za mene najgori dio sezone. Zbog velikih vrućina u kolovozu i rujnu, ove su bile zaista naporne i iscrpljujuće, ali bez kvalitetne fizičke spreme nema ni rezultata. Što se mene osobno tiče, kroz treninge i pripremne utakmice sam osjetio da trener ima povjerenja u moje sposobnosti što mi je na poziciji beka šutera jako bitno jer me puni samopouzdanjem kod prvih šuteva na utakmici.“ Nikola ne gleda previše unaprijed što se tiče njegove daljnje karijere.„Nastojim se fokusirati na svoju izvedbu na svakom sljedećem treningu i utakmici. To je najdalje što planiram u svojoj karijeri. Kad god bih imamo neke planove za dalju budućnost, to bi se izjalovilo. Volio bih samo da me, kao i do sada, zaobiđu ozljede,“ kaže na kraju Gaurina.

NIKOLA GAURINA Povratnik u redove Alkara„Možemo izboriti Ligu za prvaka.“„Što se tiče ove sezone, A-1 liga će biti jača nego prošla jer će u njoj igrati prošlosezonski NLB ligaš Zadar. Ligi su pristupila i dva kluba s privatnim sponzorima, šibenski Jolly i Prigorje financije iz Križevaca, a Zabok i KK Brod Svjetlost su angažirali iskusne bivše reprezentativce,“ kaže Gaurina


39

POBjeDOm naD naDOm KaDetI SInja OSIGURaLI FINALe PRVeNStVA HRVAtSKe

RK NADA- RK SINJ 0-7 (0-0)Split 23.10.2011. „Stari plac“Uzvratna utakmica prvenstva Dalmacije za prvenstvo Hrvatske.

Piše i foto: Pjerinko DINARINA ŠIMIĆ

Pobjedom u Splitu mladi ragbijaši Sinja u kategoriji kadeti 15 godina osigurali su nastup u finalu prvenstva Hrvatske koje će se igrati 19. studenog u Splitu. Pobjeda iako minimalna ipak slatka. Pulenima trenera Ivana Klarić Kukuza trebalo je dosta truda da slome žilav otpor domaćina. Prvi dio završio je bez polaganja, gosti (Sinj) nikako da realiziraju prilike koje su se redale jedna za drugom, no bilo bi nepravedno reći da i domaći igraći nisu imali šanse. Ipak junak utakmice je bio korpulentni Marin Vrgoč koji polovinom drugog dijela utakmice u prostor zgoditka s loptom u rukama unosi i pola Nadinog skupa. Mladi Ivan Tomašević koji sve više i češće igra i za stariju kategoriju nepogrešivo pretvara za 0-7. Slijedi žilavih 10 minuta obostranih napada. U jednom trenutku Nadini igrači unose loptu u prostor

zgoditka Sinja no lopta im ispada i sudac dosuđuje skup na pet metara. Jaka sinjska obrana otklanja opasnost, osvajaju loptu a kako je regularno vrijeme isteklo a u ragbiju se igra sve dok traje napad, izbacuju je u aut i sudac svira kraj.Za Sinj igrali i zgoditke postigli: Smoljo, Gaurina, Vrgoč 5, Župić, Pavić, Čurković, Čugura, Cvrlje, Samardžić, trgovac, tomašević, Bogdan, Majić, Žigo i Poljak.trener Ivan Klarić-KukuzZa Nadu igrali: Djakun, Z.Prijić, Milković, Peović, Gotovac, Vuletić, tomičić, Komar, Kušeta, Dodoja, Vrdoljak, Livio, Ojdanić, Vučko, Banić, Plazibat, Orkan i Malić.trener Luka Bjelanović


40

FINANCIRANJe SPORtSKIH KLUBOVA

Piše: Žarko KODŽOMANFoto: Arhiv Sinjskih novina

U prošlom broju Sinjskih novina obradili smo tematiku odnosa sporta i politike. Vrlo važno pitanje koje barem djelomično spada i u tu domenu je ono vezano za financiranje sportskih klubova. Oko toga se lome koplja svugdje u Hrvatskoj pa tako i u našem gradu. Dobivaju li Junak i Alkar previše ili premalo, jesu li zakinuti ostali sportski klubovi koji su na teret gradskog proračuna, koja su najbolja rješenja… Barem smo djelomično to pokušali odgonetnuti. U tome su nam pripomogli „alfa i omega“ ŽRK Sinj Ljiljana Borozan i sportski direktor NK Junak Siniša Anušić. Postavili smo im pet identičnih i konciznih pitanja vezanih za financiranje sporta u našem gradu, a oni su nam dali i konkretne odgovore.

LJILJANA BOROZAN: Kod nas se nagrađuje neradSINIŠA ANUŠIĆ: Financiranje sporta sigurno nije bačen novac

Dobivaju li Junak i Alkar od Grada Sinja previše ili premalo financijskih sredstava za svoje djelovanje te jesu li drugi klubovi s područja Grada Sinja po Vama zakinuti?

Ljiljana Borozan: Junak i Alkar dobivaju koliko im treba iako bi ta dva kluba željeli ukinuti cijeli sport u našem gradu i međusobno podijeliti proračunski kolač. Svaki klub smatra da je zakinut, a ja smatram da su loši kriteriji za raspodjelu sredstava.Siniša Anušić: Sve ovisi sa koje strane gledate na ovaj problem. Za Junaka i Alkara, s obzirom na rang i proračune drugih klubova s kojima se natječu, to je premalo. S druge pakstrane, gledajući gospodarsku situaciju u gradu, veliku stopu nezaposlenosti i veliku nelikvidnost, možda se više i ne može izdvojiti za klubove koji su najpopularniji u našem gradu. U situaciji kada je malo financijskih

sredstava za Junak i Alkar, normalno je da su i ostali klubovi u gradu nezadovoljni raspodjelom financijskog kolača koji njima pripada.

Koji kriteriji po Vama trebaju važiti pri raspodjeli novca iz gradskog proračuna za sport u Gradu Sinju?

Ljiljana Borozan: Ako se novac ne može ni donekle pošteno podijeliti, onda treba svim klubovima platiti hladan pogon. Ne bi se smjelo događati da klubovi iz nižerazrednih liga, da bi funkcionirali, plaćaju igrače iz dotacija Grada.Siniša Anušić: Osnovni bi kriteriji sigurno trebali biti rang natjecanja i troškovi koji iz toga proizlaze, a mišljenja sam da bi svi sportski djelatnici trebali savjesno upravljati povjerenim im sredstvima. Vrlo dobro znam kada smo dolazili u Junak 2009. godine kakvu smo financijsku situaciju naslijedili u klubu. Trošiti se treba racionalno ili ćemo svojim nasljednicima u klubovima ostaviti takvu financijsku dubiozu da se nitko razuman i pametan neće prihvatiti bilo kakvog rada u sportu.

Smatrate li da se u Sinju premalo ili previše izdvaja za sport, a gledajući sveukupnu gospodarsku situaciju u našem gradu? Bili po vama barem dio novca koji se izdvaja za sport bilo pametnije preusmjeriti u razvoj gospodarstva?

Oko ovog se pitanja često lome koplja svugdje u Hrvatskoj pa tako i u našem gradu. Dobivaju li Junak i Alkar previše ili premalo, jesu li „mali“ klubovi zakinuti na račun „velikih“. tu temu je istražio naš novinar Žarko Kodžoman.


41

FINANCIRANJe SPORtSKIH KLUBOVA

Ljiljana Borozan: Gledajući sa sportske strane, uvijek je malo. S ekonomske strane je sigurno puno jer moramo priznati da gospodarstva u ovom gradu gotovo i da nema.Siniša Anušić: Mislim da se izdvaja onoliko koliko je u ovoj gospodarskoj situaciji najviše moguće iako bi klubovi sigurno htjeli više. Financiranje sporta u gradu sigurno nije bačen novac jer su i Alkar i Junak, a sada i naše rukometašice, brand po kome se naš grad prepoznaje. Inače, na Junaku i Alkaru su se u Sinju i izbori dobivali. Nažalost, novca je malo i za sport i za poticanje razvoja gospodarstva. Nadam se da nas ipak čekaju svjetliji dani u svim segmentima društva.

Rade li uprave sportskih klubova u Sinju kvalitetno ili pak premalo i preslabo na privlačenju sponzora?

Ljiljana Borozan: Po meni, 70 % uprava ne radi ništa već održavaju klub od proračunskih sredstava, a ostale bih, u današnje vrijeme, mogla svrstati između dobrih i vrlo dobrih. Siniša Anušić: Vrlo je teško doći do bilo kakvoga sponzorskog novca, ali pojedini gospodarstvenici i prijatelji Junaka koji su prepoznali rad u klubu izlaze nam u susret i pomažu kako bi sve normalno funkcioniralo. S obzirom da se u klubovima većinom radi volonterski i u slobodno vrijeme, normalno je da se marketinški dio ne odradi na najbolji mogući način. Financijski dio koji se tim putem namakne sigurno nije dovoljan. Koliko ste upoznati s modelom financiranja sportskih klubova u europi, koliko gradovi i jedinice lokalne samouprave participiraju financijski u svemu tome

te kakav bi Vi model konkretno primijenili za financiranje sportskih klubova u našem gradu?

Ljiljana Borozan: Dosta dobro sam upoznata sa zapadnim i istočnim modelima financiranja, ali oni nisu primjenjivi na naše područje. Teško je odlučiti za koji se model opredijeliti, ali pošto svatko voli sebe i svoj klub, mislim da je najbolje da grad svima plaća hladan pogon, ukinuti dvostruke klubove ili im dati do znanja da se ne mnogu financirati iz proračuna. Dat ću Vam i jedan primjer. Kod nas Grad financira četiri nogometna kluba koji godišnje troše oko četiri milijuna kuna viđenih sredstava ili u neviđenim pokrivenim troškovima. Problem je da neki klubovi ispadaju iz lige, a nemaju gdje ispasti, no unatoč tome dobivaju veću financijsku potporu od onih koji imaju rezultate i ulaze u veći rang natjecanja. Mi smo sredina koja financijski ne može pratiti plaćanje igrača da bi se pod svaku cijenu stvarao rezultat i to sve na teret Grada, a uprave ne rade ništa osim osobne promidžbe. Grad nema niti jedan kriterij po kojem bi klubovi koji stvaraju kvalitetne igrače za nastup na europskim i svjetskim smotrama bili adekvatno nagrađeni. Uostalom, klubovima u ovom gradu nije dozvoljeno niti da transparentno sudjeluju u raspodjeli financijskih sredstava. Gradski se vijećnici nikad nisu zapitali zašto dižu ruku i tko i kako troši proračunski novac namijenjen sportu. Evo, baš kad mi postavljate ovakva pitanja, čitam Sportske novosti (prva polovica listopada, op.a.) u kojima piše da jedan naš klub ovaj tjedan kupuje šest igrača sa strane dok drugi klub u Prvoj ligi ne može svojim curama dati ni 100 kuna za sok. I onda se pitam tko dozvoljava da toliko igrača sa strane igra u ovoj maloj sredini i jesu li svi djelatnici toga istog kluba nesposobni da nešto naprave s domaćim igračima. Na kraju, mislim da je neke stvari suvišno uopće komentirati kad smo svi podijeljeni na podobne i nepodobne i ne znamo cijeniti rad. Kod nas se nagrađuje nerad, a rad se svim sredstvima nastoji ugušiti. Siniša Anušić: Koliko mi je poznato, u Europi je sasvim drugačiji model financiranja sporta. Klubovi su privatizirani i financirani privatnim kapitalom koji preko sporta nastoji da se oplodi i donese vlasnicima nekakvu dobit. Mislim da je to budućnost i našeg sporta, ali prije toga moramo postaviti vrlo jasna pravila igre. Nogometu, a i sportu općenito, moramo vratiti njegov izgubljeni dignitet i vjeru u poštenje kako bi ponovno vratili publiku te još dugi niz godina uživali u pobjedama Junaka, Alkara i drugih sportskih klubova u Sinju.

Oko ovog se pitanja često lome koplja svugdje u Hrvatskoj pa tako i u našem gradu. Dobivaju li Junak i Alkar previše ili premalo, jesu li „mali“ klubovi zakinuti na račun „velikih“. tu temu je istražio naš novinar Žarko Kodžoman.

ČItAteLJI PIŠU SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE ČItAteLJI PIŠU

42

Vrh Sveti Jure

AVANtURIZAM SINJSKIH BICIKLIStA Piše: Mirjana ŽIVALJFoto: Vlado ALEBIĆ

Vožnja bicikla nije više samo pomodni trend nego novi i zdraviji način življenja kojeg prakticira sve više ljudi. Razne mogućnosti, od avanture, sportskog duha, pa čak i sve kvalitetnijih i atraktivnijih modela bicikla privlače su sve više obožavatelja ovakve rekreacije i sporta. Tako se i jedna ekipa sinjskih amatera biciklista odvažila i krenula u na avanturu na dva kotača Lijepom našom. U sastavu ekipu su bili prijatelji Vlado, Vito, Joško, Dado, Dragan. Pipe, Soldić, Frano, Karlo i Zoki.

SVETI JURE

Prvi izazov bio je odvoziti se biciklima do vrha Sv. Jure što je bilo izuzetno zahtjevno i naporno ali uz dobru volju i kondiciju stigli su do cilja. Tu su uživali u lijepom pogledu nakon čega su se odmorili i prizalogajili.

PLANINA ŠATOR

Odvažno su postavili sebi i sljedeći avanturistički pothvat. Pomno su isplanirali novu pustolovinu dugu 75 km.Prašnjavim stazama obliveni znojem krenuli su u pohod na osvajanje planine Šator u Bosni. U Livnu su ih dočekali lokalni biciklisti i zajedno su krenuli do Grahova i prema cilju. Očarala ih je ljepota netaknute prirode, mirisi šume i ugođaj tišine. Usred same planine na 1500 m nalazi se jezero iznimne čistoće u kojem su se neki odvažili i osvježiti. Kad su stigli na odmorište koje se nalazi na samom vrhu, spremili su marendu i kratko se odmorili prije samog povratka. Zahvalni svojim domaćinima na gostoprimstvu pozvali su ih na uzvratni susret u naš kraj. Poziv je prihvaćen i 20 biciklista-avanturista je stiglo iz Livna i Tomislavgrada, a domaćini su ih dočekali na ulazu u Hrvace.

Pod Šatorom

ČItAteLJI PIŠU SINJSKE NOVINE SINJSKE NOVINE ČItAteLJI PIŠU

43

AVANtURIZAM SINJSKIH BICIKLIStA IZVOR CETINE

Zahvalni svojim domaćinima na gostoprimstvu pozvali su ih na uzvratni susret u naš kraj. Poziv je prihvaćen i 20 biciklista-avanturista je stiglo iz Livna i Tomislavgrada, a domaćini su ih dočekali na ulazu u Hrvace. Gostima su pokazali izvor rijeke Cetine na što su naši prijatelji ostali zadivljeni. Odmarajući u hladu uživali su u ljepoti prirodnog okruženja i bistroj vodi.Nakon toga pripremili smo im večeru sa gradela kod Zokija u Lučanima gdje smo uz pjesmu i druženje završili naš susret sa nadom da ćemo i dalje njegovati novostečena poznanstva.

Dobra volja i snaga mišića

Slijede nove pustolovine, a ozbiljno razmišljamo o osnivanju Udruge sinjskih biciklista. Živi bili pa vidjeli!


44

Documents

Antagonizam između “varošana” i “težaka”, · prošli mjesec bilo je dosta priopćenja za javnost od strane političkih stranaka. I na lokalnoj razini kao da je počela