ANDY MekNab

IZRAVNA AKCIJA

BIBLIOTEKA

ANDY MekNab

Svezak 12.

Prvo hrvatsko izdanjeUređuje MIROSLAVA VUČIĆS engleskoga preveo VLADO OPAČIĆ

TARGA ZAGREB, 1997.

Naslov izvornika Immediate ActionCopyright (c) 7995. byAndy MekNab

Copyright prijevoda (c) 7997. by Vlado Opačić

Nicku, Alu, Andyju, Joeu i Paulu, da ne bismo zaboravili.

7.Prozori i vrata zgrade bili su zabijeni daskama i obavijeni bodljikavom žicom, no to nas neće zaustaviti.Stara ploča nabreklog lima, zabijena preko okvira nekih vratašca, bila se nadigla sa strane. Utisnuvši motku uprocijep, navalio sam se svom svojom težinom. Čavli su popustili. Nekoliko se ruku dohvatilo kuta ploče i povuklo.Metal se dovoljno savio stvorivši rupu kroz koju smo se mogli provući.Mutno se svjetlo probijalo niz šest-sedam svjetlarnika na ravnu krovu desetak metara povrh naših glava. Upolumraku sam tu i tamo nazirao hrpe nekakva željeza na golom betonskom podu, no, zanemarimo li ih, sve jeostalo izgledalo pusto. Osjećao sam vlažan vonj plijesni, trulog drveta i žbuke. Vladala je potpuna, sablasna tišina;da smo izazvali i najmanji šum, odjeknuo bi ovim golim prostorom. Najvjerojatnije ga nitko izvana ne bi čuo te nebi dignuo uzbunu, ali nisam htio ništa riskirati. Pogledao sam ostale i kimnuo prema stubištu na drugoj strani.Koraknuvši naprijed, nogom sam dotaknuo nekakvu limenku. Konzerva se otkotrljala po podu i zveknula o hrpuželjezurije. Odostrag, preko ramena, stigla je prošaptana psovka.Mogao sam zaključiti da će nas stubište odvesti do uredskih prostorija na polukatu, a potom još više do vratašca nakrovu koja se otvaraju u nebo. Kad dospijemo do krova, tamo će tek postati zabavno.Na deset metara visine činilo nam se hladnije nego u prizemlju. Duboko sam izdahnuo i promatrao kako mi se sapapretvara u oblak.

Počeo sam drhturiti. Otišao sam do ruba ravnog krova i pogledao dolje na vrškove uličnih svjetiljki i njihove baricesvjetla. Ulica je bila pusta. Nije bilo nikoga tko bi nas vidio.

Ili čuo prasak lomljenja stakla.Hitro sam se okrenuo i pogledao tri spodobe koje su stajale uz jedan svjetlarnik. Trebale su biti četiri.Djelić sekunde kasnije iz dubine unutar zgrade začuo se mukli udarac.- Džon! - zazvao je netko glasnim, tjeskobnim šaptom. - Džon!I prije no što sam pogledao kroz škrbastu rupu, znao sam da će biti mrtav. Svi smo to znali. Zgledali smo se, a ondapotrčali natrag prema krovnim vratašcima.Džon je ležao potpuno mirno. Iz njegova tijela nije dopirao nikakav zvuk. Ležao je licem prema betonu, a negdje izusta polako se stvarala tamna lokvica krvi. U polumraku je izgledala blistavo.- Bjež"mo odavde - rekao je netko, pa smo se kao jedan ustremili na vrata. Želio sam samo dospjeti kući i zavućiglavu pod pokrivač, misleći da me onda nitko nikad neće naći - kao što se i razmišlja kad ti je tek osam godina.Sljedećeg je popodneva svuda uokolo vrvjelo od policije. Okupili smo se kako bismo bili sigurni da ćemo svigovoriti isto, jer smo, u biti, mislili da smo ubojice.Nikad nisam bio toliko uplašen. Bilo mi je to prvi put da vidim nekog mrtvog, no nije me uznemirivao sam pogledna truplo: daleko sam više strepio od toga što li će se dogoditi ako me uhvate. Vidio sam sama sebe kako ostatakživota provodim u zatvoru. Razmišljao sam da bih radije bio umro nego da mi se to dogodi.Sve dotad proživio sam vrlo obično djetinjstvo. Nisu me grdili, niti tukli, niti zlostavljali. Bilo je to uobičajeno,prosječno djetinjstvo. Imao sam starijeg brata, kojeg su posvojili, no koji se odmetnuo od kuće i zavojačio. Mojiroditelji, kao i svi ostali ljudi našeg naselja u Bermond-seyju, mnogo su vremena provodili bez posla i uvijek su bilibez love.Zadnji posao moja je majka imala u tvornici čokolade tijekom tjedna, a vikendom bi radila u automatskoj praonicirublja kao pomoćna pralja. Stari je noću vozio dostavno vozilo, a danju se laćao svega što bi mu dopalo ruku. Krpaoje automobile i uvijek pred sobom imao kakav petnaest godina stari Ford Perfect ili Hillman Imp na kojemu biradio.Često smo se selili, uvijek u potrazi za poslom. Živio sam na ukupno devet različitih adresa i išao u sedam škola.Mama i tata su se, dok sam bio malen, preselili u Herne Bay. Nije se posrećilo, pa su se morali potruditi da seponovno dokopaju gradskoga stana. Mama je ostala u drugom stanju te rodila dečkića, a ja sam morao godinu danaživjeti s tetom Nell. To mi uopće nije teško palo. Teta Nell bila je sjajna. Stanovala je u Catfordu, a škola je bilaodmah iza ugla. Najbolje od svega bilo je to da mi je navečer davala toplo mlijeko i - nečuvena li luksuza - keks.Odavde smo prešli u gradski stan te nekoliko godina živjeli u stambenom naselju u Bermondsevju. Džordž, mužtete Nell, umro je i mojoj mami ostavio nešto novca, kojim je ona odlučila kupiti kafić na uglu. Preselili smo se uPekham, no posao nije uspio. Moji roditelji nisu imali poslovnog duha i sve se izjalovilo - čak ih je i računovođaoderao.Preselili smo se u privatni stan, unajmivši pola kuće. Na katu je živio moj ujak Bert. Mama i tata su najamninuplaćali inkasatoru, ali je ovaj nije prosljeđivao vlasniku stana, pa su nas na kraju deložirali; završili smo u nužnomsmještaju gradskog stambenog poduzeća.Novca je uvijek nedostajalo. Živjeli smo na onome što je mama zvala "medinom kašicom" - mlijeko, kruh i šećer,sve to ugrijano. Jednom su nam isključili plin, a jedini izvor topline u stanu bila je električna grijalica s tri grijača.Mama ju je položila vodoravno na pod sobe i rekla da smo na logorovanju. Zatim je na peć oprezno stavila tavu iskuhala večeru: medinu kašicu. Smatrao sam da je izvrsna.Pridružio sam se svojoj prvoj klapi. Voda je izgledao poput glavnog pjevača grupe Rubettes. Tata drugoga dečkadržao je u Balhamu prodavaonicu rabljenih automobila; mislili smo da su grozno bogati jer su jednom za praznikeotišli u Španjolsku. Treći je pak tip u nekoj nezgodi ozlijedio oči, pa je stalno morao nositi naočale; bio je, dakle,izvrstan predmet zajebancije. Takvi su, eto, bili ti dečki, trojica glavnih u naselju. Želio sam biti član klape, želiosam biti jedan od njih.Igrali smo se na, kako smo ih zvali, "bombardiralištima" -kućištima starih zgrada koje su srušene da bi se napravilagradilišta novih naselja. Ponekad smo se motali po napuštenim zgradama - jednoj na Long Laneu, koju smo zvaliMaxwellovom praonicom. Pjevali bismo pjesmu Beatlesa "Tres, tres, Maxwellov srebrni čekiću", šunjali sezgradom i kamenjem razbijali stakla. Posvuda su bile oznake "Zabranjen ulaz", valovit lim, ploče i bodljikava žica,ali to nas je samo još više dražilo da uđemo unutra. Popeli bismo se na krov, a svjetlarnici su nam služili kaoodskočna daska u izazivačkim igrama. Bilo je zabavno dok onaj klinac nije pao i umro.Promijenio sam klapu. Da bi me prihvatili, morao sam prinijeti šibicu ruci i držati je tako sve dok mi se koža ne bizadimila i ne bih dobio opeklinu. Strašno sam bio zadovoljan samim sobom, ali kad se mama vratila iz svojesmjene u praonici rublja, vidjela je u kakvu je stanju moja ruka i poblesavila. Nisam shvaćao zašto.Odvukla me u kuću glavnog pjevača Rubettesa i urlala na njegovu staru. Dvije su se mame gadno izdirale jedna na

drugu na stubištu, a nas smo dvojica samo stajali i cerekali se. Meni je bilo bitno samo to da sam upao u klapu - aone neka se čerupaju koliko im drago.Što sam se više družio s drugim klincima, to sam sve više zapa-žao da nemam toliko perja kao oni. Nastupila je eraskinheada i svi su morali imati hlače Docker Green i cipele Cherrj Red. Rekao sam da ne želim ni jedno ni drugo.Jednom tjedno odlazili bismo na bazen, a iza toga obavezno na sladoled Love Heart ili kekse Arrowroot iz vrča.Nikad nisam imao novaca ni za jedno ni za drugo, pa sam uvijek morao od nekoga pokušati užicati polovicu keksa.Nikad nisam okusio Love Heart, no jednoga sam dana odnekud nažicao dovoljno love pa se posebno radi togauputio da kupim taj sladoled, a onda se ispostavilo da su ga prestali proizvoditi. Umjesto sladoleda kupio sam prutićAztec; osjećao sam se vrlo odraslim. Na nesreću, nije bilo nikoga pred kime bih se pravio važan, jer sam, naime,bio posve sam.Jednom sam se pokušao uključiti u skaute, ali nikad nisam dotjerao do uniforme. Članarinu smo morali plaćatitjedno, ali sam u prvo vrijeme laganjem uspio izbjeći plaćanje. A onda, utorkom uvečer, morali smo imati sportskešlape da bismo igrali fives. Nisam ih imao, pa sam poplašio tuđe. Uhvatili su me i dali mi veliku lekciju: "Krasti jeružno." Sa skautima je tako bilo gotovo.

Znao sam da stariji dečki do novca dolaze radeći, pa sam popričao s mljekarom i uvjerio ga da mi dopusti da mupomažem pri nedjeljnoj dostavi u naselju. Davao bi mi pola krune, čime bih kupovao primjerak Whizzer & Chipsa,bocu Coca Cole i prutić Mars. Tako bi mi ostao samo novčić od šest penija, ali isplatilo se. Sve je ovo za me bilovrlo važno - to kupovanje Coca Cole i prutića Mars - jer su tako radili odrasli, pa makar se to događalo tek jednomna tjedan.Jedan iz klape nosio je "protektirane" kožnate cipele, koje su bile modni hit. I kosa mu je uvijek bila blistava, kaoda je upravo došao s kupanja. U našoj smo se kući kupali samo nedjeljom. On se kupao svake večeri, što sam jasmatrao profinjenim. Znali smo ići u njegovu spavaću sobu i prekapati po njoj; jednoga sam dana opazio da uškrabi-ci ima novčanicu od deset šilinga. U mojim je očima bio bogatun, pa sam pomislio da mu taj novac nećenedostajati. Poplašio sam ga, a o tome se nikad nije ništa čulo.Počeo sam krasti sve više i više. Mama je u Co-opu običavala uzimati veliku količinu stvari na vjeresiju. Kad meslala po mlijeko i neke druge sitnice, uzeo bih još poneku stvar i stavio je na račun; znao sam da ga nećeprovjeravati, da će ga, kad bude pri novcu, jednostavno platiti.Nikad nisam živio sa svojim starijim bratom. Sjećam ga se samo kako je dolazio kući iz vojske s darovima. Nisamga zapravo poznavao, baš kao ni on mene. Kad je jednom zgodom bio kod kuće na dopustu, zapazio je, međutim,kako je moje čitanje jadno, pa me stao poučavati. Mora da mi je tada bilo osam ili devet godina, a još uvijek nisamznao abecedu. Posjeo me i natjerao da je izgovorim. Čudno sam se i ugodno osjećao što gubi vrijeme sa mnom.Ipak, ta kratka lekcija nije bila dovoljna da me promijeni. Kad sam krenuo u srednju školu, sposobnost čitanja bilami je kao u sedmogodišnjaka.Jednoga sam dana zakasnio u školu; hodao sam hodnikom. Nadstojnik me ščepao za ovratnik i rekao: - Kamo ćešti?- U svoju učionicu.- Gdje su ti cipele?Pogledao sam dolje u šlape. Nisam razumio što želi reći. A onda mi je sinulo.- Ove godine nisam dobio cipele.Morao sam poći po obrazac molbe za potporu da ga roditelji potpišu. Tako sam dobio besplatnu autobusnuiskaznicu, besplatan školski objed. Nisam bio jedini: školi su pripadali okruži Brixton i Pek-ham, pa je mnogoklinaca bilo u istom položaju kao i ja. No svejedno, iz ovoga sam se društva želio izvući.Lopovluci su postali glupi. Počeli smo s krađama pera iz Wool-Korth"sa za vlastite potrebe, a uskoro smomažnjavali stvari za prodaju. Prolazili bismo pokraj prodavaonice rabljenog pokućstva koja je na pločnik izložilanekoliko novih komada namještaja. Za oko mije zapeo mali, okrugli vinski stolić; potrčali smo i pokupili ga, a ondaotišli do druge prodavaonice staroga namještaja pa ga prodali za deset šilinga. Smjesta smo ih potrošili u Rossovukafiću na pecivo sa sirom i kapućino.Jednoga sam dana ukrao novac jednom susjedu tete Nell. Otišao sam s tom novčanicom od jedne funte uprodavaonicu slatkiša, a moja se teta Nell, da to nisam niti znao, našla iza mene. Ništa tada nije rekla, ali jetelefonirala u školu.Ravnateljica škole pozvala me u svoj ured i rekla: - Što si radio s onolikim novcem?- Našao sam jedno staro zrcalo - rekao sam - nabavio malo laka, popravio ga, prodao i za nj dobio dvije funte.Izvukao sam se sretno. Pomislio sam da sam silno pametan, a da su svi ostali budale jer mi dopuštaju da ih

potkradam.Zbog toga što su mama i tata puno radili, imao sam mnogo slobode. Uzvratio sam im to time što sam postao pravigad. Mama je bila slomila nogu, pa je jedne večeri sjedila u sobi i gledala "Gradić Pevton". Rekla je: - Nemojpojesti onu zadnju naranču, Andy. Pojest ću je kasnije za večeru.Znao sam da ne može ustati i udesiti me, pa sam uzeo naranču i počeo je guliti, bacajući koru kroz prozor.Mama je pobješnjela, ali sam ja naranču pojeo pred njom, a onda, kad se tata vratio, utekao iz kuće. Okliznuo samse na narančinu koru i slomio zglavak.Nakon škole, a katkad i umjesto škole, odlazili smo krasti po DuKvitch Villageu i Pengeu, područjima za koja smosmatrali da su zaslužila da ih se opljačka.Bazali smo pokraj ljudi što sjede na klupama u perivojima, grabili njihove torbice i onda - crta. Ili bismo naišli naauto koji su ljudi načas ostavili bez paske, jer su otišli djeci kupiti sladoled; nagnuli bismo se kroz prozor i dokopalinjihovih stvari. Ako je auto bio unajmljen ili strane registracije, znali smo da u njemu uvijek ima dobra plijena. Aiskustvo nas je naučilo da je u takve aute lako upasti.Prilikom školskog objeda često smo skidali školske jakne i skrivali ih u naprtnjače kako nas pri krađi nitko ne bimogao identificirati. Mislili smo da smo užasno pametni. To što smo bili jedina srednja škola u čitavoj četvrti nijenam uopće padalo na um. Zatim bismo švrljali gledajući što bismo mogli maznuti. Jednog smo dana upali u nekiauto, uzeli čitav tovar pisama te ustanovili da su u njima čekovi. Vjerovali smo da ćemo ih unovčiti. Ni jedan odnas nije bio toliko razborit da uvidi kako s njima nećemo moći baš ništa.Jedne smo noći provalili u prodavaonicu sportske opreme na Forest Hillu. Bili smo trojica, a ušli smo preko ravnogkrova. I opet nismo znali što želimo. Bio je to jedan od onih dućana u kojima si mogao kupiti medalju za plivanjekoju ćeš staviti na kupaći kostim. Prva nam je stvar stoga bila da pokupimo nekoliko takvih ordena i tako svipostanemo zlatom okićeni plivači. Nakon toga nismo više znali što bi, pa se jedan od nas posrao u tavu na malomlažnom logorištu koje se kao izložak nalazilo u izlogu.Kao četrnaestogodišnjaka obuzeli su me hormoni, pa sam čistoćom i higijenom nastojao impresionirati curice. Natržnici u Pekhamu moglo se za funtu kupiti pet pari čarapa, ali sve nemogućih boja: žute i svijetloljubičaste.Pobrinuo sam se da svi vide kako svakog dana nosim čarape druge boje. Isto sam se tako svake večeri odlaziotuširati u plivalište Goose Green. Tuš i ručnik stajali su me 5 penija, 2 penija sapun, a još dva penija vrećicašampona.Nosio sam čiste čarape, bio sam čist da me se moglo ljubiti, ali sam bio predebeo. Čini se da cure nisu čoporativnonavaljivale na debele mamlaze u narančastim čarapama. Tada je zemlju poharalo ludilo za Bruceom Leeom. Ljudisu kuljali iz puhova na zadnje kino predstave da bi odande izlazili umišljajući da su Karate Kid. Pred Pekhamskimkinima, orijentalnim restoranima i kineskim zalogajnicama petkom uvečer nisi mogao vidjeti ništa drugo dolitipove koji glavama udaraju o ulične svjetiljke ili jedan o drugoga uz zvučne efekte a la Bruce Lee.Gadno sam se zapalio za karate; tri puta na tjedan odlazio sam na trening. Bilo je sjajno. Miješao sam se sodraslima kao i sa svijetom svoje dobi, a počeo sam i gubiti kile. Uz to sam pomalo i trčao.Škola i sve što je mirisalo na nju i dalje su stajali loše. Skompao sam se s nekim momkom koji se zvao Peter, a kojije manšete i veliki, okrugli leptir-ovratnik nosio izvan jakne, poput Jasona Kinga. U onim svojim velikim vrećastimhlačama činio mi se grozno šik. Upitao me bih li radio nekoliko tjedana za njegovog tatu - a ja sam objeručkeprihvatio ponudu.Njegov je stari bio vlasnik transportnog poduzeća. Peter i ja tovarili smo električnu robu u kamione i onda pomagalipri dostavi. Silno smo se obogatili, ponajviše zato što smo mažnjavali radioaparate, zvučnike i sve ostalo čega smose mogli dokopati dok vozač nije gledao.Toga sam mjeseca zaradio više od svoga staroga. I među odraslima ovo bi se smatralo dobrim poslom. Moj stav jebio "Van iz škole jer je to sranje; nadi posao, zaradi neku lovu", i to je to. Nisam shvaćao koliko ograničavam svojehorizonte, a učitelji mi nisu ništa savjetovali. Previše su vremena morali provoditi naprežući se da nadziru vlastiteklince, a kamoli da bi poučavali nas. Nisu imali prilike pokazati nam da ima nečega i onkraj malog svijeta u kojemsmo živjeli. Nisam spoznao da postoji nekakav izbor, a nije mi ga se niti tražilo.Ondje gdje smo živjeli istinski se dobrim poslom smatralo zapošljavanje u tiskari ili u luci. Stupanj niže bilo bimjesto vozača londonske podzemne željeznice ili tesara montera. Sve drugo bila je slobodna profesija.Zapalo me tako da manje-više puno radno vrijeme radim za transportnog poduzetnika, razvozeći ljeti Britvicovesoda-vode i limunade. Uspijevao sam na kamione utovariti poneku paletu pića viška, prodati je i utržak strpati udžep.Zimi sam isporučivao ugljen. Mislio sam da sam ne znam kakav frajer zato što sam mogao dignuti ugljen u žlijeb.Nisam se mogao otresti starih gospođa koje su me željele napojiti čajem. Mislio sam da znam sve što trebam znati.

Sažalijevao sam uboge tikvane u školi, koji su se kinjili ni za što. Ja sam mlatio grdnu lovu; imao sam sve onestvarce koje sam priželjkivao prije dvije godine.Nevinost sam izgubio jednog nedjeljnog popodneva u petnaestoj godini. Sestra moga kompića imala je valjdasedamnaest godina. Bila je i spremna i pri ruci, no bila je vrlo debela. Nisam znao tko komu čini uslugu. Sve je bilovrlo šeprtljavo, vrlo hitro, da bi me potom natjerala da joj obećam kako o svemu ovome neću nikom pričati. Rekaosam da neću, ali čim mi se pružila prilika, govno kakvo sam bio, pričao sam.Ugovorni se posao završio, pa sam počeo raditi u McDonald"su u Catfordu, koji se upravo otvorio.Život je bio vrlo brz i grozničav. Meo sam i ribao podove svakih četvrt sata. Mogao sam napraviti stanku za kavicu,ali sam svu hranu morao plaćati. Nije bilo nikakve mogućnosti da se nekako snađem, jer je sve bilo isuviše dobroustrojeno. Mrzio sam ih. Lova je također bila jadnička, ali ipak za dlaku bolja od potpore nezaposlenima - a, osimtoga, McDonald"s je bio bliže kući od ureda za nezaposlene.Počeo sam povremeno nakratko iščezavati. S jednim sam klipanom obradio plinski automat njegove tete, pa smo sdnevnim propusnicama otputovali u Francusku, rekavši onima na trajektu da će nas na drugoj obali pokupitiroditelji. Na povratku smo čak ukrali prsluk za spašavanje te ga pokušali prodati u nekom doverskom dućanu.Na roditelje se nisam nimalo obazirao. Ponekad bih se kući vratio u četiri ujutro i mati bi se razgoropadila. Ponekadbi navratila policija, ali nisu mogli ništa učiniti, osim da mi gadno zaprijete. Mislio sam da sam pravi frajer jer namje pred kućom stajao policijski auto.Toliko sam se razmahao i izvještio da sam se sagibao tako nisko da bih iz javnih zahoda mogao ščepati ručnetorbice onih koji su se u njima nalazili. Jednoga smo dana nas trojica izlazili iz nekog podrumskog stana uDuhvichu u koji smo netom bili provalili, kadli nas je zaskočila policija. Blizu željezničkog kolodvora uhvatio nasje policajac sa psom.Čim me policija zgrabila, uplašio sam se. Blefirao sam u marici, jer ona druga dvojica nisu pokazivala nikakvastraha. No čim su nas u stanici razdvojili, želio sam policajcima pokazati da sam usplahiren. Želio sam da se sažalenada mnom, da vide kako nisam baš tako loš, nego da sam jako povodljiv.Policijska je stanica bila građena na prijelazu stoljeća: stropovi su bili visoki, zidovi debelo obojeni, podovi ulašteni.Iščekujući u prijamnoj prostoriji, čuo sam škripu čizama izvana, iz hodnika.Silno sam želio da netko uđe; želio sam da shvate kako nisam loš; zajebao sam se, ali za to su kriva ona drugadvojica.Srce mi je žestoko tuklo. Poželio sam se mame. U trbušnoj šupljini javio mi se onaj isti grozni osjećaj kao i ondakad sam hrlio kući iz Maxwellove praonice.Vidio sam sebe kako dopadam Borstala ili zatvora ili pak kao novo mlado meso u pretrpanom krilu istražnogzatvora. Oduvijek sam s divljenjem gledao lokalne tipove koji su bili u zatvoru i mislio kako su oni zaista čvrstidečki. Sada sam shvatio da je i njima ovo moralo biti mrsko. Svekoliko njihovo napuhavanje da su "bili unutra" biloje tek šuplje hvalisanje; ovo nije bilo ni blistavo ni uzbudljivo. Bilo je grozno.Kad su moji roditelji došli u policijsku postaju i kad sam u maminim očima ugledao stid i razočaranje, pomisliosam: I to li je, dakle, to? Hoću li ja ovako čitav život? Već to što su se za mnom zalupila vrata ćelije bilo je dovoljnostrašno. No nikad ranije nisam vidio mamu u takvu stanju i osjećao sam se grozno.Odlučio sam se promijeniti. Sjedeći onako samotan u prijamnoj sobi, rekao sam samom sebi: - Dobro, što ću dalje?Počet ću se nekako sređivati.U jednom kratkom razdoblju u školi me zaokupio engleski. Napisao sam sastav o kapetanu Scottu i dobio najboljuocjenu. Pomislio sam daje to zbilja sjajno, ali nisam ustrajao. Nakratko me zainteresirala povijest i s užitkom samizrađivao model anglosaksonskog sela. Možda bih mogao poći odatle. Nisam želio završiti kao još jedan odlokalnih luđaka koji misli da je guba zato što ima Mark III Cortinu i zlatni lančić oko vrata.Pa što ću dalje sa sobom? Ni na koji način nisam mogao dobiti pristojan posao u južnom Londonu. Nisam bio niškolovan, a nisam imao ni sklonosti za rad u tvornici.Negdje u zakutku svijesti oduvijek su bile ideje o vojsci. Dok je moj ujo Bert živio na katu, čuo sam ga jednom kakomami pripovijeda o vojsci. Postao je vojnik malo prije Drugog svjetskog rata jer su se u vojsci dobivala tri obroka nadan. A znao sam i da vojska školuje svoje ljude, jer je mama u tom smislu pričala o mome bratu. Ujne i ujaci birekli: "Džon je sada daleko", a moji bi roditelji odgovorili: "0 da, od njega prave čovjeka."Vidio sam sve moguće oglase za vojsku - tipovi na daskama za jedrenje koji uvijek izgledaju prekrcani lovom, kojiputuju kojekuda i sjajno se provode. I, barem će me odškolovati. Zašto ne bih odslužio tri godine, pomislio sam, ividio kako je ondje? Mojem se bratu svidjelo, zašto ne bi i meni? Ako ništa drugo, tako ću se izvući iz Londona.Tek što je počelo saslušanje, kazao sam: - Molim vas, ne želim biti u govnima, jer želim stupiti u vojsku. Provala uonaj stan nije bila moja zamisao. Ja sam se samo pridružio. Kazali su mi da čuvam stražu. A onda su izletjeli iz

stana, a ja za njima.Blebetao sam i blebetao.Strpali su me na tri dana u istražni zatvor prije no što će me izvesti pred sud. Mrzio sam svaki trenutak koji samproveo iza brave i zakleo se sam sebi da, izvučem li se sretno, više nikad neću dopustiti da mi se ovo dogodi.Duboko u sebi znao sam da ću morati učiniti nešto doista odlučno, ili ću završiti tako da ću čitav život zajebavati uPekha-mu druge i oni mene.Na Sudnji dan ona su dvojica uvjetno kažnjena, a ja sam prošao s opomenom. Bilo mi je na volju da nastavim ondjegdje sam stao ili pak da svima, uključujući i sebi samom, pokažem da ovaj put mislim ozbiljno.Uskočio sam u autobus koji će me odvesti do vojnog odsjeka.Želim pilotirati helikopterima - rekao sam naredniku u uredu za novačenje. - Želim ući u zrakoplovstvo.Pristupio sam jednostavnom ispitu iz engleskog i matematike i pao.Dođi za mjesec dana i pokušaj ponovno - kazao mi je narednik. - Ispit će biti na vlas isti.Otišao sam u javnu knjižnicu te proučavao knjigu o osnovama aritmetike. Svladam li množenje, rekao sam samomsebi, nikad više neću morati slušati tresak zatvorskih vrata.Za četiri tjedna vratio sam se, sjeo pred iste zadatke i položio -s dva boda viška. Narednik mi je dao hrpu obrazacada ih ponesem kući.- U koji ćeš rod? - upitao je tata.- Zrakoplovni korpus vojske.- To je u redu. Nismo ni za kakva pješačka sranja. Ondje ništa ne naučiš.Dobio sam putni nalog te otputovao u Sutton Coldfield na trodnevni postupak razvrstavanja. Podvrgli su naszdravstvenim pregledima i jednostavnim testovima tipa "ako se ovaj zupčanik okreće u ovom smjeru, u kojem će sesmjeru okretati onaj?", a ponešto i sportskim aktivnostima. Gledali smo filmove; pričali su nam o borbenim ipričuvnim jedinicama i gdje je sve vojska u svijetu. Uživao sam. Zrakoplovni korpus kao daje djelovao posvuda;Cipar i Hong Kong bili su za početak sasvim dobri.Međutim, kako sam prolazio testove, pred očima mi je pukla grozna istina da nema načina na koji bih ja postaopilot. Mnogo je drugih kandidata bilo u kategoriji mozgovnih kirurga: krcati najboljim ocjenama, bili supredodređeni za školovanje za buduće mehaničare i mjernike. Da bih dospio na obuku za pilota, morao bih biti istaliga s njima, a nisam imao nikakvih kvalifikacija. Sve ono vrijeme što sam potratio kinjeći se ugljenom ilimunadom bljesnulo mi je pred očima kao što se to valjda događa čovjeku koji se utapa. Prvi put otkako samdovoljno odrastao da sam nešto poduzmem našao sam se okružen momcima koji imaju nešto što želim - no ovaj putto nešto im se nije moglo zdipiti.U završnom razgovoru časnik mi je rekao: - Možeš stupiti u Zrakoplovni korpus i školovati se za utovarivačagoriva. Međutim, mislim da ne bi bio najprikladniji za taj posao. Ti si tip aktivna čovjeka, zar ne, MekNab?- Mislim da jesam.- Vjerojatno snatriš o putovanjima, o tome da vidiš nešto od svijeta?- Baš tako.- Pa kad je tako, jesi li razmišljao o karijeri u pješaštvu? Ondje su veće mogućnosti - bataljuni se premještaju svakedvije-tri godine, dakle ići ćeš na razne strane. Za mlada čovjeka taj je život mnogo uzbudljiviji. Imamo slobodnihmjesta u Kraljevskim zelenim jaknama.- U redu, prihvatit ću nešto od toga.Bio sam sretan, pun sebe. Mislio sam da sam uspio, da sam muškarac, da sam sada u vojsci. Nisam mogao dočekatida se vratim kući i svojim roditeljima priopćim novost.- U što si ti to ušao? - upitao je stari podižući pogled s novina.- U Kraljevske zelene jakne.- Što je to?- Dio Lake divizije - sjao sam. - Znaš, lakog pješaštva...- Mamlaze jedan! - prasnuo je, hitnuvši novine na pod. – Ništa nećeš naučiti. Samo ćeš trčati okolo grbeći se podteškom naprtnjačom na leđima.No nije me mogao uzdrmati. Nakon nekoliko dana, kad je bilo jasno da sam se čvrsto odlučio, mama mi je predalajednu omotnicu i rekla: - Mislim da trebaš doznati o ovome.Otvorio sam omotnicu i izvukao ispravu o posvojenju. Nije me osupnula. Znao sam da mi je brat posvojen ioduvijek sam kao nešto što je samo po sebi razumljivo smatrao da je tako i sa mnom. To me doista nije uzrujalo.- Tvoju sam pravu majku upoznala kad si imao otprilike godinu dana - rekla mije mama. - Kazala je da radi zanekog grčkog useljenika koji je u Englesku došao pedesetih godina i koji vodi nekakav noćni klub u West Endu.

Ona je u tom klubu prodavala cigarete; imala je sedamnaest godina kad je s njim ostala trudna. Rekla mi je da nijedno ni drugo ne žele dijete, pa je stoga dijete ostavila u plastičnoj vrećici na stubištu bolnice.Mama i tata starali su se o meni gotovo od tog trenutka, a zatim su me i posvojili.- Nije joj baš bilo osobito stalo do tebe, Andy - rekla mi je mama. - Kazala mi je: "Uvijek mogu imati i drugeklince."Rujna 1976. napravili su mi, kako sam ja barem mislio, najuža-sniju frizuru na svijetu i ukrcali me na vlak zaFolkestone West. Autobusi na kat čekali su da čitavo društvanee prevezu u dočasnički bataljunski logor uShorncliffeu. Čim smo se ondje okupili, opet su nas sve - bilo nas je tisuću - ošišali. I to zbilja gadno, do kože,ostavivši nam samo čuperak na vrh glave, poput nekakva busena. Odmah mi je bilo jasno da ću ovo mjestozamrziti.Prvih nekoliko dana prošlo je u sranjima, izdavanju opreme i daljnjim drekadama. Nismo mogli nositi traperice -nije priličilo gospodi. Stav mirno morali smo zauzeti čak i kad bi običan vojnik ušao u prostoriju.Mislio sam da sam čvrst, no ovdje je bilo ljudi uz koje sam izgledao kao pravi mlikoguzan. Mišice su im bileistetovirane u domaćoj radinosti; pušili su cigarete koje su sami motali. Ako nisu mogli pronaći nekoga s kim bizapodjenuli tučnjavu, jednostavno bi se koškali međusobno. K vragu, pomislio sam, kako li će tek izgledati kaddođem u bataljun? Poželio sam van.Bio je to život prepun tjelovježbe. Ako nismo marširali, trčali smo. Po čitav smo dan gimnasticirali, trčali i skakali.Na kraju sam to i zavolio. Otkrio sam da mi trčanje sasvim dobro ide, pa sam se sve više i više bavio sportom.on :.,.Za mlada vojnika dio svakog odabira ili osnovnog uvježbavanja bilo je stavljanje u žrvanj. U četverokut bi sesastavile četiri klupe i onda bi izdvojili dvojicu koji bi ondje jedan drugog mlatili da se sve praši. Većina momakaušla bi u borilište i mlatarala rukama kao idioti. Razbijači iz Glasgovva i Sheffielda bili su nešto dotjeraniji, nozaprepastio sam se ustanovivši da je jedan od najboljih udaraca među svima njima iz Pek-hama. I dok si okomtrepnuo, našao sam se u boksačkoj momčadi čete.Jedna od dobrih stvari koje idu s uvrštavanjem u bilo koju sportsku momčad u vojsci jest to da si pošteđen svihdrugih vježbi. Druga je to da čitav dan posvuda hodaš u smeđoj trenirci, osjećajući se i izgledajući pomalo posebno.Pobijedio sam u svoje dvije borbe u velter kategoriji, a moja je četa osvojila prvenstvo bataljuna. Dospjeli smo uarmijski finale, gdje sam postao šampion u velter kategoriji. Što se mene tiče, moja je sudbina bila zapečaćena: ićiću u 1. četu Kraljevskih zelenih jakni, boksački bataljun, bit ću tri godine boksač, a onda izaći iz vojske. Što je jošbolje, ta je postrojba bila na odlasku u Hong Kong.Mnogi su momci bili ogorčeni na sportaše. Možda zbog boje trenirki - ili možda zbog toga što smo imali privilegijda se svrstavamo na čelo repa za objed.Boksačka se ekipa šepirila jednom o ručku, otišla na čelo repa i počela zajebavati ostale dečke.- Misliš da si nenadjebiv, zar ne? - upitao je jedan od momaka iz Glasgovva.Odgovorio sam mu smijuljenjem te otišao naprijed, čekajući da se otvore vrata.Glasgovvska su mi se usta gotovo uvukla u uho te rekla: - Koja je razlika između tvoje noge i smeđe trenirke?Slegnuo sam ramenima.- Nikakva - kazao je. - I jedna i druga su za kurac. – Snažno zaroktavši, zabio mi je vilicu ravno u bedro.Posrnuo sam korak natrag i pogledao nogu. Vilica je u mojoj nozi bila zabodena do kraja zubaca. Zgrabio sam je ilagano povukao, ali se mišić noge ukrutio, pa je nisam mogao izvući. Napregnuo sam se koliko god sam mogao iizvukao je. Šiljci su se crvenjeli od krvi, a ja sam se okrenuo i izišao iz kantine. Nije bilo šanse da izustim išta. Biloje to tako sve dok nisam zamaknuo za ugao, kad sam rukom pokrio usta i vrisnuo.Boksanje je završilo. Vratio sam se u vod; još uvijek mi je preo-stajalo barem šest mjeseci da svladam isti program.Bio sam ponešto zaostao. Prošao sam obuku s oružjem, ali nisam imao vremena da je utvrdim. Bilo mi je, u pravomsmislu riječi, kao da su me spustili na zemlju; ostali su znali mnogo više od mene. Ali jako sam se potrudio, pa samčak ishodio i promaknuće. U zadnja tri mjeseca dali su nam činove, od mlađeg kaplara do nečeg tome sličnog.Mačji kašalj!Petkom ujutro sudjelovali smo u pukovnikovu cross-countryju na šest milja dugoj stazi u logoru i oko njega. Cijelije bataljun morao trčati. Ako si stigao iza pukovnika, morao si utrku ponoviti u nedjelju, pa bio ti u stožeru ili pakpuki novak.Nakon toga odlazili bismo na vježbalište da se navikavamo na vlagu, studen i glad. Uživao sam u tome; barem smobili podalje od logora. U tome sam postajao sve bolji i bolji, i tome sam se strašno radovao.Postojao je jedan ritual. Dočasnik vojne policije izišao bi iz stra-žarnice i odzdravljao svakome. Bilo je to prvi putšto nam netko iskazuje poštovanje. Teturali bismo natrag u vod, s onim našim glupavim limenim kapama, s

opremom koja bi se bila objesila, smradni, lica premazanih komuflažnom kremom, a on bi izišao i pohvalio nas.- Dobro obavljeno! Nastavite tako i dalje! - zagrmio bi.U meni se javljao osjećaj ponosa koji nikad ranije nisam oćutio, posebno zbog toga što nas je taj dočasnik inačestalno podjebavao.Zatim je nastupilo čišćenje oružja, koje bi trajalo do kraja su-botnjeg ili nedjeljnog jutra. A onda - vikend! Nismomogli ići kući, a vani smo mogli biti samo do deset - i to samo u tom gradiću. Za dečke iz Folkestonea bili smoneugodnost zato što smo imali novaca. Djevojci si za one tri funte tjedno mogao priuštiti sasvim lijep provod. UFolesto-ne Rotundi upoznao sam djevojku po imenu Kristina, pa smo se počeli sastajati kad god smo samo mogli.Počeo sam doista u svemu uživati. Konačno sam se uklopio u sistem "pusti mozak na pašu" - radi ono što ti reknu,čak i kad znaš da je krajnje blesavo, i svi će biti sretni i zadovoljni. A što sam više uživao, to mi je taj sistem manjesmetao i to sam bolje prolazio.Vježbe su postajale sve napornije. Dvije-tri noći u tjednu proboravili bismo na otvorenom, a vrhunac je biodvotjedno ratno logorovanje, tijekom kojega su se izvodile sve moguće faze ratovanja, i to uz upotrebu bojnogstreljiva. Sada sam napokon počeo shvaćati što ja to radim. Prije toga bih samo iskopao rupu i sjeo u nju. Sada sampak znao zašto sjedim u njoj.Svakih osam tjedana imali smo dopust. Kad sam se jednom vratio, sreo sam se sa svojim starijim drugovima uPekhamu, ali došlo je do zamjetne promjene. Razišli smo se. Već nakon tako kratkog vremena naši su sesvjetonazori promijenili. Zanimalo ih je samo ono što je zanimalo i mene prije nego što sam otišao: prenemaganje.Nisam se osjećao nadmoćniji - možda upravo suprotno. Mislio sam da propuštam nešto zabavno. Razgovarali su oodlasku u Margate, ali u nedjelju ću ja u svojoj najboljoj odori stupati prema garnizonskoj crkvi. Usprkos tome,jedva sam čekao da se vratim u svoj bataljun.Izabrali su me za jednog od stražara na završnom nastupu, pa sam dobio pismo u kojem je stajalo: "Čestitam nadodijeljenom Maču Lake divizije. Dobro obavljen posao. Istinski se nadam da će ti karijera biti uspješna."Pojma nisam imao što je to Mač Lake divizije. Otkrio sam da svaka pukovnija ima tu nagradu koja se dodjeljujemladom vojniku koji najviše obećava. Isto sam tako ustanovio da ona podrazumijeva jednodnevnu probu, na kojojsam morao uvježbavati uspinjanje, rukovanje, salutiranje, primanje mača i odstupanje. Na kraju je čitav bataljunmorao otići u gimnastičku dvoranu, gdje je pukovnik uručio nagrade svim četama.Mač mi se činio prekrasnim i radovao sam se da ću ga gledati obješena na zidu svoje spavaonice. No kad sam sišaos podija, jedan mi ga je narednik oduzeo, davši mi umjesto njega nekakav nagradni pokal. Mač se vratio upukovnijski muzej.Završna je parada bila doista svečanost. Došli su moji roditelji i moj stariji brat s obitelji. Bilo je zbilja čudnovato,jer oni nikad nisu marili za takve stvari - mama i tata nikad nisu išli ni na roditeljske sastanke. Zapravo, bilo je toprvi put da se netko moj negdje pokazao.Bio je to zbilja dan kad sam pomislio da sam postao vojnik. Imali smo na sebi značku i opasač našeg bataljuna, ačim smo se vratili sa završne parade, mogli smo na se staviti našu pukovnijsku oznaku -beretku Zelenih jakni.Još smo jednu sitnicu trebali riješiti. Naše divno ulaštene, čavlima potkovane čizme morale su se vratiti u skladišta,osim onih koje će stražari odnijeti u bataljun za svečane namjene. I tako smo se svi poredali u vrstu i udaraličizmama o pločnik sve dok laštilo nije popucalo poput nekog šašavog taraca. Neće ih, bogme, dobiti u ruke nikakavdrkadžija da mu bude išta lakše no što je bilo nama!Otišao sam na dvotjedni dopust, a onda se prijavio Centru za formiranje i obuku postrojbi pješaštva u Vinčesteru.Preplavili su me uzbuđenje i zabrinutost kad su nas jedanaestoricu dodijelili vodu odraslih novaka koji je svladavaosvih šest završnih tjedana obuke.U usporedbi s našim pješačkim bataljunom za mlade vojnike, ovdje je disciplina bila pravo sranje. Kad smo završilidnevni posao, mogli smo se presvući te iz stražarnice odšetati u središte grada.Na kraju ta tri tjedna rasporedili su nas. Ako si imao braću u nekom bataljunu, ona su mogla zatražiti da im sepridružiš; ako nisi, mogao si samo izraziti svoju želju i držati fige. Treći bataljun zvali su "Kaubojima", a Prvi"Borbenim poljodjelcima". Drugi bataljun KZJ (Kraljevskih zelenih jakni) bio je u Gibraltaru, ali se uskoro trebaovratiti u Ujedinjeno Kraljevstvo na službu u Sjevernu Irsku.Zamolio sam da me upute u Prvi bataljun KZJ zbog boksa i zbog toga što su oni trebali otići u Hong Kong. I takosam, naravno, dospio u 2. KZJ. Nisam bio baš oduševljen - osobito kad sam otkrio da njih zovu "Ženskimtorbicama".- Odakle si? - upitao me stariji narednik u krugu vojarne doksam stajao žmirkajući na blještavom mediteranskom suncu.- Iz Londona.

- To čujem, glupane! Odakle iz Londona?- Iz Pekhama.- Dobro. Idi u četu B!U mojem streljačkom vodu bilo je šesnaest ljudi. Bilo nam je rečeno da će bataljun, kad u nj stignemo, preuzeti naše"daljnje uvježbavanje" - upućivanje u poseban način na koji oni rade. Ali 2. KZJ bio je preopterećen; bilo ih je počitavom Gibraltaru, od ceremonijalnih do graničarskih dužnosti. Svi su bili previše zauzeti da bi nama petoriciposvetili ikakvu pozornost, pa su tako prvi tjedni prošli u besposličarenju.Drugo jutro nakon dolaska otišao sam u glavnu ulicu. Dokle god je pogled sezao nije bilo ničeg drugog do silnihprodavaonica prepunih jeftinih satova i sagova iz Maroka. Većinu tih dućana držali su azijski i arapski trgovci. Zapet sam funti kupio mami svijetloplavi sag, u koji je smotan i par natikača. Bilo mi je divno: ovdje sam tek nekolikodana, a već s kazbom sklapam prvorazredne poslove.Prepun oduševljenja, nakon godine dana vježbanja, žudio sam da krenem. Svoj sam raspored smatrao sjajnim - naSredozemlju smo, tu su plaže, sunce. Prvi put što sam u inozemstvu, zanemarimo li one jednodnevne izlete uFrancusku, i to mi još plaćaju! Zbog toga me stav nekih ljudi pomalo i iznenadio. Neki od starih kvrga bili sunastrojeni izrazito odbojno. Sve im je bilo "sranje" i "jebeno". Ili bi pak, vrlo tajanstveno, rekli: "Odoh obaviti jedanposlić" i nestali. Trebalo mi je neko vrijeme da otkrijem što rade.Većina tinejdžera koji su ušli u vojsku bili su izloženi nekim nezakonitim stvarima. Bio je to dio kulture, i oni su tusvoju kulturu unijeli sa sobom u vojsku. Mene droge nikad nisu zanimale, uglavnom zato što sam mrzio pušenje, inikad im nisam bio izložen. Čuo sam sve nazive, ali nisam baš točno znao što je što. A sada, kad sam se s njimadoista sreo, preplašio sam ih se; bile su mi nešto potpuno strano.Droge su, rečeno mi je, oduvijek predstavljale problem. Kad se bataljun jednom vratio s prekomorske vježbe, u polatri ujutro, stigla je čitava flotila autobusa. Naravno, lokalna je policija izvršila raciju bataljuna. Tom prilikom nisunašli nikakve nezakonite stvari, ali su pronašli jednog časnika koji se bavio djelatnošću koja je u očima vojnogpravosuđa bila još pogubnija. Bio je, naime, u krevetu s nekim kaplarom iz minobacačkog voda.

Čini se kao da smo mi pripadali kulturi sedamdesetih, a vojska onoj pedesetih godina. Osjećao sam se kao da živimu crno-bijelim filmovima koje sam katkada gledao nedjeljom popodne. Svakog smo jutra morali piti punu kriglu"kvasine", stoje stari vojni naziv za sok od limu-nike koji se dobivao mućkanjem iz praška. Mora da je pukovnikčitao knjigu o kapetanu Cooku, pa je mislio da nas mora spašavati od skorbuta. Čuo sam priču o jednom časnikukoji je stupio u Irsku gardijsku pukovniju. Načelnik stožera pozvao ga je na stranu i rekao mu: - Kao mlađegpodčinjenog, upoznat ću vas s pravilima. Prvo, nikad nemojte nositi smeđe odijelo. Drugo, uvijek podzemnuželjeznicu nazivajte podzemnom željeznicom, nipošto metroom. Treće, nemojte nikada putovati crvenimautobusom. Četvrto, uvijek nosite šešir i kišobran; i peto, nikada nemojte nositi paket omotan smeđim papirom. - Niriječi o tome kako prići vojnicima kojima će zapovijedati.Gibraltar je ljeti bio prepun turista, a kako smo obavljali sve ceremonijalne dužnosti, bili smo pravi Božji dar zasvaku zgodnu djevojku koja je voljela uniformu. To je bar bila moja teorija. Jedno sam se popodne uputio u glavnuulicu u civilu te sam izgledao, u vlastitim očima, kao pravi gibraltarski domorodac. Natrapao sam na lokal poimenu Capri bar, s plastičnom palmom i stolovima složenim u polukrug. Vrlo mračno i rafinirano, pomislio sam.Kako bih se što bolje uklopio u okoliš, naručio sam Southern comfort i limunadu, u to vrijeme vrlo bjelo-svjetskopiće.Sjedeći tako ondje i slušajući pjesme Stvlisticsa i Ghi-litesa, s vremena na vrijeme zapažao sam dečke koje sampoznavao iz bataljuna kako prolaze i promatraju me kroz prozor.Vlasnik bara bio je Britanac. Prišao mije da pročavrljamo. Imao je savršenu nasprejanu prosijedu kosu i izgledao jekao četrdesetogodiš-njak, no sam je vjerojatno mislio da je još sedamnaestogodišnjak. Nosio je plavi džemper svelikom crvenom zvijezdom.- Zdravo - rekao je kliznuvši do mene u separe. - Vi ste u mornarici, zar ne?- Ne, u bataljunu sam ondje uz cestu.- Upravo stigli?- N...da.Bilo je posve ugodno. Brbljali smo, a onda je ušla ona Kineskinja. Bila je doista čarobna: blještave hlače, visokepete; moj se dečko odmah ushitio. Sjela je i pridružila nam se.- U mornarici ste?- Ne, u bataljunu.

Nakon jednog-dva pića prošla je lokalom, a ja sam pomislio: mora da sam pošašavio, to je vjerojatno od pića, pa tabi se žena sasvim ugodno osjećala u društvu međunarodnog jet seta. Ulazilo je još ljudi i bar se počeo puniti. Izautomata su zasvirale polagane stvari Donnyja Osmonda.Pomalo me hvatalo piće, pa zapravo gotovo da i nisam obratio nikakvu pažnju kad mi je moja nova prijateljicarekla: - Zovi me Pierre.Za mene je Pierre francusko muško ime, pa nisam skopčao daje i kinesko žensko. A onda, vrlo polako, počelo mi jesvitati. Obazro sam se uokolo i shvatio da je u baru sve sam muškarac. Ponovno sam pogledao Pierrea i zabljesnulame grozna istina.- Odoh načas u zahod - rekao sam odmičući njegovu ruku sa svoga bedra.Odjurio sam, progonjen licima svih onih momaka koje sam vidio kako me gledaju kroz prozor. Nakon toga danimasam hodao naokolo smijući se poput manijaka i govoreći: - Najbolji španjolski omlet u Gibraltaru rade dolje uCapriju. Lokal je, naravno, pun opasnih tipova, ali vrijedi zbog hrane.Bataljun se u Englesku vraćao u studenom, da bi više-manje smjesta kretao u South Armagh. Bit ću premlad daodmah odem s njima: morao si navršiti osamnaestu, jer je prethodnih godina nastrijeljeno previšesedamnaestogodišnjaka. To je štetilo ugledu vojske, pa su podigli dobnu granicu. Morat ću, dakle, pričekati svojrođendan.Otišli smo u Lydd i Hythe na združenu pješačku obuku. Mnogo smo vremena proveli na strelištu za obuku gađanjapod paljbom, uvježbavajući snalaženje u svim mogućim situacijama u kojima bismo se mogli naći.- Baza će nam biti u South Armaghu, razbojničkom kraju - rekao je zapovjednik čete - a četa B ide u Crossmaglen,grad prema kojem je preostali dio toga banditskog kraja puko igralište za golf.

Dali su nam planove grada i kazali da "naučimo" South Armagh. Tijekom naše obuke ondje se pucalo i tada sam,prvi put u životu, počeo u novinama čitati još nešto osim TV programa.Pri kraju obuke podijelili su nam optičke nišane za oružje. Tu vrstu opreme nisam nikada vidio, ali sam znao dapostoji. To je, dakle, to. Pomislio sam da sam snajperist svjetskog kalibra.U to se vrijeme odjeća pješaštva svodila tek na ono najosnovni-je. Ako si htio nešto od toga, morao si sam kupiti.Najegzotičniji predmet koji su nam dali da se pomognemo u studeni koja nas čeka bio je par debelih polarnihčarapa.Navršio sam osamnaestu. U vojsci sam bio već gotovo dvije godine, ali ovo mi je bila prva operativna zadaća. Sve jebilo sjajno. Smatrao sam da ću tako steći vrijedno iskustvo, da ću biti s bataljunom, da sam tvrd i čvrst te da ćuzaraditi dovoljno love da si kupim auto i po povratku priuštim Christini lijep provod.Stočno trgovište Crossmaglen, nama znano kao XMG, nalazilo se na samoj granici. To je značilo da se frajerimogu spremiti u Dundal-ku, s druge strane, pa zatim skoknuti ovamo i pucati po nama. U središtu mjesta nalazio seveliki trg s brojnim zgradama pred kojima su bile metalne ograde u koje se smještala stoka. Trg je nadgledalooklopno vozilo Baruki, koje se nalazilo nepunih sto metara od baze Snaga sigurnosti u kojoj smo živjeli. Prozvanopo pripadniku padobranskih postrojbi koji je stradao u eksploziji, oklopno je vozilo bilo golema naprava od valovitačelika i željeza. U njemu su bile smještene tri strojnice opće namjene, ručni bacač M 79, uređaji za puštanje dima,radiouređaji i, ono važnije, čuture s čajem i sendviči, jer smo ondje boravili čitavu vječnost. Postojalo je i jednoelektrično grijalo. Stražariti u oklopnjaku bilo je nevjerojatno hladno i grozno, grozno dosadno. Čitavo vrijeme unjemu je morala biti dvočlana posada. Da bi se uopće do njega došlo, moralo se luđački trčati - ona dvojica koja subila na dužnosti u oklopnjaku bila su za strojnicama, a mi bismo istupili i jurnuli niz cestu, da bi se onda onadvojica koju smo smjenjivali izvukla iz oklopnjaka i potrčala natrag.Jednog sam dana bio u Barukiju s razvodnikom Bobom, kojeg smo zvali "Jednojajčani" - nikad nisam ustanovioodakle mu taj nadimak, jer je izgledao posve kompletan. Iz baze je izišla smjena, pa sam nakon uobičajenog topotanogu čuo samo nekakvo "klik, klik, klik". Koji je to vrag, pitao sam se navirujući se kroz bočni prorez. Pokraj menenaiazio se najbistriji čovjek na svijetu, pozirajući pred kamerom za bata-ljunski časopis.- To je Džonnv Dva Češlja - kazao je Bob. - Iz Middlandsa je, voli nogomet. Igra za bataljun. Dobro izgleda, zarne?I zbilja je dobro izgledao. U XMG-u nitko nije nosio činove i svi su, normalno, onako mokri, prozebli i blatni,izgledali kao vreće dreka. No ovaj je tip nosio naredničke trake, a odora mu je bila besprijekorna. Imao je metarsedamdeset, plave oči, savršene zube, a nije bilo vlasi koja se nije nalazila na svome mjestu.- Igrao je na jednoj utakmici za armijski kup, a bataljun je počeo bacati češljeve na teren - nastavio je Bob. -Podigao je jedan, upotrije bio ga, upitao izgleda li dobro, pa nastavio igru. Mislim da je postigao pobjedničkizgoditak.

Gledao sam kako Džonnv nastavlja pozirati, dobivajući još jedan rat pred kamerom. - Stvar je u tome - rekao je Bob- da je on kao drogiran, pred sobom imaš budućeg pukovnijskog časnika.U bazi Snaga sigurnosti pješačka je četa živjela u "podmornicama", dugim hodnicima između trokatnih kreveta, nobez ikakvih ormarića. Tamo gdje si, tamo ti je mjesto. Opremu staviš na krevet ili ispod najdonjeg kreveta. Prostorsam dijelio s Reggiejem, kaplarom i zapovjednikom svoje ophodnje, i s Gazom, netom oženjenim pješakom koji jepod jastukom čuvao album s fotografijama.Reggie je bio dvadeset petogodišnjak i vodio je četnu rugby momčad. Bio je visok i dobro građen; noge su mu biletoliko krupne da je hodao poput buildera. Imao je crnu kovrčavu kosu, najveću guzicu na svijetu i zadah iz ustazbog čega se vječno ispričavao.Gaz je bio dvadesetih godina. Da nije u vojsci, bio bi maneken. Bio je vrlo zgodan i imao je savršeno tijelo. Želio jepostati instruktor tjelovježbe; svakog bi jutra skočio s ležaja i viknuo: - Dvaput u krug, moje lijepo tijelo - naprijed!Baza Snaga sigurnosti bila se razastrla poput paukove mreže: podmornice su ishodile iz središnjeg prostora. Sveopskrbne postrojbe, kao i oni iz pješačke čete koji nisu stali u podmornice, prebivali su diljem logorišta u čvrstimspremištima koja su bila povezana daščanim puteljci-ma postavljenim iznad blata koje je dosezalo do gležnjeva.Čitavo logorište nalikovalo je gradilištu - a to je i bilo - prekrivenom protuminoba-cačkom zaštitnom mrežom.U glavnoj je bazi bilo vrlo zadimljeno, a u svako doba dana i noći mogao sam osjetiti miris sendviča s jajima i čipsakoji je dopirao iz poljske kuhinje. Stalan je bio i vonj vlažne odjeće i mokrog poda. Grijanje nije funkcioniralo kakotreba, pa je bilo ili prevruće ili pak prehladno. Nije bilo nikakvih prozora.Potkraj sedamdesetih godina u Souht Armaghu sukobi su se odvijali uglavnom na razini pješadijskih okršaja. Akonismo ophodili gradom, patrolirali bismo okolicom, sami samcati s blatom, kišom i svojim naprtnjačama navišednevnim zadacima. Budući da sam bio fazan, morao sam nositi strojnicu.Prvih mjesec dana sve me ovo vrlo zanimalo, a onda se počela javljati dosada. Nisam osjećao da išta postižem, jerse nikad ništa nije događalo. Upravo sam bio prošao svu onu obuku u kojoj se na svakom koraku nešto zbivalo igdje si morao na to nešto reagirati, a sada, kad smo stigli ovamo, kao da se baš ništa nije zbivalo. Patrolirali smo,motrili, zaustavljali automobile, pružali zaštitu na kontrolnim točkama i pretresali kuće, i to je bilo sve.U ophodnju po pokrajini odlazili bismo u visokim čizmama zbog blata. Uobičajilo se da odlazimo na četiri dana.Helikopter bi nas pokupio i iskrcao na četverodnevnu dužnost, koju smo provodili na terenu. Nakon toga uslijedilobi četverodnevno patroliranje gradom, u visokim cipelama umjesto u čizmama. Bilo je to dvadesetčetverosatnodežurstvo; u gradu su uvijek bile tri ophodnje. Zatim bi slijedilo četiri dana službe u oklopnjaku, rad u kuhinji,čišćenje zahoda i obavljanje čistačkih poslova po taborištu - što je vojnička inačica za rad zbog samog rada. Jednomznamenitom zgodom zapovjednik mije naredio: - MekNab, otići ćeš van i obrisati sve nepoželjne mlake!Sve što smo trebali moralo se dovoziti helikopterom - hrana, streljivo, pisma, ljudstvo. Platforma za helikopter bilaje napravljena od daščica, a nalazila se izvan logora; kad se očekivao helikopter, dva su oklopnjaka morala zauzetipoložaj da bi se letjelica potom žurno spustila. U susjedstvu se nalazilo stambeno naselje, a dečki bi odande pucalina sve što se miče. Mornaričke su posade bile najbolje u svojim Wesse-xima; bili su odvažniji i uvijek su stizali navrijeme - što je bilo vrlo značajno nakon duge ophodnje dok čekaš da te izvuku.Jednog sam dana bio vratar u oklopnjaku, što znači da sam, kad ljudi iskoče iz helikoptera i potrče prema vratima,morao otvoriti vrata upravo toliko da mogu utrčati u oklopnjak. Nisam imao pojma tko je tip koji trči prema meni.Vidio sam samo presamićen lik s hrpom papira u rogožaru s ručkom, onakvom s kakvim bakice idu u kupovinu.- Tko si ti? - upitao me.- MekNab, gospodine.- Ja sam Corden-Lloyd - široko se osmjehnuo tresući mi ruku.A onda je uslijedio veličanstven mlaz štreberskih pitanja koja, čini se, stariji časnici moraju postavljati regrutimaprilikom posjeta: - Zabavljaš li se? Pošta stiže? Hrana je u redu? Ima li kakvih problema?Bilo je sjajno: pukovnik mi stišće ruku, preserava se, pita kako sam, u kojem sam vodu.Nije bilo vojnih vozila koja bi u pokrajini poduprla ophodnju; previše ih je bilo onesposobljeno miniranjempropusta i kanala. Ipak, postojala su dva oklopna vozila saracen smještena u gradu. Ti su transporteri imali na sebiprotutenkovsku metalnu mrežu kako bi se spriječilo probijanje reaktivnih projektila; na zaštitnoj bi se mreži raketeinicirale prije no što probiju oklop. Ta su vozila nazivali "limenkama" i ona nikad nisu izlazila iz grada. U njimasmo se mogli prebacivati s jednog položaja na drugi unutar grada, stoje bilo sjajno, osobito kad je lijevala kiša.Posada limenki imala je vrlo zajeban posao. Samo su sjedili, a mitraljesci stajali. Limenke sa svojim strojnicama ukupoli bile su nam zapravo čvrste točke vatrene podrške u slučaju da uđemo u snažan okršaj. Međutim, njihovanajkorisnija osobitost vezana je uz stražnji dio. Bilo je to nešto što smo zvali norveški kontejner, a u čemu senalazilo oko dva galona čaja i s čega je visio plastični vrč. Vozači limenki napunili bi ga prije ophodnje, tako da

smo se mogli okupiti oko stražnjeg dijela transportera da popijemo čaj. Već nakon koja dva sata bila je to mlačna,bljutava tekućina, ali u ranim jutarnjim satima bio je to pravi nektar.Bio sam u pješačkoj ophodnji u Crossmaglenu u rano proljeće 1978., u vrijeme kad je politika nalagala skidanjesvake republikanske trobojnice koju ugledamo. Nije se tu radilo samo o tome da se popneš i ukloniš je. To semoralo raditi vrlo pažljivo, jer je uvijek postojala mogućnost da bi zastava mogla biti mamac ili pak minirana.Jedna je bila postavljena na cesti koja iz Crossmaglena pokraj crkve vodi u Newry, na kraju grada, ondje gdjepočinje krajina. Predjel je bio tipično seoski, s valovitim poljima i živicama. Uz cestu su se dizali telefonski stupovi,a s jednoga od njih visjela je trobojnica.Iz mojega su voda na terenu bile četiri patrole. Zapovjednik je radijem poručio: - Kad dobijemo dozvolu, jedna ćepatrola skinuti tro-bojnicu, a onda nastavljamo s ophodnjom.Moja se patrola spremala za izlazak. Vrijeme je bilo hladno i vlažno. Beton je bio posve mokar, prepun neželjenihmlaka. Svi smo na sebi imali najlonske zaštitne jakne; svaki od momaka napisao je na jaknu svoju krvnu grupu.Ispod borbene jakne nosio sam civilni prsluk ispunjen perjem.Nakon toga je u jednoj od vrtnih kućica zapovjednik hitro, u pet minuta, izložio zadatak.- Vi ćete preuzeti središte grada, vi lijevu stranu, vi pak desnu. Druga će patrola ostati vani i skinuti trobojnicu. Kadto obave, vratit će se pa ćemo nastaviti patrolirati.Nije to bila nikakva velika stvar: samo još jedna trobojnica koju valja ukloniti. Prošli smo ulazna vrata. Patrole ćepotom, četvorica po četvorica, u prostoru za punjenje napuniti oružje. Zapovjednik straže zatim će radiovezom javitionima u Barukiju da su patrole spremne. Zadatak posade oklopnjaka bio je da nas štite dok izlazimo. Patrola zapatrolom tada će izjuriti iz logora. Bit će to tek jedna u nizu rutinskih ophodnji - tri sata po gradu, četiri sata opet ulogoru, pa onda opet van na sljedeća tri sata.Mi ćemo patrolirati središtem, oko gradskog trga, i bit ćemo najbliži ophodnji koja će skinuti trobojnicu.Nickvju Smithu, koji je prošao izviđačku obuku, rečeno je da će on biti taj koji će poći po trobojnicu i skinuti je.Prema planu, kad dođemo na teren, mi ćemo osiguravati vanjski obruč njegovoj patroli: motat ćemo se timpodručjem.Pozvana je jedna od limenki koje su se nalazile na drugom kraju grada. Dogovoreno je da se Nicky uzvere nazaštitnu mrežu, hitro promotri zastavu, pa ako je sve kako treba, da je skine. Nikakav problem. Napravio je to većdesetak puta, a sada se sve odvijalo za danjeg svjetla.Na kontrolnim je točkama promet zaustavljen u oba smjera; držali smo punktove na kojima smo zaustavljali ljudekoji izlaze iz grada prema Newryju. Provjeravali smo vozačke dozvole i registarske tablice, pitali ljude kamo idu iodakle stižu. Postavio sam se u neku vežu, štiteći dvojicu momaka koji su radili na kontroli. "Balansirao" sam -sagibao se, pa uspravljao - čuvajući se na taj način da ne postanem statičnom metom. Nakon minutu-dvije prešaobih u neku drugu vežu ili zašao između automobila. Važno je bilo da se krećem.Nisam obraćao osobitu pozornost na Nickvja Smitha i njegovu ekipu. Što prije s ovim završimo - to mi je bilajedina briga - to će limenka prije biti slobodna, pa ćemo možda moći na brzinu popiti šalicu čaja iz "Norvežanina".Limenka se dovezla u podnožje telefonskog stupa. Za brownin-gom je mitraljezac pružao zaštitu, jer je položaj bioizložen, na samom rubu grada - moglo se raditi o mamcu. Vozač je spustio oklopnu ploču koja mu štiti lice, kako bimogao vidjeti što se zbiva.Nicky se popeo na vrh vozila, dobro promotrio i povukao. Uslijedila je užasna eksplozija.Kao osamnaestogodišnji novak, nisam još nikad čuo brzi, oštri, prodorni prasak brizantnog eksploziva. Nastupio ječasak nevjerice. Pomislio sam: ne, to ne može biti. Nisam znao što mi je činiti, pa sam se ogledavao iščekujućinekakvu uputu. Reggie je baš kontrolirao neki auto; iz otvorenog je prtljažnika vadio stvari. Zastao je, podigaopogled i osvrnuo se. Civili zatečeni na kontrolnom punktu znali su što se zbiva. Imali su više iskustva seksplozijama od mene.Reggie je zalupio prtljažnikom i kola su strelovito odjurila. Pozvao nas je k sebi pa smo potrčali cestom. Kad smoprispjeli do sarace-na, vidjeli smo kako narednik svlači truplo. Iz limenke se čulo vrištanje. Otvorili su stražnjavrata; ljudi su nastojali izvući posadu.Ono što je preostalo od Nickvjeva tijela ležalo je sada na stražnjem kotaču saracena. Glava mu je bila odsječenadijagonalno o vratu, a nogu nije imao. Čitav središnji dio tijela bio je čitav - gadno udešen, ali čitav. Mreža je bilaprepuna komadića njegova mesa i krhotina zaštitne jakne. Bilo ih je posvuda. Cijela limenka kao daje bilapremazana krvlju.- Donesi pelerinu! - viknuo je narednik.

Na brežuljku s druge strane neki su se ljudi zatekli na groblju. Stajali su nepomično; automobili su zaokretali za

180 stupnjeva; nitko nije želio biti upleten. Sve su ovo vidjeli već ranije; znali su da bi, polete li metci, i sami lakomogli nastradati.Je li ovo bila jednostavna mina iznenađenja? Ili je njezin detonator aktivirao netko iz blizine?Vidio sam samo to da su se ljudi dohvatili radija; jedino što sam čuo bile su brojne glasne zapovijedi. Nisam znaošto ću. Bojao sam se. Jako me radovalo što je oko mene toliko ljudi koji kao da znaju što rade.U patroli je bio i jedan momak koji je cijelo vrijeme pravio probleme; on bi ponedjeljkom ujutro često bio odsutanbez odobrenja. Vraćao bi se utorkom noću, išao na raport. Nikad nije ništa htio raditi. No ovo ga je istinskizdrmalo. Kad smo stigli na mjesto događaja, narednik koji je zapovijedao patrolom sređivao je stvari, a ovaj jemomak jednostavno protrčao i iz automata počeo rešetati po živicama. Da je naprava aktivirana daljinski, možda bibombaš još bio u blizini. Ovaj je momak bio odmetnik, uvijek u nevoljama, ali kad je morao obavljati svoj posao,onda je znao što čini.Iz baze je izletjela postrojba za hitri protuudar da na ranije određenim mjestima blokira grad kako nitko ne bi niulazio ni izlazio.Bomba je Nikvja gadno raznijela, rasuvši ga u krugu od 50-60 metara. Željeli smo samo pokupiti najveće komadeod onoga što je od njega preostalo, staviti ih u pelerinu i vratiti ga u bazu.Skupljao sam ostatke osobe s kojom sam doručkovao, osobe koja mi se obično žalila na hranu. Bio sam strahovitosrdit, strahovito uplašen i pravi me život zaista gadno zveknuo.Mještani su izlazili iz pubova i svojih kuća, plješćući i kličući. Radovali su se: britanski je novak mrtav. Silno samse uzrujao. Razljutio sam se na te ljude.Četvorica smo nosili pelerinu - svaki za jedan ugao. Ostali su štitili naš prolazak. Pelerina je bila natopljena krvlju.Bio je težak doslovce kao mrtvac. Do lakata sam bio krvav.Vratili smo ga u bazu, no potom smo se morali vratiti i raščistiti mjesto događaja. Iz Bessbrooka su stizalihelikopteri po ostale žrtve. Znojili smo se i soptali, natopljeni krvlju. Morali smo se poslužiti velikim, čvrstimmetlama kako bismo s vozila odstranili sve komadiće i krhotine i bacili ih u vreću. Kasnije smo spalili te metle. Bilismo ogorčeni zato što moramo natrag u potragu za njegovim stopalom, jer ga dosad nismo našli. Pronađeno je polaulice dalje.Na rubovima naših cipela skorila se njegova krv. Pod noktima smo imali njegove krvi. Sva je naša oprema ogrezlau njegovoj krvi. Čak je i zemljovid koji sam držao u ruci bio crven od krvi.Nicky Smith imao je dvadeset godina. Bio je zgodan mladić; imao je majku i djevojku. Vidio sam ga kako baš prijetjedan dana piše pismo: "Još samo četrdeset i dva dana i eto me kući."Isprva sam vojsku zamišljao kao zarađivanje novca, putovanja i sve one stvari koje viđaš po oglasima - ti na nekojtamo plaži jedriš na valovima i zafrkavaš se. Možda je tako mislio i Nicky. Čak je i odlazak u Sjevernu Irsku biozanimljiv jer je predstavljao još jedno iskustvo. Možda im, pomislio sam sada, treba nekoliko novih postera ucentrima za novačenje - postera s mrtvim dečkima u pelerinama.Britanski su vojnici i prečesto umirali u aktivnoj službi u Sjevernoj Irskoj, dobivali kratku bilješku u vijestima -"Sinoć je britanski vojnik..." - i zatim padali u zaborav. Ja sam, međutim, odlučio da nikad ne zaboravim NickvjaSmitha. Uvijek ću čuvati te izreske iz novina. Uvijek ću na svojoj karti imati mrlje njegove krvi.Progonile su me slike njegovih istrgnutih nogu i saracena umrljana krvlju kao na nekakvom dječjem crtežu. Silnome to srdilo i ja sam osobno želio ispraviti svjetske nepravde. Želio sam ljude prisiliti da budu odgovorni.Odjednom sam osjetio da imam nekakav ideal, da nešto radim, ne samo zbog političkih sranja ili zato što štedimnovac za auto; bio sam tamo zato što sam želio učiniti nešto za svoju vlastitu malu škvadru.Oklopni transporter saracen zaglibio se u pokrajini blizu Cros-smaglena, a meni i još jednom strijelcu naređeno jeda ga kao straža čuvamo.Radnička naselja u ruralnim dijelovima Sjeverne Irske sastojala su se od zgodnih bungalova, plaćenih iz subvencijadobivenih od Zajedničkog tržišta. Na gradilište jednog takvog naselja ušao je saracen da se okrene, ali je ostao ublatu. Drugi ga je saracen pokušavao izvući. Pozvali su našu četu, pa smo se podijelili u grupice od dva-tri čovjeka.Svi su nam se sektori preklapali, pokrivajući svih 360 stupnjeva oko vozila.Kad smo došli u smjenu, dečki su nam rekli gdje su naši sektori, što su vidjeli, što nisu vidjeli, gdje smo u odnosuna ostala stražarska mjesta.Ležali smo u živici pomno motreći; bilo je hladno, trava vrlo mokra. Hlače su mi se promočile. Stopala su mi sepočela drvenjeti, ruke su mi se već smrznule, a glavu nisam mogao pokriti jer su uši morale biti otkrivene da bihmogao osluškivati. Bilo mi je dosadno, bio sam satrven i čitava sam dva sata proklinjao vozače limenki što suukopali svoja vozila u glib.Na cijevi automatske puške u ono je doba bio pričvršćen dvono-žac, nalik na štapiće za jelo, s oprugom na jednoj

strani. Taj je dio opreme bio neophodan, jer je puška sa svojim glomaznim noćnim nišanom bila preteška da bi senjome moglo propisno rukovati. Svako malo pogledao bih kroz napravu da vidim što se zbiva.U rani jutarnji sat, dok sam još promatrao okoliš, zapazio sam nekakav pokret. Izoštrio sam optiku i napeo oči.Prepoznao sam to što sam spazio, ali nisam mogao povjerovati.Mirno sam rekao Gilu: - Imamo dva momka koji eno ondje silaze niz živicu.Gil je kazao: - N...da? U redu, odjebi, nosonjo!- Kažem ti - eno dvojice koji se spuštaju. Pogledaj!Šunjali su se ispred nas, možda tek stotinjak metara daleko -ma ni toliko.- Jebi ga, imaš pravo!Kad su se približili, stigavši na liniju neposredne geometrijske vidljivosti, jasno sam mogao vidjeti da jedan od njihnosi dugu cijev (pušku).- Što ćemo, do vraga, sad? - upitao je Gil.Nisam znao. Hoćemo li ih zazvati? Na koncu konca, mogli bi biti dvojica naših. Ali što ako nisu i ako uđu nagradilište? Nije bilo nikakva načina da stupimo u vezu s nekim časnikom ili dočasnikom. Bili smo strijelci, pa stoganismo dobivali radio. Vika bi u unutrašnjem obruču samo urodila zbrkom; mogli smo, dakle učiniti ono što su nasnaučili - uputiti im stražarski poziv, a onda, bude li potrebno, zapucati.Lakše rečeno nego učinjeno. Nismo smjeli imati metak u cijevi, trebali smo uputiti poziv, istodobno napeti oružjepa ga zatim uperiti prema meti.Povukao sam zatvarač i povikao: - Stoj! Ni makac! Ovdje vojska!Tipovi su se okrenuli.Zapucali smo.Oni iz unutrašnjeg kordona vidjeli su trasirno zrno, pa su pomislili da se to na nas puca. Otvorili su paljbu premanama, jer se od nas bilo zapucalo. Ovo mi je bio prvi put da pucam na ljude i prvi put da se puca na mene - a odtoga što to pucaju naši dečki nije mi bilo nimalo lakše.Bili smo naučili nešto što se zvalo "bum i pljuf": kad pucaju na tebe, trebaš osluškivati pucanj (bum), a onda onajmukli udarac (pljuf) kad kugla udari u zemlju. Iz toga se dade izračunati udaljenost - interval od jedne sekunde, naprimjer, značio bi da je oružje udaljeno stotinjak metara. Međutim, ta teorija nije vrijedila. Nisam čuo nikakvepucnjeve već samo mukle udarce. Gil i ja zabili smo glave u rov i kriknuii našima iz unutrašnjeg obruča da prekinupaljbu.Paljba se pojačala. Reggie se popeo u jednu od napola dovršenih zgrada da dobije bolji vidik. Slijedeći putanjutrasirnog metka ispaljenog iz unutrašnjeg obruča, zapucao je iz puškomitraljeza, uvaljujući nas još dublje u drek.Nakon, kako se nama činilo, više sati nastupila je zaglušujuća tišina. Nekoliko trenutaka kasnije nastalo je sranje.Čitav se svijet nastojao ubaciti u veze. Ljudi iz baze Snaga sigurnosti slušali su preko radioveza pa su odjuriliprema granici kako bi presjekli put bjeguncima.Posvuda je došlo do manjih lokalnih okršaja. Ophodnje su pucale po govedima, stablima ijedne na druge. Nastao jemetež. Vidio sam trasirno zrno u letu. Ako ono udari o nešto tvrdo, odbit će se i onda zum! - ravno u zrak.Uskoro se potjera razmahala punom parom. Helikopteri su dopremili pse tragače da pokušaju ući u trag tipovima;krenuli smo. Ja i Gil, zapovjednik čete, njegov pratilac i vodič pasa klipsali smo preko polja, rijeka i močvara SouthArmagha.Psi su nanjušili krv, ali su frajeri bili majstori svoga zanata.- Da bi se izmaklo psima, treba se držati ravna, otvorena terena - rekao je vodič pasa. - Trčiš li uz rijeku, miris sezadržava na tom području.- Ne koristi ni prelaženje potoka - dahtao je dok smo trčali za psima. - Psa na drugoj strani samo valja odriješiti i onće ponovno uhvatiti vonj. Ako pak zađeš na široko, otvoreno polje, vonj se raziđe.Trebaš puno krivudati, jer to psa usporuje i otežava mu hvatanje mirisa.Povremeno su psi gubili trag, pa su besciljno njuškali terenom. Vodič ih je slao da ponovno uhvate vonj. Ponovno biga pronašli, pa smo hrlili dalje. Bilo je uzbudljivo, poput lova na zečeve. Otkrivao se tako jedan doista osnovniljudski nagon.Uzbudljivo je bilo sudjelovati u nečemu što je znatno nadmaši-valo moju malu streljačku četu. Dva su helikopteralebdjela uokolo sa zastrašujuće jakim reflektorima. Usmjeravali su ih radijem ljudi sa zemlje. Napor uložen uhvatanje one dvojice bio je zamašan, a ja sam u njemu sudjelovao. Ja sam jedan od dvojice koji su ga potaknuli, i tomi je doista godilo.Čitavu smo noć proveli vani; vratili smo se u praskozorje praznih ruku. Hlače su nam bile izderane od bodljikavežice brojnih ograda.

Bio sam mokar do kože, gladan, prozebao i potpuno smlavljen. Svejedno smo sutradan morali nastaviti svoj posao;i dalje je trebalo ići na stražu, u ophodnju. No ništa mi to nije smetalo jer sam bio silno uzbuđen. Napokon samučinio nešto zbog čega sam ovamo došao.Dva dana kasnije, u jednoj se bolnici na jugu1 pojavio tip s ranom od 7,62 na nozi. Bili smo izvan sebe. Sljedećadva dana Gil i ja smo bili lokalni heroji. U streljačkoj smo četi bili tek dva bukveša, no sad smo dobili svojihpetnaest minuta slave jer smo nas dvojica zadnji bili u okršaju.Potom je počelo silno zadirkivanje oko toga tko ga je zapravo pogodio. Obojica smo bili traljavi strijelci; bilo jepravo čudo daje netko uopće pogođen.Preostalo vrijeme u Irskoj bilo je jednako živahno. Jedne su nam noći postavili bombu pokraj oklopnjaka. Trik jebio star, ali je uvijek uspijevao: prolaze dvije bitange, deru se i viču na momke u oklopnjaku, pokazujući im guzice iinstrumentarij. Dok dečki gledaju atrakciju dana, treći frajer zađe za oklopnjak i postavi bombu. Kad se vrata prismjenjivanju straže otvore, bomba bi trebala prasnuti. Ona dvojica iznutra nisu imali pojma što se zbiva. Srećom,bomba je pravodobno otkrivena i onesposobljena.Naš pukovnik Corden-Lloyd bio je velik poklonik individualizma. Što se njega tiče, svi smo morali nositi istuvanjsku odjeću, jednostavno stoga da bismo se mogli raspoznavati na terenu. Ono pak što smo nosili ispod te odjećeostavljeno nam je na volju.Po propisima, trebali smo nositi vojne košulje, debele vunene stvarce koje su bile velika gnjavaža. KošuljaUjedinjenih naroda bila je nešto ugodnije rješenje, no ta je pak bila skupa. Corden-Lloyd je razradio ugovor sproizvođačem i dao ga na glasovanje. - Ako svatko kupi dvije UN košulje, nosit ćemo ih kad se vratimo u Tidvvorth- rekao je. Izradit će ih po cijeni od 16 funti za dva komada - skupo, ali vrijedno toga novca.Vrlo tužno, no ova se kupnja nije mogla ostvariti. Pukovnik Corden-Lloyd bio je u helikopteru gazelle koji sesrušio. PIRA2 tvrdi da U Republici Irskoj. Jedan dio IRA-e.ga je ona skinula, Ministarstvo obrane je priopćilo da je posrijedi mehanički kvar. Što god bilo da bilo, najboljičasnik kojega sam ikad sreo bio je mrtav.

Kad sam u Gibraltaru stupio u bataljun, bili su ondje jedan-dva momka koji su se pripremali za Izbor, pa su trčalioko Stijene rutom koja se zvala Mediteranske stube, ali, kako sam bio remac, nisam imao pojma čime se to onibave. Zatim sam čuo da se spremaju za SAS. Tek mnogo kasnije otkrio sam da za pripadnike te postrojbe to nijeSAS. Oni je zovu jednostavno Pukovnija.Jedan momak, neki Bob, živio je u bazi u XMG-u u nekakvom sobičku, ne većem od kredenca. Ponekad bih, uprolazu, čuo šištanje radija i načas ugledao hrpe zemljovida South Armagha. Sobica je izgledala poput smetlišta -posvuda su ležale naprtnjače, oprema koja se nosi o pojasu i uprtačima te kojekakve druge sitnice. A onda bi Bobiščeznuo i nitko ga tjednima ne bi viđao.Jednog se dana pojavio u praonici; videći kako izgleda, pomno sam ga promatrao. Nije bio visok dva metra i širokmetar i dvadeset, kako sam očekivao. Imao je metar sedamdeset i pet i izgledao je posve normalno. Na sebi je imaonatikače, majicu s kratkim rukavima i dres. Njegov pribor za pranje i brijanje sastojao se od sapunica u plastičnojčašici za čaj iz nekog automata, četkice za zube - i to je bilo sve. Oprao se i otišao. Bio je to moj prvi susret sPukovnijom.Jednog su nas dana obavijestili da helikopter treba stići za deset minuta. Svi oni koji su ispomagali u kuhinjskimposlovima morali su dotrčati da preuzmu teret, kako bi se helikopter što kraće zadržavao na tlu. Mogao je dopremitibilo što - od opreme do hrane. Ponekad bi dovozio ophodnju.Kao fazanu, rekli su mi samo: - Za deset minuta treba sletjeti helikopter s nekim plastičnim vrećama. Preuzmi tevreće i prenesi ih u logor!Helikopter je sletio, čelična su se vrata širom otvorila, a mi smo svi kao idioti pojurili da pokupimo ono što izbacepa da otrčimo natrag u logor. Pobrao sam dvije crne plastične vreće. Izgledalo mi je da je u objema armalite. Zatimje iz letjelice iskočilo četiri-pet momaka. Bili su dugih, kovrčavih kosa, a nosili su i zaliske, toliko duge da su segotovo sastajali pod bradom, kao ono kod frontmena grupe Slade. Na sebi su imali jakne od perja, traperice ipustinjske cipele.U biti magarci, što smo mi i bili, pokupili smo opremu i donijeli im je. Rečeno nam je da s tim ljudima nerazgovaramo, da se jednostavno ne miješamo u ono što rade. Nikom od nas nije ni bilo do nekih priča s njima -nismo znali kakva bi bila njihova reakcija. Znali smo samo to da su oni iz Zrakoplovne službe specijalne namjene,iz SAS-a, veliki, tvrdi gadovi te da će nas istamburati. Ja, osamnaestogodišnjak, nisam kanio trabunjati koješta.U čitavom je logoru bio samo jedan televizor, koji se nalazio u jednoj prostoriji prepunoj ormarića i kojekudarazbacanih sitnica. Zbog toga su se svi navadili dolaziti dovoljno rano da si osiguraju mjesto i da sjede na ormariću

ili vise s kakva stolca ili pak da se uspnu na neki zidni element i slično te tako gledaju program. Ako su neki izaspali, budilo ih se da pogledaju Najveće hitove.Kuhinja nije bila ništa veća od sobe u običnoj kući, a u njoj se nalazila i kuhinjska oprema. Uzeli bismo pladanj,otišli u nju, uzeli četiri kriške kruha, napravili velike sendviče i natočili šalicu čaja, pa se vratili na mjesto koje smoprethodno rezervirali. Bili bi tu dečki koji su upravo došli ispod tuša, stiješnjeni s onima koji su se smradni, prljavi iznojni netom vratili s terena. Svi bismo se slijepili kao sendvič s jajima. Prostorija je zaudarala po cigaretama,znoju, blatu, balegi i puderu.U to vrijeme, odmah nakon Božića 1978., u istoj su emisiji nastupale Debbie Harry i Kate Bush. Debbie Harry jepjevala "Denisa", a Kate Bush "Wuthering Heights". Kad bi se pojavila Kate Bush, čitava je naša streljačka četaobično vikala: - Spalite vješticu!Tada su se pojavili i oni momci, a ja sam pomislio da su i oni, na koncu konca, samo ljudi kad dolaze pogledatiDebbie Harry i Kate Bush. Nisu nahrupili, nisu zauzeli najbolja mjesta; jednostavno su se ubacili gdje su mogli ionda opet otišli. Zadivilo me njihovo ponašanje: ušli su obzirno.Zavidio sam im na očitoj slobodi da dolaze i odlaze kad im se svidi. Razmišljao sam kako takav život mora bitičudesan - doletiš, obaviš svoj posao, a zatim se vratiš onamo gdje već živiš. No, opet, pomislio - sam, nema nikakvešanse da bi jedan skromni strijelac kao što sam ja dotle napredovao, i to ti je to.U Tidworthu, našoj novoj bazi u Wiltshireu, bilo je osam pješačkih bataljuna. Što se zabavnih sadržaja tiče, u gradusu bila tripuba (od kojih nam u jedan nije bio dopušten pristup), dvije prodavaonice čipsa, praonica rublja i banka.Vojska nas je danomice učila da budemo agresivni, a onda bismo otišli u grad, dosađivali se i podnapili, pa svojuagresivnost iskalili jedan na drugome. Potom bi slijedila stroga istraga, kao da smo napravili neko zlo.Obavili smo sve garnizonske poslove, kao što su, na primjer, taktičke vježbe s bojnim gađanjem, a onda ponovnopočeli vježbati za Sjevernu Irsku. Bataljuni bi se smjenjivali, u prosjeku jednom godišnje. U tomu sam vidio sjajnupriliku da uštedim lovu. Kao strijelac, mogao sam u jednoj smjeni na stranu staviti čitavu tisuću, jer se s one stranemora moglo još manje izlaziti nego u Tidworthu. Na to su nadovezali još tri dobre stvari. Kao prvo, dobivali smododatak od 50 penija dnevno, a drugo, dobili smo mekani toaletni papir umjesto onog tvrdog što se dijelio pogarnizonima u Ujedinjenom Kraljevstvu. Njime su nam kao mamcem mahali pred nosom: - Sjeti se, na drugoj suobali role mekanog toaletnog papira. - I treće, bilo je ugodno ponovno napustiti Tid-worth. U iduće tri godine sve ćese svesti na vježbe, pijanke u Tidworthu i Andoveru te odlaske onkraj mora.Ljudi su se vraćali sa svojom tisućom, a onda su se nasanjkavali kupnjom automobila koji bi se odmah raspali.Jedan je momak kupio za 900 funti ford capri ručno obojen žućkasto i čokoladno smeđe, koji se već za dva danaraspao. I sam sam se zanimao za kupnju caprija, no osiguranje je bilo više od vrijednosti samoga auta.I dalje sam izlazio s Christinom. Stanovala je u Ashfordu, pa sam odlazio onamo preko vikenda i kad god sammogao. Ni pomisliti se nije moglo da bi ona htjela doći i živjeti u Tidvvorthu. Bila je zaposlena, a još je živjela sasvojima. Bili smo zaljubljeni - "mislimo" - i sve nam je bilo ružičasto.Počelo se govorkati da će bataljun u Njemačku na pet godina i znao sam da će to za našu vezu predstavljatiproblem. Ako se radilo o supruzi, vojska se brinula za smještaj, ako je pak riječ bila samo o djevojci, onda si se sammorao pobrinuti i unajmiti stan u gradu. Nikad ne bismo mogli platiti njemačke najamnine, tako sam razmišljao, paonda, k vragu, sredimo stvar; tako smo se, eto, vjenčali. Bilo je to vjenčanje u bijelom; planirali smo da ona ostaneu Ashfordu, da bismo nakon sljedeće sjevernoirske smjene mogli uzeti stan u Tidvvorthu.Prije sljedeće smjene unaprijedili su me u mlađeg kaplara. Ponovno u bazi u South Armaghu, sada sam postaozapovjednik "cigle", nadređen četveročlanoj ophodnji. Kao takav, morao sam nakon svake ophodnje pisati izvješćeo tome što smo vidjeli, što smo učinili, što bismo bili rado učinili. Dok sam tako jedne noći bio na putu u operativnuprostoriju, pojavila su se tri-četiri momka u automobilu sa svom svojom opremom. Na karti sam vidio da sustanovita područja proglašena zabranjenima za vojsku; znao sam da će ti dečki otići i napraviti neko sranje. Znaosam da se mi kao pješački bataljun trudimo da svoje guzice izvučemo odavde, ali ovi su dečki radili po nekom svomposebnom planu. Znali smo se vratiti iz ophodnje razmišljajući: napravili smo ovo ili ono, stvarno smo dobropostupili, no ipak smo, na koncu konca, bili samo hodajuće standardne mete, slika i prilika agresivnogneprijateljskog vojnika. U svojem malom svijetu bili smo strašno izolirani. Videći ove dečke, odjednom mi je palona um: hej, što se još ovdje odvija, a da mi o tom nikad ništa nećemo doznati? Gotovo da sam osjetio bodacljubomore.Otišao sam u prostoriju za instruktažu po patrolno izvješće. Čitavim je podom bila razasuta razna oprema. Doistame, međutim, osupnuo armalite obojen čudnim i divnim maskirnim bojama, prošaran ernim i zelenim mrljama.Kod nas u pješaštvu ni slučajno nije dolazilo u obzir da ovako prčkamo po oružju. Oružje je bilo svetinja; moglismo ga samo čistiti, i to je bilo sve. Na donjoj strani puške maskirnom je vrpcom bila pričvršćena reflektorica.

Pomislio sam daje ovo doista guba. Ne bih imao ništa protiv jedne ovakve.Kad sam se okrenuo, našao sam se licem u lice s jednim od Pukovnijskih momaka. Ili, točnije, licem u dupe. Nije,naime, na sebi imao opremu i jedino što sam od njega vidio bila je raspuklina njegove guzice jer se bio sagnuo inavlačio hlače. Vidio sam daje strašno prepla-nuo; očito je bio u nekim dalekim, lijepim krajevima prije no što ga jezapao ovaj posao.Okrenuo se i rekao: - Sve u redu, kompiću?Kazao sam: - Bok!Rekao je: - Možeš sada otići ako hoćeš.Kazao sam: - U redu. Mislim daje sada vrijeme da krenem.

To je bilo zadnji put što sam vidio nekoga od ovih osobitih SAS-ovih ljudi. I opet me iznenadio njihov izgled. Jedanod njih bio je pravi pravcati kostur - jedino sam kod toga čovjeka vidio da su mu žile na vanjskoj strani tijela.Jedne subotnje večeri patrolirali smo kao združena formacija dviju četveročlanih ophodnji. Zapovjednik cjelokupneformacije bio je kaplar Dave, a ja sam, kao njegov zamjenik, zapovijedao drugom "ciglom".Davea sam prvi put sreo u XMG-u, ali, kako je bio u drugom vodu, nisam s njim imao previše posla. Pripromaknuću poslali su me u 6. vod, imenovavši me njegovim zamjenikom. Dave je slovio za nediscipliniranačovjeka i uvijek je bio na rubu degradiranja ili kažnjavanja. Došao je iz londonskog East Enda i održavao čvrsteveze sa svojom obitelji i prijateljima. Bilo mu je oko dvadeset pet godina, a ruke su mu bile posve istetovirane. Imaoje curu u Londonu, ali što sam ga bolje upoznavao, to mi se više činilo da će život proživjeti kao samac, samac kojisvaki auto koji ima uništi u roku od dva mjeseca, samac koji posluje s prevarantima iz svoje četvrti. Dobro smo seslagali i prisno sprijateljili.

Izići smo trebali u šest popodne, pa smo se okupili na kratki, petominutni dogovor. Dave nam je rekao u kojemćemo smjeru izići, hoćemo li na ulazna ili stražnja vrata, obavijestio nas o tome što se zbiva u gradu, o svemu štonam valja znati, a stoje priopćila ophodnja koja se upravo vratila.- Izgleda da se neuobičajeno mnogo ljudi mota središtem naselja - rekao je. - Moguće je da se nešto zbiva okonapuštene kuće na uglu Liam Gardensa. Provjerit ćemo to u prolazu.Napuštene kuće obično je trebalo izbjegavati, jer su one bile pogodna mjesta za postavljanje mina.Zadnjoj se patroli ta kuća učinila nekako drukčijom. Možda je tamo samo neki stari narkić, a možda je netko tamopostavio nešto da nas jednostavno namami.Na propisanom smo prostoru napunili oružje te stali iza ulaznih vrata čekajući svoj red za izlazak. Bilo je tromo,vruće nedjeljno popodne, promet je bio slab, a ptice su pjevale. Preko radija smo slušali kako druga patrola, koja jebila u gradu, govori šifrirane poruke i brojke; naše, naime, veze nisu bile sigurne, a frajeri su imali aparaturu.Iz vojarne Snaga sigurnosti ne izlazi se nehajno; odanle se hitro istrčava - što će reći da kao mahnit trčiš otprilike25 metara da se udaljiš iz njezine neposredne blizine, da bi se tek potom pregrupirao. Ako netko namjeravapripucati ili postaviti bombu, ulazna su vrata, u blizini kojih se vojnici pripremaju za patrolu, mjesto za koje jesiguran da će biti puno vojske.Izjurili smo, dakle, kao bombom razneseni. Umjesto da idemo ravno u grad, odlučili smo poći rutom kojapustopoljinom zaobilazi rub grada. Htjeli smo se što više okoristiti terenom kako bismo izmakli pogledu IRA-inihpromatrača, u slučaju da su nam nešto pripremili.Nismo prolazili uobičajenim putovima, kao što su rupe u živicama i prirodna raskrižja, koji su se mogli držati nanišanu ili su mogli biti minirani. Nikad nismo doticali ništa što bi po izgledu moglo biti vojno, na primjer nekakavsjajni dio opreme što leži na zemlji. Vojnici su letjeli u zrak i zbog toga što su dizali čuture za koje su držali da ih jeizgubila neka druga patrola kojoj oni, eto, na taj način čine uslugu.Došli smo do rječice koju smo morali prijeći. Nikakav problem, ovuda smo već prije patrolirali. Zatim smo se počeliuspinjati pustopoljinom tik do stambenog naselja. Bili smo doslovce na rubu grada i odavde su se, sve do mjestaCastle Blanev s druge strane granice, prostirala polja i livade.U ovo doba subotnje večeri ulice su bile pune međugradskih autobusa koji su stigli u naselje po mještane da ihodvezu u Castle Blanev na tulum. Otići će na cjelonoćnu lumperajku, a vratit će se teturajući u dva ujutro. I to jeposve u redu; da ja u subotu navečer zapnem u Kea-dyju, i meni bi došlo da na se stavim svoju opremu i odemonamo prijeko na cugu.Patrolirali smo mrtvim prostorom. Nisu nas mogli vidjeti, nismo ni mi mogli vidjeti njih, no očekivao sam da ću,kad priđemo bliže naselju, ugledati nekolicinu ljudi. Pustit ćemo ih na miru. Prolaziti kroz gomilu bilo jebesmisleno jer smo ih time mogli samo razjariti. Namjeravali smo ih obići, brzo prolunjati naseljem i vidjeti što se

zbiva.Više se informacija moglo dobiti kad patrola miruje nego dok je u pokretu. Taj smo postupak nazivali "vrebanjem".Zauzeli bismo nekakav položaj i zaustavili se. Moglo je to biti u naselju u nečijem dvorištu; stali bismo, sklonili seu sjenu te čekali i osluškivali da vidimo što se zbiva. Za fazane je to znalo biti zabavno; promatrali smo sve - odobiteljskih svađa u kuhinji do šlatanja mladih parova u maminoj primaćoj sobi.Daveova patrola bila je kojih 150 metara udesno, također u mrtvom kutu. Nismo trebali razgovarati radiovezama.Ovdje smo već bili nekoliko mjeseci i stvarno smo dobro djelovali zajedno, ispomažući se međusobno.Kad smo se konačno primaknuli naselju, od pogleda nas je štitio niz od tri-četiri dućana, kuća zapravo, ali kuća sizlozima. Skrenuli smo udesno i hodali iza kuća sve dok nismo stigli do ograde i vrata. Sada je okoliš višenalikovao napuštenom poljoprivrednom zemljištu; bilo je tu automobilskih olupina, limenki, vreća sa smećem.Posvuda su trčale neke koze i nekakvi konji, pa je tlo bilo isprljano i izgaženo. Bilo je, doduše, ljeto, ali je svejednokišilo bar jednom tjedno te je zemlja bila mokra. Svuda je bilo velikih mlaka.Došli smo do ograde, i tu sam bio lijen. Da sam prešao ogradu, na putu bi mi se našle sve one stare krntije i smeće,a nije mi se išlo kroz to. Zato sam pošao lakšim putom.Čim sam počeo izlaziti na vrata, dospio sam u vidokrug ljudi s ulice. Čuo sam dreku, viku i vrištanje svuda uokolo,a to nije bilo uobičajeno. Obično bi ljudi što mirišu na brut i losione za kose i te djevojke u dobro izglačanimbluzama samo razgovarali i gromko se smijali.Kad sam pogledao svjetinu, shvatio sam da svi viču, da svi hvataju klince i odvlače ih s ulice. Nešto se događalo, nonisam znao što. Počeo sam se obazirati da vidim što je posrijedi. I dalje je vladala gungula; mora da se ondjenalazilo 120 ljudi koji su čekali autobuse i svi su oni reagirali na moju prisutnost. Pogledao sam ravno preko ceste, ikad sam tada pogledom krenuo ulijevo prema dućanima, prelazeći cestu, ponovno je ondje bila obična grupa vozila- tri ili četiri limuzine i kamion za prijevoz stoke, što u tom kraju nije bilo ništa neuobičajeno.A onda, tek što sam to prošao, spazio sam skupinu tipova s maskama na licu i s oružjem. Onaj na kojega samdoslovce nabasao bio je dečko koji je, podigavši šaku u zrak, sa svojim armaliteom izigravao Che Guevaruskandirajući nešto. Nisam bio ni dvadeset metara od njega. Vidio sam kako su mu se oči iza krinke iskolačile odstraha.Počeo je vikati i prtljati oko oružja. Ja sam također viknuo, zgrabio svoje oružje i napeo ga. Njegovo je već bilonapeto, pa je jednostavno zapucao kao kakva budala. Uzvratio sam mu, ispaljujući metke po njemu i po ostalimmaskiranim ljudima. Neki se drugi momak pojavio iza kamiona pa je i on počeo pucati prema meni. Bila im je frka,baš kao i meni, i grozničavo su se trudili da uskoče u kamion i pobjegnu.Jedan se dečko ubacio u stražnji dio vozila te zapucao, a ostali su se hitro verali na kamion. Jednoga sam nastrijelio.Cičao je kao svinja dok se prebacivao na drugu stranu. Zatim su se iz unutrašnjosti vozila čuli brojni vriskovi; idrugi su bili pogođeni.Dotle je Scouse, jedan iz ophodnje, izišao iz mrtvog kuta, ali zbog pucnjave nije mogao prijeći ogradu. Stoga jepucao s one strane ograde. Ostala dvojica zalegla su na zemlju u mrtvom kutu, posve smeteni onim što se zbiva. Svese to ipak dogodilo tako brzo.Puno se pucalo. Svi su vrištali i pucali; klečao sam i pucao. Uvijek sam pazio na to da u svojim okvirima zadvadeset metaka gornja dva budu trasirna. Držao sam se teorije da ću, nađemo li se negdje u krajini, svojimsvijetlećim metkom označiti mete ostalima. Jedan sam takav metak imao i na polovici okvira da bih, kad on ode,znao da sam ispucao deset metaka. I posljednja dva metka u okviru bila. su trasirna; kad ispalim četvrti, znat ću dasam ispalio pretposljednji metak te daje mehanizam ubacio u cijev zadnji. Tada ću skinuti okvir, zamijeniti gadrugim i time obaviti postupak ponovnog punjenja oružja. Sve sam ovo vježbao nebrojeno puta, tako da sam svemogao učiniti i vezanih očiju, a kad je kucnuo čas, sve se izjalovilo. Kao prvo, bio sam preblizu da bi se aktiviraosvijetleći metak. A, osim toga, sasvim je sigurno da nisam brojio metke; pucao sam i pucao kao opsjednut.A onda: bum, bum, bum, klik. Mrtvačev škljocaj.Mehanizam je i dalje radio, ali u ležištu nije bilo metka koji bih ispalio. Grozno sam se izbezumio. Bacio sam se natlo, vrišteći iz svega grla "Zastoj! Zastoj!" kako bi ostali znali da nisam pogođen, ali da ne mogu pucati. Čuo samzvuke različitog oružja: SLR je pri opaljivanju proizvodio glasan, dubok zvuk; armalite nije bio toliko glasan kolikopraskav.Pokušao sam se dokopati drugog okvira iz torbice, a sve mi se činilo nekako usporeno i polagano. Nije bilo tako;sve se zapravo odvijalo vrlo brzo, ali sam se osjećao kao da odnekud izvana promatram sebe sama kako izvodimvježbu.Znao sam što trebam učiniti, ali što sam se više upinjao, to sam više petljao. Spopao me isti onaj osjećaj kao i ondakad je onaj klinac propao kroz krov: poželio sam preko glave navući pokrivač i pričekati da sve prođe. Usredotočio

sam se na svoje okvire: nisam htio podići pogled i vidjeti što se zbiva. Ako ne pogledam, možda ću dobro proći.Po propisu sam se, međutim, trebao prebaciti na položaj s kojeg ću moći vidjeti neprijatelja; isto sam tako trebaobiti kadar zamijeniti okvire ne gledajući što radim. Ali, nisam bio takav. Nisam mogao otvoriti torbicu, prtljao sampo njoj izvlačeći okvir. Bio je okrenut naopačke. Morao sam ga preokrenuti, usaditi u pušku, napeti oružje. Sve samto učinio u nekoliko sekundi, no činilo mi se da se otegnulo čitavu vječnost. Čuo sam pucnjavu, viku; no od svegasu najglasniji bili krici i vikanje u mojoj glavi: - Ovo mi se ne sviđa. Znam da to moram učiniti!Znao sam da ako jednostavno legnem, pukih dvadeset metara od njega, imam lijepe izgleda da budem ubijen; doklegod pucam, bit će O.K. Prsa su mi se nadimala i spuštala. Znao sam da moram to učiniti, znao sam da ne smijemsamo ležati.Preokrenuo sam se i ponovno zapucao. Zastoj me izbacio iz akcije možda kojih tri do pet sekundi.Nakon dvadeset metaka, bum, bum, bum, klik.Vozilo je kretalo, a Scouse je sada pucao po kabini kamiona, nadajući se da će skinuti šofera. No ti kamioni zaprijevoz stoke bili su oklopljeni. Ojačali su ih zavarenim čeličnim pločama kako bi dobili ka-kvu-takvu zaštitu.Još uvijek sam bio jedini s ove strane ograde. Kad se vozilo pokrenulo da se udalji, digao sam se i protrčao pokrajdućana naprijed.Nisam znao je li tko ostao iza kamiona i dao se u bijeg. Jesu li frajeri pobjegli u naselje? Jesu li utrčali uprodavaonice? Jesu li pobjegli na križanje, udaljeno jedva desetak metara, pa okrenuli ulijevo? Ili udesno,napuštenom željezničkom prugom? Tko bi znao? Nisam imao pojma što se zbiva!Krajičkom oka na podu dućana zamijetio sam ljude koji su se šćućurili. Jedan se muškarac hitro uspravio. Što semene tiče, mogao je imati pušku. Okrenuo sam se i ispalio nekoliko metaka visoko kroz izlog da shvati da se nezajebavam. Staklo se osulo u lokal, a momak se bacio na pod.- I ostani tako! - viknuo sam. Nisam znao tko je prestrašeniji, ljudi u dućanu ili ja. Blesav mi je potez bio pucatikroz staklo, ali nisam znao što bih drugo; bio sam toliko ošamućen da mi se sve što se giba činilo prijetnjom.Pohrlio sam na ljevokraku spojnicu, desetak metara udaljenu od točke kontakta. Nebrojeno puta za vrijeme obukeuvježbavali smo dva načina zagledanja iza uglova: možeš se spustiti vrlo nisko, pa se, uza sam ugao, naviriti ilipak, bolje, možeš se odmaknuti od ugla, pa onda postupno zaci za nj, kako bi bio što manja meta. Na obuci je sveišlo jako lijepo, jer sam znao da me s druge strane ne čeka nitko s uperenim armaliteom. Ali ovdje nije bilo tako.Duboko sam udahnuo, spustio se na trbuh i s oružjem spremnim za paljbu hitro virnuo. Nigdje nikoga! Zašao samna drugu stranu, pa pošao malko uz cestu, tek toliko da provjerim bježi li tko u tom smjeru. Zatim sam se vratio napoprište.Jedan je jadnik iz skupine sada bio na polovici ceste. Prije je bio u invalidskim kolicima, koja su sada ležala naboku, dok je on puzao prema naselju, kleo i vikao. Iz kuća su trčali ljudi da mu pomognu.Čuo sam majke kako viču na svoju djecu, lupaju vratima, buku ljudi koji bježe. Neka se žena iz jednog dućanaderala: - Ovdje nema nikoga! Ovdje nema nikoga! - Znali su da smo napeti i nisu željeli poginuti zbog pogrešneprosudbe.Sada je i Scouse stigao do mene, a i ona druga dvojica prešla su ogradu. Otišao sam do momka koji je nosiopuškomitraljez i počeo ga udarati nogama.- Gdje si bio? - vikao sam.Bio sam poživčanio; želio sam daje netko uza me, a nije ih bilo. Ali nisu oni bili krivi: nisu mogli prići.Krenuli smo naprijed, tražeći one koji su bježali; istodobno smo se radijem povezali s bazom i javili da je došlo dokontakta. Nepotrebno - već su znali. Zanimalo ih je samo je li bilo žrtava. U ovoj fazi nisam znao je li itko od našihpogođen ili nije. Dečki iz ophodnje koja je bila sjeverno od nas bjesomučno su trčali prema nama. Iz baze Snagasigurnosti navirali su ljudi: stizali su land roveri s ljudstvom u odjeći za borbu i zaštitnim prslucima.Pokrenuta je velika potjera. Za nekoliko minuta došli su vodiči pasa, blokirane su ceste. Policiju je trebaloobavijestiti koga da traže. Preko radija nastojao sam opisati vozilo. Znao sam samo da se radi o prljavom, starom,žutom kamionu za stoku, a kako sam ga bio gledao sa zemlje, vidio sam da mu je krov od fiberglasa da bi u njdopiralo prirodno svjetlo.Svi automobili parkirani u okolici bili su prorešetani metcima -i frajerskima kalibra 5,56 i našima kalibra 7,62.Posvuda je bilo praznih čahura.Jedan momak iz oklopnjaka pokraj baze prijavio je da je vidio kako netko bježi niz zapuštenu prugu. Nismo moglividjeti baš ništa.Pas je pronjuškao okolišem i uhvatio miris. Vodič je rekao: - U redu je, idemo!I pošli smo - ja, zapovjednik voda koji je stigao iz baze, vodič psa i njegov pas te još dva dečka. Bilo je vrlo napeto.Zadatak nam je bio zaštititi vodiča psa, s tim da ne znamo kakav nas pakao čeka. Je li netko zašao u zaklon i čeka

da pripuca?Trčali smo preko polja. Na vrhu brijega nalazio se nekakav stari svinjac i pas se uznemirio. Vodič je kazao: - Ovdjeimamo nešto.- Mora da je unutra - rekao je zapovjednik voda.Vodič je ostao na mjestu - s njim su kao zaštita ostali drugi dečki - a časnik i ja počeli smo se primicati daščari.Časnik je povikao: - Ako je koji pizdek unutra, odmah van! Inače ćemo ući po tebe!Ništa se nije dogodilo.Pomislio sam: - Oh, krasno, preuzimanje dužnosti.Na obuci smo često prorađivali borbu u naseljenim područjima, ali ovo nije bila vježba. Prislonio sam oružje uzrame, otkočio ga, duboko udahnuo, udarcem noge otvorio vrata i upao unutra. Drvenjara je bila prazna.Motali smo se okolo s psom, bez ikakva rezultata. Kad smo se spustili u grad, sve je već bilo pod kontrolom.Područje je bilo blokirano, prispjeli su svi potrebni istražitelji te obavljali svoj posao. Sve je bilo u pokretu, sirene suzavijale, helikopteri čegrtali zrakom.Kad je došao pukovnik sa svojom ekipom, čuli smo preko radija da je pred bolnicom Monahgan na jugu ostavljenojedno truplo i dva ranjenika. Dečko je ustrijeljen, ona dvojica prostrijeljena. Svi prisutni koji su imali prijemnikegovorili su: - Da! Izvrsno obavljeno! Vraški dobro!Nakon nekoliko dana doznali smo što se dogodilo. Kamion i ford granada dovezli su se na tu stranu Keadvja. Ljudiiz ford granade izišli su i upravo su kanili ući u kamion pa se pokraj one druge patrole provesti na sjever, pobiti štoviše mogu i onda se opet prevesti preko granice.Kad je došlo do sukoba, mora da su i oni bili silno zbunjeni. I frajer koji je pucao na mene želio je uzbuniti svojuškvadru. Kad su ušli u kamion-, pucali su s točke više elevacije, pa su ugledali Daveovu patrolu, udaljenudvjestotinjak metara, koja se kretala rijekom. Daveova je ophodnja počela prilaziti, ali se Dave nije usudio pucati jerje znao da smo u sredini mi. Tipovi u kamionu nisu znali za nas; da jesu, mogli su nas izvrgnuti gadnoj paljbi.Izašli su iz Keadvja i pošli do kuće nekog bivšeg zatvorskog namještenika. Pokušali su mu oteti automobil, ali ih jeon presreo sa sačmaricom, pa su produžili kamionom i dospjeli u Monaghan, gdje su ostavili poginulog i ranjene.Bilo mi je ovo prvi put da sam nekog ubio. Imao sam devetnaest godina i nimalo me to nije opterećivalo. Pucali suna mene, a pucajući na njih, samo sam radio svoj posao. Učinio sam ono što su me naučili. Uopće nije važno što tkoradi u pješaštvu - može biti vezist, vozač, bilo što - u osnovi svega jest da sebe ili nekog drugog dovede u poziciju ukojoj će moći osloniti oružje o rame, nanišaniti i ubiti.Mjesece i mjesece uvježbavali su me upravo za ovakve situacije. Svladao sam obuku, postao stručnjak. Ali kad jezagustilo, jedino o čemu sam mogao misliti bilo je to da me onaj drugi tip nastoji ubiti. Znao sam samo da mnogipucaju te da im moram uzvratiti, i to je otprilike sve. Smatrao sam se vrlo sretnim što sam preživio. Nije me izvuklavještina - izvukli su me silni metci izvan dometa i silna sreća.

Vratili smo se u Ujedinjeno Kraljevstvo i otišao sam na doča-snički tečaj. Završio sam ga s najboljom ocjenom tesam istoga dana unaprijeđen, postavši tako u to doba najmlađim kaplarom u pješaštvu.Zatim je slijedio osmotjedni tečaj za zapovjednika desetina na vježbalištu Sennvbridge. Tu nije bilo nikakvezajebancije, samo taktika i obuka, obuka i opet obuka. Bila su to dva zaista naporna mjeseca s mnogo tjelovježbe,silnim trčanjem, stalno pod šljemom i s bajunetom, zapovijedanjem. Bilo mi je zbilja teško, ali sam dobioodlikovanje.Sada sam već bio posve poludio za vojskom, pa sam dopustio da moj bračni život padne na vrlo niske grane. Biosam nezreo i bio sam glupan. S tečaja sam se vratio u subotu ujutro, rekao "zdravo" i otišao trčati. Zatim sam unedjelju ujutro rano ustao i ponovno otišao trčati, trudeći se da budem spreman za svaki tečaj koji će me zapasti -prijavljivao sam se za svaki u koji bih mogao upasti.U garnizonskom gradu kao što je Tidworth život mlade žene mogao je biti vrlo dosadan. Teško se bilo domoćinekog pristojnog posla jer su poslodavci znali da one ovdje neće dugo ostati, pa stoga udane žene gotovo da i nisumogle stvarati neku karijeru. Bataljuni su željeli promicati obiteljsko ozračje, ali ženama ovo stanje doista nijepogodovalo. Postojala je hijerarhija, a bilo je više žena nego momaka koji su se kočopenli činovima: - Ja samGeorgina Smith, žena narednika Smitha.Brak se počeo raspadati negdje 1980. Kristina je bila u Tidwor-thu. u stanu, spremna za odlazak u Njemačku.Sjedila je i razmišljala: ma, odjebi. Ultimatum je predan jednog jutra pri kukuruznim pahuljicama: -Hoćeš li sevratiti sa mnom ili ćeš ostati ovdje u Tidworthu u vojsci?Nikakva rječkanja.

- Ostat ću ovdje - rekao sam. - Ti odlaziš.Tako je i bilo. Okončano, sređena papirologija i baš mi se fućkalo. Glavačke sam se bacio u pustolovinu: sad sam sasvojim dečkima, zauvijek ću ostati u vojsci, ne treba mi žena. Mnogo ih je bilo ovakvih: nisam bio jedini.Svakog utorka uvečer RAF je u Wroughtonu pokraj Swindona držao vojnički disko. Bio je to velik događaj, alitakvo je bilo sve što se održavalo izvan Tidwortha. Šestorica-sedmorica nas u svježe izglačanim odorama zguralibismo se u čokoladnožuti capri, smrdeći svaki po svom losionu.Jednog utorka navečer upoznao sam telefonisticu Debbie i zaboravio sve svoje zaključke o tome da mi žene više netrebaju.Stiglo je postavljenje na dužnost kaplara za obuku u Wincheste-ru i ja sam se odazvao. Njemačka je mogla čekati.Ovaj se posao smatrao dobrim za daljnju karijeru. Kad se vratim, bit ću narednik.Zapovjednik moga voda bio je poručnik; ispod sebe imao je zamjenika zapovjednika voda i tri kaplara za obuku.Svaki od nas trojice odgovarao je za dvanaest do petnaest novaka.Jedan do dva dečka prštali su životom i zbilja su htjeli ući u pješaštvo zbog onoga što se u njemu nudilo. Većina jepak došla ovamo zato što su htjeli ući u vojsku, ali im je nedostajalo inteligencije da postanu išta drugo doli strijelci- onako nekako kao što je bilo i sa mnom.Mnogi nisu imali blage veze što rade kad su se prijavili. Gledali su oglase s regrutima koji se skijaju i valjaju poplažama okruženi gomilom zadivljenih žena. Stekli su dojam da bi im pasalo tri godine ljenčarenja na dasci zajedrenje; zatim će istupiti iz vojske, a poslodavci će se otimati za njih.Morali smo im pokazati kako se treba prati i brijati, kako upotrebljavati četkicu za zube. Ušao bih pod tuš i rekao:"Evo, sad ću se istuširati." Ponio bih i čarape koje sam toga dana nosio. Navukao bih ih na ruke i upotrebljavao kaokrpe za pranje - perući tako istodobno i čarape i tijelo. Zatim sam im morao pokazati kako će se istuširati. Pritomsam se starao i o tome da povuku prepucij i očiste ga te da šamponom operu kosu.Svi su sve morali obavljati na isti način - čistiti uši, prati zube pod tušem, prati nakon svega prostor za tuširanje.Zatim sam im pokazao kako se propisno obrezuju nokti na nožnim prstima. Mnogi su bili toliko nemarni da ihuopće nisu rezali - ili su ih pak hvatali za rub i onda ih čupali, uništavajući na taj način kožicu oko nokata. Upješaštvu, ako si zajebeš stopala, i sve ostalo ti je zajebano.Mnogi nikada nisu oprali svoje stvari. Morali smo im pokazati čak i kako se rukuje glačalom. No ubrzo se svesredilo pa su novaci znali što rade i, što je još važnije, zašto to rade. Zamišljeno je da se obuka provodi podpritiskom, ali tako da im bude zabavna. Kaplari koji je izvode morali su raditi sve što i novopečeni vojaci,prednjačeći vlastitim primjerom. Sve smo ih vrijeme navodili na to da započnemo nadmetanje, stvorimo nekiosjećaj grupnog duha, da razvijemo timski rad.Rezultati koje ostvari naša postrojba izravno su se odražavali na nas, pa smo tako imali dodatnu pobudu da svojposao obavimo što bolje. Obuka me, međutim, toliko zaokupila da pobude uopće nisu bile potrebne.Nisam vjerovao u to da sporog dečka treba ugnjaviti, jer mu to ni na koji način ne bi pomoglo. Takvim bihpostupkom došao samo dotle da bi se dečko osjećao još gore; treba li mu dodatne obuke, moramo mu je pružiti.Potaknuo bih ostale članove njegove postrojbe da mu i oni omoguće dodatno uvježbavanje. Rekao bih im: - On jedio vašega voda, odgovorni ste za njega isto toliko kao i ja.Kad novak stigne u bataljun, prvo što će ga svi pitati bit će: - Koji te kaplar obučavao? - Budemo li u bataljun slališeprtlje, nastradat ćemo.Tiraniziranje, koje se smatra uobičajenim u ovim pješačkim bataljunima i po vježbalištima, moglo se vidjeti tek kaoponeki vrlo osamljeni incident. Ja ga osobno nikad nisam vidio. Ako svoj posao obavljaš kako valja, ne treba tizastrašivanja, ne treba ti guranja i turanja, udaranja rukama i nogama. Trebaš predvoditi primjerom, pokazivatinovacima vještine koje trebaju naučiti, obuku učiniti zabavnom, poticati ih - i oni će sve svladati. Isto je i skulturom, koja je u vojsci prilično agresivna i sirova. Traži se težak, naporan rad i teško, naporno življenje. Ali tonije tiraniziranje. Ako ljudi u tome zaista ne mogu opstati ili prilagoditi se, ili jednostavno za to nisu nadareni,trebaju otići. Kao što se veli: vježbaj teško, borit ćeš se lako; vježbaj lako, borit ćeš se teško - i umrijeti.

U bataljunu, ne radiš li kako treba, dekovat će te. U nekoliko su me navrata premlatili, i uskoro sam shvatio zbogčega. Što se tiče ovih današnjih prizora pukovnijskog kupanja i ribanja Vimom, to nikad nisam vidio. Nikad nisamprošao ni kroz kakvu inicijaciju niti sam ičem takvom prisustvovao. Ljudi imaju pametnijeg posla nego datrčkarajući i izvodeći glupe igrarije trate vrijeme. Žele obaviti svoj posao, otići u grad i na-roljati se.I dalje sam uživao u vojsci, ali su me ljutila kojekakva cjepidlačenja. Jednoga sam predvečerja otišao u grad ukupovinu s jednim drugom, također kaplarom zaduženim za obuku, čovjekom koji je prevalio tridesetu - čovjekomoženjenim, ocem trojice dječaka, odgovornim. Želio je kupiti neki namještaj. Odabrao je garnituru od tri komada te

sjeo s prodavačem da srede papire. Prodavač je kao depozit uzeo ček, ali je potom rekao: - Žao mi je, ali vi nemožete dobiti zajam bez dopuštenja vašega zapovjednika.- Molim?- Ovaj obrazac mora vam potpisati vaš zapovjednik.- Šalite se?- Ne. Žao mi je, ali ako ste vojnik, onda je to tako.Dakle, evo dečka sa svim mogućim obvezama - kućom, obitelji, svim drugim normalnim stvarima. Pa ipak, on nemože dobiti zajam da kupi garnituru namještaja sve dok netko tko je vjerojatno do zuba u dugovima ne porazgovaras njim i dok ga ne upita: - No dobro, misliš li da si možeš priuštiti ta tri komada pokućstva? Misliš li da si dovoljnoodgovoran da si to kupiš?Dođe li do ikakvih problema u vezi sa zajmom, neće trgovci ići momku koji uzima zajam, nego ravno njegovomnadređenom, kojemu će reći: - Ovaj čovjek ne plaća. - Zapovjednik će se tada latiti vojnih propisa te ustegnutinovac od plaće.Jedan jedini put u životu prekoračio sam svoj bankovni račun, za 2,50 funte. I to kao devetnaestogodišnjak. Bankanije poslala pismo meni nego bataljunu. Morao sam se suočiti s vojnim propisima te nekome tko bancinajvjerojatnije duguje polovicu svoje godišnje zarade objasniti zašto sam zašao u crveno za 2,50 funte. Zamolio samDebbie da se preseli u Vinčester i sa mnom unajmi stan, ali sam i za to trebao ishoditi privolu nadležnih vojnihvlasti.Još sam malo više mozgao o Izboru i životu vojnika Specijalnih snaga. Ono malo što sam vidio kazivalo mi je da tiljudi u Herefordu kao da su živjeli mnogo slobodnijim životom; jako sam sumnjao da bi se u SAS-u zapovjednikvoda, star dvadeset i jednu ili dvadeset i dvije godine, morao izjasniti može li se tridesetogodišnjem narednikuodobriti da svome zapovjedniku podnese obrazac za odobravanje zajma.Počeo sam malo nositi naprtnjaču, tek tako, probe radi, te otkrio da se po terenu mogu kretati prilično brzo.Debbie i ja živjeli smo skupa šest-sedam mjeseci. S njom i njezinima uspostavio sam sjajne odnose. A onda je smojim prerasporedom u bataljunu došlo do gustog. Našla se pred problemom: hoće li ostati u UjedinjenomKraljevstvu ili pak na tri tjedna otići u Njemačku? Na vlas isto kao i prošli put, pomislio sam: ma, do vraga, vjenčatćemo se. To smo i napravili u kolovozu 1982. Kao kaplar, ovaj put sam odmah dobio stan.

Čim sam stigao u Njemačku, počeo sam sanjati o povratnoj karti.2. KZJ je sada bio mehanizirani bataljun i nije mi nimalo ublažavao zlovolju. Trebao sam biti zapovjednikpoluvoda, a nisam se znao niti popeti u oklopni transporter, a kamoli njime zapovijedati. Imao sam na raspolaganjutjedan dana da se sredim, a onda je bataljun otišao u Kanadu na dvotjedne vježbe taktičkih grupa. Svi su tenkovi ipješaštvo združeni u taktičku grupu koja je teturajući prostranim kanadskim prerijama izvodila napade bojnimstreljivom. Vjerojatno je ovo bila dobra vježba, no meni je bilo mrsko besposličiti u ovim prastarim mašinama.Oklopnjaci su se raspadali; pretežni smo dio vremena provodili pijuckajući čaj, dok je polovica ratnoobnavljačkepostrojbe ležala pod vozilima s alatom u rukama. Mirne si se duše mogao kladiti da barem jedno od četiri vozilamoga voda neće uspjeti prijeći ni startnu crtu. Posade su danima uz cestu čekale da ih pronađu.Nakon daljnja tri-četiri mjeseca stan je u Njemačkoj bio spreman i Debbie je doletjela. Gotovo istodobno počeli smose pripremati za dvotjedne ili trotjedne vježbe. Odvezli bismo se na teren, ukopali se, ostali ondje nekoliko dana, azatim opet uskočili u oklopne transportere, otišli na neko drugo mjesto i ponovno se ukopali. Bilo je nevjerojatnodosadno i, bar što se mene tiče, zapravo ništa nismo ostvarivali. Bar nama, koji smo bili u prvim redovima, nitkonikad nije rekao o kakvom se ovdje planu radi.Kao i u Kanadi, većinu ovih vježbi proveli smo uz cestu - bilo u kvaru, bilo zbog toga što smo morali mirovati dvadana, jer Nijemci vikendom nisu dopuštali oklopnim vozilima kretanje. Sasvim u redu, ako se gleda s domorodačkepozicije, ali ako si vojak parkiran tek deset kilometara od udobnosti doma, onda je krajnji tupež.Sranje je bilo na skandaloznoj razini i počelo me zamarati. Kad god se nismo kotrljali u pretpotopnim oklopnimtransporterima, obavljali smo bataljunske dužnosti. Barem pet puta na mjesec bio sam na straži. Zapadale su nas iostale pukovnijske dužnosti, one danonoćne. A i brigadne.Budući da smo bili Britanska armija na Rajni, sve smo vrijeme morali ostavljati dobar dojam. Jednoga je dana uposjet logoru trebala doći princeza Anne, a na travi su se vidjele žućkaste mrlje na mjestima gdje su donedavnoležale neke kutije i drva. Administracija je naredila da se ta mjesta oboje u zeleno. Spoznao sam tada da čitavakraljevska obitelj vjerojatno misli kako svijet zaudara na pastu za cipele, laštilo za pod i svježu boju.Vježbali smo vježbanja radi i vojnici su postajali sve tmurniji. Kad su nam bili najavili premještaj u Njemačku, tonam se činilo vrlo privlačnim - prekomorski doplatak, neoporezovani auto, olakšice za benzin i ostale pogodnosti.

Ali kad se sve zbroji, kvaliteta života za vojnika pojedinca nije bila tako dobra. Nismo zapravo imali vremena zaizlazak i istraživanje mjesta. Nije baš bilo tako da smo mogli jednostavno uskočiti u auto pa se odvesti na jugNjemačke i skijati se preko vikenda; pružale su se mogućnosti da budemo na nekoj neobičnoj i divnoj dužnosti, naprimjer na dužnosti dizača i spuštača brklje na ulaznim vratima.

Život u Njemačkoj bio je neugodan na druge načine. Malo je bilo tučnjava s drugim bataljunima, a mnogo sTurcima koji su vodili sve operacije u vezi sa seksom, barovima i diskačima. Zatim su tu bili svi unutar-bataljunskihorizontalni manevri. Čim bi se bataljun našao s druge strane mora, svi bi se razdvojeni muževi smjesta latilikontroliranja svojih žena. Po prozorima bi se pojavili oglasi na kojima je pisalo MUŽ ODSUTAN. Meni se nisučinili šaljivima. Kao ni ostalim oženjenim dečkima.Vojska je, čini se, poticala pušenje i piće, jer su jedine pogodnosti za rekreaciju bile jeftine pljuge i piće u vojnimkantinama i četnim klubovima. Da su na raspolaganju bili utezi, dečki bi se njima svakako koristili - i to ne zato štobi mislili da će jačanjem gornjeg dijela tijela postati bolji vojnici, nego zbog jednog, za osamnaestogodišnjakamnogo važnijeg, razloga: budeš li izgledao dobro, više ćeš ih navući.Osjećao sam da mi moral polako opada. Jednog sam dana sjeo i upitao se: što ću učiniti? Hoću li sjediti ovdje iliodjebati? Išlo mi je vrlo dobro, penjao sam se prema položaju zamjenika zapovjednika voda, ali sam osjećao damoram donijetu odluku. Gadno mi je smetalo brisanje neželjenih mlaka, bojenje trave izblijedjele od kutija,održavanje vozila koja su se raspadala.Debbie se u to vrijeme već bila zaposlila u lokalnoj vojnoj bolnici. Silno ju je to radovalo, no nismo baš mnogovremena bili skupa. Ako sam imao slobodnog vremena, vježbao sam za Izbor i dolazio kući kasno noću. Nismozapravo bili zajedno. Društveni je život bio u redu; lijepo smo se sprijateljili s Kevom i njegovom ženom. Kev je biou četi B, i to kaplar. Žena mu je radila u istoj bolnici kao i Debbie.Već se i Dave nakon jednog premještaja vratio u bataljun, pa smo često zajedno izlazili. Za Keva je dobra subotaznačila nogomet i nekoliko limenki piva. I sam je bio dobar nogometaš, nastupao je za bataljun u istoj momčadi sDžonnvjem Dva Češlja. U vojsku je stupio kao dvadeset petogodišnjak; imao je stan, auto i dobar posao. Mislili smoda je postao vojnik zbog oklade.

Počela me opsjedati zamisao o stupanju u Pukovniju. Dugoročno gledano, bilo bi to bolje za naš budući odnos jer jePukovnija bila trajno smještena u Herefordu. Mogli bismo kupiti kuću i smiriti se. Deb-biein bi se život ustalio, amogla bi dobiti i pristojan posao. Tako sam joj barem ja to racionalizirao. A zapravo sam onamo želio zbog sebe.Ispunio sam prijavni obrazac te počeo svojski dotjerivati svoju formu, ali isprva nikom, osim Kevu, nisam pričao osvojoj nakani.- I ja sam o tome razmišljao - rekao je. - Pridružit ću ti se.A onda sam porazgovarao s Daveom, koji je rekao: - N...da, jebi ga, hajd"mo svi to obaviti.Uprtili smo naprtnjače, malo trčali i vježbali u krugu. Zatim nas je Dave upoznao s nekim kapetanom, nekimKanađaninom koji se zvao Max i koji je također želio s nama podijeliti sudbinu. Dvije je godine proveo u Omanukao ispomoć sultanovim snagama; upoznao je neke ljude iz Pukovnije i poželio ući u tu postrojbu. Njegovi suposjedovali poljoprivredno zemljište blizu Winnipega; govorio je zamjetno unjkajući.Planirao je odslužiti rok u Pukovniji, otići u Stožernu školu i napraviti karijeru. Krajnji mu je cilj bio povratak naimanje. Bio je oženjen i vrlo trezven, ni po čemu tip časnika. Gledano iz našeg kuta, sjajno je bilo to što će on imatiautoriteta da nas povede k uspjehu.Razgovarali smo sa svakim koga smo se mogli sjetiti da je bio u nekoj, ma i dalekoj, vezi s nekim tko je izišao naIzbor. - Koje je najbolje sredstvo za jačanje stopala? - pitali bismo ljude kad bismo ih pronašli. - Što bistepreporučili kao specijalnu hranu ili piće?- Znam jednoga iz 3. bataljuna koji je prošao na Izboru. Dajeruku u vatru za ulje Neat"s Foat.Isprobavali smo ga dva tjedna, a onda se vratili metilnom alkoholu. Kad se po bataljunu pročulo da se nekispremaju za Izbor, iskr-snuo je momak po imenu Bob. Taj zidar iz Londona stupio je u vojsku već u poodmaklojdobi. Imao je otprilike metar i sedamdeset i bio je čvrste grade; sve je rješavao smijehom.- Ne prođem li, sigurno ću izići iz vojske - rekao je. - Dosta je.Vratit ću se na gradilište.Bob je imao dnevnik nekog Jeffa, koji je upravo prošao na Izboru te je kao dvadeset jednogodišnjak bio jedan odnajmlađih ljudi koji su ušli u Pukovniju. U tom su dnevniku opisani detalji ruta po Brecon Bra-consu i ta nam jeknjiga postala biblija.

Kapetan, koji je imao više novaca od nas, odlučio je kupiti volks-wagenovo kamp-vozilo kako bismo mogli otići uUjedinjeno Kraljevstvo na vježbe; svi smo podmirivali troškove goriva. U ostvarivanju programa vježbi uvelike namje pomagao Alex, zapovjednik protutenkovskog voda, koji je i sam nekoć bio u Pukovniji, ali se potom vratio ubataljun. Organizirao nam je trotjednu vježbu u Walesu kao opravdanje za uspon na brda. Vozili smo se noću,uhvatili jutarnji trajekt te sutradan o doručku stigli u jedan od vojnih tranzitnih legora blizu Brecona.Namjerili smo se na Džonnvja Dva Češlja. On je već bio izišao na Izbor, istodobno s Jeffom. i pao. Zarekao se da ćeizići na prvi sljedeći rok, pa je provodio vlastiti trening. Sjajno - bio je bolje obaviješten.- Pokušaj stopala tretirati lijeskom - rekao je. - Ako dobijete žuljeve, sredite ih jodom,Sva ta traganja za čarobnom formulom koja će nam spasiti stopala bila su čisti očaj. Navedite bilo koju bapskupriču, i mi ćemo je iskušati. Neki su, kako smo čuli, pete i prste omatali ortopedskom vrpcom. Sve je valjaloisprobati, jer počnu li nam se otvarati rane, nećemo ih imati kada zaliječiti. Morali smo ići dalje iz dana u dan.Kako smo na kraju muka naučili, ništa nije pomagalo. Dostajala su samo dva para čarapa i pristojne, čvrste cipele.Donje su čarape bile tanke, a vanjske, debele vunene; time smo spriječili trenje i trljanje.Svakoga smo dana iskušavali nešto novo kako bi nam naprtnja-če bile udobne.Džonnvje rekao: - Polovica prostirke obješene o stražnji dio na-prtnjače čini čuda.

Iskušao sam - nije mi bilo nimalo lakše. Svejedno sam nažuljao leda i gadno su me boljela. Iz dana u dan bio samsve iscrpljeniji. Isprobali smo sve moguće načine: zavojima smo omatali prsni koš kako bismo zaštitili leđa.Pokušao sam podložiti naramenice naprtnjače, no nije mi uspjelo: maskirna se vrpca jednostavno izlizala i izvukla.Eksperimentirao sam izrezavši komadić spužvaste gume iz prostirke, no i on bi se obično smaknuo niz leđa.Ustanovio sam da je najbolje ostaviti stvari na miru. Na koncu konca, sve se svodi na to da ti se na leđa o dvjemanaramenicama prilijepio čitav tvoj svijet koji ti se usijeca u kožu. Moraš se s tim pomiriti i gurati dalje.Zatim smo došli do vode za piće. Kako ćemo postići da nam se voda slijeva u grlo? Je li za to potrebno da se svakihpet minuta moramo zaustavljati i skidati naprtnjače? Iz naprtnjača su virili kojekakvi divni i čudesni izumi. Max jeza te stvari bio pravi majstor. S njega je na sve strane nešto visjelo. Izračunao je da nam stanka za napajanjeoduzima mnogo vremena, pa se jednoga dana pojavio s velikom čuturom, sličnoj onoj koju rabe biciklisti, iz koje jeizlazila dugačka cijev. Selotejpom je pričvrstio cijev o naramenice naprtnjače, pa mu je ostalo samo da je uzme uusta i siše. Iskušao sam taj izum, no bilo je to čisto sranje; nešto bi se pokvarilo: cijev bi pukla ili se izvukla izčuture. Na kraju smo došli do toga da vodu nosiš o pojasu, a da je nešto više imaš i u naprtnjači. Iskapiš iz čuture opojasu, zaustaviš se i napuniš je vodom iz naprtnjače te šibaš dalje. Nikakvi izumi a la profesor Baltazar, na žalost,nisu palili.Potom se postavilo pitanje: kako ćemo nositi mapu? Max je imao plastičnu orijentacijsku spremnicu za kartu koju jenosio o vratu. I ja sam to isprobao, ali sam ustanovio da me mapa zbog vjetrovita vremena prečesto udara u lice ilimi se zapetljava oko vrata. Bilo je najbolje kartu staviti u čistu plastičnu vrećicu i nositi je u džepu za karte nanogavici.Iskušali smo sve moguće energetske napitke, elektrolite i one koji su se upravo pojavljivali na tržištu, da bih nakraju došao do zaključka kako uopće nije važno što piješ; bitno je samo da piješ. Međutim, i dalje pijem hektolitreLucozadea\ volim taj okus.Jedino oko čega smo se svi složili bila su sredstva za ublažavanje bolova i obilne količine Brufena kojim su sesprečavale otekline. Budem li morao, nakanio sam ih gutati kao mahnit: samo da se riješim bolova, samo da seriješim oteklina i da furam dalje.Vrijeme je bilo muljavo: kiša, niski oblaci i maglica, stalna naoblaka. Kad bi se pokazalo sunce, bilo bi hladno; kadga nije bilo, padala bi kiša. Mi smo, bez obzira na vrijeme, oštro tabanali, pa nam nije trebalo neke osobite odjeće.Bili smo sve spremniji i samouvjereniji. Osjetio sam da sam sad izdržljiviji s naprtnjačom, a znam i teren. Kad bihpogledao zemljovid, sve sam detalje imao u glavi: položaj svih stazica koje sam mogao vidjeti s uzvisine. Osjećaosam da me čitanje karata ne bi trebalo zabrinjavati, da bih se mogao usredotočiti samo na svladavanje udaljenosti uzadanom vremenu.Vrijeme potrošeno na izviđanje rijetko je kada izgubljeno. Bili smo sigurni daje dolazak u Beacons bio neophodan.Njime smo ishodili vrijeme za prilagodbu i upoznavanje terena, za stjecanje većeg samopouzdanja u slučaju naglogpogoršanja vremena. Prije no što sam otišao u Wales, gledao sam na karti Pen-y-Fan i Pen-Fawr, dva najviša vrha uBeaconsu. i mislio: Hmmm, vrlo su strmi. No sve dok nisam onamo stigao i ugledao ih svojim očima, ne bihpovjerovao da neko brdo može biti toliko okomito. No trotjednim boravkom u tom predjelu prevladavali smoprvotni šok i uskoro stekli samopouzdanje. I, usprkos vremenu, jako smo se dobro smijali. Pubove u Beaconsu znaosam već s tečaja na kojem sam ovdje bio. Sreli smo ljude koji su ovdje pohađali tečajeve za starije i mlađe

zapovjednike; divno je bilo biti podalje od bataljuna. Uživao sam.Vrativši se u Njemačku, svaki smo slobodni trenutak provodili u vježbanju. Svladavanje Izbora bio nam je jedinicilj. U krevet bih odlazio s mislima na Pen-y-Fan i sva ostala mjesta koja smo pohodili. Kad bih se probudio, prvami je pomisao bila: što ću učiniti ako padnem? Što sam više razmišljao o svom životu u bataljunu, to sam više težiotome da se iz njega izbavim.

Između Mindena i Osnabrucka pružao se masivan planinski lanac. Bio je stvarno strm, pa smo gotovo svakog danaobičavali naše guzice penjati uza nj. Uz to, ako bi neka druga postrojba provodila ispit tjelesne spremnosti, skupa snjima išli bismo na tu provjeru i mi. Trenirali smo i u krugu. Sve smo polagali na kondiciju; znali smo da je prvimjesec Izbora ubitačan, da do njegova svršetka otpadne 80 posto kandidata.Znao sam da zavaravam samoga sebe kad sam rekao Debbie da je, dugoročno gledano, za nas bolje uspijem listupiti u Pukovniju. Njoj se život u Njemačkoj sviđao. Imala je dobar posao, prijatelje, afirmirala se. Prođem li naIzboru, bit ćemo razdvojeni najmanje sedam mjeseci na godinu.I tako smo se jednog vrućeg, sunčanog dana u srpnju 1983. nas četvorica posljednji put, kako smo se bar nadali,ukrcali u stari kamper i zaputili u Hereford.Iz shvatljivih razloga nisu nam dali nikakve upute o tome kako ćemo doći. Ako ne možeš naći put do logora,pokušaj stupanja u Specijalne snage bit će sasvim sigurno gubitak vremena. Pobrinuli smo se da znamo kamo ćemo,što nije bilo na odmet. Jedan ili dva momka zakasnili su zato što su se s vlaka iskrcali na herefordskom kolodvorute se kod mještana raspitivali kamo će. Nitko im ništa nije rekao. Bilo je očito da su građani i te kako svjesninužnosti čuvanja tajne, a ako je tko izgledao sumnjivo, uvijek bi pozvali policiju.Dobrektali smo do glavnog ulaza u nedjelju. Da nije bilo visoke žičane ograde i vojnog policajca na vratima, logorbi izgledao poput napuštenog sveučilišnog kompleksa. Očekivao sam život kao u košnici, a vidio sam samo jednogili dva tipa kako besposleno lunjaju u donjim dijelovima trenirki i majicama. Na nas nisu obraćali ni najmanjupozornost.

Upisali smo se i ispunili brdo isprava, dali uobičajene podatke -ime, datum rođenja, kvalifikacije, čin. Zatim su nasuputili u skladište da preuzmemo naprtnjaču, vreću za spavanje, čuture, hranu za dvadeset i četiri sata, kuhala ipribor za preživljavanje.- Kad ste gore u brdima - rekao nam je intendant - sav teret koji je u naprtnjačama mora biti koristan teret: hrana,voda, šatorčić, rezervna odjeća. Dani kad su se nosale cigle, tek tako da se nose, odavno su prohujali.- Smijete nositi samo cipele koje vam je dala vojska. Razlog jesljedeći: možete sada nositi Guccijeve terenske cipele, ali što će se dogoditi budete li tri mjeseca u prašumi, a vašecipele počnu trunuti i raspadati se? Kad vam padobranom dobace popunu, u njoj sasvim sigurno neće biti broj 8 i1/2 vaših ljubljenih Guccijevih terenskih cipela.Imena su nam na oglasnoj ploči poredali abecednim redom, ras-poredivši nas u sobe za osmoricu. Zelene su jaknerazdvojili, pa smo se razišli s onim ležernim "Vidimo se kasnije!"U mojoj su sobi već bila dva momka; međusobno smo se pozdravili kimanjem, ali ništa više od toga. Dok samraspremao opremu koju sam donio, zirnuo sam ne-bih li štogod vidio od njihovih stvari. Nisam bio jedini s bocamavitaminskih napitaka, bočicama ulja Neat"s Foat, zlu ne trebalo, flasterima za noge i velikim pakovanjem Brufena.Otišao sam potražiti ostale. Svi su se bavili svojim stvarima, sređivali ih, da bi onda, kao i ja, pošli do svoga drugakoji se našao u drugoj sobi. Čula su se dva-tri radija.Kao da su se svi našli među neznancima iz različitih postrojbi. Pozdravljali su se, ali nisu baš čavrljali.Nije bilo one prijateljske sobne atmosfere kad se vojnici okupe na nekom tečaju. Čula su se ona mumljanja u smislu"Pa, stari, kako ti je?", no vladala je zamjetna napetost. Naravno, trebat će malo vremena da se dečki upoznaju - baškao i u svakoj grupi - ali osjetio sam da ovdje ima još nečega. Pomalo, potajno raspremanje podsjetilo me naboksače u zajedničkoj svlačionici prije meča: uljudnost, ali i oprez. Meni se to činilo čudnim. Što se mene tiče,jedina osoba s kojom sam se ja nadmetao bio sam ja sam.U ponedjeljak ujutro prvo su nas sve - 180 - okupili na vježbalištu. Prije no stoje išta i počelo, morali smo obavitiuobičajenu vojničku provjeru tjelesnih sposobnosti - utrku na tri milje u cipelama i odjeći.- Za prvu milju i pol imate na raspolaganju petnaest minuta -rekao je voditelj programa. - Ostalo vam je na volju.Nemojte na cilj doći posljednji.Krenuli smo žustrim korakom. Međutim bez opreme, ovo je bila prava šala. Razborit sejogger ne bi niti oznojio.Nisam mogao vjerovati kad sam vidio ljude kako padaju uz put, hvatajući se za slabine, naprežući se da dođu dodaha. Viđao sam stare gospođe koje su bile u boljoj kondiciji. Ipak, osnovna provjera tjelesnih sposobnosti bila je

temeljni uvjet u čitavoj vojsci; teoretski, trebao ju je svladati i najdeblji slastičar. Kako su bogalji ušepesali u cilj,voditelj programa zapisivao je njihova imena i upućivao ih da se odu presvući. Eliminirani su na licu mjesta i prijesamog početka Izbora. Očito su ti dečki čitali previše knjiga o Ja-mesu Bondu; po njihovim se licima vidjelo da suove tri milje doživjeli kao istinski šok.U idućih nekoliko dana provjerili smo osnove čitanja karata.- Ako ne znate čitati karte a zaglibili ste na vrhu nekakvog brda, u uvjetima pogoršanja vremena i smrzavanja,umrijet ćete - rekao je voditelj programa. - Ne želimo da umirete. Kao prvo, zbog troška što ga imamo okoorganizacije Izbora i, kao drugo, zato što nam je neugodno tražiti od pričuvnog voda da dignu guzice i pokušajupronaći trupla - a treće, to ni za vas nije dobro jer ćete tako propasti na Izboru.Da ne povjeruješ: pokazalo se da neki ljudi jedva znaju razliku između sjevera i juga! Jedan dio ovog obnavljanjaznanja o kartama bio je orijentiranje s naprtnjačama na leđima, što je ujedno bila i priprema za boravak u brdima.Čudio sam se koliko je onih kojima je već sada bilo svega dosta. Ma kakvu sliku o Izboru imali, ona se nije slagalas ovim ovdje.

Osim u prolazu, nisam baš viđao Keva i ostale. U povremenom letimičnom razgovoru prilikom obroka pokazalo seda se svi drže kako treba.Dosta smo trčali; uglavnom na pet milja, u skupinama od dva-deset-trideset ljudi. Završili bismo sat čitanja karata,onda bi nas poslali da trčimo; ljudi koji su se upravo vratili s trčanja, uspuhani i znojni, išli bi tada na nastavučitanja karata. Još je bilo ljudi koji su se eliminirali, ili koje su eliminirali, nakon tih trčanja.Trčanja su postupno postajala napornija: 5 do 7 milja u cipelama, za čim slijede sklekovi i čučnjevi, pa trčanje na100 metara noseći drugog vojnika na leđima i slično. Još ih je više otpalo. Slutio sam da voditelj programa udaljujeone koji neće biti kadri proći na prvom ispitu potkraj tjedna - na Plesu po Fanu.Jedno od redovitih trčanja bila je i utrka na 8 milja bregovitim terenom u cipelama, koja se morala svladati zamanje od jednog sata. Zaključio sam da će sve biti u redu dokle god se budem držao iza vođe programa, ali su sviostali, iz samo njima poznatih razloga, čini se željeli biti na samom čelu. Nisam uviđao zašto je to važno.Bavili smo se još orijentiranjem, ovaj put s naprtnjačama na leđima. Stigao sam do jedne kontrolne točke te sjeopokraj kamiona i pijuckao. Jedan od voditelja programa sjedio je blizu mene i promatrao ostalu klapu kakoteturajući pristiže. Među njima bio je i visoki momak pametna izgleda, za kojeg sam znao da je konjički časnik. Tajje na rukama imao vrpce za brisanje znoja, na čelu rubac, a uza sve i kravatu. Izgledao je kao da se uputio napartiju squasha. Vođa programa se digao te otišao na razgovor s ostalim članovima nastavnog tima. Svi supogledavali prema tom dečku, očito raspravljajući o njemu. Tada mi je sinula misao da je ovdje riječ oneupadljivosti; svrneš li pozornost na sebe, prosudio sam, samo si dva koraka od isključenja.Ples po Fanu je utrka duga 24 kilometra, koja se trči s naprtnjačama pod vodstvom voditelja programa, uskupinama od tridesetak ljudi. Na njoj nema nikakve potrebe za čitanjem karata. Počinje u podnožju Pen-y-Fana,penje se uzbrdo pa ravno na vrh, najvišu točku toga dijela zemlje. Zatim se vraća dolje, oko druge planine, koja sezove Crib, pa rimskom cestom - stazom od stare šljake - dolje do kontrolne točke u mjestu koje se naziva Torpanto.Potom sve ponovno u obrnutom smjeru.Jedna je skupina krenula iz Torpanta, moja pak iz Storev Arm-sa, stanice gorske službe spašavanja u podnožjuFana. Teoretski, trebali smo se sastati na vrhu.Naprtnjača je težila 15,75 kilograma. Propisano vrijeme nismo znali, no voditelj programa ga je znao. Jedini savjetkoji smo dobili glasio je: - Budete li nas se držali, bit će sve u redu. Ne budete li, zakasnit ćete.Voditelj je krenuo, zapravo jurnuo. Za pet minuta čvrsto zbijena skupina razvukla se puteljkom. Primijetio samnekoliko sportskih faca koje nikad prije nisam vidio, a koji su me pretjecali.Bilo mi je to prvi put da sam vidio ljude iz eskadrona; očito su svi koji su se našli u logoru bili pozvani da sudjelujuu Plesu po Fanu. Svi su se ti tipovi pojavili u range roverima s čuturama čaja. Uprtili su naprtnjače i krenuli.Osjećao sam se doista spremnim i bio sam pun samopouzdanja, ali ovi su momci jednostavno šišali pokraj nas,osobito na usponima. Stvarno su me ubili u pojam; trčali bi uz voditelja programa, malo brbljali, a onda ubrzali iiščezli iza obzora.Prsa su mi se nadimala i spuštala dok nisam došao do daha, a onda sam se počeo znojiti. Znoj mi je počeo curiti uoči, a ranjava su me leđa počela peći. Za dvadeset sam minuta bio posve mokar, ali mi se disanje ujednačilo i dobrosam se osjećao. Znao sam kamo idem, i premda je pod nogama bilo mokro, vrijeme je bilo lijepo.U Torpanto sam stigao u dobru stanju: pušući i dašćući, ali pun samopouzdanja. Dan nije bio prevruć, pa nisammorao prečesto zastajkivati da se napijem. Rekao sam voditelju kako se zovem, okrenuo se i onda prešao čitavu turuu obrnutom smjeru. Čitavo sam vrijeme u svojoj glavi uvijek iznova pjevao jednu te istu pjesmu. Bio je to jedan rap;

ta je glazba upravo prodirala u Ujedinjeno Kraljevstvo i bila mije mrska. Svejedno sam je pjevao.Stvar je bila u tome da se nizbrdo i po ravnom trčalo, a što oštrije gazilo uzbrdo. I to je sve: mahanje rukama,tabananje nogama. Putem sam pretekao Maxa. S onom svojom cjevčicom za vodu koja je iza njega lelujala, dobrose držao.Od sto osamdesetorice, koliko nas je bilo na početku tjedna, stotinu nas je doprlo do Plesa po Fanu. Do kraja togadana otpalo ih je daljnjih trideset. Fan je, rekli su nam, bio polazna točka. Ako nismo mogli svladati Fan, nipoštonismo mogli imati izdržljivosti i snage za nastavak.Te je večeri Peter, glavni instruktor, šetao sobom. Visok otprilike metar i šezdeset, izgledao je kao nečiji najdražistriko. Pregledao je sve čudesne i divne napitke poslagane po ormarićima, pa svojim vrlo polaganimbirminghamskim narječjem, koje nikad nije nadilazilo brzinu od 2000 okretaja, rekao: - Naravno, sva ova sranjamožete ponijeti - to je vaša stvar - ali nema boljega od dvije pinte guinnessa i vrećice čipsa na kraju dana.Poslušno smo otišli u grad i ispili svaki po dvije pinte guinnessa te kupili po vrećicu čipsa.Svi su kojekakvim čarobnim vodičicama dovodili u red svoja stopala i zamatali prste. Na pete sam stavioortopedske obloge te sredio žuljeve. Vojskom kolaju bezbrojni recepti kako se riješiti te nevolje; mene je iskustvonaučilo da je najbolje probušiti žuljeve iglom steriliziranom na plamenu, istisnuti njihov sadržaj i onda na njihstaviti flaster. Više od toga nije se ni moglo.

Počeo je drugi tjedan. U kamionu, nakon jedne osobito zamorne utrke, sveo sam račune. Boljela su me stopala inoge, bedreno me mišićje ubijalo. Ramena su bila sva ranjava i kao iščašena, kao da su se nekako spustila. Osjećaosam bolove u križima; dok sam naprtnjaču nosio uzbrdo, naginjao sam se prema naprijed da svladam njezinutežinu. Kad sam došao do kraja i skinuo je, osjećao sam se kao da lebdim. Obukao sam trenirku i, dok smo se vozilinatrag, uživao u toplom čaju iz svoje čuture.Za odmaranja u kamionima mišići su nam se ukrutili. Kad smo se iskrcali, izgledali smo kao nekakva siročad:posrtali smo preko stražnje ograde kamiona i šepesali u sobe vukući za sobom vreće za spavanje. Pogledao sam se uzrcalo. Izgledao sam točno onako kako sam se i osjećao. Ondje gdje sam se znojio kosa se slijepila; bila je prepunablata i grančica.Naprtnjače smo držali pokraj kreveta. Postojala je sušionica za mokru odjeću, ali pranje odjeće uopće nije dolazilo uobzir - stvari bi se tako samo još jednom potpuno smočile i uprljale. Stoga smo ih na kratko pometali u sušionicu, aonda složili u naprtnjače za drugi dan.Nakon nekog vremena počeli smo i razgovarati, ali isključivo o Izboru. Svaki put kad bih se vratio s cjelodnevnogtabananja želio sam ustanoviti koliko je ljudi otpalo. Što više, to bolje. Bio sam sav sretan što ih je na Plesu po Fanuotpalo trideset. Sjajno, pomislio sam. Stjecao sam tako dojam da se dobro držim.Dnevne hodnje sada su se produžile na 15 do 64 kilometra, a uvedeno je i noćno marširanje. Iz dana u dan uvijekisto. Odredili bi nam u koje se vrijeme ujutro trebamo ukrcati u kamione, odvezli nas na mjesto s kojega počinjemarš, pa bismo tabanali i navečer se vratili. Zatim bi gerijatrijsko društvo dohramalo u svoje sobe, zbacilo opremu,odnijelo svoje stvari u sušionicu, okupalo se ili otuširalo, nešto pojelo i otišlo na počinak. Dani guinnessa i čipsa suzavršili.

Nitko nam nije govorio ništa o dnevnom planu, pa stoga nismo znali koliko daleko idemo, kamo idemo, kojomćemo rutom, ni koliko ćemo dugo hodati. Nije nam preostajalo ništa drugo nego da hodamo što brže, i tu je svojuprimjenu našla vještina čitanja karata. Ako sam naišao na neku dolinu, nisam silazio pa se uspinjao; pogledao bihisplati li se držati izohipse pa ići obilazno, dužim putem.Disciplina nije bila bitna. Rekli bi nam samo: - Budite u dvorištu u šest! - Došli bismo, prozvali bi nas i rekli u kojećemo se kamione ukrcati.Dečki bi se većinom zavukli u vreće za spavanje ili bi pak navukli kape s pomponom pa počivali pijuckajući čaj izčutura. A onda bismo, uvijek prebrzo, stigli do kontrolne točke, ispentrali se, da bi nas potom jednog po jednogprozvali i poslali na put.Vodstvo programa nije nam ništa govorilo. Mi smo bili ti koji su željeli biti ovdje, nisu nas oni snubili. Njihov jestav, čini se, bio: trkalište je ovdje, pa tko voli nek" izvoli!-Crveni 15?Prišao sam voditelju programa.-Ime?- MekNab.- Gdje si?

Morao sam mu na zemljopisnoj karti pokazati gdje se nalazim. Staviš li prst na kartu, pokrit ćeš područje od 500-600 metara - ukoliko nemaš krupne, zdepaste prste, kojima ćeš, u tom slučaju, pokriti i čitav kilometar. Morao si svlati trave ili grančicom pokazati točno gdje se nalaziš.- Ići ćeš na koordinatu 441353. Pokaži mi gdje je to!Pokazao sam mu.- Pokaži mi u kojem ćeš smjeru ići!Odredio sam azimut i pokazao mu.Rekao je: - Dobro, najbolje je da kreneš jer vrijeme teče.U mojoj je grupi bio jedan momak, Trev, koji je bio toliko smušen i napet daje na kraju sve radio naopačke.Umjesto na jug, išao bi na sjever. Jednog je dana sišao s kamiona i našao se pred voditeljima programa.Upitali su ga: - Gdje si?Pokazao im je na karti.- Kojim ćeš putem ići?Pokazao im je kuda će, što je bilo točno, a onda je pošao u pogrešnom smjeru.Voditelj programa okrenuo se prema nama i upitao: - Kamo on to, do vraga, ide?Pustili su ga da prijeđe stotinjak metara pa viknuli: - Hej, mamla-ze, vrati se ovamo! Kamo si. do vraga, naperio?Pokaži nam svoj azimut!Trev im ga je pokazao. Na to mu je voditelj programa rekao: -Onda odjebi u tom smjeru. Već si izgubio tri minute.

Mnogo puta prilikom uspona prema nekom vrhuncu vidio sam ga, ali mu se nikako nisam mogao približiti. Misli bimi počele zaokupljati neke posve druge stvari. Ponekad bih u sebi počeo pjevušiti glupe pjesme ili reklamnedžinglove koje sam oduvijek mrzio.Dospio bih do kontrolne točke i nagnuo se naprijed, položivši ruke na koljena kako bih odmorio ramena.Rekli bi mi: - Pokaži mi gdje si! - Zatim: - Ići ćeš na koordinatu 345678. Pokaži mi u kojem je to smjeru!Pošao bih.Povremeno bih prispio do kontrolne točke s vagom. Za taj je dan tabananja bilo određeno, na primjer, da naprtnjačamora biti teška 40 funti.3 Provjerili bi težinu, pa ako je bila manja, momku bi u naprt-njaču stavili veliki kamen,označili ga fluorescentnom bojom te radijem obavijestili iduće dvije kontrole da Plavi 27 u naprtnjači nosi kamenzato što je prevarant. To je značilo da će umjesto nošenja 40 funti tereta ostatak dana grbačiti 55 funti. Mjerenoznojem i žuljevima, ovih 15 funti znače i te kakvu razliku.Veliku su pogrešku činili oni koji su na startu kao sveukupnu početnu težinu naprtnjače uzimali 40 funti tereta,uključivši i vodu. Čim bi čovjek popio pola litre vode, težina bi pala ispod dopuštene. Kad se reklo 40 funti, onda jeto značilo 40 funti na kraju, a ne na početku dana.Kad bismo se spustili s brda, uslijedilo je razvrstavanje. Došli bi ljudi iz programa i prozivali. Uskoro smo shvatilida prozivaju one koje će eliminirati.Ako nekom nekog dana nije išlo, dobio bi "cigansku opomenu". Zastavnik bi rekao: - Ovi koje prozovem neka dođuk meni! - Dečki bi se okupili oko njega, a on bi im kazao: - Jučer se niste baš iskazali. Sredite se, jer sljedeći put seselite.Ako je tko već imao cigansku, pa bio prozvan, mogao je očekivati najgore.Bio bih potpuno miran ako bih se s hodnje vraćao u prvom kamionu. Ako bih se našao u drugom, nisam bio posvesiguran, ali se ne bih previše uzrujavao. U trećem bih se pak kamionu usrao od straha. To mi se dogodilo samojednom. Ostalih sam dana promatrao druge, uživajući u tome da ovi stasiti, plavokosi, zgodni punokrvni ždrepcidobivaju nogu.Rekao bih "šteta", ali bih za sebe pomislio "divno". Svatko se držao za sebe, svatko je želio proći.Voditelj programa je rekao: - Stvar je u ovome: ako na položaj morate doći i pružiti mitraljesku podršku u šest ičetrdeset pet, ništa ne valja ako dođete u šest četrdeset pet i pola minute - zakasnili ste. Mogli ste isto tako zakasnitii deset sati. Ako vam je zadano vrijeme, morate ga se držati. Napadačka je grupa možda morala krenuti bez vatrenepodrške jer je njihov napad možda koordiniran s nekim drugim napadom koja tri-četiri kilometra dalje. Morate sedržati zadanih vremena, jer bi jednoga dana o tome mogli ovisiti životi.I voditelji programa svakog su dana svladavali rute, pa su zadana vremena prilagođivali vremenskim uvjetima. Akoje, na primjer, vjetar puhao brzinom od 70 kilometara na sat, uzimali su u obzir tu činjenicu. Tada smo se trebalipotruditi da budemo jednako dobri kao oni.Važan je pojam bio Peron broj 4. S perona broj 4 herefordskog kolodvora išlo se u London. "Ideš na 4. peron" -Pukovnijski je izraz za "hvala lijepa i laka ti noć".

Naravno, kad bi se ljudi vratili u svoje postrojbe, razlog zbog kojeg su otišli s Izbora bila je "ozljeda noge ili leđa".No nije im trebalo biti neugodno: time što su se pojavili na Izboru pokazali su, prije svega, da imaju više petlje odonih pred kojima se ispričavaju.Vezisti su se nedvojbeno najlakše prilagođavali i uklapali u okolinu. U to doba ako je tko iz postrojbi želio prijeći uPukovniju, morao je prvo postati pripadnik 264. eskadrona u Herefordu, eskadrona veze. Tako je tim dečkima odpočetka ambijent bio poznat, a do vježbanja po Black Mountainsu imali su cestom samo 45 minuta. Mnogi od njihnavečer su odlazili svojim kućama. U početku sam osjećao da uživaju nepoštenu prednost. Međutim, kasnije samuvidio da to i nije tako - i oni su morali obuti cipele i verati se uzbrdo kao i svi ostali.Promatrao sam momke koji su već jednom izišli na Izbor - možda su doprli do prašumske faze ili do produženjaobuke pa onda otpali. Nadao sam se da će oni ponovno proći ovu prvu etapu. Ako i ja doguram do prašumske faze -nadajmo se, s njima - ti će dečki znati što slijedi.Neki su ljudi izgledali upravo zastrašujuće spremno. Čitavo sam se vrijeme uspoređivao s njima. Jedan odnastavničke ekipe bio je Andy Baxter. Jednog dana kad smo otišli s njim na trčanje, stali smo radi izvođenjasklekova i čučnjeva. Andy je skinuo košulju, otkrivši da je, osim što je naočit poput filmske zvijezde, i izvrsnograđen. Mogao bi dospjeti na naslovnu stranicu Playgirla. U bataljunu sam uvijek bio utjelovljenje spremnosti, aliovo ovdje, pomislio sam, nikad neću dostići -ovdje nemam nikakvih izgleda, kako ću, do vraga, postati takav kaošto je on? Njega ništa nije moglo uzdrmati. Vratili bismo se s trčanja, hvatali dah, a on bi došetao nasmijan,spreman za šalu, pijući čaj. Ljutio sam se zbog toga što sam, u usporedbi s takvim dečkima, hrpa govana, znojnalešina. Morao sam sama sebe podsjećati na to da se ne nadmećem s Baxterom nego s MekNabom.Ako je uspjeh na Izboru bio fiksna ideja prije no što sam došao ovamo, sada je postao patološka fiksacija. Što samduže bio ovdje, to sam više želio ostati. Atmosfera je bila puno drukčija od one u pješačkom bataljunu: bila je silnoopuštena i temeljila se na samodisciplini. Svi su bili jedan s drugim na "ti". Nitko nas nije gonio. Samo bi nam rekli"Smotra je u dvanaest", očekujući da se na njoj i pojavimo. Ako ne dođemo, to se mora protumačiti kao da neželimo biti ovdje, pa, dakle, možemo otići. Svake sam noći samom sebi govorio: ja zbilja želim ostati, ovo je mjestona kojem želim biti.

Ne prođem li na Izboru, istupit ću iz vojske. Nikako se nisam mogao zamisliti ponovno u bataljunu. Vidio sam kakožive ovi i htio sam tako i ja. Imali su sve pogodnosti, sve - od knjižnice do bazena. Ambulanta nam je bila naraspolaganju svake noći kad bismo se vratili. Otišao sam u nju po neke zavoje za stopala. Ovdje nije bilo kao ubata-ljunskoj ambulanti, gdje bi se toliko čekalo da bi noge zacijelile same od sebe. Postupali su sa mnom kao sosobom, ne kao s vojnikom. Hrama-jući natrag u sobu, još sam se jednom zarekao: Želim ostati ovdje!Svi mi iz Zelenih jakni doprli smo do trećeg tjedna, a onda su eliminirali Boba. Nije postigao dovoljno dobravremena. Dok se pakirao da ode, nije izgledao previše potišteno.Sutradan smo završili jedan marš i selili smo se u neke šumarske barake da se u njima nekoliko sati oporavimo iprigrizemo nešto prije noćne hodnje. Daveu se to nipošto nije mililo, a već je otprije imao cigansku. Sjedili smoispruženih nogu oko priručne grijalice, čekajući mrak, kad je Dave rekao: - Ždere me što nam odmah ne kažu dasmo otpali. Možda ću ovaj jebeni marš tabanati bez veze.Tako je i bilo. Sutradan, gotovo pri kraju trećega tjedna, i njega su otpravili na 4. peron; nedovoljno dobro vrijeme.I Max, na kojem se ocrtavala iscrpljenost, dobio je cigansku.- To je zato što sam stalno padao - rekao mi je Dave. – A stalno sam padao zato što mi stopala nisu dovoljno velikada me nose.Nosim cipele broj 41.Rukovali smo se. Gledao sam kako odlazi. Nedostajat će mi taj mamlaz.Nekoliko dana kasnije, u završnom tjednu, spuštao sam se s Fan-Fawra i vidio da se Max tek uspinje. Cjevčica zavodu lelujala je na vjetru. Bio je u majici s nekakvim crtežom, mislim nešto u vezi s narančama. Veliki čupavi brcibili su mu posve balavi; izgledao je grozno.Kazao je: - Gadno mi je, Andy. Vrijeme mi je loše.Bio je potpuno ošamućen - kao da je pijan, ali bez ikakve radosti.Kimnuo sam i rekao: - Žao mije. - No morao sam produžiti dalje.Te je noći otišao. Od prvotnih šest Zelenih jakni tri su preostala za posljednja tri dana Tjedna testiranja.Kev je otpao sljedećeg dana. Kao i uvijek, nije se previše uzrujavao.- Pokušao sam i propao - nacerio se. - Barem više neću morati o tome razmišljati. Natrag nogometu i večernjimizlascima u Longbridge, i tu smo.Žao mi ih je bilo gledati kako odlaze. Nedostajat će mi njihovo prijateljstvo i zafrkavanje.

Džonnv Dva Češlja i dalje se držao; nije bilo teorije da on propadne. Budući da je bio u drugoj nastambi, nisam gaprečesto viđao; a sada sam već i ja, kad ne bih tabanao. spavao.- Moram, moram dalje putem kojim idem - neprestano sam si govorio. - Samo da se ne ozlijedim!Sljedećeg sam dana dobio cigansku.Bili smo na trideset pet kilometara dugom tabananju dolinom rijeke Elan i imao sam zaista gadan dan. Nikakvihrana nisam imao, ali mi je bilo silno teško hodati. Kao da me noge nisu slušale: tijelo mi se gibalo brzinom od stokilometara na sat, a noge od pedeset. Kao dijete znao sam sanjati da bježim od nečega i, premda sam sav bio ugroznici, tijelo bi se kretalo kao u usporenom filmu. Sada se to događalo u zbilji. Bio sam u drugoj grupi kamiona,stoje bilo šugavo.Sljedećeg smo jutra čekali da nas pozovu u vozila. Glavni je instruktor počeo prozivati imena onih za koje je želioda mu se jave. Među njima i mene.- Tvoja vremena jučer nisu bila baš dobra - kazao je. – Morat ćeš se svojski potruditi u ova zadnja dva dana jerinače slijedi 4. peron.Snuždio sam se, no preostali su još marš po skici i marš izdržljivosti.U maršu po skici umjesto propisne karte upotrebljavao se rukom izrađen zemljovid. Morali smo svladati trideset petkilometara dugu rutu s raznim kontrolnim točkama. Nema problema, krstario sam. Pomislio sam da ću uspjeti.Teren sam poznavao - obavio sam, naime, sva izviđanja - bio sam tamo gore, znao kamo ću.Uspinjao sam se prema Fanu i naišao na šumarijsko imanje veličine jednog četvornog kilometra koje sam trebaozaobići; nije to bila nekakva pitoma šumica, nego glavni rasadnik jela Uprave za šumarstvo. Gledajući ga suzvisine, vidio sam da njegovom sredinom vodi požarni put. Počeo sam se probijati kroz gustiš i lijepo samnapredovao prvih dvjestotinjak metara. Zatim sam izgubio orijentaciju. Morao sam svako toliko zastati i odreditiazimut. Strašno sam se ljutio na samoga sebe. Morao sam se spustiti na ruke i koljena te se četveronoške probijatijer su stabla sađena vrlo gusto. Grdio sam i psovao samog sebe; a trebao sam samo ići svojim putem. Slutio sam daću zakasniti. Znao sam da sam se zajebao.Kad sam se konačno izvukao iz rasadnika, bio sam izgrebena lica i ruku, sav krvav. No nastavio sam dalje. Moždajoš imam neke šanse.Pentrajući se prema sljedećem kontrolnom punktu, onom na vrhu Pen-y-Fana, silno su me boljele noge. Jedva samsoptao. Bio sam natopljen znojem, krvlju i blatom. No najgore je nastradao moj ponos. Znao sam da sam se svojomumišljenošću gadno zajebao.Bilo je sunčano i vruće. Kao da je pola Walesa išetalo na Fan s obiteljima - dječurlijom s dvolitarkama limunade,mamama i tatama koji bazaju okolo u kratkim hlačama i sandalama, uživajući u panorami. Prošišao sam izmeđunjih, ljut i mumljajući ispod glasa, trudeći se da nadoknadim što više vremena.Kazao sam: - Da....Ova zadnja etapa bila mi je gadna.- Nema veze. Siđi sada do vozila, ondje ti je zadnja kontrola.Zadnji sam stigao na vrh Pen-y-Fana. Sada sam se morao spustiti do zadnje kontrolne točke. Potrčao sam. Trčaosam brže no što sam zamišljao da mogu trčati, ali kad sam stigao na cilj, mjesta je bilo samo u zadnjem kamionu.Te je noći prozvano moje ime. Bilo je to dan prije marša izdržljivosti, zadnjeg velikog ispita, a mene su eliminirali.Mojom krivnjom: u svojoj sam umišljenosti pomislio da sam uspio. Umjesto da zaobiđem onaj šumski rasadnik ibudem siguran da znam gdje sam.Prije odlaska na 4. peron svu svoju opremu vraćaš u skladište. Zatim te čeka razgovor s voditeljem obuke. Izborumožeš pristupiti samo dvaput, ukoliko pri drugom pokušaju ne slomiš nogu: tada možda možeš računati na nekiobzir.Dok sam čekao pred uredom, nisam bio sam. Osmorica momaka sjedila su na dugačkoj drvenoj klupi. Osjećao samse otprilike onako kao kad sam kao balavac čekao da me primi ravnateljica ili da me u policiji izvedu predistražitelja. Vladala je velika živost: ljudi su žustro promicali svojim poslom. Na nas se nitko nije obazirao.Snuždio sam se. Svašta se odvijalo oko mene, ali ja više nisam u tome imao udjela.Instruktor je pogledao preko stola i rekao: - Dakle, o čemu se radilo? Zašto si toliko zakasnio u zadnjoj etapi?- Zbog prevelike umišljenosti. Išao sam kroz rasadnik i tako izgubio puno vremena.- No, dobro - nasmiješio se. - Ako se ponovno vratiš, sigurnoćeš ga zaobići, zar ne?- N...da.- Dobro. Možda ćemo se opet sresti.- Nadam se.

Sat kasnije stajao sam na peronu broj 4.Ukrcali smo se u vlak za Paddington. Kad stignemo u London, otići ću u Brize Norton, a odande će me RAFprebaciti u Minden.Kad sam podigao putnu torbu na policu za prtljagu i sjeo, ustanovio sam da gledam ravno u riječ "Hereford" nakolodvorskoj ploči. Sinulo mi je da se dugo, dugo nisam osjećao tako skršenim - i odlučnim.

Pad na Izboru sličio je donekle padu s konja, ali je bio mnogo, mnogo bolniji. Slutio sam da, ako se odmah nevratim, više nikada neću niti pokušati, toliko sam, naime, bio dotučen.Kad sam se ponovno prijavio, Debbie nije bila nimalo oduševljena, no što se bataljuna tiče, tu je doista sve bilo unajboljem redu. Ovaj put mi, međutim, nisu odobrili nikakav dopust za vježbanje, i to stoga što je bilo previšeobveza - to jest, zatupljujućih uvježbavanja.Odlučio sam da ću, ako i drugi put propadnem na Izboru, istupiti iz vojske. U svojoj sam naivnosti pisao tvrtkamakoje su mnogo poslovale s Bliskim istokom: "Draga gospodo, ja znam rukovati minobacačem." Kao pješak, misliosam da je za industriju to što znam pucati iz minobacača dar Božji, pa sam se našao u nedoumici kad su počelastizati uljudna pisma tipa "Dragi gospodine, odjebite!"Alex, kapetan koji nam je onoliko pomagao da obavimo neke vježbe, poveo me jednoga dana na stranu pa mi rekao:- Svakog jutra kad se brijem, uzmem sapun pa na ogledalo napišem: "Bataljun ne -Pukovnija da."To mu je očito pomagalo. Ohrabrio me.U slobodno vrijeme obavio sam sve vježbe. Bile su više-manje iste kao i prije - mnogo rada s naprtnjačom,vježbanje na stazi, trčanje. Povećavao sam izdržljivost srca, pluća, nogu i volje.Vrijeme božičnih blagdana bilo je jedino slobodno vrijeme tijekom kojeg sam mogao još malo vježbati na Beaconsu,a upravo je takvo rješenje razjarilo Debbie. Počeli smo se svađati oko toga. Naš je brak postojao samo na papiru.Jedne se večeri vratila kući pa smo se gadno pograbili.- Gotovo nikad nismo zajedno - rekla je. - A kad jesmo, tebe zanima jedino Izbor.- Ogorčen sam na sebe što sam pao - kazao sam.- I ja, da znaš!Počeo sam joj govoriti da nema pojma što se zbiva sa mnom, da se čitav moj svijet srušio te da će, ako ne prođemsljedeći put, naša budućnost biti neizvjesna jer ću napustiti vojsku i morati potražiti neki posao.Bila je to prava cjelonoćna svađa s mnogo urlanja i lupanja vratima, tako da smo probudili pola stambenog bloka.Sažalijevao sam samoga sebe i nikako nisam prihvaćao činjenicu da me Pukovnija odbila. Debbie mi je bila jediniodušak, a ona, mislio sam, ništa ne razumije. Bilo mi je stalo jedino do Pukovnije, a ako Debbie ne stoji uza me,onda je, što se mene tiče, protiv mene. Rekao sam joj da pretjeruje, da će, uspijem li upasti u Pukovniju, sve biti uredu kao nekoć te da ćemo se opet vratiti onamo gdje smo bili prije. Ali Debbie je bila bistra cura i vjerojatno jevidjela što se iza brda valja.Ono stoje počelo kao opsesija, pa postalo fiksacija, sada je postalo strast. Više me nije zanimalo ništa što se događau bataljunu, ukoliko nije bilo u vezi s tjelovježbom. U tom bih se slučaju angažirao čitavim svojim bićem, isključivozbog toga što sam tako više vježbao.Potpuno sam se usredotočio na prvi mjesec Izbora. Dodatna me obuka uopće nije zabrinjavala; kad jednom odvalimtaj prvi mjesec, sve je ostalo nepoznato, pa se za to nisam niti mogao pripremati. Ali za prvi sam se mjesec moraopripremati. Znao sam da mogu proći. Znao sam.Za božičnog dopusta Debbie je ostala sa svojima, a ja sam otišao u Cnckhovvell, centar za obuku Divizije Princa odWalesa. U rano jutro stavljao bih naprtnjaču u prtljažnik i penjao se u Black Mountains.Imao sam hrđavi, stari, crni renault 5. Jedan mu je blatobran padao, pa je zato morao biti vezan gumom. Bilo jejutara kada mu je nedostajalo snage da se popne do mog polazišta. Kad su ceste bile zaleđene, više sam se putanašao u živici.Čitav bih dan trenirao po brdima, a onda bih se vratio u Crick-howell, popio svoje dvije pinte guinnessa i pojeovrećicu čipsa, ispio ogromne količine elektrolita i pripremio se za sutrašnji dan.Na sam Božić počastio sam se s nekoliko sati odmora.Ostao sam gdje sam odsjeo te gledao sve stare pobjedničke Parade hitova. Objedovao sam u pubu i telefoniraoDebbie. Nije bilo odgovora.Sutradan sam svladao Ples po Fanu. Dok sam se s naprtnjačom velikom poput kuće sav u znoju žustro penjao uzPen-y-Fan, pokraj mene su projurila četvorica-petorica momaka u trenirkama i s laganim na-prtnjačama. Verući sepokraj hrpe govana - tj. mene - rekli su: - Vježbaš za siječanj, zar ne? Puno sreće.Očekivao sam da će zimski Izbor biti mnogo teži od ljetnoga. Hladnoća može jako iznuriti. Bit će gadnije gaziti

snijeg nego svladavati teren, a slaba će vidljivost uvelike otežati orijentaciju. Za zimskog su Izbora ljudi umirali.Čak su i viši časnici Pukovnije poginuli u brdima. Čuo sam da je jednom jedan major otišao s naprtnjačom punomopeka umjesto tople odjeće. Vrijeme se pokvarilo, a on se nije vratio. Dežurni je eskadron izišao u planinu ipronašao njegovo tijelo, ali se dečki zbog silnog nevremena ni sami nisu mogli spustiti. Morali su izvaditi opremuza bivakiranje. Smrznuti major poslužio im je kao vjetrobran. Kad se vrijeme popravilo, polegli su ga na leđa,pometali na njega svoje naprt-njače i odsanjkali ga tako nizbrdo.Na Izbor sam se vratio sredinom siječnja. Osjetio sam da su ljudi uplašeniji nego za ljetnog novačenja. Za sebe samto znao.Pokazalo se da je vrijeme velik nivelirac. U gustoj magli ili vijavici svatko je ovisio o vlastitoj navigaciji. Prirodnisu nas elementi sve podjednako usporili; sve se svelo samo na baratanje azimutima, na po-uzdavanje u zemljovid ikompas. Svakim sam se danom osjećao sve bolje i samosvjesnije.Snijeg je krpao pretežni dio drugog i trećeg tjedna. Dali su nam šesteroznamenkaste koordinate, točnost kojih jebila u granicama od stotinu metara, što je veliko područje kad u mećavi tražiš šatorčić za bivakiranje.Jednoga je dana vidljivost pala na manje od dvadeset metara. Stigao sam u blizinu kontrolne točke i nekoliko samdragocjenih minuta jurio trudeći se da uđem u trag zelenom GoreTexu. Napokon sam ga našao. Lupnuo sam pošatoru, i smičak se spustio. Sav oznojen i prljav, počeo sam drhturiti - nisam se više gibao. I po velikoj studeni nasebi sam imao samo hlače, cipele i majicu s kratkim rukavima te povrh nje kabanicu.Zapahnuo me ćuh kave i oblak pare što se dizao od dečka u vreći za spavanje. Vjerojatno je prdio - odatle valjdatolika vrućina.Želio sam što prije izići odavde; prvo, zbog zadanog vremena, a drugo zato što sam se počeo smrzavati. S mene jepo dečku kapalo na sve strane.Pogledao me, otpio malo kave i rekao: - Prestani me jebati s tim svojim znojenjem.Kad mi je dao moje sljedeće koordinate, rekao je "Vidjet ćemo se" i povukao smičak.Okrenuo sam se opet u mećavu i otklipsao.Na jednu sam kontrolnu točku došao istodobno s dvojicom časnika koji su zajedno dotabanali iz drugog smjera.- Ova kontrola nije ondje gdje bi morala biti - rekao je jedan čovjek iz programa.Šator za bivakiranje nalazio se u zapuhu na dijelu zemljišta koje se zvalo visinska točka. Čovjek iz programa -pukim slučajem bio je to Peter, glavni instruktor - rekao je: - Dobro, a gdje bi, po tvom mišljenju, trebala biti?Časnik je pokazao na karti, nakon čega su se časnici počeli prepirati među sobom. Radilo se o razlici od sto ilidvjesto metara, a ne o tome da bismo bili u nekoj drugoj dolini.Čovjek iz programa me upitao: - Gdje smo?Pokazao sam mu na karti visinsku točku, a on je rekao: - Tako je. - Nisam se htio upuštati u svađu.Potom se okrenuo dvojici časnika i rekao: - Ma gdje se mi, po vašem mišljenju, nalazili, ovo su vam sljedećekoordinate.Otišli su, a on je. dajući moje koordinate, potresao glavom i rekao: - Ne shvaćam što je ovim dečkima. Tu su raditoga da postanu dio nečega čemu ja već pripadam. Glavni sam instruktor, a prepiru se sa mnom. Pa da sam ipogriješio, kakva ima smisla svađati se sa mnom?Nisam ih više vidio. Sljedeći put, bude li za njih te prilike, možda neće izići na Izbor tako puni svoga časničkog"ja". U ovoj fazi ljudima iz programa nimalo se nije dalo pamtiti naša imena, ukoliko nismo učinili nešto loše.Željeli su samo utvrditi da imamo izdržljivosti, ustrajnost i odlučnost. Živo im se fućkalo za naše kvalifikacije isposobnosti.U krevetu do moga bio je neki tip koji se zvao Jock. Svake noći, po povratku s još jednog ubilačkog dana uplaninama, rekao bi: - Oh, mislim da ću skoknuti dolje u grad i cugnuti nešto. - Obukao bi se i spustio u neki disko.Vratio bi se u tri ujutro bazdeći. Stropoštao bi se u postelju, sklupčao i zaspao. Sljedećeg bih ga jutra gurnuo i rekaomu: -Jock, hora je!- Ah, da.Čilo bi se digao, ponovno se odjenuo, pripremio si brda prepe-čenca i punih ih ruku prenio u kamion. Najviše što jemeni polazilo za rukom, i to nipošto svake večeri, bilo je da odem do lokalne prodavaonice čipsa i uz put popijemnekoliko pinti guinnessa.Potkraj ova prva dva tjedna, s ponovnim posjetom dolini rijeke Elan, počelo je ozbiljno razdoblje.S vremenom mi se počela sviđati vožnja u taj kraj, jer smo je morali započeti u rano jutro. Zavukao bih se u vrećuza spavanje i ispijao silne količine čaja. Svemu lijepome, međutim, dođe kraj, pa bi se tako na kraju kamionzaustavio, motor utihnuo i nastala bi tišina. Trebalo se iskrcati.Hladni sam zrak uvijek prvo osjetio ušima, a potom bi mi utrnula stopala. Razdirao sam se između želje da krenem

i ugrijem se i spoznaje da sam pred početkom strahovita tabananja koje će potrajati osam do deset sati.Dolinu rijeke Elan upamtio sam kao zastrašujuću zabit, prepunu akumulacijskih jezera i velikih predjela barsketrave, visine koja se kretala od koljena pa sve do prsa. Kraj je bio vrlo močvaran, a zbog akumulacijskih jezeramogli smo se kretati samo gornjom polovicom brežuljka. Po tom smo terenu obavili mnogo noćnih marševa, pričemu sam vrlo često padao. Zamrzio sam dolinu rijeke Elan.Sada smo već osim naprtnjače nosili i pušku, koja nam je stalno morala biti u rukama. Bilo je to samo obično oružjeza vježbe, ali je značilo dodatno opterećenje, koje mi nije nimalo nedostajalo. S tih su pušaka poskidali sve dijeloveza nošenje; nije ih se moglo nositi o ramenu niti privezati za naprtnjaču. Ustanovio sam da mi to oružje uvelikeotežava život, jer pri uspinjanju nisam mogao mahati rukama. Morali smo prelaziti brojne ograde, a ako su tespazili da stavljaš pušku na drugu stranu ograde prije no što se ispentraš, kaznili bi te - i zapamtili.Neke su se hodnje vukle unedogled. Kojiput sam vidio kontrolnu točku udaljenu desetak kilometara. Sišao bih suzvisine po propisnom azimutu, znajući da je kontrola na kraju te delte, ali onda bi mi bilo kao da hodam, hodam,hodam u beskraj. Dolina rijeke Elan izmoždila je mnoge. Zbog toga pak što je bila udaljenija, vraćali smo se iz njekasnije, a polaziti smo morali ranije.Tjedan je odmicao, a Jock je i dalje lokao. Objasnio mi je da je upravo izliječio gadan napadaj čankira. Osamnaestje mjeseci bio "izvan igre" i nije pristajao na to da mu ovakva sitnica kao što je Izbor omete rehabilitaciju. Jednog jedana rastvorio šlic i pokazao mi ozljede. Vrh njegova kurca izgledao je kao površina Mjeseca.Iz dana u dan grbili smo se po brdima. Vrijeme je bilo užasno. Na jednom maršu snijeg mi je bio do pasa. Ta jehodnja bila duga - 35 kilometara - i zastrašujuća. Spustila se magla, vidljivost je pala na desetak metara i nitko nijeuspio naći kontrolnu točku. Napokon je jedan od momaka pronašao šatorčić za bivakiranje člana nastavničke ekipe.Svi smo se uglas opravdavali vremenskim uvjetima. Nije bilo potrebno. To su već bili riješili. Vodstvo je donijeloodluku da nastavimo hodnju, ali grupno, do sljedeće kontrole. Imajući sveudilj na umu zadano vrijeme, držao samse sredine kolone. Nakon onolikih kilometara prtenja snijega bio sam na rubu snaga, no imao sam sreću. Medunama je bio neki kanadski sportaš koji je želio voditi na čelu, a ja sam se svrstao za njim. Kroz zamete se probijaopoput ledolomca, a mi smo osmjehujući se ta-banali njegovom brazdom.Faza izdržljivosti dosegla je vrhunac u Tjednu testiranja. Za hodnje su odabrane rute koje smo već bili obišli, dugeod 20 do 64 kilometra. Tu su do izražaja počele dolaziti sve moguće ozljede. Preostalo nas je još samo četrdesetak,što mi se činilo sjajnim: manje će se čekati na hranu. Sada sam se svakoga dana osjećao snažnijim: poznavao samteren i znao što me čeka.

Nisam dosad zaradio cigansku, pa sam smatrao da na jednom tabananju mogu i zabrljati, a da ipak sve prođe kakotreba. Najvažnije je pak bilo to da nisam imao žuljeva, što me stvarno radovalo, ali sam i dalje omatao stopala, i tozato što su mi gležnjevi trpjeli silne udarce.Sada sam se stalno ukrcavao u isti kamion s jednim Džordžom. Otkrio sam da smo obojica u isto vrijeme bili uCrossmaglenu. Bio je u inžinjerijskoj jedinici koja je gradila podmornice; zatim je premješten i sad je u 59.inžinjerijskoj, inžinjerijskoj postrojbi pri Brigadi komandosa. Bavio se alpinizmom i imao svu opremu. Strašno mije išao na živce, jer bih, kad god bih došao do kamiona, u njemu već zatekao Džordža kako leži u svojoj vreći zaspavanje i jede naranče. Sjedili bismo drugarski šuteći i čekali da se kamion popuni. Džordž je bio visok i vitak; nastražnjoj strani jedne noge imao je proširene vene. Izgledale su poput reljefne karte Pireneja.Došli smo tako do dana marša po skici. Ovaj put mi se ni teoretski nije moglo dogoditi da zabrljam. Nisam zabrljao.U logor smo se vratili oko tri popodne, a krenuli smo bili u četiri ujutro. Iste večeri u deset poći ćemo na maršizdržljivosti, pa smo se smjesta dali na pripremanje opreme i kupanje. Oduvijek sam bio pristaša tuširanja, sve doknisam vidio kako svi dečki u kupaonicu odlaze s kutijama radoxa. Pomislio sam: no, dobro, priuštit ću si to za maršizdržljivosti. Međutim, upotrijebio sam ga u prevelikoj količini. Bilo mi je kao da plutam po Mrtvom moru. Neznam je li mi to ikako koristilo u fizičkom pogledu, no držao sam da jest.Odvezli smo se do Talvbonta, jednog od akumulacijskih jezera. Kad sam sišao s kamiona i uprtio naprtnjaču, urukama sam osjetio trnce i bockanje jer je breme na ramenima ometalo krvotok. Osjetio sam onu prvu, početnu bolkoja se javlja pri stavljanju tereta na leđa, a potom daljnje boli kad se remenje usjeklo u nažuljanu kožu. Nakondesetak minuta, čim sam se počeo kretati, podišla me zimica: počeo sam se, naime, znojiti. Vrat mi se ovlažio, aznojenje je počelo pri vlasištu. Tih prvih deset minuta ili četvrt sata oduvijek je bilo neugodno jer su mi noge jošuvijek bile ukočene. Zatim sam počeo dolaziti do daha i stanje mi se poboljšalo.Za dvadesetak minuta bilo je sve u redu. Svijest se isključila: u glavi su mi odzvanjali džinglovi. Bilo je užasnohladno, a vjetar je prodirao i kroz najsitnije otvore. Dok se nisam dobro proznojio, grozno sam se osjećao, osobitonakon izvlačenja iz tople vreće za spavanje u kojoj sam ležao za jednoipolsatne vožnje.

Pretežni dio marša izdržljivosti odvijao se po mraku, a kako je bilo zimsko doba, dnevnog svjetla bilo je manje. Svisu bili uzbuđeni ali i zabrinuti. Osjećao sam se sigurnim u sebe i spremnim. Nikakvih gadnih ozljeda nisam imao,tek rane od ranca.Prozvali su nas i onda smo krenuli. Naprtnjača je zbog dodatne hrane i vode bila teža no ikada - tridesetakkilograma. Uvijek sam nosio vodu iz logora, zato što sam znao da nije zagađena. Nije mi se pilo vodu iz potoka,čak ni s tabletama za steriliziranje, jer mi je bila mrska pomisao da bih negdje uzvodno mogao natrapati na kakvukrepanu ovcu koja se raspada: nastupe li bolovi u utrobi, sigurno će te usporiti. Isplatilo se, dakle, ponijeti dodatniteret.Nisu nam dopuštali da se krećemo cestama. Ako se kontrolna točka nalazila na cesti, morali smo joj pristupitizaobilaznim putem, ne izravno, i isto je tako napustiti. Nismo smjeli ići ni po stazama ni po puteljcima; morali smose kretati isključivo bespućem. Kojiput bismo došli do kontrole na kojoj je bilo vode. Ako je odjednom stizalo višeljudi, moglo bi doći do petominutnog zastoja, i to je bio trenutak da iz kanistra dotočimo čuture, ako ih je bilo. Akonas nisu zadržavali, nije mi se isplatilo gubiti vrijeme na dotakanje.Ako bih putem susreo kojeg kolegu, nikad nije bilo vremena da se rekne više od onoga "Sve u redu?" i odmahodmagli. Jedino što sam od njih želio čuti bilo je da kasne, na što bih pomislio "Baš dobro". Ako je bilo tako gadnoda bi rekli "Jebeno!", bilo bi mi još draže. Od toga nisam hodao brže, ali sam se osjećao bolje.Samo sam srljao dalje, glave pune džinglova, misleći o ruti koja je preda mnom, nastojeći se prisjetiti što je nakarti, kako ne bih morao zastati. - Ako se svakih pet minuta zaustaviš na trideset sekundi - rekao je jednom Max -svakog se sata nakupe lijepe minutice. - Zemljovid sam provjeravao u pokretu.O pojasu sam imao posebnu torbicu punu spirala od anisovih sjemenki ivorkie prutića, kojima sam se opskrbio bašza marš izdržljivosti. Na druge ih hodnje nisam nosio, ali za ovu sada otišao sam u grad i kupio ih. Tako sam sadagazio i jeo, čudeći se zašto to već prije nisam radio.Tabanao sam već drugu noć. U zadnjih pet-šest kilometara crkle su mi baterije u reflektorici. Prema položaju terenaznao sam da moram nizbrdo, da moram doći do umjetnog jezera, skrenuti udesno, pa zatim prema mostu, na kojemje zadnja kontrolna točka.Budući da se nisam mogao služiti kartom, iz svega sam glasa skidao sve moguće bogove. Uz jezero se sterao velikišumarijski zabran. Potražio sam požarni put kojim bih prošao, grozeći se i sjećajući se pritom zbog čega sam onoprošli put propao.Pronašao sam dobru, široku prosjeku. Nije bilo nikakvih poteškoća. Išao sam njome, ali sam zatim natrapao naoborena stabla. Dodatno znojenje, dodatne ogrebotine. Svakih nekoliko metara morao sam spuštati prtljagu,prebacivati je preko poleglog debla, sam se pentrati preko njega, u mrklom mraku pronaći naprtnjaču i ponovno jetovariti na leđa. Žderao sam se; nisam mogao povjerovati da je moja budućnost u opasnosti zbog toga što već drugiput radim istu pogrešku.Odlanulo mi je s prvim zrakama mjesečine; sišao sam do kraja akumulacijskog jezera. Znao sam da tu moramokrenuti udesno, pa sam onamo i otklipsao vukući se dalje.Do zadnje sam kontrolne točke došao nekon tabananja od dvadeset jednog i pol sata. Bio sam oduševljen samimsobom, no Džordž je bio stigao prije mene. Ništa nova!Zamijetio sam nedvojbenu razliku u ponašanju voditelja programa. Kao da smo obišli neki ugao, kao da smo jednuetapu svladali i završili. Nije bilo nikakvih pohvala ili tome slično, ali su nam rekli: - S vama je sve u redu, zar ne?Dobro, zbacite opremu! Ondje kraj kamiona ima nekog pića.Za svaku sigurnost, bio je tu i sanitet, ali je opći zanos bio prevelik da bi itko i primijetio da ima kakvih problema.Narednik Intendantske službe pri nastavničkoj ekipi pojavio se s velikim komadima pudinga od kruha i čajem, ukoji je dolio ruma. Otkrio sam da se u Pukovniji njeguje dobar običaj da se za napornih dužnosti daje ovaj G 10rum, zvan "topovska paljba". Svoja sljedovanja ruma stavljali su na stranu da bi ih poslužili o važnijim zgodama.Mrzio sam rum, no nije bio trenutak da to reknem. Nisam volio ni puding od kruha, ali sam i njega u velikoj mjerizgurao niz grlo.Prišao mi je jedan časnik i upitao me: - Jebi ga, jesi li imao kakvih poteškoća tamo dolje kraj jezera?Objasnio sam mu što se događalo, a on je rekao: - Čuo sam te. Čulo se samo: "Jebi ga, jebem ti, jebi se." - On jezapeo u drugoj prosjeci i mučio se s istim problemima.Zadnji put smo se uzverali na kamione. Svi su bili sretni ali tihi. Nitko nije spavao. Svi smo utonuli u duboke misli.Priuštio sam si obilnu kupelj radoxom te pokušao skinuti sve zavoje s nogu. Bile su to trake širine pet centimetarakoje sam ja, kao prava budala, omotao na ljepljivu stranu. Zavoji su mi trebali samo da mi podrže zglobove, pa samih mogao omotati na drugu stranu. Sjedio sam u kadi, pričao s Džordžom, psovao i žmirkao guleći trake.Kad sam završio, ostao sam bez polovice dlaka na nogama.

Došao je čovjek iz programa i rekao: - U osam ujutro budite svi u predavaonici nastavničkog trakta.Bio sam pun samopouzdanja. Bilo je nekih kojima je bilo gusto, koji nisu bili baš sigurni, no uskoro će i oni saznatina čemu su.Čim je voditelj programa rekao "Sljedeći ljudi neka se jave majoru za nastavu", znao sam da su eliminirani. Neprozovu li moje ime, znat ću da sam prošao.Prozvao je deset imena. MekNab nije.- Vi ostali, imate li ozljeda? Ambulanta je otvorena. Otiđite i sredite ih!Prije toga morao sam obaviti jedan poslić. Jednom od momaka koji su otpali trebao je prijevoz do kolodvora, a jasam mu se bio ponudio. U brdima je došlo - bar prema njegovoj verziji - do nesretnog slučaja. Dobro mu je išlo.Noću je stigao do jedne kontrole, gdje su ga zadržali jer je jedan časnik došao u jadnu stanju, pa su gadiskvalificirali. Momku su rekli: - Idi s ovim časnikom, brini se da ne nastrada. -Sišao je s časnikom do idućekontrole, ali prekasno.- Rekli su mi da čekam - kazao je voditelju programa.Voditelj je samo kazao: - Boli me ona stvar.Zadržali su ga zbog časnika, i to je sasvim u redu; dužnost mu je nalagala da se pobrine da časnik sretno stigne dosljedeće kontrole na kojoj je vozilo; zatim bi nastavio dalje. Zbog toga je zakasnio, a to mu nisu bili uzeli u obzir.Možda je zakazala administracija. Što god bilo da bilo. dečka su gadno zajebali. Dok sam ga vozio na kolodvor,plakao je. Ovo mu je bio drugi pokušaj; za njega više nije bilo sutrašnjice. Mogu zamisliti kako se osjećao.

Dobili smo toliko potreban slobodni vikend. Stopala su mi otekla kao da bolujem od elefantijaze, pa nisam mogaoobuti cipele. Na tenisicama sam morao škarama prorezati rupe.Želio sam svima obznaniti da sam prošao na Izboru, da sam sada pravi dečko. No momcima u logoru na to se živofućkalo. Očito su mnogi od njih ionako jednom ili dvaput godišnje svladavali marš izdržljivosti. Za njih je bilodobro da se popnu na brda - davali su primjer, a ujedno je na taj način u planinama bilo više ljudi, zlu ne trebalo.Dva tjedna kasnije, nakon jedne hodnje, nestao je momak iz izviđačkog eska-drona. Dežurni je eskadron otišao upotragu. Našli su ga u vreći za spavanje - napola u njoj, napola vani - s keksom u jednoj i kemijskom grijalicom udrugoj ruci. Mora daje umro u tom položaju.

Prošao sam Izbor, jedinu fazu nad kojom smo imali kakvu-ta-kvu kontrolu. Sada pak, kad smo u ponedjeljak ujutroušli u predavaonicu, ulazili smo u nepoznato.Stariji narednik zadužen za obuku digao se i rekao: - Sada počinje usavršavanje. Bit će mnogo posla. Naćulite uši islušajte što se govori. Zapamtite, ako ste i prošli fazu Izbora, niste još primljeni.Od prvotnih 180 regruta, sada su nas sveli na puku dvadeset četvoricu. Oko mene su sjedili ljudi iz različitihformacija - dečki iz postrojbi veze i inžinjerije, pješaštva, topništva i jedan marinac. Uvažavalo se da će svatkoimati neko svoje posebno stručno znanje i neku svoju posebnu razinu iskustva. Što se obuke tiče, kretalo se odabecede.Za početak su nas učili kako se rukuje Pukovnijskim oružjem. -Ako na kraju ipak dođete u eskadrone - rekao jevoditelj programa -moglo bi vam se dogoditi da vas odmah pošalju na dužnost. Neće biti vremena da vas obučavaju.Morate doći onamo s praktičkim poznavanjem svih oružja.Standard koji se očekivao od nas ovisio je o našim prethodnim iskustvima. Bio sam narednik u pješaštvu, oružje mije bilo struka. No razvodnik u intendantskoj službi možda je zadnji put dotaknuo oružje prije godinu dana, a i tadaje to najvjerojatnije bila puška; on neće ništa znati o strojnici višestruke namjene, neprekidnoj vatri ni o bilo kakvimtehničkim podacima. Njemu će ovo biti puno teže nego meni, ali to ne znači da on nužno mora u tome biti išta gori.Voditelji programa rekli su nam da, prema njihovu shvaćanju, ukoliko neka osoba nema isti standard kao nekadruga, ali uči i, za razliku od iskusnije osobe, napreduje -onda takva osoba zapravo uči više.Taj je nazor bio vrlo sličan biblijskoj priči koju sam upamtio: bogatun se pojavi u crkvi i iskrca šest vreća zlata, pasvi misle kako je divan. Dolazi potom starica sa dva novčića, jedinim svojim imutkom, te daje jedan novčić crkvi.Činjenica je da je ta žena dala crkvi više no što je dao bogataš, jer za njega onih šest vreća zlata ne znače ništa.Instruktori su nas gledali baš na takav način. Gledali su što smo i što očekuju da postanemo. Upravo u ovoj faziostali smo bez marinskog kaplara, koji, po njihovu mišljenju, nije udovoljavao standardu baratanja oružjem koji bise od jednog kaplara pomorskodesantnih postrojbi očekivao.Slutio sam da se pomno proučavaju i naši karakteri. Iz načina na koji su nas voditelji programa promatrali, gotovoda se moglo čuti okretanje zupčanika: pomaže li ovaj iskusni vojnik neiskusnijem intendantskom kaplaru danapreduje ili samo govori: "Hej, hej, pazi kako mi dobro ide"? Je li onaj momak možda zaista takav glupan da se

sve vrijeme zeza s voditeljima programa? Oni će se zafrkavati s njim, ali će na kraju najvjerojatnije pomisliti: "Pato je nekakav zajebant." Dužnost im je bila da se pobrinu da ljudi koji idu u eskadrone doista budu najbolji kojemogu pribaviti.I sami su se morali vratiti u eskadrone; mogli smo dopasti pod njihovo zapovjedništvo. Svoju su odgovornostshvatili vrlo ozbiljno.Vježbali smo s osobnim oružjem kojim je Pukovnija raspolagala. Prvo je to bila puška M 16 kalibra 5,56 i 203,tromblonski uređaj, koji su jako voljeli, očito zbog povećanja vatrene moći. Neki su se pak držali i dalje SLR-a, kojije ispaljivao streljivo kalibra 7,62. Takvi su bili u manjini, jer je to značilo da patrola mora nositi dvije vrstestreljiva za naoružanje lakog kalibra.Od naoružanja na razini patrole bio je tu i minimi, za koji se također koristilo streljivo kalibra 5,56. Uza nj jePukovnija i dalje držala višenamjensku strojnicu GPMG, standardno naoružanje poluvoda. Znao sam da je to oruđeza tu razinu izvrsno, a rekli su nam da mu mnogi daju prednost pred minimijem. Bilo je mnogo zadataka na kojimase pokazala nenadmašnom; bila je pouzdana i vrlo moćna.Radili smo s pištoljima browning, colt 45 i brojnim drugim poluautomatskim oružjem. Za neke bi poslove netkomogao odabrati određen tip pištolja, no većini je najdraži bio browning.Zatim, oružje s glatkom cijevi. Američka policijska puška, pumperica preklopnog kundaka, bila je izvrsno oružje.Svaki eskadron imao je svoj vlastiti asortiman minobacača - one od 80, 60 i 40 milimetara - i protutenkovsko oružjemilan. Uz to valja spomenuti LAW 90, 84-mili-metarsku raketu, standardno protutenkovsko oružje streljačke čete,te stinger, američki protuzrakoplovni "pametni" projektil.- Stingeri su se pojavili na Falklandskom otočju, a nitko zapravo nije znao ni kako se upotrebljavaju ni što će snjima - kazao je voditelj programa. S njima se dogodilo ono klasično: evo ih, tu su, snađite se! I tako su jednogadana dečki sjedili na travi, čitali upute i pijuckali čaj, kadli se na obzoru pojavila eskadrila puccara. Pripadnikeskadrona Ddigao se i prislonio stinger uz rame. Zatim se sve odvijalo u skladu s onim starim oglasom tvornice igračaka FisherPriče: "Kako ovo funkcionira? Čemu ovo ovdje?" Momak je pritiskao sve gumbe ne bi li ga aktivirao i - uspjelo muje. Skinuo je jednu puccaru. I tako je stinger prvi put u borbi upotrijebio Britanac pucajući na argentinski zrakoplov.Priča, međutim, tu ne završava. Otprilike dvije godine kasnije, eskadron D je otišao u Njemačku u nastavni centarza stingere koji su vodili Amerikanci. Zbog velike skupoće oružja, obuka se odvijala na simulatorima. Američki suinstruktori ispaljivali projektil samo jednom na godinu i sasvim se sigurno nisu primijenili u ratu.- Imamo ovo divno oružje - sjao je od zadovoljstva jedan instruktor. - Je li ga itko od vas, dečki, već vidio?Momak je podigao ruku, a instruktor se sladunjavo nasmiješio: - U simulatoru?- Ne. Njime sam oborio mlažnjak.Osim britanskog i američkog naoružanja, vježbali smo i sa svim oružjem iz Istočnog bloka: kalašnjikovima AK47 -ruskim, češkim i kineskim, sa svim minobacačima, njihovim protutenkovskim oružjem srednjeg dometa i svomsilom raznoraznih pištolja, poput austrijskog steyra. Rekli su nam da ćemo se mnogo puta naći na zadacima ukojima nećemo upotrebljavati svoje oružje; morat ćemo ući u neku zemlju i poslužiti se onim što ondje nađemo.Oružje iz asortimana AK bilo je izvrsno. Koriste se streljiva kalibra 7,62 kratko, što znači da se u određenoj težinimože ponijeti više takvih metaka nego naših istog kalibra. Zbog svoje jednostavnosti to je oružje bilo dobro ipouzdano. Jedini mu je nedostatak bio veliki okvir s 30 metaka; kad si zalegao, nisi zapravo mogao staviti pušku orame da bi pucao, jer si okvirom zapinjao o tlo. Napadačka politika Istočnog bloka lijepo se ogledala u AK-u: kodutvrđivača osigurača prvi kvrcaj nadolje značio je automatsku, a drugi nadolje pojedinačnu paljbu, iz čega se glasnorazaznavao mentalitet - udri žestoko kod našeg zapadnjačkog oružja bilo je upravo obratno: prvo pojedinačna, aonda automatska paljba.

U Sennvbridgeu smo, izvodeći izlaske na cilj, pucali bojnim streljivom. Katkada bi nam na strelištu dali nekuuputu, na primjer kako da držimo oružje, koja bi se posve razlikovala od onoga što smo prije naučili. Tako smojednom iz stajaćeg stava gađali mete udaljene stotinu metara; pucao sam tako što bih kundak naslonio na rame,ruku stavio ispod magazina, oslonivši se laktom o torbicu s okvirima. Takav mi je položaj posve odgovarao.Pristupio mi je instruktor i rekao: - Što to radiš? Stisni rukom kundak, nagni se naprijed i pucaj kako treba! - Nisammu mogao reći: - Bolje pucam ovako. Godinama gađam na ovaj način. - Samo sam kimnuo, složivši se, stisnuokundak i nastavio pucati.Neki bi dečki možda bili rekli: "Ne, to nije dobro", ali čemu se prepirati? Mi smo željeli ući u njihove redove, neoni u naše.Bilo je ljudi s neobičnim i sjajnim kvalifikacijama, za koje su smatrali da će im biti prednost, ali su ih ljudi iz

programa ubrzo prizemljili. "Budu li eskadronima trebala neka posebna znanja, poslat će na obuku svoje vlastiteljude. Najvažnije od svega jest da im pošaljemo osobu sposobnu da obavi određenu vrstu posla i takve osobnosti daće moći opstati s drugim ljudima u skučenim i stresnim prilikama. Tako dobivaju temeljnu liniju. Zatim vas onimogu uputiti da postanete kontrolori minobacačke paljbe ili bilo što drugo."Čuo sam priču o nekom momku iz Škotske pukovnije s prošlog Izbora.Kad je počela nastava o naoružanju, promrmljao je u učionici: -Ne želim se baviti ovim sranjima. To radim ubataljunu. Želim Heckler & Koch i komandosku opremu. - Nastavnici su ga čuli, ništa mu nisu rekli; jednostavnosu nastavili predavati. U njemu su, međutim, prepoznali osobu koja se igra Waltera Mittvja. Kasnije su ga mirnopozvali na stranu i uputili na 4. peron.Jednom na tjedan telefonirao sam Debbie, a povremeno bih joj poslao i poneko pismo, no ona je na listi mojihprioriteta bila na drugom mjestu; želio sam uspjeti i otići u prašumu. Po mojem mišljenju, bilo joj je dobro; i dalje jeradila i lijepo se provodila s prijateljima. Telefonski su razgovori bili napeti i kruti. Rekao bih: - Je li sve u redu?- Da, dobro je - kazala bi kratko. - Nešto nova? I dalje idem na posao, i dalje se dosađujem, ne znam što bih.Nije važno, pomislio sam, na kraju će se sve srediti. Dobit ćemo stan, problemi će nestati.Počeli smo učiti postupke koji se primjenjuju u prašumi i zašto se primjenjuju - prilaženje PS-u (Pričuvnoskladište), dnevni raspored rada, izvanredni postupak, postavljanje zasjede, prijelaz preko rijeke. Odlazili smo navježbalište pa se po poljanama i šumskim zabranima kretali kao da smo u prašumi. Da nas je tko gledao, mislio bida smo grupa budalaša koji se šuljaju tik do drveća.- Kad uđete u svoj taktički PS - rekao je voditelj programa -vješate mrežu za spavanje što je moguće niže, tako davam stražnjica bude tek pet-šest centimetara iznad zemlje, a povrh sebe namještate pelerinu. Ako morate spavati natlu, morate spavati na tlu - ali zašto biste tako spavali ako možete i drukčije? Kad ujutro ustanete, bit ćete efikasnijiako niste izujedani i ako ste imali priliku ugrabiti malo sna. Bit ćete svježiji i sposobniji za obavljanje svog zadatka.Neki ljudi nose opremu za bivakiranje, rekao je. Osim što štiti od kiše, u njoj suha odjeća ostaje suhom – mokraodjeća ostaje vani i nadalje je natapa kiša, tu pomoći nema. Budemo li se mogli održati u dobru stanju i zaštititi odgamadi, to ćemo u operativnom smislu biti bolji. To je bilo posve logično. Rekli su nam da je to daleko mudrijenego da izigravamo junačine i završimo s efikasnošću od kakve dvije i pol minute. Ljudi u džungli danas živemjesecima, bez ikakvih pogubnih posljedica. Zapravo je taj okoliš divan. Daleko je bolji od bilo kojeg drugog ukojem ćete morati djelovati, jer ondje imate sve. Imate hranu, ako vam je potrebna, imate stalnu opskrbu vodom,imate zaklon, klima je dobra, ne morate se brinuti za vremenske uvjete - sve što vam treba tamo je. Čemu se, dakle,tomu protiviti? Samo se opustite i uživajte koliko možete, dok možete.

Primili smo sva potrebna cjepiva i ispunili dodatnu dokumentaciju. Bio sam oduševljen; osjetio sam da to na nekinačin znači da smo počeli prodirati u sistem.Atmosfera se pomalo mijenjala: polako smo postajali druželju-biviji. Pazio sam, međutim, da se ne uljuljkam ulažan osjećaj sigurnosti. Lako je bilo zaboraviti da me i dalje mogu otpisati, da i dalje proučavaju žele li me u svojojklapi ili ne žele. Bilo je još mnogo mjeseci preda mnom i nastojanja da se voditelje programa impresionira uz šalicučaja nisu vodila nikamo.Sva uvježbavanja koja smo provodili, rekli su nam, utemeljena su na golom iskustvu, stvarima koje su se pokazaledobrima i onima koje su pošle po zlu.Uvježbavali smo postupke kontaktiranja. Zadaća Pukovnije u prašumi nije se sastojala u tome da iziđemo ipočnemo pucati po ljudima, nego da iziđemo i prikupimo informacije, vratimo se, pa onda opet odemo u prašumu sdrugim ljudima ili u snažnijoj formaciji.Tijekom svojih malajskih dana - rekao je jedan nastavnik, i sam veteran - mnoge su četveročlane ophodnje prošlekroz neprijateljske zasjede, koje se nisu aktivirale. Momci u zasjedi jednostavno su mislili da je to ophodnjaizvidnica pa su čekali nailazak glavnine.I dalje smo imali mnogo tjelovježbe. Gonili su nas po vježbalištu, ali meni se to sviđalo jer nije bilo nikakve stege.Nije je ni trebalo: ako nam se ovdje nije sviđalo, slobodno smo mogli otići. Nitko nas nije gnjavio zbog soba. Ionakosmo ih čistili, jer se to od nas i očekivalo. Uživao sam, atmosfera je bila zbilja sjajna.U ovoj fazi smjeli smo se kretati samo nastavnim centrom i nastambama koje su mu pripadale, no ipak sam seosjećao dijelom postrojbe. Sada više nismo u kuhinji bili odijeljeni od drugih momaka, pa sam naletio na jednoga ilidvojicu dečki koje sam upoznao u bataljunu ili na tečajevima. Drago im je bilo popričati uz šalicu čaja. Jednog samdana ugledao Jeffa, koji je sada bio u protutenkovskoj ekipi. I dalje je izgledao mlađe od Donnvja Osmonda.- Znači, još si ovdje? - nacerio se. - Kad odlaziš u prašumu?- Za dva-tri tjedna.

- Znaš li već tko ti je voditelj programa?- Nemam pojma. Uskoro će nas početi raspoređivati u ophodnje.Sutradan ujutro dali su nam svu silu testova. Prvo onaj o darovitosti za jezike. Obazro sam se po predavaonicinastavnog centra pokušavajući razaznati tko bi mogao biti najuspješniji na ovom području. Amerikanac Jake bio ješampion. Znao sam da govori perzijski i da ga zna pisati, pa sam pomislio: taj je, dakle, pametni mudonja; najboljeće biti da se proguram do njega. Otišao sam se popisati, s namjerom da potom sjednem što bliže njemu.Ustanovio sam da su dvadeset dvojica drugih klipana nakanila to isto. Poput mnogih drugih u Jakeovoj blizini, i jasam se snašao prepisujući od njega.Zatim je na redu bio pilotski test brzog reagiranja. Dobili smo niz računskih zadataka i minutu i pol vremena da ihriješimo. Bile su to same čudesne stvari, poput prosjeka i kvadratnog korijena, pojmova koji su nadilazili osnovematematike koje sam naučio iz dječjeg udžbenika u Pekhamskoj knjižnici. Potom su uslijedili razni zadaci sličnionima za ispitivanje kvocijenta inteligencije u novinama. Sumnjam da sam svojim rješenjima mogao ikogaimpresionirati.Neprestano sam razmišljao: propadnemo li na ovome, hoće li nas najuriti ili tako što? Moramo li postatineurokirurzi ili ćemo postati vojnici? Tako je to išlo čitavo jutro, pretvorivši se pomalo u lakrdiju, jer su sviprepisivali jedni od drugih. Ljudi iz programa sigurno su znali što se zbiva.Od prvog su nas dana bili učili da donosimo odluke. U hodniku nastavnog centra visjela je slika stada ovaca u toru,ispod koje je pisalo: Ili vodi. ili slijedi, ili se miči s puta!Velika je to stvar: nema hoću-neću, odlučuj! Ako je odluka pogrešna, pogrešna je; ako je dobra, dobra je. Jedan odmojih novih postupaka odlučivanja sveo se na sljedeće: ako sam pogriješio, pogriješio sam.Kad smo za ručak pošli u kuhinju, bili smo poput balavaca koji izlaze iz razreda.- Što si napisao u šesnaestom zadatku?- Meni je ispalo dvjesto i pedeset.- Oh, jebi ga!Ma kakvi rezultati bili, sutradan su nam izdali prašumsku opremu - prašumska radna odijela, mreže protivkomaraca, naprtnjače, razne vrste pelerina. Kao da mi je sjekira pala u med.Istog su nam popodneva namjeravali reći u kojim smo ophodnjama i tko će nam biti voditelj programa. Svi su seželjeli naći s ljudima koji su već ranije bili u džungli, jer su oni, teorijski, bili u maloj prednosti te su nam moglipomoći.Imenovali su me zapovjednikom ophodnje, i to zato što sam bio narednik pješaštva. U patroli smo imali jednogmomka, Ravmonda, veterana s Falklanda, koji je kao razvodnik u 2. padobranskoj već proveo šest mjeseci nazadatku u Belizeu. Bio je vrlo zdepast i imao je kosu crnu kao ugljen; ako se obrijao u šest sati, u osam bi se opettrebao brijati. Ravmond je znao sve o posteljama na motkama i o svakodnevnom životu u prašumi; moja znanja otome sezala su samo do školskog izleta u botanički vrt Kew Gardens, gdje sam bio kao sedmogodišnjak, a jedinauspomena na to bila mi je da su ostali klinci kasnije lizali sladoled, a ja nisam imao novaca da si ga kupim.Drugi član moje ophodnje bio je kaplar Mal. Stigao je iz Londona i bio je otprilike moje grade, ali je imao najvećezube na svijetu. Nekoliko ih je manjkalo, a on se stalno smiješio s cigaretom u ustima. Podsjećao me na TommvjaAtkinsa, tipičnog britanskog vojnika iz Prvog svjetskog rata. Kao da ni o čemu nije imao pojma, ali je s velikimsamopouzdanjem obavljao svoj posao. Da nije bio u vojsci, bio bi prodavač na tržnici u Portobello Roadu. Bio jenajzapuštenija osoba koju sam ikad vidio. Izgledao je kao da su ga umočili u ljepilo i bacili kroz izlog nekeOxfamove prodavaonice rabljenih stvari. Bio je, bez dvojbe, dobar vojnik, ali je bio toliko opušten i nezainteresiranda je gotovo poleška-vao. Zbog toga što se prema svemu odnosio nehajno, izgledalo je kao da nema nikakvihobaveza.Tom je bio kaplar iz 29. komandoske, dijela topništva pri marin-cima, i bio je sto posto drukčiji: na sve je trzao. Bioje najsmješniji momak kojeg sam upoznao nakon Daveova odlaska, Škiljio je: ako je gledao žnirance, jedno bi muoko gledalo mjesec. Bio je ujedno i najviši među nama, metar osamdeset, sportske građe. Bio je vrlo glasan;pretpostavljao sam da je oglušio, jer su mu čitav život kraj uha praštale topničke granate.I dalje sam nazivao Debbie, pisao joj pisma i javljao kako mi je uzbudljivo. Kad mi je pisala ili govorila, nisamslušao ili čitao između redaka. Nije mi padalo na um da bi joj moglo biti beskrajno dosadno.

Bio sam u Ujedinjenom Kraljevstvu i radio nešto što sam želio raditi, a ona je bila u Njemačkoj i dosađivala seradeći svoj ne baš jako naporan posao. To me se uopće nije ticalo; kretali smo u Brunei.

U ožujku smo na putu u Brunei letjeli preko Hong Konga. Aerodrom Kaitak nadletjeli smo noću i jednostavno

nisam mogao vjerovati svojim očima. Zrakoplov se oštro strmoglavio i potom letio vrlo nisko. Vidio sam ljude naulicama i u stanovima.Odsjeli smo u logoru blizu zračne luke. Prvi put sam doživio da mi netko od vojnih vlasti daje novac; bili su tonovci za hranu jer nam nije bila organizirana kuhinja. Naravno, to je trebala biti hranarina, ali je sve, naravno,otišlo na večernji izlazak u grad, s tim da je ostalo taman za vrećicu čipsa pri povratku kući. Pomislio sam: o da,trebam se držati ovih, ovi daju lovu!Hong Kong je bio jedan od gradova o kojima sam uvijek slušao, ali za koje nikad nisam mislio da ću ih posjetiti.Sada sam želio što je moguće više upiti u sebe za slučaj da se u nj više nikad ne vratim. Grad je bio prepun vrevekoja kao da nikad nije prestajala: sav u neonu, sve same silne zalogajnice, gust promet - i to u deset navečer. Moćićemo spavati ujutro u avionu za Brunei; večer nam valja uživati.Ravmond je već prije bio u Hong Kongu na izvanrednom zadatku s Padobranskom pukovnijom u području NewTerritories. - Nema frke - izjavio je. - Znam sva prava mjesta. Pođimo onamo i provedimo se! - Poslušno smo gapratili po svim turističkim znamenitostima koje su privlačile britanske vojnike na gostovanju - uglavnom pobarovima koji su se zvali Džon Buli i Ned Kelly"s Last Štand. Kupio sam neke vrpce i košulje i, tumarajući okolopomalo ošamućen, općenito uzevši, sasvim ugodno trošio lovu. Nisam se mogao nagledati skela od bambusovine izastrašujućih modernih zgrada koje stoje tik do neke straćare u kojoj prebiva neka obitelj. Uskoro smo, zamoreni,posjedali na pločnik i jeli neke domaće frigance što smo ih kupili od dečka na uglu. Osjećao sam da živim u filmuJamesa Bonda.Sljedećeg smo jutra svi imali proljev, ali smo se dovukli na aerodrom da redovitom linijom odemo u Brunei, sjedišteprašumske škole Britanske vojske. Na nebu nije bilo ni oblačka dok smo letjeli iznad otočića rasutih po prozirnimvodama Kineskog mora. Gledao sam kroz prozor i sve upijao. Promatrao sam kako more postaje kopno i uskoronisam vidio ništa drugo nego kilometre i kilometre zelenog pokrova.Čim sam izišao iz zrakoplova, ubo me prvi insekt. Od vrućine i vlage sam zateturao. U svojim trapericama,košuljama i tenisicama bili smo posve mokri od znoja dok smo se vozili u logor mimo naoko primitivnih sojenica, sčijih su krovova stršale brojne TV antene, a pred kojima su bile parkirane blještave mazde. Prašumski se svod širioposvuda, prodirući u vrtove, nastojeći opet zadobiti svoj teritorij.Dobili smo jedan dan da izvadimo oružje i spakujemo opremu. Polovicu stvari koje smo ponijeli iz UjedinjenogKraljevstva morali smo ostaviti u logoru: sve što ćemo idućeg jutra ponijeti u prašumu, rečeno nam je, nosit ćemona svojim leđima.Savjetovali su nam da jedemo što više svježe hrane, pa sam se nakljukao dinjama i salatama. Predavaonica je bilastara limena baraka s ventilatorom na stropu. Jedan nas je instruktor ukratko uputio kako ćemo sa zmijama i što daradimo ako nas ugrizu. U osnovi, nije se moglo učiniti ne znam što, doli pokušati zapriječiti protok krvi. - I nastojteubiti zmiju - dodao je. - Tako ćemo znati odrediti protuotrov. Ne učinite li to, u velikim ste govnima.Bazao sam logorom, zastajkujući s vremena na vrijeme da osluhnem džunglu. Zvuči su joj bili manje-više onakvikakve sam i očekivao -cvrčanje kukaca, vrisak majmuna ili skvičanje neke druge životinje. Bio sam vrlo ustreptao:za dvanaest sati krećemo u šumu na veliki ispit.Jutro je bilo prekrasno, istinski vruće, bez ijednog oblačka. Postrojili smo se sa svom svojom opremom koja se nosio pojasu i naprt-njačama. pa se uspentrali u huey koji će nas otpremiti u bazu. Tričetvrt sata letjeli smo plavetnimnebom, nad živo zelenom tropskom vegetacijom. Kilometrima i kilometrima nije se vidjelo ništa drugo osim krošnjii bregova iz kojih se dizala maglica. Bilo je zaista divno. Pomislio sam: ako i ne uspijem, barem sam ovo vidio.Počeli smo gubiti visinu. Kad je letjelica počela usporavati, čuo sam kako se lopatice rotora naprežu. Prizemljitćemo se na padinu s koje je raskrčeno drveće da bi se dobio helidrom. Pogledavši dolje, vidio sam kako uokolotrčkaraju dečki s najdužim bradama na svijetu; kad se helikopter spustio niže, rotor im je te čupe zanio u stranu,uskovitlavši silnu prašinu, lišće i grančice.Otvorila su se vrata. Zgodila su me ispušna isparavanja i vrućina. Jedan od momaka koji su ovdje već tri tjednapripremali bazni logor rekao je da će nas povesti do upravnog područja. Skupili smo stvari i pošli za njim.Krčevina, koja se nalazila na uzvisini, bila je na jarkom suncu; kad smo sišli s nje, zašli smo u tropsku šumu. Bilonam je kao da za paklenski vrućeg dana hodamo staklenikom bez ventilatora i za sobom zatvaramo vrata. Buka iizravna vrućina uzletišta ustupili su mjesto polumraku i relativnoj tišini, koju su remetili samo ptičji pjev i ponekariječ našega vodiča. Probio me užasan znoj i teško sam soptao.Morali smo prijeći neku rijeku. Preko nje su bila postavljena brvna kao svojevrstan mostić. U trenutku kad smopočeli prelaziti, prvi put sam ugledao sklonište od palmina lišća i, blizu njega, skupinu urođenika. Pukovnija jeodržavala dugogodišnje prijateljske odnose s Ibanima, odnose koji su datirali još iz sukoba na Borneu.- Dobri su to dečki - rekao je voditelj programa. - Neke od njih zapošljavamo da nam grade barake s atapom

(pokrovom od lišća) u upravnom području. Od velike su pomoći u vježbama preživljavanja.Prolazeći mimo tih momaka, koji su čučeći pušili, sinulo mi je da smo stvarno stigli u posve drugu kulturu na posvedrugom kraju svijeta. Morat ćemo se snalaziti u svom vlastitom malom svijetu, kilometrima od civilizacije, baremmjesec dana - sviđalo nam se to ili ne. Doista uzbudljivo.Gledajući tropsku šumu uokolo i iznad sebe, nisam se mogao načuditi kako ljudi preživljavaju u ovomklaustrofobičnom. zelenkastom polumraku. Visoko drveće iskonske prašume, sa svim onim svojim silnim lišćem,blokiralo je sunčano svjetlo. Vlažnost mora da se penjala do devedeset posto. Bilo je vruće, bio sam bez daha, znojiosam se, kukci su me ujedali sa svih strana. Imao sam dojam da me svaka životinja želi žvaknuti.Pogledao sam Ibene, koji su se uz sklonište odmarali odjeveni samo u kratke hlače, radosni da ne mogu bitiradosniji.Došli smo do "škole", zapravo krova povrh dva reda dugih klupa. Spustili smo naprtnjače. Pojavio se čovjek izprograma da s nama nešto popije i popriča.Svaka je patrola imala svog vođu programa koji će cijelo vrijeme biti s njom, tako su nam rekli, premda će stanovatiu upravnom području, a ne s ophodnjom. Kad god budemo na terenu, i on će biti s nama.Dali su nam zlatna pravila:- Nikamo ne idite bez svog golocka (mačete). Nikamo ne idite bez opreme koja se nosi o pojasu i oružja. Čak i kadskinete pojas s opremom da biste sjedili na predavanju, golock je uzicom vezan uz vas.On vam je najhitnije sredstvo opstanka - pribavlja vam hranu, gradi stupice, pruža zaštitu.- U prašumu nikako ne idite sami; uvijek idite u paru. Ne biste vjerovali koliko se lako izgubiti. Možete se udaljitipet ili deset metara od logorišta. i već se javlja mogućnost dezorijentacije. Stoga i onda kad odlazite na rijeku povodu, idite u parovima. Možda ćete se odmarati, sređivati neke svoje drekarije, ali ako se netko mora spustiti povodu, snjim mora poći još jedan. Jedino mjesto na koje ne morate odlaziti u paru jest latrina, koja se nalazi tik do prostorana kojem je postrojba.Svi smo stigli ovamo prepunih naprtnjača. Ponijeli smo sve što se moglo potrpati - dodatne čuture, tovare rezervnihčarapa, svakovrsna sranja. Sada se pokazalo da nam treba vrlo malo stvari.Voditelj programa je objasnio: - Za život u džungli trebaju vam dva kompleta odjeće: mokri i suhi. U suhomspavate, a na sebi uvijek nosite onaj mokri. Čak i kad čitav dan mirujete, plivat ćete u znoju. U tropskoj šumi nemagodišnjih doba: uvijek je vlažno i vruće. Dvaput na dan pada kiša. Osjetit ćete da počinje vjetar, osobito ako ste naobronku, a za njim slijedi kiša. Ako kiši i umaknete, vlazi nećete.Bitno je da vam suha odjeća bude suha. Ovdje vlada mala nestašica centrifuga za sušenje rublja, pa stoga suhuodjeću umotajte u suhi povoj, a onda ga još jednom povijte suhim. Kad se jednom smočite, onda je to tako i tu nemapomoći.Voditelj programa zatim nam je pokazao kako se podiže kostur skloništa.Počnete od dviju rubnih motki u ovliku slova A. Ne moraju biti deblje od sedam-osam centimetara u promjeru.Neka budu tek toliko čvrste da nose vašu težinu. Zatim uzmete daljnja dva pruta, iste debljine,na koja će ići mreža za spavanje. Provučete dva pruta kroz rupe na mreži za spavanje, gurnete ih do vrha onog A izavežete. Ako ste sve napravili kako valja, dobit ćete postelju podignutu od tla pedesetak centimetara.Kad napravite postelju, stavite povrh nje pelerinu i jednostav no je dignete u krošnju. Tako ste sada zaštićeni odkiše; ispod pelerine možete objesiti mrežu protiv komaraca. Spavati na motkama bez zaštit ne mreže nije nikakvojunaštvo: izujedaju li vas komarči, bit ćete drugo ga dana neraspoloženiji, što znači i manje sposobni za djelovanje.Nađete li vremena, sredite se malo, pa će vam idući dan biti ugodniji. Nisu to nikakve parole, to je razumno. Imatrenutaka kad ćete morati biti u govnima, i što se može: bit ćete u govnima. Ali mnogo puta nećete morati.Ako ste u bazi, potrudite se da vam bude što je moguće ugodnije. Neki su ljudi ispod postelje napravili još jednuplatformu da bi na njoj pohranili naprtnjaču i ostalu opremu. Zemljište je, naime, vrvjelo mravima, škorpionima iostalom gamadi koja bi, približi li se dovoljno, grizla i ubadala. Što bismo više opreme uspjeli podići sa zemlje, tobi nam je bilo ugodnije stavljati na se. Voditelj programa odveo nas je do položaja naše ophodnje i rekao: -Smjestite se! Vratit ću se kasnije. Bude li kakvih problema, dođite po mene."Smjestiti se" značilo je da sami podignemo okvire za spavanje. Ravmond je svoj napravio za nepuni sat, a potom jenasjekao kolje za platformu na kojoj će stajati.- Izdržat će dva dana a onda utonuti u blato - rekao je. – Tada na ovu staru treba samo navaliti novo kolje.- Aha - rekao sam, i dalje tek u prvoj četvrtini izgradnje svoje klimave pizdarije.Kad smo napokon svi završili, posjedali smo i izvadili kemijsku grijalicu da si napravimo čaj. Ponijeli smo praznu

čahuru granate da u njoj kuhamo; u nju je stalo oko dvije i pol litre tekućine. Napunili smo je vodom iz čutura iskuhali svoj prvi prašumski čaj. Odmah sam se osjetio nekako malo kao kod kuće.Razgovarali smo o tome kako ćemo svladati prašumsku fazu. Svatko je znao što voditelji programa traže: ljudeokretne, koji se mogu uklopiti u okolinu.Kazao sam: - Moramo se sve vrijeme međusobno pomagati, a ne srditi jedan na drugoga.Zavaljujući se s pljugom u ustima, Mal je rekao: - Dobro, vođo naš, onda će biti najbolje da ti sam obavljaš savposao. I da nisi zajebao nešto. - Zatim se ispružio i otpuhnuo dugačak kolobar dima.Bilo je vrijeme da se vratimo do škole. Navukli smo opremu i pokupili golocke i oružje. Okupili su se svi voditelji.Posjedali smo po dugim klupama učionice, a oni su stajali vani i promatrali nas.Zastavnik zadužen za nastavu je kazao: - Reći ću vam kakav je dnevni raspored u administrativnom području.Svakog jutra i svake večeri - pola sata prije prvog svjetla i pola sata nakon prvog svjetla, a ista je stvar i sposljednjim svjetlom - trebate biti kraj svoje bashe (skloništa) spremni za napad.Jednom na tjedan možete slati pisma. Svježe {svježa hrana) stiže jednom tjedno. Područje na kojem stanujuvoditelji programa za vas je strogo zabranjeno. Ako trebate kroza nj proći, morate stati i do zvati nekoga da vamdade dopuštenje. U redu, vratite se na svoj položaj. Hoću da ste ovdje sutra ujutro u osam.Potrpali smo sve stvari u naprtnjače pa posjedali na njih, spremni za polazak u napad, s oružjem naslonjenim narame, pokrivajući svaki svoj sektor. Dok sam promatrao kako se dan gasi, odjednom su se posvuda oko nas zaorilivisoki, piskavi zvuči.Kornjaši - rekao je Ravmond. - Po njima ćete znati da će uskoro mrak.Mrak je zujao letećim napadačima; činilo mi se da se najveći broj ustremio na mene. Dodatno sam namazao lice iruke kamuflažnom kremom i sredstvom protiv komaraca, ali nije bilo nikakve koristi. I dalje su lebdjeli i obrušavalise poput jurišnih zrakoplova, grizli i ubadali. Kroz postojan zuj i bruj kukaca povremeno se čulo šuškanje u grmljuispod visokih krošnji. Uživao sam, bez obzira na ujede.Kad je vrijeme isteklo, pokupili smo naprtnjače i otišli u administrativno područje. Džepne su se baterije moralekonzervirati, pa smo stoga zapalili svijeće. Upalio sam kemijsku grijalicu, stavio na nju našu granatu, a dečki su unju ispraznili svoje vrećice goveđeg gulaša s rižom za zajedničku klopu.Mal se mrtav hladan prostro u blato s pljugom u zubima. Tom je stalno nešto zapitkivao ili se, po svom nervoznomobičaju, svakih petnaest minuta zbog nečega zabrinjavao: - Moramo sutra ujutro ustati i zauzeti položaj za napad,ne smijemo to zaboraviti - naglašavao je, jednim okom gledajući hranu, a drugim cipele koje je grozničavo žnirao.Svi su još bili umorni od hongkonških napora i iscrpljeni novim okolišem. Nismo se još aklimatizirali i bili smopuni kvrga i oteklina od ugriza insekata. Radovao sam se odlasku u krevet na motkama.Skinuo sam svoju mokru odjeću, smotao je i stavio na policu ispod okvira postelje. Navukao sam suhu odjeću itenisice: nismo znali kakva nam iznenađenja mogu prirediti voditelji programa, pa ako i upadnu usred noći, znaosam bar da samo trebam skočiti i već sam spreman za akciju. Sklonio sam glavu pod zaštitnu mrežu i slušao životdžungle oko sebe - cvrčke, kornjaše i ostale kukce koji pucketaju i zuje, neznana bića što šuškaju grmljem.Počelo je kišiti. Ležati pod svojom bashom i osluškivati kako kiša pljušti po krovu učinilo mi se najdivnijimosjećajem na svijetu.Nisam baš najbolje spavao. Prevrtao sam se i okretao, razmišljajući o svemu što nas čeka. Neka samo ovaj mjesecprođe i završi, rekao sam samom sebi, i valja se nadati da ću proći. Povremeno bih zirnuo i primijetio da i ostalemuče isti problemi. U tami oko Malova kreveta primijetio sam žar čika dok je Mal povlačio dim. Polako samutonuo u san.Odjednom je Tom đipnuo.- Kasnimo! Kasnimo! Pola šest je! U napad!Tijela su s postelja popadala u blato dok smo pipali za svojim stvarima. Navukao sam mokru odjeću, pazeći pritomjednim okom hoće li se pojaviti instruktori. Ako sada naiđu i ulove nas u krevetima, bit ćemo u groznim govnima.Na to će se gledati kao na nevjerojatno slabu samodisciplinu.Malje pokušao stojećki navući cipele, no pao je. Čuo sam kako mu je pljuga tiho zacvrčala u blatu.Tom je i dalje galamio, kadli se oglasio Ravmond: - Stanite, stanite, stanite! Blesani jedni, tek je ponoć. Nije polašest.Tom se bio probudio usred noći, pogledao na sat i krivo odčitao kazaljke. Nismo ga baš spominjali po dobru doksmo se ponovno sređivali i vraćali u krevete.Naša prva lekcija bila je posvećena ponašanju na terenu.- Odmah ujutro - rekao je instruktor - stresite s odjeće, lica i ruku sve one silne količine sredstava protiv komaraca.Kao što ćete se vrlo brzo uvjeriti, to je sredstvo toliko jako da rastapa plastiku.

Dao nam je da pogledamo njegov kompas. Čovjek je ovdje boravio tri tjedna, a na instrumentu su počela nestajatislova i tablice kojima se određuju koordinate. Sredstvo protiv insekata prodrlo je kroz plastiku, a tim istimsredstvom mi smo mazali svoju kožu.Čim to obavimo, valja nam uzeti protiv malarije Paludrin.Smjesta smo naučili kako se krče uzletišta, jer bi nam to moglo ustrebati. Ako netko slomi nogu, morat ćemo gazbrinuti, iskrčiti potom teren i čekati helikopter.Kad se raskrčuje uzletište za bazu koja će se duže koristiti, možete drveće rušiti tako da pada u željenom smjeru -rekao je instruktor. - Što je teren viši, to bolje, jer će drveće pri padu oboriti ono niže.Paket s eksplozivom zove se "eho-paket". Kad ga zatražite, bacit će vam veliki zavežljaj s motornim pilama,eksplozivom i svrdlima, što će dostajati za krčenje uzletišta.Jednoga smo dana otišli vježbati rušenje drveća uz pomoć eksploziva. Tom je sav treperio dok smo ogledavaliveliko drvo koje smo upravo obložili plastičnim eksplozivom PE 4.- Mislite daje dosta? Ja ne mislim. Mislim da trebamo staviti još.- Slažem se - rekao sam. - Od viška glava ne boli.Natrpali smo u rupe još pola kilograma do kilogram eksploziva. Teoretski, trebali smo raditi sa što manjomkoličinom, ali drvo nam se činilo zaista golemo.- Jesi li siguran da će ovako valjati?- Da, nema frke.Povukli smo se s kabelom. I svi ostali radili su isto. Ispalit ćemo zajednički jedno po jedno punjenje, pa da vidimošto će se dogoditi.

Ravmond i Mal stajali su pokraj svoga drveta. Naš voditelj Keith je rekao: - Gurnite kabel u upaljač i ispalite!Pustili su struju u detonator, koji je upalio štapin te raznio plastični eksploziv.Uslijedio je prasak i svi smo pogledali uvis da provjerimo ne pada li nam štogod na glavu. Drvo je palo savršeno.- Lijepo, dobro obavljeno. Sljedeći!Tom i ja utaknuli smo svoj kabel.- Pozor! Pali!Začula se snažna eksplozija, od koje se zemlja potresla. Drvo je poletjelo ravno u zrak i iščezlo s vidika.- Koliko ste tog jebenog eksploziva postavili? - bjesnio je čovjek iz programa.- Propisnu količinu - rekao sam. - Časna nječ, držali smo se formule.- Kurac ste se držali! - Keith je jurnuo prema mjestu na kojem smo držali plastični eksploziv. Ondje eksplozivagotovo da više i nije bilo.- Ovo je ipak pretjerivanje - rekao je, a ja sam očekivao zajebavanje koje je, po mojem mišljenju, slijedilo. No Keithje samo kazao: - Ma dobro, barem je upalilo, to ću vam priznati. - Bilo je to prvi put da vidim nekog instruktora dase smiješi.Sutradan sam poveo svoju patrolu u predio u kojem ćemo rušiti više stabala. Kad smo stigli onamo, ustanovili smoda eksplozive, koji su bili instruktorova briga, nisu dostavili.-Morat ćemo se vratiti u logor i naći nekoga - rekao sam. - Inače ćemo sjebati zadano vrijeme.Znao sam da je područje u kojem živi nastavničko osoblje za nas zabranjeno. Došli smo do ruba zabranjene zone,zazivali, pa kako se nitko nije odazivao, odlučio sam riskirati i ući u zabranjeno područje. Na koncu konca, nisamja kriv što eksploziva nije bilo ondje gdje je trebao biti.Gadna pogreška. Uhvatio nas je zastavnik i počeo me ribati.- Zašto to radiš? Rekli smo vam da vam je ovuda zabranjeno prolaziti.- Pa, ovaj... nije bilo eksploziva, a vremena su bitna – rekao sam. - Nećemo uspjeti sve obaviti ako ga ne dobijemo.Zvao sam, a znam daje trebao onamo stići na vrijeme, pa sam odlučio ući.Pomislio sam da imam pravo, a vjerojatno je tako i bilo. Međutim, bio sam na usavršavanju. Trebao samjednostavno zavezati, podnijeti zajebavanje i pustiti da sve ide svojim tokom. Ali ja, idiot, nisam tako postupio.Nadao sam se samo da nije zapamtio moju karticu.Jedna od glavnih komponenti obuke bila je vještina kretanja kroz prašumu. Kad sam prvi put pogledao zemljoviddžungle, vidio sam samo izohipse i rijeke. Morali smo naučiti kako u tim okvirima putovati i, što je još važnije,kako odrediti gdje se na terenu nalazimo.- Mnogi ljudi u eskadronima služe se raznim pomagalima – re kao je čovjek iz programa. - Svoj položaj na nekojuzvisini ugrubo možete odrediti, na primjer, visinomjerom, no na kraju se sve ipak svede na kartu, kompas ikoracanje. Izveli smo mnogo vježbi s bojnim streljivom po, kako smo mi to zvali, "prašumskim prolazima".

Nastavnici bi odabrali neko područje uz rijeku i pretvorili ga u poligon. Mi bismo potom onuda uvježbavali pa-troliranje, za početak pojedinačno, tragajući za metama. Kretali bismo se na borben način; odjednom bi netko izprograma povukao neku žicu i neka bi se meta podigla.Ovdje ste na zadatku - rekli su nam - pretežni dio vremena u maloj grupi. Naletite li na nešto, ne znate stoje to. Štose vas tiče, mogla bi biti neka izvidnica ili pak znatno veća grupacija. Ako vam zadatak nije borba, trebate otvoritišto žešću paljbu i povući se, kako biste nastavili obavljati svoju zadaću.Vježbališta su bila sjajna. Nikad takvih nisam vidio u pješaštvu. Ne bi niti bila dopuštena u normalnoj vojsci;smatrali bi ih preopasnima. S druge pak strane, jedini način postizanja propisne razine realnosti i iskušavanjaljudstva u okolnostima neposredne opasnosti bio je da se primijeni bojno streljivo.Prašumskim smo prolazima patrolirali pojedinačno, istim putem kojim bismo se kretali da smo čelni izviđači. Kadsam došao na red, ustanovio sam da mi je čitavo tijelo napeto; kretao sam se s puškom prislonjenom o rame, silnose trudeći da otkrijem metu, pipajući nogama put kako se ne bih spotaknuo.Odjednom sam čuo: - Stani!Što li sam sada učinio?Pogledaj udesno!Pogledao sam udesno i vidio da sam upravo prošao mimo mete. Nisam je bio vidio. Valjalo se dobro koncentrirati.Dobro, vrati se i ponovno kreni!Sljedeći put kad sam je spazio, reagirao sam.Zatim smo polazili u parovima. Ležali smo u uleknuću terena zajedno s instruktorom koji nam je davao upute. -Dio ste deseteročlane borbene ophodnje. Naletjeli ste na zasjedu i raspršili se. Sada se nastojite povući na svojepodručje. Krećete se koritom ove rijeke. Ima li pitanja? Na zadatak po svom vlastitom vremenu.-Ja ću prvi biti čelni izviđač - kazao sam Malu.Krenuli smo, ja glumeći čelnog izviđača, Mal drugog čovjeka. Stvarno je bilo teško uočavati te mete. Neke biiskočile uvis, a neke bi ostale nepomično na svom mjestu. Zaustavio sam se pokraj drveta, spustio se, navirionaprijed što sam dalje mogao, pa ponovno pošao. Mal je iza mene obavljao svoje zadaće.Hodao sam stazom i na svakih deset metara ispred sebe spazio mali prostor izvan domašaja metaka - mrtvi kut.Približavajući mu se, ugledao sam samo vršak male mete. Odmah sam zapucao.-Borbeni kontakt! Borbeni kontakt!Nastavio sam pucati; Mal se sklonio udesno te i on otvorio vatru. Čim sam ga čuo, okrenuo sam se, spazio ga sasvoje lijeve strane te projurio mimo njega. Nakon nekoliko metara ponovno sam se okrenuo i pripucao. Zatim se onokrenuo i potrčao, pa stao i zapucao. Okrenuo sam se i izgubio udesno, dolje prema riječnoj obali.-Zbor! Zbor! Zbor! Zbor!Trčeći po deblima, zakrivajući se za drveće, skupili smo se u roku od petnaest sekundi. Nastavnik je viknuo: -Stanite!Nakon svakog kontakta instruktor bi nas ispitao. Soptali bismo, trseći se da dođemo do daha. Bio je to tek kratak,nagao ispad, ali bi me i samo patroliranje ostavilo bez daha: tijelo napeto, mozak usredotočen, bojno streljivo, a mina ispitu.Već mi se otkrivalo da je džungla zbog nemilosrdne napetosti fizički jednako naporna kao i Izbor. Pretpostavio samda se svi neprekidno pitaju: bih li ga želio u svojoj patroli? Ima li on karaktera? Ima li sposobnosti? Skučen, težakprašumski ambijent, u kojem svatko ovisi o nekom drugom, ocrtat će nas u pravom svjetlu.Zašto si se ondje odlučio za onaj zaklon? Pogledaj tamo – ne možeš zamisliti deblje drvo. Ne bi ga probio 7,62.Instruktor Keith odveo nas je natrag do nepomične mete. Pod krošnjama se zadržao dimni zastor i vonj kordita odokršaja. Slušajući ga, otpio sam gutljaj vode iz čuture.- Kad si je ugledao, bio si točno iznad nje. Vrati se pet metara, pa se okreni i sada pogledaj! Vidiš je sada, zar ne?Vidiš je zato što znaš da je ovdje. Morate postati toliko vješti da je opazite prije nego što do nje dođete - a jedininačin da u tome uspijete jest da se ovdje dižete i spuštate, promatrate i vježbate.- Pođite sada pogledati jeste li pogodili ono što ste vidjeli.Na meti na koju smo pucali Mal i ja nije bilo ni ogrebotine.- Čemu pucati ako ga nećete ubiti? - komentirao je Keith. - Lijepo je i dobro neprekidno pucati, kako biste se moglipovući, ali morate nastojati ubiti neprijatelje da vas oni ne bi slijedili i smaknuli.Prešli smo na borbene vježbe u formacijama od četiri čovjeka. Čelni bi se izviđač kretao vrlo sporo; zaustavljao se,promatrao teren, ponovno polazio. Ako bismo morali svladati neku uzvisinu iza koje je bio mrtvi kut. izviđač biophodnji poručio da se zaustavi, a on bi sam, s kundakom o ramenu, zaklanjajući se za stabla, pošao dalje. Ako jesve bilo u redu, mahnuo bi ostalima da pođu. Mi ostali u hodu bismo doživjeli napad i sprijeda i straga.

Savjet koji mi je dao Jeff iz eskadrona glasio je: - Kundak o rame i preko nišana! - Umaralo me takvo polagano ioprezno kretanje. Disao sam zbilja teško i duboko, usredotočujući se na ono što mi je činiti.Od nas se očekivalo da svakog slobodnog trenutka prežvakava-mo ono što smo prethodnoga dana naučili. Mal je usvemu bio toliko uspješan da mu to nije bilo potrebno. Samo bi ležao s pljugom i cugom u rukama. Impresivno! Biosam ljubomoran; i ja bih se tako ponašao, ali mu nisam bio dorastao; moje je znanje Morseove abecede bilo bijedno.Svakog sam slobodnog trenutka učio.Džungla kanalizira kretanje. Gusto raslinje, duboki jarci, strmi obronci i gudure te široke, brze rijeke - preprekekoje su uvelike otežavale kretanje terenom. Ali moralo ih se svladavati. Svaki će se čovjek gibati po uzvišenjima istazama, stoga se upravo ondje i postavljaju zasjede.

Teren smo svladavali tehnikom zvanom "okomit rez". Gore-do-lje, gore-dolje, ne držeći se uzvišica. Trebalo nam jeviše vremena da prijeđemo manju udaljenost, ali u taktičkom je pogledu ova tehnika bila bolja: nismo upadali uzasjede, nismo za sobom ostavljali tragove, nismo nailazili ni na kakav otpor.Čovjek iz programa je rekao: - Drvo se nikad ne siječe. Sklonite ga s puta, prođete, pa ga vratite gdje je i bilo. Akovas tko progoni, taj će paziti na dvije vrste tragova - na otiske nogu i na znakove po okolišu.Vidite li paukove mreže, ne dirajte ih! Obiđite ih! Ako potjera ne bude neprekidno upadala licem u njih, bit će joj todobar znak da je netko ovuda već prošao.Ljudi su već počeli ići jedan drugom gadno na živce, osobito prilikom onog prašumskog naviganja. Navigacija senije sastojala samo od toga da odrediš smjer i kreneš. Redovito smo morali utvrđivati gdje se zapravo nalazimo.Zbog raslinja i visokih krošanja nismo ni na kojoj udaljenosti mogli uočiti nekakve uzvisine ili uleknuća terena.Bilo je besmisleno silaziti s nekog povišenog mjesta ako se spustimo u pogrešnom smjeru. To bi, naime, značilo dase ponovno moramo uspinjati na isto mjesto. Zbog toga smo morali stati, sjesti, odrediti gdje smo - gdje bar mislimoda jesmo - te potom odaslati izviđačku patrolu. Dva bi momka otišla i potvrdila da se u podnožju ovog brda, naprimjer, nalazi rijeka koja teče slijeva nadesno. Ako se ovako što događalo nekoliko puta na sat, ljudi su postajaliživčani, tmurni, potišteni i razočarani. Počinjalo je škrgutanje. Smirivao sam se razmišljajući: samo polako, šaljisvoje navigacijske ophodnje, svladat ćeš ti to, nema frke.Fizički napor boravka na poligonu ili u ophodnji na dvodnevnim ili trodnevnim vježbama dovodio je do silneizmoždenosti. Potom su na red dolazili pismeni testovi ili smo pak morali izrađivati plan ili obavljati pripreme zadaljnje akcije. Bili smo pod neprekidnim pritiskom. Nikad nije bilo dovoljno vremena. Uvijek su nam za leđimanastavnici govorili: - Imamo još pet minuta. Napravimo još ovo!Nakon zadatka servirali bi nam oštre kritike: - Zajebao si! Nisi vidio metu! Zašto nisi pogledao udesno? Kaočelnom izviđaču, to ti je bila dužnost.Jednoga sam dana bio na rubu snaga. Zbog silnih izvidnica koje su se penjale i spuštale, vjerojatno smo prešli dvaputa dužu udaljenost nego što smo morali; bilo nas je u svakom kutku te vukojebine.Ja sam bio na redu za čitanje karte. Kad sam počeo silaziti s točke koju sam smatrao najvišom, na desnoj sam straniugledao uzvisinu. To nije bilo dobro. Zabrljao sam. Zaustavili smo se. Ravmond i Mal bili su na redu da odu uizvidnicu, a iz očiju sam im čitao da im se to nikako ne mili. Rekao sam: - U podnožju ovog brijega mora biti vodakoja teče slijeva nadesno. Ako to ne stoji, gadno sam zajebao stvar.Nije ih bilo otprilike sat i pol. Kad smo se te noći vratili, kazao sam: - Dečki, ono vaše jebeno izviđanje bilo je jakodugo.Ravmond je rekao: - Da, ovaj, spustili smo se do dna, popili vode, pa pola sata sjedili u rijeci da se osvježimo iotplavimo sva sranja.Stalno mi je bilo vruće, bio sam sav u znoju, smrdljiv i bez daha. Kako sam se znojio, tako mi se sredstvo za zaštituod komaraca, kojim sam namazao lice, slijevalo u oči, koje su me zbog toga gadno pekle. Koliku god količinu togsredstva po sebi napljackao, kukci su me svejedno grizli. Uz to, od opreme mi je koža bila živa rana. A sve smovrijeme bili pod prismotrom ljudi iz programa. Djelovali su tako mirno i nehajno. Njih kao da ništa nije tištilo.Ništa ih nije uzrujavalo, a mi smo pak stajali kao hrpa prokislih izbjeglica. Bili smo mokri do kože. zaglibljeni, amorali smo poći u još jednu navigacijsku patrolu.Pitao sam se: kako opstati ovdje? Kako da ti bude udobno? Jedino ugodno društvo u ovom kraju bilo je kad bismona kraju dana sjeli da zajedno nešto popijemo i pojedemo - ako nije padala kiša. Zatim bih se radosno svalio nasvoju postelju od prutova i uz svjetlo svijeće nešto ponavljao, osluškujući kišu što škrapa po pelerini.Istinski mi je nedostajala Debbie. U džungli sam se osjećao vrlo ranjivim: nije bilo nikoga na komu bih iskaliosvoju osobnu tjeskobu i strahove da ću propasti, a želio sam osjećati neku povezanost s nečim što je izvan moganeposrednog okoliša. Redovito sam joj pisao, trudeći se da joj opišem što se zbiva: "Stvarno se nadam da ću proći,

jer će onda biti sjajno. Preselit ćemo se u Hereford, moći ćemo si priuštiti kuću i sve će biti u redu."Džungla mi je bila teža - mnogo teža - od Tjedna testiranja. Na Izboru smo se morali samo isključiti i prebacivatipreko onih brda. Ovdje je bilo fizički jednako naporno, ali smo bili i pod mentalnim pritiskom: trebalo je učiti,nastupati i upijati sve moguće informacije.Iskušavali su nas do krajnosti - i mentalno i fizički. Doveli su nas do samog ruba, a onda vratili. Da bi nas ponovnopoveli natrag.Postajali smo sve bolji i bolji, ali nam je u primozgu uvijek bila pomisao da ljudi iz programa sve promatraju - nesamo taktičke ili praktičke sposobnosti nego i moj karakter, hoću li se moći uklopiti u skučen ambijent kao što jeprašuma, hoću li se uklopiti u eskadron. Vidio sam im to u očima; vidio sam kako o tome gruntaju. Podnosi li dobrozamjerke? Želi li učiti? Postavlja li prava pitanja ili pita tek tako da bi nešto pitao, da bi ispao dobar?- Prašuma je - kazao je glavni instruktor Peter - prepuna hrane: od kukaca i paukova do kore drveća.- Naiđete li na nešto za što baš niste presigurai je li jestivo ili nije,protrljajte to po koži i pričekajte reakciju. Ne bude li je, nakon nekoliko satiprotrljajte to po usnicama i pričekajte da vidite hoće li se što dogoditi. Zatim to ponovite vrškom jezika i oko desni.Potom odgrizite komadić, zatim pojedite komadić, pa ako reakcija izostane, riskirajte i jedite.Sjedili smo pokraj ibanskih koliba blizu rijeke, u jednom sasvim ugodnom, ravnom predjelu.Helidrom se nalazio na obronku s druge strane brzice. Vidio sam kako se kroz krošnje probijaju sunčane zrake.Instruktor nam je rekao da ribu manju od deset centimetara ne treba čistiti, nego da se priprema takva kakva jest.Jednu biljku, veličine stabalca, zvali su prašumski kupus. Od kore se pak može pripremiti čaj.- Za vrijeme operacija, ako baš nije prijeka nužda, ne jedu se gušteri, zmije i slično. To nema nikakva smisla. Akomoraš, onda je to nešto drugo; ali inače, zašto ne bi uzimao hranu koja će ti dati snagu da obaviš zadaću? Osimtoga, manji su izgledi da se razboliš ili pokvariš želudac. Možeš li zamisliti da te spopadne sraćka i da na dva danapotpuno ispadneš iz operacije? Ušao si u neki kraj, nemaš nikakvu podršku, natrag ne možeš, jedeš gušterske glave idobiješ proljev. Ne možeš obaviti svoj posao, bar ne sto posto. Osim toga, kad pogledaš koliko ti treba energije ivremena za prikupljanje hrane, nećeš imati vremena ni za što drugo, pa stoga hranu i vodu nosi sa sobom.Sjedili smo na našoj osobnoj opremi na riječnoj obali s oružjem u rukama. Ibani su bili uz nas. Zapalili su nekolikovatrica i pušili svoje velike smotke, pokazujući nam raznorazne ribarske mreže i stupice koje su izradili. I sami smose u tome bili okušali, ali se sve što smo napravili raspalo.Jedan je urođenik nad vodom držao na štapu djelić termitnjaka. Termiti su padali u vodu, a ribe su se skupljale daih pojedu.- I mi se ispomažemo crvenim potpornim drvetom - rekao je Peter. - Ono drži prirodnu zalihu tekućine.Smatrali smo da je ovo zaista zanimljivo, osobito nakon što je zašao u stranu i izvukao nekoliko kartona piva. Biloje to prvi put da je nastavnička ekipa napravila neku izrazito prijateljsku gestu.Jednom tjedno dobivali smo "svježu hranu". Dali bi nam jedno jaje i par kobasica. Jednog su nam popodneva rekli:- Idite, pojedite svježu hranu i onda se vratite. Održat ćemo predavanje dva sata prije sutona.Divno je bilo kuhati za dana, pa smo kasnije, kad smo se u određeni sat vratili samo s osobnom opremom,golockom i oružjem, svi bili siti i zadovoljni. Smjestio sam se da odslušam predavanje, razmišljajući o onome što ćuučiniti kasnije - pregledati ranjena mjesta na leđima i između nogu. Veselio sam se što ću vojničkim talkomnapudrati stegna, ležati na postelji i prelistavati bilješke.Tek što je voditelj programa počeo, kadli se tlo zanjihalo od eksplozije. Tanad je zviždala zrakom i bubala u tlo.- Napad na logor! Napad na logor! Na zborište! Na zborište!Raspršili smo se iz škole na sve strane. Sve je bilo u dimu, a zrakom je letio kojekakav drek.Bio je to pravi zajeb. Bili smo u trećem tjednu, upravo smo se počeli osjećati nešto ugodnije, počeli smo seprivikavati na život u džungli, kadli su nas zgromili s "noćenjem uz osobnu opremu".Probio sam se do zborišta postrojbe. Svi smo u opremi o pojasu imali pričuvnu hranu, ali ne i mreže za spavanje.Morali smo spavati na tlu. U mnogim vojskama vlada mišljenje da je strašno teško noćiti na zemlji u prašumi: no utom ambijentu toliko je mnogo drugih faktora koji će te zajebati, a da i ne moraš ležati u blatu i izlagati se ujedima iubodima i bojati se škorpiona i zmija, da jednostavno nećeš moći zaspati. To nije muški, to je glupo, a "noćenje uzosobnu opremu", samo po sebi, trebalo nam je pribaviti i to iskustvo. Preživjeli smo ga u streljačkim zaklonima jerje cijele noći lijevala kiša.Prilikom jedne petodnevne vježbe jedne sam večeri ulazio u zborište postrojbe. Patrolirali smo taktički, napredujućizaista polako, kako bismo stigli u područje s kojeg ćemo moći poslati operativno izvješće. Dan je bio dug, bio samumoran, a kišilo je strahovito.

Kad sam sjeo da šifriram poruku koju ćemo odaslati Morseovim znacima, ruka mi se počela tresti. Nakon nekolikosekundi stalo mi se vrtjeti u glavi. Nisam mogao fiksirati pogled. Duboko sam udahnuo i samom sebi naredio da sesmirim.Stanje se, međutim, pogoršalo i za manje od minute nekontrolirano sam se tresao. Pokušao sam pisati, ali me rukanikako nije slušala. Vid mi se sve više mutio.Znao sam što se događa. U prašumi smo obavljali mnogo fizičkih poslova. Nosili smo teške terete, bili podpsihičkim pritiskom, a tijelo se sveudilj naprezalo da očuva temperaturu svoje jezgre. Da bi se održala stalnatemperatura, gubitak topline mora biti jednak proizvedenoj toplini. Međutim, ako je proizvedena toplina veća odgubitka topline, temperatura će rasti. Pri porastu temperature jezgre više krvi dospijeva u kosu, gdje potom dolazido smanjenja topline. Ovaj se postupak odvija pravilno sve dok je temperatura kože viša od temperature zraka. No uprašumskoj vrelini tijelo apsorbira toplinu; tome se ono odupire znoje-njem. No i znojenje ima svoje granice.Odrastao čovjek može znojenjem izgubiti samo litru na sat. Znojenje ne može potrajati duže od nekoliko satiuzastopce, ukoliko tijelo u međuvremenu ne dobije zamjensku tekućinu, a znoj je djelotvoran samo u slučaju kadokolni zrak nije prezasićen vlagom. Ako vlažnost zraka nadilazi 75 posto, kao što je to u džungli, od isparavanjaznoja neće biti ništa.Znojili smo se obilno, ali se znoj nije isparavao. Stoga se tjelesna toplina povećavala, a mi se znojili još žešće.Tijelo toj situaciji nastoji doskočiti slanjem krvi u kožu, pa stoga dolazi do širenja krvnih žila. Puls raste, katkadado stupnja u kojem izmiče kontroli, i bližimo se rasapu sistema. Sve manje i manje krvi stiže u unutrašnje organe.U tom poremećaju dopire u mozak vruća krv. Mozgu ne odgovara naviranje vruće krvi, pa reagira glavoboljom,vrtoglavicom, oslabljenim djelovanjem i emocionalnom nestabilnošću. Zbog tolikog silnog znojenja gubimoogromne količine elektrolita, natrija i klorida - što dovodi do dehi-dracija. Gubimo necirkulirajuće tjelesnetekućine.Problem je u tome što već nekoliko gutljaja tekućine može utažiti žeđ, a da se pritom unutrašnji manjak vode nepoboljša. Može se dogoditi da uopće ne zamijetite svoju žeđ jer imate mnogo drugih briga, a upravo se to zbilo samnom. Kao zapovjednik ophodnje, vukao sam se džunglom pod pritiskom da izvršim zadatak, trudeći se dadonosim odluke. Kao kakvom idiotu, uopće mi nije bilo na pameti da niz grlo moram saliti neku tekućinu.- Kad pišate - rekao nam je jednom voditelj programa - gledajte mokraću. Ako je žuta i smrdljiva, znači da ste napragu dehidriranja. Ako je bistra i ako mokrite svakih pet minuta, izvrsno. Znači da vam se tijelo lišavaprekomjerne vode. Ne možete se prekrcati vodom računajući da će je se tijelo otarasiti. Stoga, dokle god obilno ibistro pišate, znate da je s vama sve u redu.Okrenuo sam se Ravmondu i rekao: - Jebi ga, srušit ću se.Sve se zaustavilo, svi su se usredotočili na moj oporavak. Ray-mond je izvukao neka sredstva za rehidraciju,pristavio čaj i salio u mene obilje zaslađene tekućine. Srećom, nastavnik nije vidio što se događa; sam sam skriviosvoju dehidraciju. Za pola sata bio sam kao nov, ali sam nešto i naučio.Vratili smo se s vježbe, a nastavnici su nam u naprtnjačama pretražili vreće za izmet. Nismo smjeli za sobomostavljati tragove, a to se odnosilo i na tjelesne izlučevine. Morali smo srati u plastične vreće, a pišalinu skupljati uplastične kontejnere za benzin.Kad smo se vratili, pregledavali su jednu drugu ophodnju. - Nemaš tu baš previše dreka - kazao je voditeljprograma. - Da nisi zače-pljen? Gdje su ti govna?Momak se ispričao, na što je nastavnik rekao samo: - U redu.Kojiput sam poželio da nas zajebavaju a potom puste na miru. Kazali su nam zbog čega ne valja srati po terenu:neprijatelj će otkriti nazočnost ljudi. Instruktori su nam čak priredili demonstraciju s plastičnom vrećom: jedan jemomak obavio pokazno sranje. Ako ne postupamo tako, kršimo disciplinu.Povremeno bismo se vraćali na područje gdje smo proveli dan da se suočimo s problemima koje smo ondje ostavili.Znali su nam reći: - Vidiš li ona oštećenja na drvetu? Meka se kora lako oštećuje, tvrda ne; na njoj ne ostajutragovi.Upozorivši nas, očekivali su da se to više neće ponoviti. Ako to nismo prihvatili, znači da ne i ne želimo, odnosnoda za to nismo sposobni.Prašumska je faza završila jednotjednom vježbom, koja je bila kulminacija svega što smo naučili: od patroliranja,naporne svakodnevi-ce, izviđanja bliskog cilja, okupljanja na zborištu, priprema za postavljanje zasjede, probijanjazasjede, povlačenja, pa do odlaska u tajna skrovi-šta po materijal potreban pri izvlačenju iz neprijateljskogokruženja. U budućnosti moglo bi se dogoditi da prije operacije uđemo u neku zemlju i sakrijemo hranu, streljivo ieksplozive. Kasnije ćemo se moći ubaciti bez glomazne opreme, koja će već biti pohranjena u tajnim skrovištima.Naučili smo kako ćemo je sakriti, a i to kako ćemo nekoj drugoj ophodnji objasniti gdje je skrovište, da ga dečki

lakše pronađu.Sada više nismo bili onako čili i krepki kao kad smo ovamo stigli. Bili smo nevjerojatno prljavi, lica premazanihkamuflažnom bojom. Obrasla nas je jednomjesečna brada, a cijelo smo vrijeme nosili istu odjeću.Na jedno se nikako nisam mogao naviknuti: na izvlačenje iz mreže ili vreće za spavanje i odijevanje mokre odjeće.Odjeća, onako hladna i vlažna, uvijek je bila puna svega i svačega što bi se nakupilo tijekom patroliranja. Prvihdesetak minuta, dok se još nije zgrijala, ribala bi mi kožu.Sve smo vrijeme na sebi imali osobnu opremu; neke torbice trljale su nam bokove i stvarale bolne rane. U jednomsam razdoblju prestao nositi gaće, ne bih li se nekako riješio rana između nogu. Pokušavao sam štošta: otkapčaosam hlače, trpao svu odjeću u njih, ponovno se zakapčao. Na kraju sam zaključio da ništa ne pomaže. Bio sam ugovnima i u govnima ću i ostati. Kad je vježba napokon završila, svi smo se okupili na zavoju rijeke. Tu smo noćproveli netaktički, čekajući da nas drugo jutro Ibani svojim izdubenim kanuima s malim izvanbrodskim motorimaodvezu natrag. Prebacili su nas nizvodno do sela, u kojem će nas naši pokupiti, jer u tom području nije bilouzletišta.Prizor je bio kao iz filma: posvuda džungla, a onda krčevina s travom, pilićima koji lepeću uokolo, praščićima,kozama, i to tako, usred ničega. Nije bilo cesta, postojala je samo rijeka. Ibani su imali školu s generatorom koji jebrektao. Iz njihovih koliba napravljenih od drveta. atapa i blata stršale su TV antene. Svi su klinci išli u školu samou kratkim hlačicama, a učitelj je bio odjeven kao i bilo koji drugi učitelj.Voditelj programa je rekao: - Kad dođete u njihova naselja, morate se predstaviti glavnom momku. Iskažite mupoštovanje. Kad sljedeći put naiđete, neće vas odjebati.Prvi put nakon mnogo dana smjelo se pušiti. Dečki su sjedili na obali, uživajući u cigaretama zajedno sinstruktorima. Glavni je voditelj izvadio cigarete te ponudio Mala. Između njih dvojice vladalo je uzajamnorazumijevanje; zavidio sam im što kao nepušač ne sudjelujem u ovom drugarstvu.Sjedio sam i upijao prizor. Što se mene tiče, sada je sve gotovo: ili sam prošao ili sam pao. Bilo mi je drago što jezavršilo.Ostatak dana proveli smo čisteći oružje, čisteći opremu, zajebavajući se međusobno. Navečer je priređen roštilj zasve koji su imali bilo kakva udjela u prašumskoj školi. Instruktori su donijeli sanduke s bocama heinekena. a kuharirazastrli odreske i kobasice.- Možda ste zadnji put ovdje, dečki - kazao je voditelj programa. - Cugajte!I cugali smo. Napio sam se od tri boce heinekena, povratio oko ponoći pa u krevet otišao s prašumskomvrtoglavicom.U glavnom smo gradu dobili slobodan dan, ali kako je ovo muslimanska zemlja, pića je bilo samo u jednom hotelu.Svima je, međutim, bilo toliko loše da za cugu nisu uopće marili. S Malom, Tomom i Ray-mondom otišao sam ukupovinu. Nakupovali smo brda krijumčarenih vrpci, walkmana, kamera i satova. Svi trgovci kao da su nosilimajice s Davidom Cassidvjem.Izgubio sam šest kila. Jedan od momaka, onaj kanadski sportaš koji nam je na Izboru bio ralica, izgledao je kao daje iz Biafre. Mulac, nije si uvečer uopće pripremao hranu jer je želio sve vrijeme opstati u najtežim mogućimuvjetima.Živjeli smo pod krošnjama prašume i mjesec dana nismo vidjeli dnevno svjetlo. Kad sam izišao iz džungle, izgledaosam kao prijesan čips. Bio sam posve blijed, prepun prištića i velikih čvoruga. Ma koliko se tuširao, pod noktima sumi i dalje ostale naslage prljavštine, a po tijelu velike sujedice. I ujedi komaraca ostavili su svoga traga: počešao bihse i koža bi reagirala. Sve u svemu, izgledao sam šugavo.U Hong Kongu smo proveli nekoliko sati, a onda čarterom Bri-tish Cakdoniana poletjeli kući. Blizu nas sjedila sučetiri tipa u odvratnim narančastim i grimiznim košuljama havajskih cvjetnih uzoraka, trapericama i natikačama.Sjedio sam pitajući se jesu li se na Dalekom istoku proveli bar malo bolje od nas, uživajući u tajlandskom seksiturizmu ili krijumčarenju droge.Svladao me umor i počelo mi se spavati.Jedan od voditelja programa, momak po imenu Dave, nalazio se na sjedalu ispred mene. Četiri švercera drogamapodigla su se sa svojih mjesta i udarila ga po glavi. Upravo dok sam se pitao što da poduzmem, Dave se okrenuo inakesio: - Sve je u redu, kompa?Ta se četvorka vraća s nekog zajedničkog posla preko Hong Konga.- Dobre šulje! - rekao je Dave. - Dobar posao?-Aha.Očito su obavili svoj zadatak negdje na Dalekom istoku pa su se sada s džinom i tonikom u ruci lijepo smjestili daugodno odlete kući. Ponovno sam pomislio: istinski se nadam da ću se uspjeti ubaciti. Trebam upasti!

- Ima li šanse da nas uzmete sa sobom? - upitali su instruktora.- Tamo je vaš kamion, zar ne?- Da. Sredit ćemo to.Zatim su brbljali s nama, što je bilo divno. Bio mi je to prvi pravi susret s nepoznatim ljudima iz eskadrona.- Kako ti je bilo?- Oh, dobro. - Nisam znao što da kažem. Samo sam sjedio, smiješio se, ne želeći se izjasniti.- Jesu li vam već rekli jeste li prošli ili ne? Hajde, Dave, ne budi pizdun, reci im!No nije rekao.U Hereford smo se vratili u petak ujutro. Preostali dio dana dali su nam slobodno.- U nastavni se odjel vratite sutra ujutro u osam - rekao nam jevoditelj nastavnog odjela.Te smo večeri svi otišli na cugu i provod. Tko zna, ovo bi nam moglo biti zadnji put što smo ovdje. U subotu ujutrodošli smo mamurni, bazdeći po pivu i curryju.Voditelj nastavnog odjela je kazao: - Dakle, opstanak u borbenim uvjetima, ponedjeljak ujutro, u pola osam. Svidetalji su na oglasnoj ploči. Međutim, ljudi koje prozovem neka se jave majoru.Sjedili smo u predavaonici nastavnog odjela u tri reda klupa. Nalazio sam se na kraju reda.Počeo je prozivati. Prvo je prozvao Mala. Nisam mogao vjerovati. Mal je bio dobar; po mojem sudu, bio je zaistapravi. Morao sam ustati da ga propustim; značajno smo se pogledali. Slegnuo je ramenima i nasmiješio se. Doksam još stajao, voditelj je prozvao Ravmondovo ime. Zatim Tomovo. Dakle tako: otpadaju svi koji su bili u mojojpatroli. Ostao sam stajati. Činilo mi se da nema smisla sjesti.Moje ime nije prozvano. Tada sam spoznao - možda su ovo bili ljudi koji su prošli. Možda su za eliminacijuostavljeni tikvani poput mene.Od dvadeset četvorice koji smo pošli u prašumu, na klupama nas je ostalo samo osam. Voditelj programa zagledaose svakom od nas u oči i rekao: - Vrlo dobro, svladali ste još jedan dio. Na redu je opstanak u borbenim uvjetima.Ponedjeljak ujutro, u pola osam. Ima li tko nekih zdravstvenih tegoba? Ne, u redu. Zapamtite -još niste primljeni.Pomislio sam: prošao sam! Nije bilo teorije da propadnem na opstanku u borbenim uvjetima.- Dobro, dobro. Odjebite. Svi, osim MekNaba i Forbesa. Major želi da ostanete još malo.Što mu je sad to?Svi su otišli. Major koji je rukovodio obukom porazgovarao je s Forbesom, časnikom, o odgovornostima časnika i ododatnim dužnostima koje će dobiti.Zatim je kazao: - Dakle, MekNab. Znaš li zašto sam te pozvao?- Ne. Nemam pojma.- Prošao si. Jedino što ćeš morati vraški pripaziti na svoje ponašanje.- Zbog čega?- Zapamtili smo te kao lajavca. Slušaj lijepo što ti ljudi imaju reći i prihvaćaj. Ne odgovaraj im!Vraćajući se iz predavaonice, nisam mogao dokučiti stoje posrijedi; svim sam se silama upinjao da budemneupadljiv. A onda sam se sjetio incidenta s eksplozivom. Trebao sam jednostavno zavezati, otrpjeti zajebavanje iprijeći preko toga. Ali, ja budala, nisam. Na sreću, nastavnička je ekipa očito odlučila da ja, premda lajava budala,imam ono što im treba te da me samo treba upozoriti da začepim laprdaljku.Što sam i učinio. I to svojski.

Debbie sam nazvao čim sam doznao da sam prošao. Ona je bila uzbuđena, ja sam bio uzbuđen. Jedina preostalaprepreka, rekao sam, bila su tri tjedna opstanka u borbenim uvjetima, a na tome nikako nisam mogao pasti.Osjećaji i misli koje sam u prašumi gajio o njoj ishlapili su odmah po povratku u Ujedinjeno Kraljevstvo; opet samse čvrsto uglavio u svoj sebični način. Zadržala je svoj posao zato što bih se, da sam pao, na stanovito vrijeme vratiou Njemačku, no nisam je pitao kako joj ide -bio sam zaokupljen sobom, sobom, sobom.Sada nas je ostalo još samo osam - Džordž iz Kraljevske inži-njerije, časnik iz Kraljevske konjičke garde, jedanpadobranae, dva vezi-sta, topnik iz Kraljevskog topništva i Jake, pripadnik američkih Specijalnih snaga. On je s jošjednim svojim kolegom došao na trogodišnju službu, ali su svejedno morali najprije zadovoljiti na Izboru. Jakeu jeto pošlo za rukom, onaj drugi momak eliminiran je već prvoga mjeseca.Sve jedinice svih triju rodova vojske čijim pripadnicima prijeti opasnost od zarobljavanja slale su svoje ljude natečaj opstanka u borbenim uvjetima. Bili su tu članovi zrakoplovnih i helikopterskih posada, izviđači izPadobranske pukovnije, pripadnici pomorskodesantnih postrojbi te pripadnici Kraljevskog topništva, koje je imaloslužbu isturenog promatranja.

Nakon prašume prva su dva tjedna izgledala kao praznici; upozorili su nas, međutim, da još uvijek možemo otpasti.Jedna vanjska ustanova- Zajednička služba za saslušavanja (JSIW) - imala je ovlasti da nas eliminira. Zato nam je voditelj obuke stalnogovorio: "Još niste ušli!"Počeo sam razgovarati s Džonnvjem Dva Češlja, kojeg su već bili primili. Pripovijedao mi je o svojem Izboru.Opstanak u borbenim uvjetima polagao je zimi. - Dvojica momaka dospjela su u bolnicu s rovovskim stopalom -rekao je. - Ja sam zaradio ozebline na prstima ruku i nogu. Ti ćeš to odvaliti za lijepa vremena, to ti je igrarija.Samo hladnokrvno, nađi najveći grm u koji ćeš se sakriti i sve će biti u redu!Na Pukovniji je bilo da nam pruži obuku iz preživljavanja. Naučili smo odrediti vrijeme prema suncu, skupljativodu i hranu - pri čemu je, po mojem mišljenju, najvažnije bilo uskladiti odnos između energije utrošene napronalaženje nečega što se može jesti i energije koja se iz toga nečeg dobiva. Otišli smo na jedan poligon i učilikako se izrađuju skloništa. Tamo je bila stalna postava oglednih skloništa izgrađenih od lišća, granja, busenova iambalaže. Sa svojim iskustvom građenja skeleta za mrežu za spavanje, znao sam da nikad neću uspjeti napravitinešto što bi bar izdaleka bilo nalik ovako stručnoj izvedbi.Sve je ovo bilo vrlo zanimljivo, ali mene je zanimalo samo u onoj mjeri koliko mi treba da prođem. Smatrao sam topukim zajebavanjem.Zatim su nas pohodili ljudi koji su bili zatvorenici, pa nam pričali o svojim iskustvima. Među njima bilo je i onihkoji su za Drugog svjetskog rata dopali Colditza, zatočenika iz logora za ratne zarobljenike s Dalekog istoka, izkorejskog i vijetnamskog rata te savezničkih vojnika koje su komunisti podvrgli indoktriniranju. Teško je biloslušati o nekim pripadnicama Specijalnih snaga koje su nakon minimalne obuke bile padobranima ubačene uNizozemsku i Francusku, a onda su ondje bile uhvaćene i podvrgnute groznim, dugotrajnim mučenjima. Svi smo,slušajući, razvalili usta. Nisam mogao vjerovati da postoji tolika izopače-nost. - Kad su me ulovili - rekla je jednažena - iskalili su na meni svoje frustracije. Silovali su me i palili. - Držali su je u ledenoj samici i neprekidnozlostavljali, a ona je ipak o svemu tome pričala kao da govori o kupovini u robnoj kući Tesco"s. Držim daje timepokazano kako čovječje tijelo i um mogu podnijeti mnogo više nego što bi se očekivalo no nikako se nisamprestajao pitati kako bih se ja ponio u takvu tijesku.Slušali smo jednog američkog pilota kojega su srušili blizu umjetnog jezera Choisina.U svojoj zelenoj avijatičarskoj jakni sa značkom koja se dodjeljuje onima koji su nestali u borbi i s drugimraznoraznim odličjima ostavljao je i sada dojam pravoga američkog dečka. Lako ga se moglo zamisliti kao mladićapjegava lica i svijetle kose. Njega su strpali u pokazni zatvor koji su koristili u promidžbene svrhe. Držali su ga ućeliji, ali su ga barem hranili. Zbog utamničenja imao je mentalnih tegoba, ali je preživio i vratio se svojoj obiteljite se odmah pridružio ratnom zrakoplovstvu. Najveće mu je tegobe, rekao je, stvarao osjećaj krivnje. - Dugo sam sekretao spuštene glave - kazao je. - Nisam mogao podnijeti to što se sa mnom postupalo dobro, dok su toliki drugipatili.Sljedeći predavač, britanski pješački kaplar pedesetih godina, skočio je na noge. - Nemate si vi što predbacivati -kazao je. - Da sam bar ja bio u vašem logoru! - Ovaj je vojnik prošao strahovitu indoktrinaciju i izgladnjivanje.Obolio je od dizenterije i morao se grijati drvenim ugljenom s ognjišta. Na kraju je promarširao Sjevernu Korejuzimi, i to bez cipela. Gledao je kako mu brojni prijatelji umiru na toj hodnji. Vratio se kući u strašnom stanju; bilisu ga, naime, neprestano tukli, pa je izgubio sve zube. Bio je toliko psihički slomljen da se otuđio od obitelji i nakraju posve osamio. - Sada sam sve prevladao - rekao je - no ipak još uvijek ne kupujem ništa korejsko.Pogodio me u žicu; tatina brata ubili su Japanci u logoru za ratne zarobljenike; tata ni sada, nakon četrdeset godina,ne kupuje nikakve japanske proizvode.- Kako ste izdržali? - upitao je netko.- Ne znam. Znam samo da nisam želio umrijeti.- Biste li potpisali priznanje ili tako nešto da su zahtijevali?- Vraga ne bih. Da sam tako mogao doći do hrane ili cipela, priznao bih im da sam Jack Rasparač. Sjedili smo,prali su nam mozak, a mi smo kimali i odobravali; naravno da smo to radili. To je značilo da ćemo dobiti hranu.Jedan nam je govornik ispričao kako važnu ulogu u njegovu životu ima religija otkako je u zarobljeništvu našaoBoga. Jedan drugi momak četiri je godine bio zatočenik Vietkonga. Kad smo ga upitali "Je li Bog imao udjela uvašem životu?", odgovorio je: - 0, da, svakako, velikog udjela. Naime, kad smo bolovali od dizenterije i kad sam biosav u govnima, Biblija je bila ta kojom sam si mogao obrisati guzicu.Počeli smo odlaziti na izlete i u posjete. Otišli smo do jedne starice pokraj Ross-on-Wyea, žene koja je čitav svojvijek provela na selu i koja je poznavala svaku biljčicu na svijetu. Imala je prekrasan vrt i sve je stolove pokrilapladnjevima s raznoraznim biljem. Prizor je bio smiješan: ova lomna stara gospođa hrli po poljanama i šumama u

pratnji gomile momaka koji je silno nadvisuju i upijaju svaku njezinu riječ.Slali su nas na dvodnevne i trodnevne vježbe da si napravimo skloništa, zapalimo vatru, skupljamo hranu,postavimo koju zamku. Tipovima koji nisu pripadali Pukovniji bilo je to vrlo zanimljivo; za neke od njih ovo je bionajvažniji tečaj u kojemu su sudjelovali. Kad ga polože, bit će kvalificirani nastavnici opstanka u borbenimuvjetima te će se vratiti u svoje postrojbe i ondje učiti druge razne tehnike preživljavanja. Meni je bilo samo do togada prođem.Jedan od nastavnika, krupni stari seoski momak crvenih obraza i ručetina poput lopata, godinama je radio unastavničkoj ekipi. Pokazivao je kako se pali vatra i uspio ju je upaliti trljanjem drveta o drvo. Za njega je ovo bilovrlo važno; očito se ponosio svojim umijećem. I eto ga sada gdje trlja i trlja, ali bez ikakva rezultata.- Sad će, svakog časa, dečki! Samo malo strpljenja!Ništa.- Dobro, neka ga još pet minuta.Bjesomučno je trljao, ali bezuspješno. Morali smo otići na sljedeće predavanje, ali nakon desetak minuta čovjek sestuštio niz brijeg vičući: - Zapalilo se! Dođite vidjeti! - Svi smo morali nagrnuti uzbrdo kako bi on sačuvao obraz.Tijekom ove obuke, kad smo izlazili i gradili skloništa te u njima boravili po dva-tri dana uzastopce, počeli smoizrađivati stvari koje ćemo upotrebljavati u zadnjem tjednu opstanka u borbenim uvjetima. Naučili su nas kako se izživotinjskih krzna pravi odjeća te kako ćemo od štapova i kamenja izraditi oružje. Ljudi su provodili sate i sateizrađujući kapute od kojekakvih ambalažnih materijala i kape od kunićjeg krzna koje bi mogle proći i u Ascottu. Jasam se zadovoljavao minimumom koji sam smatrao nužnim za prolaz.Na jednoj se vježbi pojavio velik sanduk od letava. - E pa, dečki - rekao je čovjek iz programa - došlo je vrijeme zapiliće. Postoji, međutim, jedan problem: na svaku šestoricu otpada po jedno pile. Ako ga ne uhvatite, morat ćete sepriključiti nekom tko ga ima i nadati se da će ga s vama htjeti podijeliti.

Otpravili su nas u podnožje brežuljka, oslobodili piliće i - svatko je djelovao za se. Nastala je jurnjava; skinuo sambluzu i bacio je na prvo pile u blizini. Te je noći pile ispečeno na vatri i podijeljeno s još trojicom.Navratili su stari krivolovci i drvili nam o tome kako se hvata losos. Jedan nam je čudnovati predavač došao izVodoprivredne uprave, nadležne za sva jezera. Bio je herefordski starosjedilac, gruba, ostarjela lica; imao je masnuplavu najlonsku vjetrovku i kariranu kapu, po svoj prilici stariju i od njega samog. Dok je izlagao svoju struku, bioje u nekom svojem svijetu.- Kad spustite mrežu ovamo, nema brige - kazao je tajanstveno, smijuljeći se za se kao da se prisjeća nekih starihpriča koje nam neće ispričati. A onda nam je odjednom rekao: - Dečki, kad uđete u pub, gledajte da vam je uvijekza leđima zid. - Valjali smo se.Voditelji programa kasnije su nam rekli: - Puštamo ga da priča koješta jer ga ne želimo uzrujati. Jako je dobar usvojoj struci.U prva dva tjedna ispredavali su nam svu teoriju, proveli sve vježbe - došlo je vrijeme da to odradimo "za ozbiljno".Razvrstali su nas u četvorke. Prema planu, navigat ćemo sedam dana od jedne točke do druge, kao da bijegomspašavamo glave, onako kako odbjegli ratni zarobljenici po okupiranoj ili neprijateljskoj zemlji jure od jednogagenta do drugoga. Nama je prepušteno na volju kako ćemo se prebacivati od jednoga zborišta do drugoga; jedinodopušteno pomagalo za orijentaciju bio je majušni kompas koji ćemo nositi oko vrata i zemljovid što smo ga samiizradili - čitav Wales na komadiću padobranske svile veličine rupčića. Rekli su nam da ćemo za poneku operacijudobiti otisnutu mapu, ali ćemo je češće morati sami napraviti.Rekli su nam i to da je na području kojim ćemo operirati Pukovnija sve seljake i kućevlasnike pozvala na velikipiknik. Ondje ih je obavijestila da se opet održava akcija "Opstanak u borbenim uvjetima", da će im biti vrlozahvalna ako dopuste vojsci kretanje njihovim zemljištem te da mještani, u slučaju da im pristupe nekakvi ljudi uodjeći od ambalaže i s kapama od kunićjeg krzna, trebaju takve otjerati i prijaviti. Upozorili su ih da se ovdjeokrutnost računa kao ljubaznost, budu li nas hranili, neće nam ići na ruku, jer nećemo ništa naučiti.Gardijska pješačka četa bit će lovačka postrojba koja će nas hvatati. Služit će se vozilima i helikopterima, araspolagat će i psima. Da bi bili što djelotvorniji, svakom je vojniku rečeno da će, ukoliko nas on uhvati, dobiti dvatjedna dopusta i novac.U nastavni smo odjel došli sa svom opremom za preživljavanje, uključivši i malu limenu kutiju za duhan skojekakvim sitnicama, što će biti ujedno sve što smijemo ponijeti, uz ono što smo sami napravili. Kutija jasadržavala žilet, rezervni kompas, tablete za sterilizaciju vode, šibice i mrvice magnezija kojima ćemo zapalitivatru, povećalo, heliograf i kondom. Potonji dio opreme nije bio namijenjen kakvu sretnom slučaju na vrhu BlackMountainsa; kondom može poslužiti izradbi praćke, u nj se može prikupiti voda, a može poslužiti i kao sredstvo za

plutanje.Svu su nam opremu temeljito pretražili i pregledali pa je stavili u zahode, koji će poslužiti kao svlačionice.Zatim su nas jednog po jednog slali k liječniku.- Skini trenirku i stavi je u onaj spremnik - rekao je liječnik. -Zatim potpiši ovo!Gol golcat potpisao sam ispravu kojom izjavljujem da se ne protivim podrobnom pregledu. Kad sam potpisao,začuo sam šum gumenih rukavica.Zatim još mlaz kreme za dupe te "Dobro, hajde sada dodirni prste na nogama!" Hitrom, uvježbanom kretnjomliječnik mi je zabio prst u guzicu što je dublje mogao, najvjerojatnije zato da provjeri nisam li u tur sakrio prutićmliječne čokolade.Vojna je policija lunjala okolo sa svojim psima, onemogućujući svaki eventualni pokušaj bijega i tragajući zaskrivenom hranom. Ja sam pak sve to bio predvidio; znao sam da će zahodi poslužiti kao svlačionice, pa samčokoladu, kikiriki i grožđice umotao u plastične vrećice te ih posakrivao po kotlićima. Kad sam se, dakle, vratio uzahod da se odje-nem, rekao sam jednom policajcu: - Samo da se na brzaka istovarim.Ušao sam u zahod, smiješeći se od uha do uha, te otvorio kotlić.Bio je prazan.Tjedan dana ranije Džordž i ja smo po cijelom južnom Walesu posakrivali namirnice. Nismo imali pojma kamoćemo točno ići, ali smo pokušali logično procijeniti. Veći dio vikenda jurili smo okolo kupujući konzerve tunjevine iskrivajući ih po istaknutim točkama. Tesco"s je na nama zaradio lijep novac.Dali su nam borbene uniforme iz Drugog svjetskog rata, cipele i zimske kapute, i to je bilo sve - u vozila i idemo!Noću su nas odvezli do polazišta, a ondje nam je rečeno gdje će nam sljedeće noći biti zborno mjesto. Trebali smose kao četvorka što operativnije noću kretati.Moju su skupinu činili jedan momak iz tjelovježbenog korpusa i dva avijatičara Pomorskog zrakoplovstva, od kojihje jedan jezivo prdio. Svi ljudi s Izbora bili su razdvojeni. Hitro sam promotrio članove svoje ekipe te zaključio daću se prvom prilikom od njih odvojiti; ništa nisam imao protiv njih osobno, ali nisam želio da me uhvate, pa samsmatrao da će mi biti bolje ako budem sam. Kad prvi put naletimo na gardu, pobjeći ću.Noću smo se kretali taktički, a za dana nam je preostajalo samo da pronađemo najgušći, najtrnovitiji grm, da seuvučemo usred njega i sakrijemo. U suton ćemo ponovno poći u područje zborišta da se nađemo s agentom koji ćenas uputiti dalje u ovom bijegu spašavanja glave. U stvarnosti, agenti bi željeli imati s nama što je moguće manjeveze, jer ne bi željeli da ih kompromitiramo, zato su - da bi situacija bila što sličnija stvarnosti - ljude iz programakoji su bili naši agenti - također hvatale snage protupadobranske obrane.Na zborištu bi jedan od nas otišao uspostaviti kontakt, dok bi se ostala trojica držala podalje.Uvijek sam ostajao otraga, puštajući da netko drugi ode naprijed, jer su se ti koji su odlazili izlagali većoj opasnostida budu uhvaćeni. Momak koji bi otišao dobio bi informaciju, vratio se i izvijestio nas, pa bismo nastavili klipsati.Nosili smo svoje spravice kojima smo - kako je zamišljeno -trebali nastojati uhvatiti kuniće, ali udaljenost koju smomorali svladavati bila je prevelika da bismo se bavili takvim bedastoćama. Iz sigurnosnih razloga, nikada nismopalili vatru, nikada nismo imali ognja. Hodali smo gladni, izuzmemo li onaj slučaj kad se s jedne kontrolne točkevratio gimnastičar s crnom plastičnom vrećicom vezanom pri vrhu u čvor.- Dali su mi neku klopu! - sjao je od radosti. Razvezao je čvor i pogledao u vrećicu. Lice mu se oduljilo. - Koji jeovo kurac?Pogledao sam. - Fileki - rekao sam. - Moj je djed to jeo. Od toga se riga.Pojeli smo prijesno, a za manje od jednog sata jedan nas je mornar budio da krenemo.Slutio sam da će stvari poći po zlu. Nastavnik tjelovježbe nespretno je prelazio ograde, koje su iza njega brenčalejoš pedesetak metara. Preprekama je prilazio kao bik u prodavaonici porculana; očito mu nikad nitko nije rekao daim valja prilaziti smireno, oprezno i pažljivo. Svaki put kad bih začuo brujanje žica, sav bih ustreperio; na pametimi je bilo da biti uhvaćen znači biti otpušten.Ona dvojica iz mornarice nisu imala nikakva smisla za taktiku. Nije im se moglo zamjeriti; to nije bio njihov posao- a uspjeh na tečaju uopće im nije bio važan; bilo im je to samo dvotjedno zajebavanje prije no što će se vratiti umenzu na uobičajenu rundu džina. Stoga su i oni bučno prelazili ograde i svi su, uključujući i nastavnikatjelovježbe, bili iscrpljeni.- Ne zaboravite - rekao sam im - prema pravilu, čim naletimo na potjeru, razilazimo se. kako bi nas što težepohvatali. Zatim se na sljedećem zbonštu pregrupiramo.Čekali smo kod jednog zasebnog zborišta, na uzvisini povrh mostića preko nekakve rječice usred neke vukojebine.Bilo je hladno mirovati u zaklonu. Sjedili smo stisnuti na metar jedan od drugoga, skriveni u nekom uleknuću. Bilismo se dogovorili da će dvojica bdjeti, dok ona druga dvojica hvataju malo sna. Radilo se samo o tome da se

podigne ovratnik, uvuče što dublje u kaput i pridrijema.Čuo sam kako u blizini lete helikopteri, no to uopće nije bilo problematično dokle god smo mirovali.U polusnu sam začuo oštar glas: - Mirujte! Ni makac!Straža nam je bila zaspala.Podigavši pogled, vidio sam kako nam se u polukrugu približavaju gardisti s pijucima. Jebi ga, bio sam istinskiogorčen. Podigao sam ruke u vis, zijevnuo od iscrpljenosti, polako se uspravio i jurnuo.Trčao sam i trčao, ali samo do presretača koje su postavili progonitelji. Ragbijaškim su me zahvatom srušili nazemlju, a potom su se četvorica sručila na mene. Koprcao sam se. ali mi je jedan pritisnuo držak pijuka u vratviknuvši: - Miruj! Miruj! - Tako su me zarobili. Preokrenuli su me i stopalima nagazili na vrat, sapinjući meplastičnim lisičinama. Podboli su me i rekli: - Kako se zoveš? Kako se zoveš?Rekao sam im svoje ime i broj.- Koji čin imaš?

Trg u Crossmaglenu s oklopnjakom barnki, "limenkom", i pripadnikom Zelenih jakni.Puma na helikopterskoj platformi pod zaštitom oklopnog vozila ispred baze Snaga sigurnosti, u Crossmaglenu1977.S višenamjenskom strojnicom, u South Armaghu 19/8.MekNab s ručnim bacačem M79, u South Armaghu 1979.Pripremanje za Izbor: na Pen-y-Fanu 1983. Slijeva udesno: Dave, MekNab, DžonyDva Češlja, Bob, Kev i Max.

Kazao sam im i to, a i datum rođenja. Odvukli su me u svoj helikopter.- Divota! - viknuo je jedan od njih. - Uhvatili smo jednog pizdeka, uhvatili smo dopust! Tek što se puma digla, većse - tako mi se činilo - spuštala u njihovu, kako sam pretpostavljao, bazu.Svukli su mi odjeću, ostavivši me samo u gaćama, i povezali mi oči. Naredili su mi da stanem na korak-dva od zidate da se nagnem naprijed tako da rukama dodirnem opeke. Stajao sam tako pod kutom od četrdeset i pet stupnjeva.Nije bilo preteško, ali su me gadno boljela ramena.Zatim sam morao kleknuti na zemlju, uspravnih leda i ruku podignutih na glavu. Ovo je već bilo gore. Najmanje mise, međutim, sviđalo sjediti na stražnjici, prekriženih nogu, uspravnih leda s rukama iza vrata.U jednom trenutku, kad sam opet bio na koljenima, skinuli su mi povez s očiju i ja sam se našao oči u oči snarednikom zaduženim za obuku.- Jesam li eliminiran? - upitao sam snuždeno, prisjećajući se koliko sam se pred njim kurčio u džungli.- Nisi, ljepotane! Vrati se u helikopter i nemoj zajebati!Uhvatio sam ga u dobru raspoloženju. Kao bivšem pripadnikugardijske divizije, bilo mu je jako drago što je garda ovako uspješna.Stavili su me u jednu drugu grupu s tri avijatičara Pomorskog zrakoplovstva. I opet, svi su bili bez imalo osjećaja zataktiku. Bio sam očajan: nisam si smio dopustiti da me opet uhvate.Hodali smo jedne noći rubom šumskog zabrana kadli smo malo sprijeda i slijeva začuli viku. Raspršili smo seuokolo; prema teoriji, trebali smo se svatko svojim putem vratiti na rezenno zborno mjesto, ali sam ja pomislio"Jebite se" i produžio dalje sam.Po danu je bilo sasvim dobro. Skrivao sam se: kojiput bih čuo potjeru u helikopterima. Ponekad bih čuo pse: bilo jeprilično uzbudljivo. Ti su mi se momci doista približili, ali sam i njima umakao. Oštro će me zviznuti, svezati iodvesti.Povremeno sam viđao sunce, ali većinom sam se smrzavao. Ma koliko se ja dobro umotao, nakon višednevnogboravka na terenu tijelo mi je bilo hladno i vlažno. Pokušavao sam usnuti, no spavao sam na mahove. Možda bihdrijemao dvadesetak minuta, a onda bih se probudio, kunjao daljnjih desetak minuta, neprestano svjestan svihmogućih šumova.Tako je došla i zadnja planirana noć vježbe. Znao sam da će me vrlo skoro netko od ljudi iz programa odati, kako bime zarobili i podvrgnuli ispitivanju. Znao sam da će to poprilično potrajati, da neće biti klope, da će biti gadno -osobito budem li gladovao. Odlučio sam se nekako pripremiti.Obavio sam izviđanje jedne seljačke kuće. Činilo mi se da u njoj živi postariji par sa kćerkom koja je tek navršiladvadesetu. Izgledali su mi sasvim u redu. Lupnuo sam na vrata.- Halo, imate li malo kruha, molim vas?

Odmah su znali tko sam.- Želite nešto pojesti? Uđite!Odluka: da li da uđem? Hoće li se mašiti telefona?Ušao sam. Prostorija je bila prekrasna, starinska: hrastove grede i cjepanice na ognjištu te divan miris nečega štokrčka na štednjaku. Sjeo sam, a žena mi je donijela tanjur hašea. Dok je sjedila smiješeći mi se, tri-četiri putaposlužio sam se jelom, zalijevajući ga obilno vrućim, slatkim čajem. Na kraju mi je iznijela pladanj s božičnimkolačem u kojem su bila dobra tri centimetra marcipana. Najeo sam se do sita te u džep stavio još poneki komad zaposlije. Ne znam što bih bio dao da sam mogao ostati još nekoliko minuta uz kamin ili si možda priuštiti toplukupelj, no morao sam dalje. Ionako sam se previše poigrao sa svojom srećom. Srdačno sam zahvalio svojimdomaćinima, izjavivši da ću im se, budem li mogao, jednoga dana odužiti te otišao.Kad sam se kasnije iste noći približavao kontrolnoj točki, bio sam još uvijek sit. Pokušao sam pojesti još kolača, nonisam više mogao. Vrlo nerado, morao sam ga baciti, da mi ga ne bi pronašli ako me kojim slučajem uhvate.Našao sam se s voditeljem programa koji je rekao: - Pričekaj ovdje! Imamo kamiončić koji će te pokupiti i otpremitido drugog zbornog mjesta.Ah. da. pomislio sam, svakako, kao što će i Hereford osvojiti idući Engleski kup u nogometu. Znajući što slijedi,popeo sam se na kamion za prijevoz stoke i pridružio ostalima koji su polijegali po slami.Nitko nije ništa govorio; znali smo što će se događati. Znao sam kamo idem, a ništa nisam mogao poduzeti. Što semene tiče, prva je faza testa bila iza mene; prijeđimo, dakle, na drugu.Za nekoliko sati stigli smo u Hereford, u dio logora koji nikad nisam vidio.Čim smo došli, nahrupili su na nas. Spustila se stražnja ograda kamiona, a oni izvana agresivno su se proderali: -Svi se sada preokre-nite, legnite i stavite ruke na glavu!Čuo sam kako ljude podižu i odvlače. Napokon je i meni netko stavio ruku na glavu, pritisnuo je pa mi svezao rukei povezao oči. Dva su me čovjeka podignula i počela izvlačiti. Ovo su bili profesionalci: bez okolišanja, bez riječi,bez ičeg suvišnog. Osjetio sam da silazim niz kamion, da hodam po nekom asfaltu i ulazim u neku zgradu.Skinuli su mi lisičine, svukli odjeću i ostavili me da sjedim na šljunku u nečem za što mi je osjećaj govorio danalikuje vrlo velikom igralištu za squash. Čuo sam nešto što mi se u prvi mah učinilo kao šum elektroničkogaparata, ali sam domalo razaznao da to šumi zrak koji se upumpava u prostoriju. Prozora nije moglo biti.Počeo sam drhturiti. Ušla su dva momka s kombinezonom i pomogla mi da ga navučem. A onda natrag na pod,prekriženih nogu, uspravnih leđa, ruku iza glave. Usredotočio sam se na to da opustim mišićje vrata, i to je bilo sve.Čuo sam kako druge ljude u sobi premještaju. S vremena na vrijeme netko bi prostenjao ili zaječao. Možda su ihpremještali u neki drugi neugodni položaj ili dizali na ispitivanje. Nitko nije ništa govorio.Otprilike nakon pola sata koracanje je završilo pokraj mene. Dva su me dečka zgrabila, podigla i povela. Pomisliosam da me vode na ispitivanje, no odveli su me nekamo gdje sam morao jednu ruku pružiti što dalje, tako da sam seo zid naslanjao pod stanovitim kutom. Vrlo sam brzo osjetio u rukama trnce, a potom su mi se ruke umrtvile.Pokušao sam ih blago udarati o zid; prišli su čuvari, ščepali me za ruke i pritisnuli ih ponovno na zid te mi noge jošviše odalečili.Ruke su me počele doista boljeti. Morao sam se odupirati o njih da zadržim napetost tijela i da se ne skljokam.Jebeno, pomislio sam. Boli me, hladno mi je, uskoro ću ogladnjeti. Jedinu mi je utjehu pružala pomisao da je ovozadnja velika stepenica. Prođem li ovo, ušao sam; ako me najure, bit će to moja pogreška. Na koncu konca, ovo jevježba, neće me ubiti; ovo je tek veliki ispit.Zgrabili su me, odveli nekamo i primorali da sjednem prekriženih nogu, uspravnih leđa i s rukama iza glave. Svakiput kad bih povio leđa da se malo opustim, prišli bi mi, ščepali me, pomaknuli i spustili u isti položaj.Ništa se nije čulo; nitko nije rekao ni riječi. Čuo sam samo dva reda koraka koji se kreću, koji me podižu. Kojiput bime stavili uza zid u nov neugodan položaj. Nakon nekoliko sati rekao sam samom sebi da se moram promijeniti.Samo ne gubi glavu, kazao sam zatim, i sve će biti u redu. Uvjeravao sam sama sebe da se ovdje prije svega radi otome da trebamo steći određeno iskustvo. Teško da bi nas izlagali svemu ovome radi puke zajebancije i čisteokrutnosti. Vjerojatno su ovdje osim nas iskustva stjecali i oni koji nas sada ispituju. I njih je trebalo izvježbati.Trebali su steći iskustvo s ljudima koji su bili izloženi pritisku sedmodnevnog bijega, a ne s nekim tko se upravovraća iz kantine i glumi svoju ulogu.Kako su mi kroz glavu protjecali sati, shvatio sam da ovdje ima ljudi koji. po zvucima koji do njih dopiru, vjerujuda je ovo što se zbiva stvarno. Čuo sam dvojicu-trojicu koji su zapali u takvo stanje da su počeli buncati i tražiti daovome bude kraj.- Dosta mi je - čuo sam jednoga koji je vrisnuo; jeka se razlijegala prostorijom. Prepoznao sam mu glas. Bio je tokapetan veze, čovjek četrdesetih godina, koji je od običnog vojnika napredovao do časnika i koji je svim momcima

na tečaju stalno dijelio neke savjete. Sve je vrijeme uza se imao četkicu za zube. - Ne treba vam pasta za zube -rekao je. - Stalno perem zube. Pogledajte ove zube! Dvadeset i pet sam godina u vojsci, sve vrijeme na terenu - azubi dobri. A sve to zato što uza se stalno imam četkicu.- Dosta mi je ovoga! Dosta mi je ovoga! - Vrištao je i derao se.Začuo sam korake većeg broja ljudi koji su mu prišli i odvukli ga. Izgubio se. otpao. Ovo me stvarno odobrovoljilo.Kao prvo, stalno je nešto blebetao. neprekidno nam naguravajući svoje savjete, i, kao drugo, zato što je netkoodstranjen. Bolje sam se osjećao što se i dalje držim.Možda nije imao iste pobude kao dečki koji su prošli Izbor. A ipak, doduše vrlo rijetko, kako su mi rekli, dečki sIzbora otpadnu i u ovoj zadnjoj etapi.

Bilo je to uistinu krajnje zahtjevno - i fizički i psihički. Tako je i trebalo biti: postrojbe kojima je prijetilozarobljavanje vježbale su se za stvarnu eventualnost. Nisu nas, naravno, mogli premlaćivati, lomiti nam kosti iizlagati nas elektrošokovima, ali su nas mogli dovesti do točke da ne znamo hoćemo li moći preživjeti ili ne.Opet su me vratili u isti onaj strašni položaj uza zid. Ovaj put ni onih prvih pola sata nije bilo izdržljivo. Moraosam ostati u tom položaju. Čim bih se spustio, prilazili bi mi i podizali me. Pokušao sam se naceriti i izdržati.Čuo sam neke korake; netko je prošao da neke druge ljude premjesti. Zatim su se koraci vratili i ovaj put sezaustavili. Momci su me dograbili; osjetio sam u njihovu dahu miris kave. Pomislio sam da će me premjestiti u nekidrugi neugodni položaj, no ovaj put odosmo: pažljivo sam stupao bosim nogama, sav se iskrivio kad smo pošlišljunkom. Ušli smo u neku zgradu pa pošli hodnicima. Stigli smo u neku prostoriju, posjeli su me na stolac i ondasam začuo neki glas: - Zažmiri!Skinuli su mi povez. Zirnuo sam u pod. Ljudi su izišli, vrata su se zatvorila.- Otvori oči!Pogledao sam uvis, otvorio oči: dva su momka sjedila za pisaćim stolom. Prostorija je bila malena: bijeli zidovi,prazan pisaći stol, oni i ja.Obojica su prevalila četrdesetu. Jedan je nosio crnu dolčevitku. Bio je sijed i izgledao je vrlo strogo. Samo su megledali s očitim prezirom.- Kako se zoveš?- MekNab.- Punim imenom?- Andrew MekNab.- Koji je tvoj broj?- 24408888.- Čin?- Narednik.- Iz koje si pukovnije?- Na to pitanje ne mogu odgovoriti.- Iz koje si pukovnije?- Na to pitanje ne mogu odgovoriti.- Iz koje si pukovnije? Na to pitanje ne mogu odgovoriti.- Što ti, do vraga, misliš pod tim da ne možeš odgovoriti na to pitanje? - prasnuo je. - Upravo smo te uhvatili.Znamo iz koje si jebene pukovnije. Ali želimo da nam ti to kažeš. Nimalo nam nećeš pomoći, zar ne? Koji je tvojbroj?Sve smo prešli iznova.- Koji ti je čin?- Narednik.- Što si radio kad su te uhvatili?- Na to pitanje ne mogu odgovoriti.- Dobro. Ne odgovoriš li na ovo jebeno pitanje, nadrljao si. Razumiješ me?- Na to pitanje ne mogu odgovoriti.- Što - si - radio - u - onom - kraju?- Na to pitanje ne mogu odgovoriti.- Jesi li u vojsci?- Na to pitanje ne mogu odgovoriti.

- Dobro, mora da si u vojsci kad imaš pukovnijski broj. Koji ti je pukovnijski broj?- 24408888.- Dakle, ipak si u jebenoj vojsci, je li tako?- Na to pitanje ne mogu odgovoriti.- Pazi ovamo, sinko! Ne budeš li odgovarao na pitanja, gadno ćeš najebati. Shvaćaš li?- Na to pitanje ne mogu odgovoriti.- U redu, ovako ćemo. Postupit ćeš ovako: potpisat ćeš ovaj papir za Crveni križ i izjaviti daje s tobom sve u redu.Potom bi mogao dobiti nešto klope. Shvaćaš li?- Na to pitanje ne mogu odgovoriti.Đipnuli su derući se i urlajući: - Ustani! Stani u stav mirno! Što ti, jebem ti, umišljaš da si?Obilazili su me govoreći: - Jesi li tupav, što li? Jesi li, glupane, tup? Postavljam ti pitanja, a ti ne odgovaraš.Razumiješ li?- Na to pitanje ne mogu odgovoriti.Znao sam da sam, dokle god se držim velike četvorke: - ime, broj, čin i datum rođenja - i odgovora "Na to pitanjene mogu odgovoriti", na konju.

Onaj u crnoj dolčevitki okrenuo se svome drugu. - Misliš li da je tup? N...da, mora daje tup ko kurac, pogledaj gasamo! Zašto ne govori s nama? Tup je. Imaš li mater?- Na to pitanje ne mogu odgovoriti.- Kladim se da ne znaš svoju mater, je li tako?- Na to pitanje ne mogu odgovoriti.- Kladim se da ti je mati jebena, smrdljiva kurva, zar ne? Zato i ne znaš svoju mater, zar ne?- Na to pitanje ne mogu odgovoriti.Ništa od ovoga nije me diralo. Zapravo, u usporedbi s onim neugodnim položajima, ovo mi se i sviđalo. Prostorijaje bila topla i mogao sam sjediti. Nisam bio ni u kakvom odvratnom položaju, a i skinuli su mi povez s očiju. Samosam si stalno ponavljao: ne udaljuj se od broja, imena, čina i datuma rođenja pa si na konju.Prelazili su s blagog postupka na oštar postupak, a onda mi dali papir koji bih trebao potpisati.- Žao mi je - kazao sam. - To ne mogu učiniti.- Koji ti je broj?- 24408888.Ispitivanje mora da je potrajalo jedan sat.Napokon su rekli: - Dobro, sjedi onamo i zažmiri!Ponovno su mi povezali oči. Ostao sam sjediti. Čuo sam ih kako nešto črčkaju, ali govorili nisu ništa. Zatim su seotvorila vrata, podigli su me i ponovno odvukli van. Hodajući hodnikom, čuo sam kako se s moje lijeve straneodvija još jedno ispitivanje.- Što ti to, konjino, želiš reći? - derao se netko.Zatim sam opet osjetio upumpavanje zraka i šljunak, pa sam znao da me vraćaju u čekaonicu.Ponovno uza zid, ruku visoko uzdignutih, nogu odmaknutih što dalje.Čuo sam mnogo kretanja. Poput mene. i ostali su očito počeli osjećati učinke neugodnih položaja. Dečki su se sveviše kretali, namještajući ljude u propisane položaje jer su ovi sve teže u njima ostajali.Čuo sam kako ljudi padaju i udaraju o pod.Ciklus ispitivanja i stresnih položaja tekao je otprilike dvadeset četiri sata. Ispitivači su bili izvrsni glumci. Otpočelibi lijepo, prijateljski, a onda bi odjednom prebacili sklopku i navalili s bjesomučnim psovkama.Sjedio sam u stresnom položaju, prekriženih nogu, uspravnih leđa, s rukama iza glave, pokušavajući pronaćiugodniji položaj, ali bez suviše očitog pomicanja. U glavi me bockalo i žeglo, leđa i vrat bili su mi napeti, a svakiput kad bih laktove pomaknuo naprijed da ih malo odmorim, netko bi ih smjesta povukao natrag.Podigli su me i odveli na novo ispitivanje. Pokušao sam podizati noge da se ne vuku po šljunku. Čuo sam kako sedečki naprežu noseći me, i to mi je bilo baš drago.Jedan me dečko držao za glavu, uhvativši me za kosu tako da me prisili da gledam preda se. Odvezali su mi povez,pa sam smjesta zažmirio.Mladi londonski glas je rekao: - Gledaj samo, stari moj, sve je u redu.Bio je riđokos i pun sunčanih pjega, prvi mladić kojega sam vidio. - Oprosti što te gnjavim, stari moj - kazao je. -Hajde da još jednom sve prođemo, ako nemaš ništa protiv. Ovdje se sve više zaplećemo. Daj da sredimo te tvojesitnice. Koji ti je ono broj?

Odgovorio sam.-Ime?Rekao sam mu.- U redu. Fino. A sad, je li to Me ili Mac?Doveo me u mali škripac. Što da kažem?- Na to pitanje ne mogu odgovoriti.

- Ma hajde, stan moj! Samo nastojim obaviti svoj posao. Moramo ovo raščistiti. Dođe li veliko ili malo N?- Na to pitanje ne mogu odgovoriti.- Ma, dobro. U redu; datum rođenja?Rekao sam mu.- Dobro, ne uzrujavaj se više oko razlike u pisanju. To ćemo srediti kasnije. Ali što si zapravo radio? Potpuno samzbunjen - imam tu tolike bilješke i papiriće od ljudi s kojima si razgovarao. Što si radio?Prozreo sam ga - prijatelj, vršnjak.Nisam mogao previdjeti da pred sobom ima pola sendviča sa sirom i šalicu kave.- Možemo li ovo srediti? - upitao je. - Koji ti je broj?

Sjetio sam se jednog časnika Zelenih jakni koji je preuzeo četu A, a koji je nekoć bio operativni časnik u Pukovniji.Kad se vratio u bataljun, počeo je provoditi male vježbe ispitivanja; nešto što je jednom rekao usjeklo mi se upamćenje: "Ako vam se pruži prilika da dođete do hrane, iskoristite je. Tko će vam oduzeti hranu kad je već uvama?"Gledao sam sendvič sa sirom. Teško da bi me mogli kazniti stavljanjem u gori stresni položaj od onih u kojima samveć bio. Mogli su me odvući i malo grublje postupati sa mnom, pa što onda? Barem ću niz grlo zgurati sendvič ikavu.Nisam mogao primijetiti diže li se iz kave para, pa sam znao da je razmjerno topla i da ću je moći progutati. Osimtoga, bila je u metalnoj šalici, a takve se hlade brže. Pomislio sam: ma neka se jebu.Nasrnuo sam i dočepao se hrane i pića. Dečko je ustuknuo. Čuvari su jurnuli, ali nisu uspjeli spriječiti moju gozbu.Povezali su mi oči i čvrsto me držali.I dalje izigravajući moga kompića, mladić me upitao: - Je li ti prijalo?- Na to pitanje ne mogu odgovoriti.Odveli su me na drugo ispitivanje. Slijed mi je bio poznat: digli su me iz neugodnog, stresnog položaja, pa sam sezapravo i veselio ispitivanju; bilo je bolno stajati uza zid ili sjediti na podu. Saslušavala su me ona ista dvojica kao iprvi put.- Ti si blesav - rekli su mi. - Dali smo ti priliku da nam pomogneš, a sad ćeš zbog toga ispaštati. Skini odjeću!Skinuo sam se.- Koji ti je broj?- 24408888.- Dobro. Sada to reci polako.Poslušao sam ga, a onda sam to morao još jednom ponoviti. Na obuci sam naučio kako igrati na ozljede, pričinjatise da sam slomljen i slično. Ponavljanje broja trajalo je, činilo mi se, satima; išlo je zaista sporo. Sjajno, pomisliosam: potratili smo vrijeme, atmosfera je bolja -bolja nego u čekaonici u stresnom položaju - i čuvari me nepremještaju svakih pet minuta.Zatim su mi naredili da poskakujem na nožnim prstima, što je bilo još bolje jer sam se počeo zagrijavati.Rekli su mi: - Dodijao si nam. blesavi idiote!Izišli su, a u prostoriju su ušle dvije žene. Jedna se bližila tridesetoj; nosila je naočale i izgledala ukočeno ipristojno. Ona druga, četrdesetih godina, bila je u hlačama.- Skini gaće!Skinuo sam ih.- Nekako majušan, zar ne? - nasmijala se starija. - Što ćeš s takvim? Jesi li zato tako velik, tvrd, grub vojnik? Dazabašuriš svoje nedostatke? Pa moj je mali prst veći od tog tvoga! Nećeš njime impresionirati puno cura, je li tako?Okrenula se mladoj i rekla: - Bi li tebi ovaj išta koristio?- Koji? Ne vidim baš ništa.Nastojale su pronaći pukotinu u mojem oklopu, ali, što se mene tiče, sve što su govorile bilo je sasvim pristojno. Nakoncu konca, u sobi je bilo strahovito hladno: u ovim uvjetima ni sam Errol Flynn ne bi ispao u svom najboljem

izdanju.Pretpostavljao sam da svatko spoznaje svoju osobnost, svoju snagu, svoje slabosti. U svakom slučaju, ja samspoznavao sebe. Nisam imao nikakvih tegoba s uvredama i psovkama, ali neki su se počeli slamati. Dok sam bio ustresnim položajima, čuo sam ih kako viču: - Ma odjebite! Dosta mije ovog sranja! - Realno, proživjeli smorazmjerno ugodno zarobljavanje, ali u fizičkom pogledu ovo uopće nije bilo ugodno. Čvrsto sam se držao činjenicedaje ovo samo vježba koja će završiti.Odveli su me na novo ispitivanje. Posjeli su me na stolac i skinuli mi povez s očiju. Preda mnom je bila šalica juhe inarednik zadužen za obuku.Rekao je: - Prepoznaješ li me?Ništa nisam odgovorio.- Prepoznaješ li me?Nisam mu rekao ni crne ni bijele. Nisam bio siguran radi li se o nekom triku.- U redu. Upravo te obavješćujem da je sada svršetak vježbe.Prepoznaješ li me? Odgovoriš li "da", u redu; odgovoriš li "ne", sjedit ćemo ovdje sve dok mi ne odgovorišpotvrdno.Na rukavu je imao bijelu vrpcu; sjetio sam se da su nas prije početka vježbe upozorili da će tako biti označen kraj.

- Da, prepoznajem.- Popij juhu!Upriličili su sastanak s ispitivačima.Kad sam ja došao na red, rekli su da sam se čvrsto držao dopuštenih odgovora, što je dobro. Loš mi je, međutim,potez bio što sam nahrupio na kavu i sendvič sa sirom.- Da ovo nije bila vježba, ne bih to učinio - rekao sam. – Znam da u stvarnim okolnostima to ne bi prošlo bezposljedica. Ali ovo je bila vježba, a ja sam bio gladan, pa što?- Kako si se osjećao fizički? Jesi li bio onoliko iznuren kao što si ostavljao dojam?- Ne, igrao sam na fizički izgled.- Koliko si saslušanja prošao?- Šest.Pogrešno. Zanimljivo. Zaboravio sam jedno ispitivanje. A držali su me trideset, a ne četrdeset sati, kako sam mislio.- Kakvi su bili istražitelji? Je li bilo očito čemu teže? Jesi li se zbog toga u bilo kojoj fazi zabrinuo?Odgovorio sam im otvoreno. Neki od tih ljudi bili su pravi gadovi. Svoj su posao obavljali vrlo dobro.Bili su agresivni, bilo je i agresivnih postupaka, ali to smo morali i očekivati. Bilo nam je hladno, pa što onda? Ipsihički i fizički bilo je vrlo naporno, ali smo bar znali da ima kraja. Bilo bi gadno da je bilo stvarno ili da jepredugo trajalo.Svladana je i zapreka. Bili smo ushićeni. Tjedan dana proveli smo na terenu i brade su nas posve obrasle. Svima suse kose, prepune grančica i slame, slijepile. Izbečili smo krvave, natečene oči. Smrdjeli smo. Čitav nas se logorklonio.Istuširao sam se te krenuo prema kuhinji i velikom divnom pladnju s narescima i pomfritom. Neki su se dečki većvratili, neki će prispjeti za dvadeset četiri sata. Razglabale su se priče, uključujući i one dvije s nesretnimzavršetkom. Jedan je momak u stresnom položaju osjetio da mu klizi povez s očiju. Znao je da mu prijeti mogućnostda ga odjebu, i to zbog toga što bi mogli zaključiti daje sam namjerno svukao povez, pa je zato podigao ruku.Ništa se nije dogodilo. Ustao je i napola se okrenuo, a povez mu je tada već bio spuznuo. Eliminirali su ga na licumjesta. Obrazloženje je glasilo da je svukao povez i tako prekršio pravila. A zajebali su oni, i to nije bilo pošteno.No, s druge strane, nitko nije ni rekao da će biti lako.Te su noći dečki s Izbora u puhu razmijenili primjedbe. 0 drugim članovima ekipe vladalo je jednodušno mišljenje isvi su dečki jedva čekali da se ekipa rasprši i da ih se otarase.Dave, jedan od padobranaca, rekao je: - Došao sam do neke seljačke kuće, promatrao je, zagledao sa svih strana.Sve mi se činilo u redu, pa sam prišao pod prozor da osluhnem. Imali su uključen televizor i sve je zvučilo kakotreba; potom sam začuo živahan razgovor. Pridigao sam se i virnuo kroz zastore: čitav naš nastavnički tim sjedio jeu sobi. Rekao sam samom sebi: "Mislim da ćemo ovu kuću preskočiti."Dali su nam dug slobodan vikend. U ponedjeljak ujutro nastavit ćemo s tečajem usavršavanja. Dosad su našinastavnici dobili manje-više sve što su trebali. Počeli smo uspostavljati međusobne veze, razgovarati općenito oeskadronima i drugim stvarima. Još su se malko otvorili, ali smo i dalje morali sve zvati "osobljem", izuzevnarednika zaduženog za nastavu, kojeg smo oslovljavali s "gospodine". Još nismo bili primljeni.

Postojao je jedan pub u kojem su nedjeljom iznosili pladnjeve s kobasicama i s francuskim pecivom, pa smo Džordži ja ondje popili nekoliko litara guinnessa i dobro se nalili. Zatim smo hodali ulicom, smrtno se dosađujući. Odlučilismo poći u posjet jednom bivšem pripadniku Zelenih jakni koji je bio u eskadronu D. Njegova je žena nekoć radilakod Bulmersa, distributera piva Red Stripe, pa smo u četvero prosjedili kod njih čitavo popodne, brbljajući i polakose opijajući.Nakon nekoliko sati obznanio sam da idem na zahod. Popeo sam se na vrh stuba i osjetio zlokobni poriv u trbušnojšupljini. Jurnuo sam LI zahod, a bljuvotine su se poput projektila razletjele po zidovima i po podu.Uspaničio sam se. Očistio sam za sobom koliko sam znao i umio, a onda sletio niza stube u sobu.- E pa - nasmiješio sam se - moram ići.Ujutro sam bio sav smlavljen. Otišao sam u eskadron D da čujem kako je prošlo.

- Jebi ga! - rekao je kolega. - Popizdila je.Znao sam da sam do grla u dreku. Odjurio sam i kupio kitu cvijeća i kutiju čokoladnih bombona. Obilazio sam okozgrade, sve u nadi daje neće biti kod kuće. Pokucao sam na vrata. Nije bilo nikoga.Ostavio sam darove na prag i iz džepa izvukao Jcarticu."Strašno mije žao zbog mog užasnog ponašanja i svih neugodnosti koje sam Vam priredio", napisao sam. "Nadamse da ćete mi jednoga dana oprostiti, a ja svečano obećajem da se ovako nešto nikad više neće dogoditi." Zatim sampotpisao pisamce: "Uz najljepše pozdrave, Džordž."

Nazvao sam Debbie i rekao joj: - Upao sam! Mislim da sam prošao.Bilo joj je istinski drago, meni također. No tužno je pritom bilo to što sam bio toliko zaokupljen onim što ja radimda ni na tren nisam zastao da promislim kako je njoj. Zabila se u Njemačku, u neizvjesnosti hoću li ja uspjeti a jošviše što nam donosi budućnost; mjesecima me nije vidjela, a ja sam joj samo telefonirao i javljao kako sam sjajan.Bio sam silno sebičan; od mene je primala dva pisma mjesečno i možda jedan telefonski poziv tjedno, a nikad - bašnikad - nisam upitao: "Kako si?" Možda je nisam pitao zato što nisam želio čuti odgovor.Svrha tečaja usavršavanja bila je da nas uvede u vještine koje će nam trebati kad jednom dospijemo u svojeeskadrone.Uvod je trebala biti protuteroristička ekipa. Sjedili smo u učionici, prvoga dana u civilu. Bilo mi je prvi put davojnički posao obavljam u civilu i osjećao sam se pomalo neobično. Ovaj dio obuke, rečeno nam je, neće provoditiljudi iz programa; obučavat će nas pripadnici PRR-a, odsjeka za proturevolucionarno ratovanje.Ušao je momak po imenu Ted, kojega sam poznavao iz Zelenih jakni. Znali smo ga i pod nadimkom Donji Ted, jerje uvijek gubio u igri nadgornjavanja. Sada je bio u PRR-u. Ted je bio visok, pristupačan Londončanin s kosompoput slame. Što god on s njom učinio, uvijek je izgledao poput ptičjeg gnijezda u oluji.

- Danas ćemo naučiti sve o 9 mm - kazao je. - Što god neznate, slobodno pitajte i striček Ted će vam objasniti.Današnji ćemo dan provesti ovdje, a ostatak tjedna na strelištima. Možda padne i poneka oklada, ako se slažete.Pištolj browning 9 mm u Pukovniji je na visokoj cijeni, dok ga u drugim postrojbama često omalovažavaju, objasnioje Ted. To je vrlo djelotvorno i moćno oružje, lako ga je sakriti, a ipak pogađa na iznenađujuće velikim daljinama.U Pukovniji ga upotrebljavaju u zaštiti vrlo važnih osoba te u protuterorističkim i tajnim akcijama. U protuterori-stičkim ekipama svi kao svoje drugo oružje nose taj pištolj.Morali smo svladati i najsitnije podatke o browningu - kao i sklapanje i rasklapanje oružja, sve tehničke pojedinostio tome što se događa ako je igla isturpijana na određen način, što pak ako se udarni mehanizam malo preinači.Naučili smo kako se oružje propisno drži te kako se zauzima propisan stav za pucanje. Metoda koju njegujePukovnija potpuno se razlikuje od one u vojsci. Temelji se na borbenom iskustvu, koje vojska u uporabi pištoljagotovo i nema; u svojoj sam dotadašnjoj karijeri pucao jednom ili dvaput. Ted nas je naučio kako se izvlači pištoljiz različitih vrsta futrola, kako ga izvući krišom iz jakne, čak i to kako i kakvu vrstu jakne nositi.Iz različitih smo streljačkih stavova vježbali sve dotle dok metu nismo mogli pogoditi s oba otvorena oka naudaljenosti od 35 metara -a zatim i na 50, i to probijajući se kroz svjetinu. Vježbali smo svakog jutra od 7,30 pa domraka. Jutrom bismo nas osmorica uzeli čuture s čajem, natrpali klopu i odjurili na strelište i ondje se sasvim lijepozezali s pištoljima.Mislio sam da ću, kao pješadijski narednik, znati mnogo, no otkrio sam da ovdje vladaju neka, za mene posve nova,pravila. Procijenio sam da sam negdje pri samom dnu nečega što će se pokazati vrlo strmom krivuljom učenja.- Kad se vratite u vojarnu - rekao je instruktor - uvježbavajteizvlačenje oružja pred ogledalom. Bez brige, nitko vam se neće smijati - svi mi to radimo.

Sat poslije večere vježbali smo pred zrcalima u zahodu. Konačno je naišao Ted s hordom dečki i rekao: - Što vi to,mamlazi, do vraga radite?Smeteno smo gledali u imaginarne pištolje u svojim rukama, dok su nam se momci nemilosrdno sprdali.Zadnjeg dana obuke Ted je kazao: - Dobro, a sad da se malo zabavimo!Pokupio je sve mete pa jednu od njih označio kružićem veličine novčića od 10 penija, drugu kružićem veličine čepaod Coca Cole, a treću još većim krugom. Morali smo pucati unutar različitih zadanih vremena: tri metka u kružićod 10 penija u roku od pet sekundi s udaljenosti od pet metara, a onda se povući na udaljenost od devet metara,zatim i više. Svaki od nas uložio je pet funti, a pobjednik je odnosio sve.Potom je uslijedila obuka rušenja s osnovnim punjenjima, vidjeli smo još ponešto od opreme eskadrona te prošliosnove vezističke obuke na eskadronskim radiouređajima.- Gdje god u svijetu djelovali, javljat ćete se izravno ovamo u Hereford - rekao je nastavnik. - Morat ćete štoštasvladati iz teorije antena. Nije ovo kao u filmovima, gdje dobiješ radio veličine kutije za cigarete s malom antenomi odmah počneš odašiljati signale u Katman-du. To se nipošto ne radi tako. Ovisno o frekvencijama i o dobi dana,morate proračunati veličinu antene.

Proveli su nas kroz sve moguće odjele, od nastavnog centra do društvenih prostorija Pukovnije; jedine koje nismovidjeli bili su "sivi", skriveni, za koje nam je rečeno da ćemo ih upoznati kasnije.Nakon tri tjedna kucnuo je čas odlaska u Brize Norton na padobransku obuku. Bila je to jedna od onih stvari koje semoraju obaviti, ali koje me baš nisu ushićivale; silno sam želio poći ravno u eskadron. Jedino me tješila pomisao daupasti neću samo u slučaju da slomim vrat -ili napravim neku spačku.Otkrio sam u koji ću eskadron ući. Da sam poželio neki određeni eskadron i da sam za to imao dobar razlog, moždabih u nj i upao. Ako si, na primjer, želio u eskadron G, a ako si bio gardist, sasvim bi sigurno onamo i dospio. Udrugim slučajevima sve je ovisilo o potrebama za ljudstvom. Želio sam ući u eskadron D. jer je u njemu bio Jeff, a izato što su oni trenutačno bili protuteroristička ekipa s bazom u Here-fordu. Odnosi s Debbie nisu bili baš sjajni.Sada sam nešto pažljivije čitao njezina pisma iz Njemačke pa sam znao da je vrlo neraspoložena. Odgovarajući joj,stalno sam je uvjeravao da ću se, čim me prime, pobrinuti za nekakav stan. Međutim, nije mi bio suđen eskadron D.Četvoricu nas odredili su za eskadron B, premda nam zasad nisu dali ni blizu.Dečki koji su već prošli padobransku obuku sad su dobili svoje značke i otišli u svoje eskadrone. Mi ostali otišli smou Brize Norton, pod okrilje RAF-a i izvan ustrojstva Pukovnije. Bilo nam je kao da smo na praznicima - ali onimakoji su se malo previše odužili.Mjesec dana tesali smo kojekakve postupke, za koje smo kasnije ustanovili da su čisto sranje - ali RAF je moraoobučiti stotine ljudi godišnje, pa su stoga sve sabili zajedno i dalje je sve teklo kao na vrpci. Brize Norton je biokobasičarski pogon.Zgodno je bilo to što je RAF oduvijek težio tome da ima najbolje uvjete za odmor i opuštanje. Ovdje se NAAFI4disko zvao Starlight Club. Svake večeri u nj su dolazili mladi padobranci iz našeg tečaja. Svi su bili kratko ošišani iu trapericama brutus. pustinjskim cipelama i kestenjastim bluzama od trenirki, bezosjećajni. Dvojica su se jednenoći podnapila pa zaplesala zajedno. Sljedećeg jutra, na smotri, svi su bili u kacigama i spremni za pokret. Njihovkaplar stao je pred stroj i rekao: -Hej, Smith i Brown, istupite! Smith, jesi li sinoć plesao?- Da, kaplare.- S kim?- S njim, kaplare.- A ti, Brown, ti si sinoć također plesao. S kim?- S njim, kaplare.Kaplar je otišao u baraku i vratio se s daskom za glačanje pod pazuhom. Dok su dva mlada padobranca stajala ustavu "pozor", udarao ih je ritmički po glavi: - Mi - zra - ko - plov - ci - ne - ple - še -mo - za - jed - no.- Da, kaplare.Zatim su otišli. Svi ostali novaci valjali su se od smijeha. Bilo je smiješno: ovi ovdje očito su se prema svojimnovacima odnosili isto kao i oni moji u Vinčesteru.Dobili smo svoja padobranska krilca i vratili se u Hereford po svoje značke.Trgovačko-ugostiteljsko poduzeće koje opslužuje vojsku.Pojavili smo se u svojoj uobičajenoj pukovnijskoj opremi i motali se oko Kremlja (zgrade stožera). Imao samfantastičan osjećaj da sam ostvario pothvat. Kao da je svima bilo drago što smo uspjeli; vjerojatno u cijelojPukovniji nije bilo čovjeka koji se nije sjećao kako mu je bilo kad je primao značku.Pukovnijski čovjek zadužen za obuku došao je među nas, stisnuo nam ruku i rekao: - Dobro obavljen posao,

čestitam. Sada, za minutu, otići ćete unutra, pukovniku. On će vam predati značke, a zatim ćete poći u svojeeskadrone. Samo jedan savjet: kad dođete u svoj eska-dron, promatrajte nekoga za koga prosudite da je pravipukovnijski vojnik i oponašajte ga. Neka vam on bude primjer, učite od njega. Nemojte početi umišljati da vivladate svijetom, jer to ne stoji. Samo lijepo šutite, gledajte i slušajte!Zapovjednik je pred sobom imao hrpu beretki boje pijeska pa je svakom od nas hitnuo po jednu. Nije bilo nikakvihformalnosti, nikakva rukovanja. Zatim je rekao: - Upamtite jedno: teže je zadržati nego steći. Eto, toliko, punosreće.Vojska je davala groznu beretku zvanu kangoule. U vojsci u vezi s takvim stvarima postoji posve određena moda:prema kapi uvijek možeš odrediti osobu. Svi smo svoje kape zamijenili mnogo otmjenijom be-retkom victor.I to je bilo to. Džordž i ja odmarširali smo u ured eskadrona B, gotovo šest mjeseci od onoga dana kada smosvladali Ples po Fanu. Prvi momak kojega smo sreli bio je Danny, pisar - mršav, ćosav, izgledomšesnaestogodišnjak. A bio je zapravo zašao u dvadesete. Kako su nam rekli, bio je osoba koja je doista znala što sezbiva. Eskadron je bio razasut posvuda, istodobno obavljajući desetak raznih poslova; jedna je klapa bila ovdje,druga ondje, a jedini kod kojega se očitovala neka stalnost bio je pisar, koji je uvijek bio tu kao nekakav stožernielement. Ako nam što zatreba ili želimo li doznati što se zbiva, Danny, pisar, jest čovjek kojemu se valja obratiti.- Drago mi je što smo se upoznali - rekao je. - Trenutačno nema nikoga, ali dvojica-trojica glavinjaju tu negdje.Otiđite sjesti u Spomen-sobu pa ćemo sve lijepo srediti.Džordž i ja toga smo dana puno vremena proveli u dokolici. Nigdje se nismo mogli uklopiti, čitav se eskadron bioraspršio i svatko se bavio svojim poslom. Osjećali smo se prilično bespomoćno, stršeći onako poput bolnih palčevau svojim odorama. Ono malo dečki koji su se motali okolo bili su u trenirkama ili trapericama.Zidove Spomen-sobe pokrivale su plakete, fotografije, kalaš-njikovi od slavnih dana Bornea pa do danas -kojekakve trice i kučine koje su ljudi dovukli ovamo sa svih strana svijeta. Bila je to povijest eskadrona ispisanadrangulijama.Ušli su neki dečki i kazali: - Vi ste upravo primljeni? Zovem se Chas, drago mi je. Idete na put?Činilo se da im je doista drago što smo upali. Nisu se prema nama odnosili kao prema fazanima, što bi nam sedogodilo u nekim drugim postrojbama. Znali su što smo učinili da dopremo dovde.- Ne znam - rekao sam. - Hoćemo li ići na put?Danny je rekao da zasad o tome nema pojma. Donekle bi mi bilo drago da ne idemo. Sada sam ostvario sve što samželio, ali mi je bilo silno stalo da i s Debbie sredim stvari. Naši telefonski razgovori i dalje su bili pomalo napeti.Izvana sve je izgledalo dobro, ali ispod površine... nisam bio siguran kako se osjeća. Kao daje shvaćala koliko mi jebilo važno ući u Pukovniju, no znao sam da joj je već dopililo da uvijek bude u drugom planu: kad stigne izNjemačke, želio sam da stan bude spreman. U međuvremenu nisam znao kako će primiti vijest da na nekolikomjeseci odlazim sa svojim eskadronom.Odskitali smo se do skladišta, predali svu opremu iz nastavnog centra i zadužili eskadronsku. Na žalost, sve štosmo dobili bilo je novo novcato. Izgledali smo kao da smo upravo izišli iz nekog kataloga.- Navratite sutra - rekao je Dannv - pa ćemo vidjeti što ćemo.Bilo je to u deset ujutro.- A što ćemo dotle? - upitao sam.- Ništa. Ako hoćete, otiđite u grad.Ovo je bilo toliko drukčije od bataljuna, gdje bismo morali ostati, pa makar i ne bilo nekog posla.Kad smo se sutradan ujutro vratili, rekli su nam: - Malaja, četvrtak.Spakirali smo svu novu opremu i zadužili sjajne nove prašumske cipele. Neće biti vremena da ih razgazimo. Učetvrtak smo se ukrcali u avion. Još nisam bio sredio stan za Debbie; nadao sam se samo da će sesve srediti za moje odsutnosti.Neki su se dečki već stanovito vrijeme nalazili u prašumi kad smo se pojavili u baznom logoru, udaljenom dva satavožnje od Kuala Lumpura.Dobili smo dodatnu opremu i idućeg su nas jutra helikopterom prebacili da im se pridružimo - četiri nova tipa sopremom koja sva blista i škripuće. Osjećao sam se poput redovnice u javnoj kući: nisam znao ni spiku ni bilo kogaod onih koji je upotrebljavaju. Nitko nije nosio činove, svi su se međusobno oslovljavali imenom; ni po čemu se nijemoglo razaznati tko je tko. Najbolje će biti, pomislio sam, da se držim instruktorova savjeta. Zavezao sam gubicu islušao.Eskadronski razmještaj u džungli uvelike je nalikovao onome prilikom Izbora. Postojao je eskadronski stožernielement i oko njega razmještena vojska. Ljudi su si u upravnom središtu uredili dom; posvuda su načičkali krevetena motkama; iz nekih su izbile mladice. Od meta su improvizirali sprave za tjelovježbu, a od sanduka stolove i

stolce. Tu i tamo iznad postelja podigli su dvije-tri pelerine, koje su pridonosile izgledu svojevrsne komune.Svi koje smo vidjeli obrasli su u brade i duge masne kose. Neki su momci ležali na ležajima i čitali knjige, drugi suse motali okolo u kratkim hlačama ili čučali oko kemijskih grijalica i pripremali piće. Ali, ma što radio, svaki jemladić imao na sebi osobnu opremu, golock i oružje.Pristupio nam je bolničar i rekao: - Većina ljudi je trenutačno vani. Kad se vrate, sve će se srediti. Da popijetenešto?Dok smo pijuckali čaj, naišao je zapovjednik eskadrona sa svom svojom svitom.- Drago mije što vas vidim. Toliko. Dakle, za svaku četu trebamo po jednog momka. - Pogledao je redom svakogaod nas pa rekao: - Ti mi izgledaš kao vozač...Džordž je bio penjač pa je kazao: - Volio bih bit-i u Brdskoj četi.- U redu, možeš k njima. Ti otiđi u transport, a ti mi se činiš pogodnim za padobranca.Ovaj zadnji na kojeg je pokazivao bio sam ja. Tako sam dospio u Zračnodesantnu četu. - Pričekajte ovdje - dodao je- i netko će doći po vas.Dečki iz raznih četa došli su pokupiti svoje nove drugove. Glavešina se sa svojom pratnjom udaljio. Sjedio samsam, razgledajući pomalo logor, promatrajući veziste i bolničare kako rade svoj posao na improviziranim stolovimaispod pelerina. Ljudi su nailazili i govorili: -Sve u redu? Kako je? U koju ćeš postrojbu?- Zračnodesantnu.- Prokletstvo, bit će veselo - vražji sladoledari! Ponio si, nadam se, naočale za sunce?Nisam imao vremena upitati što im to znači. Pojavio se neki tip, visok gotovo dva metra, širok metar i pol, odlučnakoraka. Ruke su mu bile tolike daje njegov Ml6 izgledao poput igračke.- Ti si Andv? Ja sam Mrvica, Sedma četa. Sredit ćemo neke sitnice, a onda se vratiti u jedinicu.Bio sam sav mirisan, na sebi sam imao nove cipele i osjećao sam se kao prvoga dana ulaska u veliku školu. Krenulismo. Zirkao sam okolo ne bih li našao kakvu lokvu da zablatim cipele.Hodajući uzbrdo, Mrvica je rekao: - Iz kojeg bataljuna dolaziš?- Drugog.- Sjajno. I ja sam iz 2. padobranskog.- Ne, iz 2. KZJ. Ja sam iz Zelenih jakni.Mrvica je stao na mjestu, okrenuo se i kazao: - Pa što onda, jebem mu, radiš ovdje?- Ne znam. Rekli su mi samo da dođem.- Mamlazi blesavi, nikoga nismo dobili osamnaest mjeseci, a onda nam šalju tebe.U životu se nisam osjećao tako idiotski.Došli smo u tabor postrojbe - bio je to mali obronak krcat krevetima na motkama. U sredini je gorjela velika vatra.Svih osam pripadnika 7. čete sjedilo je oko ognja i zajednički blagovalo i pijuckalo.Kad smo im pristupili, Mrvica je rekao: - Dodijelili su nam ovog ovdje. Zove se Andy MekNab. Iz Zelenih je jakni.Koji će nam on kurac?Krenuo je prema momku koji se zvao Colin. za kojega sam pretpostavio da je od prisutnih najviši po činu.Colin je bio visok otprilike metar sedamdeset pet. Govorio je vrlo mirno, ali je Mrvici odgovarao krajnje grubo. Pogovoru bi se reklo da je iz Yorkshirea.- I ja sam padobranac - rekao je tresući mi ruku.Bože, ima li ikoga u 7. četi tko nije iz Padobranske pukovnije? Predstavili su se.- Nosh.- Frank.- Eddie.- Mat.- Steve.-Al.- Smjesti se onamo - rekao je Colin - i sklepaj si krevet!Otišao sam do ruba krčevine, spustio naprtnjaču i latio stgolocka.Jedva da sam u životu napravio jedan kostur od motki, a sadasu me svi koji su sjedili i pijuckali mogli odmjeravati i zajebavati. Brunei kao da je bio negdje u dalekoj prošlostidok sam udarao po drveću pokušavajući odsjeći grane željene dužine. Svaki put kada bih podigao jednu, druga bipala. Bogzna što su oni morali misliti. Želio sam ostaviti dobar dojam, mlatarao sam kao bijesan, a moga je krevetaod motki bilo na sve strane. Oni su pak samo sjedili, čavrljali i pušili, promatrali me i češali se po glavi.Konačno, u sam mračak, sve sam sredio. Nisu zauzeli borbeni položaj. Pomislio sam: što je sad ovo? Nisam htio

remetiti njihovu sjedjeljku, pa sam nekoliko puta napadno zijevnuo i protegnuo se, a onda legao. Dečki su,međutim, svu noć pili, pomišljajući, vjerojatno, da sam ja neka prava nedruštvena guzica.Ujutro sam nešto popio i pojeo te se odšetao do Mrvice i upitao ga: - Što sada?- Spremi se i krenut ćemo, valjda.- Kad krećemo?- O tome se ti ne brini.Colin me uzeo u svoju ophodnju. Činilo se da zna što treba raditi, pa sam se prilijepio za njega. Bio je onaj kojegsam si uzeo za uzor.Hodali smo prašumskim puteijcima, gotovo kao i prilikom Izbora. Patrolirali smo po dvojica, pa četvorica,uvježbavajući postupke u slučaju borbenog kontakta,Komunistička pobuna u Malaji otpočela je 1948.. a 1 200 gerilaca pod vodstvom Chin Penga i dalje je opstajalo uplaninama na malajsko-tajlandskoj granici. Bio je to jedan od najduljih ratova u Aziji, ali razmjerno nevažan; ipak,stotine su ljudi pobijene za protukineskih ustanaka u Kuala Lumpuru 1969. godine.Novozelanđani su stacionirali jedan bataljun u Singapuru. Operirali su u Malaji, ali zbog nekih političkih razloganisu mogli uputiti bataljun na sjever. Ondje smo mi demonstrirali svoju prisutnost.Colin i ja smo za patroliranja spazili metu. Dobro sam se sjećao što mi je činiti: ispalio sam nekoliko metaka,okrenuo se i potrčao natrag. Colin je, međutim - što mi je bilo posve neobjašnjivo - ispucao čitav magazin, ubaciopotom drugi te nastavio napredovati.Okrenuo se i doviknuo: - Koja su ti to sranja?- Učili su nas da postupamo ovako.- Uh, koje li pizdarije!Otkrio sam da svaki eskadron ima svoje vlastite regule, a i svaka četa. Ostatak dana Colin me natjeravao postrelištu sve dok nisam uništavao mete jednako dobro kao i najbolji među njima. Kad smo te noći završili, osjećaosam se vrlo ugodno. Otkrio sam svoju manu, ali sam napravio ono što se od mene očekivalo - učio sam. Osjetio samda su me malo prihvatili.Te smo noći sjedili uz piće; okusio sam svoj prvi "voćni koktel", jedinstveni uvarak eskadrona B, napravljen odruma i kuhanih bombona. Pojma nisam imao o komu ili o čemu tko priča. Uz tolike različite terminologije i osobe,o kojima nisam imao blage veze, morao sam tražiti pomoć prevodioca.Skopčao sam da Colin pregrađuje kuću. Žalio se na cijene greda: - Četrdeset i pet funti za tonu je guljenje kupca.Ako odeš Petralisu, dobit ćeš ih za 43 funte. - Sjedio sam i slušao te za nekoliko dana složio neku svoju sliku o svimovim tipovima.Nosh je bio sportski građen, ali je očito vrlo rijetko trenirao ili trčao. Privlačilo ga je sve što je bilo u vezi sa zrakomi imao je više od tisuću registriranih padobranskih skokova. Zapanjio me svojom nevjerojatnom inteligencijom:sjedio bi, kopao nos, prdio i podrigivao, ali i upadao u razgovor komentarima koji su zvučili poput ulomaka izEconomista.Riđokosi Frank Collins bio je moje visine i težine, a dolazio je odnekud sa sjevera. Govorio je razmjerno mirno i.kako bi se reklo, više otvoreno nego uvredljivo iskreno. Izgleda da se upravo počeo ponovno okretati kršćanstvu.Svi su ga zbog toga zezali. Među momcima je kolao primjerak Svete Biblije, svetoga Grala i dečki su ga pohlepnočitali da dođu do municije kojom će Franka stjerati u škripac. Imali su i primjerak Biblije kao i konkordanciju.Prizor je bio čudesan: ovi grubi, prijeki ljudi usred džungle slušaju ulomke iz Svetoga pisma i provjeravaju ih.Ala Slatera znao sam otprije. Bio je to onaj kaplar koji je regrutima zagorčavao život 1983. godine u BBC-ovojseriji Padobranci. Visok otprilike metar osamdeset vitak, izgledao je poput časnika. I sad sam ga pamtio kako urlana novake: - Upasti u oči, to je ono što je sigurno najnepoželjnije.Alova specijalna sjedalica bila je velika vreća s rižom. Samo dan prije no što sam prispio bili su im dostavilinamirnice. Al je bio zatražio veliki paket riže, imajući na umu vrećicu od kile ili kile i pol. Na opće čuđenje, stiglaje vreća od dvadeset i pet kila. Alu je smjesta poslužila kao sjedalica. Sjedio bi na njoj, zagrabio s vremena navrijeme malo riže i bacao je u lonac. Sljedećih nekoliko tjedana jeli smo puding od riže, dinstanu rižu, rižu s lukom,rižu sa suhim mesom, rižu s ribom, a Alova se stražnjica samo spuštala i spuštala.Nosh je jednoga dana, pijući čaj, rekao: - Trebali bismo napraviti sunčalište 7. čete, mjesto na kojem ćemo moćinositi naočale. Moramo misliti na svoj ugled.Pitao sam se o čemu on to, zaboga, govori.Kad smo se nekoliko dana kasnije besposleno motali baznim logorom, pomalo kuhajući i brbljajući, Nosh jezaključio da je kucnuo čas. S pljugom u ustima i golockom u ruci obilazio je golemo drvo na rubu naše krčevine.Ništa nije govorio, no odjednom smo začuli zvun, zvun, zvun.

Colin mu je pristupio: - Što ti to, Nosh, do vraga radiš?- Sunčalište - rekao je Nosh. posegnuvši rukom niz hlače i češući se. - Ako dobro zasiječem, stablo će pasti premarijeci.- Jesi li siguran?- Vjeruj mi!Padne li na drugu stranu, drvo će se survati točno na područje naših nastambi. Čitavog smo dana slušali zvun,zvun, zvun. Konačno se buka preinačila u zvun, zvun, krrck. Drvo je prostenjalo.Nosh je prišao Matu i rekao: - Mislim da će biti bolje da se makneš, stari moj. Moglo bi udariti na tebe. Nisam bašpreviše siguran, ali mislim da sam se ovdje možda malo zajebao.Ljudi su jurili okolo s oružjem i osobnom opremom, no nitko nije mogao pouzdano znati kamo valja bježati. Nakraju smo stali i promatrali.Uz silno krckanje i oštru škripu, drvo se napokon srušilo, tek nekoliko centimetara od Matove bashe.- Evo vam ga - kazao je Nosh. - Prava profesionalna izvedba.I bila je. Velika zraka sunčana svjetla odjednom je sinula kroz krošnje i 7. četa je izvukla svoje sunčane naočale.U vojsci hrana ima vrlo važnu ulogu u svačijem životu - ne toliko zbog svoje kalorične vrijednosti i činjenice danjome čuvaš toplinu, koliko zbog toga što je to jedino područje na kojem ćeš ostvariti raznolikost, radeći pritomnešto isključivo za sebe.Mnogo smo razgovarali o tome što ćemo kuhati i kako te o različitim vrstama senfova i mirodija koje ćemoupotrijebiti. Bio je to otklon od svakidašnje jednoličnosti. Neki bi otišli i uhvatili ribu kako bi poboljšali obrok;drugi pak postavili zamku te gledali što su uhvatili, da bi onda od lovine napravili paprikaš.Al Slater se jednoga jutra prao na rijeci. Začuli smo dva kratka rafala s rijeke te pojurili da vidimo što se zbiva.Našli smo Ala sa zmijur-dom, sada već pokojnom. Pojeli smo je iste večeri. Okus joj je bio grozan, ali se, uz pomoćmariniranja u tabascu, popravio.Mrvica i Eddie stekli su prijatelja kojega nisu htjeli pojesti. Zvao se Stan, a bio je škorpion. Živio je u rupi ispodMrvičine postelje i čini se da je volio konzervirano meso kojim smo ga hranili.Jednoga smo dana sjedili na zemlji usred neke nigdine. Kiša nas je zalijevala. Bio sam mokar do kože; potočićikišnice tekli su kroz moju čupavu kosu i kapali s brade. Napravio sam nekakav mali zaklon da mi sve ono što mi seslijeva niz nos ne poremeti pripremanje pića.Kad sam se osovio, nastojeći popraviti opremu o pojasu, osjetio sam kako mi je nešto kliznulo niz nogu. Nisamtome pridavao važnost; u prašumi se uvijek kojekakve životinjice nastoje sprijateljiti s čovjekom.No potom sam osjetio nešto toplo i mokro oko muda, pa sam pomislio: no dobro, da pogledamo i vidimo što sedogađa. Spustio sam hlače i gaće te ustanovio da sam svuda oko prepona krvav. Jebi ga! Bilo je to kapilarnokrvarenje, pojačano time što mi je koža bila sva mokra od kiše i znoja.Gadno sam se usplahirio, nastojeći razabrati što se zbiva, pa sam smjesta svukao hlače. Uz cipele sam našaonajdeblju, najzadovoljniju pijavicu, debelu poput moga palca. Nekako se uvukla u odjeću, prilijepila na moj kurac iisisavala ga sve dok nije otpala. Kad pijavica ugrize, izluči neku antikoagulativnu i anestetičku tvar, tako da stalnokrvariš i pritom ne osjećaš baš ništa. Smjesta sam u mašti vidio i druge pijavice kako puze po mojem ponosu iradosti, pa je jedan od dečki morao hitro virnuti da se uvjeri kako je sve na svome mjestu i u redu.Pijavica je, onako punašna, također bila vrlo ponosna. Držao sam je uza se dobrih deset minuta, dok nisam odlučiošto ću s njom. Na kraju sam je pošpricao sredstvom protiv komaraca, što ju je zaista oneraspoložilo. Zatim jeuginula, pokoj joj duši.Trebalo je vremena i vremena da krvarenje prestane. Od ugriza mi je nastao ožiljak poput opekotine od cigarete,koji će mi ostati do kraja života. Bio je to pravi šok, a dečki su bili doista skrbni. A onda su me čitav sljedeći tjedanpodsjećali na to da je pijavica bila znatno veća od zalogajčića što ga je papala za večeru.S nama je bio jedan Amerikanac kojega smo zvali Dan Dan Mo-torka. Poslao nam gaje Delta Force, američkiekvivalent Pukovnije. Dan je bio čovjek tridesetih godina, macho do srži. Danov se problem sastojao u tome što jestalno hodao okolo nastojeći impresionirati sve i svakoga, kad za to nije bilo baš nikakve potrebe. Nosio bi motornupilu -motorku - i svima nudio da će posjeći čitavu šumu kako bi ljudi mogli graditi što im se svidi.Mreže za spavanje i postelje od motki Dana nisu zanimale. -Prašumsko je tlo sasvim ugodno - lijeno je govorio.U roku od tjedan dana bio je u groznom stanju. Nije se htio poslužiti pelerinom, nego je sebi podigao nekakavindijanski šator od granja i lišća. Usred noći kriknuo bi i proderao se "Prokletstvo!" kad bi ga štogod ugrizlo.Bio je sav kvrgav i čvorugast, ali nije bilo te sile koja bi ga primorala da odustane.Jedan od eskadronskih glavešina jednoga je dana naišao i rekao: - Gledaj, tu je pelerina!- Ne, ne treba mi.

Jednoga je dana jedan momak čučao i kuhao čaj. Slučajno je pogledao uvis, u Danovo sklonište. Danje ipak, nakoncu konca, upotrijebio pelerinu, ali ju je maskirao lišćem kako ne bi izgubio obraz. Ukeba-li smo te, Delta!Dan je na više načina živio u nekom svom vlastitom malom svijetu. Jednoga je dana Mrvica, koji se dobro razumiou miniranje, pripremio stvarcu koja se zove zasjeda tipa A. To je vrsta eksplozivne klopke koju će aktivirati svakaophodnja koja u nju stupi. Dan je od svoje posu-dice za sapun napravio malu protupješadijsku minu. Želio je dajeMrvica iskuša. Ova zasjeda tipa A sastojala se od osamnaestak kila plastičnog eksploziva plus pet-šest granata za81-milimetarski minobacač, pješačkih mina i improviziranih minskih naprava. Bila je to silna gomila eksploziva, aDan je navaljivao da se primetne i njegova kutija za sapun. Eksplozija je raznijela gornji dio obronka, poravnavšidvadesetak četvornih metara terena, tako da je zemljište nalikovalo na uzletište.Dan je pristupio Mrvici: - Dakle, kako je djelovala posuda za sapun?Mrvica je rekao: - Jesi li ikad gledao kako miš siluje slonicu?

Završili smo putovanje i dobili šest slobodnih dana. Mnogo je dečki nakanilo poći u Tajland da vide Burmanskuprugu. Nas ostale ugostit će Kivviji Novozelanđani u Singapuru. Dan nije mogao dočekati da dođe onamo.Kad smo stigli u bazu u Kluangu, prostrli su nam stolove s pivom i klopom. Svi smo, međutim, znali da prvomoramo očistiti oružje. Pa da, svi osim Dana.U tom sam razdoblju bio zadužen za strojnicu. To je oružje bilo formacijsko, pa je stoga za njegovo čišćenjeodgovarala čitava postrojba, a ne samo onaj koji ga nosi. Za mojih bataljunskih dana kaplar je morao određivati tkoće čistiti takvo oružje, jer je svatko - sebično - čistio samo ono za koje je sam bio zadužen. Prišao mi je u pomoćMrvica, zatim još jedan momak koji se latio jednoga dijela strojnice, pa onda još jedan i sve je ispalo sasvimzgodno. Tako sam se još više osjetio članom grupe.Zajedno smo bili već neka dva mjeseca, no i dalje sam bio na probnom roku. Još su me mogli odjebati ako me ovimomci ne prihvate.U međuvremenu Dan Dan Motorku nije nigdje bilo vidjeti. Bio je prezauzet izlijevanjem litrenki heinekena nizgrlo; pretjerao je. Umjesto da sredi svoju opremu, otišao je ravno na pijančevanje, jer je to smatrao muževnim.Krasno se zabavljati nakon rada, držati se roštilja i piva, ali neke su stvari prioritetne. Svi su se radovali pivici,zatim izlasku u grad i pristojnom brijanju. Nitko, međutim, nije želio otići smradan i kao bez glave; tako ćeš samoproćerdati dan.Dobili smo prekrasnu Danovu sliku koju ćemo staviti u Spo-men-sobu eskadrona kad se vratimo u UjedinjenoKraljevstvo. Nakon jednosatnog intenzivnog druženja s heinekenom Dan je bez svijesti ležao na podu. Kasnije smodoznali da je otprilike dva tjedna po povratku u SAD ustrijelio susjedova sina zato što je ovaj prešao preko njegoveograde. Od Dana me ništa nije moglo iznenaditi.Otišli smo u najbliži gradić pokraj Kluanga. Prvi put sam bio u Malaji, želio sam se obrijati u brijačnici i prošvrljatiokolo. Trojica-če-tvorica nas tumarali smo uokolo, s vremena na vrijeme nailazeći na ponekog od naših. Otišli smopojesti pečene piliće, posjetili neki bar i slušali karaoke, prešli potom u neki drugi, još jednom se latili pilića i piva.Pri kraju večeri nekima je pozlilo, pa smo uskoro ostali samo Džordž i ja. Vukli smo se gradom do dva ujutro inikako se nismo mogli sjetiti gdje je logor.- Uzet ćemo taksi - rekao je Džordž.- Kakav taksi? - upitao sam.Znali smo da je logor negdje uzbrdo, pa smo se tako i zaputili. Nakon nekoliko minuta Džordž je kazao: - Hajde damaznemo neki auto!- Za to ćemo završiti na vješalima - rekao sam.Nakon nekoliko stotina metara naišli smo na veliki crveni tricikl s prikolicom.- Savršeno!Skočili smo u nj, Džordž na vozačko mjesto, ja u prikolicu. Došli smo do strmog uspona. Džordž nije mogaopedalirati, pa smo sišli s tricikla i gurali ga. Kad smo stigli do logora, on je bio toliki da nismo znali kamo ćemo.Vrata su bila zatvorena.- Ostavit ćemo ga ovdje i prebaciti se preko ograde - kazao sam.Za nekoliko minuta čvrsto smo spavali u svojim krevetima.

Ujutro, kad smo se postrojavali da dobijemo neki novac, zastavnik se ušetao. - Je li ovdje Džordž? - upitao je.- Tu sam - rekao je Džordž.- Jesi li ti sinoć dovezao onu trokolicu?- Pa, možda jesam.

- Pa, mislim da bi morao otići do nje, uzeti je i odvesti dolje ugrad. Njome netko najvjerojatnije zarađuje kruh svagdašnji. Ne zajebavaj te ljude!Džordž me gledao, ali ja sam samo slegnuo ramenima i široko mu se nacerio. Zadnji sam ga vidio u retrovizorukako klima prema gradu. Kad se konačno nakon više od sata ponovno pojavio, teturao je pod najvećim svežnjemzelenja što sam ga ikad vidio.- Mmm, krasni suveniri - rekao sam.- Duguješ mi pet funti - rekao je Džordž. - Spuštao sam se nizbrdo kad me vlasnik uočio dok sam prolazio pokrajnjegova štanda.Uspio sam ga smiriti samo tako da kupim ovo zelenje.Otišli smo u Singapur i tamo posvetili noć ludim košuljama. Mora da smo izgledali budalasto, ali ne i vulgarno:morali smo se ponašati tako da ljudi pomisle: - Hmmm, baš čudno!Svi su sa sobom ponijeli po jednu; nas nekoliko morali smo čitav dan trčati po Singapuru tragajući za nekompristojnijom.Već pomalo potišten, ušao sam u jedan dućan i rekao: - Tražim lude šulje!- Ah, Jude šulje! Vi znate Mrvicu! Broj jedan!Završilo je tako da sam izišao s jednom prilično profinjenom havajskom košuljom, narančastom poput sunčevazalaska, sa zelenim palmama i sjajnim, velikim ljubičastim cvijetom.Za mene je ovo putovanje bilo zaista dobro. Imao sam sreću da u eskadron uđem onda kad je većina ljudi bila naokupu. Kako sam čuo, katkada se događalo da se ljudi uključe u postrojbu i da zbog svih mogućih poslova dogodinu-dvije ne upoznaju sve pripadnike.Istina je, teško da bih sebe mogao smatrati njihovim drugom, ali sam ih barem bio svjestan, a i oni mene. Na svojsam skromni način osjećao da sam stigao - sad, da li dobro ili loše, to nisam znao. A uspomene na Malaju pratit ćeme dokle god budem živ - ili barem sve dotle dok budem imao mali, smeđi, okrugli ožiljak nekako na polovicipijavičina objeda.

Prve smo godine bili na pokusnom stažu. Nakon Izbora izgubili smo činove, ali smo zadržali istu plaću jer se jošnismo kvalificirali za vojnike Specijalnih snaga. Postao sam vojnik padobranskih snaga, ali sam i dalje primaoplaću pješadijskog narednika, plaću koja je bila manja od one koju je dobivao vojnik SAS-a.Da dobijem plaću vojnika Specijalnih snaga, trebao bih steći neku od izviđačkih kvalifikacija - bilo vezističku,minersku, medicinsku ili jezičnu. Prva od njih koju svatko treba postići jest vezistička - ako dođe do gustoga, svatkomora biti sposoban pozvati u pomoć.Trebat će mi i specijalističke kvalifikacije. Ljudi u transportnim jedinicama moraju znati upravljati čitavomlepezom vozila, ronioci moraju znati roniti, planinci se moraju verati i spuštati po brdima, a padobranci pak trebajunaučiti skakati na odredište. Bez izviđačke kvalifikacije nema ekstra plaće, ali upravo tu je kvaka 22: odlazimo nazadatke i obavljamo ih, ali ne možemo za njih dobiti plaću sve dok se ne domo-gnemo kvalifikacije za izvođenje tihposlova - a kvalifikaciju za te poslove ne možemo postići zato što smo prezauzeti obavljanjem tih poslova.Nedugo nakon povratka iz Malaje započet će nam obuka za protuterorističku ekipu. Jedna četa iz eskadrona otići ćeu Sjevernu Irsku; iz preostale tri izlučit će se potom protuteroristička ekipa. Za put preko mora određena je 7. četa.U vremenu koje mi je preostalo nije se održavao ni jedan tečaj za izviđačku kvalifikaciju, ali odvijao se jedanspecijalistički. Sam po sebi, taj mi tečaj nije donosio povišicu plaće, ali će mi barem omogućiti da shvatim dečke izčete kad u razgovoru spomenu pakere, podizače, bazne linije ili svijetleće bombe.

Kad ljudi razmišljaju o SAS-u, onda najčešće zamišljaju land rovere kako hitaju pustinjom, ljude u crnom koji se pokonopcima spuštaju niz zidove veleposlanstava ili pak padobrance koji pod punom opremom skaču u noć.Padobranstvo je, poput svih ostalih specijalističkih vještina, samo način da se s točke A stigne do točke B.Da bih sebe mogao smatrati stručnjakom u toj vještini, trebao bih biti kadar skakati kao član patrole, ostati u zrakuzajedno s ostalima, i to noću, pod kisikom, s punom opremom koja teži više od šezdeset kilograma. Trebao bih bitisposoban slijediti "zavežljaj" (kontejner) u kojem je moja dodatna oprema ili stvari koje dostavljamo postrojbama natlu, s tim da ophodnja mora zadržati svoju cjelovitost. Ako se faza upada ne odvija kako treba, sve će poći po zlu inastat će velike pizdarije.Iz svega ovoga vidljivo je da je posrijedi vrlo zahtjevna stvar. U Pukovniji je bilo padobranaca svjetske klase, ljudikoji su Ujedinjeno Kraljevstvo predstavljali na međunarodnim natjecanjima.Padobranski je tečaj trajao otprilike šest tjedana; na kraju bih trebao moći skakati samosvjesno. Time bih siosigurao polazište: s te bi me pozicije četa prihvatila.

Moj je tečaj obuhvaćao dva tjedna u Ujedinjenom Kraljevstvu, dva tjedna u Pauu, francuskoj vojnoj bazi uPirenejima, i zatim još dva tjedna u Ujedinjenom Kraljevstvu. U slučaju lošeg vremena, neki će se tečajevi održavatiu Sjedinjenim Američkim Državama s RAF-ovim nastavnicima. Nije dobro da zbog lošeg vremena skupi zrakoplovstoji na tlu plandujući; jeftinije je i bolje da ode nekamo gdje je zajamčeno vedro vrijeme te da se obavi posao.Život u Brize Nortonu bio je opušteniji nego za one osnovne padobranske pouke. Bilo nas je pet novaka: ja i četiriSBS-ovca (Specijalne pomorskodesantne snage). S instruktorima smo uspostavili izvrstan odnos. Većina nastavnikabili su pripadnici pokazne momčadi Falcons. Znali su daje mnogo od onoga što nas uče zastarjelo, ali uudžbenicima je tako pisalo. Činilo mi se glupim učiti nešto što ću potom morati učiti iznova; mislio sam da sam stakvim učenjem završio na onom osnovnom padobranskom tečaju. Tek sam kasnije spoznao da su priručnici zapadobrance zastarjeli gotovo i prije no što iziđu iz tiska. Sportske tehnike mijenjale su se iz tjedna u tjedan. UPukovniji su ih pomno pratili, ne bi li njihovu opremu i metode mogli prilagoditi vojnim potrebama.Dva smo dana imali vježbe na tlu; učili smo navlačiti na se osnovnu padobransku opremu. Prvi skok izvest ćemo sPB16, padobranom okrugle kupole. Zatim ćemo prijeći na TAP, koji je sportskiji, kojim se može upravljati. No i tajje već zastario: njime se može samo okretati ulijevo i udesno te letjeti niz vjetar.Trećeg sam dana sjeo u Cl30 (transportni zrakoplov Herkules), razmišljajući da, dogodilo se što mu drago, ne želimispasti mamlaz. Skočit ću, to uopće nije bilo u pitanju, ali nikako nisam želio zabrljati. U sebi sam ponavljao sveono što sam uvježbao.- I profesionalni skakači, koji skaču godinama, rade to isto – bili su nam rekli nastavnici. - Dok se uspinju u avionu,i mentalno i fizički ponavljaju rutinske radnje, simulirajući potezanje ručice kojom se u slučaju nužde oslobađajuglavnog padobrana i aktiviraju rezervni. - To nije značilo da se boje. nego da razmišljaju o vlastitoj budućnosti.Zažmirio sam i ponovio postupak otvaranja: - Jedna tisuća, dvije tisuće, tri tisuće, provjera kupole.Nema je? Presijeci glavni padobran, a onda potegni pričuvni.Kad smo se digli do visine od 6 000 stopa, postalo je prilično hladno. Osjetio sam blagu vrtoglavicu - kisik jepostajao sve rjeđi. Da nam je bilo do razgovora, morali bismo vikati; buka zrakoplova bila je zaglušujuća, čak iunutar kacige.Na svakog je učenika dolazio po jedan instruktor s kojim smo skakali. Kad je došao red na mene, pozvali su me navrata u repu aviona. Stajao sam na rubu, na petama, gledajući niz letjelicu. Instruktor me gledao i čvrsto držaojednom rukom. Netremice smo se gledali dok sam iščekivao signal. Snažan vjetar šibao mije kombinezon. Dvanaesttisuća stopa ispod nas bio je Mordshire.- Spremni!To je bilo to. U sljedeće dvije komande povući će me blago prema sebi, zanjihati, a onda odgurnuti - i potom dalje.- Pozor!Zanjihao sam se prema naprijed.- Sad!Bacio sam se unatrag.Pogleda prikovanog za vrata zrakoplova promatrao sam kako se instruktor djelić sekunde nakon mene baca zamnom. Razmak od jedne sekunde između dva skakača odgovara udaljenosti od šezdesetak stopa, stoga je on skakaopraktički na mene. Zračna je struja stvorila prirodan razmak.U prvih nekoliko skokova morali smo biti "postojana kursa": nakon iskakanja nismo se smjeli okretati ni lijevo nidesno, a niti se prevrtati.Izišao sam, nisam se prevrtao.I dalje sam gledao preda se. Trebali smo odabrati neku točku na tlu te paziti da se ne gibamo ni desno, ni lijevo, nisprijeda, ni straga od nje - valjalo se držati postojana kursa, padati ravno sve dok visinomjer ne pokaže 3 500 stopa,a onda povući uže. Okretao sam se polako ulijevo, ali nisam ništa poduzimao. Visinomjer je dospio do 3 500 stopa,pa sam potegnuo. Zagrmjelo je - padobran se odmotao - a onda lepršanje pa strahovit trzaj. Osjećao sam se kao dasam se odjednom posve zaustavio.

Pogledao sam uvis da prekontroliram kupolu. Sve je bilo ondje gdje je i trebalo biti. Mašio sam se upravljačkihpoluga te pogledao dolje i uokolo da se uvjerim da u blizini nema nekih drugih kupola.Promatrao sam glavnu dvotračnu cestu što vodi u Oxford, zatim vozila, barake i ljude u ZS-u {zoni spuštanja).Vladala je potpuna tišina. Osjećao sam se kao obješen na nebu, ali dok se još nisam pravo ni snašao, tlo je već hrliloprema meni. Tresnuo sam, otkotrljao se i ovladao kupolom. I to je bilo sve: zatim ravno u vozilo na polusatnupovratnu vožnju do uzletišta i čekanje C130.Prvih nekoliko skokova bilo je prilično nespretno: samo smo razmišljali o tome kako ćemo se gibati i vladati na

nebu. Bili smo u "čistim kombinezonima" - to će reći, samo s padobranima, bez opreme, bez oružja, bez uređaja zakisik. Kad jednom svladamo skok postojana kursa, tada ćemo se morati kretati ulijevo i udesno 360 stupnjeva, azatim izvoditi i prebacivanje preko glave. Da se naviknemo na nestabilan izlazak, morali smo se potom prisiljavatida iz aviona ispadamo nestabilno. Vrlo čudno: samo tjedan dana ranije uopće nismo morali vježbati, sve se odvijalosamo po sebi.Ako bismo dospjeli u labilan položaj, širili smo udove poput kakve velike zvijezde. Poput konkavne površinetanjura koji pada prema zemlji, i mi bismo se odmah izravnali. To uopće nije neki problem - sve dok ne skačeš sopremom.Naučili smo pripremiti i spakovati svoju opremu te je namjestiti na padobrane. Tek malo kasnije, kad se vratimo usvoje postrojbe, ustanovit ćemo da je ono što su nas učili na tečaju prilično daleko od zbilje. Učili su nas da opremu,nakon otvaranja padobrana, pustimo da visi slobodno o tri metra dugom konopcu. Ukoliko se u naprtnjačamanalazila osjetljiva oprema, ona bi se ovom metodom uništila. Stoga smo na kraju postupali ovako: opremu bismoodriješili i postupno spuštali niz noge, tako da su naramenice dospijevale na nožne prste, gdje bismo ih onda izadržali. Pri prizemljenju oprema bi blago tucnula o tlo, a mi bismo se zatim latili padobranske kupole.Zatim smo počeli učiti o uređajima za kisik s kojima ćemo skakati. Pri ukrcaju u zrakoplov svatko je dobivao svojubocu s kisikom, ali ih nismo upotrebljavali. U boci je bila samo mala količina plina, pa smo se stoga vezali nasredišnji opskrbni sustav letjelice. Nakon iskakanja prebacili bismo se na vlastitu opremu. I tu je trebalo naučitiodređene postupke, koje su nam uz pomoć velikih zornih pomagala demonstrirali dočasnici zaduženi za rad skisikom. Bila je to vrlo ozbiljna stvar - trebalo je naučiti kako se prikopčati na jednu aparaturu, zatim kako se s njeotkopčati pa prijeći na vlastiti sistem.Sljedeći su se skokovi zvali "simulirani kisik". Digli bismo se zrakoplovom, ponovili sve propisane postupke teiskočili s opremom, ali bez oružja. Nismo skakali s visine veće od 12 000 stopa, maksimalne visine s koje se možeskakati bez kisika.Počeli smo s prvom serijom noćnih skokova - i to je bilo divno, apsolutno sjajno. Stajao sam na repnim vratima inisam vidio ništa doli svjetla Oxforda koja trepere duboko poda mnom.Uskoro smo izvodili noćne skokove s kisikom i opremom. Kad god smo skakali s opremom i kad god smo skakalinoću, na padobran bi nam stavljali uređaj za automatsko otvaranje padobrana. Taj je uređaj radio na principubarometarskog tlaka; svakoga su se dana morali uzeti podaci da bismo znali koliko je tlak na 3 500 stopa. Tada bihobavio neophodno ugađanje naprave, tako da sam mogao biti siguran da će se na 3 500 stopa uređaj za automatskootvaranje uključiti; naime, upadnem li u vrtlog ili doživim sudar u zraku i onesvijestim se. ništa se neće otvoriti;ovaj će uređaj barem aktivirati padobran.

Po eskadronima su kolale jezovite priče o ljudima koji su upali u vrtlog, osobito o onima koji su skakali s teškomopremom. Ako oprema nije bila valjano spakovana i izbalansirana, tada je ona, nakon iskakanja i u srazu s vjetrom,letjela nekontrolirano. Da biste s njom letjeli kako treba, morali ste se ravnati prema njoj. Ako ste morali doletjetido nekoga i spustiti se tamo sa svom svojom opremom na sebi, a jedan remen nije pritegnut kako treba, ili pak ujedan od postranih džepova prodire zrak, može vam se nadići lijeva strana, što ćete morati kompenzirati desnom;može vam se dogoditi da letite u doista neobičnom položaju. No najopasnije je to što možete zapasti u vrtlog, a kadon jednom počne, razvija se do sve većeg i većeg ubrzanja.Jedan momak iz eskadrona D zapao je u vrtlog i preostalo mu je jedino da se iz njega pokuša nekako izvući. To muje nekako i pošlo za rukom, ali su mu popucale sve kapilare u očima. Mjesecima je izgledao poput ChristopheraLeeja.Došli smo do simuliranja skokova s kisikom; obavljali smo sve nužne postupke, ali nismo išli na visine. Izvodilismo to noću, s opremom i pojedinačno. Tako smo se spremali za odlazak u Francusku.U francuskoj je zoni spuštanja ciklus skakanja bio brz, jer je mjesto na koje smo skakali ujedno bilo i uzletištezrakoplova. U Ujedinjenom smo Kraljevstvu morali skakati u zonu spuštanja, da bi nas s nje vozili natrag u BrizeNorton; čitav je krug ukrcaja u avion i skakanja bio neefikasno dug. U Pauu smo mogli skočiti, zrakoplov se mogaospustiti, pokupiti nas i ponovno izbaciti.Sada smo započeli s dnevnim skokovima u četveročlanim ekipama, uvježbavajući zajedničko spuštanje, da bismopotom prešli na noćne skokove s opremom. Počeli smo učiti kako se na opremu stavlja oružje: isprva kako da gastavimo da prilikom skoka bude dobro i sigurno pričvršćeno, a onda kako ga se odmah nakon prizemljenja možemolatiti.Prema pravilima Kraljevskog ratnog zrakoplovstva, mogli smo izvesti samo tri skoka na dan. Jako su se bojali daćemo, budemo li neprestano išli na visine veće od 12 000 stopa, doživjeti hipoksiju; njezini su simptomi brzo

zamaranje, što može rezultirati pogreškama. Hipok-sija ne pogađa nikoga u sportskom padobranstvu, jer sportašinose sa sobom bočice s kisikom, ali ovo ovdje je bio RAF i mi smo morali plesati po njihovim kajdama.Kasnije smo otišli u RAF-ov medicinski centar Luffingham da nam rendgenski pregledaju prsni koš i da nas naučeprepoznati simptome hipoksije, kao i to što će se dogoditi ne budu li nam zubi u dobru stanju.Mali zračni džep u plombi s visinom će se širiti, da bi na kraju zub eksplodirao. Vidio sam kod dvojice kako se todogodilo i bilo je, bogme, gadno. Za uspinjanja zrakoplova kod kojega nema održavanja normalnog tlaka šire se iplinovi u utrobi, pa smo stoga neprekidno pr-dili. Svakog dana moglo mi se dogoditi rasprsnuće zuba.Potom smo stanovito vrijeme proveli u komori za dekompresiju; ondje smo prolazili tretman upravo obrnut odonoga kojem podvrgavaju ronioce. Sjedili smo ondje i brbljali, a onda su zatražili da se bavimo tablicom množenja ida crtamo svinje i slonove. Moji su slonovi bili nečuveni: imali su pretjerano velike oči. A onda se, kako je izkomore isisavan kisik, moj jedanputjedan preobrazio u čisto sranje; osjetio sam se usporenim i otupjelim. Istogačasa kad su mi dopustili da ponovno navučem masku i udahnem, sve je bilo opet u redu. Osim slona, čudovište sogromnim očima bilo je najbolje što sam umio narisati u bilo kojim uvjetima.U RAF-ov centar u Luffinghamu morat ćemo odlaziti jednom godišnje tijekom čitave vojne karijere kako bismozadržali svoje padobranske kvalifikacije. Svake ćemo godine morati pohađati isto predavanje, podvrgavati serendgenskom pregledu prsnoga koša i pregledu ušiju. Ne budemo li mogli izjednačiti tlak u ušima, izložit ćemo sedaljnjim opasnostima.Tečaj je svoju završnicu imao u noćnim skokovima pod punom opremom s visine veće od 25 000 stopa. Skočili smozajedno i prizemljili se zajedno te tako stekli kvalifikaciju padobranca - sve dok se nismo vratili u eskadrone, gdjesmo morali proći novu obuku na padobranskom krilu.Ludost je što nas nisu obučavali na opremi kojom ćemo se koristiti. Još je luđe bilo to što ću u onih nekoliko dana usvojoj četi naučiti više no što sam naučio u šest tjedana kod RAF-a: pravo stanje stvari spoznat ćeš tek kad imašopremu za kisik, radio i višenamjensku strojnicu pričvršćenu za naprtnjaču, koja je do vrha nabijena stvarima,težina kojih premašuje 50 kilograma. Uz to ti se može dogoditi da nosiš i streljivo za eskadron. Na tebe se mogupovješati granate za minobacač, podloga bacača, sva moguća čudesa. U biti, od toliko opreme na sebi nemožeš seniti pomaknuti, a ni u zraku ne možeš učiniti ne znam što. Iskočiš, nastojiš zadržati stabilnost i kao opsjednut radišsve da nekako ostaneš u grupi.Pripadnici zračnodesantnih jedinica počeli su u praksu uvoditi HAHO (High Altitude, High Opening)5 umjestoHALO (High Altitude, Low Opening).6 Noćni padobranski skokovi su opasni; avion mora letjeti blizu cilja. Kadpadobranci iskoče blizu tla, glasni, izdajnički prasak otvaranja kupole može uzbuniti upravo one ljude koje svojimdoskokom nastojiš zaskočiti. Ovom novom tehnikom padobranci se mogu točno prizemljiti, iskočivši iz letjelicekoja na velikoj visini leti od cilja udaljena i sedamdesetak kilometara. Skačući iz putničkog aviona na visini od 40000 stopa i smjesta otvarajući padobrane, mogu se koristiti padobranskim krilom, opremljenim elektroničkimuređajem za navođenje, koje će ih dovesti na udaljenost manju od 50 metara od radiofara smještenog na cilju, bezobzira na loše vrijeme ili noć. Prvi se čovjek, međutim, mora i dalje orijentirati uz pomoć kompasa i satelitskenavigacije.Momci moraju nositi specijalne uređaje za kisik i kozmonautsku odjeću s autmatskim grijanjem da bi preživjelitemperaturu od -40° C, po-najvećma stoga što ovakvo spuštanje može potrajati i više od jednog sata.HAHO će uskoro zamijeniti tradicionalnija padobranska ubacivanja. Izbačena mnogo milja dalje s dopuštenihcivilnih zrakoplovnih ruta, zavaravanja radi, padobranska četa može pod padobranskim kupolama letjeti premacilju a da je radar ne opazi. Protuteroristička ekipa može tako sletjeti tik do oteta aviona i izvesti potpunoneočekivan napad. Umjesto skakanja prema tlu, uz mogućnost da nema pravog uvida u to kamo ide i gdje se nalazeostali dečki nakon prizemljenja, ekipa se na ovaj način može blago spustiti na metu udobnim padobranom. Dabudem iskren, ludost bi bila ne postupiti na ovaj način.Pri kraju tečaja primio sam Debbieno pismo. Bila se već sama preselila u jedan stan u Herefordu. "Osamljena sam",napisala je, "i većinu vremena provodim sama." Kao prava budala, prihvatio sam to zdravo za gotovo. Bio sampreviše zaokupljen zabavom bez nje.5 Skok i otvaranje padobrana na velikoj visini.6 Skok na velikoj visini, otvaranje padobrana na maloj.

Rekli su mi da ću s četom preko mora, ali da najprije moram na "koncentraciju" - prethodnu obuku.Koncentracija je mogla potrajati neodređeno vrijeme - od nekoliko dana pa do šest mjeseci - ovisno o zadatku. ZaSjevernu Irsku najvažnija je komponenta obuke bila uvježbavanje borbe u bliskom kontaktu.Instruktor je kazao: - Cilj nam je da se upoznate sa svim malim oružjem kojim se pukovnija služi onkraj mora, a

naročito s tajnim operacijama pištoljem. U fazi usavršavanja na Izboru naučili ste sve osnovne stvari o pištolju, otome kako se iz njega puca, kako ga valja nositi, kako izvlačiti, ali sada ćete potrošiti toliko radnih sati da oružjepostane dijelom vašega tijela.Zajedno s pištoljem, učili smo i borbu bez oružja ili - kako su je neki zvali - japansko šamaranje. Pomalo sam senadao da će na kraju od mene ispasti nosilac crnog pojasa u karateu, ali karate je sport u kojem se jedan čovjeksuprotstavlja drugome, pri čemu se obojica služe istim tehnikama i pridržavaju stanovitih pravila.U osnovi borbe iz bliskog kontakta valjalo je naučiti kako što brže i efikasnije rušiti momke eda bismo se mi samimogli udaljiti. Pukovnija se na tom području nije pojavljivala kao zaraćena strana; ona se bavila tajnimoperacijama. Ako ikada dođe do neke gužve, mi ćemo prema neprijatelju nastupiti na jedan od dva načina: ili ćemoga srušiti i uteći, ili ćemo ga ubiti. Sve će ovisiti o okolnostima.Nastavnik je rekao: - Trebate znati kako ćete se postaviti prema opasnosti unutar zatvorenog prostora - nauličicama, u puhovima, dok ste u autu, dok izlazite iz njega.I još bitnije, trebali smo prije svega naučiti prepoznati opasnost. Sve je to bilo u redu - i nošenje oružja, i vještinaobaranja ljudi - ali ukoliko ne budemo znali kada i gdje to primijeniti, uvalit ćemo se u gadne neprilike.Nismo mogli automatski upotrebljavati oružje da bismo se zaštitili: time bismo mogli ugroziti operaciju koja trajeveć dva-tri mjeseca te tako druge ljude nepotrebno izložiti riziku. Ako smo se iz škripca mogli izvući uz pomoćruku, glave, koljena i nogu, utoliko bolje, ali ako u tome ne uspijemo, morali bismo se latiti pištolja.Instruktor je nastavio: - Velika je razlika između gađanja u nepomične mete na strelištu i situacije u kojoj se ljudinastoje progurati, gurati ili presjeći put, a mete mogu i uzvratiti paljbu.Mick je godinama u Pukovniji vodio obuku iz japanskog šama-ranja. Bio je visok otprilike metar i šezdeset pet, bioje žilav, malo ški-ljav, a bradu od nosa kao da je razdvojilo jedva pet centimetara. Podsjećao me na Puncha, ali muto nikad ne bih rekao - upozorili su nas da je izdanak Taffa, najgoropadnije obitelji na svijetu. Navodno njegov starijoš zalazi u puhove i pokušava zametnuti tučnjavu, premda je prevalio osamdesetu. Kao školarca, Micka su uvrstiliu velšku gimnastičku ekipu, no nije mogao nastupiti jer mu stari nije htio plaćati put do treninga. Tada se ozbiljnoodao japanskom šamaranju te je nastupio za momčad Ujedinjenog Kraljevstva. Mick se u mladosti bavioopremanjem prodavaonica i u tom je poslu postao milijunaš, ali ga je ortak izigrao, pa je Mick završio ukomunalnom stanu na socijalnoj skrbi.Do vježbališta su nas vozili civilnim autima, u kojima će se i odvijati obuka. Sjedili smo u prostranom, dugombetonskom skloništu odjeveni u traperice i majice, dugokosi, s pištoljima za pojasom. Zgrada je bila prašna ipljesniva. Po podu su ležale strunjače, sa stropnih su greda visjele boksačke vreće, a po zidovima mete - sve opremakoja će nam trebati kad se počnemo međusobno mlatiti.- Ono što ću vas ja učiti proizlazi iz dvadeset sedmogodišnjeg iskustva - rekao je Mick. - Međutim, onih prvihdvadeset i pet godina -borbene vještine - bile su gubitak vremena. Ako ste moje visine i ako težite šezdesetkilograma, a protivnik ima dva metra i sto kila, znanje nekoliko udaraca rukom i nogom neće vam osobito koristiti.- Ako vas stokilaška neman zvizne po njušci, stropoštat ćete se, u to uopće ne treba sumnjati. Kad vas neznatnoudari ladica od ormara, boli - a ako poljubite šaku iza koje stoji stokilaš, skljokat ćete se kao vreća govana, bezobzira tko ste da ste.

Težilo se kombinaciji ulične tučnjave i stanovitih vještina iz kataloga japanskog šamaranja, uz kontroliranuprimjenu oružja. Budemo li upleteni u tučnjavu pred nekim belfastskim pubom, ona druga osoba neće se učtivopresamititi u pasu i držati se pravila. Sve će se svesti na šaketanje, nogatanje, udarce glavom, ugrize i kopanjeočiju. Drugim riječima, morali smo se naučiti tući prljavo. Satjeraju li nas negdje u Sjevernoj Irskoj u kut, a minastupimo poput Brucea Leeja, ljudi će reći: - Ovaj je znao što radi. Tukao se previše čisto i precizno - tu neštosmrdi. - No ako sve bude izgledalo poput stare dobre tarapane, s oderanim ušima i odgrizenim nosovima, mislit ćeda je to bila najobičnija ulična tučnjava i neće im pasti na um Snage sigurnosti.- A kad se sve završi - rekao je Mick - nije štos u tome da se postavite iznad njih, prekrižite ruke i očekujete pljesak.Štos je u tome da odatle odjebete što brže možete.Kao i uvijek, trebale su nam brzina, agresivnost i nenadanost. -Kad se jednom odlučite za napad, morate nasrnutišto žešće, s najvećom mogućom agresivnošću i stvar izvesti do kraja. Budete li okolišali, srušit će vas, a kad vasjednom sruše i kad je netko iznad vas, vrlo je teško preokrenuti stvari. Ako vas stokilaš hitne na pod te legne navas, teško ćete se ponovno osoviti na noge. - Pokazao je na Mrvicu i rekao: - Da je on na meni, jedino što mipreostaje jest da mu odgrižem nos i zbrišem ko divlji.Naučili smo upotrebljavati oružje kad nas stisnu uza zid ili u kut, u liftu ili pak kad nas okruži grupa ljudi. Naučilismo upotrebljavati oružje u trenutku kad ga izvučemo iz futrole: ne trebaš se postaviti u propisni streljački stav kao

na streljani, dovoljno je tek znati da ćeš pogoditi ono u što ciljaš. Za to se, međutim, treba dobro izvježbati da ne binastrijelio sama sebe. Pri kraju nastave bili smo mokri od znoja i oblijepljeni prašinom i prljavštinom. Za ostale jeovo bilo samo ponavljanje, noja sam ovo učio prvi put i istinski sam uživao.

Naučili smo kako ćemo se izvući iz situacije u kojoj nas ljudi drže na nišanu na maloj udaljenosti. U filmovima samnavikao gledati ljude s pištoljem na udaljenosti od tridesetak centimetara od druge osobe koji govore: "Makneš li se,ustrijelit ću te." U stvarnosti, situacija je vrlo jednostavna: izbiješ im pištolj iz ruke i oboriš ih.Treba se odmaknuti samo desetak centimetara i već si izvan linije gađanja. Ako i zapu-caju, promašit će. - Naglo seizmakni - kazao je Mick - a onda primijeni brzinu i agresivnost da ga srušiš, dokopaš se pištolja i onda odluči hoćešli ga njime ustrijeliti ili ćeš pobjeći.U ovoj fazi bilo je mnogo živahnog japanskog šamaranja na strelištu: netko bi nas zaskočio s leđa rekavši: "Rukeuvis!", a mi smo borbom trebali doći u takav položaj da nam napadač posluži kao štit iza kojega ćemo mi zapucati.Nakon nekoliko dana svi smo bili puni masnica, kvrga i čvoruga. Prešli smo na novu fazu - učenje kako da seistodobno borimo i pucamo. Mogli smo se, naime, naći u vrlo skučenu prostoru, u kojem smo ipak na neke odprisutnih željeli pripucati. Moglo se to zbiti u nekom trgovačkom centru, tako da ćemo ljude morati sklanjati s puta,probijajući se kroz mnoštvo. Morat ćemo se ogledati za svojim ciljevima, potiskivati ljudi i uza sve to pucati.Možda doživimo i to da nas neka skupina nasilnika počne nagu-ravati. Nisu zasad još sigurni tko smo, ali mi smose opredijelili za to da se nećemo tući i onda povući. Ovdje bi se radilo o terorizmu, a ne o nekakva dva pijanca štoizlaze iz krčme i izazivaju tučnjavu. Morat ćemo odlučiti kada potegnuti pištolje i srediti tipove.- Ljudi koji se kolebaju pogibaju - rekao je Mick. - Svaki put se odlučite što vam je činiti. Ne odlučite li se, umrijetćete.Ispripovijedao nam je što se zbilo jednom pripadniku Pukovnije koji je djelovao u Londonderrvju. Po nekom jezadatku morao zaci u predio koji se zove Shantello, veliko stambeno naselje. Bio je sam; pištolj je imao u prednjemdijelu hlača. Dok je on tako hodao, tri su frajera odnekud iskrsnula i počela ga slijediti - ne zato što bi znali tko jeon, nego jednostavno zato što su ga zamijetili kao neznanca koji je izišao iz automobila te pošao uličicom.Kad se primaknuo kraju uličice, prišli su mu s leđa i gurnuli ga. Istog trena kad je pao, počeo se kotrljati: "Ako tegurnu, nemoj pasti na koljena; čim osjetiš udarac, znaš da se sprema neko zlo, pa se nastoj otkotrljati što dalje dadođeš u položaj iz kojeg ćeš moći pucati."Čim se momak okrenuo preko ramena, uočio je problem: dvojicu mladića s pištoljima. I dalje se valjajući, izvukaoje oružje i ustrijelio dvojicu; treći je pobjegao. Čitava ta stvar nije trajala duže od tri sekunde. Kombinacijajapanskog umijeća - reakcija na guranje - i vješto baratanje pištoljem spasili su mu život. Te je noći bio sretne ruke.- Morate stalno imati na umu što vam oni ljudi tamo kane učiniti - rekao je Mick. - Pogledate li žrtve shankillskihmesara, vidjet ćete da se ti ljudi ne zafrkavaju. Počet će vas obrađivati električnom bušilicom, metalnim polugama ikamenjem.Čuli smo već da ljudi u Sjevernoj Irskoj imaju oružje i da se vole njime šepiriti, ali važno je samo to jesu li gaspremni i upotrijebiti. Ponekad su dečki odlazili ravno među naoružane ljudi i razoružavali ih jer oni nisu znalikada valja pucati.Znali smo da svaki put kad izvučemo oružje, moramo to učiniti s namjerom da pucamo. Nikada ne smijemo izrazitiprijetnju koju ne kanimo i ostvariti.Mick je rekao: - Nije dovoljno znati kako - morate znati i kada. Nakana da upotrijebite oružje jednako je važna kaoi samo umijeće baratanja njime. Inače ćete u takvom kraju kakav je Sjeverna Irska pištolj potezati svakih pet minuta- a to će vam samo doći glave i kompromiti-rat će vam operacije.- Katkada će vam ljudi pristupiti i upitati: "A koji si ti kurac?"Ili će u vas zuriti čitavom dužinom ulice. Morate imati ono Colgateovosamopouzdanje; to vam je najjače oružje.Šetnjom bilo kojim stambenim blokom s one strane mora izma-mit ćemo domaće dečke da se pokažu. Možda ćeizlaziti iz kuća ili će se samo prenemagati s pljugom u ustima uz kakav automobil. Gledat će nas drsko u oči ipitati: "Koji si ti kurac?" Pogledamo li u zemlju i pomislimo li: "Oh, Bože, bolje da se maknem odavde", samoćemo ih razjariti: neće znati tko smo ili što smo, ali će osjetiti da nešto nije kako bi trebalo biti. - Ne potezi pištolj -rekao je Mick završavajući lekciju. -Primijeni svoje skriveno oružje: svoj jasni i glasni irski "Odjebi!" i u devedesetposto slučajeva dečki će pomisliti da si jedan od njih.Nosh je rekao: - To kod tebe pali. Ionako već imaš taj njihov naglasak.Obuka je trajala tjednima. Prošli smo sve, od izviđanja bliskog cilja do uvježbavanja brze vožnje, pucanja izautomobila i pucanja u automobil, i ja sam cijelo vrijeme istinski uživao.

Pokupili su me na aerodromu u Belfastu i odvezli na naš položaj. Mirisi i zvuči unutar zgrade vratili su me ravno uCrossmaglen: jaja pržena na oko i talk, glazba i vika. Četiri-pet pasa šunjalo se okolo; izgledali su kao da nikadništa nisu jeli.- Završio dopust, je li? - čuo sam iza sebe poznat glas, za kojim je uslijedio zvučan prdež. - Pa i bilo je vrijeme.Kazali su da šalju nekog drkadžiju iz Zelenih jakni.- Zdravo, Nosh - nakesio sam se.Upravo je izišao iz svoje sobe; bio je u trapericama, natikačama i staroj smrdljivoj majici.Kosa mu se slijepila, a u kutu usta objesila mu se cigareta. Barem je u ustima imao zube. - Jesi li za piće?Slijedio sam ga do čajne kuhinje, koja je bila tik do spavaonica. Burcov kotlić izgledao je tako kao da radi dvadeseti četiri sata na dan; do njega je stajala velika kutija NAAFI-jevskih keksa te posude s kavom i šećerom.- E pa kako sladoledari? - upitao sam.Konačno sam riješio tajnu toga nadimka, otkrivajući da su Zračnodesantne postrojbe oduvijek podjebavali na tajnačin. Gdje god bila nekakva kamera, govorili su svi ostali iz eskadrona, pripadnici Zračnodesantne čete pozirali bipred njom - obično sa sunčanim naočalama, lijepo preplanuli. Proizlazilo je to iz načina na koji su djelovali. Kadgod se odvijala četna obuka ili eskadronske vježbe, planinci su odlazili u planine, desantna se postrojba moglaspustiti do mračnih i tmastih voda 17? ...

Pearl Harbora i ondje veslati po cičoj zimi, a mi smo morali onamo gdje je nebo čisto - a to je slučajno ondje gdje sui sunce i sladoledi - pa onda nekoliko skokova, zatim van iz opreme i kombinezona, pa onako pristali u kratkimhlačama i natikačama na sladoled i šetnju. Nitko nije rekao da će biti lako. Postojala je i jedna iznimka - eskadronG Zračno-desantnih postrojbi, na glasu po vječitim međusobnim okršajima. Oni su se jednog dana zbiljski potuklipred benzinskom crpkom jer se nikako nisu mogli dogovoriti koji će od njih izići iz minibusa i natočiti gorivo.- Jesi li već vidio koga? - upitao je Nosh. - Operativna soba je tamo gore. Ostavi ovdje stvari. Tko će ga znati gdjećeš spavati. Mislim da ćeš u Steveovu sobu. Ali otiđi gore i vidi tko je tamo, da te smjeste.Mrvici su u Londonu popalili bicikl, pa je zbog toga sav nadrkan - svakako ga ispitaj o tome, jer će se još višeražestiti i uzrujati. Što je još gore, ja sam sad s njim u sobi, a to ne podnosi. Moram sada poći – na programu suBlockbusteri.Nosh je. kako sam to iste večeri ustanovio - nakon što sam našao ležaj u Steveovoj sobi - i dalje bio onajnosokopateljni bivši član civilizirane ljudske rase koji živi u ogavnom svijetu bala. Ako mu se nije sviđalo nešto nateleviziji, prokopao bi po nosu i hitnuo šmrklju na ekran. Staklo je bilo puno njegovih izlučevina.- Zaključio je da ne želi naučiti svirati gitaru - rekao je Frank. - Sve svoje slobodno vrijeme provodi udarajući"Dvoboj bendža". No to se ne da raspoznati. Meni to vuče na nešto sasvim drugo, nešto balavo.- A kad smo već pritom - rekao mi je Steve - nemoj virnuti u njegovu gitaru.- Zašto ne?- Jednostavno, nemoj.Virnuo sam. Sudeći po veličini naslaga, bilo je pravo čudo što se Noshu nos već nije sasušio.Osim prdenja, kopanja nosa i drndanja. životna strast bili su mu meko kuhana jaja i marmiteovi soldati. Svake bivečeri odlazio u kuhinju da si skuha jaja i pripremi marmiteov prepečenac; potom bi se vratio, riješio križaljku,pogledao telku, popušio pljugu, prdnuo i otišao spavati.S nama je bio i Džonny Dva Češlja iz desantne čete. Kod njega i dalje nije bilo dlake koja ne bi bila na svommjestu. Zadnji put sam ga vidio u jednom herefordskom baru. Nosio je crnu dolčevitku, preko nje žutu košulju icrne hlače. Pristupio je nekoj curi i glumeći što je bolje mogao Roberta De Nira - s napola zatvorenim, napolaustreptalim očima - rekao: - Želim ti samo reći da imaš najljepše oči.Bila je to najsmješnija fora koju sam ikad čuo. Pola sata kasnije ulazio je s djevojkom u taksi.Colin je vodio četu kad sam odlazio u Malaju. Iščupati iz njega koju riječ bilo je kao da mu čupaš zube; samo bišmrcnuo i rekao: "Ovo je bilo dobro" ili bi šmrcnuo i rekao "Ovo je bilo sranje."Eno je bio sa mnom na prvom Izboru; prošao je i u Pukovniju ušao šest mjeseci prije mene. Došao je iz Kraljičinepukovnije, što je za Pukovniju bila rijetkost. Kao što se moglo i predvidjeti, svi su mu se obraćali na afektiran način,ali su mu isto tako, iz nekog neshvatljivog razloga, dovikivali "Tri kraljice, tri kraljice" kad god bi ga ugledali.Sitni čovječuljak Eno bio je strahovito dobar trkač, veliki poklonik triatlona. Pušio je dvadeset cigareta na dan, ali jebio u takvoj formi da se na startu nekog natjecanja pojavio s pljugom u ustima. - Moram upaliti svoj motor, zar ne?-rekao je. Eno je uvelike nalikovao Colinu: nikad se nije živcirao, nikad uzbuđivao, a morao si ga tući da ga privolišna razgovor.

Ondje je bio i Jock, kojega sam upoznao na Izboru. S njime nije bilo pogađanja. Kad je radio, radio je svojski,nevjerojatno ozbiljno, a kad je bilo vrijeme zabave, onda se zabavljao vrhunski. Jednom smo bili na nekojeskadronskoj zabavi; otišao je do pukovnikove žene i rekao: -Biste li me udostojili jednog plesa9 - Žena je rekla: -Da, rado. - I tako ju je Jock odveo nasred plesnog podija, izvukao masku Michaela Jack-sona i učio gospodumoormalk.Frank Collins i dalje je ostao utjelovljenje mirnoće i ležernosti. On nikad nije vikao, nikad se nije ljutio. Steve mi jerekao da je Frank bio jedan od najmlađih vojnika u Pukovniji koji su 1980. riješili Slučaj veleposlanstva. Od prvenoći opsade, on i ostali dio jurišne ekipe bili su u pripravnosti na krovu. U potpuno crnoj odjeći čekali su da im ubilo kojem trenutku dadu naredbu za napad. Mora da je to bilo silno napeto - ali ne za Franka,Očito je bio toliko opušten da si je ponio jastuk da odrijema sat-dva. Znao sam da se bavi alpinizmom, kanuistikom,padobranstvom i religijom, a ustanovio sam da ga sada zovu Joseph jer se počeo baviti i stolarijom.- Nikad nećeš vidjeti Franka gdje se ništa ne radi - rekao je Nosh. - On će raditi nešto za svoju obitelj.Odlazio je u jedno lokalno skladište drvene građe i ondje izrađivao stolove, kuhinjske ormare i druge stvari koje ćeponijeti kući u Ujedinjeno Kraljevstvo. Ti veliki kuhinjski stolovi i ostalo ispadali su mu sasvim dobro.Jednoga sam dana ležao na krevetu, češao se po dupetu i pio čaj, kadli je došao Frank i rekao: - Dosađuješ se, je li?- N...da. Ništa ne radim, samo dangubim.- Želiš li nešto čitati?- Da. Što imaš?- Imam nešto sa seksom, nasiljem, spletkama... Što god zamisliš, ima. .- U redu. Pročitao bih štogod.I tako je Frank otišao u svoju sobu, uzeo knjigu i bacio mi je na krevet. Bila je to Biblija.Širom sam razrogačio oči. Jedna od prvih stvari s kojima sam se morao pobliže upoznati bilo je različito oružje. Uto se vrijeme onkraj mora upotrebljavalo naoružanje proizvodnje Heckler & Koch te puško-mitraljez - stari "bren",prerađen na kalibar 7,62 - kao i univerzalni mitraljez opće namjene.Od pištolja tu su bili 9-milimetarski browning i walther PPK, poznat pod imenom "disko pištolj", jer je bio zgodan imalen, pa ga se zato moglo lako sakriti. Kada bih izlazio u grad za svoju dušu - ne po poslu - a nije mi se nosiobrowning, disko pištolj mogao sam tutnuti za remen.Većina bi ljudi uzela M16 ili 203. 5.56-milimetarski HK53 ili MP5, tako da smo, ma što radili, mogli primijenitiodgovarajuće oružje - što je uspostavljalo pravu ravnotežu između skrivanja i vatrene moći.Razgovarao sam s Mrvicom u oružani. Oružje se trebalo provjeravati svakoga dana. a Mrvica - oružar za taj dan -pokazivao mi je kako se to radi.- Kakav je ishod politike "pucaj da ubiješ" o kojoj neprestano slušam? - upitao sam, očekujući donekle da će mi reći"Ma, goni je!"- Ma ima li je uopće? - odgovorio je. - Da je ima, ne bismo mi ovdje sjedili. Bili bismo lijepo kod kuće. a oni bi bilimrtvi. Znamo mi dobro gdje se svi oni nalaze. Da nam je netko davao zeleno svjetlo, bili bismo jednostavno ušli iizvukli ih van.- Vrlo oštro - rekao sam.- I potpuno kontraproduktivno. Upravo na takvima malim stvarima padaju vlade. Naravno, ne može u isto vrijemebiti na snazi i politika "pucaj da raniš" - nastavio je Mrvica. - Za takva stanja trebali bi imati lasersku pušku sasamonavođenjem. Ljudi o tome imaju posve pogrešne pojmove. Sjećam se da nas je nakon Akcije veleposlanstvo,kad smo davali izjave, zasula lavina baš takvih pitanja. Televizijski su komentatori govorili: "Zašto im niste pucaliu noge?" Kako, jebem mu, da pucaš tako da nekoga raniš? To je nemoguće. Ako je netko od tebe udaljen stometara, ne možeš reći: "Dobro, pucat ću mu u noge." Vidiš samo masu tijela, a ako taj puca na tebe, uzvratit ćeš muna prijetnju.Čitav se problem svodi na to da na ljude koji stavljaju takve primjedbe nikad nitko nije uperio oružje.Znao sam da, budem li gledao preko nišana, neću pucati u noge. Bude li onaj s druge strane cijevi samo ranjen,neka se smatra sretnim. To nije nikakva politika "pucaj da ubiješ", nego reakcija na uočenu prijetnju i spašavanjevlastita života, kao i života onih koji su oko tebe, a za koje si odgovoran.Moj cimer Steve, također veteran iz Akcije veleposlanstvo i s Falklanda, došao je iz zračnodesantnog topničkogkorpusa, službe bacanja teških tereta, kojem je baza bila u Aldershotu. Potjecao je iz Glouce-stera, bio je oženjen iimao je dvoje djece; prve riječi koje bih jutrom čuo bile su ono njegovo razvučeno "Sve u reedu, deečko?" Malo nižiod mene, no znatno zdepastiji, igrao je ragbi za vojnu momčad; zbog toga su mu svi prednji zubi bili umjetni. On jebio jedan od onih u ludim košuljama, jedan od one četvorice švercera drogom koji su se s nama vraćali BritishCaledonianovim letom iz Hong Konga. S većinom momaka iz postrojbe dijelio je strast za gledanjem Blockbustera,

no imao je i jedan sasvim osebujan neugodan običaj. Kad god bi ugledao zrakoplov, rekao bi: - Vidiš li onaj avion?Ono što ćemo mi prehodati danas, on će preletjeti tijekom jednog gutljaja džina i tonika.Clive je bio samac. Došao je iz inžinjerije, a i on je bio stara kvrga iz veleposlanstva i s Falklanda. Bio je povučen,sam za se, ali su ga jako privlačili biciklizam i trčanje; imao je svu moguću biciklističku opremu i lude majice.Politra piva i cigara bili su mu večernji ritual. Usprkos svojoj visini, bio je izvrstan trkač na duge pruge. Za onakomršava i štrkljava momka ne bi se reklo da se može hitro kretati. U utrci je izgledao tako nekoordinirano i trapavo,ali je vraški dobro gazio. Jednom je Bulmer"s na samu Novu godinu organizirao utrku na deset kilometara. Nastartu se pojavio Clive s nekolicinom momaka iz eskadrona A; pomislio sam da bi bilo jako zgodno da gapobijedim, bar jednom. Dobro sam se bio pripremio i sjajno sam se osjećao; krenuli smo. Čitavo vrijeme Clivea nijebilo vidjeti. Sto posto sam vjerovao da je iza mene i radovao sam se kako ću ga zafrkavati kad stigne.A onda, dok sam trčao nizbrdo prema ciljnoj crti, spazio sam ga. Bio je na svom biciklu, umotan u trenirku:završivši utrku, već se vraćao kući.Ken je bio stožerni narednik, glavni momak postrojbe; nije ga bilo u Malaji. Južnjak, iz obavještajne službe, bio jeMickov kompić u japanskom šamaranju. Njih su se dvojica poznavala odvajkada, još iz vremena dok je Mick biocivil; kad je Mick drhturio u svom komunalnom stanu u Walesu, kad su mu sve lađe potonule, odjednom jeiskrsnulo pola tone ugljena. - Ne, ne, nemojte iskrcavati! Nemam čime platiti! - istrčao je Mick vičući. Vozač muje, međutim, pokazao račun što gaje potpisao neki "Ken" iz Hereforda. To mu Mick nikada nije zaboravio. Kena jeuvijek spominjao kao čovjeka koji gaje spasio.Ken je bio izvrstan zapovjednik jedinice, uvijek iskren glede svojih sposobnosti. Umjesto blefiranja, nije se bojaoreći: "Ovo ne znam. Ima li tko kakvu ideju?" Bio je visok i krezub. Prednje je zube izgubio nastupajući u borilačkimvještinama za Britaniju. Da je Ken pijan, znalo bi se po tom što bi mu se vilica objesila, a gebis ispao na stol.Govorio je vrlo brzo i ratoborno. Kad bi mu netko rekao "Hej, Ken, daj nam na tren novine", odgovorio bi: "Bori seza njih!" U šali, doduše, ali bi upravo to i mislio.Ken je sa sobom doveo svoga psa, velikog dobermana. Kad je odlazio na zadatak, rekao bi: "Nemojte ovoga psapretrpati hranom. Jede jednom na dan, i to je sve." Mrvica bi donio brda kobasica i psa toliko hranio da bi ovajtoliko otupio da se ne bi mogao micati; svalio bi se bilo gdje koliko je dug i širok. Bio bi toliko iscrpljen od silnehrane koju je pojeo da bismo ga strpali i ututkali u Kenov krevet. Ken bi se vratio i u svom krevetu nalazio usnulogpsa koji prdi od prežderanosti.Fraser je bio četni narednik: bio je vrlo iskusan, stoje bilo dobro u slučajevima kad smo radili s drugimorganizacijama - komunikacije s helikopterima, na primjer, ako su se trebali pojaviti. Fraser je bio taj koji je trebaoimati opći pregled stvari. Bio je član nastavničke ekipe kad sam prvi put izišao na Izbor; zatim se vratio u eskadron,a potom sam ga ponovno vidio u Malaji.

Svi su ga voljeli podbadati. Kao i Steve, i on je prije premještaja u Padobransku pukovniju bio u službi bacanjatereta, pa ga se najlakše moglo raspaliti riječima: - Čuj, Fraser, kad si bio u topničkotehničkom korpusu...Počelo je tako da mu se u sobu, u mali prijenosni radijator, stavila usoljena haringa, koja je tjednima sve gorezaudarala. Fraser je bio vrhunski boksač razbijena nosa i golemih ušiju; satima je u gimnastičkoj dvorani udarao uboksačku vreću. Volio je gledati televizijske prijenose mečeva. Jedne je večeri na programu bila borba kojoj seosobito veselio, pa kako bi osujetio svaku zajebanciju, zaključao se u svoju sobu s kartonom piva i gomilomsendviča. Jadni se momak čitave večeri pitao zašto se kanali neprekidno mijenjaju. Sve se više i više ljutio. Nijeračunao s činjenicom da su svi televizori u zgradi posve jednaki i da svi imaju identične daljinske komande. Mismo večer proveli pod njegovim prozorom, pritišćući telekomandu i hihoćući poput školarki.Sav zajapuren - toliko se bio razbjesnio - Fraser je odlučio spasiti večer odlaskom u grad na pivo. Pošao se brijati,da bi tijekom sapunanja lica otkrio da se duguljasti sapun za brijanje preobrazio u škampa. Netko je prepoloviosapun, izdubio mu sredinu, umetnuo u rupu staroga škampića i sve ponovno prevukao sapunom. Fraser je galamiopo centru, psujući najgorim psovkama, tako da su se i oni nevini posakrivali iza zaključanih vrata cerekajući se.

Probojno Zrno je isprva bio vezist. Potjecao je odnekud sa sjevera i svima nam je vraški išao na živce jer je bio staridečko, po prirodi naočit. Imao je sve zube, i to bijele. Dizao je utege i pomalo trčao, a jedina mu je tjelesna manabila ta što je ponekad teško hodao od silnih žena koje su mu se plele oko nogu. I on je prije mene prošao ne Izboru.Imao je bogato iskustvo: bio je na Falklandskim otocima, a i s onu stranu mora. Uz to bio je vrlo zabavan isamosvjestan. Svoj je nadimak dugovao svom omiljenom oružju: sačmarici pumperici remington. Za sačmaricu jebilo više vrsta streljiva, među kojim i kugla zvana "probojno zrno" - u biti, olovna gromada. Uvijek je hodao sasvojom dragom

pumpericom, pa su ga stoga i prozvali "Probojno Zrno". No tu se krilo i jedno tajno značenje, smisao kojega je damu je bio debeo poput govna. A mora da je to doista bila istina, jer se Probojno Zrno na ovo nikad nije ljutio.Eddiejevo geslo glasilo je: "Rad, rad i nikakva igra, za borbu oran da budeš ko čigra." Bio je u Padobranskojpukovniji, sudjelovao u Akciji veleposlanstvo i Falkland. Sobu je dijelio s Alom Slaterom, kojeg sam pamtio izprašume kao vrlo otvoreno stvorenje i vrlo ozbiljna u svemu. Njegov je nadimak bio Gospodin Grumpv; netko jeuspio pronaći naljepnicu s ovim popularnim dječjim likom i nalijepio mu je na vrata.Jock i Džonnv Dva Češlja bili su cimeri. Netko je dao otisnuti oglas koji je stavio na njihova vrata: "Džonnvjeva iJockova češljaonica -Friziranje i bojenje 2,50 funti - Džonnvjev famozni preljev 1.50 funti" i tako dalje te s dva ludamodela iz šezdesetih godina s frizurama a la Engelbert Humperdinck. Dosada je grozna stvar.To je, eto, bila postrojba, izuzmemo li Gazdu. Njegov se posao nije toliko odvijao na terenu koliko u povezivanjunas i svih drugih organizacija s kojima smo imali posla. Otišao je s puta razmjerno rano; nismo znali da li zbognovog posla, unapređenja ili zbog toga što je bezbroj puta u priboru za brijanje našao škampa.Na pomolu je bio posao. U sobu za sastanke ponijeli smo šalice s čajem. Nosh se još pjenio zato što je ProbojnoZrno riješio zagonetku u Blockbustersu. Posjedali smo po plastičnim stolcima i naslonjačima; na zidovima suvisjele karte pokrajine, veliki planovi raznih područja, školske ploče i ploče s magnetnim markerima.Nosh i Eno ispunili su prostoriju dimom. Ken je ušao s Gazdom, noseći pod rukom svežanj papira.- Čini se da ćemo na posao - rekao je Ken. - Očekuje se napad na majora UDR-a (Ulsterske obrambene pukovnije)malo izvan Porta-downa. Koliko zna, frajeri su ga uzeli na zub i kane ga srediti. Prema onome što kaže daje vidio,bit će to prilikom odlaska na posao. Odjel za određivanje zadataka i koordinaciju očito to želi provjeriti; ovoga gatrenutka ispituju da potvrdi što je vidio, kako bismo bili sigurni da nije posrijedi puka uzrujanost.- Ako posao bude odobren, mi bismo mu nekoga posjeli u auto da bude s njim. Al, što ti na to veliš? Promisli iodluči!Svi smo pogledali Gospodina Grumpvja. Ne trepnuvši okom, rekao je: - N...da, sve je u redu. Obavit ću to.- Štitit ćemo ga od sutra u ponoć. Želim da sutra ujutro odete onamo, prošvrljate okolicom i upoznate se sa stanjemna terenu te da se ovamo vratite u dva sata. Čovjek za vezu je Fraser. On će držati sve konce, raspoređivati vasdolje. Nadam se da ćemo u dva imati više informacija i sve zapovijedi prije odlaska na zadatak.Vrativši se u sobu, Steve je ozbiljnim glasom rekao: - Čim dečki zapucaju po njima, Al i njegov drug naći će se ugadnom dreku. Morat ćemo se naći tik iza Grumpvjeve starke.Ken, Fraser i Gazda razmotrit će razne opcije. Pri pružanju zaštite svašta se mora uzeti u obzir. Kao prvo, kakav jekarakter prijetnje? Znači li ona da netko momka kani dignuti u zrak? Ili se možda radi o hitcu iz blizine? Postoji livjerojatnost da mu ugroze obitelj? Zatim, koliku zaštitu čovjek želi? Želi li se posve isključiti iz svakidašnjeg životaili želi nastaviti živjeti kao da se ništa ne događa? Mnogi odabiru ovo potonje; možda imaju djecu pa žele da onažive normalnim životom.Fraser nas je sljedećeg jutra okupio, pa smo se u parovima provo-zali tim krajem. Provezli smo se pokraj kućeUDR-ova čovjeka, zatim putem kojim redovito odlazi na posao, što će reći od kuće nizbrdo, nekadašnjom cestom zaDungannon. Nije se imalo bogzna što gledati; orijentirali smo se malo u tom području, provezavši se svim cestama.Fraser nas je tako rasporedio da u isti čas nije previše automobila cviljelo uokolo.U dva smo se sata okupili na novom sastanku. Ken i Gazda došli su ravno iz odjela za određivanje zadataka ikoordinaciju u Armag-hu. Ken je rekao: - Dakle, idemo! Momak nije nikakva histerična budala; dobro jeinformiran i zna što je vidio. Koliko Odjel zna, frajeri će ga napasti na putu do posla, baš kako i sluti. Stoga, planostaje. Al, ti si i dalje za to?- Nema frke.- Vrlo dobro. U redu, ubacivat ćemo se oko četiri ujutro. Al će otići u kuću i srediti sve što treba u vezi s vožnjomna posao. Imat ćemo tri grupe. Želim da jedna bude na rotoru stare ceste za Dungannon. Njih će onamo odbacitidvočlana autoekipa. koja će potom ostati u tom kraju kao podrška dvojici momaka na rotoru. Vaša su imena naploči s vozilima.- Još će dva automobila štititi Ala u saabu. Bit će to moj auto, lancia, pozivni znak Bravo, a imat ćemo i renaultboje trule višnje, s pozivnim znakom Indija. U mojem će autu, skupa sa mnom, biti trojica, a u renaultu četvorica.Pogledavši na ploču, vidio sam svoje ime na mjestu vozača re-naulta.- Bravo i Indija će se odvesti u taj kraj, a ja ću iskrcati Ala. Al će ući u kuću i ostati u njoj. Potom ćemo Ala štititiizvana. Otprilike sat kasnije želim uklopiti ekipu na rotoru. Pretpostavljam da će ionako do napada doćinegdje na ovom terenu, jer kad se jednom stigne na staru cestu za Dungannon, onda je put sve do posla sasvimdobar. Škakljivo je područje ovaj polagani djelić gdje su svi ti silni odvojci prema Henderson"su.Poznavao sam rotor o kojem je pripovijedao. Bilo je to mjesto na kojem se Ml spajao s Coalislandom i s cestom za

Dungannon. UDR-ov se major uvijek vozio starom cestom, užom i manje prometnom. Sve se stjecalo na tom rotoru.Odavde je cesta postajala brža.- Ekipa na rotoru bit će u uniformama. Vaša je zadaća rano upozoravanje na sve što vidite. Ako stvarno krenemo,dužnost vam je da iziđete na cestu i djelujete kao presretači. Indija, kad Al krene sasaabom,trebate biti iza njega. Al će tijekom vožnje izvještavati o tome što se zbiva. Ja ću biti negdje u blizini. Želim daostanete na miru, stalno štiteći Ala. Bude li u tom kraju nekakvih otmica automobila, nadam se da ćemo za njihsmjesta doznati. Isto bismo tako trebali dobiti popis ukradenih vozila u posljednje vrijeme.Frajeri će morati doći s kombijem ili kamionom, kako bi bili u dobrom položaju za napad na saab. Čak i ako su senamjeravali zabušiti u majorov auto, saab je velika, teška mašina, pa im stoga za to treba nešto doista veliko.- Moramo održati fleksibilnost - rekao je Ken - i stalno biti Alu za guzicom, da bismo ga u svakom slučaju štitili.Ne dogodi li se ništa putem na posao, štitit ćemo ga pri povratku. Čovjek će voziti svojim putem na posao, okrenutise i voziti natrag kući.- Ima li pitanja?Eno je rekao: - Znamo li koliko je frajera umočeno?- Nemamo pojma. Bit će ih barem trojica - dvojica će pucati, treći voziti. Napad bi mogao uslijediti odmah poizlasku iz kuće, no naše je da se pobrinemo da se to ne dogodi. Okrenuo se Alu i rekao: - Ako želiš isprobati zaštitniprsluk, izvoli, stari! Možeš ga nositi i ne moraš.Pobrini se da UDR-ovac na sebe natrpa toliko zaštitne odjeće da se jebač jedva ugura u auto.Al je kazao: - Isprobat ću prsluk da vidim kakav je. Ako je nekakvo sranje, skinut ću ga.- Hoću da si mi na vezi i želim da me prilikom čitave vožnje stalno izvješćuješ. Možeš čuti što mi radimo, pa akoreknemo da se skloniš s puta, odmah odjebi; mi preuzimamo stvar. Ako pred tebe iskrsne kombi, idi u njega -zabuši se u jebača. Mi smo zašas tu i ukrcavamo im se u kola.I to je bilo to; nije se više imalo što reći. - Nikakvih pokreta neće biti do dva sata.U ovom su trenutku, uza svu uvježbanost i umijeće što smo ga stekli, u igru ulazili i odnosi među ljudima: Al jemorao imati neograničeno povjerenje u ljude koji su ga osiguravali. On se također trebao pobrinuti da i UDR-ovacbude miran i da se osjeća sigurnim, jer bi se, u slučaju gužve, Alu moglo dogoditi i to da potpuno preuzme uzde zaobojicu. Alova je zadaća bila dvostruko teža od naše: ne samo što će morati reagirati na incident nego će morativladati i čovjekom kojega štiti.Tijekom cjelokupnog planiranja i priprema zapovjedništvo i postrojba zajednički su radili na način kojim ćenajbolje zaštititi onu dvojicu. U pripremi smo razradili sve mogućnosti: ako idu na to da se zalete u auto, ili pak akomu kane prići odostraga, pa otvoriti paljbu dok ga prelaze, da bi mu potom došli sprijeda. Računali smo i s tim dabi mogli prisiliti automobil da se zaustavi pa onda pripucati, kao i s mogućnošću da pričekaju da čovjek iziđe izkuće i krene u auto ili obratno.Ken je kazao Alu: - Budi bez brige, kad iziđeš iz kuće, bit ćeš pod zaštitom. Pusti ga da obavi uobičajene provjerepod vozilom, pa onda uđite i krenite.- Nema frke.Svi smo znali da su najriskantniji trenuci svakoga napada: a) izlazak iz kuće, b) vožnja na posao i s posla i c)izlazak iz zgrade u kojoj objekt napada radi. Teroristi proučavaju svakodnevno ponašanje. Gotovo uvijek postojivremenski okvir, recimo između osam i osam i trideset, u kojem će objekt napada izići, poljubiti svoju ženu i djecuna rastanku, sjesti u auto i otići. Ljudi će nesvjesno uvijek voziti istim putem. Isto će tako na kraju radnog danauvijek odlaziti u isto vrijeme. Profesionalni će terorist uvijek ići na najpredvidljivija vremena. Tako postupaju iotmičari.Al je isprobao nekoliko zaštitnih prsluka, ali mu se nikako nisu sviđali. Odlučio je poći bez njih. To mu je biloprepušteno na volju: da je htio izgledati kao onaj Michelinov čovjek, imao bi na to potpuno pravo: on je taj nakojega će se pucati.U dva sata bili smo spremni za pokret. Sva su oružja bila nabijena i smještena u aute. Uzeo sam junšnu puškukalibra 5,56 HK53. Dečki su većinom uzimali 9-milimetarske MP5 ili 5,56 kako bi ostvarili kombinaciju dobrogsakrivanja u kolima i dobre vatrene moći. Drugo oružje koje mije stajalo na raspolaganju bio je sam auto: mogaosam se njime zabušiti u napadače.Stožerne će poslove obavljati Fraser s dvojicom vezista. Imali smo dvojicu uniformiranih sa M16. Automobili subili prepuni čutura, sendviča i pita; činilo se da bi nas mogli čekati dug dan i duga noć.Ponovno smo sjeli u sobu za sastanke s pripasanim futrolama i 9-milimetarskim pištoljima. Posvuda smo po sebirasporedili okvire sa streljivom, radiouređaje, a svaki je na sebi imao tanke kožnate rukavice i industrijske naočale

kako bismo, u slučaju razbijanja prozora, mogli i dalje voziti i zaštititi se.Ken je kazao: - Prije nego što krenemo, ima li kakvih pitanja? Nema. U redu. Onda, krenimo i svršimo s tim.Sjeo sam na vozačko mjesto i položio svoj HK53 na pod, tako da mu je cijev stršala uz ručicu mjenjača. Provjeriosam radio: - Bravo, Indija, kontrola?- Indija, O. K.Iz automobila s ekipom koja će biti na rotoru čuli smo: Delta, kontrola?- Bravo. 0. K.Vozili smo se i obavješćivali Frasera o svojem položaju. Prvi smo prispjeli na položaj; provezao sam se pored kuće iradiovezom izvijestio: - Bravo, Indija, kuća čista.Ken se javio preko mreže: - Bravo, primljeno. Sad idem na iskrcaj.Auto se zaustavio i Al je nehajno izišao te pošao prema vratima. Vrata su se otvorila i on je ušao. Odvozeći se, Kenje rekao: - Bravo, iskrcaj obavljen.- Delta, primljeno.- Indija, primljeno.Sada se samo trebalo motati okolicom. Nakon nekih pet minuta čuli smo kako Al provjerava svoje osobneradioveze. Bili smo spremni.Parkirali smo se u uličici tristotinjak metara od kuće. Pili smo kavu i griskali kekse. U autu smo imali džepni UNP{Uređaj za noćno promatranje), koji bi svako malo netko uzeo i pogledao okolicu. Sve je bilo u redu. Sjedili smo umraku.Svakih pola sata čuli bismo Kena preko radioveza: - Pozdrav svim stanicama. Ovdje Bravo, provjera veza.- Delta.- Indija.- Bravo, primljeno.Bilo je prilično hladno. Noge su mi bile studene, pa sam počeo drhturiti. Još sam malo više podigao ovratnik, i tadasam postao svjestan vjetra što mi struji licem kroz poluotvoren prozor. Počeo me hvatati umor. Želio sam da osvanejutro pa da se možemo latiti posla i okončati ga.U pola osam počelo se daniti. Čuli smo Kena preko radija: -Bravo kreće.Prokrstarit će okolicom da vidi zbiva li se što neugodno. Znali smo da će Al uskoro van.Nakon nekoliko minuta javio se Al: - Radijska provjera.- Bravo, primljeno.- Za pet minuta ću krenuti.- Bravo, primljeno.Lancia s pozivnim znakom Bravo kružila je okolicom, ali ništa nije zamijetila. Prema planu, Ken će biti sprijeda,raščišćavajući nam put. Al će biti u sredini, a mi ćemo ga pokrivati odostrag.- Izlazim iz kuće - rekao je Al.- Bravo, primljeno. Indija i Delta potvrđuju prijam.Pokrenuo sam motor. Svi su se latili svoga oružja i stavili gameđu noge, spremni za akciju. Svaka zajebancija sada je prestala; bilo je ozbiljno.- Sad sam na vratima.- Bravo, primljeno. Ostali, potvrdite!- Delta.- Indija.- Idem prema autu.- Bravo.- Otvaraju se vrata garaže.- Bravo.- Provjerava auto.- Bravo.- Sad sam u autu.- Bravo.- Uključen je motor.- Bravo.- Pozor, pozor! Sad sam u pokretu.- Bravo, primljeno.

Javili smo se: - Indija u pokretu.- Bravo, primljeno.Al se provezao pokraj nas u automobilu, prvorazrednom saabu. Uključio sam se za njim, vozeći tako da ga priprvom pucnju mogu dostići i zaštititi.Vozeći se, Al je stalno izvješćivao - kakvi auti nailaze, njihove registracije, koliko je u njima ljudi, što vidi predsobom, što vidi za sobom, kojom brzinom voze, gdje se otprilike nalaze na cesti. U glavi sam stvorio preciznu slikugdje je Al i što se oko njega zbiva.Ken se javio radijem iz svoga vozila: - Žuti kombi kreće se u blizini. Ne izgleda dobro. Suviše se zadržava nakrižanju. Žuti kombi s oznakom Poduzeće Ulster. Otišao je prema staroj cesti za Dungannon i sada ga više nevidim. Nestao je s vidika. Potvrdite prijam!Svi smo potvrdili. Bili smo napeti: kao da bi sada moglo početi.Ken se odvezao prema rotoru i parkirao. Propustit će saab i nas. Svi smo pogledom tragali za žutim kombijem.Činilo se ozbiljnim.I dalje posve miran, Al je nastavio govoriti u svoj skriveni uređaj. Pravo je umijeće govoriti dok te ljudi gledaju, ada pritom uopće ne zamjećuju što radiš.Čak kad bi se taj kombi pojavio sprijeda, Al bi i dalje morao voziti prirodno prema njemu iz više razloga.Kao prvo, počne li usporavati i kretati unatrag, frajerima bi bilo jasno da nešto nije u redu. Drugo, stane li nablizu -ne baš prednji odbojnik do stražnjega, ali tu negdje -onda će, čim ugleda cijevi koje proviruju iz stražnjeg dijelakombija, moći pritisnuti gas i tri tone teški saab zabiti u stražnji dio prednjeg vozila. Zaustavi li ih tako, puna šakabrade - svi ćemo moći izletjeti i zapucati. Ne uspije li mu to, preostaje mu da se povuče natrag, iziđe iz auta i počnepucati ili da iziđe van i dade se u bijeg. Al je bio naoružan samo pištoljem. Ako iz stražnjeg dijela kombija dvafrajera upere u njega svoje G3, neće im se moći ne znam kako suprotstaviti - ukoliko ih saa-bovim naletom neizbaci iz ravnoteže. No ako udari u kombi punom snagom, postoji mogućnost da ozlijedi i sama sebe.- Renault 5 vozi prema meni. Sada me prošao. Moja sierra vozi 30-35 milja na sat.Prilagodio sam svoju brzinu kako bih održao razmak.- Bravo, primljeno - sierra 30-35.- Približava se most Venners.- Primljeno.- Na mostu, još uvijek prema Henderson"su.- Primljeno.Ako su radioveze mirne, i reakcije su mirne. Ako se preko veza dere i viče, svi su uzrujani; preko radiovalova se,dakle, na sve širi bilo mirnoća bilo uzrujanost.Al je dosad već prošao rotor na kojem su bili vojnici, koji su skriveni čekali da odigraju svoju ulogu odsijecanjaodstupnice. I dalje smo ga štitili - dovoljno blizu da ga zaštitimo, ali i dovoljno daleko da ne stršimo.Sve je i dalje bilo pod kontrolom, osim što nismo znali što se dogodilo s onim kombijem. Dobro smo, međutim,znali da je Al sam samcat. Sada smo već prošli rotor i dobrano odmaknuli prema Dungannonu.Javio se Bravo: - Stojim kod Henderson"sa.Prošao je saab, a onda i mi. Ako do napada nije došlo na rotoru, bit će im zbilja teško nešto učiniti. Bilo mi je malokrivo što se ništa ne događa. Mnogo je bilo poslova za koje smo se svojski pripremili, a da se potom ništa nije zbilo.Al je malo ubrzao niz staru cestu za Dungannon. I dalje smo bili iza njega.Odjednom smo začuli dečke s rotora. - Pozor, pozor! Kombi se vraća prema rotoru.Propustili su ga, propustili su ga! Stražnji su prozori vani. To je napad. Vraća se na tebe, Bravo.- Primljeno. Prihvatit ćemo ga, prekidam.Ken i njegova grupa još su se nalazili s druge strane rotora, a kombi je punom brzinom jurio prema njima.Izgledalo je da su frajeri propustili Ala i da ne shvaćaju da je on dobrano odmakao cestom za Dungannon.Vjerojatno su se usplahirili; ako obojica zajebu, naći će se u govnima.Ken je vidio kako kombi sada dolazi prema njemu. Što se njega tiče, on će preuzeti. Viknuo je: - Zabuši ga!Preuzmi ga!Pričvrstio je sigurnosni pojas, spremivši se za akciju. Svi su napeto iščekivali prasak.Kad mu se kombi približio, s prednjeg je sjedala momak zapucao kroz vjetrobran. Oba su vozila skrenula u stranu,a Ken se uz škripu zaustavio.Jedini praskovi koji su se čuli bili su oni puščani iz kombija. Dečko je pucao po autu koji mu se približavao. Povjetrobranu su počeli pljuštati metci. Svi su se pognuli dok su se oba vozila mimoišla za koji centimetar. Kad jekombi prošao, otvorena je vatra iz njegova stražnjeg dijela.

Sva tri dečka iz Pukovnije spremila su se na iskakanje iz vozila i počela pucati. Nisu imali vremena da okrenu auto.Dočekivali su prispijeće; frajeri su sada izbili stražnji prozor te pucali kroz otvor. Najbolje je bilo odmaknuti se odvozila, jer će njega zasipati najjača paljba.Ken je viknuo: - Van! Van!Eno je sa stražnjeg sjedala pucao, čekajući da se ostali izvuku, pa da i on iskoči za njima.Ken je bio namjestio pojas jer je kanio izazvati sudar i srediti frajere. Pojas mu je ipak spasio glavu. EnoNeustrašivi pucao je kroz stražnji prozor. Ispaljivao je uredne rafale po tri metka; nedostajala mu je samo jedna odonih dvadeset cigareta koje je dnevno popušio - kao da se u slobodno vrijeme provodi na strelištu. Ken je pakotvorio vrata ikrenuo da iziđe, ali gaje sapeo pojas. U tom trenutku u vrata su udarile tri-četiri kugle, baš ondje gdje bi on biostajao.Sada su sva trojica bila vani i Ken je preko radija davao upute ostatku ekipe. Druga su dvojica i dalje pucala pokombiju.- Kontakt! Kontakt! Kontakt! Kombi i dalje vozi ravno, nakrižanju je. Indija, potvrdi prijam.- Indija, imamo ga, prekidam.Čim smo čuli da kombi juri dalje, oštro smo i naglo zaokrenuli, hitro se uputivši prema rotoru. Svi su već bilinavukli rukavice; sada su počeli stavljati naočale: znali su da će početi pucnjava kroz auto.Vidjeli smo Kenov auto, Bravo, okrenut prema nama. Dečki su se upravo sređivali i vraćali u nj. Žuti se kombižurno udaljavao. Ken će se okrenuti i podržati nas. Snažno sam nagazio gas.Stigli smo kombiju na puškomet i pripucali po njemu.Putnik na prednjem sjedalu opire se nogama da bi se što bolje zavalio u sjedalo i što preciznije pucao. Jedan od onihsa stražnjeg sjedala naginje se između njega i vozača te puca kroz vjetrobran.Jedan je dečko pucao s prednjeg, drugi sa stražnjeg sjedala. Cijev njegova HK53 bila je tik do mene. Dok je tanad5,56 armalitea sijevala, drhtao sam čitavim tijelom. Iz cijevi je svaki put suknuo silan plamen koji me prljio. Nasvaki sam hitac i nehotice stiskao oči.Vjetrobran nam se zdrobio pri prvom hitcu, no kako je bio izrađen od sigurnosnog stakla, nije se rasuo. Morao samse nagnuti u desnu stranu kako bih mogao gledati kroz malo veći neoštećeni dio stakla. Vozili smo prema kombiju.Stakla je bilo posvuda. Ruke su mi krvarile. Svi su vikali da nadglasaju šum vjetra. Trudio sam se da automobil prionoj brzini bude što stabilniji, kako bi paljba bila točna.- Brže, brže. izgubit ćemo ga!Gušio nas je dim kordita. Vjetar je hučao kroz pukotine u staklu sablasnim zviždukavim tonovima. Svi su vikali.U to su se Ken i njegova družina već ukrcali u olupinu svoga auta i hrlili prema mjestu kontakta.- Bravo vas nastoji podržati, Indija.Stali su nam odmicati.- Ide ulijevo, ide ulijevo!Vidio sam zavoj i morao sam usporiti kako bih bio siguran da ću ga svladati. Bravo je sada već bio iza nas. Naglosmo okrenuli ulijevo, na krivu stranu ceste koja vodi ispod autoceste. Odjednom su se ceste razdvajale na sve strane.Povezli smo se strmim odvojkom udesno, vičući: - Gdje su ti pizduni?Ken se oglasio preko veze: - Hvataj prvi odvojak udesno. Ja ću drugim ulijevo. Pa da sredimo stvar!Počeli smo zaokretati po nekakvim cesticama. Svaki put kad bismo nekog spazili, zaustavili bismo se vičući: - Gdjeje kombi? Jeste li ga vidjeli?- Prvi odvojak desno čist.- Primljeno.- Provjeri sljedeći lijevi odvojak.- Primljeno.U sebi sam znao da smo ih izgubili, no morali smo, forme radi, nastaviti. Mogli su biti bilo gdje. Al je bio na polaputa prema Dungan-nonu; maknuo se s ceste i čekao.Sada je već čitava općina izišla da vidi što se to događa. Vidjeli su samo kako dva auta bez prozora i s isturenimoružjem bjesomučno jure uokolo.Svi su bili vrlo potišteni. Bravo je bio izrešetan: mi smo uzvraćali paljbu, ali bez rezultata, izuzme li se to da nitkood nas nije poginuo. Al i objekt nisu nastrijeljeni, a nitko nije ni ranjen. Uspjeh je kad se obavi posao i kad se svivrate živi. Ako je zadatak tehnički uspio, ali imamo poginulog, onda je to za mene neuspjeh.Al Slater je toga dana dobro obavio svoju zadaću. Znao je da će biti dio mete te da će, da preživi, morati na sebe

preuzeti i prijetnju i brigu o UDR-ovu čovjeku. A pritom će se stalno morati držati napadača sve dok ga svi mi nedostignemo i ne ščepamo ih.- Svi ste vi pizdeki - rekao nam je te večeri. - Ne znam u čemu je bio problem. Ja sam uživao u vožnji doDungannona.Svojim je činom Al pokazao veliku hrabrost, za što je dobio i odličje, no on je to radio zato što mu je to posao. Tonema nikakve veze s Kraljicom i domovinom. On na to ne bi gledao kao na nešto uzbudljivo. Jednostavno bipomislio: moram zbog ovoga ovdje srediti to sranje. Činjenica da postoji i mogućnost da pogine ne bi ga osobitozabrinjavala. Da nije tako, bavio bi se nekom posve drugom vrstom posla.Svi su ovakvom poslu pristupali krajnje ozbiljno. Razgovarali smo o ljudskim životima i dobro smo znali kolika imje vrijednost. Istina, mogli smo se šaliti na tu temu i smijati se na mrtvačevoj dražbi, onda kad se sve pokojnikovestvari prodaju u korist njegove rodbine. No ovdje nije riječ o srčanosti; kad bi to netko radio iz junačenja, brzo bidobio nogom u tur. Pukovnija nije željela heroje; junački momci postupaju nepredvidljivo i tako tuđe živote izlažuopasnosti. Ide se za tim da se neprijatelju pusti da umre za svoju zemlju, a ne da mi ginemo za svoju.Izvidnici su zakazali, ali to je bio tek jedan od promašaja. Nije me ovo dugo tištilo. Nema problema: bit će ovo dugoratovanje.Na žalost, kasnije u toku dana otkrili smo da je ipak postojala jedna žrtva - Frederick Jackson. Ova nevina žrtvaborbe protiv terorizma pogođena je kuglom iz našeg oružja prilikom razmjene vatre.Napušteni kombi kasnije je pronađen u jednoj slijepoj ulici. Frajeri su odtabanali pjehe preko livada, da bi kasnijepoplašili auto kojim su umakli. U kombiju je bila sačmarica, radiouređaj i prazne čahure automatskog oružja.Frajeri su išli na ubojstvo - iz daljine automatskim oružjem, izbliza sačmaricom.Nešto smo i naučili. Trebali smo imati oružje velikog kalibra koje se, zbog prirode našeg posla, može lako sakriti;puška s automatskim punjenjem je prevelika i previše nespretna za uporabu u autu, a 5,56 ionako ni u kojemslučaju nije dovoljno moćan da zaustavi vozilo kad se iz jednog auta puca u drugi. Za prvu ruku, dok iz Heckler &Kocha ne stignu G3 od 7,62 mm, valja uzeti argentinski sklopivi FN, koji je Pukovnija donijela s Falklandskogotočja. To oružje vrlo lijepo funkcionira.Nešto kasnije doživjeli smo urnebes.U to se vrijeme nešto puno pucalo izbliza po čitavoj grofoviji Fermanagh. Frajeri bi došli na ulazna vrata, pokucali ičim bi se netko odazvao, upali u kuću i pucali. Na udaru su uglavnom bili pripadnici RUC-a (policijskih snagaSjeverne Irske) i UDR-a; pješice ili vozilom, frajeri bi se potom povukli na sigurno. Nakanili smo se tijekomnekoliko noći raspršiti kako bismo pokrili veći broj najistaknutijih ciljeva, no ovaj put tako da mi čekamo na licumjesta.Mogli smo biti u kući, ili pak oni koji otvaraju vrata, ili smo se mogli nalaziti vani i promatrati tipove kako prilaze.Sve je ovisilo o terenu i o strukturi kuće, vrta i sporednih zgrada.U jednoj smo kući nas četvorica sjedila s objektom napada. Od svih mogućih objekata kojih smo se mogli sjetiti, zaovog je bilo najvjerojatnije da će biti napadnut. Bio je to velik bungalov na osami; od najbližeg ga je susjedarazdvajalo dobrih petsto metara.Zapovijedao je Frank. Ostatak ekipe činili smo Eno, časnik kojega smo zvali Gazda S i ja. Da ne privučemopozornost, odlučili smo se dovesti kao društvance s kartonom piva i velikim vrećicama marsovih prutića.Naš je čovjek bio silan stari momak četrdesetih godina, prepun viceva i posve ravnodušan glede situacije. Možda jetaj njegov stav proizlazio iz činjenice daje na svakom zidu kuće, kamo god pogledali, visjela sačmarica spremna danekom objavi radosnu vijest. - Pristavimo mi, dečki, čajnik, pa da sjednemo i gledamo televiziju. Ovo mi se većgodinama događa - reknu mi da sam ugrožen, a onda vi, dečki, dođete i čuvate me nekoliko dana. Na vašem mjestu,ne bih tomu pridavao osobitu važnost. Ali bit će zanimljivo vidjeti što će se dogoditi. Noć je hladna i ne mogu ihzamisliti da večeras izlaze.Kuća je bila prekrasna. Kuhinja je bila vrlo vruća; štednjak je plamtio punom snagom, a na jednoj od njegovihploča stajao je veliki čajnik iz kojega je sukljala para. Kad me vidio s čuturom i sendvičima, domaćin mi je pokazaoda ih sklonim. - Maknite te grozote - rekao je. -Pripremit ću vam pristojan čaj, a u štednjaku se peče pita i još nešto.Noć je bila mirna i studena. Bilo mi je drago što sam unutra i što se kljukam pitom i čajem, a ne ležim na nekojpromatračnici u grmlju. Frank i Gazda S gledali su s domaćinom televiziju u prednjoj sobi. Eno i ja smo bili ukuhinji. Sjedili smo u naslonjačima, koje smo primak-nuli velikim dvostruko ustakljenim stražnjim vratima. Sva susvjetla bila pogašena; nitko nas neće moći vidjeti. Sjedili smo podigavši noge na pufove, objesivši oružje prekonaslona za ruke, Sjajan način ratovanja.Frajeri nikako nisu mogli doći s prednje strane kuće; bila je ovo jedna od onih zgrada u kojima se prednji ulaznikad ne koristi. Sa svojih smo naslonjača imali veličanstven pogled na prilaz kojim će se, po našem mišljenju,

poslužiti. Nije bilo baš vjerojatno da će se dovesti; doći će preko ledine i ući sa stražnje strane. Ako udu, neće izići.Noćni mir razbio je Fraser, koji nam se javio radiovezom. - Neka svi pokupe svoje prnje. Odjel za zadatke želi daodmah dođete u Drum-rush Lodge. Nitko ne zna što se događa, ali svi se trebaju tamo nacrtati. Ako što iskrsne,izvijestit ću vas. Krenite onamo - smjesta!Frank je rekao: - Primljeno. Krećemo.Pokupili smo svoje stvari i otišli u kombi.Frank je kazao: - Boss, ti ćeš čitati kartu, ja ću voziti. Andy i Eno, otraga.UDR-ovac nam je mahnuo na rastanku i rekao: - Ne brinite se za mene. Imam previše sačmarica i marsovih prutićada bi me uzdrmali. Vidimo se.Ponovno se javio Fraser: - Prije nekoliko minuta neka je žena nazvala policijsku postaju u Keshu. Rekla je:"Slušajte pozorno! Ovdje IRA-ina brigada Fermanagh. U hotelu Drumrush Lodge postavljen je stanovit brojzapaljivih bombi. Učinjeno je to zato što Drumrush Lodge poslužuje gadove iz Snaga sigurnosti."Vrijeme je bilo grozno. Spustila se gusta magla, a vidljivost je pala na pukih 20-30 metara; poledica na cesti još jeviše usporavala promet. Čim bismo prešli brzinu od 30 milja na sat, počeli bismo se sklizati. Pametnije je bilousporiti, voziti maksimalno 25 milja na sat; tako ćemo barem stići na odredište, ne slupavši se i ne izgubivšičetvrtinu djelotvornosti postrojbe.Preko radija smo dočuli da su druga dva automobila već u okolici hotela i da počinju tragati. Jedno od sumnjivihvozila u tom području za kojim, kako smo doznali, valja tragati bio je plavi kombi, možda strane proizvodnje.Eno je rekao: - Kladim se da je ovo lažnjak. - Možda su nas momci htjeli namamiti ovamo zato što su isplaniralizabavu.Gazda je uz pomoć male maglite baterije proučavao kartu: -Ovdje udesno, pa zaokreni lijevo!Auto se odsklizao u zavoju. Frank je rekao: - Nema smisla juriti. Vucimo se i dalje polako, na kraju ćemo ipak stići.A onda smo čuli: - Pozor, imamo eventualnog, prekidam. - Svi su sada umuknuli. iščekujući da čuju što će se daljedogađati.Al, Eddie i Clive bili su u jednom automobilu i provezli su se pokraj plavog kombija tovota, parkiranog nasporednoj cesti malo dalje od Drumrush Lodgea. Svi, osim šofera, smjesta su se posagibali; nisu nikoga željeliometati u poslu. Ponovno su se javili: - Parkiran je, neosvijetljen, nema nikakvih kretanja, no vrata su odškrinuta.Kao da se nešto kuha.Ken se oglasio u eteru: - Blokirajte cestu! Pratit ćemo ih i utvrditi što se događa.Njegova se ekipa sada nalazila na drugom kraju ceste. Kombi se nikamo nije spremao otići; nadajmo se dajepodručje blokirano. I dalje, međutim, nismo znali što se događa.Cliveova je ekipa izišla iz automobila. Al je postavio nazupčane lance koji će bušenjem guma zaustaviti vozila.Ken se preko radija obratio Fraseru: - Jesam li propustio ikoje područje?Očito je želio utvrditi postoji li ikoja cesta ili staza između dva auta koju nisu zamijetili.- Ne, sve je u redu. Sve je pokriveno.Zaustavili su se i osluhnuli. Zvuk se mnogo bolje širi noću, a osobito za ovako hladnih noći.Dok smo se što smo brže mogli sklizali po ledu, zamišljao sam Eddieja kako u magli osluškuje, naprežući se dashvati što se događa. Vjerojatno razmiče čeljusti da isključi zvuke gutanja i ćuli uši prema okolici.Eddie je nešto čuo, ali je htio da mu to još netko potvrdi: -Clive, poslušaj ovo! - Clive je prišao Eddieju i isključiosvoj radioprija-mnik, kako mu se ne bi miješao zvuk iz slušalice.Netko se kretao cestom. U ledenoj magli ovo nije slutilo na dobro.- Stani mirno i stavi ruke tako da ih mogu vidjeti! - viknuo je Eddie. - Ovdje Snage sigurnosti!Šetač je bio udaljen desetak metara, i Eddie je bio zaključio da je posve dovoljno blizu. Viknuo je dovoljno glasnoda ga čovjek čuje, a opet ne toliko glasno, tako se bar nadao, da uzbuni još koga dalje u polju.- U redu je, to sam ja! - Dečko je, čini se, bio dobrano prestrašen; bez sumnje se nadao da ga zaustavlja ophodnjalokalne vojske pa će imati vremena da nešto smisli ili dobije nekakvu podršku.- Umukni, stani mirno ili pucam - razumiješ li?Clive je sada podigao svoj HK53 do ramena i počeo se primicati.Dečko je potrčao.Al je otišao do stražnjeg dijela auta da iz prtljažnika izvadi svijetle -ću raketu Schermuly. Ispalio ju je u zrak i noćse pretvorila u maglovit dan.Clive i Eddie pripucali su prema dečku koji je preko jarka i ograde bježao u polje. Učinkovitost naprave za noćnopromatranje bila je u magli ograničena. Izgubit će ga; morali su nešto poduzeti.Čuo sam Kena: - Kontakt, kontakt, prekidam.

Počeli smo se kostriješiti. Gazda je rekao: - Do vraga, počelo je. Moramo onamo što brže možemo.Frank je rekao: - Nema smisla srljati. Stići ćemo već.Znao sam da Frank ima pravo, ali sam se ondje, na stražnjem sjedalu, osjećao bespomoćnim.Kenova ekipa nije znala ništa više od nas; oni neće krenuti naprijed da ne bude plavi po plavima (pucnjava povlastitim snagama). Ustreba li Cliveu i Eddieju pomoć, oni će je zatražiti.Sve ovo vrijeme druga dva pripadnika PIRA-ine bande nalazila su se na jedva kojih pet metara od Cliveove ekipe uautu. Mora da su čuli kako se auto zaustavio, pa su ostali u zaklonu. Kad se svijetleća raketa Schermufy vinula uzrak, a Clive i Eddie počeli pucati, zapucali su i frajeri - po Alu.Clive i Eddie uhvatili su bjegunca. Vrlo se razborito zaustavio kad je raketa osvijetlila krajinu; znao je daje ugovnima.- Podigni ruke i okreni se prema meni! Sada pođi k meni!Clive je izdavao naredbe, ali ga dečko nije slušao. Odvukli su ga stoga na cestu i polegli licem prema tlu.- Sada ću te pretražiti - rekao je Clive. - Pomakneš li se, ustrijelit ću te, razumiješ li? - Eddie je doviknuo Alu dadonese lisičine kako bi frajera sapeli do dolaska policije.Gotovo da smo stigli do njih i Kenu smo priopćavali iz kojeg smjera dolazimo da bi nas mogao rasporediti gdježeli. Predjel je ponovno utonuo u tamu.Al nije reagirao na njihov zahtjev, pa su oba naša dečka dovukla zarobljenika do automobila.Eddie je rekao Cliveu: - Uzmi moje oružje! Iz prtljažnika ću izvaditi lisičine.Predao je oružje Cliveu, koji je čuvao dečka na tlu. Na Eddieje-vu oružju nije bilo remena, pa ga je Clive držao uruci.Zatim smo preko radija čuli Eddieja: - Poziv svim pozivnim znacima. Imamo nastradaloga.To je Al - trebamo helikopter. Odmah šaljite helikopter!Fraser je odgovorio: - Primljeno. Potvrdi daje to Al. Potvrdi da je to Al, prijam.Trebao je potvrdu da bi nabavili odgovarajuću krvnu grupu.Eddie se ponovno javio: - Da, to je Al. Nabavite nam helikopter! Trebamo ga smjesta!Čuli smo Kena: - Smjesta ga dajte! Zajebi vrijeme, hoću helikopter odmah!Na drugim su se frekvencijama javljali vezisti pokušavajući namaknuti helikopter. No nije bilo teorije da helikopteruzleti po ovakvoj ledenoj magli. Šef u Odjelu za zadatke pokušavao nam je poslati hitnu pomoć.Fraser se nakon nekoliko minuta ponovno obratio Cliveu i Eddieju: - Ne možemo dobiti helikopter. Magla jepregusta. Nastojimo oko kola hitne pomoći. Nešto ćemo vam svakako poslati, prekidam, prekidam.Ala su nastrijelili u ruku i u prsa. Eddie je iz prtljažnika izvadio pribor kako bi zaustavio krvarenje i dao tekućinu.Nije mirisalo na dobro: uz to što je Al ranjen, u mraku je bilo još frajera.Kenova je ekipa krenula u hajku po poljima, a sad smo joj se priključili i mi.Dečko koji je bio na tlu mora da je čuo sve što se zbiva pa zaključio da se do grla uvalio u govna, jer se odlučio zanapad. Nasrnuo je na Clivea, pokušavši proći pokraj njega; Clive je ispustio Eddiejev HK53 kako bi ga slobodnomrukom srušio.Zakasnio je. Dečko je nestao, a s njim i oružje.- Uzeo je 53! - viknuo je Clive. - Uzeo je 53!Pošli su za njim.Eddie je izvukao pištolj; obojica su pripucala i dečko se srušio. Potrčali su prema njemu i opipali mu puls; nije gabilo. Vratili su se Alu, no bilo je prekasno. Al Slater bio je mrtav.Javio se Ken preko mreže: - Kontakt, prekidam.Frank je odgovorio: - Udaljeni smo otprilike dvije minute. Zaustavljam sve što se miče.Zaustavili smo sva vozila koja smo vidjeli da dolaze iz toga smjera. Drago mi je bilo što sam u uniformi: u blizinise nalazila baza Snaga sigurnosti, pa sad kad je nastalo veliko sranje, nimalo mi se ne bi mililo biti u civilu.Ugledali smo svjetla na cesti te smjesta uspostavili kontrolnu točku.Frank je pristupio autu onako kako bi to svaki normalni vojnik učinio - nije htio pobuditi sumnjičavost: - Halo, bihli, molim vas, mogao vidjeti vašu vozačku? Kamo idete? Hvala. Laku noć!Ljudi, međutim, nisu znali da sam ja u vozačevu glavu uperio Ml6, a da je Eno s puškomitraljezom spremanzaustaviti auto i njegove putnike, bude li ova kontrolna točka na bilo koji način ugrožena.Počeli smo pretraživati okolicu, ali da bismo naletjeli na napadače, bilo je praktički nezamislivo. Morali smo štobrže pokriti što više terena.Preko radija smo čuli kako Fraser poziva Snage brzog djelovanja da okruže čitavo područje, u nadi da su frajeri izbombaške grupe još ovdje i da se osjećaju kao kunići stjerani u kut.

Po radiovezama smo zaključili da je ovdje mnogo više poglavica nego Indijanaca. Neki su land roveri zbog poledicezavršili u jarku. Znali su samo toliko da u ovom području ima žrtava i terorista. Izvještavali su o svakom lelujanjugrana. Postojala je opasnost da nas ustrijele naše vlastite Snage brzog djelovanja.Iz daljine su se čuli kratki rafali. Potom bismo preko radija čuli: -Što je? Što se zbiva? - Željeli smo reagirati. Fraserbi se svaki put javio: -Mirujte, mirujte! - To su Snage brzog djelovanja pucale po sjenama. Veliki su bili izgledi dabi frajeri još mogli biti u tom području, no SBD je umnožavao probleme, pa ako se potrati još vremena, mogli bismoih izgubiti.Ken se ozbiljno smrknuo te poručio preko radija: - Prenesite ovo SBD-u: mi ćemo blokirati ovo područje. Nekaostanu gdje jesu. Neka ne pucaju ni na što dok im se ne rekne ili dok se ne zapuca po njima. Nikakvih ophodnji,nikakvih pokreta! Neka ostanu u vozilima. Recite im da ni na što ne reagiraju dok im se ne naredi.Bili smo dobro odjeveni, ali su mi se stopala i ruke ukočile od hladnoće. Svakih nekoliko koraka okliznuo bih se naledu.Fraser je rekao: - SBD izvješćuju o pokretima u nekim živicama pokraj rijeke. Ima li ondje koga od naših? Tišina.Frank je kazao: - Ja i Andy ćemo to preuzeti.- Primljeno. Frank kreće na rijeku. Ken, potvrdi!- Ken, primljeno.Frank je rekao: - Andv, hoću da se jednostavno krećeš naprijed istražujući živicu svojim uređajem za noćnopromatranje. Bit ću iza tebe sa svojim aparatom, pa ćemo istjerati frajere na čistinu.Ponovno sam uključio napravu, duboko udahnuo i pošao.Vladala je sablasna tišina. Mogao sam čuti kako pucketa led na travi. Hodao sam u polučučećem stavu, s otkočenimoružjem, kundakom uz rame, podižući noge vrlo visoko, trudeći se da ne dišem ubrzano, trudeći se da što manjebučim, trudeći se da budem što nezamjetniji. Frank je bio sedam do osam metara iza mene, uperivši pušku desno odmene kako bi pnpucao na svakoga tko iskrsne. Budući da je bio povučen, bit će mu lakše reagirati.Slušao sam radio i provjeravao znam li gdje se tko nalazi.Pojavila su se kola hitne pomoći s upaljenim plavim bljeskovitim svjetlom. Bili su dosta udaljeni od nas. ali kako jesvjetlo rotiralo, osvjetljavalo nas je slično plesačima pod stroboskopskim uređajem u disku. Pomislio sam: jebemmu, krasna li dana!Napravio sam dva-tri koraka pa stao, zirnuo kroz uređaj gore--dolje. Kretali smo se, zastajkivali pa opet kretali.Svakog sam trenutka očekivao da ću čuti rafal i osjetiti metke koji mi se zabijaju u tijelo. To nipošto nije ugodanosjećaj.Uzduž živice protezali su se dugački drenažni jarci. Bilo je mračno kao u rogu, vidljivost je bila za kurac, bilo jepuno komešanja, puno buke iz daljine. Kroza sve to su negdje bježali teroristi koji su upravo bili u borbenomokršaju. Mora da im je frka, žele se izvući, a i naoružani su.Tek nakon dvadesetak minuta pomislio sam: sranje, ovdje sam, čini se, izvukao kraću slamku. Pucat će se po meni,a Frank će se istaknuti pucajući po njima.Nismo našli ništa.Nakon nekoliko dana zagonetka se počela odgonetati.Antoin MacGiolla Bride bio je bivši vojnik Republike Irske i poznati terorist od dana kad je 1979. uhićen s puškom.Njegova je operativna jedinica naumila postaviti eksplozivnu napravu - načinjenu od pivskih bačvica ispunjeniheksplozivom slabe jakosti - u propust na prilazu hotelu. U trenutku primitka telefonskog poziva bomba je već bilana svojem mjestu.Kad je naišao Alov auto, mora da su ga čuli i posakrivali se. Na nesreću, auto se zaustavio metar-dva od dvojicefrajera. Kad je Al ispalio Schermuly, mora da su ugledali njegovu siluetu te otvorili vatru.Al je bio pogođen, ali se uspio okrenuti i uzvratiti paljbom. Zatim je pao.Udaljili su se i dospjeli do obale rijeke Bannagha. Jedan od njih skočio je u vodu da prijeđe na drugu stranu. Rijekaje bila široka jedva sedam metara, ali je bila nabujala, pa je imala duboke jazove. Kad ju je frajer svladao, nijemogao naći svoga kompića. Taj se utopio nešto niz-vodnije.U postrojbi su svi međusobno tijesno povezani, pa nas je stoga smrt Ala Slatera sve duboko potresla. Nikad nijelako izgubiti nekoga koga znaš, ali tu se više ne da ništa učiniti i mora se s tim živjeti dalje. Otprilike za dva danaopet su se čule dosjetke i šale.Spremali smo se prirediti božičnu veselicu. Četa je pozvala razne ljude iz policijskih snaga i drugih organizacija skojima smo surađivali.Jedan od pozvanih policajaca bio je Freddie. Taj je tip u nekoj nesreći ostao bez ruke. pa je na batrljku imaoprikvačenu Guccijevu protezu koja se pokretala elektrodama. Čovjek je mogao savijati prste da primi predmet, ali je

ruka. na žalost, katkada djelovala posve samostalno. Funkcionirala bi besprijekorno kad bi je stavio, ali biodjednom među elektrodama došlo do kratkog spoja, pa bi se prsti svijali bez veze, kao u nekom staromdrugorazrednom filmu. Nama se to, međutim, činilo sjajnim.Naumili smo Freddieju nešto pokloniti te puno razgovarali o tome kakav bi to dar bio. Najsretnijim rješenjem štosmo ga mogli smisliti smatrali smo Pukovnijsku plaketu, no Ken je rekao: - To je sranje. Ne uzrujavajte seja ću tosrediti.Freddie se pojavio na zabavi, na kojoj je sigurno bilo više od sto pedeset ljudi.Ken se digao držači u ruci paketić omotan finim papirom i vrpcama.- E pa, Fred - rekao je - ovo je samo sitnica kojom ti želimo zahvaliti na svoj pomoći i podršci u protekloj godini.Nadamo se da će ti dobro poslužiti. Umjesto da ti predamo nešto zaista šašavo, kao stoje plaketa koju bi objesio nazid, nakanili smo ti dati nešto mnogo, mnogo, mnogo praktičnije.- Puno vam hvala - rekao je Fred. Počeo je razvezivati vrpce i odmatati papir, stoje potrajalo čitavu vječnost jer jeKen upotrijebio čak četiri papira, zajebancije radi. Na kraju, kad se Fred već malko i oznojio mučeći se s vrpcama iselotejpom, naš se dar razotkrio u svoj svojoj veličanstvenosti - bila je to limenka WD-40.Freddie je dar sjajno prihvatio: zasukao je rukav i štrcnuo jedan mlaz.Na dražbi sam kupio Alovu Barbour jaknu; bilo bi mi jeftinije da sam kupio novu novcatu, ali to je tako.Alova smrt nikoga nije toliko pogodila kao Franka Collinsa.- U ovih sedam godina što sam u Pukovniji, vidio sam mnoge dečke kako umiru - rekao je - ali ovo me potreslonajviše.Možda je Alova smrt bila prva velika kušnja njegove kršćanske vjere. Frank je uskoro napustio Pukovniju; odlučiose spremati za ajato-laha. Međutim, želio je isplatiti svoju hipoteku prije no što se upiše u biblijski seminar, pa ga jenjegov prvi slobodnjački posao odveo na Šri Lanku.Izdržao je dva tjedna. Kad sam ga kasnije sreo u Herefordu, kazao je: - Oni nemaju nikakva razumijevanja za dobroi zlo, pa nemaju nikakav stav ni o likvidacijama Tamila. Neki od onih koje smo uvježbavali počinili su zvjerstva.Nakon toga dobio je posao tjelohranitelja u Ateni, pa je radio za Burlonova šefa, sir Ralpha Halperna, i Harrodsovagazdu Mohammeda Al-Fayeda. Kad je dovoljno uštedio, izišao je na crkvenu verziju Izbora i prošao. Nakondvogodišnje obuke promaknut je u pravog pravcatog vikara i u tome je zaista bio izvrstan.Debbie je dobila posao i pretpostavljao sam da uživa u njemu. Nisam u to mogao biti siguran jer me nikad nije bilokod kuće.Telefonirao sam joj kad god sam mogao, ali svaki put bih joj rekao kako sam, a nikad nisam slušao kad bi mipričala kako je njoj. I dalje nisam prepoznavao što mi je prioritetno. Pukovnija mi je bila sve: uživao sam u onomšto radim. Ali bio sam sebičan; žrtvovao sam svoj brak, i to mi je bila pogreška. Kad bih se vratio na dopust, bilo mije stalo samo do odlaska u grad i ponovnog susreta s dečkima. Sve što sam radio bilo je usredotočeno na njih;Debbie je bila u drugom planu. Mora da joj je to bilo grozno. Bio sam čak toliko glup da sam počeo pripovijedati oklincima, a nisam bio ni toliko odgovoran da se brinem o vlastitoj ženi. No budući da sam bio budala, nisam toshvaćao. Nisam uviđao da se brak raspada; bio sam previše zauzet željom da se dokopam kvalifikacija, od kojih menajviše privlačilo rušenje.

- Jedan od ciljeva ovoga dvanaestotjednog tečaja jest da vas obučimo u industrijskoj sabotaži, strateškim zadaćama iudarima po definiranim metama - rekao nam je instruktor. - Tipičan Pukovnijski zadatak mogao bi glasiti:onesposobiti industrijsku bazu države protiv koje ratujemo. Njihova bi se vojska mogla nalaziti na bojišnici, no nijedna vojska na kraju neće biti dobra ako zakaže opskrba. Napadaji na industrijsku bazu lome moral naroda, štotakođer ide u prilog općim ratnim naporima.Bila je to vrlo zanimljiva tema i jedva sam čekao da počnemo. Još kao dijete opčinjavale su me televizijske snimketipova koji ruše dimnjake elektrana i nebodera koji se urušavaju unutar vlastite obodnice. Neko osnovno znanjepokupio sam na Izboru, no želio sam znati više.Odjel za nastavu se, osim Izborom, bavio i nastavom rušenja i svih patrolnih vještina. Joe, nastavnik rušenja,upravo je bio pri svršetku svoje dvogodišnje službe i bio je zaista pravi znalac svoga predmeta. Rušenje će seprimjenjivati i u drugim zadaćama, rekao je, kao svojevrstan kirurški zahvat: mogli bismo htjeti srušiti kakav most,željezničku prugu, hidroelektranu ili rafineriju nafte, možda onesposobiti dok, otvoriti ustave vodene brane, uništitineki vojni ili civilni zrakoplov.Naučili smo kako se prekidaju ultrakratkovalne i zemaljske linije veze u vojnim i civilnim sredinama. - Silna sešteta može učiniti s jednom kilom plastičnog eksploziva - rekao je Joe. - Čemu slati zrakoplovstvo da razori velikiindustrijski kompleks kad se do istog rezultata može doći izbacivanjem njegove energane?

Budemo li nastupali tajno, morat ćemo svladati i uvježbati umijeća svoga zanata - postupke nadzora i ometanjanadzora.Prvih smo nekoliko tjedana kao papige biflali sva pravila, sve ono što se mora i ono što se ne smije i sve mogućeformule. Kad budemo na zadatku, nećemo uza se imati nikakvih priručnika. Joe nam je od prvoga dana punio glavepravilima i svakodnevno nas propitkivao. Svaki slobodni trenutak posvetili smo bubanju; za takva učenjaka kakavsam ja bilo je to kao da u vreću od kile pokušavaš usuti pet kila dreka.Učili smo o svim eksplozivima koji se upotrebljavaju u britanskoj vojsci, a i u drugim armijama, do kojih seeksploziva gdje i kako može doći kroz trgovačku mrežu.Nabavivši ih, morali smo znati kako ćemo ih primijeniti. U industrijskoj sabotaži gotovo uvijek ima i presijecanjaželjeza. Međutim, eksplozije se ne rade po holivudskom receptu - veliki prasak, ogromna vatrena lopta i most pada.Pukovnija će to obaviti po načelu "minimalnom količinom eksploziva stvoriti maksimalnu štetu" - za razliku odonih mojih napora pri rušenju drveća tijekom Izbora - jer na taj način treba manje eksploziva nositi ili praviti, paonda i sakrivati.Ovisno o tipu mosta, ide se na to da se naprave točno određeni rezovi, da bi se potom most srušio pod vlastitomtežinom. Da bi se srušila neka građevina, valja samo potaknuti moment sile padanja zgrade, a ostalo će se odvijatisamo od sebe.Naučili smo kako se u zrak diže sve: od telekomunikacijskih linija do električnih centrala, od vlakova dozrakoplova. Sve se moralo razarati na takav način da se ne može niti popraviti niti nadomjestiti - ili, ako može, daza to bude potrebno što više vremena. Razoriti nešto ne mora nužno uključivati i brisanje toga nečega s lica zemlje.To može kojiput značiti stavljanje centimetra eksplozivnog punjenja u određeni dio nekog stroja. To može bitiposve dovoljno za remećenje momenta sile u pokretnim dijelovima mašinerije. Stroj će potom uništiti sam sebe.Umijeće je u prepoznavanju slabih točaka, ubacivanju do njih i zatim izvlačenju.Mnoge su ceste i građevine izgrađene od betona, pa smo učili i kako se razara beton - za što treba mnogoeksploziva. Katkada nije dovoljno srušiti tek raspone mosta: da bi šteta bila što veća, treba razoriti i potpornje.Praznine se mogu popuniti: čitave uzdignute dijelove autoceste moguće je popraviti u roku od dva tjedna, što namkalifornij-ski građevinari lijepo dokazuju nakon svakog potresa.Velika tvornica, pa čak i gradić, mogu se blokirati izbacivanjem trafostanice. Očito postoji čitav niz raznoraznihzaštitnih mjera, a u vrijeme sukoba sve će te osjetljive točke biti zaštićene. Pukovnija, međutim, ponajčešće nećesvoje zadaće obavljati na poprištu velikih sukoba; obavljat ćemo ih u malim gerilskim ratovima ili premarevolucionarnom scenariju. Ako je objekt zaštićen, to će biti samo još jedan novi problem koji moramo riješiti.Možda ćemo postavljati naprave koje će se aktivirati tek idućeg mjeseca. Teoretski, moguće je postaviti uređaj kojiće eksplodirati tek nakon pet godina. Eksplozija se može inicirati na razne načine i iz svih dijelova svijeta.Spustili smo se do jednog od lokalnih mostova nedaleko od Here-forda i svi su obavili usporeno izviđanje (netajno). Mogli smo most podrobno pregledati, izmjeriti i učiniti sve što nam treba za izradbu izviđačkog izvješća,šetati se s mjerničkim spravama i kamerama, razmišljajući o tome kako ćemo ga razoriti. Dok smo se svi mi baviliovim tehničkim poslovima, Bob, jedan od najsamouvjerenijih ljudi na svijetu, jedan od onih koji ne samo da znajukamo idu nego i kako i kad će stići do svog cilja, sitnim je koračićima hodao nogostupom, zviždučući i brojeći ih.Bob je uvijek govorio glasom od dva Macha. - Što će vam sve te tehnikalije, svi ti jebeni metri? - rugao se. - Da toradite ozbiljno, mjerili biste koracima. Dvadeset, dvadeset jedan...Stigavši na drugi kraj mosta, sjeo je, poput filmskog redatelja "ka-drirao" most, zatim napravio nekoliko snimakapa se opustio na suncu.Pristupio mu je instruktor i rekao: - Ti si, dakle, sve obavio, Bob?- N...da, nema frke. Više mi se sviđa raditi na ovaj način.Bob je tako prosjedio čitavo popodne, uživajući na suncu i pomalo pijuckajući, dok smo svi mi ostali trčkarali okolokao stekli. Iza toga sam do dva ujutro dotjerivao izviđačko izvješće. Bob se time nije bavio. Sutradan se došepirio uučionicu, svjež kao rosa, i rekao: - Igrarije.Instruktor je ocijenio naše napore i iznio svoje primjedbe. Izvješća su većinom bila prihvatljiva, ali Bobovo je,istaknuo je, bilo izvanredno.- Zabavljao si se jučer, je li tako? - upitao je Boba. - Bio je prekrasan sunčan dan, zar ne? Čudim se da nisi izgonood onolikog izležavanje na suncu.- Ipak sam izradio izvješće, zar ne? - nasmiješio se Bob. - A i smatraš ga sjajnim.- U svakom pogledu - rekao je instruktor. - Osim u jednom.- Stoje sad?Sve tvoje fotografije prikazuju most pod teškom kišom.

- Čudno - kazao je Bob. - Mora daje fotoaparat bio malo vlažan.Bob je, međutim, čitav prethodni vikend proveo fotografirajući i mjereći most, kako bi se na dan kad smo svi došlina most mogao pred nama kurčiti, pretvarajući se da ne radi ništa. Bilo bi mu to prošlo kao sjajan štos da se samosjetio kako je onog čitavog vikenda lilo kao iz kabla.

Na tečaju rušenja naučili smo upotrebljavati opremu, ali su nas naučili i kako ćemo informacije prenijeti drugimkorisnicima. Jedan dio te obuke obuhvaćao je tajno fotografiranje i snimanje infracrvenih fotografija. Mogli smo senaći u ulozi poslovnog čovjeka kojemu se pruža zanimljiv pogled iz hotelske sobe ili pak u ulozi autostopista.Fotografije ili videokamera mogle su biti skrivene kod nas ili pak u nekoj torbi, a mogli smo se naći i višekilometara od objekta, pa se iz tajne promatrač-nice služiti velikim zrcalnim lećama.Uza sve tehničke pojedinosti u vezi s razaranjem, promatrat ćemo i sve mjere zaštite. Koliko je stražara na ulazu?Djeluju li budno? Jesu li se opustili pa svi zajedno puše? Odakle prići i kuda se povući? Možda ćemo planirati iobavljati pripremu za neku drugu grupu - reći im kakav im eksploziv treba, srediti im mjesta okupljanja iizvlačenje. Možda će nam se narediti da u zoni ostanemo i nakon akcije zbog potvrde i procjene štete. Sve to ide urušenje; mnogo je to zamašnije od onoga kad Clint Eastvvood na konju zapali šipku dinamita i hitne je preko zida.Svi smo mi prošli obuku hitne medicinske pomoći, bavili se pro-strelnim ranama i prijelomima, stabiliziranjemozljeda i intravenoznom infuzijom; svi smo bili osposobljeni da na životu održimo osobu strada-lu od eksplozijebombe ili od metaka. No zbog prirode zadataka kojima se Pukovnija bavi, trebalo nam je ljudi s višom razinommedicinskog znanja. Patrolni bolničar mora biti kadar izvesti kirurške zahvate na terenu, prepoznati bolest tepropisati i dati lijekove. Tada ophodnja, i kad ima veći problem, može duže ostati na terenu, pa ne treba pozivatihelikoptere da izvuku nastradaloga i tako se izlagati opasnosti otkrivanja.Pukovnija je u zemljama Trećeg svijeta u kojima je djelovala vodila politiku srdačnosti. U Omanu sedamdesetihgodina, na primjer, Pukovnija je mnogo vremena potrošila na skrb o Beludžima i Firkatima, propisujući im lijekovei brinući se o njihovu boljitku. Iz dokumentacije se vidi da je ta skrb pokrivala sve - od pomoći pri porođaju dokirurške obrade seljaka kojem je razneseno pola glave.Katkada je u medicinskoj naprtnjači bilo više lijekova i opreme nego u nekoj od njihovih bolnica. Problem je bio utome što bi, u trenutku kad bi bolničari počeli davati lijekove, odmah pred njihovim nastanom nastao kilometarskirep ljudi s bradavicama i uraštenim noktima.Jedan mi je bolničar pričao: - Starali smo se o dvojici momaka u prašumi koji su imali problema sa stopalima.Odjednom je odasvud na nas nahrupilo sve živo, žaleći se na ranice ili modrice po capicama. Sljedećem klipanukoji nas je došao gnjaviti dali smo na znanje da ćemo mu amputirati stopalo. Proveli smo svu proceduru čišćenjastola, izvadili sve moguće noževe i ostali pribor.Očito su čovjeku objasnili da je jedino rješenje za njegove tegobe amputacija, pa neka on samo legne na stol i oni ćemu začas srediti nogu. Ranica odjednom više nije bila toliko grozna i tip je zbrisao. Svima je rastrubio svoj slučaj inije ih više bilo mnogo koji bi došli zbog bolnih nogu.Susrećući se u Herefordu s momcima koji su pohađali sanitetski tečaj u vrijeme dok sam se ja bavio rušenjem, čuosam mnogo krasnih priča.Dečki su u Herefordu proveli šest tjedana; počinjali su od osnovnih stvari. Učili su kako se daje intravenoznainjekcija, kako se intravenozno daju lijekovi, kako se propisuju i upotrebljavaju lijekovi. Sve su lijekove moralinaučiti po njihovim univerzalnim, latinskim, imenima, što je bila besmrtna uživancija.Zatim su morali na nekoliko tjedana otići u Londonsku školu za tropsku medicinu. Zbog toga što smo mnogoposlova obavljali u tropskom podneblju, morali su učiti o tropskim bolestima, kako ih spriječiti i kako ih liječiti kadizbiju.Potom su se opet vraćali u Hereford, još neko vrijeme boravili u predavaonici, a onda bi napokon bili upućeni ubolnice diljem zemlje. Pretežni dio vremena provodili su na traumatološkim odjelima, stječući praktička iskustva:mogli su svladati svu moguću teoriju, rečeno im je, no to nije ništa u usporedbi s praksom na žrtvama prometnihnesreća ili na ljudima koji se subotom uvečer podnapiju i izbodu.Mnogo su vremena potrošili i na to da nauče kako postati umišljeni bolesnik. Neki Rod. po govoru bi se reklo izYorkshirea, prva je dva tjedna svoga mjesečnog bolničkog stažiranja proveo radeći na traumatologiji. Sljedeća sudva tjedna protekla u pretragama njegova vlastitog tijela. Bio je na svim mogućim uređajima koji su zujali, obavljaosva moguća ispitivanja srca, tvrdo vjerujući da nešto sigurno nije u redu.Charlie je bio drugi hipohondar. Kao tridesetogodišnjak, istupio je iz Pukovnije, otišao na rad nekamo prekooceana, pa se vratio i ponovno prijavio na Izbor. Prošao je i postao najstariji kaplar na svijetu. Na četnim vježbamanašli smo se jednoga dana na strelištu. Pili smo svi iz istih vrčeva. Charlieju je to bilo silno mrsko.

- Ne znate što možete pokupiti - rekao je.- Istina - dodao je netko. - Bio sam na Dalekom istoki i navukao leptospirozu.- Gadno - kazao je Charlie. - Kad se to zbilo?- Prošli mjesec.- Ti jebeni, odvratni gade! - vrisnuo je Charlie. Svi smo zagrohotali, jer smo znali koliko se prepao. Danima jetrubio o tome kako je pio iz istog krigla s čovjekom koji je bolovao od leptospiroze. Nakon toga sam si je kuhao čaj.Pri kraju jednotjedne vježbe rekli smo: - Onda, Charlie, nisi se još razbolio od leptospiroze?- Nisam - rekao je - ali nisam siguran od čega ćete se vi, dečki, razboljeti.- Što ti to znači?- Pa zato što sam svakoga dana pišao u čajnik.Sistem stažiranja bio je vrlo koristan i za Pukovniju i za bolnice. Dečki su stjecali iskustvo, a traumatološki suodjeli dobivali po par spremnih ruku.

Neki je Pat stažirao u općoj bolnici u Birminghamu. Neprestano su navirali pijanci kojima su iz čela još virilekrhotine boca, kao i čopori mladih klipana koji su se tukli i koji su smatrali da su bogzna kako tvrdi jer su biliizrezanih lica. Osoblje se svojski trudilo da im pomogne, ali su dečki bili pijani i silno razmetljivi, nasrtljivi premabolničarkama, koje su naguravali. Bolničarke je ovaj soj ljudi oduvijek napadao. One su pak nastojale obavljati svojposao i njegovati pacijente, a dečki su postajali sve blesaviji i spremniji da ih premlate.Pat je nakon višegodišnjeg izbivanja bio na dopunskoj obuci. Silno ga je živciralo gledati koja sve maltretiranja tedjevojke moraju podnositi. Nije, međutim, mogao bogzna što učiniti, jer se od naših dečki zahtijevalo da budu štoneupadljiviji.Jedne je noći, međutim, jedna od bolničarki vrišteći izjurila iz pregratka uz postelju. Pat je zašao iza zastora da vidišto se zbiva.Tip je smjesta nasrnuo i počeo ga bosti prstom. - Da, tako treba - hrakao je - dajte me već jednom, k vragu, sredite!Pat ga je na trenutak pogledao pa rekao: - Pa da, u redu, ako baš želiš.Udario ga je glavom i srušio na pod.Momak je briznuo u plač i rekao: - Što je ovo? - Kao da je svemu kriv Pat. Zatim je počeo zvati policiju.Na odjelu su se pukim slučajem zatekla dva policajca koji su netom doveli nekog pijanca. Gurnuli su glave izazastora, smjesta skopčali što se dogodilo pa rekli: - Žao nam je, gospodine, nismo ništa vidjeli.Kompić dečka kojega je boljelo čelo ležao je teško ozlijeđen vani na kolicima. Pata i jednu bolničarku poslali su daga stave u dizalo i odvezu gore na operaciju. Ležeći na nosilima, dečko je silno kinjio bolničarku, nazivajući ježenturačom i vičući da su svi drugi drkadžije. Pat je stoga lijepo zaustavio lift i rekao: - Slušaj, sunce, da ti reknemšto te čeka. Na samrti si. Ne dovezemo li te tamo gore, sasvim sigurno ćeš odapeti. Lift stoji. Ako ne zavežešgubicu, ostavit ću te ovdje. Dakle, mogu li držati da smo postigli detanteiPripadnici Pukovnije smatraju život dragocjenim kao i svi ostali ljudi. Tijekom jedne operacije, jedna je ekipa bilana terenu na nekom zadatku. Nakon vatrenog okršaja zastali su i čistili teren, kadli su nabasali na jednog mladogpripadnika protivničke strane. Bio je ranjen u noge i u vrlo lošem stanju. Umjesto da produže, zaustavili su se,upotrijebili vlastitu medicinsku opremu - koja im je mogla zatrebati sutradan - da mu stabiliziraju stanje i ukrcaliga na svoje vozilo. Zatim su izišli iz zone okršaja i odvezli se do uzletišta na koje se može spustiti helikopter ievakuirali ga.Jedan momak, zvao se Billy, promatrao je jedne subote u Herefor-du nogometnu utakmicu, kadli je jedan od igračaprogutao vlastiti jezik. Billy je vidio što se događa, izjurio na igralište i učinio ono najnužnije za spas igračevaživota. Zatim je vrlo žurno utekao da ne bi na sebe svraćao pozornost. Kasnije mu je bilo jako krivo što je propustioutakmicu.Otkrio sam da su ljudi neobično pažljivi u pogledu očuvanja života i tijela, možda i zato što bolje razumijuopasnost. Čudom sam se čudio da uz ovako brižne očeve klinci nekih momaka iz Pukovnije mogu uopće nekamoići. S druge pak strane, možda su momci bolje od drugih ljudi uviđali opasnosti jer su vidjeli i posljedice. Kadanekoga automobil udari brzinom od 50 km/h, taj odleti u zrak, tijelo mu se smrska; sva je prilika da je tata vidionešto takvo te da je zato svjesniji opasnosti koje nosi svakodnevica. a ne samo onih koje su u vezi s vojskom.

Tek što se odnekud vratim, činilo se da se odmah spremam nekamo otići. Debbie i ja smo praktički živjeliodvojenim životima.Kazala mi je: - Što mi to, zapravo, radimo od naših života? Čak i kad se vratiš, smjesta se izgubiš u grad.Rekao sam: - Sve će biti u redu. Ovo je samo trenutno. Slušaj, uskoro ću otići na tri mjeseca, a kad se vratim, sredit

ćemo se. - Ljudi iz Odjela za odnose nisu me mogli naučiti ničemu o životu u braku.Tromjesečni put u Oman bio je rezultat nastojanja čitavog eskadrona da se uvježba ratovanje u pustinjskimuvjetima. Bio sam istinski uzbuđen; čvrste su bile veze Pukovnije s tim područjem, a kako je veći dio eskadrona većbio na Bliskom istoku, osjećao sam da ćemo, kad ovaj put bude iza nas, govoriti u najmanju ruku istim jezikom.Pukovnija je osnovana u pustinji u Drugom svjetskom ratu, a u Omanu je djelovala godinama. Temeljna se pravilanisu promijenila: kretanje vozilima, orijentiranje, primjena posebne taktike i terenskih vozila namijenjenih toj vrstizemljišta. Išlo se na svakovrsnu upotrebu raspoloživog oružja do njegovih maksimalnih mogućnosti, noćneoperacije, taktička kretanja po danu. Zamisao ovog eskadronskog putovanja glasila je: dođe li ikad ponovno dosukoba u ovom dijelu svijeta, novi će članovi Pukovnije - takvi kao što sam ja - imati barem neka osnovna znanja,pa neće posrtati u novom okolišu.Na početku smo svi bili silno razočarani. Bili smo pod šatorima u logoru usred pustinje, zaštićeni ogradama i svimmogućim kompliciranim zaštitnim uređajima. Nismo smjeli izlaziti iz logora. U prva tri dana najzanimljivije je bilokad bi jutrom Mrvica sjeo u svojoj vreći za spavanje i proderao se: - Dosadno mi je!Odtumarali bismo do kuhinjskog šatora, gdje bi neki domoroci pripremali pite i kruh bez kvasca. Zatim bismobazali okolo, zijevali i dosađivali se. Već trećeg dana na to smo svoje stanje neizravno upozorili i vrhovništvo. Nekisu dečki stavili ploču s natpisom "Tunel za bijeg 8. čete" i s parom istaknutih, naopačke okrenutih, cipela. Drugi supak ispunili zahtjevnicu da im se izda konj - gimnastička sprava - no koji, kako su naveli, mora biti drven idovoljno prostran da se na njega smjeste barem tri čovjeka. Brdska je četa na ulazu postavila oznaku "Stalag 13" tesatima stajala, krajnje čeznutljivo piljeći prema zapadu.Bilo je toplo, ali je Gibbo - momak koji se borio u omanskom ratu i koji je na Bliskom istoku proveo toliko godinada bi već lako mogao dobiti arapsku putovnicu - jutrom šetao u jakni podstavljenoj perjem, neprestano trubeći ohladnoći. Nalazili smo se u prekrasnoj pustinjskoj ravnici, na obzoru koje su se ocrtavale strme planine. Jedne noći,sjedeći na komodi, pogledao sam zvijezde. Na nebu nije bilo ni oblačka, a crno je nebo bilo prepuno treperavihsvjetala. Bilo je doista čarobno.Napokon je postalo živahnije. Džon je pribavio huey pa smo se tri--četiri dana po savršenom plavom nebuzabavljali padobranskim skokovima. Bilo mi je to prvi put da iskačem iz helikoptera; umjesto zaglušnog, oštrogzračnog udara, karakterističnog za skok iz zrakoplova, ovdje se, osim zvižduka vjetra u ušima, javljao samoneobičan osjećaj ubrzanja i tišine.Počeli smo tutnjati u novim stodeseticama (land roverima duge osnove kotača), naoružani 50-milimetarskimmitraljezima koji su zamjenjivali stare "ružičaste pantere". Bio sam u minobacačkoj posluzi. Nosh je bio broj 1,onaj koji namješta nišanske sprave, Steve je bio broj 2, punilac, a ja broj 3 - u biti onaj koji razvrstava streljivo iprstima čepi uši. Colin je bio KMV (kontrolor minobacačke vatre).Otišli smo na vježbalište udaljeno nekoliko kilometara, naoružani s više streljiva no što ga poneki bataljun dobije udeset godina - imali smo stotine i stotine projektila.Moja predodžba o Pukovniji i eskadronu još je bila krasna i kit-njasta, no sada su do mene počela dopiratiraznorazna govorkanja. Najvažnije je bilo ono o četnom glavonji i o nekakvom "zelju". Nije mi trebalo dugo daotkrijem kako ovo "zelje" znači novac, a da rulja mrmlja zbog eskadronske love. Četni je stalno i posvudadosuđivao dobrovoljne priloge (tj. kazne) zbog uvećanja eskadronske love. Imali smo generator-ski hladnjak punosježavajućih pića; kad god bi tko uzeo piće, zapisao bi svoj broj, da bi mu na kraju tjedna bio ispostavljen račun.Otkrili smo da nam je četni uvećao cijene 200 puta.Četvorica KMV-a dovezla su se s nama kamionom. Sa svojim su se Martinijevim suncobranima, prijenosnimhladnjacima i brdom hrane razbaškarili među minobacačima i silnom municijom. Naučili smo kako ćemo svelikom preciznošću pokriti čitavo područje, koordinirajući rasprskavaj uće svijetleće projektile tako da noćukontrolori minobacačke vatre mogu vidjeti što se događa. Za to je bila potrebna velika koordinacija; upaljače jetrebalo ugoditi tako da dok jedan projektil leti iz cijevi, drugi eksplodira. Nakon dva tjedna bili smo velemajstoriminobacaštva.Džon je najavio petodnevnu vježbu eskadrona sa stodeseticama i minobacačima na kojoj će se uvježbavati bojnoispaljivanje u uvjetima "približavanja neprijatelja". Transportna se četa odvezla naprijed sa svojim stodeseticama imotociklima, taktički svladavajući teren. Procedura je u biti bila ista kao i kad pješadijska četa puca i manevrira,samo što ovdje nije bilo pucanja. Nekoliko se vozila uspelo na uzvisinu i zauzelo položaj s kojeg bi mogli topovimaštititi sljedeću fazu kretanja u nizini. Sve je ovo usklađivao zapovjednik eskadrona.Ušli smo u predio u kojem nas se nije moglo vidjeti, predio s mnogo zona na koje se ne može gađati. Eskadron jeodaslao nekoliko izvidničkih grupa na motociklima i čekao. Motociklisti su uokolo istraživali staze, nastojeći otkritimoguće točke napada - i neprijatelja. Iz vozila su uputili pješačke patrole na uzvisinu. Nastojalo se zagospodariti

terenom.Iza zapovjednika eskadrona nalazile su se minobacačke posluge: dok se sve ovo odvijalo, mi smo mirno sjediliotraga u kamionu i pijuckali čaj, a Nosh je kopao nos. KMV-i su bili negdje sprijeda s čelnim dijelovima čete; čimdođe do bilo kakvog napada, počet će tražiti minobacačku podršku i mi ćemo smjesta prijeći u akciju. Napredujući,oni su radili vlastite taktičke procjene i označavali istaknute orijentire.Dijelovi prethodnice naletjeli su na neprijatelja. Čuo sam pucnjavu, a onda je preko radija javljeno: - Kontakt,kontakt, prekidam.Čim smo to čuli, poskakali smo iz vozila i počeli na brzinu namještati bacače. Znali smo smjer napredovanja, znalismo gdje je vojska. Uperili smo oružje otprilike u tom smjeru, čekajući precizne koordinate.Zadatak nam je bio da maksimalnom paljbom ospemo po neprijatelju, da suzbijemo njegovu vatru, onemogućimomu kretanje te pobijemo što više neprijateljskih vojnika. Tako će onda, kad ostale naše snage izbiju na taj položaj,biti malo onih koji će im pružiti otpor.Vozila su manevrirala, nastojeći zauzeti položaj u kojem će se njihove teške strojnice usmjeriti premaneprijateljskim položajima. Nisu svi bili angažirani u vatrenom okršaju; neki su povučeni u pričuvu, za slučaj dapočnemo gubiti ljude na bojištu. Zapovjednik čete izdavao je naredbe preko radija, kazujući raznim postrojbama štood njih očekuje. Od Juriša Lake brigade osnovna se načela nisu bila promijenila.Dok je vatreni okršaj tekao svojim tokom, ljudi su se pod zaštitom naše vatre i samoga terena premještali napoložaje bliže neprijatelju. Neki su pokreti bili pješadijski, neki u kombinaciji pješaštva i moto-rizacije - sve jeovisilo o terenu. Ma što se zbivalo, mi smo morali raditi svoje.Minobacači djeluju na principu nagiba cijevi i količine energije u eksplozivnom punjenju minobacačkog projektila.Postoji sedam prsteno-va dopunskog pogonskog punjenja. Ako KMV naredi "Punjenje 3", to znači da treba stavititri vrećice dopunskog punjenja, čime se, uz odgovarajući dopunski kut cijevi, postiže željeni domet. Što će biti sprojektilom na onoj drugoj strani, ovisi o njegovu upaljaču - može eksplodirati u zraku, može eksplodirati usporeno,trenutačno ili kao dimna bomba.KMV je izvijestio da se vojnici nalaze u zgradama: to je značilo da u projektile treba staviti upaljače za usporenodjelovanje. Projektili će tako pasti u zgradu i tek potom eksplodirati: tlo će se potresti, a njihovi obrambeni objektisrušiti, izbacujući ih pritom iz borbe, nadajmo se.Pogledavši na uzvisinu, vidio sam da zapovjednik eskadrona raspoređuje ljude na položaje, No od njihova napadane bi bilo nikakve koristi sve dok se ne izvojuje pobjeda u vatrenom okršaju i dok protivnička paljba posve neprestane - što je pak naša briga.Vojnici koji će izvesti napad zaposjeli su krajnji jurišni položaj. Paljba za neutraliziranje neprijatelja promijenit ćese, što će reći da će se pucnjava nastaviti, ali će se sada pomicati, tako da se naši momci koji napreduju prema metineće naći pod našom vatrom. Sve će ovo koordinirati zapovjednik eskadrona, koji će ili sam, osobno, promatratisituaciju ili će mu informacije o stanju stizati preko radija. Mi nismo mogli vidjeti baš ništa i pucat ćemo isključivopo naredbi.Nosh i Steve namještali su minobacač i čekali naputke o smjeru i elevaciji. KMV, koji je radio s malim ručnimkompjuterom, viknuo je: -Izravna akcija! Smjer 164!Nosh je kriknuo: - Smjer 164!Broj Dva je potvrdio: - Smjer 164!KMV je viknuo: - Elevacija 1 228!Nosh: - Elevacija 1 228!Uz minobacač se čulo: - Elevacija 1 228!Čim su na nišanskoj spravi namještene koordinate, Nosh je viknuo: - Broj Jedan, spreman!Zatim smo čuli: - Broj Dva spreman!Bile su to standardne naredbe i postupci, premda nešto malo drukčije nego u ostaloj vojsci. Iščekivao sam naredbu opunjenju.Dva projektila, punjenje 3! Spremni!Viknuo sam: - Dva projektila, punjenje tri!Pripremio sam streljivo, Steve ga je preuzeo i čekao zapovijed da ga ubaci u cijev.Sve je kod naše cijevi išlo nevjerojatno glatko. Imali smo eleva-ciju i koordinate, imali smo streljivo. Bili smo posvespremni.- Broj Jedan, pali!Ubacili smo dva projektila u cijev da "ukopamo" oruđe. Kad minobacač opali, počne se ukapati u zemlju. U ovojsmo fazi ispaljivanja svi stali na postolje, kako bi se taj postupak odvijao što bolje. Ako se, naime, podloga ne uglavi

propisno, minobacač poskakuje, a streljivo se rasipa mimo mete. Kad se postolje jednom ukopa, projektili ćepogađati cilj.Dobili smo novu naredbu za paljbu i ispunili je.Zatim smo spazili da kontrolor minobacačke vatre trči i viče.Rekao sam: - Koji mu je kurac?Nosh je rekao: - Tko ga jebe, hajdmo za njim!Pojma nisam imao što se zbiva, ali ako on trči, trčat ću i ja. A onda sam shvatio: mora da on bježi od minobacačkelinije. Pogledao sam u zrak i vidio kako minobacački projektil leti ravno uvis i nestaje s vidika - po svemu sudeći,isto će se tako ravno i spustiti.Svi su dali petama vjetra. Vidio sam glavešine eskadrona na uzvisini. I oni su bježali. Motocikli su se tutnjećiudaljavali. Nitko nije znao što je posrijedi, ali svi su znali da je neka frka. Kad je frkovito glede bojevog streljiva,hvataš crtu.Još smo trčali kad su projektili tresnuli stotinjak metara iza nas. Eksplodirali su, no nitko nije nastradao.KMV je osuđen na neugodan dobrovoljni prilog - što je četnom bilo jako drago jer je "zelja" bilo više - i na jošneugodnije naše podjebavanje do kraja putovanja.Izveli smo i nekoliko skokova. Sada sam se već stvarno počeo uklapati u sladoledarsku jedinicu, pa sam odmahnakon prizemljenja svlačio padobranski kombinezon, uskakivao u kratke hlače i s čipsom u ruci šetkao iščekujućisljedeće iskakanje.A onda smo morali početi i s ozbiljnijim poslom. Jednoga smo jutra sjedili na nekoj pustinjskoj pisti i čekali da sletiavion iz Muscata.Kraj je bio posve drukčiji od našega logora - blage, valovite dine, vrlo ugodne i pahuljičaste pri doskoku. Povrhovima brežuljaka dizale su se tvrđavice i promatračnice, a sela su bila kao iz doba križarskih ratova. Svuda okomene sama povijest. E pa ovo je život, pomislio sam, za ovim sam težio svih ovih godina.Džon je rekao: - Pripremit ćemo svežanj. Večeras želimo izvesti noćno iskakanje čitave postrojbe s visine oddvadeset i pet tisuća stopa.Sjedili smo pri stražnjim vratima. Bilo je šest sati, sunce je zalazilo. - Sa svežnjem će Steve, Andy i Mat.Fino. Bit će mi to prvi skok sa svežnjem uopće; skakao sam u pratnji, ali nikad s njime.Na svežnju, postavljenu na niska kolica, bili smo trojica. Čim se upali zeleno svjetlo, svi će se tijesno nagomilatijedan povrh drugoga. Kontejner će izletjeti časak prije ekipe.Sjedili smo sučelice konzolama s kisikom, pod punom opremom, s naprtnjačama između nogu, spremni da ih priiskakanju prikopčamo za stražnjice. Zrakoplov je uzletio i, kružeći iznad zone izbacivanja, hvatao visinu.Pogledao sam visinomjer na ruci - 20 000 stopa. Dobili smo zapovijed da prikopčamo opremu. Gurnuo samnaprtnjaču otraga i kvačicama je pričvrstio za uprtače. Sada smo čekali zapovijed da pođemo prema stražnjemulazu. Kad bude vrijeme za skok, otkopčat ćemo se s glavnog dovoda kisika i prijeći na svoje boce. Sve su sezapovijedi sada davale svjetlosnim znacima; nije se moglo govoriti jer smo svi bili pod kisikom. Gledao sam kakose silazna rampa počinje spuštati.Na zapovijed smo krenuli prema izlazu u koloni po jedan. Teško smo hodali, s noge na nogu, opterećenipadobranom, uređajem za kisik i naprtnjačom - što je sve skupa težilo više od sedamdeset kila. Bio sam na lijevojstrani svežnja. Steve je bio s druge stgrane, a Mat iza tovara. Kolica smo gurali prema stražnjem otvoru: petnaestakcentimetara od njegova ruba nalazili su se graničnici koji su osiguravali teret da se ne prevali preko ruba. Stali smokraj njih. držeći ih uzdignute. Ostatak postrojbe uputio se na sam otvor. Oni prvi već su nožnim prstima prešli rub:nagomilali smo se jedan na drugoga jer smo svi morali iskočiti istodobno. S nama su bila tri momka iz eskadronaA, koji su obavili neku svoju zadaću na Bliskom istoku, čuli da ćemo skakati, pa nam se pridružili, odustavši ododmora.Steve se prignuo, spreman da gurne kontejner. Čekali smo upozorenje da smo u zadnje dvije minute, što će nam bitiznak da nas čeka samo iskakanje. Iznenada je glavonja za istovar podigao dva prsta. Svatko je potom gurnuo svogasusjeda, pokazavši mu dva prsta. Potapšao sam Stevea i on je kimnuo glavom. Istovaritelj je držao konopac koji jezadržavao graničnike, spreman da ga povuče kad kucne čas za izbacivanje svežnja. Svi na otvoru napeto su gledalicrvene svjetiljke na objema stranama. Čim one pozelene, svi će kriknuti: "Priprema, pozor, sad!" Kriknuti se morašto je moguće glasnije da bi se nadvladala buka zrakoplova, vjetra i maska za kisik.Letjelica je počela obavljati ispravke, pa smo zateturali. Morali smo se pridržati da ostanemo na nogama.Istovaritelj je napravio znak kao da reže vrat te prstom zaokružio po zraku, što je značilo da su na krivom kursu, paće zaokrenuti i pokušati iznova.Lupnuo sam Stevea i pokazao mu znak rezanja vrata; kimnuo je. Zatim je oborio glavu, a to sam učinio i ja.

Prikupljali smo snagu: znali smo da će zrakoplov morati izvesti nekoliko oštrih zaokreta.Zahvatio nas je vjetar i bilo je hladno. S vremena na vrijeme viđao sam svjetla udaljenih gradova.Steve se kacigom oslonio na svežanj; svi su bili umorni zbog silne opreme koju smo imali na sebi. Posebno je teškobilo održavati ravnotežu, pridržavajući se jedan za drugoga, dok je avion mijenjao položaj. Zatim je opet dan znakza zadnje dvije minute, i svi su se sredili, spremajući se za skok.Potapšao sam Stevea, ali nije reagirao. Prodrmao sam ga, no ništa se nije dogodilo. Nisam shvatio što se događa - aonda sam pomislio: sranje! Sunuo sam preko svežnja, zgrabio njegovu bocu s kisikom i provjerio instrumenterezervoara. Bili su na crvenom.Ščepao sam istovaritelja, zdrmao ga i počeo mu pokazivati instrumente na svojoj boci, upirući prstom na Stevea.Rekao je nešto preko internih veza i avion se smjesta počeo spuštati.Rampa se podizala. Dečki su se počeli ogledavati i za nekoliko trenutaka svima je bilo jasno što se zbiva. Dojurio jedočasnik zadužen za kisik i žurno stao vući Stevea do glavne konzole. Steve je ležao na podu, udišući zadnje atomekisika. Dočasnik je iz Steveova rezervoara istrgnuo cijev i utisnuo je u konzolu. Grozno se usplahirio - oči su mubile poput bazena za zlatne ribice: za boce s kisikom on je bio odgovoran.Zrakoplov se spustio na manje od 12 000 stopa. Izišli smo iz opasne zone. Od skakanja se odustalo, no zrakoplov sepo mraku nije mogao spustiti na pomoćno uzletište na koje smo trebali doskočiti, pa smo morali odletjeti u Muscat iodsjesti u elegantnom hotelu, što je bilo pikantno.Hotel je imao prekrasan restoran, u kojem su u dvorani rasle palme, klavirista koji je preludirao u jednom kutu idivne, krute stol-njake. Na večere se išlo u svečanim odijelima i večernjim haljinama. A uto ulazi zračnodesantnapostrojba u padobranskim kombinezonima, znojna i čupava, jer je cijelu noć provela pod kacigama.Jeli smo u mračnom raspoloženju, sve dok Mat nije rekao: - Ma ne zabrinjavajte se, Steveu ovo neće naškoditi;njemu je mozak već otprije oštećen.

Ustanovljeno je da je Steve dobio neispravnu bocu. Jasno je da su ga sljedećeg dana zezali i da su ga proglasilinajvećim pizdekom jer je pokušao izbjeći skakanje.Očarali su me lokalni običaji i pitao sam se da li ono što mislim da gledam doista odgovara stvarnosti. Mogli su onipiti Coca Colu, žva-kati gumu za žvakanje Wrigley"s i voziti klimatizirane land rovere, no njihov načinrazmišljanja bio je posve drukčiji. Sjedili smo i pili čaj s tim ljudima. Od svih grupacija britanske vojske koje samupoznao, u Pukovniji je bilo najmanje rasizma, nedvojbeno zbog toga što su njezini pripadnici potjecali iz svihmogućih društvenih, vjerskih, klasnih i nacionalnih sredina. Nitko nikad nije omalovažavao domorodačkostanovništvo. Kako bismo se, uostalom, i mogli natezati s lokalnom gerilom da smo o tim ljudima razmišljali kao ogorštačkim budalama? U devedeset posto slučajeva, njihove su kulture bile bolje utvrđene od naše i oni bi bilivjerniji svojim iskonima nego mi svojima.U usporedbi s mnogima od onih ljudi koje zapadnjaci smatraju natražnim, prljavim Trećim svijetom, mi smoobično smeće. Svojupepsi i levi"s kulturu uspoređujemo s njihovom, koja može biti i starija i mudrija od naše.Barem kad je riječ o očuvanju vjere, nisu tako savitljivi kao mi, koji smo poput Access kartice.Omanci priređuju gozbe - zovu ih hafla - na koje dopremaju koze koje zatim pripremaju na vatri. To je uvijekveličanstven skup. U svojim land roverima dovezu se u nekakvo bespuće, prostru sagove i zapale vatru. Katkaddotegle i malu cisternu s vodom. U svemu tome ima mnogo obrednoga. Prije no što će je, u skladu s islamom, ubiti,prema životinji se odnose sa silnim poštovanjem.Istinski sam uživao sjediti s njima i njupati. Kod njih nema zapadnjačke etikete; svatko jednostavno sjedne, pojede,a onda ustane i udalji se. Kad si jednom završio, završio si.Jednoga smo dana između sebe skupili lovu da kupimo neko meso. Svatko je dao po tri riala i dečki su otišli natržnicu. Predvečer smo sjedili na ćilimima i ložili vatru, kadli smo začuli poznato brektanje toyotina poluteretnjaka.koji je trenutak zatim izronio iz oblaka prašine. U njegovu stražnjem dijelu ležala je naša večera - mlada deva, vrlonesretna izgleda.Pomno se pridržavajući rituala, rasjekli smo meso. Jedan smo dio objesili da se suši na suncu kako bismo dobilisušeno devino meso, a ostalo se ubrzo našlo u loncu. Za jedan sat skuhao se tako rižoto s devinim mesom. Sjedećipod zvijezdama na desetak spojenih čilima, stotinjak se nas prepustilo blagovanju; svatko je dobio pun tanjur, pasmo uza nj dugo u noć sjedili i trabunjali.Kao i svi domoroci širom svijeta, i Omanci su nam željeli pokazati nešto od svoje kulture; željeli su da spoznamokako u onome što rade ima bar djelić profinjenosti. Mogla se učiniti priprostom, ali nije bila takva. Na rang umijećapodigli su način izažimanja riže i odabiranja najboljih komada mesa. U nekim drevnim selima na jugu priređivalisu svoju posebnu kulinarsku poslasticu - kobasicu u kozjem crijevu. Meso se pripremalo na vrlo zanimljiv način,

koji se, ukratko, svodio na sljedeće: starice bi usta natrpale kozjim mesom, pa ga žvakale sve dok nije omekšalo ipostalo ljepljivo, a onda bi ga ispljunule u kozja crijeva. Crijeva bi zatim podvezale. kao što i u nas podvezujukobasice, a onda ih skuhale. Kad su me ponudili tim specijalitetom, požalio sam što sam vidio kako ga te bakespremaju. Ipak, morao sam ga prihvatiti; nije bilo načina da ga odbijem.

Pri kraju misije četni je od svih nas zgrnuo pravo bogatstvo i sad je nastupio trenutak da ga potrošimo. - Prireditćemo veliku roštiljadu u klubu na plaži u Muscatu - obznanio je.Pozvali smo ragbi klub stranaca stalno nastanjenih u Muscatu da odigra s nama utakmicu, pa smo se zadnjihnekoliko dana svi preselili u Muscat. Utakmicu smo dobili i u sumrak se nacrtali u klubu na plaži. Hladnjaci su bilipuni piva, a žarilo se i pet-šest velikih roštilja. Svi su bili za to da spiskamo sve "zelje" koje nam je bilo oduzeto.Čuli smo nekoliko lokalnih pričica. Dolje, u Seebu, nalazila se vojna baza u kojoj je kao skladištar radio jedan stariArapin koji je ostao bez jednoga oka i noge. Povukao se iz vojske, ali je još - tek zanimacije radi - vodio skladištepokrivača. Logor je bio prepun mladih novaka, koji bi svakog vikenda smotali svoje deke pa se autostopomprebacivali u brda nedaleko od Niswe, odakle su i potjecali.Jednoga je dana skladištar jednom mladcu ponudio da će ga prevesti. Nakon nekoliko sati regrut je doteturao natragu logor i izjavio da ga je stari silovao.Toga je dana na dužnosti bio britanski zapovjednik čete. Pozvao je dečka, saslušao njegovu priču, a onda od starogčuo njegovu verziju događaja. Potom je pozvao obojicu i izrekao kaznu.

Skladištar je poslan u vojni zatvor na izdržavanje višegodišnje kazne.Zatim se časnik okrenuo mladcu i rekao: - Pogledaj u kakvu je stanju čovjek koji te napao. Star je, nikakav, nemajednog oka i jedne noge, a ti si mlad. snažan čovjek. Ti se zapravo i nisi previše otimao. - I onda je i njega kazniosa šest tjedana zatvora.Pri kraju večeri četni se ponovno ustrčao. - Malo lakše s pićem! Ponijet ćemo nešto od ovoga natrag u UjedinjenoKraljevstvo.Odgovoreno mu je: - Odjebi! Popit ćemo sve.Stvari su počele izmicati kontroli. Civilna je ragbi momčad za-podjela tučnjavu s našom, pa je po svoj plaži nastalošaketanje. Uto su stigle bolničarke. Poziv smo bili uputili svim europskim bolničarkama koje su radile u gradu: kadsu se stale spuštati stubama prema klubu, nastala je dernjava: - Tornjajte se! - Zgražajući se, pokupile su se, kao štobi svatko učinio.Četni je zatvorio roštiljarnice i barove, a onda smo svi pozaspali na žalu. Ujutro se Mrvica probudio na pijeskurekavši: - Dosadno mi je.Eskadron se okupio i četni je rekao: - Ovo je bilo zadnji put da četa na odlasku priređuje nekakvu zabavu. Sve serazularilo.Neki stariji ljudi digli su se i rekli: - A što si ti, do vraga, očekivao? Gulio si nam kožu dobrovoljnim prilozima,gulio nas na piću kako bi se reklo da je sve to za veselicu, a kad je do nje došlo, trčao si okolo i nastojao zaustavitiuživanciju.Vratili smo se u Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje su nam rekli da smo preko vikenda slobodno, ali da se u utorak ujutrotrebamo pojaviti u Spomen-sobi eskadrona jer nam se želi obratiti zapovjednik. Mislili smo da će nam reći: - Dobroobavljen posao, dečki, bio je to uspješan put.U prostoriju je ušao pukovnik u pratnji četnog i zapovjednika čete. - Imam ovdje pismo koje vam želim pročitati -rekao je. Pročitao ga je. Došlo je s ministarske razine, a u njemu su bile pritužbe na naše bučno i neobuzdanoponašanje u klubu u Muscatu. Mora da je te noći među naseljenicima u Omanu bilo ljudi s vrlo jakim vezama.Kad je završio, okrenuo se četnom i rekao mu: - Dobro, ti si otpušten.

Okrenuo se potom zapovjedniku čete i kazao: - Jedini razlog što ti ostaješ jest to što te nemam kime zamijeniti.Zatim se okrenuo prema nama i rekao: - Razmatra se raspuštanje čete B. Ako se to dogodi, svi ste nagrabusili. -Nakon toga je izišao. Jebi ga, pomislio sam, ovdje sam tek dvanaest mjeseci, a već me izbacuju.Otišao sam kući i sve ispričao Debbie. Sada smo već imali stan; lijepo gaje bila uredila. Dobila je posao u Herefordui uživala u povratku u Ujedinjeno Kraljevstvo. Ja sam se, međutim, i dalje bavio upropaštavanjem braka. Nisammogao vidjeti dalje od svoga sebičnog nosa; najvažnije mi je bilo ustanoviti kad neoženjeni dečki izlaze na provod ugrad. Imao sam sve što se može poželjeti - Pukovniju i partnericu s kojom ću dijeliti sve dobro što proizlazi iz mogaposla - a sve sam uništavao.- Skandalozno - rekao sam joj, opisujući zapovjednikov postupak. - Sve bi moglo prestati.

- Da, zanimljivo - kazala je, udaljena od mene kilometrima. -Moram sada na posao.Gledajući je kako se odvozi, sinulo mi je da ona ima vlastiti život. Možda joj ga svojim povratkom kvarim. No nijebilo vremena za bavljenje takvim mislima niti za pokušaje da se što popravi: trebalo je okrenuti nekolikotelefonskih brojeva, organizirati provod u gradu.

Otišli smo preko vikenda k njezinoj sestri; smjestili smo se u gostinjskoj sobi. Stan se nalazio iznad voćarne koju jedržala njezina mati, a da bismo u nju ušli, morali smo proći kroz dućan i dva niza stuba. Noću su se vratazaključavala, a ključevi su bili kod Debbieine sestre. Cijele me subote tištio snažan osjećaj neugode, osjećaj da neštonije kako bi trebalo biti. Nisam mogao odrediti što bi to bilo, ali sam te noći dok smo se spremali na spavanje, čuvšikako njezina sestra zaključava vrata, pomislio: to je zato što sam zaključan. Nisam želio da ta vrata buduzaključana, a da ključ bude kod neke druge osobe. A onda sam se dosjetio: nisu u pitanju vrata nego ja. Ja sam ubraku koji nema nikakve perspektive, i to zato što u njega nikad nisam ništa niti uložio -a ni sad ne ćutim nekiporiv da ga potaknem. Ali, nastavim li ovako, samo ću joj i dalje trovati život. Istog trenutka kad mi je ovo palo naum, rekao sam: - Debbie, moram ti nešto reći. Ja zapravo ne želim biti ovdje. Pogledala me sa svog toaletnog stolićai nasmiješila se: - Dobro, onda ćemo ujutro otići. Ne možemo noćas. Prekasno je.- Ne, ne, ne shvaćaš. Želim otići. Želim sve napustiti.- Što? - Smiješak joj je iščeznuo s lica kad je shvatila što govorim. Zaplakala je. Osjetio sam se još većim govnom,ali sam pomislio: pa, ako se to mora obaviti, neka se obavi prije nego što dođu djeca.Ostavio sam je na licu mjesta. Pobacao sam u torbu nekoliko stvari, spustio se stubama do okna na prvom katu iiskočio. Nakon toga jedva da sam je jednom vidio.Preselio sam se u vojarnu i počeo štedjeti novac za depozit za kupnju kuće. Išlo je to teško, jer još nisam primaoplaću pripadnika Specijalnih snaga. U vojarni nije živjelo mnogo ljudi; većina stanara bila je poput mene: ili su imobitelji bile negdje drugdje ili su pak bili novi pripadnici eskadrona koji su tragali za mjestom gdje će se nastaniti.Soba je bila malena, a moja oprema posvuda. Jedan mi je prijatelj dao čajnik; na prozorsku dasku stavio sampaketić vrećica s čajem i pola litre mlijeka - i moje je spremanje bilo gotovo. Vozio sam renault 5, bez tehničkogpregleda i ploče s instrumentima. Bio sam je jednoga dana izvadio da sredim struju i više nikad nisam našaovremena da je vratim na njezino mjesto.Potkraj 1985. doznao sam da ću na put. U neku ruku bilo je to korisno. Značilo je da ću se odmaknuti od oveneugodne situacije, pa će, kako sam nezrelo razmišljao, i ta neugodna situacija nestati. S druge pak strane, mjestona koje idem bilo mi je silno mrsko. Prema onom što sam čuo, bilo je to samo dno.Belize je, rečeno nam je na sastanku, nekoć bio kolonija Britanski Honduras, a smjestio se na karipskoj obaliSrednje Amerike. Velik poput VValesa, imao je 172 000 stanovnika - uglavnom crnaca koji govore engleski - nosve se više povećavao broj izbjeglica sa španjolskog govornog područja koji su stizali iz El Salvadora.U osamnaestom stoljeću Britanci s Jamajke počeli su sjeći plemenito drvo na kontinentu.Godine 1840. teritorij je postao kolonija. Gvatemala je pak tvrdila da je ovaj teritorij naslijedila od Španjolske, ali jeunatoč tome 1859. potpisala ugovor s Britanijom, priznajući britanski suverenitet i slažući se s granicama.Međutim, u jednom uglavku ugovora stajalo je da ugovorne stranke moraju izgraditi cestu kroz prašumu odGvatemale do karipske obale. Cesta nikada nije izgrađena, pa je na temelju toga Gvatemala ustvrdila daje ugovor iz1859. ništavan. Vlasti su čak u Ustav iz 1945. uvrstile članak prema kojem je Britanski Honduras zapravo dioGvatemale, slično onom kako su se Argentinci postavili prema Falklandskom otočju.Šezdesetih godina, kad su ostale britanske kolonije u karipskom području krenule prema neovisnosti, Gvatemala jepotaknula vatru. Godine 1963. koncentrirala je vojsku na granici, pa je Britanija poslala svoje vojnike da odbijuinvaziju. Od tada su britanske trupe stalno ondje prisutne.Godine 1972. Gvatemala je opet na granici nagomilala vojsku, pa je Britanija ovaj put poslala Ark Royal i nekolikotisuća ljudi. Godine 1975., nakon još jedne prijetnje, ovdje je raspoređena eskadrila harriera Kraljevskog ratnogzrakoplovstva.Konačno je, 1980. godine, Gvatemala odlučila priznati Belize, ali samo pod uvjetom da se izgradi ona slavna cesta.U Belizeu su izbile pobune; bilo je mrtvih. Sporazum nije potpisan i Gvatemala se vratila osporavanju svogasusjeda. Britanija je u Belizeu odonda držala mali garnizon kao stalnu postrojbu za odvraćanje invazije, a mi ćemoonamo kao dio te sile.Karte su pokazivale prostrana područja gusto zbitih izohipsa -brda, dakle - obojenih u zeleno - što će reći, prašume.Nikakvih pravih cesta nije bilo, samo rijetke staze. Kao što ću osobno otkriti, u gradovima je kanalizacija bila jošuvijek otvorena, a mnogo mještana nije nam baš bilo osobito naklonjeno. Jednom momku u postrojbi prije nas u

tučnjavi su odsjekli ruku.Britanska se prisutnost svodila otprilike na snagu pješačkog bataljuna sa svom ostalom podrškom - mlažnjacima zaizbacivanje padobranaca harrier, topništvom i ostalim. A dio svega toga bila je jedinica koju su nazvali četom F,zapravo desetak dečki iz Pukovnije i SBS-a. Vrlo je brzo preimenovana u vod F, prema humorističnoj seriji opostrojbi američke konjice na Divljem zapadu, koju su činili sami nesposobni stari idioti.Došao sam u srpnju. Tu je već bilo ljudi koje sam poznavao -Probojno Zrno, Jock i Džonnv Dva Češlja, premda seDva Češlja uskoro trebao vratiti u Ujedinjeno Kraljevstvo.- Zamrzit ćeš ovo ovdje - tim mi je riječima poželio dobrodošlicu.Imao je pravo. Svi do jednoga već pn prvom pogledu gnušali smo se garnizona. Sobe su nam bile u polukružnopostavljenim limenim barakama bez klimatskih uređaja, koji u Srednjoj Americi doista služe svrsi. Prva nam jestvar bila da odemo kupiti ventilatore, koji su potom neprekidno radili za sve vrijeme boravka u Belizeu. U sobamasu se nalazila dva metalna ormara i dva kreveta, i to je bilo sve. Sobu sam dijelio s Probojnim Zrnom. Prve smovečeri legli na krevete bistreći svjetske probleme i razmišljajući o tome kako bismo se obogatili. Čuli smo kako vanineki "Des Doom" udara "lice dana" po boksačkoj vreći. Desove su ruke i prsa bili istetovirani: - Dok sam bioneoženjen - rekao je - govorio bih: "Ako ti se ne činim zanimljivim, uvijek me možeš čitati." - Spremao se otići izvojske. Nakon samo četiri godine Pukovnije odlučio se baviti nekim drugim stvarima. To se smatralo nelojalnim, pasu ga poslali u Belize, i to za sve vrijeme boravka eskadrona B u toj državi. Bio je zbog toga silno ogorčen ineurotičan, pa je stalno bio na vreći; uvijek je bilo mnogo onih s kojima je "razgovarao".Postojao je i jedan bazen, ali nama je na nj bio zabranjen pristup, i to zato što se jedne noći netko u njega posrao uznak prosvjeda zbog uredovnog vremena bazena, koje je pogodovalo obiteljima časnika, a ne ostalom garnizonu.Osim boksačke vreće, jedina sportska oprema sastojala se od nekoliko golemih konzervi od graha ispunjenihbetonom, na koje su bile nabijene metalne šipke - svojevrsne improvizirane sprave za dizanje utega.Vod F bio je dio garnizona i svih sranja koja su uz to išla. Naša je baraka potpadala pod dočasničku menzu, no kakonismo imali činove kaplara ili niže, nismo se njome mogli koristiti, premda se od nas svejedno očekivalo dauplaćujemo mjesečnu pristojbu koju je menza nametala.

Ekipa se zbog toga razbila na dvije grupe: na one koji mogu i na one koji ne mogu ići u menzu, a ja u Pukovnijunisam stupio da bih doživljavao ovakva sranja. Mrvica je s nama boravio tri tjedna između dviju smjena. KaoPukovnijski kaplar, mogao je odlaziti u dočasničku menzu, ali se odlučio s nama dijeliti ubogarski život kuhinje -dok mu i to nisu zabranili. Na kraju smo samo nas četiri gubavca išli do kuhinje; naposljetku je to ispalo i najbolje,jer su se u kuhinji pripremala divna jela s currjjem po receptu Gurkha.Jedna od dužnosti voda F bila je da kao prva postrojba pođe u džunglu u slučaju pada putničkog ili vojnogzrakoplova. Mi bismo kao sanitetska brigada sa svom opremom za hitne intervencije i medicinskim priborompunom parom u pumi hrlili na mjesto nesreće. Pruživši prvu pomoć, uredili bismo bazu te pokušali pomoći ostalimhelikopterima da slete, a pod ovim se moglo shvatiti sve - od presijecanja rupa za dizalicu do gradnje uzletištapropisanih dimenzija.Naš dolazak na mjesto nesreće ne bi nužno morao biti izravan. Bilo nam se nadati da ćemo se spustiti na mjestopada aviona, jer bi tlo sada moglo biti poravnano, no što ako je na tom mjestu još uvijek buktinja ili ako je riječ olaganoj letjelici? Zbog toga smo morali uvježbavati spuštanje po užetu u prašumu i dopremanje sve nužne opremekoja bi nam mogla zatrebati.Četvorica od nas bila su u svako doba u stanju pripravnosti; ostali su na dva-tri tjedna odlazili u ophodnju poprašumi. Boravak u logoru mrzio sam gotovo istom mjerom kojom sam volio hodati po džungli. U logoru nijepreostajalo ništa osim odlaska na trčanje, a zatim čekanje najuzbudljivijeg događaja dana - čaja i prepečenca ujedanaest sati.Osjećao sam se tako da sam se stalno pitao: što li sam to zgriješio da će me ovdje držati pet mjeseci? Osjećali smose kao izopćenici. Prije sam se znao pitati zbog čega ljudi pošto-poto nastoje izbjeći da ih pošalju ovamo; sada samdoznao razlog.Jedno od malih olakšanja dosade bilo je uvježbavanje dolaska na mjesto katastrofe. Za tu smo svrhu trebali opremekojom bi se napunila dva land rovera: kanisteri od dvadeset litara vode, medicinska oprema, generator, svjetiljke,hrana, šatori - sve što će nam trebati da dođemo ha odredište i počnemo zbrinjavati ljude - te, uz to, našenaprtnjače.U dane vježbe odvezli bismo se do pume, gdje bismo se sreli s pilotima. U ovo doba godine najviše se razgovaralo oposadama koje će dežurati za Božić, jer su dečki kanili unajmiti auto i preko blagdana otići u Cancun.Piloti bi meni, mamlazu pod opremom, rekli: - Na isto mjesto?

- Zašto ne? - odgovorio bih. - Moramo vojsku zabavljati.Oni bi tako stajali, pijuckali Coca Colu i promatrali kako ukrcavamo opremu, vežemo konopce, navlačimo uprtače isjedamo u helikopter; čekali bismo da se elisa zavrti i da nas ohladi. Vrijeme je uvijek bilo isto: ili je pljuštala kišaili je bilo paklenski vruće. Inžinjerci bi izlazili iz svog malog tabora, što su ga uredili samo za sebe. Primijenivšisva svoja znanja, podigli su bar te stolcima i klupama uredili prostor oko roštilja; to je nedvojbeno bio najdotjeranijidio logora. U ovakvim sam prilikama znao požaliti što nisam ostao u školi i dobio više izvrsnih ocjena.Digli smo se, poletjeli malo nad Belizeom. Kroz otvorena vrata uživali smo u svježini vjetra i divnom prizoru.Helikopter je stao lebdjeti na visini od 150 stopa iznad nogometnog igrališta, a inžinjerci, u kratkim hlačama inatikačama, sada već s drugom bocom ledene Coca Cole, već su u ruci držali pripremljene knjižice za upisivanjerezultata gađanja.Prva dvojica uz vrata bila su spremna, pa sam izbacio prašum-ske penetratore. Jedan od dečki bio je Terry, bivšimarinac, a sada plani-nac, između ostaloga znan kao Debeli. Ne zato što je bio takav, nego stoga stoje imao najširiprsni koš što sam ikad vidio. Imao je oko metar sedamdeset i pet, a bio je pravi grmalj. Jedna od neugodnosti radasa SBS-om - a, što se toga tiče, i s čitavom Kraljevskom mornaricom - bila je ta da su ti momci uvijek izgledalivisoki i naočiti. Zbog toga smo mi ostali ispadali kao vreće govana. Zaključili smo da je Debeli ušao u Pukovniju, ane u SBS, zato što je propao na njihovu Izboru ljepote; lice mu je bilo kao sažvakano.Drugi čovjek, na suprotnim vratima, bio je starješina voda, Joe Ferragher. Bilo je to čudovište od čovjeka - teško stokila, visoko dva metra. Joe je bio vrlo tih; prije bi kamen prokrvario no što bi njega pridobio da priča, ali kad bijednom razvezao, ne bi ga se moglo zaustaviti. Blag div, osim onom zgodom kad mu je kuću za njegove odsutnostizauzela nekakva bagra. Vrativši se, Joe im je otišao u posjet i već nakon deset minuta tipovi su zaključili da se nećes njim više sporiti. Da bi im pokazao da među njima nema nikakve zle krvi, Joe im je svima poslao cvijeće ubolnicu.Prašumski penetrator je zapravo teška vreća s uzetom umetnutim na takav način da se ne može zamrsiti. Budućidaje opte.rećena dna, probija se kroz guste krošnje, omogućujući čovjeku da prodre do zemlje. Kad šezdesetakmetara dugo uže za spuštanje dođe do tla, Joe i Debeli počet će se izvlačiti iz helikoptera, i to tako da im noge buduna platformi, a tijela pod kutom od 45 stupnjeva prema zemlji.Čovjek koji se spušta po užetu vezuje se na nj napravom u obliku osmice. Ostaje zakočen u svom položaju sve dokne podigne malo konopa koji je pod njim i ne provuče ga kroz osmicu; najpovoljniji je položaj onaj u kojem uže štoprolazi kroz osmicu nailazi na najmanji otpor; tijelo je tada u položaju razapetoga na križu, paralelno u odnosu natlo, a ruke uz konop, nadati se, kontroliraju spuštanje. Dođe li do dramatične situacije, čovjek koji je na tlu povlačiuže, zatežući ga osmicom.Prva dvojica nisu uživala tu pogodnost. Kad su istupili iz letjelice, težina užeta uvelike im je otežavala povlačenjekonopa. Bilo je to kao da im netko sa zemlje zateže konop. Upravo zbog toga Debeli i Joe spuštali su se prvi: trebaloje svojski uprijeti. Kojiput bi sve otišlo k vragu, pa bi ljudi zveknuli o helikopter dok su ih oni gore uvlačili natrag uletjelicu. Bio je to doista smiješan prizor, osobito ako su spuštači počeli gubiti kontrolu na užetu te dospjeli dozemlje natučene glave i ruku, koje su izgledale kao da su bile u tosteru.Inžinjerci su u to vrijeme dodjeljivali bodove za umjetnički dojam.- Nisu tako dobri kao prošlomjesečna ekipa, ali helikopter je tada ljepše lebdio - vjerojatno su govorili mašajući setreće Coca Cole i mijenjajući položaj da što bolje preplanu.Kad se jednom nađu na tlu, momci će se latiti konopa i kontrolirati spuštanje opreme, koje će uslijediti. Namjestitćemo je kao da je tijelo, a onda svežanj po svežanj iskrcati. Svaki put smo isprobavali neku novu metodu, ali bilo jeto kao da iznova otkrivamo Ameriku. Zaključili smo da je najbolje opremu zgrabiti i jednostavno izbaciti. Kadbismo sve ovo obavili, došao bi red i na nas. Helikopter bi se potom udaljio i što hitrije vratio u bazu - kao i mi, ipiloti su se nadali da će se vratiti na vrijeme da u 4 sata uživaju u čaju i tostu, drugom najuzbudljivijem događajudana u logoru. Nas bi pokupili land roveri. Inži-njerci bi odvukli stolce natrag u svoje spremište.- Nije bilo onako brzo kao kad je ovdje bila četa D, ali što ćemo?! Jesmg li još za jednu Coca Colu"]Ostalo bismo vrijeme provodili u ophodnjama, skupljajući informacije i pripremajući se zapravo za eventualnugvatemalsku invaziju. Otišli bismo kao četveročlana ili šesteročlana patrola - iskrcali bi nas helikopterom - pabismo deset do četrnaest dana obavljali različite zadaće na granici i oko nje. To sam volio.Jedine lokalne privredne grane bile su, čini se, uzgoj grapefruita i marihuane, kurvanje te opskrba i rad zaBritansku vojsku. Rekli su mi da trećina prihoda Belizea potječe od kanabisa. Očito je dolazilo do silnih gužviondje gdje bi nastupila policija i zapalila nekoliko polja, tek toliko da bi vlasti mogle izjaviti: "Evo, suzbijamodrogu." No na svako spaljeno polje dolazilo je dvadeset nedirnutih. Iz njih se namicao dohodak, pa ih stoga nipoštonisu htjeli zatrti. Nismo imali nikakvih zadaća glede rješavanja problema s drogom u Srednjoj Americi; svi su to

prihvatili kao jedan od poslova koji se odvijaju u ovom dijelu svijeta.Otprilike pola sata od nas lošom cestom živio je Gilbert, Indijanac s malim posjedom kojim je prehranjivao svojuveliku obitelj. Da bi nekako vezivao kraj s krajem, odlazio je s nama u prašumu, pomagao pri izgradnji skloništa tepoučavao posade helikoptera i pilote harriera kako će preživjeti u džungli; ukoliko prežive sam pad, mogli biizdržati do našeg dolaska. Gilbert je išao s nama i kad smo dočasnike novog bataljuna koji je došao na smjenu ugarnizon učili prašumsku taktiku, da bi oni kasnije to isto znali prenijeti svojim vojnicima. Belize je bio borbenipoložaj i bataljun su čekali naporni dani. Ovo je bio ljepši dio našeg zadatka, jer smo barem nešto stvarno i izvršili.Gilbert je svoju kuću sazdao kvadrima od troske, rebrastim limom i galamom. Unutrašnjost se sastojala od jednejedine velike prostorije sa zastorom koji je Gilbertovu spavaću sobu odvajao od dva bračna kreveta u kojima sesmjestilo njegovo osmero djece. Tekuća je voda tekla vatrogasnom cijevi spojenom na glavnu cijev vodovoda;vanjski je zahod bio obična rupa. Uvijek bi nas dočekao kavom i nekom hranom; mi bismo mu za uzvrat donijelibocu Famous Grousea. Čitav je život proživio u prašumi ili pokraj nje i uvijek nam je mogao pokazati nešto novo.

Odvezli smo se k njemu da porazgovaramo o tečaju koji će se održavati, a započeli smo pričati o količini droge kojaiz Belizea odlazi najvjerojatnije u Sjedinjene Države.Kazao je: - Ovdašnji ljudi ne vide u tomu nikakav problem. Ako drogu netko želi uživati, fino - ljudi su presretništo će na njoj zaraditi. Pođete li ovom cestom dalje još tridesetak minuta, vidjet ćete da ona postaje vrlo dobra;nema rupčaga i s obje je strane okresano drveće i grmlje. Tu se preuzima droga. Uz cestu postave automobile i ondaje koriste kao pistu. Noću možete čuti letjelice koje slijeću po drogu. Što nas briga? Ako Amerikanci žele uživatidrogu, neka im bude.Bilo je pravo olakšanje što se u takve stvari nismo pačali. U naprtnjači je bilo dovoljno hrane za čitavo trajanjeophodnje. Uzimali smo samo jedan glavni obrok dnevno, a taj se obično sastojao od riže ili tjestenine, nečegdehidriranog, čemu bismo dodavali vodu - s kojom, kao i u svim prašumama, ni ovdje nije bilo nikakvih problema.Kao svoju suhu odjeću ponio sam par tenisica, par čarapa, ka-muflažnu majicu i par maslinastozelenih kratkihhlača - kaki hlača britanske vojske na Dalekom istoku iz pedesetih godina koje kao da su uzete iz nekih starinskihfilmova. Imao sam prostranu deku da je noću omotam oko sebe, pelerinu i viseću mrežu za spavanje, i to je bilo sve.Što je bilo manje za nošenje, to ću biti manje iscrpljen.0 pojasu sam nosio rezervne šaržere, TACBE (taktički radioure-đaj) za pojedinca, vodu, pribor za prvu pomoć inajnužniju zalihu hrane. 0 pojasu sam obično nosio i tri čuture - ukupno tri litre vode - no neprekidno bih ihdolijevao, uvijek dodajući pilule za sterilizaciju. Voda je bila groznog okusa, a ni čaj nije bio bolji! Prema stalnimnaputcima, svaki je čovjek nosio 15 metara najlonskog pletenog konopa debljine 2,5 centimetra i karabiner(sponku). Morali smo svladavati brojne rijeke. Prvi bi se čovjek opasao konopcem te kao mahnit plivao na druguobalu. Učvrstio bi potom uže, pa bi onda za njim prešli i ostali sa svom opremom. Rijeke su bile nevjerojatnonabujale i bučne.Na sebi sam stalno nosio dvije sirete morfija, golock, sat, kompas silva i zemljovid. Golock mi je konopcem biovezan o pojas; sada je to bio khukri, oružje Gurkha, a ne britanska vojna mačeta, zvana inače "lupač drveća", kojanije bila ni za što; njome se po drvetu moglo samo lupati, a nisi ga mogao odsjeći. Urođenici u prašumiupotrebljavaju mačetu kojoj je gornji kraj oštrice teži, tako da se za sječu koristi moment sile oštrice. Dečki suvećinom rabili stari ibanski tip mačete ili pak, kao ja. khukri. Ijedno i drugo oružje imalo je lijepo opterećen vrhoštrice, pa je moglo rasijecati drvo poput motorne pile.U opremi namijenjenoj za obavljanje zadatka imao sam patrolni radio i ranac s medicinskom opremom. Ako nas jeposao vodio u blizinu granice - recimo, zbog postavljanja promatračnice - morali smo ponijeti i sav potrebanmaterijal.Velika vlažnost u kombinaciji s paklenskom vrućinom čvrsto je ograničavala, barem teoretski, količinu opreme kojučovjek može nositi; maksimalna težina bila je tu negdje oko 15 kila, ali bilo je i znatnih odstupanja. Odbacili smotanjure, zdjele i sličnu kuhinjsku limariju, jer su nam ti predmeti ionako bili beskorisni. Trebali su nam samometalni vrč i teflonska tavica, idealna za pripremanje riže.Najomiljenije oružje za prašumske uvjete bilo je Ml6 ili 203. Rijetko gaje trebalo čistiti, pa nismo morali trošitivrijeme ni energiju na njegovo održavanje.Jedan momak iz principa baš nikad nije čistio svoj Ml6. Rekao je: - Znam da će funkcionirati. Znam da je ovooružje pouzdano i zato ga ne trebam čistiti. - A zapravo i jest tako: povučeš li okidač, a onda prasne i s druge straneizleti kugla, to je sve što se traži.U prašumi vladaju neki običaji koji se pridošlicama čine ludima, a zapravo nisu takvi. Kao primjer navodim vrpcuoko glave; u normalnoj vojsci ovakav modni dodatak smatra se afektiranjem - razmetanjem i ramboizmom. Ali

kretanjem po prašumi gubi se mnogo tjelesne tekućine. Lice ti je premazano kamuflažnom kremom i sredstvomprotiv komaraca, pa ako ti to dospije u oči, grdno će te peći i ugroziti ti vid, što za izvidnika nije baš preporučljivo.Eto čemu vrpce.Kad god bismo ušli u neko selo blizu granice, mještani bi se razbježali. Gvatemalci su se navadili prelaziti rijeku ipod prijetnjom oružja otimati žene, a seljacima je jedna kamuflažna odora izgledala gotovo ista kao i druga, jer odblata i vlage uopće nisu mogli vidjeti uzorak.Sela su bila jedva nešto više od gomile drvenih straćara. Svinje su se valjale po kaljužama, pilići i djeca trčaliizmeđu kućeraka i po malom nogometnom igralištu, koje je svako seoce imalo. Klinci se nisu obazirali na to jesmoli Gvatemalci ili Britanci; uvijek bi prilazili u nadi da će nešto dobiti. Jako sam ih volio; nisu nas razumjeli, ni minismo razumjeli njih, ali smo se znali lijepo zabaviti.

U neka je sela upravo počela stizati struja iz generatora i posjeti dobrovoljaca iz američkog Korpusa mira. Poputsuvremenih misionara, ovi su dvadesetogodišnjaci svježih lica uvodili higijenu i preventivnu medicinu i mnogi suseljaci napredovali - bar su dobrovoljci tako rekli. Činjenica je, međutim, da su ovi ljudi na taj način živjelistoljećima. Sada su pak dobili nove bolesti, novu kulturu i vjeru. Duše ovih seljaka odvučene su u grad. Klinci susada željeli nositi levisice, pušiti američke cigarete. Čim dovoljno odrastu, odlaze.Prvi koga bismo posjetili uvijek bi bio glavar sela. Prišli bismo mu, rukovali se i rekli: - Zdravo, stari. Sve u redu?Kako ide? Bismo li se mogli smjestiti u tvoju kolibu ili negdje drugdje? - I on bi počeo blebetati, najvjerojatnijezezati. Njegova bi straćara ujedno bila i seoska vijećnica. Obično bi nas pozvali da u njoj zanoćimo - u zamjenu zakakav časopis ili nešto od hrane. Iz te bismo baze potom činili svoja dobra djela. Čim bi seljaci spoznali da nismoGvatemalci nego prijateljski Britanci s velikim sanitetskim rancem, počeli bi nam navraćati s dojenčadi iklinčadijom bolesnom od kašlja i hunjavice te sa starcima s ranama i posjekotinama. Premda smo nosili brdamedicinske opreme, morali smo paziti što im dajemo. Ovi ljudi još nisu bili navikli na zapadnjačke lijekove; dajmomku dva aspirina i on će se samo složiti na pod. Polovica od onoga što smo im davali bili su placebo, žlica vodeza koju smo rekli da je čarobni uvarak. Saliješ je djetetu u grlo i mati je presretna.Dugačka drvena koliba s krovom od trave udomila bi čitavu porodicu, od djedova i baka do novorođenčadi. Ujednom bi se kutu nalazio zemljani štednjak s metalnom pločom koja je služila kao roštilj. Na njoj su se pripremaletortille; osnovna namirnica bio je kukuruz, koji su uzgajali na zemljištu što su ga osvojili paljenjem prašume. Krozkuću bi amo-tamo trčali praščići, pilići i dječurlija. Straćara bi bila sva zadimljena, što od drva na ognjištu, što odcigareta.Seljaci su živjeli nevjerojatno iskonskim životom, no ja sam uživao u tome da u njemu bar malo sudjelujem. Silnome uzbuđivalo da se nakon šest tjedana vratim u neko selo i ustanovim da je rana koju sam obradio zacijelila ili dadečkić kojeg je morila gušobolja ponovno trči nogometnim igralištem.Naravno, nismo mi baš bili ondje samo zato da bismo im viđali rane i liječili im bolesti. Dok sam ih obrađivao,raspitivao sam se o Gva-temalcima i o tome je li tko od njih bio na drugoj strani rijeke. Polako smo uspostavljaliveze i za trajanja obilaska počeli bismo prepoznavati jedni druge. Osim informacija, ovi bi nam ljudi dali vrijednesavjete o prašumi, na primjer gdje se skriva riba te koje su najbolje biljke za kuhanje i jelo.Odradili smo mnogo poslova u koordinaciji s harrierima. Dio našeg posla u slučaju izbijanja neprijateljstava bio binavođenje zračnih udara na unaprijed određene ciljeve s druge strane granice, na primjer na elektrane i napostrojenja za desalinizaciju. Ubacili bismo se prijeko, označili mete i naputili harriere. Mnogo smo vremenapotrošili uvježbavajući radiokontakt s pilotima, jer je vrlo teško navoditi avion iznad visokih i gustih krošanjaprašume.Za obilježavanje smo upotrebljavali balone koji su se probijali kroz krošnje te povrh drveća ostavljali narančastibalon kao oznaku od koje bismo potom navodili pilote.Kao prava lijenčina, volio sam prašumski život. Tu je trebalo paziti samo na dvije vrste stvari - na suhe i na vlažne.Pretežni smo dio vremena provodili sjedeći, kuhajući i pijuckajući čaj s domorocima. Najljepše je pak bilo to danismo trošili nikakav novac. Još uvijek nisam imao dovoljno novaca da ih dam kao polog za zajam za kuću, pa mije ovo putovanje koristilo da uštedim svaki novčić. Da bih uštedio i na markama, nikomu kući nisam pisao, panikakvu poštu nisam ni dobivao.Sandy je u Pukovniju stupio godinu dana nakon mene. Bio je pitomac privatne internatske škole, koji je negdjenešto zabrljao, pa je u vojsku ušao kao običan vojak. Znao sam da je pametan, jer je pisma pisao nalivperom. Bio jemoje dobi i visine, a strastveno se bavio dizanjem utega. Nije bio krupan, ali mu je tijelo bilo uzor muške ljepote,što mi nije bilo po volji. Srećom, kosa mu je bila doista grozna, nešto poput gvale zahrđale žičane vune. On je ovdjebio već prije. Prije no što će otići na Izbor, u Belizeu je sa svojim bataljunom proveo šest mjeseci. Bio je silno

ozlojeđen. Kazao je da mu je još dosadnije nego prvi put.Prvi put sam ga vidio u Brize Nortonu za padobranskih skokova. U zraku se sudario s jednim od instruktora. Doksu obojica padala na zemlju s padobranima koji su izgledali poput zavežljaja rublja, vidio sam kako se Sandykoprca da se ispetlja iz gužve. Kad se prizemljio i pribrao, rekao je samo "Krasno" i ništa više. Znao je da ne možekrivnju pripisati nastavniku, jer će ostali instruktori solidarno stati uz svoga kolegu. Samo još dvjesto stopa i bio bise spljeskao.Sandy i ja vratili smo se s dvotjedne ophodnje uz granicu, pa smo, spremivši oružje, otišli ravno pod tuševe naveliko pranje. Sa sobom nosiš sve - svu svoju odjeću, svu opremu koju si upotrebljavao, remenje, opremu koju nosišo pojasu - i sve to strpaš pod tuš pa ribaš dok ne bude čisto. Kad s tim završiš, prelaziš na sebe. Kao i uvijek, slijedprioriteta je oružje, oprema pa ti.I tako smo Sandy i ja stajali pod hladnim tušem, potpuno odjeveni, te čistili svoje tave i ostale sitnice.- Hoćemo li srediti taj kamion za Cancun za Božić? - upitao sam.- Morat ćemo zgrabiti Joea i otkriti tko će biti na dužnosti. Možemo unajmiti taksi i otići njime.Nakon opreme, istuširali smo se onako u odjeći i obući, sapunajući odjeću kao što smo sapunali vlastita tijela. Zatimsmo je skinuli, isplahnuli cipele i konačno prali sebe.Kad smo i s tim završili, čekao nas je pravi posao. U prašumi te napada sva sila sitnih krpelja, tako da su ti sva leđapuna čireva i sličnih sranja. Većinom su na takvim mjestima do kojih ne možeš doprijeti sam, pa ti tu morapriskočiti u pomoć neki kompić.Sandy je izišao ispod tuša i rekao: - Imam neke krpelje na leđima. Hoćeš li mi ih odstraniti?Nagnuo se preko umivaonika, a ja nad njega te mu pregledavao leđa; bili smo u tom položaju goli golcati - kad je ukupaonicu ušao časnik RAF-a s namjerom da upotrijebi pisoar. Zatulio je poput zloćudnog slona, napravio nagaozaokret nalijevo i odmarširao prijaviti dvojicu homoseksualaca u tuš kabinama. Nakon što se prašina slegla i nakonšto je prihvaćeno naše objašnjenje, bilo je vrlo zabavno: svaki put kad sam nakon toga ugledao dotičnog časnika,smatrao sam svojom dužnošću da mu pošaljem pusicu.U smjeru Belize Cityja smjestio se jedan zgodan lokal pod imenom Raoul"s Rose Garden (Raoulov ružičnjak). Kadsu me prvi put vodili tamo, očekivao sam nekakvu elegantnu kolonijalnu čajanu s klaviristom i sendvičima skrastavčićima, no ispostavilo se da je to trošna zgrada od bloketa od troske s klimavim stolovima i stolcima i jošklimavijim kurvama. Bio je to tipični srednjoamerički škrti ugođaj. Unutra me ugrizlo više komaraca nego vani, aglazba je neprekidno svirala srednjoameričku klasiku. Jedino je dobro bilo to što je Ružičnjak bio zabranjen za svenovake. Mladci bi uvijek pokušavali ući bilo u nj, bilo u neku drugu javnu kuću, vraćajući se odande s užasnimsifilisom. Katkad sam ih viđao kako se iz grada vraćaju ruku pod ruku s droljom u koju bi se zaljubili - s curama,dakle, kojima je zapravo bilo do brzog vjenčanja i putovnice za Ujedinjeno Kraljevstvo po odlasku postrojbe.U to je vrijeme na dužnosti bio pomorskodesantni bataljun. Svakog jutra u šest i trideset njihov stožer i čete zapodršku postrojili bi se i trčali tri milje u krug po logoru. Cestom prema stražarnici nailazio bi tada netko odgarnizonskog osoblja, na primjer kakav momak iz top-ničkotehničke službe ili bravar iz inžinjerijskoremontnoobnavljačke službe, držeći se za ruke s nekom droljicom. Dvjesto marinaca protrčalo bi kraj njihvrednujući curu ocjenama od jedan do deset.Jedan mladi dečko iz intendantske službe oženio se Indijankom iz Srednje Amerike. Imala je jedva metar i pol ibila je prekrasna. Sama sebe nije smatrala kurvom: samo je zarađivala novac. U Ujedinjeno je Kraljevstvo došla kaoudana žena, provela godinu dana u Cattericku, gdje ju je krepko ševilo sve što je nosilo uniformu. Svi, baš svi,govorili su o momkovoj ženi kao o osobi koja je za to još i plaćena. Brak se očito raspao i ona se vratila u domajuna svoje" mjesto kod Raoula, pokazujući ostalima fotografije:- Ovdje sam ispred NAAFI-ja u Cattericku, a ovdje na jednodnevnom kupovanju u Yorku.Svakog petka uvečer dočasnička menza garnizona priređivala je zabavu - sa slobodnim ulazom - kojoj je temeljnasvrha bila da privuče sav lokalni ženski svijet u logor. Žene su dolazile u krdima; nisu ih, međutim, privlačiliglazba ni razgovor nego to što se u deset sati služila piletina s pomfritom. Mjesne su se cure napirlitale ponajnovijoj modi, nastojeći tom zgodom ostaviti što ljepši dojam.Ležali smo na posteljama promatrajući kako se ventilator vrti, vrti. Jedan je dečko primio pismo od svoje djece.Narisali su mu kako vode psa u šetnju, no taj je pas izgledao više kao čovjek vezan uzicom. - Treba mi ta slika -rekao sam. - Zalijepit ću je na zid, jer ću tako sam sebe srediti budem li u Belizeu morao ostati imalo duže. Da, jebiga, objesit ću se.Jock je primio list od svoje buduće žene, koja mu javlja da se malo ohladila od vjenčanja. Bio je vrlo potišten, jer sove udaljenosti nije mogao poduzeti baš ništa, pa smo ga odlučili izvesti u život. Od dvije boce ruma i konzerve

ananasa u komadićima napravili smo punč te sat-dva sjedili u njegovoj sobi, osluškujući zabavu, na koju nismoimali pristup, žaleći se na nepravednost svijeta. Negdje oko pola jedanaest svi smo bili nabrušeni, a ja samodjednom čuo sebe kako govorim: - E pa, otići ćemo k Raoulu.Digli smo iz kreveta kaplara administrativne službe i rekli mu da nam namakne land rover. Kad smo stigli, ondje jedošlo još nekoliko ljudi iz dočasničke menze, ljudi s višim činovima, obješenim košuljama i kravatama, koji su okostolova naganjali trudbenice.Jedan se starješina pridružio glazbenicima nastojeći naučiti neku pjesmu Mungo Jerrvja. Stanje je izmaknulokontroli, pa je uprava -Raoul - pozvala Vojnu policiju.Stigla su dva mlada razvodnika i rekla da se svi moramo razići. Znali smo da novaci Vojne policije odmah dobivajučin kako bi imali kakav-takav autoritet i nije nas se lijepo dojmilo da nam ovi dečkići od devetnaest-dvadesetgodina kažu: - Kopčate li? U kamion, pa ćemo vas vratiti u logor. - Bilo bi pametno tako postupiti, ali tko ih jebe?!Znali su da će ih dočasnici poslušati, jer se neće usuditi suprotstaviti razvodničkom kurčiću koji samo vrši svojudužnost. Međutim, nas nisu nikako mogli pokupiti. Nismo imali ništa s ljudima iz garnizona i nismo pravilinikakvu gužvu. Došlo je do malog natezanja, a onda smo, nakon što smo pola sata slušali preklinjanja Vojnepolicije, ipak popustili. Iskrcali su nas ispred nastambi voda F: časnička i dočasnička menza gotovo su sedodirivale, a između njih nalazio se vod F.Ta je noć bila osobito vruća, pa smo, čim smo ušli, svukli odjeću i bazali okolo u gaćama i natikačama. U glavi mise vrtjelo. Svi su sjedili na krevetima i žalili se na sve i sva, a onda smo na kraju zaključili da treba nešto žvaknuti.Izvukao sam na stubu kemijski plamenik te pripržio malo konzervirana mesa. Posvuda oko nas ležale su razbacanestvari, jer smo svi bili pijani, a sada su nam čak spale i gaće.Na žalost, baš kad je piknik bio u punom jeku, svi su časnici sa svojim ženama počeli izlaziti iz menze. Glavonje suse smjesta rasrdili zbog ovih ovdje golih vojaka koji raskrečeni leže na travi, prde i deru se jedan na drugoga, pijanohihoću i prevrću se. Konzervirano meso letjelo je na sve strane, a tu i tamo zapalila se i trava.Jedan je časnik pristupio i rekao: - Mislim da biste sada trebali završiti.Sandy je odgovorio: - A ja mislim da biste vi trebali odjebati.Časnik se bijesno udaljio, a ja sam čak i u onakvom stanju u kojem sam bio imao čudan dojam da o ovome još nijerečena zadnja riječ.Kad sam se ujutro probudio, vidio sam grozan svinjac. Omata-jući glavu mokrim ručnikom, pomislio sam: dobro,bit će najbolje da se latimo čišćenja. Svi su se izvukli s kablicama i metlama te preobrazili teren. Potom smo moraliotići do momka koji je u tom času vodio vod F, a koji je pukim slučajem bio četni eskadrona B, koji je u Belizeu natrotjednoj dužnosti.- Veliko ste sranje napravili - povikao je - i neće biti nimalo smiješno.Predloženo nam je da damo dobrovoljni prilog eskadronskom fondu. Dobrovoljni se prilog mogao kretati od pet doviše stotina funti, ovisno o tome koliko je stanje i koga je pogodilo. Trojici od nas dosuđeno je po 300, a dvojici 250funti. Bio je to težak udarac, ima li se na umu da smo Sandv i ja štedjeli tako pomno da smo čak po kupaonicamaskupljali ostatke odbačenog sapuna i lijepili ih u nove komade, da smo, usprkos opasnosti od hepatitisa,upotrebljavali tuđe žilete te skupljali "sekundarne sirovine" - prazne boce gaziranih pića, Coca Cole ili cher-ryade,na primjer - i odnosili ih otkupljivaču, koji nam je davao dva centa za bocu.Gubitak toliko novca posve me uništio, no kako se jedna vrata zatvaraju, tako se druga otvaraju. Dva tjedna kasnijeprilika za zaradu ukazala se sama od sebe.Neki vezist, koji je bio pridodan Pukovniji u vrijeme kad je ona operirala po prašumama Bornea, -sada jeposjedovao hotel na San Pe-dru, udaljenom otoku u Keysu. Održavao je vezu s vodom F i jednoga je dana nazvaoda kaže kako San Pedro, unatoč tome što je prekrasan, zaostaje u razvoju turizma zbog toga što mu je vodasumporna. Međutim, rekao je, upravo je otkriveno da se ispod naslage vapnenca nalaze goleme zalihe pitke vode.- Ne mogu si priuštiti da pozovem poduzetnike izvana da buše do vode zbog troškova dopreme silne mašinerije -rekao je bivši vezist. - Znate li vi možda nekoga tko je vješt oko eksploziva?Možda i znamo.Des, Probojno Zrno i ja otišli smo u skladište te pronašli neke starinske inžinjerijske kumulativne naboje, koji su sekoristili za pravljenje rupa na pistama. Propadali su i trusili se, ali će, nadajmo se, poslužiti svrsi, probiti vapnenac,razotkriti vodu i svima nama priskrbiti dnevnicu. Noću jednog petka nas smo se trojica ukrcali u gumeni čamac Ge-mini s izvanbrodskim Yamahinim motorom, krcati eksplozivom i gorivom; bili smo prava ploveća bomba. Rijekomsmo prošli pokraj logora kraj aerodroma, a potom zaplovili prema obali.San Pedro je bio toliko daleko da ga se s kopna nije vidjelo. Za navigaciju smo imali samo običnu turističku kartu umjerilu 1:50 000; na njoj je usred Karipskog mora ucrtana točkica - San Pedro. Uzeli smo jednostavno koordinate i

zaplovili.Nakon nekoliko sati mimoišli smo se s brodom koji je plovio prema Belize Citvju. Kapetan nas je pozdravio i upitaoje li sve u redu. -Nema problema - mahnuli smo i nasmiješili se, nastojeći prikriti eksploziv i štapin. Mora da smoizgledali kao teroristi.- Kamo ćete?- Na San Pedro.Podigao je ruke u zrak pa se vratio u kormilarnicu.Prva točka koju smo uz pomoć naše karte i kompasa silva nastojali naći zvala se Hick"s Island. Odatle smo uzelinove koordinate pa smo četiri sata kasnije, sa samo jednim preostalim rezervoarom goriva, doplovili u San Pedro.Primijetili smo neko tijelo u visećoj mreži te vi-knuli da želimo naći glavni molo, koji se nalazi blizu uzletišta.- Pa, čovječe - rekla je žena - to je nešto dalje odavde. Drago mi je, dečki, što vas vidim - uh! - Na gležnju je imalakrasno istetoviranog leptira; šteta što je bila dobrano odmaknula od pedesete i što ju je sunce gotovo na smrtispržilo.Bio je to prekrasan otok; nastanjivali su ga pretežno Amerikanci koji su ovdje tražili alternativni način života.Vezist je bio malen čovjek velike čupave bijele brade. Kao da se silno razdragao što nas vidi - ili je to možda bilozbog onih dviju boca Famous Grousea koje smo mu dali.Kopati smo počeli sutradan. Morali smo ići četiri-pet metara u dubinu da dopremo do sloja vapnenca, no na otokuje vladala nestašica materijala - nije bilo nikakvih dasaka ili valovita lima kojima bismo ogradili pijesak; svaki putkad bismo se malo ukopali, urušavao se. Na kraju smo stigli na šezdesetak centimetara od vapnenca; postavili smoeksploziv i Des ga je aktivirao.Bio je to velik događaj. Svi su se hipiji skupili da promatraju pametne Britance koji će doprijeti do prve pitke vodekoja je ikad viđena na otoku. Zbog toga nam je bilo još neugodnije što eksploziv nije probio sloj. Pokušali smoponovno, a onda ostali bez eksploziva.- Čuo sam da ti paše sumporna voda - nasmijao sam se bivšem vezistu. - Možda bi ovo ovdje mogao prodavati kaotoplice?Tri smo dana obigravali oko hotela ispričavajući se, a onda, podvita repa, krenuli natrag na kopno. Nema vode,nema love.U prašumi i najjednostavnija ogrebotina postaje ozbiljan problem. Gljivice, nametnici i egzotične bolesti svim sesilama upinju da onemoguće zacjeljivanje. Debeli je tako otišao u ophodnju, s koje se vratio u kukavnom stanju.Obolio je od bilharzije i inficirao jetra, pa je izgledao poput sablasti. U vojnoj su ga bolnici dugo držali.Uskoro nakon izleta na San Pedro vratio sam se na granicu i ondje ozlijedio koljeno; za nekoliko dana zglob jenatekao i izgledao poput neke šugave, pristave nogometne lopte. Kad sam savinuo koljeno, gnoj je probijao iznjega, a čuo sam kako mi zglob škripi.Nedugo potom imao sam poteškoća s kretanjem, pa su me morali evakuirati. Bližio se Božić pa sam pomislio kakoje to fino te kako ću kući stići baš na vrijeme da vidim prigodni televizijski show. Ranjenike su transportirali podpratnjom, pa su mi rekli da je po mene poslana bolničarka iz bolnice u Woolwichu. Zamislio sam kako me osobaslična Bo Derek drži za ruku i briše mi čelo čitavim putem do Washingtona i onda dalje do UjedinjenogKraljevstva. U trenutku dolaska u Woolwich već sam nas praktički zaručio.Spakirao sam stvari i bio potpuno spreman za noćni let srijedom. Ležao sam na postelji kad je bolničarka stigla ikad su mi je predstavili. Bo se silno postarala - i izgubila je mnogo kose te pustila brčine i dobila trbušinu. Nigelnije imao ni nekog osobitog smisla za šalu. Imao sam osjećaj da pripada jednoj od onih sekti koje propovijedajuskori svršetak svijeta i koji će se povući na San Pedro.U bolnici u Woolwichu proveo sam dva-tri dana, a u Hereford sam se vratio na vrijeme za puricu i božični puding.Nedugo zatim saznao sam da je odobrena moja molba za kuću u Herefordu: konačno sam postao dobro potkoženikućevlasnički krupije. Sada mije trebalo još samo 10 000 praznih boca Coca Cole da uzmognem kupiti nešto na štoću sjesti.

Bila je to tipska kuća, jedna od onih što se sada masovno grade. Prva joj je cijena bila 25 tisuća, no ja sam seistinski sjajno osjećao jer sam, kao veliki pregovarač, skinuo cijenu na 24 i pol.Kuća je imala samo ono najosnovnije, a ja nisam imao ni vremena ni novaca da je dotjerujem. Da prištedim narežijama, nisam uključio plin, a vodu za hranu kuhao sam na kemijskom grijaču koji sam postavio na sudoper odnehrdajućeg čelika. Čajnik sam donio iz svoje sobe u vojarni.Kad sam primio prvu plaću, nabavio sam mikrovalnu pećnicu, tako da sam sada jeo sve što bi nakon četrdeset i petsekundi zazujalo. Kupio sam telku, pa mali stereo, i to je uglavnom bilo sve. Bio je to pravi momački stan - goli

zidovi, stolac, krevet, porculanska figura mačke koju je prethodni vlasnik ostavio na kaminu.Vrt je bio sav zarastao, a nisam imao ni kosilicu ni alat; morao sam ih posuditi od prijatelja koji je živio iza ugla.Sve sam svoje pranje obavljao u logorskoj praonici. Nedjeljom sam jeo na poslu ili bih pak otišao u pub u kojem suna pladnjevima nudili kobasice pa ih smazao. Ostale sam dane uzimao hranu iz kineskih zalogajniea u gradu, dokojih sam se dovozio svojim starim renaultom 5. Bio sam, međutim, sretan. Bio sam jedno od djece gospođeThatcher.Nekako o Božiću jedne sam večeri u nekom baru stupio u razgovor s djevojkom koja se zvala Fiona. U razgovorusmo došli na to gdje stanujemo.- Kupio sam kuću blizu taborišta - rekao sam navevši ime ulice.- Broj 4.- Nevjerojatno! - nasmijala se - pa ja stanujem na broju 2. Mora da si mi prvi susjed.Ispripovijedala mi je da potječe iz Hampshirea. U Hereford se preselila da bi bila sa svojim partnerom, no veza senije održala. Nije se željela vratiti kući, pa je unajmila kuću i zaposlila se u gradu.Bila je visoka, duge smeđe kose i vrlo samosvjesna. Stvarno smo se lijepo družili, pa smo počeli i izlaziti. Smatraosam da je to dobro - nova kuća, nova mikrovalka, a sada i nova cura. Što bi mi još trebalo? No jedva da smo sezdružili, kadli su nam obznanili da će eskadron u Afriku.Glavna oporbena snaga režimu apartheida u Južnoj Africi bio je ANC (Afrički nacionalni kongres). Ozbiljnopogođen hapšenjem Nelso-na Mandele i njegovih drugova na početku šezdesetih godina, ANC se preporodio nakonustanka u Sowetu 1976. Svaki put kad bi vlasti zabranile neku umjerenu crnačku oporbenu skupinu, ANC-u ječlanstvo raslo. Godine 1980. ANC je započeo uspješnu bombašku kampanju, napadajući postrojenja za dobivanjenafte iz ugljena.U prosincu 1982. južnoafrička je vojska upala u Lesoto i u Ma-seruu ubila četrdeset i dva člana ANC-a. U svibnju1983. pred Ministarstvom obrane u Pretoriji eksplodirao je automobil bomba, ubivši devetnaest a ranivši više oddvjesto ljudi, uključujući tu i brojne crnce civile. Bombaški su napadi učestali nakon ustanaka 1984.-1986. DiljemJužne Afrike bilo ih je na desetke, a u njima je pobijeno mnogo ljudi.A onda su, u lipnju 1985., južnoafričke snage izvele napad na Gaborone, glavni grad Bocvane. Upale su u nekolikokuća i na spavanju ubile dvanaest ljudi, navodnih članova ANC-a. Južnoafrička je vlada tvrdila da se ANC-ovigerilci služe bocvanskim teritorijem pri poduzimanju napada u unutrašnjosti Južne Afrike. Optužila ih je i zanedavne eksplozije mina od kojih su u blizini granice pogibali bijeli farmeri. Bocvana je odbila optužbe, tvrdeći dapoduzima što je u njezinoj moći da onemogući ANC-ove vojne aktivnosti na svom teritoriju.Bocvana se za pomoć obratila Britancima; ministar vanjskih poslova, sir Goeffrev Howe, prihvatio je molbu, pa ćestoga Pukovnija onamo poslati svoj eskadron od osamdeset ljudi koji će uvježbati bocvanske vojnike da brane svojuzemlju od pograničnih upada Velikog brata. Izabrani vojnici BDF-a (Bocvanskih obrambenih snaga) pohađat ćespecijalnu obuku, uključujući i tehnike aktivnih protunapada, kojom će neutralizirati južnoafričke diverzantskegrupe. Rečeno nam je da će se obuka odvijati na sjeveru zemlje, daleko od južnoafričke granice. Nećemo bitiuključeni ni u kakve okršaje sa SADF-om (Južnoafričkim obrambenim snagama).

Pokretljivost Bocvanskih obrambenih snaga uskoro se trebala povećati dolaskom stanovitog broja helikoptera, kojeće im isporučiti Sjedinjene Američke Države u okviru programa vojne pomoći u iznosu od 10 milijuna dolara.Snagama bocvanskih službi sigurnosti Sjedinjene su Države pružile specijalnu obuku iz kontrašpijunaže, kako bi sesmanjio prodor južnoafričkih agenata; vještine kojima ćemo ih mi naučiti olakšat će Bocvanskim obrambenimsnagama i otkrivanje bilo kakvog infiltriranja druge suprotstavljene strane - ANC-ovih gerilaca.Dovršili smo planiranje i pripreme za zadatak. Sve što nam je rečeno bilo je "strogo povjerljivo". Eskadron će sBrize Nortona odletjeti u Keniju, jer to nije neuobičajen pokret postrojbe. Ondje ćemo se raspršiti u grupice te uBocvanu otići svatko u svoje vrijeme i svojim putem.Stigli smo u Keniju i raspršili se. Nas šest ostalo je još neko vrijeme u toj zemlji; ostali su odlazili u druge afričkezemlje na nekoliko dana, a onda se prebacili do našeg eskadronskog mjesta okupljanja u Bocvani.Neki su dečki, čekajući svoj trenutak, otišli na safari. Ja sam se smucao okolo s Benom, Škotom koji je tek stupio učetu. Posjetili smo restoran koji se zvao Mesožder, veliki lokal za ljubitelje mesa, u kojem se za mali novac moglojesti mesa koliko ti drago. Prejeo sam se i dobio otrovanje hranom, pa sam iduća dva dana morao provesti ukrevetu.Konačno smo se nas šestorica ukrcala u zrakoplov za Zair. Ondje smo se malo motali, a onda odletjeli u Zambiju.Taje zemlja vrvjela Rusima. Svi su oni pak izgledali poput loših Elvisovih imitatora iz sedamdesetih godina: bili su

nauljene kose, zalisci su im sezali do tri četvrtine lica, nosili su staromodna odijela i plastične cipele.Motali smo se oko zambijskih izlaznih odjeljaka promatrajući Ruse, koji su opet promatrali nas. Znali su tko smo, ai mi smo znali tko su oni. Službeno, bili smo sedmeročlana ragbijaška momčad na turneji.Nitko nam u vezi s tim nije postavljao nikakva pitanja, što je vjerojatno bilo u redu. U to ste me vrijeme, naime,mogli pogoditi ragbi loptom u glavu, a da ja nemam pojma koji je to uopće predmet. Priča o sedmero-članojmomčadi također je bila prilično škakljiva, jer se vidjelo da nas ima samo šest.Završili smo u malom klipnom avionu s trojicom-četvoricom ruskih "dužnosnika" i ruskom pop-grupom koja jenavodno obilazila sve vojne postrojbe. Bubnjar kao da je ispao ravno s omota albuma o Woodstocku: bio je unapadno živim krpicama, nosio je povez na glavi i majicu a la Cat Stevens. Sudeći po onom kako je udarao počasopisu što mu je bio u krilu, bubnjar je bio isto toliko koliko sam ja bio JPR Williams.Konačno smo sletjeli na malu pistu od tucanika usred Bocvane. Ondje je već bilo nekoliko dečki iz eskadrona; nekisu, vidio sam, liječili ozljede. Pojavili su se zapovjednik eskadrona i Fraser; Fraser je slomio ključnu kost i sada sekretao s rukom u povezu. Ugurali smo se u neka vozila i pošli na eskadronsko zborno mjesto, koje je - neizbježno -bilo jedan avionski hangar.U sljedećih nekoliko dana sa svih su se strana slijevali ostali momci. Neki su prispjeli iz Zimbabvea i bili su ukrasnom stanju. Proveli su dan na suncu, a Toby, poznatiji kao Ćelo jer je ostao bez kose valjda još kaodevetogodišnjak, popeo se na krov hotela i ondje zaspao. Prednja polovica njegova tijela bila je posve spaljena, alice i čelo već su mu se počeli guliti.Dok smo čekali, sladoledari su organizirali jedan mlažnjak islander u koji nas se moglo zgurati sedmorica, pa smose odali padobranstvu. Željeli smo naučiti tehnike ubacivanja u tom dijelu svijeta, infiltriranje mimo tehnički nepreviše savršenih radara. U sljedeća tri-četiri dana naskakao sam se do mile volje, ponovno se nauživšipadobranstva, uspinjući se na dvanaest tisuća, iskačući i izvrsno se zabavljajući.Prilikom jednog iskakanja trebao sam nastupiti u ulozi "leb-ditelja". Islander ima mala vrata, što znači da svi nemogu iskočiti istodobno. Skakali smo s visine od dvanaest tisuća stopa, stoga je bilo važno da sva sedmoricaiskočimo istodobno. To se postizalo tako da se različiti "lebditelji" ispnu iz zrakoplova i prime za bilo koji djelićaviona koji dohvate.

Bio sam stražnji "lebditelj", što je značilo da se svojom lijevom rukom trebam primiti za lijevu stranu vrata, lijevomnogom zakvačiti o donji ugao vrata, a potom se zanjihati prema van i desnom rukom uhvatiti za neki dio trupa. Ali,zabrljao sam. Kad sam se zanjihao prema van, okliznuo sam se i pao, poletjevši sunovratce mnogo prije plana. Dabude još gore, nalazio sam se iznad grada.Ništa nisam mogao učiniti da bih nekako uspio dosegnuti predviđenu zonu spuštanja, stoga sam polugu povukaorazmjerno visoko, nadajući se da ću moći upravljati uz pomoć kupole. S vjetrom u leđa, padobran se kretao otprilikebrzinom od 25 čvorova, no previše sam gubio na visini. Uskoro ću se morati okrenuti unatrag prema vjetru kako bihse prizemljio. Promotrio sam tlo, nastojeći se pribrati. Poda mnom kao da nije bilo ničega, osim dalekovodnihstupova i automobila koji jure cestama; zatim sam spazio sitne gomile ljudi koje hrle iz kuća da gledaju ono sićušnostvorenje koje se njiše ispod velike plave kupole.Uspio sam nekako izbjeći stupove; pao sam na ulicu, prizemljiv-ši se između automobila. Bio je to doista ružandoskok; gadno sam si nabio starku, a padobran me obavio. Odjednom su stotine ručica počele potezati platno. Vikai radosno klicanje. Pomislio sam da će mi padobran rastrgati na komadiće, pa sam kriknuo prvo što mi je palo naum.- Okey dokey!Stotinu je glasova otpovrnulo: - Okey dokey! Okey dokey! Smotao sam padobran pa sjeo uz cestu i brbljao sa svimsvojim novim prijateljima, čekajući kamion koji će doći po mene i odvesti me.- Okey dokey?- Okey dokey!Razgovor je trajao i kad je kamion stigao, a momci su mi još danima govorili samo: Okey dokey!Preselili smo se u logor predviđen za našu bazu. Izvukli smo svoje poljske krevete i zračne madrace, rasprostrlivreće za spavanje i uredili svoj mali svijet. Logorište se sastojalo od skupine starih trošnih zgrada. Kao i svuda uAfrici, zidovi su imali rupa, a žbuka se trusila. Na generator smo spojili nekoliko žarulja i to je značilo da možemočitati. Fiona mi je kupila knjigu Bajke o Gralu; bio sam pročitao knjigu Sveta krv, sveti Gral, tek toliko da dobijemdovoljno materijala da mogu gnjaviti Franka Collinsa u vezi s vjerom, ali je završilo na tome daje mene istinskizaokupila povijest srednjeg vijeka. Jadna mi je Fiona prikupila na stotine knjiga o crkvama, utvrdama i burgovimasa zidinama i opkopima.

U tom su području ljudi navikli na brojne južnoafričke upade. U biti, SADF bi izišao iz Južne Afrike, skrenuoulijevo, pa onda duž pojasa Caprivi ulazio u Angolu. U početku, kad smo stigli, privlačili smo priličnu pozornost;nije se znalo tko smo i što smo. Za ove seljake bijelac i puška značili su Južnoafrikanca.Malo zatim probudili bismo se jutrom, a duž ograde stajale su stotine i stotine seljaka. Došli su po milodare. Svremena na vrijeme davao sam im slatkiše iz naših zaliha, poneku limenku tunja ili što slično. Izgledali su priličnoočajno, kao da hara glad. Posvuda su ležale brojne blistave limenke, a oni su ih željeli.A onda se jednog dana iz čista mira pojavio kombi sa sladoledom. Kao da smo u Blackpoolu i slušamo starinskuzvonjavu. Mora da je prešao najmanje sto pedeset kilometara da stigne do nas; možda su dočuli daje u grad stigla 7.četa.Tjedan dana proveli smo u planiranju i pripremama. Doveli su nam nekog Gilberta, tipa koji se bavio zmijama, danam pokaže sve moguće vrste zmija - kako one otrovne tako i one neotrovne.- Kod zmijskog ujeda može se postupiti na dva načina - rekao je. - Prvi je da se rana obradi i onda nastoji doći doprotuotrova. Drugi je da se posve mirno legne u vreću za spavanje i čeka smrt.Stajali smo u krugu dok je momak vadio iz vreće različite zmije. Iznenada se jedan gad osobito opaka izgleda i punmržnje prema ljudima u kratkim hlačama i natikačama istrgnuo iz Gilbertovih ruku i oslobodio, štrcajući otrov nasve strane. U roku od nekoliko sekundi svi su se čvrsti i tvrdi SAS-ovci povješali po drveću i vozilima ili su pakjurili prema vanjskoj ogradi logora. Bila je to neka vrlo gnjevna zmija; kad nije uspjela naći čovjeka kojega binapala, okomila se na jedno vozilo, nastojeći zariti zube u gume. Nemam pojma kako su je ponovno ščepali i vratiliu vreću - pogled mi je malko zastirao krov sladoledarskog kombija udaljena kojih stotinjak metara.Lokalno nas je stanovništvo sada stalo svojski gnjaviti. Gotovo svaki put kad bismo pošli nekamo gdje radezapadnjaci, mještani bi očekivali da im nešto poklanjamo, a ako nismo davali ništa, pjenili su se i naguravali. Izraznoraznih izvora dobivali su toliku pomoć daje na kraju uopće nisu smatrali nečim za što valja biti zahvalan,nego nečim što s pravom očekuju. Najbolja pomoć koju su im strane zemlje mogle pružiti bila je obrazovanje, onošto će im pokazati kako da sami postanu produktivni. A mi smo im umjesto toga davali šesto tona žita kako bismoumirili vlastitu savjest. Takvim smo postupkom, međutim, stvorili narod koji samo uzima od drugih, ne pridonosećiništa vlastitoj zemlji, vlastitu gospodarstvu.Jednoga smo dana zaključili da nam je svima dosta toga potezanja i moljakanja "Daj mi, daj mi, daj!" Izvadili smokocke kemijskoga goriva i izrezali ih na kockice. Zatim smo ih uvaljali u pekmez i poslagali po pladnjevima. Ondasmo ih, kad god bi nahrupili na nas, zajebali s našim džemom. Bacili bi se na hranu i proždrljivo je jeli. Otprilikenakon trećeg zalogaja osjetili bi okus kemikalije, pa su je uz silno narigavanje i gušenje pljuvali. Nitko nije došaopo još.Budući da smo bili padobranska postrojba i da smo čekali svoj nastup u nastojanju izigravanja svih mogućihradarskih uređaja, uvelike smo bili prepušteni sami sebi. Danima smo izvodili obuku s naoružanjem i uglavnombesposleno lunjali. Kad bi nastalo ovakvo stanje, u eskadronu bi se pojavili utezi, a po drveću bi se objesileboksačke vreće. Ljudi bi trčali logorištem, a onda vježbali na spravama - runda se sastojala od dvije minute navreći, dvije minute s utezima, dvije minute preskakanja užeta, pa dvije minute odmora. Obavilo bi se desetak rundi,a onda osvježilo ponovnim trčanjem.

Ostale su jedinice počele odlaziti na svoje zadatke, pa je odlučeno da i mi pođemo s 9. četom, koja je išla u predioTsodillo Hillsa. Potrpali smo se u vozila i pošli na dvodnevno ili trodnevno lutanje preko pustinje Kalahari.Kolotečine su vodile preko nepreglednih, pustih, ravnih prašnih poljana sa zakržljalim grmljem.Drugoga smo dana prispjeli na raskrižje kolotečina usred tisuća i tisuća jutara pjeskovita šipražja. Na kućerkusazdanu od zemlje stajala je oznaka da se nalazimo pred kavanom. Vlasnik, osamdesetogodišnji starac, prenemagaose u mreži za spavanje. Ušli smo. Unutra, međutim, nije bilo ni stolova, ni stolaca, a kamoli struje. Tek nekolikoboca fante na polici i reklama, stara najmanje dvadesetak godina, Bulmerove jabukovače iz Hereforda. Opipavšitemperaturu boca fante, ostavili smo je gdje je i bila, ali smo se sa starcem pogodili za reklamu, koju smo postavilina komandnu ploču naše stodesetice.Na položaj 9. čete stigli smo popodne trećega dana. Teren je bio neobičan - iz posvemašnje ravnice naglo su sedizale planine. Nisam bio jedini koji je u njemu zamijetio nešto sablasno.- Ovaj sam kraj odgovarao za peticu iz zemljopisa - kazao je Mrvica. - Posvuda u ovim brdima ima na tisućepećinskih slikanja, prizora s antilopama i žirafama, što su ih prije više stotina, a možda i tisuća, godina naslikalipustinjski Bušmani.Kad smo stigli, veći dio postrojbe bio je u planini. Bili su se ustitrali jer je netko bio ozlijedio leđa, pa su ga sadadopremali u logor. Bio je to Toby. Ćelo je bio veteran s Falklanda, iz Sjeverne Irske i bezbrojnih borbi na sjeveru,

gdje je bio policajac, i sve je to prošao bez ozljeda. Sad je skočio s pola metra visoke stijene i leđa ozlijedio takogadno da su ga stavili na nosila.Bio je u groznim bolovima i morali su mu dati još morfija.Mrvica je viknuo bolničaru: - Ne još, čekaj! - Ćelino se lice iskrivilo od boli dok su mu davali lijek. Fotografije će uSpomen-sobu eskadrona B čim se vratimo.Eno je sada Morseovom abecedom javljao da trebamo helikopter. Kao i uvijek, on se prema ovom slučaju odnosiovrlo ležerno. Njemu je, naime, jednoga dana policija javila da mu je ubijena sestra. Samo je rekao: - Mislim da bi utom slučaju bilo najbolje da odem u London. -Ne da mu nije bilo stalo, nego je jednostavno bio takav da se uopćenije uzbuđivao.Vrijeme se počelo mijenjati. Nebom su se gomilali tamni oblaci, vjetar je postajao sve jači. Osjećao se miris kišomovlažene zemlje. Spremala se oluja - bilo je to zabrinjavajuće jer je moglo utjecati na dolazak helikoptera. Ćelino jestanje bilo stabilizirano, no trebalo ga je otpremiti u dobru bolnicu.Skinuli su mu nove cipele i one su sada stajale uz nosila. Znao sam da nosi isti broj kao i ja, pa sam mu prišao irekao: - Neće ti više trebati na ovoj turneji, je li tako?Ćelo mi je kazao da si navučem te cipele, ali ne i noge.Stvari su se sređivale. Helikopter je utanačen. Eno je i dalje dežurao uz radio. A onda je započela nova frka.Još su preostala dva sata do mraka, a od Joea Ferraghera i Alana, novog trupnog časnika, nije bilo ni traga ni glasa.Postrojbom su upravo počele kolati mračne misli o nesposobnosti naših časnika, kadli je netko primijetio bljeskanjesvjetla u planini. Izvadili smo dalekozore i na grebenu ugledali čovjeka. Nitko nije mogao pouzdano reći što sezbiva, ali su svi znali da nešto nije kako bi trebalo biti.Eno se opet vratio radiju; zavalivši se u platneni stolac, jednom je rukom držao cigaretu, a drugom tipku Morseovauređaja. Tri-četiri momka iz brdske postrojbe uzela su svoje radiouređaje i opremu te se odvezla do planine.I dok se sve ovo zbivalo, pojavio se helikopter. Nije mogao ništa napraviti za dečke u planini; nije mogao doprijetitako daleko.Vrijeme nam je i dalje prijetilo olujom - šatorska su se krila nadimala. Pretežni dio 7. čete osjećao se bespomoćnojer nismo ovladali alpinističkim umijećem; ostalo nam je samo da čekamo u pripravnosti za slučaj da im zatrebapomoć.- Mogli bismo bar skuhati čaj i pospremiti stvari - bio je to Charliejev odgovor na ovaj problem. Sada smo se ovdjenalazili otprilike već tri sata, a zbog ove frke nismo iskrcali ni opremu iz kamiona.Preko radija čuli smo da se onima u planini sada pridružio Ivor, kojemu je trebala pomoć svih nas. Mišićavi, metarsedamdeset i pet centimetara visoki mladić bio je divojarac odnekale sa sjevera. U Pukovniju je došao iz tenkovskepukovnije, a sudjelovao je i u rješavanju krize s veleposlanstvom i na Falklandskom otočju. Nije spadao u one kojibi okolišali preko radija.- Joe je mrtav - kazao je. - Gazdu će spustiti Harry i Džordž.To sam im rekao.Zatražio je da se svi što je moguće više približimo planini i dočekamo ga pri spuštanju. Kako će on to izvesti, nismoimali pojma, ali smo krenuli prema njemu.Sada se činilo kao da se oluja s nama zajebava. Pala je nekakva kišica, ali nije bilo ničega što bi nas zabrinjavalo,osim vremena. Helikopter nije želio uzletjeti noću; morali smo požuriti ili će letjelica otići bez Joea, jer nam je sadaprva briga bio Ćelo.Trebala su skoro dva sata da Ivor dopre do nas. Bio je u vrlo lošem stanju; užasno se znojio, bio je posve prljav,oderanih lakata i koljena, lica i ruku natečenih od napora spuštanja vrlo teškog Joea niz planinu. Strpao je Joea naplaninarska nosila i onda ga pomalo spuštao niz konop. Trebalo je mnogo junaštva i snage da se s Joeom spustipreko prevjesa. Jednoga bi mu dana za to trebalo dodijeliti odlikovanje. Preostali dio puta mi smo nosili truplo.Helikopter je tako ukrcao dva tijela, umjesto jednoga, kako je očekivao.Doznali smo da je sponka kojom se alpinist veže uz liticu popustila te da je Joe odskakujući od kamenja letionizbrdo sve dok se nije zaustavio na jednoj polici. Gazda se spustio do Joea i pokušao ga spasiti, no bilo jeprekasno. Ipak, nastradali se ne smatra mrtvim sve dok se smrt ne potvrdi, pa je usprkos svemu pokušao.Charlie se dokopao postrojbina ruma, za koji je inače bio zadužen Joe, i rekao: - Njemu ovo više neće trebati. Pijmoza staroga jebača!I tako smo popili za njega, u nadi da je s časnikom sve u redu. Bio je, naime, u šoku. Nije baš krasan početak kaduza te pogine stari vojnik i kad možda misliš da te svi smatraju odgovornim za to - što nije bio slučaj. Činilo se daživot u planinama nije za njega. Tri mjeseca kasnije prešao je u našu jedinicu. Možda i zbog pomisli na svu onusilnu količinu sladoleda.

Sjedili smo pod baobabom - čudnim mišićavim drvetom s granjem sličnim korijenju po kojem izbijaju bijelizvjezdasti cvjetovi - pili rum i razgovarali o lokalnim žiteljima. - Bušmani strašno poštuju bao-bab - rekao jeMrvica. - Uberi mu cvijet i pojest će te lav, tako vele. I ova su im brda sveta. Tabu je ubiti životinju koja ovdje živi.Jedan pripadnik 9. čete rekao je: - Joe se jučer izvezao stodese-ticom i ubio antilopu da je pojedemo. Očito je danjegova smrt nije za urođenike nikakvo iznenađenje.Te sam noći, dok sam ležao u vreći za spavanje i gledao svjetlucavu Kumovu slamu, bio vjernik. Nikad se nisamosobito bavio umiranjem. Svi moramo u jednom trenutku umrijeti; želio sam samo da to bude ugodno i brzo, nisamželio da bude bolno. 0 smrti nisam imao nikakvih velikih vjerskih nazora. Rado sam zamišljao da postoji neštoonkraj nje, neki prostor ili dimenzije u kojima ću doznati sve što sam oduvijek želio doznati, na primjer kakva jeokusa Love Heart i druge velike životne tajne. Bila je to jedina korist koje sam se mogao sjetiti.Ionako sam oduvijek vjerovao da ću rano umrijeti. Oduvijek me pratio osjećaj, još od najmlađe dobi, uvijek samrazmišljao: živjet ću otprilike do pedeset i pete, i to će biti sve. Takva mi razmišljanja, međutim, nisu pomogla dane ispadnem naivčina kad je naišao zastupnik mirovinskog osiguranja.Kad bi kompići umrli, bio bih se u prvi mah uzrujao, ali kasnije bi bilo sve u redu. Uzrujaniji bih bio ako su umrlina neki drastični način, ali me sama činjenica da su mrtvi nije posebno pogađala. Više me užasavalo i tištilo kad suljudi umirali ili gadno stradavali, tako da su do konca života ostajali invalidi, bez ikakva razloga. Uvijek je biložaljenja vrijedno kad su pogibali na vježbi. Razmjerno mnogo ljudi utopilo nam se u prašumi; prijelazi rijeka bili suza Pukovniju ubojica broj 1. Katkada sam razmišljao ovako: do vraga, uvježbavamo stvari koje će biti dovoljnoopasne kad se dogode u zbilji, pa zašto onda sada iskušavamo Providnost? No kad bi se dopustilo takvu stavu daprevagne, izgubili bismo sve prednosti realistične obuke.Joea su morali odvesti u Južnu Afriku da bi odande odletio Bri-tish Airwaysom, a to je, na žalost, za sobompovlačilo odgađanje. Barry, šef skladišta pri zapovjedništvu eskadrona, oprao je jedan od dvometar-skih stolova,stavio na njega Joea i očistio ga, a potom je iz ledenice izvadio sve meso i umjesto njega spremio u hladnjakkompu; zatim je organizirao veliku gozbu da pojedemo sve meso prije nego što se pokvari. Kad je sve dogovoreno,Joea su stavili u auto i odvezli u Južnu Afriku. Ondje su ga položili u lijes i otpravili kući.U međuvremenu mi smo otišli na zadatak. Redovitom kratkom linijom prevezli su nas islanderom do Okavanga,prostranog područja prepunog jezera i riječnih sustava na granici s pojasom Caprivi, područjem gužvanja sjužnoafričkom vojskom. Prema planu, trebali smo se združiti sa 6. četom, koja je ondje boravila tjednima.U onim šikarama, premda se one činile rijetkima, prosječan se kontakt ostvarivao na udaljenosti od 5 metara.Svatko je sam odabirao oružje koje je smatrao dobrim za borbu prsa o prsa - automat, 203, Ml6 ili sačmaricu. Jasam se odlučio za 203.Bocvanska je vojska bila naoružana galilima, izraelskom replikom AK47. Bilo je to vrlo dobro oružje, jednostavnoza upotrebu i čišćenje, jednostavna i pouzdana mehanizma. Ljudi su se mogli brzo naučiti na njega, a jedina mu jemana bila težina - bilo je malo preteško za vojnike mnogih zemalja koje su ga upotrebljavale.Ostala oprema koju smo ponijeli sa sobom bila je minimalna -kao i uvijek, samo ono što je moglo stati u naprtnjaču.Kao i u džungli, trebali smo ponijeti dva kompleta odjeće - suhu i mokru presvlaku. Uz to sam uzeo i pelerinu, uovom slučaju australsko šatorsko krilo koje se moglo složiti tako da ispadne zaista maleno, mrežu za spavanje iameričku podstavu za pelerinu, izvrstan dio opreme sličan vrlo tankom najlonskom pokrivaču. Ostatak su činilihrana, voda, metci i osnovna oprema za prvu pomoć.Ovamo smo došli zbog uvježbavanja napada dviju četa na logor u močvari. Logor na kojem ćemo izvoditi obuku bioje krokodilska farma usred divljine.Pripadnici 6. čete otišli su i obavili izviđanje, proveli nekoliko dana na terenu uspostavljajući promatračnice, pa seonda vratili sa svim informacijama.Živjeli smo na maloj prevlaci usred močvare, među gredicama brzorastućeg papirusa. Uslužni vodeni konji, koji sugodinama pohađali ove otočiće, napravili su savršene navoze za naše gumenjake. Mogli smo izvući svoje geminijena prevlaku pa njih, opremu i sebe posakrivati u trščaku i ondje djelovati. Nije bilo načina da nas itko nađe.Svi smo bili namazani kamuflažnom kremom i svi smo bili pod opremom i oružjem dok smo se ukrcavali u čamce iisplovljavali u mrak. Jedan je čamac kao izvidnica bio malo ispred nas. Na njemu su bila dvojica - jedan je vozio,drugi navigao. Kormilario je Probojno Zrno. Kao pripadnik desantne postrojbe, znao je što radi. Jednostavno ćepustiti da motor radi najmanjom snagom te upravljati čamcem kroz šaš i prepreke. Začuđuje koliko su malu bukustvarali motori.Drugi član posade bio je gazda desantne postrojbe, časnik koji je primljen na mojem Izboru. Došao je iz nekeoklopne izviđačke jedinice i bio je vrlo zabavan i simpatičan. On će se s Probojnim Zrnom savjetovati o navigaciji.Probojno Zrno uskoro će postati njegov časnički kolega. Kad se vratimo s ovog putovanja, promaknut će ga u

kapetana Probojno Zrno - pa, dakle, na kraju krajeva, i nije baš bio tako tup. Svima nam je to bilo istinski drago.Plovili smo minimalnom brzinom. Yamaha je izvanredno tiha ako samo miliš ne dodajući gas. Kad smo sepribližili cilju, isključili smo motore i polako zaveslali.Sandy i ja bili smo na pramcu drugog čamca. Sa svojom svijetlom, fantastičnom narkićkom kosom ispod velikogterenskog šešira izgledao je poput kakva vrtlara. Zadaća nam je bila štititi prvi čamac, koji smo u mraku ispred sebejedva nazirali. Željeli smo da, dođe li do okršaja, između čamaca bude velik razmak, a istodobno smo moralizadržati vizualni kontakt. Počnemo li ga gubiti, sve će se razjebati.Dokono smo se vukli, bešumno, zanemarimo li poneki šum vesla u vodi, kadli smo odjednom, negdje u blizinivodećeg čamca, začuli nešto slično prasku. Odmah potom uslijedio je novi prasak, pa onda još jedan; naposljetkusmo ugledali bjelasanje žestoko zapjenjene uzbibane vode.Prvi se gemini zaustavio. Stali smo i mi. Čitave dvije čete sada su plutale na vodi, koja ih je blago odnosila svojimputem. Zatim smo začuli nešto što je zvučalo kao urlik parnog stroja.Zvuk se ponovio, i to iz veće blizine; to potmulo, bijesno tuljenje dalo nam je znati da će za nas uskoro biti krajzabave. "K vragu!" - bilo je sljedeće što smo čuli iz predvodničkog čamca, kad se iz vode ispela glavurda nagolemim ramenima te zagrizla u gumu. Srećom, gumeni su čamci napravljeni od više komora, pa ako se jedna iprobuši, samo se ona i ispuše.Voda je zlokobno zašumjela. Napeo sam oči ne bih li u tami vidio što nam prijeti. Ružna se glava ustremila na nas,buknuvši eksplozijom pjene i razvalivši ralje velike poput minija.Sandvje opsovao, a cijela je posada čamca zaveslala tako hitro da bismo mogli vući skijaša na vodi. Dok su seduboki, bijesni zvuči za nama pomalo stišavali, shvatio sam da sam posve mokar - da li od močvarne vode, naporaili čiste strave, ne znam.Frktanje i bacanje vodenih konja bilo bi nas odalo, pa nam nije preostalo ništa drugo nego da se vratimo ipokušamo pronaći drugi pristup. Rezultat svega toga bio je da nam se vrijeme za izvršenje zadatka na odredištusilno skratilo, jer smo donde trebali doći i odande izići prije dana. Naime, za mraka smo se trebali vratiti uskrovište, naše četno pričuvno sklonište.Konačno smo dospjeli u područje napada. Dvojica momaka iz predvodničkog čamca prešla su u druge čamce, augrizeno smo plovilo uzeli u tegalj. Bilo mi je to prvi put da sudjelujem u napadu, kojemu se ljudi nikako nisumogli prestati smijati. I jest bilo smiješno: dvije čete najbolje svjetske postrojbe koje tutnjeći vodenim sistemomOkavanga, naoružane do zuba, hitaju u napad što ga je zaustavio razgoropađeni vodeni konj.U Bocvani smo proveli još nekoliko zanimljivih tjedana, tijekom kojih sam naučio kako se afrikanerski kaže:"Čistimo se odavde što brže!" i bocvanski: "Gle, kako ona gazela bježi!"Na kraju je na eskadronskom zborištu priređena velika roštilja-da. Puno se pilo za Joea i za štošta drugo, a tijekomnoći stanje je sve više izmicalo kontroli. Preko krova je doletjela školska ručna bomba, a za njom i druga. Domaćese stanovništvo i dalje strahovito bojalo upada južnoafričkih snaga, pa eksplozije nisu bile dobrodošle.Četni je viknuo: - Dosta! Sljedeći koji je baci bit će vraćen u jedinicu.Dvije minute kasnije - BUM!Četni je optrčao okolicu tragajući za bombašem, no nikoga nije mogao pronaći. Nekolicina nas vidjela je bacača, alinismo ništa rekli.Sutradan ujutro zapovjednik je okupio čitavu postrojbu. - Do podneva se bombaš mora prijaviti - kazao je. - Ne budeli ga, ukidaju se svi dopusti i oporavci, a danas ćete s Bocvancima raditi na osiguranju.Svi smo znali tko je taj, ali nitko ni da bi pisnuo.Zapovjednik je zaključio riječima: - Taj se mora odlučiti: je li čovjek ili miš?Tako je rođen Bocvanski Miš. Srdili smo se zbog ograničenja koja su nam nametnuta zahvaljujući neodgovornomponašanju toga klipana, a još više na samog tipa. Zaslužio je bio da ga vrate u jedinicu, ali svi su njegovali čudan ivjerojatno pogrešan osjećaj solidarnosti. Momak je, međutim, gadno cvikao, i to s punim pravom.Nitko nikad nije razotkrio Mišev identitet. U svakoj skupini ljudi postoji netko koga ostali ne vole ili s kojim ne želeraditi. Kad smo se vratili u Hereford, pored Ćelinih slika u Spomen-sobi pojavilo se i nekoliko crteža miša, a tip jenastavio žeti ono što je bio i posijao.

Čitav eskadron SAS-a bio je "na ekipnom" u Ujedinjenom Kraljevstvu u razdoblju od šest do devet mjeseci nastalnom dežurstvu. Nakon koncentracije od četiri do šest tjedana, za koje je održana zajednička vježba seskadronom koji je još bio na dužnosti, obavljena je primopredaja; prošlo je možda jedva osamnaest mjeseci odposljednjeg ekipnog, no uvijek je bilo nešto nova za učenje.Ekipa se sastojala od dviju podekipa, Crvene i Plave, koje su imale svaka svoju jurišnu i snajpersku grupu. To što

smo imali dvije ekipe značilo je da možemo istodobno pokriti dva incidenta; postojali su planovi po kojima će se, uslučaju izbijanja više od dva incidenta, iz drugih eskadrona oformiti dodatne ekipe.Jurišnici su bili ljudi u posve crnoj opremi, koji su se bavili iska-kivanjem iz helikoptera i razvaljivanjem vrata;rado su radili u četveročlanim ekipama, no prilagođivali su se okolnostima. Jedna od jurišnih grupa bavila senačinima upada, a odgovarala je i za pripremanje eksplozivnih naboja kojima će se služiti ostali dio ekipe.Imali smo i veziste. Osim brige o uređajima ekipe, oni su morali voditi računa o vezama s bilo kojim krajem svijeta,jer smo imali zadataka i s druge strane oceana. Kako se od nekih tražilo da zajedno s ekipom izbiju na sam cilj, ioni su vježbali s nama.Bolničar je nosio golemu naprtnjaču s lijekovima i sanitetskim materijalom. Padne li netko, vatreni se okršaj moraoi dalje odvijati; bolničareva je pak dužnost bila da se probije do nastradalog i počne mu davati tekućinu i obrađivatiranu.Dok ne prasne i ne počne napad, snajperisti su najvažnija grupa. Oni su kod cilja i svima nama ostalima dostavljajuinformacije u realnom vremenu. I oni su prošli obuku za jurišnike.Zapovjedništvo stožera imenovalo je zapovjednika, jednog majora, i četnog, časničkog pripravnika, koji su biliodgovorni za obje ekipe.Meni stalno dežurstvo nije bilo neki veći problem od onoga kako ga vjerojatno doživljava liječnik - bili smospremni odazvati se i živjeli smo u skladu s tim. Svatko od nas imao je pager bez kojega nikamo nije išao.Sedma je četa uvijek pripadala Crvenoj ekipi, što je bilo divno, jer se zapovjedništvo eskadrona nalazilo tik doPlavih. Ako bi iskrsnuli kakvi šašavi poslovi koji bi se morali obaviti, glavonje bi samo kucnule na susjedna vrata;mi smo se smjestili 50 metara dalje u vlastitom hangaru.Jutrom bismo se prvo našli u zajedničkoj prostoriji. Neki bi u nju utrčali, dok bi neki došli nakon svoje redovitetjelovježbe. Vježbanje je bilo posve prepušteno na volju pojedincu. Nitko nas nikad nije upućivao da se njimebavimo. Međutim, onoga dana kad zbog nedostatka samodiscipline i vježbe ne budemo mogli obaviti posao, naćićemo se na peronu broj 4.Neko je vrijeme biciklizam bio toliko popularan da je bilo jutara kad se činilo da se čitav Tour de France slijeva naglavni ulaz. Meni se najviše sviđalo trčati od kuće do posla, zatim se istuširati pa otići na čaj s dečkima uzajedničku prostoriju. Taje pak izgledala kao zbornica neke škole iz sedamdesetih godina: televizor i časopisi starišest mjeseci, vojni naslonjači s grozno odbojnim najlonskim presvlakama i šalice gadno umrljane kavom. Zaudaraloje na odstajali čaj, kavu i cigarete.

Jedan od nas odvezao bi se range roverom do kuhinje te donio nešto čaja i lunch paketa - smeđih papirnatih vrećicau kojima je bio tipičan školski obrok - raskvašeno pecivo, prutić Yorkie i čips. Do osam bismo sve to pojeli iupustili se u raspru o obuci predviđenoj za taj dan.- Dakle, Gaz, što ćemo danas raditi?Gaz, koji je već prešao tridesetu i koji je u Pukovniji sada već godinama, nekad je bio u Zelenim jaknama. Stekao jebogato iskustvo s one strane mora i bio je vrlo dobro informiran. Odnedavna rastavljen, ponovno je proživljavaomladenačke dane. Bio je neizmjerno društven, kao stvoren za eskadron B. Nosio je Armanijeva odijela i košulje izJer-myn Streeta; čak ga je i četni zvao Champagne Charlie. Istodobno je, međutim, bio vrlo osvetljiv i nije bilodobro zateći mu se na protivničkoj strani. Svi su se trudili da s njim budu u najljepšim odnosima; naći se nanjegovoj listi značilo je naći se u gužvi. Tu nije bilo vrdanja, sredio bi te na licu mjesta.Dne 5. rujna 1972. osam pripadnika palestinske terorističke grupe Crni rujan upalo je u jednu sobu u Munchenu ukojoj se smjestilo jedanaest izraelskih sportaša. Ustrijelili su dvojicu, a ostale zadržali kao taoce, tražeći za njihoslobađanje članova PLO-a utamničenih u Izraelu te pripadnika njemačke Frakcije Crvene armije koji su čamili uZapadnoj Njemačkoj. Tražili su i zrakoplov kojim će odletjeti u Kairo.Zapadnonjemačka vlada, koja nije imala izvježbane postrojbe za protuterorističku borbu, nakon jednodnevnihpregovora popustila je teroristima. U dva su ih helikoptera prebacili u vojnu zrakoplovnu bazu i, dok se pripremaoukrcaj, vojni su snajperisti otvorili vatru. Vidljivost je bilo slaba, a snajperisti su bili predaleko. Teroristi su imalivremena da u zrak dignu oba helikoptera i ubiju devet Izraelaca.Da se takav krah ne dogodi i u Ujedinjenom Kraljevstvu, britanska se Vlada obratila Pukovniji. Ustanovljen je odjelza PRR (Proturevo-luđonarno ratovanje), koji će biti nadležan za obuku svih pripadnika Pukovnije u svimprotuterorističkim tehnikama, uza sve ono ostalo.PRR je bio nastavak protuterorističke ekipe, uz osiguranje nove opreme, obuke i zgrada. Ako iz PRR-a ne bi stiglinikakvi naputci glede obuke za određeni dan - primjerice, odlazak u razgledavanje londonske podzemne željeznice,posjet zračnoj luci ili obilazak mjesta na kojima će se najvjerojatnije susresti državni poglavari - sami bismo

organizirali nastavu.Umjesto da obuku izvodi glavonja, taj bi zadatak dobio netko iz ekipe: - U redu, Harrv B, organiziraj nam jedandan u zgradi za borbe izbliza!Snajperisti bi odlazili na strelišta ili bi pak vježbali s jurišnicima. Volio sam strelišta, osobito ljeti. Upotrebljavalismo PM, snajpersku pušku kalibra 7,62 i streljivo lapua, finske proizvodnje. Mete su bile "švapske glave" - običneslike glava. Uvijek smo pucali u glavu iz dva razloga: svaki terorist koji ima zrno soli u glavi nosit će zaštitniprsluk, ako ga se samo dokopa, a uvijek postoji mogućnost da su se frajeri na-fiksali te da su stoga puni snage.Nastrijeli li ih se u tijelo, mogu biti u takvu stanju da će napredovati i dalje ili će pak početi ubijati taoce. Ako im seotkinu glave, past će.U sredini "švapske glave", u visini nosa, nalazio se kružić. Seriju bismo počeli ispaljivanjem jednog jedinog metka sudaljenosti od 200 metara, takozvanim hitcem samopouzdanja. Netko bi ga ispalio iz stojećeg stava, netko izležećeg, no svi smo morali pogoditi kružić, sam centar. Imali smo veće samopouzdanje znajući da je oružjezadržalo svoju preciznost unatoč pakiranju i spremanju u kamion: u slučaju nužde ne bismo ga imali prilikuiskušati, pa smo stoga morali steći sigurnost.Puno bismo pucali po pokretnim metama, udaljenima 600 metara, vježbali s promatračnica i sa snajperom ugradskim uvjetima.Razvojem nove protuterorističke uloge nastale su brojne promjene u Stirlingovoj vojsci. Zgrada za borbe izbliza ili"kuća za ubijanje" podignuta je zato da bismo mogli ubježbavati spašavanje talaca, potajno upadanje s bojnimstreljivom i upadanje na svakoj razini - od četveročlane jurišne grupe do kompletne ekipe s vozilima ihelikopterima. Zgrada je bila jednoetažna sa središnjim hodnikom i sobama koje su se na nj otvarale - velike sobe,sobice, spojene sobe - s pokretnim pregradama i svim mogućim namještajem. Svaki je pojedinac sam po svojoj željirazmještao pokućstvo i zatim podizao barikade.Miris olova i paljbe kao da se prilijepio za zidove. Postojala je ventilacija, no ona nije bila dostatna za silnu količinustreljiva koje je ovdje ispaljeno. Čak i kad bi se upalila sva svjetla u sobama, i dalje je sve izgledalo prilično tmurno.Neke su sobe imale neprobojna stakla s okancima da bi nas ljudi izvana mogli gledati i snimati.Zapalo me da organiziram dan u kući za borbe izbliza. U ekipi smo bili ja, Dave, Debeli i novi dečko, tek prispio sIzbora, Tim.- Hajd"mo izvesti tročlani upad - rekao sam. - Debeli, idi unutra i razmjesti stvari. Ne želim da mi se satreš radom,je li tako?Udaljio se da razmjesti stvari u sobi i podigne barikade preko kojih ćemo se probijati, kao i da preuredi rasvjetu,kako - kad uđemo -ne bismo znali što nas čeka. Zatim će sjesti u sobi i izigravati taoca; teroriste će simulirati"švapske glave".Krenuli smo prema vratima. Oduvijek je to osjetljiv trenutak, jer ne smije biti apsolutno nikakve buke: objekt upadamora se zaskočiti iznenada i brzo, tako da svi budu potpuno dotučeni. Kad smo se napokon došuljali do vrata, Davei Tim postavili su eksploziv; bili smo tik do njega, kako bismo zadržali element iznenađenja kad se vrata razvale.Ovo smo uvježbavali nebrojeno puta eda bismo se navikli ostati tik do naboja u trenutku eksplozije.Svi smo bili jedan do drugoga, stvarno natijesno, oslanjajući oružje jedan drugome o rame, spremni da jurnemounutra.

Kad je sve mirno, šum zaštitne maske čini se prejakim. Čuo sam svoj dah kako krklja van i unutra, pa sam ganastojao umiriti, disati jednolično, ne bih li nekako zatomio buku.Provjerio sam funkcionira li mi baterija, neće li mi ispasti pištolj te neće li oružje prasnuti istodobno. Kad sam biospreman, kao čovjek broj 1 stao sam na svoje mjesto otkočena oružja; u trenutku kad se otvore vrata, moći ćupogledati unutra i zapucati. Podigao sam oružje do ramena, spreman da krenem. Tim i Dave bili su odmah izamene.Pogled naprijed i postrance iz zaštitne maske je dobar; sav sam se usredotočio prema naprijed, sve što sam čuo bioje šum moga disanja.Osjetio sam da mi se lice rosi znojem.Preko radija pala je zapovijed: - Svim stanicama, preuzimam kontrolu. Spremni, spremni, kreni!Na drugo "spremni" Tim je provalio vrata. Sunuo sam u sobu da otklonim prvu prijetnju koju spazim. Reakcija nastanje u sobi nije toliko stvar vježbe koliko iskustva i uvježbanosti. Teroristi neće sjediti ili stajati ondje gdje bi biloidealno; oni ne igraju po našim kajdama. Moglo bi se dogoditi da idem udesno, ili ulijevo, ili bih se pak moraoprobijati kroz barikadu da doprem do cilja. Mogao bi biti mrak ili bi pak svjetla moglo nestati baš u trenutku mogaulaska.

Jedva stopu iza mene ušao je Dave, čovjek broj 2. On je morao reagirati na dva raznovrsna faktora - na mene i nateroriste.Ušavši, zapucali smo po glavama. Dave je regulator stavio na automatsku paljbu, a meni je bilo draže ispaljivatibrze, pojedinačne hit-ce. To je bila stvar osobnog izbora.Pucali smo iz pokreta, a prema pravilima igre trebalo je pucati sve dok napadnuti ne bude mrtav.Budući da smo vježbali, a ne pucali u žive ciljeve, ja osobno pucao bih sve dok u meti ne ugledam dovoljno rupa daznam da sam ubio. Svaki je čovjek pri svakom ulasku mogao ispaliti dvadeset i pet kugli, vjerojatno više no što bi ihispalio prilikom stvarnog spašavanja.Približavao sam se meti, i dalje pucajući. Oba sam oka otvorio kako bih mogao vidjeti sve što se događa. Zadnje štobi terorist vidio bilo bi svjetlo moje baterije koje ga zasljepljuje.Kad je Dave ušao i pripucao, mogao se okrenuti po sobi da zaštiti taoce i Tima dok ovaj ne obavi svoj dio posla.Tim je ušao bez oružja - pištolj mu je bio u futroli. Taocu je vikao kroz masku "Diž" se! Diž" se! Diž" se! Idemo,idemo, idemo!", dižući ga s poda, uhvativši ga za prvo čega se dohvatio - ovratnik, kosu, glavu, bilo što -grubo gavukući iz sobe. Nije bilo vrijeme za dangubljenje. Da bi upad uspio, mora ga se završiti u roku od nekoliko sekundi,a da se mogao odvijati tolikom brzinom, potrebni su bili mjeseci - a u većini slučajeva i godine - prakse.Sva četvorica vratila smo se u sobu na analizu.- Sranje! - rekao je Debeli zaglađujući raskuštranu kosu nakon Timova zahvata. - Andy, metu sam stavio onamogdje sam je stavio upravo zato što sam znao da ćeš jurnuti onamo, dok ti je zapravo zdesna prijetila prava ineposredna opasnost. Kad si uletio, trebao si smjesta uočiti tu metu. Zajebao si stvar. Idi ponovno!Bilo mi je više nego drago što ću vježbu ponoviti. Da sam u stvarnosti propustio neposrednu opasnost, vjerojatnobih bio mrtav.Nakon ponavljanja istog upada zamijenili smo uloge, tako da je svaki put netko bio u sobi, a trojica vani. Nakonsvake akcije slijedila je analiza, a prema potrebi i pregledavanje videosnimke, kako ne bi bilo nikakvih ludih izlika,potom čaj koji je imao okus po olovu, jer se u ovoj zgradi u jednom danu ispalilo više od 5 000 metaka. Olovne suispadne prodirale u grlo i u nos, zadržavajući se ondje čitav dan.Uvježbavali smo i zastoje pri paljbi. Nije baš najugodnija stvar na svijetu kad ti zataji oružje, a nalaziš se na petmetara od terorista koji diže pištolj prema tebi. Tu nema vremena za popravljanje oružja; gledajući metu s oba oka,moraš izvući svoj pištolj. Moraš biti brz ili ćeš biti mrtav.

Svi smo u sobu ušli kao taoci zbog toga da bismo mogli dati objektivan izvještaj o onome što smo čuli i vidjeli nadrugoj strani te da bismo stekli povjerenje u druge članove ekipe. Potrebno je potpuno pouzdanje da bi se sjediloondje, katkada u mraku, u zaglušnoj pucnjavi MP5 dok svuda uokolo pršti bojna municija. Uzimajući u obzir velikbroj metaka koji se svakodnevno ispali - više nego u čitavoj ostaloj britanskoj vojsci zajedno - nezgoda je vrlo malo.Svekoliko uvježbavanje, međutim, mora biti što je moguće realističnije.Došli smo do stupnja na kojem je naše međusobno povjerenje bilo toliko da smo se na vježbama ponašali upravoneobuzdano. U eska-dronu B bio je momak po imenu Mel, u to vrijeme pripadnik PRR-a, koji se toliko pouzdavao udruge dečke da bi u zamračenoj sobi stao između dvije mete u trenutku kad bi momci upadali s pištoljima ibaterijama te pucali na "švapske glave" pokraj njega.Mel je bio poseban tip. Pokušavao nas je pridobiti za nošenje novog tipa zaštitne oklopne odjeće, a mi smoizražavali veliku skepsu u pogledu njezine djelotvornosti. Na koncu je rekao: - Slušajte, dokazat ću da služi svrsi. -Navukao ju je, napunio sačmaricu probojnim zrnom i jednom od dečki rekao neka puca u njega. Zrno ga je srušilo,ali je bio živ. Mel je osjećao da je dokazao svoju tvrdnju. U jednom drugom sastavu razgledali smo nove kacige odkevlara. Mel je bio siguran da je to vrijedna oprema, no mi smo zanovijetali: - Ne smeta nas dodatna težina ineudobnost nošenja kacige od kevlara, nego se pitamo hoće li ona podnijeti metak.Mel je stavio kacigu na glavu i rekao Micku, majstoru borilačkih vještina: - Slušaj, kevlar je divan materijal. Pucajmi u glavu devetkom!Mick je odvratio: - Odjebi! Ponašaj se kako treba i dođi na piće!Kako drugih dobrovoljaca nije bilo, nije se obavio pokus. Otprilike tri dana kasnije Pukovnija je od proizvođačaprimila dopis kojim se traži naše mišljenje o modelu kacige. Očito je ono što su nam poslali bila tek maketa kojomsu htjeli prikazati samo težinu i oblik kacige. U njoj nije bilo ni grama kevlara. Proširile su se priče da kod Melahitac u glavu ionako ne bi ništa promijenio.Uvježbavali smo i postupke koji se provode kad imamo nastra-dalog. Bude li neki od naših dečki pogođen, u prvimah ionako ne možemo poduzeti ništa; jedini mu je spas da što je moguće brže zauzmemo tu sobu ili prostor.Zastanemo li da mu priteknemo u pomoć, svi ćemo izginuti; moramo i dalje izvršavati svoj zadatak te sada, kada je

on izbačen iz stroja, preuzeti i njegov dio zadaće.Vježbali smo za svaki slučaj - vježbali, vježbali, vježbali. Mnogo je tipova zgrada, od visokih blokova do kampkućica, i mnogo je načina na koje se ljude može držati. Upad u zrakoplov, na primjer, uvelike se razlikuje od upadau veleposlanstvo; čišćenje broda posve je nešto drugo od čišćenja hotela. Kao prvo, municija treba biti drukčija.Zapucamo li streljivom opće namjene - kuglama obloženim tvrdim metalom - metci će zujati posvuda jer će seodbijati od metalnih konstrukcija. Upravo zbog toga metak se u dodiru s metalom mora rasprsnuti.Razgledavali smo sva moguća vozila - od autobusa do jumbo mlažnjaka. Uvježbavali smo šuljanje do zrakoplova izatim upad a da nas pritom nitko ne primijeti. Protuteroristička ekipa mora znati kako se održava i mijenja tlak uavionu, kako se taj sistem može isključiti, kako se otvaraju izlazi za nuždu.Sve vrijeme ljudima su na pamet padale kojekakve nove ideje. Jedan je član ekipe jednom u šali rekao: - A da sepokušamo uspeti preko repa i onda saltom ubaciti u pilotsku kabinu?Izveli smo to.Osjećalo se da ekipa sa svakom zadaćom sve više napreduje. Tehnika nikad nije bila ista, jer ono što smo nastojaliobaviti i svladati nikad nije bilo isto - tehnologija je stalno napredovala.Uz to što su jurišne i snajperske grupe vježbale svaka za sebe, čitava bi se ekipa okupila i uvježbavala različite"opcije". Jedna od njih zvala se Immediate Action (Izravna akcija), plan koji je morao organizirati treći po rangu.Morao je pribaviti sve moguće informacije te biti kadar davati naredbe jednoj od ekipa trideset minuta nakonnjezina dolaska; zapovjednik bi dotle radio planske varijante.IA se neprekidno ažurirala i mijenjala u skladu s novim informacijama. Dođe li do gužve pa teroristi stanumasakrirati taoce, IA će nastupiti u najpripravnijem mogućem stanju.Uvijek je jedna od ekipa bila u stanju pripravnosti za IA; u roku od nekoliko sekundi mogla se pripremiti za napad,spremna da krene na zadatak. Za njezino što žurnije prebacivanje na odredište koristili su se range roveri ihelikopteri.Onih dana kada smo sami organizirali vježbe, nastojali bismo ih završiti sredinom popodneva. Nije bilo nikakvihodmora, radili bismo dok ne bismo završili. Potom bismo se vratili u naš hangar, očistili oružje, popili još maločaja. postarali se da sve bude spremno za slučaj eventualnog poziva te zaključili dan. Neki bi se dečki uputili natrening ili pak otišli kući da pokušaju popraviti oluke koji propuštaju. Mi razumniji otišli bismo u središte grada napiće i razgovor o tome kakvi su nam izgledi na subotnjoj nogometnoj kladionici.Spremnost da se trenutačno prebaci preko mora kao pojačanje Čete bila je druga obveza ekipe. U tome sam običnouživao; značilo je to odlazak na nekoliko dana ili čak tjedana.Ponekad, kad se tražio samo manji broj ljudi, postupalo se u skladu s onom starom "tko prvi k djevojci, njegovadjevojka". Takav je poziv upućen jedne subote ujutro. Uskočio sam u svoj sve stariji renault i pohitao na posao;stisnuo sam gas do daske, tjerajući vozilo brzinom većom od 80 km/h po ravnom.Znao sam da će puma sletjeti na zborište s ekipom koja odlazi te da ćemo se za devedesetak minuta naći na licumjesta - ukoliko prethodno stignem u logor. Približivši se glavnom gradskom mostu preko rijeke Wye, doživio samsudar, zapevši svojom lijevom stranom o mini metro. Onaj drugi vozač inzistirao je na svim formalnostima, a nijebilo nikakva načina da pobjegnem ili pak da mu reknem tko sam. U trenutku kad smo završili razmjenu podataka,ugledao sam pumu kako uzlijeće iz logora.Kuća za borbu izbliza uvijek se nalazila na popisu turističkih znamenitosti Stirlingove vojske, pa smo uglednimosobama koje su nas posjećivale priređivali demonstraciju pucnjave i tehnike upada. Svi su glavni policajci vidjelinašu pokaznu paljbu kako bi shvatili mogućnosti Pukovnije, a i brojne druge organizacije koje su trebale znatikakvom ih vrstom proizvoda možemo opskrbiti.

Katkada su demonstracije postajale prava gnjavaža. Posve je u redu da radimo ono što se treba napraviti, noponekad smo, umjesto da budemo protuteroristička ekipa, postajali pokazna ekipa.Ekipama bi ovo sve više išlo na živce, pa su dečki, umjesto da vježbaju, cirkusirali za sve i svakoga tijekom sezoneproduciranja. Nismo se protivili nastupanju pred carinicima, poreznicima i policijskim vatrogasnim ekipama - alipred ragbijaškim momčadima, liječnicima i bolničarkama?! Čak su i monteri koji su u jednoj menzi postavljali sagsvratili jednog jutra. Šalili smo se da je očito netko na taj način uredio dnevnu sobu ni za kakav novac. Došlo jedotle da su jedini ljudi u Herefordu koji još nisu vidjeli našu priredbu bile članice Ženskog instituta.Gosti bi postavljali neka doista budalasta pitanja.- Koliko stoje vaše rukavice? - upitali su me jednom zgodom.- 114 funti - rekao sam, bubnuvši tu brojku kao grom iz vedra neba. - Šiling amo ili tamo.Došli smo u fazu kad smo iz dosade počeli jedan drugom izvoditi štosove. Jedan od boljih zbio se za jedne izložbe,

prilikom koje su sva vozila izvučena iz hangara, a oružje i oprema izloženi za razgledavanje. Po jedan član ekipepritom bi govorio o opremi i zadacima.Zapalo me da predajem o jurišnicima, pa sam pripremio svoj štand; prikupio sam svu odjeću, tjelesni oklop, opremuza spuštanje niz uže, sav mogući materijal i oružje koje bi ponio neki pripadnik jurišne grupe. Uza me stajao jeDebeli, odjeven i opremljen za zadatak; kad bih govorio o nekom oružju, on bi ga izvukao i pokazao.Svi su promatrali; bilo je prilično dojmljivo. Debeli je izvukao svoj pištolj, pa sačmaricu, a onda su se sa svihmogućih mjesta stali pojavljivati noževi i ostale takve stvarčice.Nešto ranije toga istog dana prišao sam bio izlogu snajperske grupe kad uz njega nije bilo nikoga pa im međuizloške stavio tenisku loptu. Kad Eno počne pripovijedati o raznim vrstama streljiva, bilo bi ga zgodno vidjeti kakose izvlači iz dreka. Vrativši se, nisam ni opazio da su i mene sredili. Lupetao sam dalje i odjednom usred svogaštanda ugledao staru cipelu. Na drugim su se štandovima svi hvatali za trbuh. Pukovnijski su me glavonje ružnogledali; uopće ih nisam impresionirao.Prešao sam na prikazivanje oružja, kad tamo, usred naoružanja, pištolj na vodu. Nisam se mogao zajebavati.Srećom, nitko nije upitao čemu to služi, jer bih morao podići pištolj i reći "Za pucanje po ljudima" te ga pošpricati.Jednog znamenitog dana u Hereford su stigli princ i princeza od Walesa i vojvotkinja od Yorka. Svrha ovog posjetabila je upoznavanje s Pukovnijom, da bi, u slučaju da vrag odnese šalu, znali što mogu očekivati kad dojure momcikoji će ih spašavati. No ovo je bilo i zabavno. Ugodan dan za nas. Takav je dan i za njih bio ugodan - mogli suodahnuti od novinara i silnih rukovanja, skupljanja cvijeća i nevezanih razgovora s Jonathanom Dimblebvjem.Jedna od demonstracija što smo im upriličili prikazivala je kako kradomice možemo ući u zgradu i u potpunoj tamidoći do talaca.Sjedili su u jednoj od velikih soba kuće za borbu izbliza i slušali objašnjenja o našim vježbama: - Kao što vidite,možemo kontrolirati jačinu svjetla, od najjačeg do potpune tame.Svjetla su se sada zgasila.- Katkad ekipa mora operirati u potpunom mraku jer možda nema struje ili pak teroristi kontroliraju rasvjetu.Nastupali smo s navučenim naočalama za promatranje u mraku. To je kao da gledaš negativ toniran u zeleno.Naočale su pružale iskrivljenu sliku; ako si nakanio posegnuti za nečim, mogao si pogriješiti dva-tri centimetra, paje za to trebalo stalno vježbati. Kad smo se uspinjali, trebali smo produžiti korake da se ne bismo spoticali; kad smopak koračali, oprezno bismo spuštali stopalo te onda k njemu privlačili drugo, da .bismo se potom pažljivo spustili ionda nastavili na isti način.Kojiput nisam mogao čuti što radim; pokušavao sam disati su-spregnuto; čak je i zuj aparata za noćno promatranje,slabašan frjuk, zvučao zastrašujuće - zato što je zujao tik do mene.Pažljivo i oprezno, bez žurbe, polako smo se primaknuli stolu za kojim su sjedili; sve smo vrijeme razmišljali što ćese dogoditi ako zabrljamo - smatrali su nas, naime, prvorazrednim operativcima.Svjetla su se upalila, a nad kraljevskim je posjetiteljima stajala jurišna grupa u punoj ratnoj spremi sa MP5SD-ima,trudeći se da diše što normalnije i izgleda što ležernije. Upravo im se ta ležernost najviše svidjela.Inscenirali smo tobožnju opsadu, kako bismo upoznali članove kraljevske obitelji s postupcima koje ćemo poduzetiu slučaju stvarnog terorističkog napada. Vježbe su bile vrlo realistične i nisu se uvijek odvijale prema planu.Prilikom jedne demonstracije koncentriranog napada kraljevsko je društvo u range roverima sudjelovalo kao dionastupajućih snaga; promatrali su kako se jedna grupa hitro konopcima spušta iz helikoptera na krov. Aguste su sebrujeći spuštale, mnogo se pucalo, odvijao se veliki masovni napad na veleposlanstvo. Odjednom, dok se helikopterdizao da odleti, iz njega je ispao momak u crnoj odori te s dvadesetak metara pao na krov; tijelo mu je od pogledaskrivao tri metra visok obodni zid.Dečki su rekli kako su čuli princa Charlesa kako je rekao: - Bože dragi, čovjek je poginuo!Gotovo istog trena ono što je trebalo biti truplo skočilo je na noge, otreslo sa sebe prašinu i nastavilo izvršavatisvoju zadaću. Svi su se zgledali otvorenih usta.Nešto kasnije istoga dana Pukovnija je postala modni inovator. Diana je trebala biti u prostoriji u kojoj će seaktivirati bombe za zaslje-pljivanje. Te su bombe gadne; namijenjene su dezorijentiranju ljudi, a učinak im je takavda ti dođe da se samo sklupčaš i čekaš mamu da dođe i izbavi te. Kad je bomba prasnula, Diana se okrenula, a jednaju je raketa pogodila u glavu. Osjetio se vonj spaljene kose i laka, a naše vojne mirovine kao da su se odjednomzaljuljale.Jedina trajna šteta dogodila se njezinoj kosi, koja je bila gadno sprljena. Nekoliko dana kasnije mediji i komentatorikraljevske mode primijetili su da Diana odjednom ima novu, kraću frizuru. Ni o kakvoj odšteti nije moglo bitigovora. Potpisali su bili odreknuće od tužbi, koje se sada nalazi u Spomen-sobi eskadrona B: "Ni jedan pripadnikeskadrona B neće biti bačen u Tower ako na demonstracijama nešto pođe po zlu."

Nitko - a najmanje netko od ostalih pripadnika Pukovnije - nije mogao dokučiti što se dogodilo s momkom koji jeispao iz helikoptera. Pravu istinu o Supermanu doznali smo tek kasnije u klubu. Nitko, osim ekipe u helikopteru,nije znao da se dečko već ranije sakrio iza onog zida. A onda su, u pravom trenutku, momci iz helikoptera izbacililutku odjevenu u crnu odoru.Uza sve vježbe koje su se izvodile po dolasku na odredište, morali smo uvježbavati sistem sazivanja i kretanja zamjesto događaja.Često smo provodili vježbe kojima smo različitim ustanovama i pojedincima koji bi se mogli naći u ulozi talacaomogućivali da vježbaju svoju ulogu.Gospoda Thatcher odavno je bila simpatizerka Pukovnije. Ne dopustivši Vladi da popusti terorističkim zahtjevimaprilikom krize oko veleposlanstva, osobno je uputila ekipu da stvar privede kraju.S pravom su joj mogli dati stalni ležaj u Herefordu - kao da je uvijek bila nazočna. Poštivao sam njezin odrješitnastup, a i to što se smijala šalama. Možda je bila jedina koja je logorištem hodala sa ženskom torbicom, no kad bizagustilo, bila je čvrsta kao svaki muškarac. Bila je u kući za borbe izbliza kad smo jednom nahrupili i sasuli bojnostreljivo u mete između kojih je sjedila. Jedan od njezinih pomoćnika sklupčao se na pod. Maggie ga je pogledala iokosila se: - Ustaj, glupane!

S raznim policijskim postrojbama proveli smo mnogo koordiniranih akcija. Obavili smo zamašne vježbe, u kojimasu sudjelovali svi -od premijerke nadolje - jer se svakoga trebalo iskušati. Nije bilo dobro da samo vojnici - običnišljakeri - uvježbavaju tehniku i kooperaciju s drugim organizacijama ako i ljudi koji sjede u Vladinom centru,primaju informacije i donose odluke također nisu uvježbani. Stoga smo izvodili i takve vježbe u kojima su oni izVladinog centra preuzimali komandu i iz bunkera ispod VVhitehalla upravljali operacijama; namjera nam je bilada gospođu Thatcher i njezinu ekipu, kao i sve ostale njima podložne, stavimo pod što veći pritisak.Prije nekoliko godina u Sjedinjenim je Državama održana velika vježba, na koju su u ulozi gosta promatrača otišli ineki ljudi iz Pukovnije. Ovaj je događaj bio od nacionalne važnosti, pa je u njemu sudjelovalo i Vijeće zanacionalnu sigurnost, predsjednikov odbor nadležan za vojsku. Problem je, međutim, nastao zbog toga što se Vijećezapravo nije okupilo da bi sudjelovalo u toj vježbi. Na sastanku koji je kasnije održan digao se jedan momak izPukovnije i rekao: - Vježba je bila izvrsna. Različite su organizacije radile zajednički i svi su problemčići sadaizgla-đeni. Međutim, gdje je bio predsjednik? - Predsjednik i njegovi savjetnici su ti koji moraju donositi odluke iproblemi moraju pogoditi i njih baš kao i sve ostale.U Ujedinjenom Kraljevstvu svi, od premijerke nadolje, upoznati su s problemom istodobno kad i mi te morajudonositi odluke. Stoga se ovdje ne radi samo o tome da SAS nekom ispraši tur, nego da svi zajedno rade na istomcilju - sporazumnoj predaji. Zadnje što bi itko od nas želio jest postavljanje eksploziva po zgradama i napadi uzpucnjavu po ljudima -ili pak, još gore, po nama. To je pogibeljno. Nitko ne cupka od nestrpljenja da ode na takavzadatak; tu bi se moglo i poginuti. Međutim, ako se mora, onda u redu, pošteno, idemo, pa ako su ljudi koji izdajunaredbe, sve do razine Vlade, prošli sve ove delikatne situacije, onda momci imaju bar to zadovoljstvo da su odlukudonijeli ljudi s iskustvom.

Najednom sam se zadatku našao u tridesetominutnoj ekipi. Zatekao sam se u kupovini u gradu, kadli se oglasiopager. U to sam vrijeme imao yamahu od 250 cc; ovom sam se prilikom oprezno prevezao preko mosta. Kad sam seuvezao, sva su hangarska vrata već bila otvorena, a vozila su se, ukrcaja radi, kretala prema bunkeru sa streljivom.Ondje će biti vrlo živo, jer će dečki ukrcavati u kamione svoju prtljagu u kojoj se nalazi sve što bi jedan jurišnikmogao poželjeti.Sve je bilo postavljeno iza kamiona i spremno za pokret u bilo koji čas. Kad su svi ukrcali svu svoju opremu, otišlismo u zajedničku prostoriju da saznamo što se zbiva. Svi smo griskali čips, osim Ćele, koji je svoju tjednu porcijučuvao za svoje klince. Čudno, no čips kao da je uvijek bio onaj najgroznijeg okusa, na primjer račji koktel. Moždaje vojska sklopila takav ugovor sa Smithom ili je glavni kuhar bio sklon šalama.U prostoriju je ušao četni i rekao: - Prije otprilike jedan sat pozvali smo četiri čovjeka, među njima i jednogzamjenika zapovjednika, na put onkraj mora. Upravo smo primili još jedan poziv, Andy. Tebe ovdje imenujemtrećim čovjekom.Upoznao nas je sa situacijom.- Izraelsko trgovačko povjerenstvo održavalo je sastanak na koordinati 632456, list karte 135. Jutros je u zgraduprodro Islamski dži-had, koji sada drži taoce. Spremni smo za akciju i čekamo zapovijed za pokret. Zapovjednik injegova grupa već su otišli sa 109 (helikopter agu-sta). Steve s drugom stodevetkom čeka zamjenika zapovjednika izapovjednika snajperista. Mi ostali čekat ćemo naredbu za pokret.

Stisnuto me u prsima dok smo se vozili prema platformi za helikopter; u normalnim okolnostima ne bi mi bilidodijelili posao trećeg čovjeka, ne barem do idućeg putovanja. Osjećao sam se počašćenim, ali i uplašenim. Nisamželio zajebati stvar.Drugi val špija (osoblja Obavještajne službe) čekao nas je uz 109. Od opsade kod Prince"s Gatea, kad sudemonstrirali vrijednost dobre i točne obavještajne službe, bili su sastavni dio svake operacije. U pripremamakonkretnog napada specijalisti MI5 bili su zaduženi za bušenje rupa u zidovima i postavljanje sićušnih mikrofona ikamera kojima će se precizno utvrditi tko je i gdje je tko u zgradi. No informacije o konstrukciji zgrade bile suposve nedostatne, a zidovi su, pokazalo se, bili prede-beli da bi se kroz njih prodrlo sondama. Zbog toga dečki,premda u posjedu modela same zgrade, nisu točno znali gdje se nalaze teroristi.Od tada je Pukovnija uredila veliku kompjutorsku bazu podataka, koja je sadržavala takve bitne informacije kao štosu debljina zidova i vrata u zgradama koje bi mogle postati objekti terorističkih napada, kao i nacrte svih vojnih icivilnih zrakoplova. Kompjutor je bio prijenosan, pa smo ga mogli ponijeti sa sobom na mjesto incidenta te doći doinformacija. Ako smo se, na primjer, pripremali za neki hotel, na ekranu bismo dobili trodimenzionalnu slikunjegove unutrašnjosti. Njoj su se mogli dodati podaci o broju i rasporedu ljudi u zgradi do kojih bismo došlinaknadno. Kompjutoru su se mogle predložiti i varijante kretanja kroz zgradu. Ako u bazi podataka ne bi bilonacrta zgrade, mogli smo utipkati podatke o konstrukciji vanjskih zidova, broju prozora i rasporedu raznihprostorija. Kompjutor bi potom "konstruirao" unutrašnjost, odredio faktor vjerojatnosti točnosti, prilagođujući ijedno i drugo novo-pridošlim informacijama. Činilo se da špije imaju svaki nacrt, crtež ili sliku svakog postojećegbroda, zrakoplova ili zgrade.Rado sam se sa Steveom vozio helikopterom, sve dok on ne bi počeo pričati o squashu. Ludovao je za tim sportom,a što je bilo najgore, dobro mu je i išao. Squash je u Pukovniji bio vrlo omiljen; u doba objeda igrališta su izgledalakao poprište nekog važnog turnira.Spustili smo se pokraj druge stodevetke. Odmah nam je prišao jedan od špijuna koji će nas odvesti na pričuvnipoložaj.- Nije onakav kakav bismo željeli, ali će poslužiti svrsi - kazao je.Putem donde prošli smo pokraj brojnih policajaca, vatrogasaca i sanitetskog osoblja, sa svojim vozilima i svojimposebnim zadacima. Pokazalo se da se pričuvni položaj sastoji od dviju velikih prostorija u jednoj staroj sporednojzgradi, koja je poslužila kao kontrolno mjesto incidenta. Prostorije su bile manje-više zapuštene, s betonskimpodovima i paučinom na spojevima zidova te vlažnim, zagušljivim zadahom mačje mokraće, ali su bar imaleelektričnu struju. U jednom su se kutu nalazila dva šekreta s visoko podignutim kotlićima i zahrđalim metalnimlančićima. Obje prostorije mora da su bile 25 metara na 20; zgradu je na dva dijela presijecao središnji zid s dvojimvratima.Prvo nam je bilo da se nađemo s Jackom, zapovjednikom eska-drona. Lako ga je bilo uočiti - bio je visok, vrlo širok,a svojim bi nosom zasjenio i nos generala De Gaullea.- Ovo je područje za instruktažu - kazao je. - Za susjednim će vratima biti administracija. Vozila IA smjestit će sena onaj tvrdi teren zdesna, a sve ostalo na travnjak.

Nikom drugom neće se dopustiti parkiranje pokraj borbenih vozila, a ondje će se onemogućiti i svaki metež.Na području predviđenom za instruktažu prednje su grupe špija i vezista sređivale svoje stvari. Na dugačkom redudvometarskih stolova nalazile su se ploče na kojima će se uskoro naći slike objekta, kao i X-ovaca (terorista) iYankeeja (talaca).Kako je policija davala dodatne informacije, tako su pred nama rasli nacrti zgrade. Iščekujući dolazak svoje grupeza podršku, Steve i Jerry, drugi pilot, postupili su pametno - uz čaj su raspredali o squashu.- Hajd"mo u glavni stožer po dozvolu, pa da odemo naprijed i pogledamo objekt - rekao sam.U glavnu sam zgradu otišao sa zapovjednikom i Bobom, zapovjednikom snajperske ekipe. Bob je bio prvi pripadnikPukovnije kojega sam vidio u Crossmaglenu. Odonda je promaknut u narednika.Čini se da je palača bila renovirana i pretvorena u konferencijski centar, slično kao i objekt koji je bio udaljenotprilike kilometar. Bila je vrlo otmjena s debelim sagovima, krasnim namještajem od drveta i kože te divnimsredišnjim stubištem. Podsjetila me na poprište snimanja filma: sav je Guccijev namještaj sklonjen u stranu,maskirnom vrpcom fiksirane žice protezale su se po podu i penjale stubištem, telefoni su zvonili, policajci i ženehrlili su posvuda, a sve je vrvjelo ljudima u civilnim odijelima koji su, kao i mi, imali na jaknama pričvršćeneiskaznice.

Svaki mali sektor imao je vlastito osiguranje. Da bismo iz našeg pričuvnog položaja izišli i ušli u neki drugi, morali

smo proći kroz policijsku kontrolu. Špije su na nas prikopčale propusnice. U glavnoj je zgradi bilo mjesta za koja sunam trebale i dodatne dozvole. Vladao je kaos; sve je još uvijek bilo nesređeno.Zapovjednik nas je upoznao s policisticom koja je bila jedna od glavešina. Pozvala je isturenu kontrolnu točku irekla: - Naši vam prijatelji stižu u posjet.S Bobom i Jackom vratio sam se u instruktažu i ugledao dva pilota. Završile su pripovijesti o squashu i oni su sadapromatrali neke netom pristigle zračne snimke. Steve je odlučio izvaditi lulu i polako poubijati sve ostale. Svaki putkad bi je odložio, lula bi se ugasila, pa ju je morao ponovno paliti, stvarajući nad sobom prave oblačine dima.Zapovjednik eskadrona i ja uzeli smo svaki po jedan radio i na brzinu provjerili aparature - "Jedan, dva, jedan, dva"- a onda pošli prema unutrašnjem osiguranju. Svi su radiouređaji bili zaštićeni od neovlaštenog prisluškivanja.Putem smo se na tri točke morali zaustaviti i podvrgnuti kontroli. Kad smo napokon stigli, željeli smo se što višepribližiti objektu.Zapovjednik je počeo razmišljati o varijantama, o tome na koji će način dovesti svoje ekipe na odredište te o tomešto želi da se dogodi kad se oni ondje nađu. U ovim smo fazama imali prednost u odnosu na teroriste.Bob je tragao za najboljim položajima za svoje snajperiste. Njih je, zbog maskiranja. trebalo postaviti što je mogućedalje, ali opet dovoljno blizu da odigraju ulogu koja im je namijenjena. Što se mene tiče. ja sam tražio najbolji putkojim ću uvesti ekipu i kontrolirati objekt trideset minuta nakon njihova dolaska, a to i jest posao trećeg čovjeka.Došli smo do kontrolne točke, skupine policijskih prijenosnih kabina, od kojih je svaka bila obavljena vrpcom scrno-bijelim kockicama. Nije prošlo mnogo vremena od kiše, pa su nam stoga cipele bile blatne. Pri ulasku nastojaosam ih što bolje otrti. Unutrašnjost prijenosnih kabina vrlo je spartanska i ledena, usprkos dvjema žicamaelektričnoga grijala - novac poreznih obveznika ovdje se ne razbacuje na ekstravagancije. Osjećao se miris kave,cigareta i vonj prašine koja sagorijeva pri prvoj uporabi električne grijalice. Prozori su bili zamagljeni od pare;valjalo ih je brisati da bi se kroz njih vidjelo. Kad god bi se netko pomaknuo, kabina bi se zanjihala; još je nisu bilifiksirali.U njoj su se nalazili pregovarači i sva sila policajaca. Na skici su nam pokazali određena područja, a potom nasotpratili do najbližeg policijskog snajperista.Dečko je bio vrlo ogorčen. Bilo je hladno i vlažno, a on je ležao u blatu na jednoj jedinoj prostirci koja se dalasmotati.- Čitav sat čekam smjenu - rekao je.- Što si vidio?- Baš ništa. Kad smo stigli, svi su zastori bili navučeni i nigdjese ništa nije pomaknulo.Rekao sam: - Ako su zastori isti kao i oni u glavnoj kući, ni mi večeras nećemo moći vidjeti ne znam što.Zadržali smo se otprilike jedan sat, motajući se oko kuće što smo više mogli. Zurio sam kroz dalekozor, pomnorazgledajući objekt. Zgrada je bila velika, četvrtasta, vrlo izrazitih linija, vrlo slična zgradi same palače. Napročelju je imala velika dvostruka vrata i prozore s obiju strana prizemlja. Iznad njih su se na dva gornja katanalazila po tri prozora. Krov je bio ravan s malim, pedesetak centimetara visokim, rubnim zidom, no opazio sam idva velika krovna prozora. Do kuće je vodio pošljunčani privoz, koji se otvarao na dvije strane; sa stražnje su sestrane nalazile neke sporedne zgrade i garaže.Riječ-dvije sa Steveom i špijom, i ja ću biti spreman. Vratio sam se u blato, žaleći što nisam ponio visoke čizme.Stojeći blizu položaja na kojem će se uskoro postaviti snajperi, s lijepim pogledom na zgradu, na brzinu samprocijenio kako ću provesti IA. Zbog udaljenosti između pričuvnog položaja i objekta morat ćemo se prebacitivozilima. Kad stignemo dovde, hoćemo li se tada pješice ubaciti do zgrade? Ne, previše je otvorena prostora izmeđuzaklona i objekta. Tu i tamo po ovom je prostranom parkovnom području bilo šumaraka i poneka živica, ali najbližizaklon predstavljao je niz zgradica dolje pri dnu privoza. Trk do njih bio je predug, svi bi bili izloženi i vjerojatnobi razotkrio čitavu operaciju. Stoga se stvar morala obaviti na jedan od ovih dvaju načina: svi helikopterom ili svivozilima - ili pak u kombinaciji ovoga dvoga.Imali smo dvije stodevetice; svaka je mogla ponijeti najviše šestoricu dečki, što znači da na cilj nisu mogledopremiti sve ljudstvo. Želio sam na kući istodobno napasti što je moguće veći broj točaka, kako oni unutra ne biimali vremena za reakciju, pa se stoga trebalo prikloniti kombiniranoj akciji vozila i helikoptera, ovisno onajnovijim informacijama u određenom vremenu.

Nakon prave sportske vožnje po M6, počeli su pristizati prvi kamioni. Kad su svi stigli, rečeno im je gdje jepričuvni položaj i gdje će rasprostrijeti svoju opremu. Uskoro se stvorio dug niz uredno poslaganih deka; po njimaje poslagana sva oprema iskrcana iz kamiona. Dečki su iz futrola razmotali MP5SD i welrode, kao i sjekire, pajsere,

čekiće, štitove, poluštitove, oklope za tijelo, rasklopne ljestve. Jedini kamion koji nisu ispraznili bio je onaj prepuneksploziva, komadića drveta i polistire-na za izradu naboja.Znali su gdje će spavati - na pričuvnom položaju. Sada ih je zanimalo samo to gdje su zahodi i gdje bi mogli doćido čaja.Dolaskom ekipe prostor za instruktažu je živnuo. Kao da su se posvuda iskušavali kabeli, radiouređaji i telefoni.Sjedio sam uz ploču za označavanje, dijeleći oznake vozilima i upućujući dečke kamo će odvesti vozila i što im ječiniti kad stignu na odredište. Što više stvari ostavim napismeno prije no što izdam formalnu naredbu, to će mi bitilakše, jer će svima bar donekle biti poznato što trebaju raditi.Dok sam tako zapisivao, ljudi su prilazili i navirivali mi se preko ramena: - Koliko je vozila potrebno?- Trebam dva range rovera i dva konopca.Bob je na teren izveo prvu dvojicu svojih snajperista te im pokazao gdje im je položaj; informacije će nam početidostavljati čim stignu na lice mjesta. Za razliku od policijskih, naši su snajperisti imali zbilja dobru opremu. Imalisu ne samo radno odijelo i prostirku nego i kamu-flažni borbeni kombinezon napravljen od Gore Texa i podstavljenperjem, u kojem je bilo nevjerojatno ugodno. Ispod njega morali su samo navući trenirku, pa su. ako se mora, mogliu njemu čitav dan preležati u gužvi. Jedini mali nedostatak bio je taj što je ova odjeća bila omašna; odotrag suizgledali dao dva Michelinova čovjeka koja se udaljuju putelj-kom. No toplina odjeće i te kako će im dobro doći;vrijeme je i dalje bilo mutno i oblačno, studeni zimski dan koji prodire i kroz najmanji otvor na odjeći.Sada sam obavio razgovor sa Steveom i špijom, pa sam bio spreman da popunim ploču i presvučeni se.Ekipa je sada znala vremenske odrednice i kako će otprilike glasiti naredbe, kao i to koja se vozila morajupripremiti.Uz to, ekipa zadužena za način ulaska pratila je obavijesti koje je dostavljala policija. Povezali su se i s vezistima,upoznavši se na brzinu s njihovim podacima i planovima. Zatim su se latili izradbe eksploziva kojim će skršitidvostruko ustakljene i plastikom uokvirene prozore.Sve je sada živnulo, svi su bili zaokupljeni nekim svojim malim svijetom. Ekipa je sređivala opremu. Svi su ulazili iizlazili, još uvijek u trapericama. Vezisti su sjedili za svojim uređajima i čavrljali. I oni su bili u trapericama iodjeći za štrapac.

Prilikom operacije jurišnici nose tri sloja odjeće: nezapaljivo rublje, slično onome što ga nose vozači naautomobilskim utrkama, odjeću za nuklearno-biološko-kemijsku zaštitu, koja će ih štititi od plinova koje ćemoupotrijebiti, i crni vatrostalni kombinezon. Na to još idu cipele -visoke, čvrste tenisice, koje su izvrsne i upadobranstvu. Na se sam stavio i uprtače; na njima je o polovici desne natkoljenice bio moj devetmi-limetarskipištolj Sig. Trebao sam samo spustiti ruku i u njoj bi se našao držak pištolja. Na lijevoj sam nozi nosio okvire zaMP5 i Sig, također o polovici bedra.U trenutku me oblio znoj; da bude još toplije, navukao sam pancirku. Sada sam i ja izgledao kao Michelinov čovjek.Povrh svega ovoga dolazio je još borbeni prsluk: u njemu je bio moj radio sa slušalicom i laringofon - neki su dečkiupotrebljavali mikrofon koji se stavlja u masku, ali ja ga nisam volio - eksplozivi, prvi zavoj, nož, sjekira, bombe zazasljepljivanje, plus sve ono što određeni zadatak zahtijeva.Nosio sam Heckler & Koch, MP5, 9-milimetarsko poluautomatsko i automatsko oružje velike moći. Osnovnimjurišnićkim oružjem postalo je zbog svoga zatvorenog zatvarača, što znači da smo metak u zatvaraču imali spremanza opaljivanje s mehanizmom u prednjem položaju - slično kao kod automatske puške ili armalitea. Većina malihstrojnica radi na principu povratne sile barutnih plinova, što će reći da mehanizam dolazi u prednji položaj daokine metak, a onda ga potom plinovi vraćaju natrag, gdje ostaje do ponovnog povlačenja okidača. Heckler & Kochje pouzdaniji i ima izvrstan režim vatre. A iznad svega je britanski, jer su Heckler i Koch dio britanskogsvemirskog programa.

Druga odlika automata MP5 jest da se iz njega mogu ispaljivati i rafali od tri metka, pa tako kad god pritisnešokidač, izlete tri metka. Popustiš, pritisneš ga ponovno i opet će ispaliti tri metka. To je onih tri do pet metaka kojisu kod automatskog oružja najdjelotvorniji.Pričvršćena reflektorica na oružju ugođena je tako da se njezina zraka može koristiti i za ciljanja i za prodiranjekroz tamu i dim. Budući da je ona izvrsno pomagalo pri gađanju, ja sam je koristio i danju. Uz pomoć sićušnihvijaka i navrtaka moglo je se okretati; naštimaš je tako da znaš da će, ako njome osvijetliš cilj na stanovitojudaljenosti, metci letjeti više ili niže od cilja na točno određenom razmaku. U mračnoj sobi reflektorice magliteimaju i izvrstan zasljepljujući učinak na ljude koje se napada.Dva sam okvira stavio na oružje - jedan sam usadio u automat, a drugi montirao na prvi, kako u gužvi ne bih morao

posezati za onime na uprtačima. Oružje je visjelo o remenu prebačenom preko prsiju, da bih se bez brige mogaopenjati po zgradama, iskakati iz vozila i raditi sve što htjednem. Bila je to jedna od rijetkih prilika kad se uPukovniji nosilo oružje o remenu.U zadnjem ću trenutku navući kožnate rukavice i zaštitnu masku; dotad ću već, ovako pojastučenih ramena i prsnogkoša kao Arnie u Terminatoru, biti sav u znoju. Budem li te sreće, moglo bi me zapasti da nosim Barclaycard,potkraćenu pumpericu sačmaricu bez kundaka; iz nje se ispaljuje Hattonova kugla, kojom se izvaljuju vrata sbaglama, a da pritom nitko u sobi ne bude ozlijeđen. Oružje je dobilo ime po reklami -"Barclavcard (Barclavevakartica) otvara sva vrata!" Isprva smo je dobivali u posebnoj futroli, no to se pokazalo nespretnim; dečki su jenajčešće držali vezanu uzicom o boku.Za moje je komande prostorija za sastanke namještena sklopivim platnenim, vojnim stolcima iz kamiona. Neki sudečki sjedili, neki pak stajali. Ljudi su izlazili i ulazili, a iz pozadine su do mene dopirali glasovi s radiouređaja.Okupili su se oko ploče pa sam im izdao svoje IA naredbe, držeći u jednoj ruci bijelu plastičnu šalicu, a u drugojgnjecavo pecivo. Ispred nas nalazili su se planovi zgrade iz svih kutova, kao i zračne fotografije i nacrti.Bila je ovo jedna od onih prilika u kojoj nije bilo vremena za razmjenu mišljenja. Nije bilo mjesta ni za kakverasprave.Rekao sam: - Ovo su naredbe za izravnu akciju, koja slijedi odmah nakon samih naredbi.- Poprište. Zgrada ima tri kata. Na prednjoj su strani glavna dvostruka vrata od debela stakla s plastičnim okvirom.Zastrta su stolnjacima, da ne možemo gledati unutra. Do njih se na obje strane nalazi po jedan prozor, a tako je i nasvakom katu. Svi su prozori dvostruko ostakljeni i s plastičnim okvirom. Na svim prozorima u zgradi navučeni suzastori. Od glavnog ulaza diže se središnje stubište sa dva niza stuba po svakom katu. Na krovu su svjetlarnici kojise otvaraju na glavni hodnik najgornjega kata. Kad završim s naredbama, pogledajte planove i upoznajte se sostalim vanjskim dijelom kuće. Ovog trena zanima nas samo pročelje.- Situacija. Prije šest sati pripadnici Islamskog džihada zauzeli su zgradu u kojoj se održava konferencija podpokroviteljstvom Židovskog trgovačkog povjerenstva. Zahtijevaju oslobađanje petorice članova svoje grupe koji sezbog pokušaja bombaškog napada na izraelsko veleposlanstvo nalaze u zatvoru Parkhurst. Čini se da imamo šest X-ova i otprilike dvadeset i sedam Yankeeja.- Zasad još nemamo nikakvih slika ni obavijesti o bilo kome, osim o jednom X-u, X-u Jedan. Riječ je o ženi. Premanjezinu glasu, zaključujemo da ima oko dvadeset i pet godina; prema jakom naglasku, drži se da je iz sjevernePalestine. Njezin engleski/američki je dobar. Sve upućuje na to da je grupa razdvojila Yankeeje i razmjestila ih počitavoj zgradi. Oružje nije viđeno, ali se opravdano pretpostavlja da imaju automatsko oružje.- Posljednji rokovi. Pregovori se vode od 10,00. Prvi rok je za četrdeset i pet minuta, dakle u 16,00. Žele razgovaratis jednim od svojih koji se nalazi u Parkhurstu.Zatim sam izložio sam zadatak, što se uvijek izriče dvaput: -Zadatak. Izbaviti taoce, izbaviti taoce.- Provedba. Jurišna grupa. Crveni Jedan i Jedan Alfa, vi ćete se konopcem spustiti na krov i nasilno ući krozsvjetlarnik. Vaš KLD (krajnja linija djelovanja) jest najviši kat. Želim da se čovjek za vezu na prvomodmorištu sastane sa Dva i Dva Alfa. Steve, s koje ćete strane prilaziti vas dvojica?- Sa sjeverozapada duž linije stabala, a onda nisko preko perivoja.- U redu. Kamionima će trebati dvadeset sekundi da stignu do cilja - pa uzmeš li ti, dakle, trideset sekundi do cilja,doći ćemo zajedno.- Dva i Dva Alfa, vi ćete nasilno ući kroz dva prozora na srednjoj etaži. Dvojka dolazi do lijevog prozora napozivnom znaku Tango Jedan (range rover). Dva Alfa na pozivnom znaku Tango Dva do desnog. Vaš KLD jesrednja etaža. Želim da se ljudi za vezu povezu s Jedan Alfa i da se spuste na prvo odmorište stuba, gdje će se naćisa Tri i Tri Alfa.- Tri - to sam ja - i Tri Alfa upast će na ulazna dvostruka vrata.Tri će ići ulijevo na pozivnom znaku Tango Jedan, a Tri Alfa udesno na pozivnom znaku Tango Dva.- Snajperska grupa. Sierra Jedan i Dva, vi trebate pokrivati pozivne znakove za njihova kretanja iz unutrašnjegkruga.- Sierra Tri i Četiri, vi se morate prebaciti naprijed iz kruga unutrašnjeg ulaza. Po obavljenom upadu morate seprebaciti naprijed.- Odjel za opskrbu streljivom i bolničar. Idete naprijed na zahtjev. Pozivni znak Tri sastat će se s vama na glavnomulazu.- Tango Jedan i Tango Dva, želim da se s ove polazne crte sjurite - kazao sam pokazujući na karti. - Kad zađete zaugao, sjuritćete se do zgrade. Udaljenost je otprilike 150 metara. Kad dospijete do cilja, štitit ćete ekipe te po potrebi

zamijeniti nastradale - a ako to nebude potrebno, postajete dio momčadi koja prihvaća taoce. Bude li odstupanja od roka, odvest ću vas naprijed da vidite trasu. Ima li pitanja?Nije ih bilo.- Tempiranje. Nakon ovih naredbi želim da ekipe pogledaju planove i da se pripreme. U 15,35 IA je spremna. Prvikrajnji rok je u 16,00.- Grupa koja ide u kamionima. U 15,50 svi trebaju biti u kamionima, potpuno spremni, izuzev maski. Tada ćemo sepolako odvesti na početnu liniju. Tango Jedan će voziti prvi, a ja ću vam pokazati put.Ekipa će biti u borbenoj spremnosti na startnoj crti u 15,55.Helikopterska grupa. U 15,55 trebate biti u letjelici, elisa se treba vrtjeti. Steve, ako ti se ne naredi drukčije,završavaš u 16,10. Pitanja? Nema? Evo, gotovi smo.Završivši s formalnostima, porazgovarao sam sa svojom ekipom, pretresavši još jednom plan.- Dave, ti otvaraš prolaz. Ja ću ući kao broj Jedan, Tim Dva, Debeli Tri i Dave kao Četiri. Kad očistimo hodnik, ićićemo ulijevo i zauzeti veliku sobu, pa onda ovu ovdje uz stubište. Kad sve očistimo, želim da se ti, Time, povežeš sTri Alfa u dnu stubišta, zatim da se probiješ do prvog odmorišta i sastaneš s Dvojkom. Ima li pitanja? Dobro, sredimo svoje krpice i ukrcajmo se!Bilo je to sve što je trebalo reći, jer su ostalo svi znali. } Izišli smo iz prostorije za instruktažu i otišli do dva rangerove-ra, Tango Jedan i Tango Dva, koji će nas prevesti do cilja.- Halo Alfa, ovdje Tri - rekao sam preko radioveze. – Tango Jedan i Tango Dva kreću na polaznu crtu. Prijem.- Alfa. Primljeno, krećete na polaznu crtu.Alfa je bio koordinacijski pozivni znak naše baze, koja će biti u instruktaži i u kojoj će raditi vezist. Alfa Jedan bioje zapovjednik.Dečki je na vozilu bilo posvuda. Don, vozač, vidio je samo par crnih nogu nekoga iz moje ekipe koji će ići uzauzimanje prvoga kata. Dok smo se pod policijskom pratnjom kretali prema polaznoj crti, čuo sam kako sehelikopterske elise počinju okretati.Iz range rovera izišao sam na uglu niza zgrada. Gledao sam kako dečki stavljaju zaštitne maske i "provjeravajupukotinu" - neznatno povlače mehanizam za okidanje na automatu da se uvjere je li metak spreman za ispaljivanje.Dvojica vozača hitro su izbila na ugao i zalegla potrbuške. Jedan se četvrtinom lica i jednim okom navirio dapogleda privoz i u svijesti stvori sliku rute kojom će voziti. Čim je vozač Tango Jedan promotrio put, odmaknuo se,da bi isto izviđanje obavio i njegov kolega.- Alfa, ovdje Tri. Dva i Tri su spremni, prijem.- Alfa, primljeno. Jedan, potvrdi.- Jedan je spreman. Prekidam - odgovorio je pilot.U pozadini njegove poruke čuo sam okretanje rotora.Vjerojatno je zapovjednik eskadrona zajedno sa šefom policije slušao radio, objašnjavajući sve što radimo ipotvrđujući da je IA spremna. Ako X-ovi počnu ubijati Yankeeje, policija će. a ne mi. odlučiti o našem nastupu. Tusmo da bismo civilnim vlastima pružili vojnu pomoć, i to je sve.Čitava je ekipa sjedila u kamionima i helikopterima, slušajući radio i čekajući posljednji rok. Motori i rotori bili suu pogonu.Bližio se rok. Snajperisti su napeto promatrali i osluškivali.- Alfa, Sierra Jedan, na Bijelom Jedan Jedan vika i kretanje - čulo se.Svi prozori i vrata imali su svoju boju i broj. Znao sam da se ovo odnosi na krajnji lijevi donji prozor.- Alfa, primljeno. Vika i kretanje na Bijelom Jedan Jedan.Čitava je ekipa ovo čula na svojim radiouredajima.- Alfa, Sierra Jedan. Bijeli Jedan Jedan otvara se, čekajte...čekajte...tu je jedan X-ovac, najvjerojatnije muškarac.Crna skijaška maska i zelena vojnička jakna. Drži AK...čekajte...viče i pokazuje prema kontroliranoj zoni. Prijem.- Alfa, primljeno. Kraj za tebe. Tango Jedan, potvrdi.- Tango Jedan.- Tango Dva?- Tango Dva.- Jedan?- Jedan, potvrđujem - rekao je Steve. Rotor se i dalje okretao.- Alfa Jedan?- Alfa Jedan, primljeno.Bila je to zadnja prilika za provjeru. Je li mi pištolj u propisnu položaju? Je li poklopac futrole na pištolju, da mi

oružje ne ispadne? Jesu li okviri pričvršćeni?Ljudi koji su nosili eksplozivne naboje za prozore i vrata provjeravali su ih, počevši od kapsla. Je li dobro stavljen?Je li dobar i siguran? Zatim je na red dolazilo sve ostalo. Je li detonator dobro postavljen? Je li na detonator dobropostavljen štapin? Je li naboj posve kompletan?Je li maska dobro namještena? Je li brtvilo između maske i kombinezona nepropusno? Nitko ne želi osjetiti plin, jerje vrlo bolan. On ne pogađa dišni sustav i oči nego kožu: gadno žari. Jesu li rukavice čvrsto navučene? Ako suvrećaste, mogao bih imati poteškoća pri izvlačenju pištolja ili pri baratanju s MP5 ili pištoljem.Sve je bilo kako treba. Držao sam se kamiona čekajući ono "na svoja mjesta" pa da krenem.Čuli smo: - Halo Jedan i Jedan Alfa, prijeđite na početne položaje. Prijem.- Jedan, Jedan Alfa, primljeno, prekidam.Helikopteri su se počeli dizati; u isturenoj kontrolnoj sobi mora da je sve ovo što se zbiva malo usplahirilo šefapolicije. Nije prebacio sklopku, pa smo ga čuli kako govori: - Dignite helikoptere da dobijemo na vremenu, pa kadbudu nad početnim položajem, možemo ih hitro uputiti na cilj.U isti čas su se preko radija počeli javljati svi snajperisti.- Halo Alfa, ovdje Sierra Jedan. Vika se još pojačala. Pokreti također. Čini se da se nešto giba i na Dva Dva,prozoru iznad. Nikoga ne mogu identificirati, to je tek kretanje. Vidim prozor i zastore koji se miču. Na prozoru sepojavilo neko lice - ne mogu ga odrediti. Prijem.- Da, primljeno.Dečki su iz prsluka izvlačili bombe za zasljepljivanje; kad krenemo, u trenutku kad se budemo približavali objektu,počet ćemo ih bacati, kako bismo izazvali što veći metež i strku - što više to bolje. Željeli smo one momkedezorijentirati i uplašiti.Svi su motori bili u pogonu. Svi su ljudi jedva čekali da krenu. Dernjava i vika još su se pojačale; snajperisti su namdostavljali nove informacije.Mora da su pregovarači mukotrpno razgovarali s onima u zgradi - ako su još imali vezu s njima, odnosno ako suoni ondje još uopće htjeli razgovarati. Razgovarajući s njima, ujedno bi svima oko sebe u glavnom stožeru akcijegovorom tijela prenosili poruke.Za nas u range roverima bilo je u pitanju samo mirovanje izvan vidokruga kamiona, na udaljenosti od dvadesetsekundi. Nitko nije ništa radio; zbog toga što smo bili pod maskama, nismo razgovarali.Zavalio sam se i oborio glavu, osluškujući što se događa. Nisam se želio umarati. Samo sam klonuo. Preko sebeimao sam oružje, bio sam pod opremom - bilo je besmisleno kretati se. Nismo mogli čuti što pregovarači govore, noznao sam da se trude smiriti situaciju. Nije bilo nikakvih izgleda da bi Vlada dopustila otmičarima razgovor sazatvorenicima u Parthurstu.- Alfa, Sierra Jedan. X se vratio na Bijeli Jedan Jedan. Prozor zatvoren i zastori spušteni.- Alfa.Rok je istekao. Pregovarači su radili svoje; mora daje šef policije bio zadovoljan što su uspješno otklonili prijetnjuda će u tri sata biti ubijena dva taoca.- Halo, svima. Ovdje Alfa Jedan. Odgađa se IA. Odgađa se IA.Neka svi potvrde prijem.Svi smo to i učinili, pa svukli maske i ukočili oružje - ispraznili ga, pa napeli, ne ubacivši metak u ležište.Odvezli smo se natrag pod policijskom pratnjom te promatrali kako se helikopterska ekipa vraća u instruktažu.Sada je ovdje sve bilo drukčije. Sada su sve špijunske naprave i sva vezistička oprema bile povezane. Bilo je višenovih slika i planova zgrade, kao i podataka o električnim instalacijama, cijevima kanalizacije, ventilaciji.Imali su i stanovit broj fotografija jednog od terorista, fotografija koje su pribavile tehničke ekipe Ministarstvaunutrašnjih poslova. Tako smo dobili našeg drugog terorista, nazvali smo ga X Dva, i sliku.Nigdje nije bila uočljiva nikakva visoka tehnika, nego samo ploče s predmetima koji su bili pričvršćenipribadačama i maskirnom vrpcom te magnetima. Situacija je bila vrlo promjenljiva; morali smo biti kadri vrlo brzopovući neku informaciju i zamijeniti je novom.Svaki od nas imao je u ruci bijelu papirnatu šalicu s vrućim čajem kad smo prešli u instruktažu, u kojoj je čekalaPlava ekipa. Špije su nas sve željeli upoznati s najnovijim stanjem.Zasad je situacija ovakva: pregovarači pokušavaju tri Yankeeja razmijeniti za hranu. To su jedan šezdesetpetogodišnji namještenik, vrtlar, i njegovo dvoje unučadi, starih šest i devet godina. Upravo pristižu slike nekihYankeeja. Čim ih dobijemo, stavit ćemo ih na ploču, s opisom, bude li moguće.- Kao što znate, sada imamo sliku X Dva. To je muškarac visokotprilike sto osamdeset pet centimetara, težak devedeset i pet kila. Zasad nemamo nikakvih novih rokova ni

informacija, osim ovih koje su na pločama. Ima li pitanja?Riječ je uzeo zapovjednik eskadrona.- Crvena će ekipa ostati na dežurstvu za IA do 6,00. Naredba za smjenu ekipa bit će izdana u 5,30. Ima li pitanja?- Što je s jelom? - upitao je Debeli.Nasmiješio sam se. I onda, ima li tu išta nova, pomislio sam. Svi su pogledali Četvrtog.- U 19,00 stići će kontejner s hranom, a daljnju će brigu o jelu preuzeti policija. Čim doznam nešto više, obznanitću na ploči. Pobrinut ću se da se čuture napune čajem. Nastojte sačuvati plastične šalice – ako možete, služite sesvojim čašama.Iz prostorije za instruktažu otišli smo u koloni, ubacujući plastične šalice u crne vreće koje su četni i njegovskladištar posvuda rasporedili.Iz pozadine se čula zvonjava telefona. Do nas su dopirali pojačani glasovi snajperista koji su dostavljali noveinformacije. Sada su ih emitirali preko razglasa da bismo svi čuli što se događa. Povrh svega toga stalan je biomrmor ljudi koji su razgovarali međusobno te preko telefona i radija, kao i buka i jeka ostalih koji su se kretali idovlačili nove uređaje. U zgradi je i dalje bilo hladno; mjestimice se osjetila nekakva toplina - uključili su i ponekugrijalicu - no i dalje sam mogao vidjeti svoj dah.Administracija u susjedstvu također je doživjela promjene. Crvena je ekipa izvukla svoje poljske krevete te uz njihstavljala svoje pancir-ke i uprtače. Počele su se pojavljivati knjige i walkmani. Budući da smo bili ekipa izravneakcije, nismo sa sebe skidali opremu, osim MP5 i maski. Dokopao sam se poljskog kreveta i razmotao vreću zaspavanje, no zaključio sam daje još prerano za spavanje.Izišao sam na hodnik između dviju prostorija i vidio nekolicinu iz Plave ekipe kako razgovaraju s dvojicompolicajaca iz osiguranja koje je sprečavalo pristup u naše područje.- Sjajno je za prekovremeni rad - govorio je jedan policajac.Počeo je govoriti o štrajku rudara. - U jednom su odredu dali napraviti vlastite majice s otisnutim sloganomA.S.P.N.H. - Arthur Scargill plaćanaše hipoteke.Uputio sam se u instruktažu da vidim što se zbiva. Zapovjednik eskadrona imao je na vezi Seirra Dva, koji je,skriven iz svoje promatrač-nice, promatrao pročelje i desno krilo zgrade.- Bi li ti sa svoga položaja mogao ubaciti plin u Bijeli Tri Dva?Prijem.Sierra Dva je rekao: - Pričekaj! - Želio je još jednom pogledati prije no što se izjasni.- Alfa Jedan, Seirra Dva. Da, mogu, ako se prije borbene spremnosti prebacim dvadeset metara ulijevo.- Primljeno. Prekidam s tobom. Halo, Sierra Jedan. Kakva je pokrivenost od tebe do stražnjeg požarnog izlaza?Prijem.- Seirra Jedan. Mrtva se zona pruža do nekih šezdeset metara od protupožarnih Ijestava, no ondje nisam bio.Prijem.- Alfa Jedan, primljeno. Uskoro će netko doći do tebe i pogledati. Prekidam.Bio je zaokupljen pripremanjem brojnih varijanti za dnevne, noćne, potajne i otvorene akcije. Ove su varijantemorale biti spremne za onaj trenutak kad Vladin komitet zaključi da je bilo dosta ili pak kad se stanje tolikopogorša da policija nama preda nadzor. Pod planiranjem napada moglo se shvatiti bilo što - od pomno razrađenogmodela kojega se moramo držati do puke hrpe nacrta katova i vrpce za maskiranje kojom će se na tlu prikazatipoprište događaja. Sve ćemo mi to potanko pretresti. Sjednici su prisustvovali svi zamjenici zapovjednika ekipa injihovi časnici; svi su oni sudjelovali u izradbi planova. Zamjenici zapovjednika ekipa, sve sami stariji dočasnici,bili su ovdje zahvaljujući svome iskustvu, a časnici pak zato da iz njih izmuzu informacije - da nauče, a i zato što sudio operativnog eskadrona. Jednoga će se dana jedan od njih naći na položaju zapovjednika eskadrona, položaju sgroznom odgovornosti.U Pukovniji nisu trebali zapovjednike četa; u 7. četi godinama ga nije bilo. Četa je funkcionirala sama za se podvodstvom starijeg dočasnika. Trebali su nam. međutim, zapovjednici eskadrona, eskadron-ski stožerni elementi. Spostrojbama razasutim diljem svijeta, bio je potreban netko tko zna gdje se one nalaze i što im treba. Jedan odzapovjednika četa jednoga će dana postati zapovjednik eskadrona, pa je stoga bilo u općem interesu da se svojskizauzmemo da ih za taj posao dobro uvježbamo. Za njih je ovo bio još jedan oblik Izbora; obavljali su svojtrogodišnji rok službe, pa bi ih, budu li iole dobri, mogli pozvati natrag da preuzmu kakav eskadron. Ne uspiju li utome, neće to biti njihova pogreška nego pogreška četnog starješine ili čete kao cjeline. Naša dužnost nijeobuhvaćala samo to da časnicima priuštimo teške trenutke -što se i radi - nego i to da se pobrinemo da u ove trigodine dobiju svaku moguću priliku da nauče što više. Nije se to osobito razlikovalo od obuke novaka u Vinčesteru.

Za loš proizvod krivnja pada na nas, a ne na novake.Stariji dočasnik, starješina ekipe, bio je onaj koji je zapravo vodio igru. On je obavljao svakodnevno planiranje ivodio svu administraciju. U njegove je dužnosti ulazilo i to da časnik bude obaviješten o tome što se događa, a i mismo kao ekipa trebali poučavati časnika.Postalo mi je dosadno, pa sam se vratio u vreću za spavanje i čitao Feudalno englesko kraljevstvo.Potom je nastupilo vrijeme za obrok s kazana. Kao što se i predviđalo, bio je to "padobranski gulaš" - meso,krumpir, povrće, sve skuhano zajedno. Katkad su nam stajali na raspolaganju papirnati tanjuri, no dečki suvećinom nosili i upotrebljavali svoje vlastite; u njih bi, naime, više stalo. Uz puding smo dobili šest kriški kruha, adobili smo i ljepljivi kolač s grožđicama.Još dok smo jeli došao je vezist.-Neka obje ekipe u 19,30 dođu na sastanak u prostoriju za instruktažu. Hvala.Među vezistima je bilo prastarih kaplara i narednika. Kako nisu željeli otići iz 264. eskadrona, odrekli su se svakešanse za promaknućem, jer je uza nj bio povezan i odlazak iz Hereforda.Sjeli smo ispred špijuna i smazali kolače.- Dosad smo vidjeli samo X Dva. Sve pregovore i dalje vodi žena.Njezin smo glas čuli preko zvučnika.- Možete li je pojačati? - viknuo je netko iz stražnjih redova.Njezine su riječi preplavile prostoriju: - Ne uvrstite li naš proglas na BBC-jeve vijesti u 9 i na ITN-ove u 10, početćemo ubijati ljude. Pokazali smo vam da nismo divljaci. Dobili ste staroga i djecu...- Želim vam pomoći - kazao je jedan od posrednika. – Nikome od nas nije do krvoprolića, je li tako? Ne mogu ništaobećati, ali uvjeravam vas da činimo sve što možemo da vam pomognemo.Sve što sam vam obećao ispunio sam. Moramo raditi zajedno... morate shvatiti da trebam vremena.- Očito me ne slušate. Počet ćemo ubijati ako ne emitirate u...Netko je potišao.Špijun je nastavio: - Kao što ste čuli, upravo su pustili starca i dvoje djece. On je u šoku i ne može dati nikakvekorisne informacije. Veli samo da misli da ih je četvero ili petero te da je među njima samo jedna žena.Jedan je vezist viknuo: - K oružju za izravnu akciju!Otrčali smo do vozila i uključili radiouređaje. Jureći na polaznu crtu, pripremili smo oružje i navukli maske. Ljudi seksplozivom za probijanje prolaza provjeravali su svoje naprave i postavljali kapsle kojima će ih aktivirati.- Alfa, Tango Jedan i Tango su na polaznoj liniji. Prijem.- Primljeno. Prekidam s vama. Jedan, ovdje Alfa, Prijem.- Jedan. Rotori se okreću. Spremni. Prijem.- Primljeno. Prekidam.Preko radija čuli smo kako snajperisti informiraju o cilju. - Daljnji pokreti na Bijelo Dva Jedan i Bijelo Jedan Jedan.Iz prizemne etaže čuje se vrištanje. Ne mogu odrediti iz koje prostorije.- Primljeno. Sierra Dva.Čuo sam dva rafala iz automatskog oružja i znao da akciju više nećemo dugo čekati.- Halo Jedan i Jedan Alfa, ovdje alfa Jedan. Prijeđite u zonu očekivanja!- Jedan, primljeno.Nismo ih mogli vidjeti, ali smo znali da će oba helikoptera sada odletjeti nad područje na kojem ih teroristi nemogu čuti te čekati naredbu da pođu na cilj. Bilo je mračno i sva su svjetla bila pogašena. Steve i Jerry upotrebljavatće naprave za noćno promatranje.Glavni je policajac sada morao čekati potvrdu da teroristi ubijaju ljude. Sami hitci nisu bili dovoljni.Uskoro će mu biti potvrđeno: jedno je tijelo izbačeno kod glavnog ulaza, uz prijetnju da će drugo stići za pet minutaako se ne udovolji zahtjevu za objavljivanjem priopćenja na televiziji.Policajac je razgovarao s Vladinim komitetom i odluka je pala.Zapovjednik eskadrona javio se preko mreže: - Halo svima! Ovdje Alfa Jedan. Provjera radioveza. Prijem.Svi smo odgovorili.- Svima. Preuzimam kontrolu. Preuzimam kontrolu. Jedan i Jedan Alfa, počnite nalet!- Jedan i Jedan Alfa, primljeno. Prekidam.Počelo je.Helikopteri su se spustili nisko iznad krošanja. Piloti su još bili pod napravama za noćno promatranje. Na objestrane aguste 109 vrata su bila otvorena. Broj Jedan, koji će se spustiti niz konop, s maskom na glavi visio je izhelikoptera, iščekujući mjesto iskrcavanja. Objema se rukama držao za uže debelo petnaest centimetara. Ostatak

užeta visio mu je o desnoj nozi. Bio je spreman da ga nogom gurne van; zatim će uže obaviti rukama, zakvačiti se onjega postrance svojim cipelama za desant te kliznuti poput vatrogasca koji se spušta niz motku.- Još trideset sekundi, trideset sekundi.Bio je ovo posljednji trenutak za opoziv. Mora da zapovjednik eskadrona gleda policajca čekajući potvrdu.- Svima. Imam kontrolu. Spremni, spremni... kreni, kreni, kreni!Vozila su se pokrenula s nepokolebljivo spremnim ekipama. Zašavši za ugao, mogli smo vidjeti zgradu; Tango Dvase poravnao s nama, a čuo sam i helikoptere kako se bliže svome odredištu. Letjeli su nisko prema zgradi. Bili suniže od samog objekta.Sa svake strane letjelice stršala je po jedna ručica s konopcem; čim helikopteri počnu lebdjeti nad ciljem, Broj Jedanće nogom izbaciti uže. Čim ono poleti dolje, Broj Jedan će za njim. Niz uže će kliznuti prije no što ono samododirne krov.Gledao sam uvis. Helikopteri su stizali na odredište. Mnogo buke, mnogo zračnog vrtloženja. S krova je letjelosmeće. Spustili su se na pukih deset stopa iznad krova. Praštale su bombe za zasljepljivanje -sada su piloti skinulinaprave za noćno promatranje. Instrumenti su im na obodu kaciga; samo ih trebaju gurnuti gore. Uređaji za noćnopromatranje, naime, podložni su zasljepljivanju i zamutili bi se.Helikopteri su s mukom održavali položaj nepomičnog lebde-nja, a onda se počeli kretati naprijed-natrag po pola dotričetvrt metra u jednom smjeru. Dečki su klizili niz konopac. Broj Tri je u svakoj ekipi imao tešku zadaću, jer je,silazeći niz konopac, osim svoje opreme spustao na plećima i pravokutni naboj. S njim je morao postupati krajnjepažljivo, kako ne bi potrgao detonatore ili spleo kablove.U jednom su se trenutku na konopcu našla četvorica. Čim bi koji stopalom dodirnuo krov, sklanjao bi se ostalima sputa. Tek što su se spustili, ogledavali su se oko sebe, po podu, pazeći dolazi li kroz svje-tlarnik netko tko bi potomzapucao po njima.Već nakon nekoliko sekundi helikopteri su nestali.Netko je gurnuo glavu kroz lijevi prozor najvišega kata; znali smo da ga Sierra Jedan drži na nišanu. Nismo setrebali zabrinjavati, bio je to njegov posao. Nije se javio radijem, samo je naravnao svoj tele-skopski nišan, štitećidaljnji razvoj našeg napada. Daje čovjek na prozoru predstavljao opasnost, dobio bi lapua kuglu od 7,62 mm uglavu, kako bi se i ta prijetnja osujetila.Na zapovijed "spremni" dvojica snajperista iz pozadine, Sierra Tri i Četiri, trčeći su krenula naprijed sa G3 da bištitili obje strane. Nisu im trebali teleskopski nišani jer su bili vrlo blizu; na njihovim su G3 bili obični metalninišani. Pružali su vanjsku zaštitu i mogli su skinuti svakoga tko bi pokušao pobjeći iz zgrade. Da su X-ovci mogliumaknuti snajperistima, bilo bi ih uhvatilo policijsko osiguranje, no ta mogućnost nije uopće dolazila u obzir. Kaošto je jednom netko iz eskadrona B rekao, nitko ne trči brže od gospode Hecklera i Kocha.Kad je range rover stao. zapraštale su bombe za zasljepljivanje.Iskočili smo i potrčali do glavnog ulaza. Vrata su bila zaključana i još zastrta. Dave je maskirnom ljepljivomtrakom pričvrstio naboj na lijevu vratnicu: eksploziva je bilo dovoljno da raznese čitava vrata.Svi su se stisnuli uza zid i uperenim oružjem pokrivali prozore. Da je itko sa zlim namjerama provirio kroz njih, nebi dugo uživao u vidiku.Povlačeći se, Dave je rukom provjeravao štapin što vodi do detonatora, zatim kablove. Zadnja provjera je li sve uredu. Tako je, da se nešto poremetilo, mogao reći "ne valja", pa bismo se smjesta latili sjekira, kao što je tosvojedobno morao učiniti Mrvica kod veleposlanstva. Dave se žurio, ali je svejedno našao vremena da provjeri je li seksplozivom sve kako treba. Najgore što bi mu se moglo dogoditi bilo bi da pritisne ručicu, a da se ništa ne dogodi.Obje su ekipe bile spremne. Kad je Dave prošao, Tim, čovjek Broj Dva, držao je u pripravnosti bombu zazasljepljivanje.Podigao sam oružje, spreman da upadnem. Otkočivši ga, viknuo sam: - Kreni!Naš naboj prasnuo je istodobno s eksplozivom ekipe na prvom katu. Jurnuo sam. Mimo mene proletjela je bomba zazasljepljivanje, a ja za njom; ne bi bilo korisno da upadnem nakon što ona prasne; morao sam na lice mjesta izbitiskupa s njom.Veža je bila mračna; počela se ispunjavati dimom iz bombi. Još je jedna prasnula; osjetio sam učinak eksplozije. Odpraska mi se protre-slo čitavo tijelo, a u bubnjićima sam osjetio pritisak. Blijesak je zasljepljivao, no morao samnastupati unatoč svemu. Dovoljno smo uvježbavali ovakve situacije; na rukama sam još imao opekline od raketekoja me pogodila.Čitava se zgrada drmala od trešnje i pržila od zasljepljujućeg svjetla.Vidio sam kako se zdesna kreće druga ekipa. Nisam se obazirao, ali sam znao da moja grupa napreduje premaprvim vratima.

Veža je bila čista.Okrenuo sam se i spazio kako sam sada Broj Dva na vratima. Zadnja dvojica mojih doprla su ravno do vrata ičekala. Čuo sam prasak bombi i pucnjavu s ostalih katova.Pritrčao sam, izvlačeći bombu i postavljajući se odmah iza prvog čovjeka. Ubacio sam mu je preko ramena da biznao da smo spremni.Broj Tri, koji se nalazio na drugoj strani, nogom je otvorio vrata. Čim su se odškrinula za desetak centimetara,ubačena je bomba za zasljepljivanje, a za njom smo upali i mi.Nikoga nije zabrinjavalo što je unutra ili što će se dogoditi kad se otvore vrata. To smo uvježbavali nebrojeno puta.Nije bilo vremena za razmišljanje o opasnosti ili o mogućnosti da oružje zataji.Svjetla su bila upaljena, a buka i bljeskovi vrlo djelotvorni. Dave je otišao ulijevo; ušavši, primijetio sam u kutugrupu šćućurenih ljudi, ali ne i ljude s maskama i oružjem.Čuo sam pucnjavu iz MP5. Jedan iz grupe povukao je AK i počeo ga dizati.Usmjerio sam mu reflektoricu u čelo i ispalio kratak rafal.Yankeeji su vrištali i plakali, pa ih je trebalo srediti.Tim, koji nas je obojicu štitio pri upadu u prostoriju, viknuo je: - Dolje! Dolje! - Uperio je oružje u njih, kako bishvatili da se ne šali -a i zato što je u grupi moglo biti terorista.Rušio ih je na pod ako nisu slušali što im je naredio. Ovo nije bio trenutak za mile-lale.Dave je istodobno pošao naprijed da očisti sobu. Budući da je morao pomaknuti jedan divan, pustio je automat davisi o remenu te izvukao pištolj.U isto svijeme Tim je kričao: - Gdje su teroristi? Ima li ih još?Kad smo završili s čišćenjem ove sobe, krenuli smo prema sljedećoj; Tim je u međuvremenu gurao ljude na podvičući: - Ostanite tako! Ne mičite se!Ostale su ekipe još obavljale svoje zadaće. Protrčao sam pokraj Broja Četiri koji je pokrivao vežu.Bio je u kutu iz kojeg je vladao čitavim prostorom, a iz kojeg je istodobno mogao držati na oku i stubište.Prišao sam vratima i postao Broj Jedan. Donji dio maske bio je prepun znoja, pa mi je disanje pod silnim oklopomšto sam ga imao na sebi bilo toliko otežano da sam osjećao kako mi se dijafragma uz štro-pot diže i spušta. Tim jeskočio iza mene i gurnuo mi pod nos bombu. Kad nam priđe Broj Tri, bit ćemo spremni ući.Prostorija je bila prazna.Iz drugih su soba odjekivali krici dok su Yankeeje stavljali pod kontrolu. Disao sam teško, slušao radioveze, slušaodvije grupe ljudi koje su govorile istodobno. Usmene su naredbe izvikivane ispod zaštitnih maski, signali rukamaslani od čovjeka do čovjeka. Po čitavoj se zgradi pucalo, bombe su praštale, dima i ljudi bilo je posvuda.Pod maskom je bilo vrlo klaustrofobično. Bio sam sav u znoju. Nastojao sam obavljati svoj posao i u isti mahrazmišljati o deset drugih stvari.Još smo imali problema. Nismo znali nije li se koji X-ovac sakrio među Yankeeje - ili pak Yankeeji nekoga od njihmožda i aktivno štite. Stockholmski sindrom povezuje žrtve s njihovim napadačima; moralo ih se stoga kontroliratioružjem sve dok se ne ustanovi tko je tko. Tim se, pod zaštitom jednog člana druge ekipe, počeo uspinjati stubištem.Kretao se vrlo polako, s izvučenim pištoljem, spreman. Provjeravao je da nam sa stuba ne prijeti nikakva opasnost,kao i to da neće doći do međusobne pucnjave s čovjekom za vezu s kojim se trebao sastati. Povezao se s momkom, aja sam se latio radija.

Prošle su jedva dvije minute od naredbe za napad. Pucnjava je prestala, ali ne i vika. Dim je sukljao odasvud, a svisu pozivni znakovi preko mreže javljali da su njihova područja čista i ima li žrtava.Debeli je javio: - Imamo jednu ranjenu ženu.Osvrnuo sam se oko sebe i vidio da se jedan Yankee drži za nogu.Oglasio sam se preko mreže: - Ovdje Tri. Imamo ranjenog Yan-keeja. Tražim bolničara. Prijem.- Primljeno, Tri. Bolničar je krenuo. Prekidam.Dave je otišao do vrata da bolničara dovede ranjeniku. Potom sam se ponovno javio i predao operativno izvješće.Sada je čitavo pročelje zgrade bilo obasjano reflektorima, a grupa za prihvat talaca spremno je čekala svojemušterije.- Svima. Evakuirajte Yankeeje, evakuirajte Yankeeje!Izvođenje ljudi iz zgrade nalikovalo je živoj tekućoj vrpci. Taocima se nije smjelo ostaviti vremena za razmišljanje,moralo ih se preplašiti; valja vikati i derati se na njih, kako bi ih se predalo u ruke ekipi za prihvat. Svi su ihpodizali i gurali vičući: - Dižite se! Dižite se! Idemo, idemo, idemo!Bilo im je jednako gadno kao da su oni sami teroristi. Poredali su ih po podu, licem prema tlu, i sputali lisičinama.

- Mirujte! Bez priče!Držali su ih na nišanu pištolja.Došao je četni s baterijom, svakoga od njih primio za glavu, zadigao ga bliješteći mu snažnom reflektoricom u oči. -Ime?Kad je ustanovio da su svi oni ti za koje se izdaju, otpremio ih je do policijskog osiguranja.- Halo, Alfa Jedan, ovdje Dva. Imamo vjerojatnu improviziranu eksplozivnu napravu. Označili smo je i sadaizlazimo. Prijem.Bit će da su na nju stavili trepćuće svjetlo. Isto će se takvo staviti i na palog čovjeka; žuto svjetlo bolje prodire krozdim od bijeloga.Još je netko dobivao upute od Odjela za proturevolucionarno ratovanje.- Alfa Jedan, prijem. Sastanak sa službom opskrbe streljivom.Svi pozivni znaci neka napuste zgradu. Prijem.Svi smo potvrdili prijem, zadovoljni što se evakuiramo. Mogli smo se vratiti do administracije, održati kratkuanalizu, a onda nam predstoji čudesna utrka natrag u Hereford. Na snazi je bilo sjajno pravilo, prema kojem sesvatko tko je stigao helikopterom na isti način i vraća. To je bilo fino, ako se zanemari da ćemo morati slušatiSteveovo truckanje o njegovoj posljednjoj partiji squasha.Vježba je protekla bez neprilika. Bili smo dobri, što se i očekivalo. Svakodnevno smo bili na strelištu, skakali pozgradama, jurišali po kući za borbu izbliza, vozikali se vozilima, penjali i spuštali ljestvama, vježbali sve dotle doksve ovo nismo mogli obavljati gotovo zavezanih očiju. Jedino što se s vježbama nije poboljšalo bilo je to što smomorali živjeti s prstenom oko lica, prstenom što ga je na naša lica utisnula zaštitna maska.X-ovci su bili pripadnici Odjela za proturevolucionarno ratovanje, osim žene, koja je bila iz Ministarstvaunutrašnjih poslova. Oni su radili po planu koji su samo oni znali; taj se plan, međutim, u svakom trenutku mogaomijenjati, ovisno o našim akcijama, kao i o akcijama ostalih uključenih u službu. Da su zamijetili išta što bipobudilo njihovu sumnju, bili bi reagirali.Dio učenja kako se svladavaju teroristi jest i to da spoznaš kako to izgleda s njihove strane, a dečki iz Pukovnije,osobito oni iz Odjela za proturevolucionarno ratovanje, vjerojatno su najveći profesionalci na svijetu. S našimumijećem i znanjem mogli smo rušiti vlade u roku od nekoliko mjeseci.S Fionom su se stvari stale lijepo razvijati. Jednog smo dana sjedili u primaćoj sobi i vodili romantičan razgovor oračunima za struju. Rekao sam: - Ovo je ipak blesavo. Zašto ne bismo stanovali zajedno? Ionako praktički živiš kodmene, pa zašto se onda ne bi i doselila?- Hoću - kazala je Fiona - ali samo ako mi dopustiš da snosim polovicu troškova.- Ja kupujem stroj za pranje rublja, ti usisavač? - Meni se ovočinilo zgodnim, a kako sam bio na ekipnom, postojale su neke šanse dabar neko vrijeme budemo zajedno. Iskoristili smo ga u potpunosti.Kuća je počela dobivati određenu formu. Bila je sasvim zgodan kutak u otmjenom dijelu grada; istinski smo sebacili na uređivanje, stavili smo nova vrata i oboje smo svojim doprinosom uveli grijanje. Postupno je došaonamještaj i zastori. Što se mene tiče, ovdje bih ostao zauvijek; nije bilo nikakva razloga za selidbu. Doista sam seosjećao kao kod kuće.

U lipnju 1986. doživio sam jedno od onih jutara kad na posao dođeš u osam sati, a već u devet i trideset odlaziš sposla. Vratio sam se kući; pokušavao sam popraviti ispušnu cijev renaulta 5, jer je konzola neprestano padala, azarekao sam se da nikom neću dati 15 funti za popravak. Vješalicama za odijela i sličnim stvarčicama nastojao samotkloniti kvar.Čitavo sam se popodne bavio time, a zatim sam ušao u kuću, skuhao si čaj i gledao telku. Fiona je još ranije otišla ugrad liječniku; vratila se, stala na dovratak i kazala: - Moram ti nešto reći. Nisam znala kako ćeš reagirati, pa samprvo htjela provjeriti. Andy, trudna sam.Osjetio sam se kao da me izravnim udarcem pogodio sam Mike Tyson. Kazao sam: - Sjajno. Što ti misliš?- Ne znam. Ne znam je li to dobro ili loše. Misliš li da bismotrebali imati dijete? Ja sam za, ako si i ti.- Dobro, u redu. Pa hajd"mo - hajd"mo imati dijete.Je li bio pravi čas, je li bio krivi čas? Tko će znati? Bilo je zastrašujuće, ali i zgodno - divan osjećaj da si stvorionešto vrijedno. Postao sam, dakle, budući tata. Kako je trudnoća odmicala, za Fionu su nastupali neugodni trenuci.Od slabokrvnosti je bivala vrlo umorna. Dizala bi se jutrom, kretala, a onda bi opet morala prileći. Sva je sreća dasam bio na ekipnom, jer sam se svakog slobodnog trena mogao vratiti kući, skuhati joj čaj, biti uz nju. Bilo bi joj

gadno da sam morao otići; morao bi netko biti s njom i njegovati je.S novcem smo imali problema. Još sam bio na vojničkoj plaći, premda sam se vinuo u vrtoglave visine razvodnika.Sljedeći je korak bio golem: kaplarska je plaća bila doista dobra. Nadao sam se da ću to uspjeti srediti do djetetovarođenja. Ma što da se zbilo, ništa me nije moglo lišiti ugodna osjećaja da imam dom i dijete na putu.0 Božiću, u sedmom mjesecu Fionine trudnoće, saznao sam da ću u veljači morati s ekipom otići na put. Proučivšidatume, ustanovio sam da će to pasti dan prije Fionina termina.- Nema problema - rekla je. - Poslušat ćemo stare bapske pričete skakati po gredici rabarbare ili raditi nešto drugoda bi se dijete rodilo dan ranije. Osim toga, moglo bi i samo od sebe uraniti. Držimo fige.Išla je na sve moguće preglede te pitala: - Kakve su šanse da se rodi dan ranije? Znate, moj momak mora na put ineće ga biti nekoliko mjeseci, a želi prisustvovati porođaju.

Prilično sam se uzrujavao jer sam zaista želio biti nazočan: bilo je to nešto najuzbudljivije što mi se uopće dogodilo.Zadaće ekipe neće se, međutim, odgoditi za jedan dan samo zato što će razvodnik MekNab dobiti dijete.Počeo sam po časopisima tražiti moguće "lijekove".- Dan prije poroda morat ćeš joj malo priprijetiti - rekao sam Fioni, dodajući joj zadnji uvarak o kojem sam čitao -nešto poput worcester umaka i soka od ananasa. - Ozbiljno se obrati bebi. Objasni joj životne činjenice - mora sepojaviti ranije.Život je tekao svojim tokom. Džona McCarthvja kidnapirali su u Bejrutu u travnju 1986. U siječnju 1987. isto sedogodilo Terrvju "VVaiteu. Neće proći dugo i tisak će se početi baviti pitanjem uloge koju bi Pukovnija moglaodigrati u ishođenju njihova oslobađanja - a 28. siječnja 1987., samo tjedan dana od Waiteova nestanka, svi smo seokupili u zajedničkoj prostoriji na uobičajeni jutarnji sastanak. Dan je bio zbilja ružan - vjetrovit i kišovit. Kao iobično, dečki su donijeli dnevnu opskrbu te novine i časopise, za slučaj da nam bude dosadno. Dok smo pili čaj ipričali, tisak je kolao okolo. Vodila se velika raspra o tome bismo li trebali održati sportsko popodne, svijetlutradiciju britanske vojske.Otputili smo se potom na nekoliko sati u zgradu za borbu izbliza pa se vratili, pomeli hangar i uredili ga.Bar jednom smo svi bili složni: sportsko popodne sasvim je u redu.Gaz je sjedio i čitao novine; rekao je: - Prokletstvo, slušaj, ovo je za mene novo.Daily Express imao je ovakav naslov "SAS u kriznom gradu traga za Waiteom".- Šteta što idemo na onaj drugi zadatak - rekao je Gaz. – Kako stvari stoje, mogli smo se i malo osunčati.Nitko za to nije osobito mario. Ako u to nismo bili neposredno uključeni, nismo baš bili posebno zainteresirani.Rekao sam Gazu: - Očito je bilo da će ga oteti. Mislim da u ovoj zemlji nema toga tko se ne bi bio spreman okladitida će se Waite pridružiti McCarthvju.- Znam - rekao je Gaz. - A sad će neki sretni jebač morati riskirati život da ga odande izvuče.Budući da je bila toliko bolesna tijekom trudnoće. Fiona je posljednja tri-četiri dana prije porođaja morala provestiu bolnici. Posjećivao sam je što sam češće mogao, stalno gnjaveći bolničarke da pristanu na provociranje poroda.- Budite bez brige - govorile su - sve ćemo srediti.Na poslu sam se obratio četnom: - Koje je zadnje vrijeme u utorak kad se trebam otpraviti? - upitao sam.Četni je otišao k pisaru i upitao: - Danny, kako stojimo s onim zadatkom? Kad se kreće?Danny je prolistao papire pa rekao: - Bude li posve spreman, ako ode u pola dva, stići će na Heathrow na vrijeme.- Eto, tako - kazao je četni. - Pola dva.Kad sam krenuo van, rekao je: - Andy, svakako budi ondje. Nemoj zajebati.Vratio sam se u bolnicu, posjetio Fionu i rekao: - Sutra u pola dva moram otići odavde - dobili mi dijete ili ga nedobili.- Shvaćam, ali nemoj se zabrinjavati. Sredit ćemo nešto s liječnicima.Već sam bio vrlo uzrujan; stvarno sam želio prisustvovati rođenju svojega djeteta. Poljubio sam Fionu na rastanku irekao: - Priprijeti mu! Natjeraj ga da se rodi!Fionini su roditelji sada već bili doputovali iz Hampshirea. Od-sjest će u našoj kući za moje odsutnosti. Njezina mije mati rekla: - Ne zabrinjavaj se. Ako je sada uhvate trudovi, ostani s njom do jedan sat, a onda dolazim ja.Odvezao sam se na posao da sve sredim, tako da budem posve spreman za odlazak. Morao sam malo skakati okoloda pronađem nekoga tko sa mnom u ekipi ide na zadatak. Džonny Dva Češlja je taj, ali ga nisam uspio naći. Otišaosam u sportsku dvoranu i ondje zatekao Debelog i Paula Hilla kod utega kako jedan drugoga podjebavaju.

Paul je u vojsku ušao nakon karijere krupjea po klubovima. Živio je neviđenim životom prave zvijeri s domjenaka:svaku je noć provodio vani. vraćajući se jutrom na posao posve smlavljen. On i Debeli jednom su na Dalekom

istoku u nekoj pravoj igračnici igrali blackjack. Paul, stručnjak s velikim iskustvom, brojio je karte i igrao rezonski- gubeći na svim stranama. Debeli, toliko pijan da je jedva sjedio na stolcu, napustio je igračnicu s pravimbogatstvom.Rekao sam: - Opremu sam spakirao. U vojarni je. Kad budete kretali, možete li se pobrinuti da se i ona ukrca nakamion? - Nema frke.Ponovno sam sjeo u auto, otišao kući i proveo noć sjedeći uz telefon.Ništa se nije zbilo.Ujutro, tek što sam stao pod tuš, zazvonio je telefon. Fionin je otac rekao: - Spopali su je trudovi. Vele da se netrebaš žuriti. Dođi otprilike za jedan sat.U bolnici sam bio za deset minuta.Trudovi su otpočeli, a mi smo sjedili i pili čaj. Preselili su je u drugu sobu, uključili radio i donijeli novine. Bojalase, a ja sam se bojao za nju. Potom je rekla: - Ako se ne rodi prije no što budeš morao poći, nema problema. Alizbilja bih voljela da budeš ovdje.Bilo mije prvi put uopće da sam pomislio: ne želim otići. Sutra, možda već za nekoliko sljedećih sati - da, ali uovom trenutku nisam želio otići. Silno sam želio vidjeti to biće koje sam napravio; nikad nisam osjetio tolikuprivrženost i ljubav kao što sam osjetio za ovo dijete koje nisam ni vidio.U devet sati došla je sestra i rekla da imam telefonski poziv. Prokletstvo! Fiona i ja smo se zgledali. Oboje smopomislili isto - da traže da smjesta krenem.Podigao sam slušalicu. Bio je Paul. - Došlo je do promjene plana - kazao je.Klonuo sam čitavim tijelom.Počeo se smijati. - Jesam li te digao? Samo da ti reknem, odlučili smo da ćemo svi skupa krenuti u pola dva.Trudovi su se nastavili. Pio sam tako čaj, a njoj je sa svakim grčem bivalo sve gore. A onda su oko podne počeliistinski bolovi. Psovala je i derala se, čak i pod epiduralnom anestezijom, časteći me svim mogućim i nemogućimgrdnjama. Osjećao sam se bespomoćnim. Nisam mogao ništa nego da je držim za ruku. A onda više nije htjela da jedržim. Pa je zatim opet htjela.Bio je to bučan sat. Osjećao sam se krivim zbog toga što je boli, a još više zato što znam da moram otići.Kao uvijek nježan budući otac, rekao sam: - Slušaj, sad bi stvarno bilo dobro da se potrudiš.Odlazim za pola sata.- Znam, znam, znam.Njezina je mama provirila na vrata u četvrt dva. Poljubio sam Fionu u čelo i kazao: - Moram ići.- Znam, gade.- Vidjet ćemo se.Ušao sam u auto i odvezao se ravno na posao. Svi su čekalipokraj kućice Vojne policije.- Što se dogodilo?- Kurac.Na Heathrow smo se vozili autocestom, ja sav potišten na stražnjem sjedalu, daleko od zajebancije.Čim smo stigli, nazvao sam bolnicu. Ništa. Prijavio sam se za let pa opet nazvao.- Ima li štogod?- Tko ste vi?- Ja sam otac.- U redu, pričekajte!Čekao sam čitavu vječnost. - Još ništa.Otišao sam popiti još jednu kavu. Ostali su momci za barom pili.Ponovno sam telefonirao. I opet ništa. Bilo je vrijeme za ukrcaj u avion. Još jedan poziv. Ništa.Baš u trenutku kad smo se svrstavali u red da predamo tikete za ulaz u zrakoplov, pokušao sam još jednom.- Opet MekNab.- Čekajte, čekajte! Mislim da će doći njezina mati i razgovarati s vama.Čuo sam kako se slušalica spustila i odjek trčanja po hodniku. Njezina je majka podigla slušalicu sva zadahtana: -Upravo je rodila! Prije par minuta.- Sve ruke i noge na mjestu.- Da.- Stoje.- Curica. Prekrasna je. Još ne znam koliko je teška - ali sve je u redu.

Curica!Znao sam da joj je ima Kate. Već smo se prije o tome dogovorili. Bio sam u priličnom šoku. Nije to bio neki silniushit. Osjetio sam omamljenost. Mislio sam samo "Pa ja sam sada otac". U predvorju za odlaske mora da je togadana bilo vrlo zadimljeno, jer sam, spustivši slušalicu, osjetio da su mi se oči ovlažile.Pridružio sam se ostalima u avionu. Paul je upitao: - Je li rodila?- Da, djevojčicu.- Čestitam, stari moj - kazao je nasmijan, tresući mi ruku. - Sjajan je to osjećaj, zar ne? Čak se i Paul, koji je živiotako da je s jednog provoda skakao na drugi, mogao sjetiti kakav je to osjećaj. Prema svojoj kćeri gajio je takvustrastvenu ljubav da ga nikad nisam uspijevao shvatiti; nikako mi to nije išlo uz njega. Ovom momku, koji kao danije mario ni za što, koji kao da se samo zabavljao i radio, duboko u srcu i u glavi - i to svojski - neprekidno je bilanjegova kći. Sada sam ga razumio. Sada sam točno znao kako se osjeća.Jedna od dobrih strana putovanja na ekipni zadatak bila je ta što smo putovali klupskim razredom, pa smo se stogaodmah dohvatili bočica s pjenušcem i nazdravljali mojoj curi. Let je bio dug, pa smo se nas šestorica fino nakresali.Tjednima sam iščekivao daljnje novosti. Sva su pisma prvo morala ići u Hereford na obradu, a onda su odašiljana uveleposlanstvo, konzulat ili ustanovu za koju smo u nekoj zemlji radili. Trebalo im je vremena da dođu do nas, a jasam ginuo za fotografijom. Napokon su stigla dva pisma. Mogao sam osjetiti da su unutra slike. Dok sam otvaraoomotnice, oko mene su se okupili dečki.Dva Češlja mi se navirio preko ramena i rekao: - Divna je, zar ne?- Odjebi - kazao sam. - Sva je sluzava i ljigava. A opet, jest, divna je.Zatim smo svi posjedali gučući i diveći se.Taj mi je zadatak bio zbilja oduran. Beskrajne sam tjedne bio skriven u brdima, žudeći da se vratim u Hereford. Aliu svakom zlu valja naći i neko dobro, stoje u ovom slučaju bilo to da sam se našao u dijelu svijeta koji još nisam biovidio.Vratio sam se potkraj svibnja, lakši za dvanaest kila. Bolovao sam od dizenterije, ali ne onako gadno kao DvaČešlja, kojemu je dijagnosticiran tifus. Nakon dva dana zaključili su da je posrijedi prsnuće slijepog crijeva.Vratili smo se u logor i raspremili opremu. Debeli je nazvao svoju ženu da dođe po njega, pa mi je rekao da će meprebaciti do kuće.Prilazeći kući, vidio sam kako se zastor trznuo, a potom se Fiona pojavila na stazi sa zavežljajem u rukama.Poljubio sam Fionu, a onda prihvatio djetešce, ututkano i usnu-lo. Virnuo sam kroz šal i prvi put ugledao njezinolišće. Zapanjio sam se; usnica je izgledala izobličeno. Pa ipak, bila je najljepša izobličena curica na svijetu.- Što s njom nije u redu? - upitao sam. - Je li zdrava?- Samo sisa usnicu - nasmijala se Fiona. - Bez brige, nema mane.Posjetio nas je gospodin Debeli s gospođom. Kvocali su kaodvije kokoši. Oduševili su se kao i ja, i počelo je: u idućih nekoliko godina pravili su djecu kao da su opsjednuti.Divno je bilo provoditi vrijeme s Kate. Satima sam promatrao njezine čvrsto stisnute ručice, neprekidno misleći: "Jasam ovo stvorio!" Mrzio sam vrijeme koje je provodila spavajući i želio da se probudi; uskoro sam naučio da u tojdobi djeca samo spavaju i seru, ali to sad nije bitno.Eno i ja dobili smo poziv da na dvije godine odemo iz Pukovnije i stupimo u Det, obavještajnu postrojbu na službi uSjevernoj Irskoj. U to sam vrijeme bio u invazijskoj ekipi, a Eno u snajperskoj.U zajedničkoj smo se prostoriji bavili raspremanjem opreme, ribanjem i čišćenjem oružja. Ušao je pisar i rekao: -Andy i Eno, treba vas zapovjednik eskadrona.- Jesmo li štogod negdje zajebali? - upitao sam.- Mislim da niste.Eno je izgledao nehajno i bezbrižno, kao i uvijek. Bio je toliko flegmatičan da mu je srce vjerojatno jedva izakucalo.Gazda je sjedio za svojim pisaćim stolom. - E pa - rekao je -što biste li kazali kad bih vam rekao: "Što mislite otome da na dvije godine odete onkraj mora u Det"?Obojica smo rekli: - Ne dolazi u obzir.Det je jednom od jednog momka iz Pukovnije zatražio da ode u Dungannon i ondje motri ljude koji zalaze ukladionicu. Klinci su ga prokljuvili i on se povukao. No Det je tražio da se sutradan vrati na isti zadatak. Dečki susasvim slučajno čuli kako časnik operativnog centra Deta govori: - Ma uopće nije važno jesu li ga raskrinkali.Ionako nije naš. - To je došlo do Džona, koji je vodio postrojbu, pa je on stvar riješio na svoj uobičajeni, uvjerljivinačin.Sad se ispostavilo da su u svakom eskadronu pristupili dvojici i upitali ih žele li poći. Većina je odgovorila niječno.

Na kraju je zapovjednik sazvao sve eskadrone i rekao: - U Det ćete ići. Moramo povratiti vještine kojima onivladaju. Počinjemo ih gubiti, a ipak smo mi bili ti koji su ih razvili. Na ovaj ili onaj način ponovno ćemo ihzadobiti. To je jedna faza u stvaranju kompletnog vojnika, a nama trebaju kompletni vojnici. - Bio je vrlo snažankarakter; takvoga se voli ili mrzi, nema srednjega.

Nakon nekoliko dana ponovno su nas pozvali pred zapovjednika. - Možete birati - rekao je. - Ili ćete na dvije godinepreko mora, ili više nećete nikamo. U Pukovniju ste stupili dobrovoljno, dobrovoljno ste se odlučili za operacije.Ovo je operacija; odbijete li poći u operaciju, nećete ostati u Pukovniji.I tako smo onda morali otići u Det.U stara vremena, kad su odgovornosti u Sjevernoj Irskoj bile podijeljene na MI5 i MI6, obavještajna je služba,općenito uzevši, bila kukavna. Zbog toga je 1972. vojska osnovala vlastitu tajnu službu za prikupljanje informacijapod tajnim imenom "14. obavještajna jedinica" ili, kraće, "14. int." Novake su uzimali iz pukovnija regularnevojske, pa ih na tečajevima koji su trajali nekoliko tjedana učili elementarne tehnike tajnoga nadzora, izvještavanjai rada s agentima.

Na Izboru za 14. int., nama znanu kao Det, naglasak se stavljao na dovitljivost i psihološku snagu. Nije se mnogopolagalo na tjelesnu izdržljivost, koju je tražila Pukovnija. Htjelo se naći ljude - obično časnike i dočasnike izmeđudvadeset pet i trideset godina - iz sva tri roda vojske - koji će biti kadri provoditi dugotrajan nadzor, ponekad tekdva--tri metra od naoružanih terorista.Po mojoj procjeni onoga što se u to doba odvijalo, Det je tražio svoje mjesto i izvan Sjeverne Irske. Počeli su, naime,pričati da mogu za nas obavljati sav izviđački posao u opasnim područjima diljem svijeta, no to je bila čistabesmislica. Sva je njihova obuka bila okrenuta prema Sjevernoj Irskoj; nisu mogli otići kao prethodnica i obavitinaša izviđanja, jer nisu znali, na primjer, što će trebati našim minobacačima, helikopterima i vojnicima. Nije čudošto smo ih zvali "Waltima" - po Walteru Mittvju.Pukovnija je odlučila namaknuti ljude koji će otići u Det u sklopu svoje redovite karijere u Pukovniji. Za to jetrebalo određene sklonosti, no Eno i ja nismo se željeli podvrgnuti nikakvom testu. Osjećala se velika odbojnostprema Detu, odbojnost koja se očitovala u izrazima "mi" i "oni".Odvezli smo se, dakle, nas četvorica - ja, Eno, momak iz eskadrona D kojega su zvali Mac i Bob iz eskadrona G. Nijedan od nas nije želio onamo; osjećali smo se prisilno unovačenima.Prvi čovjek na kojega sam naletio bio je Mrvica. - Ja sam u nastavničkoj ekipi - nacerio se. - Zvat ćeš menastavnikom.Eno je rekao: - Idi ti lijepo u guzicu s time, nastavnice. - Znali smo sve instruktore, sve kuhare, sve koji su ondjeradili. - Sljedećih nekoliko tjedana bit će zaista naporno - rekao je instruktor. - Neće biti slobodnog vremena. Izovog ćete logora izlaziti samo poslom. Ako posla nema, ostajete u logoru. Ima za to razloga, ali vam ih zasadnećemo objašnjavati.Nas četvorica smo se zgledali i pomislili: ma, odjebi!Prvih nekoliko večeri sjedili smo u logoru kao neki mamlazi. Konačno je Mac rekao: - Otići ću na telefon i pozvatiženu da dođe po nas.Obukli smo se za bijeg i napravili se kao da ćemo na trčanje po trkalištu. Trčali smo uz cestu, uskočili u auto istrugnuli u Hereford.Drugi put smo utanačili prijevoz s dečkima iz jedne ekipe koja je slučajno vježbala u istom području gdje i mi.Bijeg je planiran jednako pomno kao da se radi o pravoj operaciji; jedini nam je problem bio obuzdati smijeh dok seprovozimo kroz ulaz u taborište.Kući sam najčešće stizao u jedanaest, a natrag sam morao kretati u šest, ali isplatilo se. Bio sam sav slomljen iiskrivljen, pa mi je varanje vlasti godilo.Nakon mjesec dana Detov je glavonja nanjušio stvar te zaključio da nas treba stisnuti. U nama se razvijao otpor isamovlašće. Mac je udaljen s tečaja, što je u meni samo povećalo kivnost. Nakon tolikog vremena u Pukovniji,živeći životom odraslih ljudi, odjednom su nas bacili deset godina unatrag - i to mi je bilo mrsko. Silno se veseliošto će natrag u eskadron. Međutim, istog trena kad se vratio, rekli su mu da će natrag na sljedeći tečaj, dakle opetna sam početak.Ostali polaznici tečaja nisu smjeli znati tko smo, ali to baš nije moglo proći, jer je među njima bilo ljudi koji su snama izišli na Izbor te pali, kao i dečki iz naših vlastitih pukovnija. Jedne sam večeri sjedio u kuhinji s Enom iBobom P., zajebavajući prisutne na svahiliju. Ušla su dva tipa iz eskadrona G, uzela jelo i spazila nas. - Hej, Andy,kako si? -Prišli su nam, sjeli do nas i čavrljanje se nastavilo.

- Onda, kako je s Waltima? Jesi li već dobio svoje naprave za njuškanje?- Mm, n...da, jako je dobro.Dao sam im znati da smo ovdje prisilno; nisam želio da itko pomisli da sam dobrovoljno pristupio ovim kaubojima.- E pa fino, vidjet ćemo se - rekli su. - Mi ćemo sada u grad - petak je. Što ćete vi večeras? Vi se, dečki, samo lijepozabavite čišćenjem pištolja.

Otišli su i više nisam mislio o njima. Otprilike tjedan dana kasnije neki su nas dečki iz eskadrona B spazili ugimnastičkoj dvorani. Rekli su nam: - Sjećate li se kad ste prošlog tjedna razgovarali s momcima iz eskadrona G?Gadno su ih kaznili. Netko vas je vidio da razgovarate i kazao da je to kompromitantno.Samo smo se još više uzrujali i ozlovoljili. Sve je ovo zapravo bilo vrlo neugodno.Budući da je tečaj bio namijenjen svima i svakome, vježbe su počinjale otprilike ovako: "Ovo je naprtnjača." Moralose ovako, ali smo mi ovaj mjesec tratili na učenje stvari kojima smo se bavili godinama. Nikad se nisam tolikodosađivao. Na kraju je, međutim, obuka napredovala do vještina koje su mi bile nove, pa se u meni pobudilonekakvo zanimanje. Učili smo razne načine nadzora, kontraobavještajne vještine, kao i to kako ćemo sa što manjeriječi prenijeti preko radija što veći broj informacija. Na njihovu tečaju borbe izbliza učilo se samo baratanjepištoljem; za nas to nije bilo nikakvo uzbuđenje, nikakav napor: bilo je sjajno. Čitav bismo dan proveli na poligonu,a onda bismo se vratili i uvježbavali tehnike nadzora ili izviđanje bliskih ciljeva s upadanjem u tvornice ili kuće.Svatko je dobio drugi identitet, zadržavši inicijale i isto ime te nešto slično pravom imenu, kako ovo novo ne bismozaboravili. Radeći pod krivim imenima, uvijek bismo svoja imena potpisivali tako da se prisjetimo što radimo -možda olovkom upadljive boje ili onom što je držimo u desnom prsnom džepu košulje umjesto u lijevom.Svladali smo vještinu neprimjetnog ulaska u kuću u potrazi za opremom. Naučili smo tjednima slijediti čovjeka injegovu obitelj, kako bismo ustanovili kakvo im je svakodnevno ponašanje, kamo idu, što s kime rade, a sve zato dabismo utvrdili vrijeme u koje možemo uči u kuću. Odlazi li naš čovjek sa ženom i djecom svake subote uvečer ukakav klub? Možda se kući obično vraća o ponoći, tako da nam za ulazak ostaje vrijeme između osam i pola noći.No to još nije dovoljno. Ako smo u srpnju, neće se mračiti do pola deset. Zbog toga se možda mora čekati nekolikomjeseci ili pak uskočiti u trenutku kad nekamo otputuju - možda vikendom u posjet roditeljima.Nadzor mora biti neprekidan, kako se ne bi dogodilo da kad svi zajedno odu u klub, njegova žena ne poželi otićiranije da stavi djecu u krevet. Morali smo razraditi i ponašanje za slučaj da nam netko neočekivano uđe u kuću doksmo mi u njoj. Za takve su stvari potrebni mjeseci i mjeseci priprema.Morali smo naučiti upotrebljavati raznorazne kamere, uključujući i one za infracrveno snimanje, kojima ćemo moćifotografirati serijske brojeve i isprave te snimati fotografije. Bilo je to nešto posve drugo od onih mojih dana udućanima sportske opreme u Pekhamu.Otkrio sam da je vrlo napeto upadati u tuđu kuću - pod pritiskom si da djeluješ što brže, a opet u isto vrijeme morašpostupati sistematično, ne preskačući ništa, jer znaš da tvoja nemarnost može prouzročiti nečiju smrt. Na krajutečaja svladao sam brojne metode planiranja i priprema te stekao čitavu lepezu novih umijeća iz nadziranja,tehničke obradbe i tajnih izviđanja bliskoga cilja. Shvatio sam da imam sreću i radovao sam se trenutku kad ću svata svoja znanja moći primijeniti s one strane mora.Malo prije no što ću otputovati Fiona i ja smo malo porazgovarali.- Dobio sam pet slobodnih dana - rekao sam. - Kako bi bilo da se vjenčamo?- Zašto ne?I doista, zašto ne? Bili smo obitelj. Dosad smo se već bili preselili u novo naselje na rubu Hereforda i sve jeizgledalo divno.Dave, zapovjednik ophodnje iz Keadyja za mojih dana među Zelenim jaknama, bio je kum. Obavio je svojudužnost, a onda preostali dio dana proveo pokušavajući zavesti svjedokinju, jednu od Fioninih prijateljica. Kate jebila djeveruša.

Bio je ovo Katein prvi Božić. Otišli smo na nekoliko dana u kuću na južnoj obali. Kate nije dobro spavala, što jemeni bilo vrlo drago. Izvezao bih kolica u ponoć, dobro zamotao curicu, pa smo šetali obalom do šest ujutro.Zaspala bi za manje od pola sata, a ja bih šetao, gledao njezino lijepo lišće i kvocao kao koka. Kad bismo se vratili,Kate bi se probudila, a ja bih je onda stavio u auto pa smo se išli voziti. Preko ramena bih pogledavao je li joj lijepo.Imala je prekrasne velike plave oči koje su zurile u mene iz svih onih silnih vunenih naslaga ispod dječje kapice.Bili su to posebni trenuci. U sljedeće dvije godine vidjet ću je, sve skupa, samo dvanaest tjedana.S "usađivanjem", postavljanjem minijaturnih odašiljača u oružje, ispravnije rečeno "tehničkim napadom", započelose potkraj sedamdesetih godina. Time se Snagama sigurnosti otvorila još jedna mogućnost akcije kad bi se pronašlo

kakvo skrovište oružja. Kad bi se podiglo oružje, naprava bi se aktivirala, pa bi se pokreti terorista mogli pratiti.Uklopio sam se u Det i istinski uživao. Ena i mene poslali su u istu postrojbu Deta koja je radila u Derrvju i okolnojgrofoviji. Svake večeri u pola sedam održavali smo "molitveni sastanak". Okupili bi se svi operativci pa bismopročešljali sve administrativne i operativne točke.Bilo je doba Uskrsa. U baraci smo imali bar - stotine naslaganih limenki - koji je funkcionirao na načelu povjerenja:svi su trpjeli zajebavanje zbog zabave održane minule subote. Det je bio na glasu po pretjeranostima u baru; zbogtoga su se prije svake terevenke skidali prozori. U baru bi se svakom novopridošlom članu upriličio neobičan obred.Svi su čuvali svoje prazne limenke; zapovjednik Deta ušao bi i rekao: - Dobro došao u Det! U to ćemo ime podićipolitru Guinnessa. -Morao si je ispiti dok bi te sa svih strana pogađale prazne limenke. Na zabavi za dvojicunovopristiglih vezista stvari su, međutim, posve izma-knule kontroli. Jedan od momaka dičio se svojom frizurom ala Duran Duran; ostali su ga zgrabili i počeli mu šišati kosu. Dečko je đipio na noge i počeo mlatiti okupljene. Ovisu pak uzeli dvije daske i od njih napravili križ. Svezali su dečka na nj, podigli ga i ostavili da visi.Primijenili smo sva umijeća koja smo naučili na skupnoj nastavi - tajne pretrese kuća, uredskih prostorija, dućana -kako bismo došli do informacija. Bilo je uzbudljivo - u to uopće nije bilo sumnje - ulaziti u nečiju kuću, pronalazitiinformacije i onda se povlačiti. U opasnim naseljima - kakva su Bogsida, Shantello i Creggan - nije bilo nimalolako ući, pa su se takve operacije katkada morale pripremati danima - katkad i tjednima - a sve to zbog pukihtridesetak sekundi posla.

Nije se moglo izbjeći da IRA na kraju ne otkrije da joj je oružje obrađeno. Nisu ti ljudi idioti, imaju i oni kojekakveispitne uređaje. Svi smo mi sudjelovali u istoj igri: znali smo da smo prčkali po njihovu oružju, znali su da je oružje"usađeno". Pribjeći će protumjerama, koje ćemo mi potom nastojati spriječiti. Druga mogućnost koja nam sepružala bila je da zamijenimo materijale za izradbu bombi što smo ih našli u skrovištima.Jednom je neki romanopisac napisao da su lijesovi na jednom IRA-inom pogrebu bili ozvučeni, kako biobavještajna služba mogla čuti što se ondje govori; od trenutka kad je ta knjiga objavljena, IRA je redovitogoniometrijskim uređajem pregledavala svaki lijes i truplo.Sada smo već zašli u ljeto 1988. godine. Fiona je jurila okolo u potrazi za novom kućom. Cijene su vrtoglavoskočile, izmičući svakoj kontroli. U razmaku od nekoliko mjeseci silno smo se obogatili; neka je žena ridala natelefonu jer je zakasnila -s kupnjom kuće.- Sada ćemo vlastitim novcem kupiti najveću kuću koju budemo mogli i urediti je - rekao sam.Za moje odsutnosti pronašla nam je kuću u jednom selu, desetak kilometara od Hereforda. Kuća je bila veća, ali juje trebalo dotjerati. Bilo je zbilja uzbudljivo. Vratio sam se kući na petodnevni dopust, i čim sam stigao, uselili smose u kuću. Dali smo se na posao. Posjetili smo lokal u kojem se posuđuju alati i za svoj munjeviti juriš unajmili sveživo - od noževa za obrezivanje do motornih pila.Čim bi svanulo, pohitali bismo van; čim bi se smrklo, pohitali bismo unutra. U 4,30 bojio sam vrata garaže, a u 10navečer strugao tapete sa zidova dnevne sobe. Uživao sam; bio je to obiteljski život: sada sam imao tri spavaće sobe,samostojeću kuću, garažu, nekoliko stabala u vrtu. Kao dijete živio sam u općinskoj kući ili kod ujne. a sad samgledao ovu divotu i ona je bila moja. Imao sam ženu. dijete, sretan život u seocu - i sve je bilo savršeno. Budućnostje izgledala ružičasto. Kate je još bila u pelenama. Već to što sjediš i držiš je bilo je prekrasno. Imala je moje oči;nikad se nisam umorio gledajući ih.Pod paskom smo držali tvornicu bombi u staroj viktorijanskoj kući koja se baš preuređivala; prozori su joj biliobijeljeni vapnom, a katovi prazni. Znali smo da je to tvornica, jer smo Dave 1 i ja bili u njoj prethodne noći.Pregledali smo je hodajući u polučučnju s pištoljem u ruci. Kuhinja je bila sva u betonu. Nasred poda nalazio seindustrijski mlin za kavu: mogla se mirne duše staviti oznaka "Tvornica bombi". Znali smo da će u jednom časumiješati sastojke za izradbu bombe. Odsad pa nadalje morat ćemo ostati "kod mete" i motriti ljude koji ulaze iizlaze. Eksplozivi male moći nemaju dug vijek trajanja, ako se ne zaštite od vremenskih prilika. Kad se, dakle,bomba izradi, nastoje je upotrijebiti što prije: morali smo biti prisutni da to onemogućimo.- Dvojica, u zelenom i s plavim trapericama, te ćelavi u smeđem s crnim trapericama.- Ulaze u kuću. Prijem.- Alfa. Primljeno.Motrenje se razvuklo cijelu vječnost, pa smo morali prošetati pokraj objekta i pokušati ustanoviti što se zbiva. Jesuli završili? Jesu li još ondje?- Ovdje Delta. Prelazim na foxtrot.Alfa je odgovorio: - Delta foxtrot (pješice).Izišao sam iz svog automobila. Nosio sam traperice, konfekcijske tenisice i svoj plavi bluzon. Kosa mije bila kao u

nekog osamnaestogodišnjeg nogometaša - duga otraga, kratka postrance. Bila je masna, pa sam izgledao kao dasam netom ustao iz kreveta i kao da idem na novačenje. Auto mi je bio star i u groznom stanju, koje posve ide uzvlasnika.Bili smo u Derrvju, između naselja Bogside i Creggan. Bio je to sumoran kraj, tamnosiv i hladan, a nizovi zgradadizali su se uzbrdo prema Cregganu. Bila je zima i osjećao sam dim od treseta.Alfa, voda ekipe na terenu, želio je da netko prođe uličicom koja se pružala između stražnjih strana dvaju nizovakuća. Bio sam najbliži i nisam još bio hodao.Škljocnuo sam odašiljač: - Delta, provjera.- Alfa.Približivši se uličici, zamijetio sam dva dečka na uglu. Izgledali su manje-više kao ja, osim što su im u ustima bilecigarete, a u stražnjim džepovima smotane novine. Sjedili su na niskom zidiću na samom ulazu u uličicu. Jesu liIRA-ina njuškala, nisam znao.Bilo je hladno i vlažno. To je dobro: mogao sam gurnuti ruke u džepove bluzona i spustiti glavu te hodati kao dasam se nekamo uputio.Zašavši udesno u uličicu, pogledao sam uzbrdo, no ondje nije bilo ničega. Uličica je bila od nabijene zemlje,prepuna starih kanti i pilećeg izmeta. Dok sam prolazio mimo njih, ona me dvojica nisu ni pogledala. Činilo se kaoda čekaju da se otvori kladionica.Grozno se osjećaš hodajući uličicom kad znaš da su iza tebe oni ljudi. Hodao sam odlučno, ne oklijevajući i neosvrćući se. I dalje sam gledao u zemlju, kao da sam malo ošamućen. Bio sam vreća dreka, pa sam tako i hodao. Zapojasom sam imao svoj 9-milimetarski browning i svu silu streljiva. Da su mi išta rekli dok sam prolazio, moraobih se potruditi da izbjegnem odgovor.- Alfa. Delta, provjera.Željeli su doznati kako mi ide.Nisam mogao odgovoriti preko mikrofona; ona dvojica bi me čula. Pritisnuo sam tipkalo dva puta i odaslao dvahitra rafala šumova.- Alfa. Primljeno.Svi su sada znali daje sve u redu.Stražnja su vrata bila zatvorena, no čuo sam tihi zuj mlina za kavu u stražnjem dijelu zgrade: još su proizvodilibombu.Mimoilazili su me ljudi: još nisam mogao govoriti, ali sam čuo sve ostale preko mreže.- Alfa, Studeni, u pokretu. - Eno je nekamo pošao.- Alfa, primljeno. Delta, provjera.Klik, klik.- Još uvijek melju?Klik, klik.Ušao sam u dućan na uglu te uzeo pola litre mlijeka i Sporting Life. Sada ću proći ispred prednje strane kuće iprovjeriti mogu li išta nazreti unutra.- Alfa, Lima. Vidim Deltu kako se vraća svome Charlieju.- Alfa.Rick me vidio te svima javio što se događa. U Detu je već godinama i izvrstan je operativac. Često se sukobljavao sglavonjama i bio je vrlo otvoren; međutim, sve što je rekao bilo je na mjestu.- Delta dovršio (vratio se u auto).- Alfa.Bio sam u autu; odvezao sam se.Prošla su skoro dva sata a da se ništa nije dogodilo. I dalje sam sudjelovao u nadzoru, ali više nisam bio kod samogobjekta, jer sam se ondje već bio eksponirao. To, međutim, nije značilo da sam se opustio. Bilo je i drugih poslova.Morao sam provjeriti sve što mi je promaknulo. Uz to što sam gledao tko se nalazi na ovom području - kako bihmogao obavijestiti ostale, mogao sam procijeniti i stanje na terenu: je li danas išta drukčije? Ako jest, zbog čega?Ovo nije bio kraj koji bi preporučilo turističko društvo. U ovom poslu nije bilo učmalosti. Prije samo nekolikomjeseci nedaleko od mjesta na kojem sjedim ustrijelili su nam jednog operativca. Radio je isto što i ja: parkirao se ičekao da ga pozovu da nešto učini. Frajeri su ga opazili, mora da su pomislili da nešto mulja, pa su se dohvatilioružja i prosvirali mu glavu.Parkirao sam se u koloni vozila nešto dalje od niza viktorijan-skih kuća koje su se sterale uzbrdo. Preda se samrazastro novine i žva-kao sendvič. Ispred mene, na udaljenosti od stotinjak metara, cestu je zdesna ulijevo sjekla

ulica u kojoj je objekt.

Alfa je govorio preko mreže, razmještajući ljude tako da nam nadzor bude dobar, bez pogrešaka, kadli je odjednompokraj mene munjevito strugnulo nešto plavo, auto s dvojicom muškaraca. Vidio sam lice koje je gledalo niz cestu;bilo je koncentrirano.Pokušao sam upasti u radiovezu. - Pozor, pozor! Charlie Jedan je u pokretu. Charlie Jedan je u pokretu.Nisam uspio; Alfa je i dalje govorio. Nije bilo druge nego da ga sam "preuzmem". - Delta u pokretu.Nastavio sam govoriti u mikrofon, jureći cestom prema sumnjivom automobilu. Sada se više nisam brinuo hoću lise kompromitirati.Neće biti važno ostavim li za sobom kaos, samo ako frajeri sprijeda ništa ne primijete. Bitno je bilo ne izgubiti onubombu. Izgubimo li je, razgovarat će se o brojnim poginulima. Prelazeći raskrižje, pogledao sam ulijevo, ali nisamništa vidio. Jurnuo sam udesno nizbrdo, dolje prema Bogsideu. Prolazeći dva križanja, i dalje sam se javljao: -Pozor, pozor. Charlie Jedan u pokretu. Prema Bogsideu.Napokon sam dospio u mrežu. - U Bogsideu, i dalje ravno, i dalje ravno. Ide prema Little Diamondu (područjeBogsidea).- Lima u pokretu. Lima ti nastoji pomoći. - Rick je hitao prema meni.Metu sam otkrio upravo u trenutku kad je ušla u Bogside i približio sam se.- Vjerojatno su dvojica. Sierra 60-65. Kreće se!- Alfa.- Studeni, primljeno.Ostatak ekipe hrlio je sada prema poprištu. Izgubiti kontakt s bombaškom ekipom moglo bi biti kobno.Putnik se osvrtao, gledajući ravno u mene. Pokušao sam se držati nehajno: na trenutak smo uspostavili kontaktočima, a onda sam odvratio pogled. Želio sam da bomba stigne na svoje odredište, da mi nađemo novo skrovište,domognemo se naprave i osujetimo im naum. Okršaj bi bio besmislen; u tom slučaju ostali bismo bez cjelovitauvida.Bio sam tik iza njega, a on je i dalje zurio ravno u mene.- Potvrđeno, dvojica su, vrlo koncentrirani.Nismo kanili još ništa poduzimati, jer su nas ovi možda mogli dovesti do nekog novog skrovišta. No budu lipostavljali bombu, nastupit ćemo. Sada smo ih samo trebali pratiti.Već sam naučio davati radioizvještaje, priopćenja o tome što se zbiva, bez pomicanja usana. Trudio sam se da neprivučeni pozornost onih u autu, ali da i dalje ostanem uz njih.- Okreću lijevo. Stoj, stoj, stoj! Delta foxtrot.Spustio se na dno pokraj Bogsidea i okrenuo ulijevo prema Little Diamondu.- Sada je ulijevo prema Little Diamondu. Skreće prvom opcijomulijevo. - Grad sam izvrsno poznavao; satima sam ga proučavao i šetao se po njemu. Znao sam gdje žive svi frajeri,kako im izgledaju klinci, koje škole pohađaju. Znao sam da je ovo slijepa ulica. - Sada je stop, stop, stop. Stoj, stoj,stoj!Provezao sam se mimo njihova auta i izbio na pustopoljinu Ro-sville Flatsa, poprište puškaranja o Krvavoj nedjelji,na automobilsko parkiralište. Zaustavio sam se i izišao. Morao sam smjesta izići kako bih u trenutku kad se frajerparkira već počeo hodati.- Lima foxtrot.Rick je bio odmah iza mene; zaustavio je auto čim su zaokrenuli u Bogside. Vidio sam ga kako ulazi u slijepu ulicunaselja. Za to je trebalo mnogo hrabrosti; nije znao u što ulazi. Jesu li naoružani? Jesu li pripremili bombu? Vade lije i stavljaju u neki kamion? Hoće li to biti bombaški napad?Idući prema otvorenom trgu u središtu naselja, ugledao sam prepravljeni stari kamion za kontejnere koji je služiokao prodavaonica. Uokolo su se igrala djeca, žene se zadržavale po balkonima. Malo je bilo parkiranih automobila.Nikamo se nije moglo otići, a mi smo svejedno morali ostaviti dojam da smo se nekamo uputili. Nije bilo dovoljnoznati daje bomba u Bogsideu, jer je naselje bilo prepuno uličica. Morali smo točno odrediti gdje je bomba i tkonjome rukuje.Rick je prošao mimo prodavaonice i onda spazio auto. Pošao sam za njim da mu priskočim u pomoć ako nabasa naIRA-ine ljude ili klopku.Kazao je: - Pozor, pozor. Charlie Jedan istovaruju. Istovaruju ga.Rekao sam: - Delta u podršci. Delta te podržava, Lima.- Prekrcavaju na gornju lijevu stranu. Prekrcavaju na gornji lijevi stan. To je potvrđeno. To je potvrđeno.

Rickie je hodao uličicom. Kad je malo odmakao, ponovno se mogao javljati: - Alfa, Lima. Naprava je iskrcana iprenesena u gornji stan s lijeve strane. Nosila su je, čini mi se, trojica, a tu su bila i dvojica IRA-inih. Stan izgledanapušteno. Na prozorima su neke daske.- Alfa, primljeno.Uto sam, pazeći hoću li ugledati još neke frajere, čuo i ostale automobile. Oni će držati na oku ulaz na trg; frajeri ćeje možda ondje samo staviti, definitivno opremiti, staviti u neki drugi kamion, pa izvesti dalje. Onu bombu sada jevaljalo neprekidno nadzirati. Nije smjela nikamo odavde. U Bogsideu to nije lako izvesti, ali mi smo uspjeli.Odlučeno je da će se bomba oduzeti u policijskoj raciji na trgu. Ni u jednim novinama, nacionalnim ili lokalnim,nije se o tomu mnogo pisalo. Bio je to samo još jedan "nalaz". PIRA ga je pripisala nepoznatom informatoru, ali toovaj put nije bio slučaj. Zaslužan je bio Det, koji je sate i sate skupljao informacije i držao stvari pod kontrolom.Ovo su ovako mogli obaviti samo ljudi koji su boravili u ovim opasnim predjelima i koji su prilazili samim metama.Da je ta bomba prasnula, mogla je pobiti na desetke ljudi.Zbog ovakvih slučajeva bilo mi je drago što su me poslali u Det. Naveli su me da shvatim koliki su to profesionalci ida nisu samo Walte-ri Mittvji.Izrekavši ovo. nikad to, međutim, neću priznati: ipak su oniSad sam već bio kaplar i nade su bujale. Eno i ja postali smo vode ekipa u Detu, pa smo čak razmišljali o jošjednom roku službovanja. Zapovjednikove riječi u vrijeme onog silnog pritiska glasile su: -Nama treba kompletanvojnik, takav koji može djelovati na objema stranama. Jedini način da steknete borbeno iskustvo s druge strane jestda se uključite u Det.Tada smo ga ismijali. Sada sam. međutim, znao daje imao pravo. Pukovnija je dobivala najuvježbanije i borbenonajiskusnije vojnike na svijetu, sposobne da rukuju strojnicom u streljačkom zaklonu, kao i da se kreću tuđimterenom, stapajući se s okolicom i pribavljajući informacije. Ponosio sam se što sam pripadnik tih snaga.Eno, Brendan, Dave 2 i ja jednoga smo dana bili na terenu. Pratili smo dvojicu momaka od Bogsidea do naseljaCreggana. Gibali su se prenoseći puške i radiouređaje umotane u crne vreće za smeće.Preko radija začuo sam: - Stoj, stoj, stoj!Dečki su se zaustavili negdje iza niza zgrada. Eno se oglasio preko mreže: - Sada su završili. Sada su završili - ujednom dvorištu. Čekajte... čekajte... Sada su završili niz dvorišta - 24, 25, 26.Znali smo da se motaju oko tih dvorišta i da ih Eno vidi. Prošavši uz ogradu što vodi paralelno, krajičkom okavirnuo je ulijevo. - Stavljaju ga u spremište za ugljen. Stavljaju u spremište za ugljen. Čekajte... čekajte...Potvrđujem, oružje je u spremištu za ugljen.Brendan, vođa ekipe, koji je još bio u svom autu, odgovorio je: - Alfa, primljeno.Zadnja smo tri sata bili proveli prateći ove ljude. Pobrali smo ih na Bogsideu, gdje je bilo skrovište za koje smoznali da sadrži oružje. Bogside je bio pravi labirint zgrada iz šezdesetih godina, betonskih i ustakljenih višekatnica iobiteljskih jednokatnica isprepletenih prolazima i slijepim ulicama. Čitavo je naselje bilo u jadnom stanju. Psi sulajali i šunjali se, djeca drečala i jurila na biciklima ili udarala loptom o zid. Žene su se derale po stubištima jednana drugu. Nezaposleni muškarci sjedili su na stubištu, pušili i pripovijedali. Bio je studeni, a u tri i trideset popodnebilo je vrlo hladno.Željeli smo utvrditi kamo će s oružjem. Pratili smo ih, dakle, od Bogsidea prema čregganu. Oni su sada zašli izaonih triju kuća.Creggan se nalazio na suprotnoj uzvisini, drugoj strani doline, s pogledom dolje na obzidani grad Derrv. Za razlikuod Bogsidea, Čreg-gan se pružao u dugim redovima terasastih kuća od smeđe cigle. Bilo je to veliko naselje sasredišnjim travnjakom, prodavaonicama i knjižnicom. Kad smo se popeli do njega, počeo se hvatati mračak; mogaosam vidjeti svoj dah. Bio sam u staroj njemačkoj vojnoj vjetrovci s kapuljačom, trapericama i tenisicama. Još samnosio dugu, masnu kosu, a bri-jao se nisam već danima; vrlo sam se lijepo uklapao u okoliš. U ovim sam sepodručjima osjećao sasvim ugodno; po terenu smo se motali već neko vrijeme i dobro smo se uklopili. Uz to, utraperice sam zataknuo i veliki, debeli pištolj.Bila su to teška vremena s mnogo okršaja. Nasmijao sam se sje-tivši se izraza "pasivni nadzor". Pomislio sam, jebešti takvu pasivnost kad po Bogsideu slijediš dvojicu momaka s oružjem i penješ se u Čreg-gan da vidiš što će učinitis njime.Eno se oglasio preko mreže: - Postajem strijelac.Alfa se odazvao: - Primljeno. Studeni ide na streljački položaj.Sada smo morali kontrolirati oružje; premjeste li ga s te točke, morali smo to znati i moći ga slijediti kamo godpošli. Ostane li gdje je, planirali smo ga kasnije tijekom noći izvući iz spremišta te ga na licu mjesta "usaditi". Nasvaki ćemo način zadržati kontrolu. Problem je bio kako se toliko vremena zadržati u Cregganu. U tim su naseljima

svi bili na oprezu, od sitne djece do bakica. Ovdje je uvijek vladala napeta atmosfera. Prije dva tjedna jednom suvojniku prosvirali glavu, što je čitavom naselju bilo drago.Eno se nalazio u dnu vrta, na stazici koja je vodila između garaža i samog vrta. Stisnuo se u stranu; otkriju li ga,pravit će se da mokri i zatim će otići. Ovo je bila situacija u kojoj izlaze na vidjelo ona umijećakoja smo stekli u kući za borbu izbliza: valjalo je znati odrediti u kojemtrenutku treba povući pištolj.Prošaptao je: - Studeni je strijelac. Nalazim se na dnu staze, između garaža i vrtova.- Alfa, primljeno. Studeni je strijelac.Eno će stajati ondje, u mraku, petnaestak metara od oružja. Ne bude li nužno da se miče do ponoći, neće se micati.Brendan je bio nešto niže niz cestu u autu, spreman da priskoči Enu ako bude potrebno. Dave i ja kružili smookolo, ja u svom osam godina starom volkswagen GT-u, spremni da reagiramo.

Parkirao sam se. Bilo je pola šest i sva su ulična svjetla bila upaljena. Iz dimnjaka je počeo kuljati dim, pa samosjetio vonj izgaranja treseta i ugljena. Na prostoru s druge strane ceste bilo je automobilskih olupina i konja koji subesciljno lutali. Počela je sipiti kišica.Istupio sam iz auta i rekao: - Delta foxtrot.Čuo sam: - Golffoxtrot.Svi smo pošli prema Sparovoj prodavaonici nešto niže niz ulicu. Kupio sam svoje predmete za "uklapanje" -limenku Coca Cole i primjerak Suna - pa se lijeno naslonio na zid. Dave 2 je u prodavaonici na kotačima kupiovrećicu čipsa pa sa mnom stupio u kratak razgovor.Provezao sam se oko bloka, parkirao na jednom drugom mjestu i pošao u šetnju. Oko sedam začuo sam Enov glas,miran kao i uvijek. -Pozor, pozor. Dolaze dva Charlieja.Javio je njihove registracijske brojeve i opisao ih.- Izlaze tri Bravoa. Jedan dugokosi u traper jakni i trapericama, jedan u plavoj najlonskoj vjetrovki s kapuljačom icrnim hlačama te jedan u zelenom bluzonu i plavim trapericama.- Djeluju vrlo poslovno - rekao je. - Nije riječ o kakvom domjenku. Vrlo su oprezni. Nešto se zbiva.Sjedio sam u autu, čitao Sun i pijuckao Coca Colu.Alfa je potvrdio prijem. Svi su se pozivni znakovi pokrenuli, kru-žeći oko Ena.Dvadesetak minuta kasnije začuo sam: - Pozor, pozor. Tri Bravoa foxtrot prema autu. Prema autima i dalje izravnonapreduju. Hodaju prema meni. Upravo stavljaju krinke. Moguć kontakt. Moguć kontakt. Pozor. - Eno se nikad nijeuzbuđivao; glas mu je bio miran i ležeran.Ako su stavljali maske i hodali prema njemu, njega su, dakle, razotkrili - ili možda još ipak nisu. Nije vidionikakvo oružje, tako da bi u ovom trenutku bilo besmisleno išta poduzimati.Vrlo ležerno počeo je opisivati što se događa: - Još idu prema meni.Izlazili smo iz automobila; morali smo mu se početi približavati, ali smo to morali učiniti tako da se ne razotkriješto se zbiva. Mogla je ovo biti lažna uzbuna. Mogli su jednostavno proći i otići nekamo ili učiniti nešto drugo; utom bismo ih slučaju pratili. Kad su mu prišli bliže, Eno više nije mogao govoriti. Pohitao sam prema njemu.Alfa se javio preko radija: - Studeni, provjera.Eno mu je dvaput kliknuo.- Idu li još prema tebi?Klik, klik.- Jesu li još pod maskama?Klik, klik.Nakratko je vladala tišina. I dalje sam brzo koracao. Kad sam prispio do područja s automobilima, mogao samvirnuti u uličicu. Uvijek sam svoj pištolj nosio zataknut u prednju stranu traperica. Pamtio sam priču koju nam jeispripovijedao Mick o dečku kojega su gurnuli u Shantellu; dok se kotrljao, spasilo ga je samo to što je pištolj nosios prednje strane. U hodu sam svukao rukavice i bacio ih na tlo. Budem li morao potegnuti pištolj, ljevicom ćuagresivnim pokretom zadignuti jaknu što više budem mogao, a potom desnicom izvući pištolj. Očekivao sam da ćuugledati momke koji uličicom idu prema Enu te da ću otvoriti vatru, ali nisam vidio baš ništa.Odjednom se preko mreže javio Eno: - Otišli su udesno, uz garaže.Pogledavši niz obrise ograde, desno od mene pružao se niz garaža. Znao sam da su zamakli onamo te da se krećuiza garaža. Nisu imali oružje; i dalje su bili na spremištu ugljena. Što su, dakle bili nakanili?Brendan je dolazio iz drugog smjera, hodajući stražnjom stranom garaža. Čim je čuo da su okrenuli udesno, brzo seokrenuo i stao udaljavati. Nije se s njima želio sučeliti. Međutim, sada je za leđima imao trojicu maskiranih

momaka.Ispalo je tako da je sada on hodao desetak metara ispred njih istim kolnikom. Čuo je kako mu se sve višepribližavaju. Čuo ih je kako razgovaraju.- Tu su, odmah iza mene. Pozor zbog mogućeg kontakta.Znao sam da se Eno kreće negdje meni slijeva. Svakako sam želio zaci trojici za leđa. A onda sam čuo Brendana: -Frka je. Frka je.Rekao sam: - Delta te podržava, Hotel.Dave 2 je kazao: - Golf je u pokretu.Kamo god mi sada pošli, Dave 2 će se pobrinuti da nas slijedi u vozilu. Nastavili smo hodati. Oni nisu ništagovorili i bili su razmjerno oprezni. Uličica je bila često korišten prolaz koji je povezivao dva sklopa vrtova, nijebilo sumnjivo što smo ondje. Asfalt je bio pun rupa i starih kanti. Pogledavši ulijevo, vidio sam ljude kako izazamagljenih kuhinjskih prozora peru tanjure.- Golf, Delta, provjera.Klik, klik.- Još ste u osiguranju?Klik, klik.- Još idu stražnjom stranom garaža?Klik, klik.- Jesu li još maskirani?Klik. klik.Garaže su se pružale još šezdesetak-sedamdesetak metara. Kad su došli do kraja, skrenuli su udesno. Brendan jenastavio ravno: javio sam se preko mreže i rekao: - Otišli su udesno prema glavnoj (glavnoj cesti).Brendan je rekao: - Primljeno. Završit ću. Idem u svoj auto.Rekao sam: - Delta ih nema. Čekajte. Da, nema ih. Delta provjerava.Došao sam do kraja pa okrenuo udesno, da bih ih uočio baš u trenutku kad su zamicali udesno izvan mogavidokruga. Otvarali su zadnju garažu. Sada, međutim, nisu bili pod maskama. Produžio sam javivši: - Tri suBravoa. Kod zadnje su garaže. Skinuli su maske. Nemam ih više.

Morao sam otići ravno, što je bilo vrlo nezgodno: sada ih više nitko nije motrio. Hoće li se odvesti?Dave 2, koji se parkirao s druge strane ceste, gledao je niz cestu. Javio se preko radija: - Golf ih ima, Golf ih ima.Rekao sam: - Delta će završiti - i uputio se prema svome autu.Dave je javljao što se događa: dečki su ušli u garažu, upalili svjetlo, zadržali se ondje dvije minute, prčkali neštooko automobila koji je bio unutra, zatim izišli i zatvorili vrata. - Sada se vraćaju prema kući.Zatim ih je preuzeo Eno. - Studeni ih ima. Sada će ući u kuću, bez krinke su.- Alfa, primljeno.Pojma nismo imali što se ovdje događa. S tim smo se velikim problemom često susretali: vidjeli smo nešto, alinismo znali što, jer smo vidjeli samo djelić akcije. Zašto su bili navukli maske? Zašto su ih skinuli? Jesu li samo odnečeg odustali? Jesu li odustali zato što su nas vidjeli? Ili su pak samo vježbali? Ali čemu vježba pod maskama?Ni na jedno od ovih pitanja nikad nismo dobili odgovor. Nas smo se četvorica morali povući, stigla je nova ekipa dapreuzme ovaj zadatak; u ovom smo se kraju sada bili previše eksponirali i mogli bi nas lako provaliti.Kad smo se vratili u prostoriju za instruktažu, gazda je rekao: -Nećemo ondje izvršiti tehnički napad. Noćas ćemopokupiti oružje.Druga je ekipa sada pazila na oružje. Pojavio se RUC, pretresao mnoge kuće, pokupio oružje i tako okončao tustvar. Nikad nismo doznali zašto su oni dečki nosili krinke.Neke je tipove ovaj posao toliko zanio da ga nisu željeli ostaviti. Posve zaokupljeni radom, neki su dečki ovdjeodsluživali svoj treći ili četvrti rok službe. Bilo je i čudaka koji nisu mogli razlikovati stvarni život od ovoga koji seodvija na njihovu poslu. Znam da sam i ja postajao sve zaokupljeniji ovim stvarima. Uzbudljivo je bilo subotom ujedanaest navečer u Bogsideu promatrati poznate frajere kako izlaze \zpuba, okupljaju se i jedu. Čak i kad nismoradili, odlazili smo na "orijentaciju", smucanje i upoznavanje lokala i ljudi. Nakon stanovitog vremena udomaćilismo se na tim ozloglašenim mjestima, pa smo nagonski mogli razaznati kad se nešto sprema.Dave 1 je dobrano odmakao u smjeru ludnice. Za njegove odsutnosti u njegovoj je sobi poplavio umivaonik. Kad sevratio, sag je bio skroz raskvašen. Dave ovo stanje nije riješio tako da izbaci sag ili pak da otvori prozor i osuši ga;on je otišao kupiti vreću gorušičina i draguščeva sjemena, koje je po tom zasijao. Zatim je uključio grijalicu,zatvorio vrata i nastavio živjeti u sobi punoj usjeva. - Želiš li doznati kako ćeš preživjeti, Andy? - upitao me jednoga

dana. - Nikad nemoj jesti ništa veće od vlastite glave, ništa što ne možeš izgovoriti ili napisati, ni rajčicu.Kojiput su se u operacijama događale takve bizarnosti da sam se i sam pitao jesam li ih sanjao. Jednom nam jejavljeno da će jednog od idućih dana, u vrijeme fajerunta, s autobusnog kolodvora biti oteti neki autobusi. Njih ćepotom postaviti preko ulice kao barikadu i zapaliti. Postavili smo stanovit broj obrambenih promatračkih položaja,tako da bi, kad do tog incidenta dođe, RUC-ova SPPZP {stožerna pokretna postrojba za podršku) mogla dojuriti iobaviti svoj posao - a ako policija ne uspije stići, onda ćemo nastupiti mi kao zadnje sredstvo.Podijelili smo se u tri škvadre od dva čovjeka i zauzeli položaje s kojih možemo pucati. Ja i Eno imali smo MP5 i 9-milimetarske pištolje. Da bismo se što više približili, odlučili smo dopuzati u šipražje na mjestu gdje prestaje asfaltautobusne postaje, dakle do samog ruba parkirališta. Ako netko naleti na nas. ispast će da smo se oblokali, pa smo utu svrhu ponijeli sa sobom nekoliko limenki piva marke Tennants, onoga koje na stražnjoj strani ima sliku žene.Sjedili smo tako i mazili Pene-lopu i Samanthu, budnim okom motreći objekt.Počeli su kuljati ljudi iz puhova i ulaziti u autobuse koji će ih prevesti do njihovih naselja oko Strabanea. U blizinise poredao i niz taksija. Tipičan prizor petkom navečer. Svi su dečki bili pod gasom. Pokušavali su zapodjetirazgovor s debelim droljama, koje su se namirisale skandalozno lošim parfemom i koje su se više zanimale za tokako bi dečkima u lice hitnule velike pizze nego za to da se idu fukati.

Pozornost su nam privukle dvije žene koje su galamile i vikale jedna na drugu, smijući se i pušeći. Išle su premanama i cerekale se jer su se morale popisati.Javili smo se u eter rekavši: - Pozor. Dvije žene idu prema nama. Čekajte.U sljedećem trenutku ovaj se par našao točno iznad grmlja u kojem smo se skrivali. A onda, i dalje blebećući ivičući, žene su čučnule i raspalile.Bio sam čovjek broj 1 na zadatku na obali Loch Neagha. Najbliži je grad bio Glenavv na istočnoj obali.Operativni časnik sazvao nas je i dao nam upute. - Ovo je približno područje - kucnuo je po karti. - Negdje ovdjeblizu jezerskih obala ili u ovim ovdje poljima nalazi se strahovito skrovište. Ondje sigurno ima sačmarica,radioaparata, svakovrsnih sranja - opreme dovoljno za opsluživanje čitavog ovog područja. Odlazit ćemo tamo, noćna noć, sve dok ga ne pronađemo. Tražim da sada izradite plan i obavite pripreme za izviđanje bliskog cilja zasutra navečer.Uzeo sam Hasselbladove kamere i uskočio ugazelleu. Nakon nekoliko minuta letjeli smo nad Loch Neaghom,jednim od najvećih europskih jezera. Za uobičajena leta obavio sam snimanje.Satima smo dubili nad fotografijama, nastojeći otkriti prirodne točke koje bi mogle poslužiti kao orijentiri ili pakpodručja u kojima bi se moglo urediti skrovište. Ono je moglo biti u kutu nekog polja ili pak, recimo, pokraj trećegtelegrafskog stupa, pokraj kojeg se nalazi gomila kamenja.

Zastrašujuće. Područje je obuhvaćalo četvorni kilometar sve samih živica i obale. Bilo je ljeto; nećemo imati više odšest sati mraka, što znači da smo morali stići na odredište, iskoristiti tih šest sati i onda se povući, ne ostavljajući zasobom traga po poljima - a sva su ona pod usjevima koje je lako izgaziti i tako se odati. A potom smo se sljedećenoći morali vratiti. Naredne također.Operativni časnik bio je Pete. Ostavljao je dojam sređenog, urednog, situiranog čovjeka - čovjeka za 180 stupnjevadrukčijeg od mene. Rekao je: - Kako se čini, ondje ćete proboraviti čitav mjesec. Do četiri sata recite što vam treba,kako bih se mogao latiti organiziranja.Sjeo sam i razmotrio sve mogućnosti. Zbog velike izoliranosti položaja, ni na koji se način nismo mogli poslužitivozilima koja bi nas iskrcala negdje odakle bismo pošli u ophodnju. Upasti smo mogli jedino tako da nasdesantiraju iz zraka - ili preko jezera. Preko jezera mogli smo stići samo čamcem, a jedini ljudi koji će to izvesti bilisu oni iz Pukovnije.Kazao sam Peteu: - Nećeš vjerovati. Želim prijeko dva čamca s nekoliko momaka.Otišao je kimajući glavom. Dva sata kasnije rekao je: - U redu. Dogovorili smo se da chinook dopremi desantni vodiz eskadrona A. Čekat će vas.Bio sam zadovoljan. - Trebam i šest momaka.- Dobro. Tu ste ti i Dave 2, još ću ti pribaviti četvoricu. Naredio sam da po tebe dođe jedan wessex, kojim ćešodletjeti na sastanak s onima iz eskadrona A. Kao snage za brzu intervenciju imaš dvije postrojbe SPPZP-a.Kad se sve zbroji, u operaciju je bilo uključeno nešto više od stotinu ljudi, uz troškove zračne dopreme eskadrona Ana izviđanje. Pete je kazao: - Ovo je najnečuvenije izviđanje koje smo ikad obavljali. Trebali biste uspjeti!Kad se wessex spustio, u bazi Specijalnih snaga bilo je živo kao u košnici. Došao je i SPPZP. Zbog nekih ranijihiskustava s vojnim snagama za brzu intervenciju, Pukovnija i Det sada su uvijek radili sa SPPZP-om. S njima smo

uspostavili lijep odnos; posjećivali smo ih u kućama, poznavali se međusobno, lijepo se družili. Na ovakvimposlovima obično su se svaki put pojavljivale iste face.Eskadron A bio je na ekipnom: skinuli su svu svoju crnu opremu, primili se čamaca i ukrcali u chinook. Smatrali suda je ovo sjajno. Zatekao sam ih kako napumpavaju čamce, provjeravaju motore i navlače ronilačka odijela. Nisuimali pojma o tome što se sprema. Rečeno im je samo da se prebace ovamo i srede.SPPZP se pak raspremao za logorovanje. Oni će ostati ovdje da bi u svojim oklopljenim sierrama 4x4 dojurili ako seDave 2 i ja nađemo u govnima. Predviđali su da će ovdje boraviti sljedeća dva tjedna, i na samu pomisao o tolikimprekovremenim satima oblizivali su usne.Okupio sam ih sve i objasnio im što će se događati: - Odavde ćemo otići u dva geminija. Kad stignemo na mjestoiskrcaja, jedan od momaka iz pomorskodesantnog voda otplivat će do obale i provjeriti možemo li se sigurnoiskrcati.Po iskrcavanju, eskadron A će ostati na svom mjestu s Rickom i Enom, dok ćemo Dave 2 i ja poći naprijed uizviđanje bliskog cilja. Kretat ćemo se duž ove živice, a potom probijati prema sjeveru.- Na karti možete vidjeti orijentire koje sam označio. Kad doprem do njih, javit ću se čamcima preko mreže daznate gdje sam. Pronađemo li skrovište, onda ću, ovisno o raspoloživom vremenu, pozvati Ricka i Ena, pa će njihdvojica izvesti tehnički napad. Ne nađem li ga, vrijeme obustavljanja akcije ostaje kako je dogovoreno, pa se ondavraćamo sutra navečer. Nema frke!Izgledali smo više kao borbena patrola nego kao izvidnička: imali smo dva čamca, eskadron A je bio u ronilačkimodijelima pripravan za plivanje, a u svakom su plovilu bila po dva Detova momka, obojica u punoj opremi, snaprtnjačama i G3, posve premazani kamuflaž-nim bojama i spremni za napad.Skotrljali smo se do čamaca, a onda otkrili da je obala nešto niže prepuna civila s ribičkim štapovima. Namjeravaosam se spustiti rijekom prema jezeru, kako bismo, budući da je bio suton, već prevalili stanovitu udaljenost. Sadasmo, međutim, morali sjesti i čekati da ribiči odu kući.

S mrakom smo zaveslali niz rijeku, da bismo, izbivši na jezero, pokrenuli motore. Geminiji su poskakivali povalićima. Brodeći prema točki iskrcaja, dečki iz pomorskodesantnog voda koristili su se uređajima za noćnopromatranje. U potpunom mraku, osjećao sam se kao da smo na moru. Konačno su ugasili motore i malo zaveslali.Dvojica momaka, oba s oružjem, skočila su u vodu u ronilačkoj opremi i s perajama te nestala.Bljesak njihove crvene reflektorice dao nam je znati da su pregledali žalo. Doveslali smo na kraj i zavezali čamce.Uprtili smo naprtnjače i krenuli, noseći fotografski pribor i velike radiouređaje, kako bismo mogli komunicirati sostalim dijelom ophodnje. Mislio sam da ni u kojem slučaju nećemo otkriti skrovište te prve noći, ali da ćemo stećibar grubu sliku o terenu, da bismo se zatim mogli opetovano vraćati i secirati ga.Oko dvanaest i trideset kretali smo se uzduž jedne živice. Ispred sebe, u kutu nekog polja, nazirali smo obris nečegašto je nekoć moralo biti nekakva stara radionica ili gospodarska zgrada. Ostaci su bili polukružni i sazdani odkvadri, a pokrivao ih je krov od valovita lima. Metalne su ploče bile hrđave i pune rupa, na mnogim mjestimaurušene na stare drvene grede, polomljene opeke, boce pune mulja. Zdesna je hrđao traktor bez guma iz pedesetihgodina. Svuda uokolo sam nered - prazne limenke od boja, smotani pljesnivi stari tepih, plastične vreće od umjetnihgnojiva i hrpice šute. Pedesetak metara dalje nalazio se niz od četiri ili pet običnih kuća s terasama, vjerojatnopodignutih u danima intenzivne poljoprivrede - no očito ih nije resila urednost.Približavajući se, dobro smo promotrili te zgrade. Očito je bilo da će ih se u jednom trenutku morati pretražiti, ali tabi akcija sama za sebe iziskivala čitavu noć. A onda sam spazio nešto što nam je od pogleda skrivao stari traktor.Stanovit broj metar dugačkih plastičnih kanali-zacijskih cijevi velikog promjera, svaka s odgovarajućim muškim iženskim završetkom, bio je složen uz zgradu.Na dnu gomile nalazile su se tri, a na vrhu dvije cijevi, no čudno je u ovom sklopu bilo to da su oni krajevi uza zidbili pokriveni novinskim papirom. Ondje gdje su se trebali nalaziti otvoreni dijelovi cijevi poslagana je bila hrpicacigli; povrh nje bio je komad valovita lima, koji nekako nije odgovarao okolišu: izgledao je, naime, nedovoljnopropao. Pogledao sam hrpu i pomislio: o ne, to bi bilo previše očito, ovo ovdje upisali smo kao orijentir, nastavimomi samo s ophodnjom i pođimo u potragu za drugim mogućim pozicijama. Inače bismo, naime, mogli potratitičitavu noć na ovo, jer bi demontiranje dugo potrajalo - a kad bi se utvrdilo da ovo ovdje nije skrovište, izgubilibismo mnogo dragocjena vremena. Krenuli smo dalje i razgledavali mali ispust ispod puteljka. Pregledali smonekakvo smetlište, tragajući za većim bačvama. Bio je to vrlo mučan posao jer smo ga morali obavljati polako.Morali smo paziti da za sobom ne ostavimo nikakva traga.Dave 2 je odjednom rekao: - Znaš što, vratimo se i pogledajmo onaj orijentir. Nikad se ne zna.Zemljište je obrasla visoka trava. Na desnoj strani bila je ugažena, no to nije značilo baš ništa. Obišli smo položaj,

čučnuli i gledali ga. Proučavali smo ga pet do deset minuta, kako bismo bili sigurni da ćemo točno zapamtiti kakoizgleda. Napravio sam nekoliko infracrvenih snimaka.Potom smo počeli uklanjati gornji pokrov od valovita lima. Ovo je bilo zbilja šugavo: prijetila je opasnost da seodamo bukom, a pri pomicanju svaka je ploča strugala po drugima. Osim toga, svaka se bila malko ukopala u blato,pa smo, budući da smo pazili da ni na zemlji ne ostavimo traga, ploču morali podignuti, malo gurnuti uvis i ondaizvući. Kad bi valovit lim popustio, Dave 2 bi mi ga prepustio, a ja bih ga zatim uredno stavio na zemlju, kakobismo točno znali slijed kojim ćemo ploče vraćati na njihovo mjesto.Čim smo uklonili i nekoliko cigli, stvorivši dovoljno prostora da se virne unutra, Dave 2 je izvadio svoju maglitebateriju i njezinom uskom zrakom svjetla obasjao unutrašnjost cijevi. Ništa nije mogao vidjeti. Počeli smo izvlačiticiglu po ciglu. Kao da obavljamo neki kururški zahvat - opeke sam slagao određenim redom, kako bih znao kojakamo ide, da bih ih vratio na isto mjesto s kojega sam ih i uzimao.Dave je radio oprezno, ogledavajući svaku ciglu prije no što će je podignuti. Skinuo je jednu ciglu - ništa. Drugu -ništa. A onda se odjednom nagnuo unatrag, podigao palčeve uvis i šapnuo: - Zgoditak!Te su riječi svi rado čuli preko mreže.- Ne znam stoje - prošaptao je - ali je u svakom slučaju skrovište.Izvadio sam radio i pozvao one u čamcu. - Halo, Lima, ovdje Alfa. Prijem. - Ništa se nije dogodilo. Pokušao samponovno. Mora da se skrovište nalazilo u mrtvoj zoni. Znao sam da će, ako ne uspostavimo vezu, dečki strepiti jerne znaju gdje smo na terenu pa nas stoga, u slučaju frke, neće moći hitro podržati. Sada je bilo pola dva. Sjeo samzlovoljan što ne možemo dobiti vezu te proračunao da ćemo, dok odemo po dečke do čamaca, dok ih zatimdovedemo do skrovišta, pa dok se "usadi" oružje i zatim skrovište ponovno dovede u ono stanje u kojem je bilo,potrošiti vrijeme mraka. To je pak značilo da ćemo Dave 2 i ja ostati blizu objekta, da će se svi ostali vratiti i ondaponovno doći sljedeće noći.Obojica smo počeli stavljati natrag cigle i lim. Dave 2 je pružao ruku za svakim predmetom, poput kirurga kojitraži instrumente. Jedan sat trajalo je otvaranje skrovišta - pazili smo da se ničim ne odamo i da ne aktiviramomožebitni eksploziv kojim je skrovište zaštićeno - a sada nam je trebalo gotovo isto toliko vremena da sve vratimonatrag.- Vidio sam neke duge cijevi umotane u crne plastične vreće i još neka sranja tamo dublje unutra. Nisam mogaorazaznati što je to - kazao je Dave.Vratili smo se do čamaca pa sam objasnio momcima što se zbiva. - Dave 2 i ja prespavat ćemo ovdje na obali -kazao sam. - Nećemo stražariti uz objekt - nema to smisla, a i previše je eksponirano. No želimo se osigurati daonamo možemo doći s mrakom, čime ćemo dobiti dodatna dva sata za tehnički napad. Dok nam budu prilazili,moći ćemo izvaditi opremu.Sutradan smo sjedili i poleškavali u hladu, promatrajući ribarske čamce i turistička plovila na jezeru. Jedan od nasbio je na straži dok bi onaj drugi spavao.Dva sata prije sutona razgovarali smo preko radija s momcima u čamcima da provjerimo je li sve u redu i jesu lispremni isploviti čim padne mrak.S mračkom smo se uputili ravno prema skrovištu. Kad smo ga počeli otvarati, u kućama su još gorjela svjetla. Bilasu tako blizu da smo mogli čuti šum zahodskih kotlića.Razotkrili smo Aladinovu pećinu: AK47, sačmarice, mali prijenosni radiouređaji i streljivo umotano u skijaškekape.Sada smo samo trebali čekati Ricka i Ena. Vrijeme se vuklo, a zbog mrtve zone nismo imali radioveza, pa ni ondakad smo pokušali promijeniti položaj. Bio je skoro jedan sat po ponoći. Počeo sam brinuti. Oko četiri će već bitirazmjerno svijetlo. U dva sata još se ništa nije zbilo. Dogovorili smo se: ako se nitko ne pojavi do tri, morat ćemozapriječiti skrovište i riskirati. Zabrinuo sam se. Ovo je bio naš drugi posjet, a oružje je ovaj put bilo razmotano.Nisam želio požurivati zatvaranje skrovišta ako se Rick i Eno ne pojave. U dva i dvadeset nisu nam trebali nikakvispecijalni uređaji da vidimo dečke koji prte uzbrdo.- Prokleti je motor otkazao nasred jezera! - rekao je Rick. – Dva zadnja sata veslali smo kao luđaci. - Eno se većbavio svojim poslom.Zbog svoje neugodne osobine - sitne težnje prema preciznosti i urednosti - bio je idealan čovjek za ovu vrstu posla.- Moramo se požuriti - rekao sam. - Uskoro će svanuti.- Imam infracrvenu fotografiju koju si sinoć snimio; možeš jebaš i pogledati. Dovoljno je svjetla. - Dave 2 i ja štitili smo ih dok su obavljali posao. Već je gotovo svanulo kadsmo počeli vraćati skrovište u prijašnje stanje. Pijetli su kukurikali. Kad smo završili i vratili se onemoćalomgeminiju, bilo je već vrijeme za doručak, pa smo po bijelom danu morali veslati prema drugom čamcu koji su bili

poslali po nas.Moja služba u Detu završila je potkraj 1988. Kad sam se vratio, odnosi između mene i Fione posve su sepromijenili. Nisam znao zašto: da li zbog toga što smo toliko vremena bili razdvojeni, no između nas je zavladalasasvim određena atmosfera neovisnosti. Nisam osjećao da se vraćam kući Fioni i Kate onako kao što sam osjećao dase vraćam kući Kate, što je bilo posve pogrešno.O Božiću sam otišao na kraći zadatak, pa je ispalo kao da me nikad nema kod kuće. Čeznuo sam za Kate,rezultatom naše veze, više nego za samom vezom. Fiona i ja nismo se baš svadili oko nekih stvari, ali je bilotrenutaka kad smo morali sjesti i ozbiljno porazgovarati o tome kamo mi to idemo. Oboje smo znali da problemipostoje, ali smo ijedno i drugo mislili da ćemo ih, nadajmo se, moći riješiti. Međutim, moji su prioriteti bili posao, Kate, pa tek ondaFiona, a Fiona je to najvjerojatnije osjetila.I Eno se počeo sučeljavati s problemima u svome braku, a onda je na kraju došlo do sloma. Možda su se takve stvaridogađale i ljudima u policiji ili vatrogascima, no dečki iz Pukovnije kao da su se stalno rastajali, ponovno ženili paponovno rastajali, i to uvijek iz istog razloga.Od momka se zahtijevao silan napor i požrtvovnost da dospije tamo gdje jest i da ondje i opstane, a to je gotovoneizbježno dovodilo do sukoba.

U montažnoj baraci sjedili smo nas četvorica i slušali špiju koji nam je pričao što se zbiva. Vani je sjalo sunce, alinjje bilo onoliko vruće koliko bi se očekivalo u ovo doba godine. Po zidovima posvuda oko nas visjeli su zemljovidi,nastavne ploče s magnetnim i plutenim držačima.Dečko iz Obavještajne službe završio je riječima: - Dakle, to je to. Znam da nećete postavljati pitanja, jer bi to biočisti gubitak vremena. Ja, naime, ne znam odgovore.- U biti, spremamo se izvesti nešto, no ne znamo ni što, ni gdje, ni kada, ni kako. Trebamo samo sjediti ovdje ičešati guzice, zar ne?- N...da. tako nekako. Pogledajte što je na oglasnoj ploči, pa ćemo sutra početi sređivati stvari. Dečki iz eskadronaG, od kojih preuzimate dužnost, ovoga su trenutka na poligonu. Vratit će se sutra.Na brzinu smo pogledali slike grada i osoba, no ta su nam lica ionako već bila dovoljno poznata, a u ovoj su fazi svibili zainteresiraniji za malo sunčanja.

Izišli smo na ploču u trapericama, majicama i tenisicama. Sunce nas je zasljepljivalo. Na ploči se nalazilo nekolikochinooka i puma, oko kojih se motalo rpkoliko avijatičara.Javio se James, jedan iz ekipe: - Nije dovoljno vruće za sunčanje, ali je u redu za trčanje.- A kamo to"1 - kazao sam gledajući ogradu od bodljikave žice koja je okruživala teren. - Da ne bi životinjeodlutale.- Pa, hajd"mo onda 152 kruga oko barake - rekao je James. -Hajde, ionako nemamo što raditi.Vratili smo se u stambene prostorije, u drugi sklop montažnih baraka. Ondje smo, čim smo prije jedan sat stigliovamo, bili istovarili svoju opremu po krevetima, a potom smo se otišli smjestiti u prostoriju za sastanke. Imao samnajlonsku padobransku vreću i naprtnjaču sa svom svojom opremom, od koje je najvažniji dio bio walkman snekoliko kompilacija Madnessa, Shama 69, himnom "Jeruzalem" iz Plamenik kočija i nekim Elgarovim stvarima.Otvorio sam naprtnjaču i njezin sadržaj rasuo po postelji. Ispala je i vreća za spavanje, kao i oprema za trčanje.James i ja trčali smo uz vanjsku ogradu pokraj chinooka i zrakoplovaca koji su se bavili lizanjem sladoleda.Zašavši za jedan ugao, rekao sam: - Pogledaj ono! - Na po-šljunčanu asfaltu stotinjak metara od nas stajao je strojza koji sam znao da postoji, ali koji nikad nisam vidio - dugačka, crna, špijunska letjelica Američkog ratnogzrakoplovstva, sva u nekim čudnim kutovima i vrlo opaka izgleda. Ne znam zašto, no ona mi je na neki način ulilaviše uvjerenja da ćemo na zadatak.Nakon pola sata otišli smo pod tuš, a potom smo se razbježali, nastojeći ustanoviti gdje su se zrakoplovci domoglisvoga sladoleda.Te smo se večeri malo zajebavali i slagali opremu. Bilo nam je rečeno da ponesemo raznu civilnu odjeću, kao irazne vrste pancirki -one koje se nose na odjeći, kao i one koje se nose ispod nje - da bismo mogli udovoljiti svimmogućim opcijama. Nas smo četvorica imali Ml6, nekoliko snajpera, MP5K, MB5SD i nekoliko welrod pištolja sprigušivačima; na samom položaju nalazit će se raznovrsni eksplozivi, kojima se može obaviti sve - od rušenja zidado razvaljivanja vrata. Imali smo i sve moguće naprave za noćno promatranje, uključujući i specijalne naočale zakretanje u tami, koje bi nam mogle zatrebati kad budemo upadali, te infracrvenu bateriju za oružje, kako bismo seneopaženi mogli kretati kroz tamu - no i dalje nismo znali hoćemo li nositi traperice, pod njima tjelesni oklop, a na

nogama tenisice, ili ćemo biti u zelenoj vojnoj odori, ili ćemo ići u punoj protuterorističkoj. crnoj opremi.Zadnji predmet u padobranskoj vreći bio je sanitetski paketić s krvnim pripravkom i odgovarajućim priborom.Zadobije li tko veće pro-strijelne rane, morat ćemo ih obraditi i stabilizirati do povratka.Prekontroliravši opremu, sjeli smo i šest sati gledali Fawlty To-\vers na videu.Ujutro smo čitali novine, slušali radio, malo gledali televiziju. Jednostavno se nije imalo što raditi. Na kraju smoiznijeli nekoliko plastičnih stolaca pa sjeli na sunce.Sredinom prijepodneva pojavila su se dva kamiona iz kojih su stali ispadati dečki iz eskadrona G. Bili su napoligonu na noćnom gađanju. Prvi koji je izišao bio je Tony, kojega sam dosta dobro poznavao.- Hvala vragu što ste došli - kazao je.- Lijep posao, dakle. Shvaćam.- Čisto sranje. Nitko nema pojma koji se kurac događa. Imamo, mislim, još dva dana, a onda nastupate vi.- Dakle, nemaš blage veze ni o čemu?- Samo toliko da smo ovdje.Znali smo samo ono što nam je rekao onaj obavještajac. Džon McCarthv i Terry Waite bili su taoci u Bejrutu,zajedno s nekim Ircem po imenu Brian Keenan i svom silom Amerikanaca, a sve moguće i nemoguće službe, sveživo u zapadnom svijetu upinjalo se da ih pronađe. Ako ikoga od njih pronađu, uključujući i Amere, mi ćemo poćipo njih.Otišli smo na čaj. Upitao sam Tonvja: - Jesi li već bio tamo?N...da. Užasno dosadno. Nekoliko je dečki trenutačno ondje, u veleposlanstvu ili u konzulatu ili već tko zna gdje.Uređuju uzletišta, a ujedno su i veza između nas i veleposlanstva. Što god doznaju, javit će.- A jesu li već štogod javili?- Jesu kurac. Ovog trena trčimo u krug kao kreteni. Normalno, danas tjedan dana bit će riješeno - kladim se u štohoćeš. Jedino pozitivno jest to da se mora nešto učiniti, inače nas ne bi dovlačili ovamo.- A kako je ondje?- Baš kao što si vidio u vijestima, stvarno. Zgrade prepune šrapnela, gomile šute. sva sila starih mercedesa. Da tibudem iskren, nije mebaš jako zanimalo. Vidjet ću kad stignem onamo. Pokrenut ću se kad ih otkriju i kad zatražeda pođemo u akciju. Pa radi se samo o još jednom upadu u kuću. Jedino dobro od svega ovoga je to da smo sedokopalibasplatnih naočala za sunce.

Izvukao je Ray Bans i stavio ih na nos. - Dobre su, zar ne?- Badava? Kako to?- Uvježbavali smo ovaj napad na poligonu nadirući chinookom.Prema planu, trebali smo se što više primaknuti zgradi. Čim se helikopter spusti, spušta se i stražnja rampa, mijurnemo i obavimo stvar – bilo trkom, bilo u lakim jurišnim vozilima. U chinooku je, naravno, potpun mrak. Nasdvanaestorica sjedimo ondje s opremom o opasačima i pancirkama na sebi, svi s M5 i G3 i ostalim naoružanjem -potpuno spremni da započnemo Treći svjetski rat.- Rampa se spusti, jurnemo ravno na sunce -. i kurac. Zaslijepljeni smo! Ništa, baš ništa ne vidimo. Bio je to napadbojnim streljivom i jedino što smo čuli bilo je: "Stoj, stoj, stoj!" Sean je popizdio. "Stoj!"Ispraznili smo oružje, a on je rekao: "Koji je ovo kurac? I vi sebe nazivate vojnicima Zrakoplovnodesantnihspecijalnih snaga?!" "Ali mi baš ništa ne vidimo!" Promašili smo sve mete. Naiđe pilot i rekne: "Pa, upravo steistupili iz zračne letjelice, zar ne, mamlazi?" Završilo je tako da su nam dali letačke naočale. Pazi, bunili smo se!- Zašto?- Zbog Ray Bansa. Željeli smo Oakly Blades.To što je Tonv pripovijedao odražavalo je odnos prema mnogim zadacima, a taj je bio vrlo neprimjeren. Idemo unapad na neku kuću u Bejrutu i ostvarit ćemo uspjeh. Pa što9 Besmisleno se uzbuđivati ili zabrinjavati dok neustanovimo što se zbiva i gdje su taoci - ako su još uopće živi. To još nitko nije potvrdio. Stoga nitko ne luduje, netrči okolo i ne dere se: - Moramo to izvršiti, moramo spasiti taoce. - Kad posao iskrsne, iskrsne.Za ovaj su posao vrijedila posve ista pravila kao i za upad u bilo koju drugu kuću. Jedino je predio bio drugi: bio jeto neprijateljski okoliš. I opet, pa što onda? Imali smo pištolje, spretnost i odrješitost, imali smo pancirke i letjelicu -što bismo još mogli tražiti1Eskadrona G toga dana više nije bilo vidjeti. Sean je okupio nas četvoricu i rekao: - Uspostavit ćemo ovakav sistem:vas četvorica iz eskadrona B preuzet ćete dužnost, da bismo za četiri dana vratili četvoricu iz eskadrona G da vasneprimjetno smijene. Tako ćemo ostvanti kontinuitet na terenu. Rezultat će biti kao da se ništa nije mijenjalo. U

izolaciji ste i ostajete ovdje. Poštu možete primati i slati svakodnevno, možete telefonirati, a svaki dan ići će se natržnicu po klopu i ostala sranja.- Što je s avijatičarima? Gdje su oni?- Zrakoplovci odsjedaju u središtu grada, u hotelu.- Divno - ciknuli smo. Uvijek isto; mi ćemo biti u izolaciji, azrakoplovci, koji znaju isto toliko koliko i mi, smjestit će se po hotelima ili menzama.Okrenuo sam se Jamesu i rekao: - Molimo vas da ne hranite životinje.I to je za taj dan bilo sve. Postojala je tu nekakva mala višenamjenska sportska dvorana, tek tako da se malozajebavamo, ali nam je i to brzo dozlogrdilo. Sjeo sam na postelju, slušao walkman i čitao novine, a onda napisaopismo kući. Fioni. "Nadam se da će uskoro prihvatiti onaj odštetni zahtjev", napisao sam. "Samo ti slobodno uzmiboju koja ti se sviđa." Umrljali smo bojom kuhinjski sag, a formular zahtjeva ispunio sam tek dan prije odlaska."P.S. Obećavam da ću popraviti onu rupu na krovu." Svaki put kad bih se spremio na taj popravak, bili bi mepozvali na put, tako da je ovo postalo stalna i trajna šala.

Sljedećeg su se jutra svi morali okupiti u prostoriji za instrukta-žu. Tonnvju je priopćena radosna vijest da se nemora vraćati, da njih četvorica ostaju, a da ostala četvorica iz eskadrona G idu kućama. Smiješno, ali uvijek jeispadalo tako da mi od eskadrona G preuzimamo nešto što su oni započeli. Tako nam se pružala sjajna prilika da ihzajebavamo kako su toliko nesposobni da ih se mora smijeniti.Na jedan stol u kutu postavljeni su televizor i video. Špijun se digao i rekao: - Ovo je videosnimka bejrutskihpodručja u kojima bi se mogli nalaziti taoci. Nemamo nikakvih potvrda, ali ovo su otprilike ta područja, tek tolikoda se malo orijentirate.Pokrenuo je videovrpcu koju su poslali dečki s terena u Bejrutu. Promatrali su ova područja vozeći se ili hodajućikroz njih. Snimali su fotografije i videozapise skrivenim kamerama, tražeći na mjestima de-santiranja i oko njihmožebitne mete i osiguranja - kako osiguranja zgrada tako i ona fizička, stražarska. Proučavali su čak i prometnusituaciju izvana. Je li promet živ ili slab? Ima li pokrajnjih uličica? Postoje li dobri izlazi i ulazi za nuždu?Montirali su kameru u kombi i vozili se po tim četvrtima. Grad je bio zapušten. Videosnimka se tresla gore-dolje,povremeno na trenutak pokazujući prljavi vjetrobran.

Mnogo je umijeća bilo potrebno da bi čovjek mogao djelovati kao tajni agent na gradskom području. Trebalo jenastojati raditi svakodnevne poslove, istodobno obavljajući neke sasvim druge stvari; kako ćeš to izvesti, ovisit će opodneblju, blagostanju i običajima zemlje u kojoj djeluješ. U velikom gradu kakav je Kairo ili Bangkok, s golemimbrojem sezonskih radnika i skitnica te razgranatim javnim prijevozom i ustanovama, možeš ostati anoniman. Ljudigledaju svoja posla i sve dok svojim izgledom i ponašanjem ne svraćaš na se pozornost, možeš se slobodno kretati.Međutim, u gradovima kakav je Bejrut, gradovima u kojima su jake obiteljske veze, lojalnost lokalnim vlastima ilirepresivni politički režim, kretanje će biti mnogo teže - a kretanje je vrlo važno: lakše je izbjeći pitanja ako se nezadržavaš na mjestu.

Simon, momak iz Obavještajne službe, dobro je govorio arapski; pretežni je dio svoga radnog vijeka proveo naBliskom istoku, uključujući tu i dugu službu u oružanim snagama omanskog sultana, gdje je radio u obradiobavještajnih podataka, kao i kratkotrajnu službu u samom Bejrutu u okviru britanskog kontingenta snaga UN-a.Kazao je: - Sada ću vas na nešto upozoriti. Ovo ovdje je tako zajeban labirint s toliko raznoraznih frakcija da vam,ukoliko upadnete u govna - što će reći. ako operacija pođe po zlu, a ne budete ubijeni nego preživite - mogu obećatida ćete postati najbolji prijatelji Terrvja Waitea. Što brže uđete i što brže iziđete, to bolje.Pitao sam se što li će se dogoditi budem li talac. Znao sam da mi isprva predstoje teški trenuci, da će me premlatiti,ali da ću kasnije dijeliti kiblu sa starim Telom. U ovoj me fazi to doista nije zabrinjavalo; onoga časa kad saznamtočno mjesto koje ćemo napasti, pobrinut ću se da napamet naučim položaj svih veleposlanstava i konzulata, kao imjesto na kojem se nalazi Američko sveučilište u Bejrutu te područja u kojima stanuje većina izvjestitelja. Ali,rekao sam samom sebi - a ovaj je "ali" bio vrlo velik - nema teorije da bih dopustio da me zarobe. Imao sam velikpištolj, brdo streljiva, a čitava će se ova stvar završiti u roku od četvrt sata. Nema toga drkadžije koji će mespriječiti da se vratim do helikoptera.James je živnuo i upitao: - Kad, dakle, idemo u Bejrut da ga malo pogledamo?- 0 tome se upravo dogovaramo s veleposlanstvima. Dečki koji su trenutačno ondje sve će srediti i brzo vas uputiti.Helikopter će u nekoliko idućih dana izvesti još malo trenažnih letova. Čim se to obavi, ukrcat ćemo vas i krećete.- Ljudi u veleposlanstvima nastoje neka teniska igrališta preure

diti u uzletišta. Jedna prijateljska sila želi iz tog područja izvući osoblje svoga veleposlanstva zbog financijskihrazloga, ali iz političkih razloga ne želi da se to povlačenje vidi. S njihovom privolom da se vrtom njihovaveleposlanstva i teniskim igralištem koristimo kao helikopterskim uzletištem ubit ćemo jednim udarcem dvijemuhe. Osiguravamo si postupak ubacivanja i izvlačenja, a kao dio nagodbe pokupit ćemo njihove ljude i vratiti ihsa sobom. Tada će moći reći da su se morali povući jer su pomagali Britancima.- Lako i brzo možemo onamo dopremiti helikoptere, što će nam očito olakšati pristup središtu grada. Ili ćemomožda onamo morati krišom, što još zapravo ne znamo.Stan se digao i rekao: - Ako vi, dečki iz eskadrona G, želite otići, do viđenja!Zatim je nama ostalima počeo izlagati plan: - Ovog časa imamo pred sobom tri opcije. Kad se jave obavještajci ipotvrde gdje su taoci - pod pretpostavkom, naravno, da su živi - dobit ćemo odobrenje da krenemo. Ovisno o tomegdje su i koliko ih je, možda ćemo morati pozvati i rezervni eskadron. Kako god bilo da bilo, tu vi nastupate: ovdjeste, u toku ste, kadri ste ih. dakle, dopremiti.

- U ovom trenutku na umu nam je izravan napad, s velikim srazom i praskom. U pume ili chinooke - ovisno o tomegdje nam je cilj i dokle možemo s letjelicom - a onda izravan žestoki napad, grabljenjetalaca, u letjelicu i natrag ovamo. Sad ulazak i nalaženje talaca nisu za vas toliko važni - znam da to možete obaviti- koliko stanje u kojem se oni nalaze; mogu biti u gadnom stanju ili ranjeni, pa će ih trebati zbrinuti do zrakoplova.Moramo u helikopteru imati opremu za obradu ozljeda. I vi ćete sa sobom na odredište ponijeti medicinsku opremu,jer ne znamo ništa o tome u kakvu će biti stanju. Možda ćete ih moratitransportirati na nosilima.- Postoji i problem popune gorivom. Upravo ga nastojimo riješiti.Nadamo se da ćemo moći ići chinookom, jer u tom helikopteru postoje unutrašnji spremnici za gorivo. Budemo lipak \s\\ pumama, možda ćemo morati tankirati u Bejrutu - ali. još jednom, upravo se radi na tom problemu.Postoji i mogućnost da nas gorivom opskrbe Amerikanci na moru.- Dakle, ovo je prva, i idealna, mogućnost: izravan, žestok, brznapad - upasti, pokupiti ih i povući se. No dok ne doznamo gdje su, s tom će se varijantom čekati.- Sljedeća opcija također uključuje upad helikopterom – odvija se normalan helikopterski promet u oba smjera, pastoga tu nema nika kvih problema - spuštanje i zatim se dalje ide tajno u vozilima.- Prema onome kako trenutačno gledamo na ovu varijantu, dečki koji su već u Bejrutu odvest će nas do cilja. Uopćene moramo znati kamo idemo. Bila bi to zelena opcija (u uobičajenim vojnim odorama):vozila se zaustave kod cilja, upadnemo izravno i obavimo svoje. Zatim natrag u vozilo, pa proboj do najbližesigurne zone i onda organiziranje helikoptera koji će nas izvući odatle. To u ovom trenutku nije naš problem, to nas ne interesira. Zanima nas samo gdje je cilj, kako bismo ga mogli napasti i izbaviti one ljude.- Posljednja je opcija potajni ulaz i potajni izlaz. Kako bismo to izveli, ne znam. Hoćemo li onamo ići čamcem ihoće li nas ondje pokupiti dečki iz veleposlanstva - jednostavno ne znam.James je rekao: - Ništa mi nije draže od preuzimanja dobro organizirana posla. Bravo, eskadrone G!- Eto, to je sve što znamo - rekao je Sean. - Jedino što sasvim pouzdano znamo jest to da su nas poslali ovamo.Možeš biti, a možeš i ne biti poslan u Bejrut, ali ako budeš poslan, bit će to spašavanje talaca.Vas četvorica - rekaoje pokazujući na nas - uzmite svoje oružje, otiđite na strelište, pa ga ondje ponovno naštimajte i isprobajte. Zatim sejavite Tonvju, koji će vam pokazati koja četvorica momaka iz eskadrona Godlaze, pa ćete od njih preuzeti medicinsku opremu i eksploziv.Još uvijek u trapericama i tenisicama, odvezli smo se na strelište. Ugodili smo G3, 203, MP5 i provjerili sve okvire.Svi smo bili potpuno bezbrižni i bilo nam je dosadno. Znali smo da nam je oružje našti-mano, ali smo ga moraliprovjeriti.Očistili smo ga pa prešli u eskadron G zbog primopredaje. Pregledali smo svu krvnu plazmu, sav pribor zaubrizgavanje, sklopiva najlonska nosila, pribor prve pomoći, bombe s"kisikom. Dobili smo i male rudarskesvjetiljke koje ćemo nositi na čelu ako budemo koga obrađivali noću te pneumatske, protustresne hlače. Taj seizvrsni američki komad opreme stavlja na donji dio tijela, da bi se potom napumpao radi spre-čavanja prekomjernog krvarenja, a i zato da se tjelesne tekućine zadrže u gornjem dijelu tijela: osnovni ciljtretiranja ozljede, naime, i jest u sprečavanju krvarenja i u nadomještavanju tjelesnih tekućina, kako bi se ozlijeđeneodržalo na životu. Ako uspijemo postići da neprekidno viču, to znači i da dišu.Momcima iz eskadrona G bilo je jako drago što odlaze. Kad su se kasnije u toku dana ukrcavali u letjelicu, mislilisu da će uspjeti otići ne vrativši Ray Bans. No odnekle se pojavio Sean i rekao: - I ne zaboravite naočale - one sueskadronsko vlasništvo.

Sljedećih nekoliko dana opet smo besposličarili. Ako nismo jeli, odlazili smo na trčanje oko logorišta, a ako ni tonismo radili, bavili smo se uvježbavanjem. Morali smo uvježbati sve one varijante, jer i dalje nismo znali kakoćemo upasti - a u toj fazi nismo znali ni to gdje su točno smješteni taoci, ni kako izgledaju te zgrade.Sve je stavljeno u pokret. Trebali smo samo uskočiti u letjelicu, uletjeti i izvesti odabranu varijantu. Cilj se nijenimalo promijenio - trebalo je taoce izvući što je moguće brže i udaljiti se. Nismo imali pojma o stanju u kojem ćebiti, možda će ih trebati stabilizirati, možda će biti u očajnom stanju, možda će biti drogirani, možda će bitipotpuno iz-moždeni i nesposobni za kretanje. Zbog toga ćemo morati ponijeti štošta - sve do škara za rezanjemetala, kako bismo ih mogli odsjeći ukoliko su za nešto prikovani.Dobili smo njihove kompjutorski obrađene slike - kako bi oni sada mogli izgledati - s bradama, bez brada,omršavjeli, oćelavjeli, osijedjeli, unakaženih lica ili pak s naočalama.U neprijateljsku ćemo sredinu ići brzo. pa se sve moralo zasnivati na brzini, agresivnosti i iznenadnosti. Dok uspijureagirati, mi ćemo već otići. Za deset minuta rada potrebno je bilo možda i deset tjedana priprema da bi se uspjelo.Vježbali smo, vježbali i vježbali, ali čim dobijemo odobrenje, bit ćemo spremni za polazak.Vježbali smo odlazak helikopterom, daljnje nastupanje u vozilima i raspršivanje na različim točkama oko objektauz ulaz svih nas zajedno u isti čas. To smo već mnogo puta izveli onkraj mora; svi bismo nehajno ušetali i ondabum! Čim se svi nađu na položaju, operacija više nije tajna. Pucaš i razbijaš, probijaš se do cilja, pristižu vozila ilihelikopter koji će vas sve evakuirati.

Uvježbavali smo i upad čamcem. Netko će nas dočekati na mostobranu, smjestiti nas u vozila i odvesti do cilja.Istodobno će u pripravnosti biti helikopter; čim počnemo pucati i razbijati, nastupit će helikopteri; oni će naspreuzeti izravno ili će se pak prebaciti u veleposlanstvo i čekati da stignemo onamo u vozilima.Prema jednoj drugoj verziji koju smo iskušali, helikopter nas spušta izravno na lice mjesta. Ljudi koji su već naterenu obilježili su mu lokaciju. Spustili bismo se niz konopac, zauzeli zgradu, a dok se sve ovo događa, helikopteriostaju u zraku i čekaju ili se pak spuštaju i prizemljuju. Ljudi sa zemlje štite helikopter i onda se povlače zajedno snama.Naposljetku je izgledalo kao da ćemo se helikopterom prebaciti u veleposlanstvo; odatle ćemo se rasporediti i na ciljotići u vozilima. Ući ćemo, pokupiti McCarthvja, Waitea i sve ostale koji bi se rado besplatno izvezli iz grada, pa seonda kolima vratiti u veleposlanstvo. Čim prvi helikopter uzleti, drugi će već biti posve spreman da sleti. Prva ćenam zadaća biti da u prvi helikopter ukrcamo taoce sa svim ostalim civilnim osobljem koje se ondje zatekne.Jurišnici će se ubaciti u zadnji helikopter.Izgledalo je kao da ćemo ići na zelenu opciju s pancirkama, preko kojih ćemo odjenuti kapute da sačuvamo tajnostinfiltracije. Odvest ćemo se do zgrade i izvesti munjevit upad. Trebat će nam informacije o vratima - ne znamo štoje s njihove druge strane. Nismo željeli ubijati ljude koje bismo trebali spašavati. Svi su naboji već bili pripremljeni.Vozit ćemo se trima rutama i svi će imati svoje vlastite radiouređaje na jednoj frekvenciji.A onda se sve - kao i obično - svelo na "požuri - čekaj", "provjeri i ispitaj", "ispitaj i provjeri" i daljnjih šest sati sBasilom, Svbil i Manuelom.Konačno nam je Sean rekao: - Ovako, ući ćete sutra navečer -piloti će vježbati ulazak pod uređajima za noćnopromatranje. Zato, ako im se želite pridružiti u vožnji, možete. Morate ići u uniformama, nenaoružani. Sa sobomponesite iskaznice i pločice za identifikaciju.S letačima smo se nas četvorica našli pokraj pume,- Kako ide9 - upitao sam.- Dosadno, kao i obično - glasio je odgovor. - Svi su mi ti luksuzni hoteli isti.- Jebi se!- Dobro. Krenut ćemo otprilike za tričetvrt sata. U biti, radi se samo o vježbi s uređajima za noćno promatranje inekim provjerama proračunanih vremena. Spustit ćemo se na jedno novo uzletište.Bili su u avijatičarskim odijelima, s kojih su na sve strane visjeli kojekakvi papirići i olovke. Navukli smo prslukeza spašavanje i sjeli otraga.

Let je protekao bez uzbuđenja. Leteći nad Sredozemnim morem, ništa se nije imalo vidjeti. A onda, kad smo sepribližili Bejrutu, iskrivio sam vrat navirujući se kroz prozor. Na moje razočaranje, grad je izgledao kao bilo kojigrad na Bliskom istoku. U kućama su gorjela svjetla, automobilski su reflektori parali mrak. Nismo, međutim,mogli golim okom vidjeti infracrveno svjetlo "krijesnice", uređaja koji je pilota navodio u središte grada.Čuo sam kako su rotori usporili; izgubili smo visinu. Za nekoliko trenutaka bili smo na zemlji; rotori su svejednakoradili dok je jedan član posade otvarao vrata i dok su dva dečka iz eskadrona G trčala prema nama. Kao ljudi za

vezu, imali su dužnost pripremiti uzletište i navesti zrakoplov na nj. Avijatičar je mahnuo drugoj dvojici momakada priđu. I oni su bili iz eskadrona G. Njih je pak zanimala poštarska vreća koju smo im nosili. Ščepali su je ipogrbljeno otrčali u mrak. Vidio sam kako se pale automobilski reflektori i promatrao kako se kola udaljuju. Gotovou isti čas helikopter je uzletio; napravili smo veliki krug i odletjeli na tankiranje.Okrenuo sam se Jamesu i kazao: - I tako smo, eto, bili u Bejrutu.- Nije važno - kazao je. - Barem znamo koliko traje let.Sljedećeg jutra svi su se zajebavali na račun našeg borbenog leta.- Pa, kako Terrv? Je li štogod poručio nadbiskupu?Bilo je ljudi koji su sažalijevali taoce i onih koji za njih jednostavno nisu marili. - Koji je uopće kurac taj Waiteondje radio? Nije trebalo ne znam kakve pameti da se zna da će ga oni ugrabiti.A onda, jednog jutra u četiri sata, jedan od dežurnih vezista žurno je uletio. Upalio je sva svjetla i proderao se: -Dobili smo zapovijed "spremni". Počelo je! Traže da se smjesta pojavite u instruktaži.Dobra vijest!Navukli smo na sebe nešto i odjurili u sobu za instruktažu. Si-mon nas je ondje pozdravio riječima: - Počelo je!Ulazimo u 8,00.Stajao je ondje u hlačicama za trčanje, natikačama i velikoj, prostranoj majici s naočalama koje su se nakrivile odsilne jurnjave. -Dobili su lokaciju. Čekamo samo da je potvrde. Upravo nam stiže.Sean je ustao i kazao: - Poslušajte me svi! Naša je akcija "razbij i zgrabi". Upravo stižu zrakoplovci. Čim doznamolokaciju, pogledat ćemo je. Nije vrijeme za zajebanciju. Budemo li na cilj mogli helikopterima, ulazimo izravno nalice mjesta.- Prije nego što počnemo, želim vas podsjetiti na pravila. Ne pucajte ni na koga ako taj ne puca po vama ili ako neugrožava nečiji život. Ponavljam: ne pucajte ako vam netko ne ugrožava život ili ne do vodi u opasnost život nekedruge osobe. Ne želimo tamo dolje nikakav OK. Corral, je li jasno? Samo uđite, obavite svoj posao i vratite se uzrakoplov. Zadatak je izvući taoce. Čim doznamo lokaciju, pročitat ćemo naredbe. Rečeno nam je da se ova stvarmora obaviti danas. Uredu, uredite se! Bit će ovo zelena opcija.

Nije bilo ni tračka uzbuđenja ili napetosti. Nakon tolikih tjedana vježbi jedva smo čekali da se ovo završi. Odjenuosam zeleno rublje i radno odijelo te lagane cipele koje sam nosio na ekipnom. Nećemo svladavati velike udaljenosti;na tlu ćemo se zadržati možda pola sata. Preko radnog odijela stavio sam uprtače s deset okvira 7,62. Uzeo sam G3s preklopnim kundakom, jer ima veću vatrenu moć od bilo čega drugog. U vreću sam stavio MP5. Dođe li dokakvih promjena dok smo u zraku, morao sam biti opskrbljen i za njih.Na leđima sam imao torbicu s dvije litre krvne plazme i četiri kompleta injekcija. Preostali dio ispunili su prvizavoji i najlonska savitljiva nosila.0 vratu sam nosio identifikacijsku pločicu i iskaznicu, kroz koju sam ispalio rupicu te provukao špagu i dvije siretemorfija. Teško da bih ih bio primijenio: nije dobro uzeti morfij ako si nastrijeljen u prsa, trbuh ili glavu. A, osimtoga, trebali bismo se već vratiti, piti čaj i naručivati stvari u djutiću prije no što mi ti lijekovi ustrebaju.Vratili smo se u instruktažu.- Još čekamo - rekao je Sean.Sada su već stigli i svi letači te sam čuo kako se rotori vrte. Ušli su zrakoplovci u letačkim kombinezonima, spištoljima o uprtačima, nakrcani kartama, papirima i radiouređajima.Sjedili smo. Nakon desetak minuta netko je rekao: - Hajd"mo na čaj!Sean je kazao: - Dobro, jebi ga. Ali hoću da ste samo u kuhinji, spavaonicama ili ovdje.Vezisti su rekli: - Idemo mi, dok se čeka instruktaža, srediti ove radiouređaje.Provjerili smo da radioveze između nas i helikoptera funkcioniraju. Helikopter će prenositi sve veze. Na tlu će namtrebati samo veze između nas jurišnika, i to one zaštićene, preko slušalica.Sjedili smo i čekali sa šalicama čaja u rukama. Sada je bilo šest sati. Polazno vrijeme bilo je osam sati. Sean nas jepustio da odemo do kuhinje. Neki su se odšetali do spavaonica, oprali zube i umili se.A onda nam je Sean javio: - Gotovo je. Opozvano.Uh, do vraga! Tako blizu, a opet tako daleko.Ostavili smo svu opremu u operativnom centru, otišli na trčanje, zurili u televiziju, čitali novine. Toga popodnevaotišli smo na još jednu instruktažu. Rečeno nam je: - Završeno je, gotovo. Ne znamo zašto, pa nas i ne pitajte!Spakirali smo svoju osobnu opremu, a druge stvari predali u skladište. Dali su nam dva slobodna dana, pa je sada,kad je postalo vruće, najvažnije bilo domoći se kamiona i provesti nekoliko dana na plaži.Na koncu konca, nije nas ovo previše uzrujavalo. Bio je to samo još jedan od poslova s izludujućim pripremama.

Nedugo zatim u The Timesu se pojavio članak u kojem se napadala vlada zbog "propuštanja prilike" da se taociizbave. Navedene su riječi predstavnika Ministarstva vanjskih poslova, koji je izjavio: "Pomno smo pratili brojnepokušaje približavanja prema nama. Svi su oni, na žalost, iz raznoraznih razloga završili u bespuću."E pa, nikad nismo otkrili stoje to bespuće, ali smo barem pokušali - i lijepo pocrnjeli.

U prepunoj predavaonici u Herefordu Bert iz Obavještajne službe iznosio je eskadronu B osnovne, uvodne podatke.- Kao što znate. Pukovnija je uključena u brojne akcije kojima je cilj suzbijanje droge. Radimo s mnogim američkimagencijama, kao što je na primjer DEA, čije je osoblje u više navrata posjetilo Hereford. Pripadnici Pukovnije pomagali su i američkoj Obalnoj straži ophodnjama specijaliziranim za borbu protivnarkomanije. Na domaćoj fronti, Pukovnija je sudjelovala u operacijama razbijanja lanaca droge u Londonu,uglavnom zbog toga da razori PIRA-ine akcije prikupljanja financijskihsredstava prodajom droge.- Glavno tržište narkotika i dalje su Sjedinjene Američke Države, ali ih Europa ubrzano sustiže. Gradovi uunutrašnjosti postaju glavne distribucijske točke i javlja se bojazan da bi moglo doći do prave epidemije. Stoga susada na najvišoj razini odlučili da se u borbu uključinekoliko britanskih agencija, a među njima ste i vi.- Dakle, gospodo - Bert je povukao zidnu poteznu kartu Srednje i Južne Amerike te udario dlanom po određenomprostoru – pokazat ću vam poprište operacija, operacija koje su toliko tajne da će svaki onaj kojega čujemo da onjima razgovara - pa makar i u ovom logoru - smjesta biti vraćen u svoju prvotnu postrojbu. - Zatim je, dopuštajućisamom sebi ironičan smiješak, dodao: - Kako biste se odmah priviknuli na ovo što sam vam rekao, čak ću i ja ovopodručje nazivati "stanovitomlatinskoameričkom zemljom".Lice mu se ponovno uozbiljilo pa je nastavio: - Neće biti lako. Naša "stanovita latinskoamerička zemlja" pripadadržavama s najvećom stopom nasilja na svijetu, izuzmemo li one koje su fizički u ratu. Prošle se godine u njojdogodilo 20 000 umorstava - barem 3 000 umorstava u vezi s drogama, i to samo u jednom gradu. Zapravo, zatamošnjeg muškarca u dobi između osamnaest i šezdeset godina danas su veći izgledi da će biti ubijen nego da ćeumrijeti od bilo kojeg drugog uzroka.- Poslovi s drogom u Latinskoj su se Americi početkom sedam desetih godina razvili iz male kućne radinosti uposlove vrijedne više milijardi dolara, poslove s vlastitom mrežom vojnih postrojbi narkogerile koja se brine o tomeda se postojeće stanje zadrži. U ovom su poslu najveći zlikovci karteli, udruženja proizvođača i krijumčara droge,koji su se udružili zbog diobe tržišta i zastrašivanja vlasti. Golemi profiti donijeli su im moć: ubijaju političare, sucei visoke časnike - i nikom ništa. Poduzimaju se stanovite mjere, no one su bez ikakva učinka.- Moraju se poduzeti svi napori da droga ostane u svome dvorištu. Uspijemo li je udariti na izvozu te usporiti njezinrast i proizvodnju, rezultate ćemo osjetiti i u Ujedinjenom Kraljevstvu.Bert je razdijelio fotokopije obavještajnog izvješća u kojem stoji da su, prema podacima američkog Ministarstvavanjskih poslova, tri države Latinske Amerike proizvele 1988. godine dovoljno lišća koke da dobiju 360 tona čistogkokaina. Uz cijenu od 14 000 američkih dolara po kilogramu za čistoću od 33 posto, dobavljačka će zarada iznositi15 milijardi dolara samo od kokaina - pritom uopće nisu uzete u obzir goleme količine uzgojene i obrađenemarihuane. Međutim, budući da karteli nadziru distribuciju i prodaju na malo, njihov je profit zapravo daleko veći -procjenjuje se na najmanje 12 000 posto od proizvodne cijene do one na ulici.- Posvetimo se načas samo kokainu - rekao je Bert. – Dvjesto kilograma lista potrebno je za proizvodnju samo jednekile paste. Listovi se u pastu moraju pretvoriti u zemlji u kojoj su uzgojeni. Zbog same voluminoznosti i težine,lišće je naime nemoguće prevoziti na veće udaljenosti.

Nasadi su raspršeni po dolinama. Postoje tisuće sabirališta na kojima se lišće predaje na daljnji postupak. Kokinapasta zatim se odvozi na jednu od tisuća malih zemljanih pista skrivenih u prašumi, a odatle u laboratorije zapreradu droge, gdje će se pasta prvo pretvoriti u koka-insku bazu (od 2,5 kilograma paste dobije se kilogram baze),a onda u kokainski hidroklorid - čisti kokain.Za vođenje proizvodnje narkotika karteli su uvezli vješte stručnjake, od kojih su mnogi Europljani, kao i specijalnuopremu i materijale. Rukovodili su i krijumčarskim operacijama te čak uspostavili vlastite distribucijske mreže uAmerici i Europi.Bert je rekao: - U zadnje dvije godine broj ovisnika u New Yor-ku se utrostručio - sa 182 000 na 600 000 - i to beznovog naraštaja korisnika heroina. Promatrajući samo jedan od problema s kojima se suočavamo - kokain - opsegposla možemo procijeniti po nedavnoj zapljeni: policija je u Los Angelesu u rujnu zaplijenila najveću pojedinačnupošiljku koja je ikad otkrivena - više od 20 tona. Njezina je vrijednost u trgovini na veliko oko dvije milijarde

dolara, a ipak ova zapljena nije imala nikakva odraza na cijene. Drugim riječima, ponuda i dalje nadvisujepotražnju.- Naša "stanovita latinskoamerička zemlja" sama po sebi nije fantastični proizvođač. Međutim, umjesto dapokušamo uvjeriti druge vlade da defolijantima unište milijune jutara marihuane i koke, odlučili smo se udaritinešto dalje po proizvodnom lancu - po postrojenjima za preradu droge.- Ne želimo da ovakav problem pogodi Ujedinjeno Kraljevstvo.Moramo ga tući na izvorištu. To je prvi udarac, udarac koji poziva na akciju; budemo li uspješni, presjeći ćemodotok droge u Ujedinjeno Kraljevstvo.Prvi je na zadatak otišao eskadron G. Nije me nimalo smetalo što ću ići iza njih, nakon nekoliko mjeseci; iz više jerazloga bilo bolje preuzimati dužnost od nekog drugog - početne će brljotine već biti popravljene, znat će se sve onošto trebamo znati i svi će problemčići već biti porješavani.Eskadron B počeo je s planiranjem i pripremama za preuzimanje dužnosti. Prva nam je stvar bila naučiti jezik takoda može proći, jer će nam očito biti lakše budemo li mogli komunicirati izravno s ljudima nego preko posrednika:ono što se rekne, tumač može pogrešno razumjeti, a njegov se prijevod ne može provjeriti.Kao da sam se preselio u jezični kabinet. Posvuda oko mene dečki sa slušalicama na glavi vikali su ogorčeno "Jebiga!" ili hitali na ¦ čaj ili odustajali od daljnjeg rada za taj dan. Ja bih pak, kad bi me gramatika dotukla, običnoodlazio na trčanje. Nisam se previše uzrujavao zbog toga hoće li mi baš sve ispasti točno, nego sam se samo želiopohrvati s glagolima. Kad sam naučio svahilski jezik, spoznao sam da ako sam to naučio, onda mogu bogmesvladati i sve ostalo. Španjolski zapravo i nije toliko težak za učenje; za nekoliko tjedana mogao sam zastupati svojstav u bilo kojem razgovoru o cijeni paradajza ili o polasku sljedećeg vlaka.

Nekim je momcima jako dobro sjeo u uho, jednome osobito, tako da je čak uhvatio i naglasak. Pomislio sam: sjajno,budemo li ikad dobili slobodan dan, držat ću se toga dečka. Promijenio sam mišljenje nakon što sam ga čuo kakojednoga dana pokušava u gradu čavrljati s nekom španjolskom bebisitericom. - Zdravo, ljubavi - rekao joj je. - Ukoje vrijeme ove večeri skončavaš?Uza sve ovo obavljali smo sve uobičajene pripreme koje obavljamo za svaku drugu akciju, provjeravali oružje irazvrstavali opremu. Bert nas je potanko uputio u unutrašnje prilike u toj zemlji, dajući nam još više podataka oglavnim frajerima.Ljudi iz Obavještajne službe navukli su sve moguće lokalne novine i tjednike. Nekoliko se momaka bilo poženiloŠpanjolkama, pa su ih doveli da brbljaju s nama. Sve je ovo bilo dio procesa uklapanja u tu državu, čemu smo prišlivrlo ozbiljno - neki su u tome išli toliko daleko da se u jednom trenutku govorkalo da dečki iz eskadrona B odlazena tečaj lambade u seosku dvoranu u Bartestreeju. Sve je to utjecalo na mišljenje što su ga ljudi stekli oeskadronima, pa je tako eskadron B definitivno ostao zapamćen kao veseljački.Neki ljudi iz eskadrona G trebali su se vratiti s nama, kako bi se osigurao kontinuitet zadatka. Počeli su nasinformirati, potvrđujući ono što smo već ranije doznali, ali i dajući svoju verziju onoga što se zbilo te upute o tomekako bi se u narednom roku neke stvari mogle poboljšati.Naš će se posao odvijati u dvije faze. Kao prvo, čvrsto ćemo ščepati poluvojnu policiju i procijeniti razinu njihoveobuke. Zatim ćemo ih, krenuvši od te polazne crte, provesti kroz sve osnovne vještine koje će se od njih zahtijevati,primjerice aktivno patroliranje, borbene predstraže i izviđanje bliskog cilja. Želimo im pokazati kako će pronaćiPZPD (postrojenje za preradu droge), zatim ostati u njegovoj neposrednoj blizini i proslijediti informaciju dalje.Neće ovo biti lak zadatak.- Mnogi su PZPD-i u dubokim prašumskim skrovištima – rekao je Tony iz eskadrona G. - Fantastično izgrađeni,dobro čuvani i s dobrim sistemom uzbunjivanja. Imaju čitave sustave tunela i izlaza za nuždu kojima će napustiti tvornicu u slučaju napada. Čim čuju letjelice koje nastupaju u helikopterskom napadu,nestaju - u tunelima, po drugim skrovištima ili kroz izlaze za nuždu.U Bertovu "stanovitu latinskoameričku zemlju" namjeravali smo ući krišom; ne baš ušuljati se poput špijuna, alinas je Pukovnijsko iskustvo učilo da su izgledi za neuspjeh manji ako se misija ne obznani.Prva etapa bio je let sa Cl30 do St. Džon"sa, na Newfoundlan-du, gdje smo prenoćili. Unutrašnjost herculesa"]espartanska: samo redovi najlonskih sjedala i mreže za prtljagu, a i te su bile krcate našom opremom. Zakvačio sammrežu za spavanje za kostur aviona i uvalio se u nju s walkmanom i knjigom. Kad smo svi povješali mreže,unutrašnjost zrakoplova izgledala je poput gnijezda puna obješenih ličinki koje čekaju da se prometnu u neštolijepo. Ćelo je uhvatio prvo slobodno mjesto blizu stražnjeg ulaza, mjesto s mnogo prostora za mrežu i sve stvari;jedina mu je mana bila blizina zahoda, zastorom ograđene bačve za benzin pune kemikalija. Smrad je bio grozan.Iz aviona smo izišli u ljetnoj odjeći, a pokazalo se da je u St. Džon"su zima. Do hotela smo se probijali po

temperaturi od -20.- Moramo izići u grad - rekao je Ćelo - da nešto cugnemo.Tijekom lude jurnjave od hotela do grada Ćelina se kupola zaledila, a po mojim se brcima pohvatalo inje. Kad smostigli do dvorane za piće, bili smo ljubičasti.Ćelo je koraknuo do bara, pogledom preletio preko blještavila starih, odležanih viskija te rekao: -Vruću čokoladu,molim.Sljedećeg smo jutra poletjeli dalje, da bismo se na kraju po mraku spustili na vojni aerodrom. Slijetali smo bezsvjetala, s posadom koja je rabila naprave za noćno promatranje. Prilikom prizemljenja i dok su nas vodili pistom,primijetio sam obrise dvadesetak-tridesetak letjelica parkiranih na travi. Bili su to mali mlažnjaci, dvomotorci.jedan stari junkers 88 i nekoliko đakom.- Ovo su neki od aviona oduzetih dečkima koji se bave drogom - rekao je Tony. - Sada ovdje trunu, hrđaju.Usprkos Bertovim uputama, svi smo zamišljali da ćemo biti u nekom ugodno toplom mjestu - blagojjužnoameričkoj klimi, i tako to. Zapravo, aerodrom se nalazio na visokoj visoravni i bio je sve samo ne tropski. Kadsmo istupili iz zrakoplova u ledeno hladnu noć, drhteći u svojim elegantnim kožnatim kaputima, dočekali su naszapovjednik eskadrona i četni, koji su došli tjedan dana ranije sa stožernom grupom.Bila su tu i vozila koja će pokupiti polovicu eskadrona i našu opremu te nas prevesti u logor. - To je otprilikedvadeset minuta odavde - rekao je četni. - Ako nema prometa.- A ako ga ima? - upitao je Ćelo.- Tri sata.Bilo gaje. Pa i tada. imali smo sreću. Druga polovica eskadrona B ići će na neko drugo mjesto, udaljeno četiri sata"kad nema prometa".U cik zore stigli smo u policijski logor u kojem ćemo prebivati. Vozeći se privozom, stekli smo o njemu sasvimpovoljan dojam. Logor poluvojne postrojbe djelovao je održavano i vrlo čisto, s velikim, dugačkim zgradama kojesu, doduše, bile stare, ali u dobru stanju. A onda smo skrenuli ulijevo i zaustavili se pred smrdljivom starombarakom, ne većom od prosječne dnevne sobe. U njoj su bili ugrađeni kreveti i stol te, do nje, prostorija za tuširanje.Nije bilo nikakve ostave. Imao si osjećaj da živiš u podmornici.- Moramo prostoriju za tuširanje rabiti kao ostavu – doviknuo sam Gazu.- Ne smeta - rekao je. - Ionako nema vode.Uskoro smo ustanovili da ni zahodi ne funkcioniraju, pa su tako i oni postali spremišta naprtnjača i ostale opreme.Stavio sam vreću za spavanje na najbližu postelju i to je postao moj dom.Ujutro smo se prošetali po logoru s Tonvjem, koji je izišao sa mnom na moj drugi Izbor, ali je pao. Vratio se odmahna sljedeći i uspio u drugom pokušaju.Policija je bila poluvojna sila baš u onoj mjeri kako sam i bio očekivao. Opremom su ih uglavnom opskrbiliAmerikanci, no uočio sam i mnogo europske opreme. Naoružanje im je također bilo mješavina američkih M16 iizraelskih galila, uz priličan broj ruskih kalašnjikova.

Ipak, patrole koje smo trebali obučavati imale su samo galile - u biti AK47 s dugom cijevi i opremom.- Izvrsno oružje - kazao je Tony zaustavivši se da se rukuje s ljudima koje je poznavao. - Na žalost, još ga ne znajuupotrebljavati.Dečki su bili elegantno odjeveni i sve je odavalo dojam velike organiziranosti. Predstavio me. Dojmili su me se kaovrlo otvoreni i društveni ljudi.- Logor izvana izgleda dobro - rekao je Tonv - no zapravo je, kad malo zagrebeš ispod površine, hrpa govana.Stambeni uvjeti nisu nimalo dobri - njihovi su bolji od naših, ali ipak ne i dobri. Hrana je upravo nemoguća, čak ipo njihovim mjerilima.Nisam znao da li da mu vjerujem, sve dok nisam prošao pokraj kuhinje upravo kad su dva momka, koja su netomzavršila s doručkom, izišla i sve lijepo izbljuvala na zemlju. Zgrada je zaudarala poput klao-ničkog šekreta.- Ovi su im ljudi najbolji od najboljih, ali ih baš ne tetoše -nastavio je Tonv. - A opet, da si seljak poljoprivrednikbez igdje ičega, sa šestero djece i magarcem, zašto ne bi postao dijelom sistema? Barem ćeš dobivati plaću i obiteljće ti, makar teoretski, biti zbrinuta.Vidjevši ljude ispred kuhinje, odlučio sam se držati hrane koju smo donijeli sa sobom. Kao i obično, došli smokrcati konzervama tunjevine, vrećama tjestenine i bocama umaka od curr)ja Billv iz eskadrona G, najmanji inajratoborniji plavokosi ricasti Škot, spavao je na donjem ležaju. Čim se ujutro probudio, potegnuo je patentnizatvarač svoje vreće za spavanje te na pod postavio malo petro-lejsko kuhalo. Skuhao je vodu za čaj, a ondapripremio kašu.

Navirio sam se preko ruba kreveta. - Oh, fino. Što je za doručak? - upitao sam vedro.- Čudi me da si gladan, gade - odgovorio je. - Čitavu smo jebenu noć gutali tvoje prdeže.- Oprosti - rekao sam. - To mi je od puta. - Ustao sam, sjeo pokraj njega i uporno ga gledao smiješeći mu se, svedok mi nije dao šalicu vruće čokolade i malo kaše. Tijekom sljedećih dana sve se više ljutio što ne sudjelujem upripremanju doručka - a to sam baš i htio. Na kraju, urlajući na mene da sam lijeni gad, zgrabio je kuhalo i bacio gana me, zaboravivši da ga je netom bio upotrijebio. Nešto je zacvrčalo, a potom se osjetio vonj spaljena mesa. Naruci mu je ostao obris poklopca kuhala. Sasvim zgodan oblik, pomislio sam.Budući da je kupaonica sada postala spremište, morali smo se prati vani na slavinama iza ugla. Voda je bila ledena.Jutrom je bilo prohladno, ali kad bi se sunce na nebu diglo, bilo je prekrasno. Nalazili smo se visoko u brdima, pasu nas upozorili da ćemo prvih nekoliko dana, dok se ne prilagodimo, imati poteškoća s disanjem. Naravno, na to senitko nije obazirao i svi smo otišli trčati uzbrdo. Billv je uživao jer smo svi malaksali. Za njega je čitav život bionadmetanje, pa je radosno vikao: - Eskadron B, hrpa govana!Promatrao sam dolazak ljudi koje ćemo obučavati. Bilo ih je, rečeno nam je, četrdesetak, pedesetak; šepirili su sepakosno logorom poput razmetljivaca u noćnim lokalima. Mentalitet latinskoameričkog muškarca bio je izrazitomačistički; morat ćemo nekako obuzdati taj mačizam i pretvoriti ga u istinsku čvrstoću.Sjedili smo uza zid svoje barake i promatrali kako se okupljaju. Billv se počeo smijati te rekao: - Ako se još samomalo napuhnu, eksplodirat će. Ovo mi se sviđa - pogledajte!Digao se i otišao ravno među njih te im stao vičući izdavati naredbe da se postroje. Nakon svega onog silnogmačizma, naredbe im je davao patuljčić koji im je jedva dopirao do koljena.Kad god sam se upoznavao s vojnicima s kojima sam trebao raditi, njihovo mi je držanje jasno kazivalo: "Netrebamo te. Mi smo vraški tvrdi." Oni iznad njih. prvi nadređeni, također su do neke mjere bili odbojni premanama, jer smo im krnjili autoritet. Morali smo prema njima nastupati s mnogo takta: nikakvo napuhavanje ipostupci u stilu "Pogledajte kakav sam ja frajer!" nije dolazilo u obzir, jer na taj način ne bismo postigli nikakverezultate. Morali smo iskazati poštovanje prema njihovim vođama, čak i onima na najnižoj razini, kako se ne biokrenuli protiv nas - ali smo ujedno morali biti oprezni, jer se iz prisnosti rađa omalovažavanje. Sve u svemu,međutim, trebali smo se potruditi da budemo prijateljski nastrojeni i pristupačni: iz svega se dade nešto naučiti, pasmo se nadali da ćemo od njih naučiti isto onoliko koliko i oni od nas.Ti su poluvojnici izgledali nevjerojatno. O pojasu su nosili svu moguću opremu i remenje, noževi su im visjeli sasvih strana, a o bokovima u futrolama njihali se šestopuci.Gaz i ja samo smo se pogledali. Nismo mogli reći "Sve je ovo sranje - otarasite se ovoga, otarasite se onoga", jer tone bi prošlo. Usprotivili bi se, pa ne bismo postigli ono što želimo. I tako, za početak, nismo rekli ništa.Svakomu od nas dodijeljena su desetorica momaka. Dužnost nam je bila da ih obučimo, počevši od osnovnihznanja. Za početak smo ih malo opremili. Svakomu smo dali po naprtnjaču, vreću za spavanje, umetak za vreću,vodootporni pokrovac i kompas. Kao da smo im dali krunske dragulje. Kompas je za njih predstavljao zlatnuprašinu. Ni na časničkoj razini, nitko od njih nije znao čitati kartu ni baratati kompasom, stoga su ovi dečki odmahkod svojih vršnjaka stekli poštovanje: bili su ekipa s kompasima. Nitko još nije znao što će s tim napravama, ali to inije bilo važno.Prije no što ćemo ih početi učiti neku taktiku, morali smo se latiti njihova gađanja. 0 pucanju iz oružja imali suovakav stav: raspali automatskom paljbom trošeći nebrojene metke i napravi veliku galamu. Totalno nedjelotvorno.Oružje počinje zanositi uvis i uglavnom promašuje metu.- Vrlo dobro - nasmiješio sam se. - Mogu li vam sada pokazati nekoliko sitnica koje sam i sam nedavno naučio?Logor u kojem smo se nalazili bio je podignut na vrhu pjeskovi-ta humka, obronci kojih su bili izvrsno strelište.Prva lekcija koju sam ih učio bila je čuvanje streljiva. - Dobro je brojiti svaki metak - kazao sam. - Ispucate lisvakih pet sekundi po jedan okvir, streljivo vam neće dugo potrajati. Ako želite sačuvati guzicu, čuvajte municiju.Vratili smo se do samih osnova, počinjući time kako žaleći s oružjem i pucati u metu mirno i kontrolirano. Kadsmo tu fazu svladali, učili smo ih pucati iz ležećeg i stojećeg stava. Poučavali smo ih na strelištu, ne pod pritiskomnego u prijateljskoj atmosferi - bez vike, bez dernjave, nastojeći samo da postignemo dobre rezultate.Dečki su uskoro počeli postizati dobre rezultate na strelištu, pa su ostali policajci, oni koji nisu bili u našoj grupi,postali ljubomorni -osobito oni viših činova. Nitko od njih nije znao pravilno upotrebljavati oružje; vidio sam nekegalile i M16 još uvijek pune masti kojom su bili konzervirani.Jednoga sam dana bio s dečkima na strelištu. Prešli smo na fazu u kojoj su se iz ležećeg stava dizali u klečeći pa ustojeći, gađajući u određenom vremenu mete udaljene stotinjak metara. Hrlo mi je pristupio njihov dočasnik u činukoji odgovara zastavničkom, a koji nije pripadao našoj grupi, te rekao: - Moje oružje ne funkcionira. Kad godopalim, poremeti se nišan. Trebam vas da mi ga naravnate.

Ovo uopće nije bio naš posao, noja sam svejedno izvadio odgovarajući alat i u nekoliko poteza stegnuo prednji istražnji nišan. Zirnuo sam preko cijevi i rekao: - Da, sada je znatno bolje. Imate dobar vid, vidi se da ste znalac.Podigao je pušku do ramena i virnuo, sretan kao dijete. Što se njega tiče, bio je spreman za međunarodna streljačkanatjecanja.Kao i kod novaka u Vinčesteru, ni ovdje - kad dobiješ prave ljude - nije moglo biti loših vojnika, nego samo lošihinstruktora. Doveli smo ih dotle da su mogli pucati i često pogađati ono u što su ciljali. Bi li to mogli izvesti podpritiskom, to je bilo već nešto drugo - a naši bi životi mogli jednoga dana ovisiti upravo o tome.Počeli smo uvoditi vježbe s ispaljivanjem bojnog streljiva.Prosječni dodir s neprijateljem u prašumskim se uvjetima zbiva na približnoj udaljenosti od pet metara; morali suprepoznati metu te zapucati brzo i točno. Otišli bismo u brda i uredili poligon: prvo bi išli pojedinačno, pronašlimetu, hitro zapucali i "ubili" je, a potom se vratili. Zatim bismo to izvodili u parovima, pucajući i manevrirajući,krećući se po poligonu. Prisjećao sam se Izbora.Kad bismo s njima sjeli za ručak, brbljali bismo nastojeći otkriti kako žive. Lako je bilo ustanoviti kakva je hrana.Skladište iz kojega su je dobivali očito je vnjelo štakorima, jer je sva hrana koja nije bila u limenkama bilanagrizena. Bacali su je i otvarali limenke.Jednoga smo se dana vježbajući udaljili od logora. Zrak je bio svjež, nebo plavije nego što sam mislio da može biti.Svi su na kemijskim kuhalima grijali vodu - mi za svoje tijesto, oni za svoju kavu.- Kako stoje stvari sa svim onim fantastičnim kavama o kojima sam toliko slušao u televizijskim reklamama? -upitao sam.Znao sam da ima takvih sorta kave koje se ne smiju iznositi iz zemlje: zaprijećena kazna bila je, čini mi se, šestgodina zatvora. Po svem se svijetu razbacuju tonama i tonama droge, ali poneseš li kući kavu u zrnu, dospjet ćeš uzatvor.- Da, stvarno, od svih ovih silnih mješavina, prženja i ne znam već čega sve ne, koja bi bila najbolja kava dajeponesemo kući? – upitao je Ćelo.- Što će vam ta sranja? - odgovorio je jedan od njih. - Nama je najdraža Nescafe instant.I, kako smo se uvjerili, imali su pravo. Neke su kave bile grozne.Prvog jutra kad sam preuzeo grupu, pitao sam ih kako se zovu. - Ja sam jedan od tri Josea - rekao je jedan dečko;smućen pri prvom susretu s pravim španjolskim, shvatio sam da je to jedno od dugih, složenih španjolskih imena,pa sam kazao: - Drago mi je, Jedan Od Tri Josea. - I to mu je ime ostalo.Razgovarali smo o ovdašnjoj situaciji, u kojoj svime rukovodi kartel, kao i o činjenici da svi zemljoradnici rade zanj.- Da si zemljoradnik - rekao je - i da ti dođe čovjek iz Vlade i plati ti dva dolara po jutru da uzgajaš kukuruz - i to jesve, nema zdravstvenog osiguranja, tek nešto malo školovanja, a ti živiš u limenoj baraci usred džungle - a zatimnaiđe čovjek iz kartela i rekne: "Uzgajaj za nas ovo, platit ćemo ti sedam dolara po jutru. Izgradit ćemo vam, osimtoga, nogometno igralište, srediti liječničku skrb i školovati djecu", što bi ti učinio? Naravno, uzgajao bi kokinolišće. Baš te briga što će se dogoditi s Amerima. Seljak jednostavno misli: kamo ovo odlazi? Odlazi u Ameriku.Mrzim Amerikance i gledam svoja posla. Neka se jebu. to je njihov problem, njima je na vratu.Policajci su znali da gube ovu bitku, no većina ih je u policiju i ušla upravo iz istog razloga - zbog sigurnog posla.Trebali su hraniti obitelji i nisu si trli glavu time hoće li Amerikanci dobiti kokain ili neće. Znali su samo to danovcem što ga dobivaju za borbu protiv kokaina prehranjuju svoje obitelji.Iza sebe imali su narod, i sasvim točno - da sam ja zemljoradnik, i ja bih uzgajao kokino lišće. Čitava se kulturaokretala oko trgovine drogom. Biljke marihuane i koke bile su dio svagdašnjeg života; bilo ih je toliko da su rasle iuz ceste. Zapravo su i sami policajci običavali smotati kokin list oko kocke šećera pa ga cuclati: vjerovali su da ćetako biti muževniji. Što se njih tiče, na taj su način održavali snagu i budnost, potrebne za borbu protiv kartela, i utome kao da nitko nije zamjećivao nikakvu ironiju.- Čitava je kultura utemeljena na nasilju - rekli su. - U gradovima će tajna policija izvući iz kanalizacije mladeuličnjake koji ondje žive te ih poubijati. - Noću su, očito, gradske zvuke prekidali pucnji iz vatrenog oružja.- Otprilike mjesec dana prije vašeg dolaska jedan se autobus survao s brda u prašumu. Kad su na mjesto nesrećestigli spasioci, zatekli su ondje lokalne seljake kako lešinare po olupini. Mnogi su putnici, mada ozlijeđeni,preživjeli. U žurbi skidanja satova i prstenja te vađenja lisnica s leševa seljaci se na te jadnike uopće nisu obazirali.- Istina je: policajci su morali napeti oružje i pripucati po seljačina da bi ih otjerali - rekao je Jedan Od Tri Josea. -A čim su seljaci otišli, neki su policajci nastavili njihov posao.- Nehaj prema životu - rekao je drugi momak. - Život se ovdje okreće oko smrti.S nama su bila dva prevodioca da bismo lakše svladavali sve tehničke pojedinosti. Bruce je došao iz eskadrona D.

Imao je samo jednu ruku - drugu mu je raznijela granata. Pukovnija se uvijek brinula o svojim invalidima. Imalismo momaka s jednom rukom, jednim okom, jednom nogom; dvojica u eskadronu imala su zajedno šest prstiju. USpomen-sobi postoji jedna njihova divna slika s alpinističkog tečaja, gdje oni s takvim prstima pokušavaju vezatičvorove. Neki su dečki izgubili noge ili zadobili prostrijelne rane koje su ih učinile trajnim invalidima. Jedanmomak, koji je svake godine sudjelovao u planinskoj utrci na Izboru kao član komisije na kontrolnoj točki, imao jesamo jednu ruku i jedno oko.Bio je to nedjeljiv dio života; žive li ljudi vrlo teškim životom i provode li mnogo vremena u akcijama, zadobit ćeozljede ili prostrijelne rane ili će pak pokupiti bolesti koje će ih u kasnijem životu hendikepirati. U Pukovniji su ihdržali iz dva razloga: prvo, upadnemo li u govna, u dnu svijesti znat ćemo da ćemo, čak ako i nastradamo, imatibudućnost; drugo, čemu umiroviti nekoga tko ima i iskustva i znanja koja se mogu primijeniti u nastavi?Počeli smo se okretati taktici koja će nam biti potrebna pri izvršenju zadatka - napada na PZPD. U ovoj fazi nismotočno znali što ćemo napadati, pa je bilo i nagađanja. Pošli smo od stvarnih vojnika, od opreme koju imaju - u bitije to bila oprema o opasaču, oružje i sama odora, i to je sve. Zatim smo razmislili o tome kako će se oni s njomkretati i kako će živjeti na terenu. Nisu bili vični svakodnevnim naporima. Rado su noću palili velike vatre da seugriju i podignu si moral i nisu mogli odmah uočiti taktičke prednosti drhturenja u vreći za spavanje ikonzumiranja hladne hrane. A upravo se u tim prilikama pokazuje povezanost i prijateljstvo. Mi sami izložili smose naporima, a onda su nas oni počeli oponašati.Danima i danima izlazili smo na teren i uvježbavali taktičko kretanje kroz prašumu i savanu. Naučili su sezaustaviti prije mraka, uvući u malo priručno sklonište i ostati u stanju pripravnosti; u praskozorje su bili ponovnospremni za napad, orni za daljnji pokret. Nakon stanovita vremena počeli su zaista uživati u svemu ovome; bilo jeto nešto drugo, nešto mačističko, a svatko je želio imati udjela u akciji.Tjednima smo ih učili izviđanje, kako će se sakriti i promatrati položaje. Zavukli bi se nekamo na nekoliko dana,da bi nam zatim podnosili izvještaj o onome što su vidjeli. U tim su se zadacima doista iskazali.Učili smo ih kako se obavlja izviđanje bliskog cilja na položaju - trebalo je ući, nastojati prikupiti što višeinformacija na samom cilju i pritom ostati nezamijećen, pa promatrati i u pravom trenutku udariti. Mogli su uništitisav eter, sve kemikalije i opremu za preradu, ali pravi cilj bili su stručnjaci koji će obavljati samu preradu; kad ih seukloni, kartel će ih morati nadomjestiti, a pretpostavljali smo da ih nemaju u neograničenim količinama.Vježbe iz čitanja karata bile su vesele. Uvriježilo se mišljenje da će se urođenici u nekom svom kraju znati kretatikroz prašumu posve instinktivno. Činjenica je, međutim, da su, u devedeset posto slučajeva, i oni jednako izgubljenikao i svaki onaj koji nema kartu te da se oni samo drže uzvisina, staza i rijeka. Prema mojim iskustvima stečenimmeđu narodima Bliskog istoka. Dalekog istoka, Azije i Afrike, lokalno stanovništvo uvijek zna najlakši put - a nadega tako da slijedi životinje, koje uvijek odabiru lakšu opciju. Udalji dečke s te rute i počet će se češati po glavi. Kadstotinama kilometara putuju savanom, ne navigaju: slijede životinjska stada. Ako se životinje izgube, izgubit će se ioni.Svu četrdesetoricu-pedesetoricu pozvali smo nakon doručka u kuhinju, jer je kuhinja bila jedini zaklonjeni prostor ukojem smo mogli razastrti karte na stolove i čitavo društvo okupiti oko njih. Ta su mi predavanja bila mrska jer jeprostorija zaudarala.Gaz je predavao čitanje karata. - Ovo je kompas - rekao je. -Položaj određujemo ovako.Mi ostali motali smo se oko stolova, nadgledajući i pomažući učenicima. Bio je to posvemašnji urnebes. Morali smopolicajcima rastumačiti o čemu se uopće radi, zatim su nam oni morali uzvratiti pitanjima na koja smo moraliodgovarati. I tako se to razvlačilo unedogled. Na kraju bismo se počeli smijati, čemu su se potom pridružili ipolicajci. Gaz bi podivljao i dreknuo: - Dosta! Vratite se za pola sata! - Zatim bi se pribrao, održavši nam lekciju oozbiljnom ponašanju.Morali smo ih učiti kako će gledati okoliš i čitati kartu - da bi mogli reći: - Aha, otkrili smo PZPD, a sad moramoobavijestiti ljude gdje se nalazi. - I u britanskoj je vojsci teško naučiti vojnike da čitaju kartu; to, naime, nije znanostnego umjetnost, a osjećaj za to novak može steći samo izlaskom na teren i vježbanjem.Kad su ovladali osnovama baratanja kompasom, mi smo svoje postigli - što se njih tiče, bila im je to najbolja lekcijau životu. Počeli su nam prilaziti časnici, raspitujući se: - Može li se kako dobiti koji od ovih kompasa? - Pazite, nezato da bi ga upotrebljavali - nego zato da bi im visio na odori i da bi izgledali važni.Ovi su se dečki spremali za ratovanje "u realnom vremenu" i trebali su omirisati kako to izgleda. Uz to, vježbe smoizvodili u područjima na kojima će i inače operirati, pa dođe li za vrijeme obuke do gustoga, bojno nam je streljivobilo pri ruci. To ih se, međutim, nije osobito dojmilo; više ih je tištala mogućnost da nastrijele jedni druge. Nonakon kratkog vremena priviknuli su se, pa su se opet počeli ponašati mačistič-ki, šepireći se po logoru.- Misle da će nahrupiti i poubijati sve živo - rekao sam.

Gaz je kazao: - Uskoro ćemo tome stati na kraj.Pribavio je nešto plastičnog eksploziva, koji smo potom rasporedili po poligonu. Naredili smo dečkima da zalegnukao da će u juriš, da budu spremni poput trkača na startnoj crti. Jedan ili dva ležali su hihoćući i zapijevajući: -Rambo, Rambo.Kad su krenuli, aktivirali smo eksploziv. Zrakom su odasvud letjela sva moguća sranja; mogli su osjetiti pritisakeksplozije i za njim blato i komade dna koji su ih obasuli. Bacili su se na zemlju, uplašeno obazirali na sve strane,primjerno svedeni na svoju pravu mjeru. Neki su izgledali kao da će zaplakati. Nakon ovoga okanili su seizigravanja vragolastog Stallonea.Morali smo ih osloboditi svih tih govnarija, jer će, čim prvi od njih pogine - a vjerojatno će ih poginuti dosta -doživjeti vrlo ružan šok.Pozivali su nas u svoje kuće kad god bi svaka dva tjedna dobili dva dana dopusta.Morali smo se truditi da to izbjegnemo i otklonimo što diplomatskije, jer se nismo smjeli suviše zbližiti. Željeli smostvoriti odnos povezanosti, ali smo ga htjeli postići polako, postupno - inače bismo naškodili obuci. No, unatočtome, željeli smo otići u grad, odati se groznici kupovanja, općenito uzevši, malo probazati, razgledati grad izabaviti se.Sada smo ih već bili postupno odbili od onih golemih noževa i šestopuca koji su im nekoć visjeli s opreme. Uvjerilismo ih da oprema koja slobodno visi na sve strane zapinje o grmlje i ostavlja tragove. Iste-sali smo ih tako da suizgledali prilično profesionalno.Dotjerali smo ih u taktičkom smislu, pa su izvodili napade bojnom municijom na različite ciljeve, vježbajući zasvaku eventualnost. Sada smo pak počeli tragati za određenim sklonostima potrebnim za jedinicu koja će biti kadraizvoditi zadatke izviđanja, promatranja i napada ujedno. Zadatak te jedinice bit će: pronaći lokaciju, pogledatikartu, utvrditi gdje se nalaze te na samom mjestu pokupiti što više informacija. Zatim će s udarnom postrojbomkrenuti naprijed da zauzmu lokaciju ili pak da uspostave promatračnicu i prikupljaju nove informacije.Za rad na promatračnici potrebni su ljudi koji su po naravi mirni, a ne aktivni ili živčani tipovi. Moraju punovremena provoditi u zgrčenu položaju i samo promatrati. Dvojica, trojica, možda i četvorica na položaju trebajuprikupiti što više informacija i odaslati ih radiovezom kako bi IOB (isturena operativna baza) mogao obavitiplaniranje i pripremu. Idealno bi bilo napasti u trenutku kad je i osoblje i sva oprema na kojoj radi na svom mjestu.Tada možeš srediti i ljudstvo i pribor te zatrti postrojenje.Ljudi bi u promatračnici mogli provesti i dva do tri tjedna, živeći u teškim uvjetima, serući u plastične vreće,mokreći u kanistre za vodu, ne mičući se, neprekidno pod velikim pritiskom, jer su, tako reći, na samom objektu:budući da operiraju u prašumi, bit će mnogo bliže cilju nego da se nalaze u savani.Pokušavali smo izdvojiti i prirodne vođe. Bilo je onih imenovanih, s činovima, no to ne znači da se za njih mogloreći da su pravi: ljudi dobivaju činove iz raznoraznih razloga, ne nužno zbog svoga umijeća rukovođenja ljudima.Zbog krutosti sustava, pokušaj ustoličenja prirodnih vođa bio je vrlo tegoban. Sve se moralo obavljati u rukavicamai tako da su se budućim vođama davale odgovornosti, a ne činovi. Odabirom najsposobnijih momaka rasli su i našiizgledi za ostvarivanje željenog cilja -uspješnog obavljanja zadatka. A budući da je bilo vrlo vjerojatno da ćemo unjegovu ostvarenju i mi sudjelovati, i naše su šanse da ostanemo živi bile veće. Najbolji čovjek u mojoj grupi bio jeJedan Od Tri Josea.Kad god bi nam se pružila prilika, odlazili smo u grad. Doživio sam ga kao vrlo suvremen, kozmopolitski velegrads golemim poslovnim zgradama, velikim robnim kućama i prvorazrednim hotelima. No kao i u mnogim drugimkrajevima, dobro se vidjelo da lokalno stanovništvo ili ima enormne količine novca ili ga uopće nema.Ultramoderni neboderi dizali su se uz trošne straćare; mercedesove su se limuzine vozile preko rupetina nastalihurušavanjem kanalizacije, u kojoj su svoje sklonište našla djeca.

Grad je ujedno bio i jedno od najprljavijih i najbučnijih mjesta koja sam ikad vidio. Ljudi su svoje smeće bacalikojekuda, a glazba je treštala po ulicama, restoranima i međugradskim autobusima; kao da je bila integralni diosvakidašnjeg života, koji je kulminirao noću u diskotekama, tavernama i privatnim veselicama. Treštanje televizijebilo je podjednako grozno. Izgleda da su televizori u Latinskoj Americi imali dvije jedinstvene značajke: nije ih se.čini se, moglo isključiti do sitnih sati, a jačina zvuka mogla se ugoditi samo na vrlo glasno i zaglušujuće.Zvuči u prometu bili su priča za sebe. Čuo sam zastarjele oklop-njake koji su bili tiši od nekih starih kanti koje sujurile gradom. Često je dolazilo do zagušenja prometa, a ako si dospio u tu situaciju, pravila ponašanja nalagala suda. dok ne kreneš, ležiš na sireni. Kad im vozila nisu u zastoju, mještanima je, čini se, bilo jako važno da se vozebrzinom znatno većom od najviše dopuštene. Već sam vidio autobuse kako se vratolomnom brzinom spuštajuzavojitim planinskim cestama; u gradovima su tjerali još brže. Raznolikost taksija bila je upravo čudesna:

bilo ih je od starih američkih fordova, proizvedenih u doba JFK-a, do novih novcatih mazdi. Semafori su se nalaziliposvuda. Ulicu si mogao prijeći i za zelenog i za crvenog svjetla - izgledi da će te netko srušiti bili su isti. Otkriosam da se prije pretrčavanja isplati više puta pogledati na obje strane, makar ulica bila i jednosmjerna.Živeći i radeći u Dodge Citvju, svi smo morali nositi skriveno oružje. Jednog sam jutra sjedio u hotelskojzalogajnici, kadli se pojavio jedan par bjeloputih. U normalnim bih ih okolnostima samo jednom odmjerio, ali ovajput sam im posvetio veću pozornost. Prema načinu na koji su nosili košulje, naslutio sam da imaju oružje. Zatim mije sinulo da su mi te face poznate: bila su to dva bivša pripadnika eskadrona G. Katkada bismo na svojimraznoraznim zadacima diljem svijeta susretali ponekog poznatog. Ništa se ne bi reklo, ignorirali bismo jedni druge:oni nisu znali što radimo ili što bismo trebali biti, a mi smo se na isti način odnosili prema njima. Dok tko ne biprišao onom drugom, uvijek bi vladalo glupavo malo okolišanje.Napokon je ovaj obred završio i sve je bilo u redu. Prišli su mi i sjeli.- Kako ide9- Nije loše.Drugi dio rituala zahtijevao je da se ne ide izravno na ono o čemu želiš razgovarati. Ljudi su većinom oprezni kadse povede riječ o njihovim poslovima.Brbljali smo o običnim stvarima, kao što se uvijek priča kad na nekoj drugoj strani svijeta naletiš na bivšepripadnike Pukovnije. Otrača-li smo sve koje znamo i popričali o zbivanjima u središtu Hereforda.Nakon nekog vremena postavio sam pitanje na koje sam očekivao odgovor u stilu "Odjebi, njuškalo": - Pa, štoradite?- Trenutno radimo kao tjelohranitelji, gore na sjeveru. Ti si još unutra ili radiš nešto?Odmah sam spoznao da i njih muče iste dvojbe kao i mene. Odlučio sam se malo poigrati njima.- N...da, ovdje sam nekoliko tjedana na poslovima obuke. Lova je dobra, ali ljudi mogu biti silni gnjavatori.- Kakva je lova? Možda bismo se mogli zaposliti kod tebe?- Ista kao da si kaplar u Pukovniji.- Pokazalo se da se bave zaštitom ljudi od kartela.Pitao sam se ne rade li zapravo bivši pripadnici Pukovnije za kartele, mlateći fantastičnu lovu i prihvaćajući ististav kao i svi ovi što sjede oko nas u hotelu: ako ljudi žele drogu, neka im bude. Navodno, mnogo Amerikanaca iKanadana radi za narkomagnate; Ameri savjetuju, poučavaju i sređuju poslovni dio. Karteli raspolažu fantastičnimbogatstvom: vjerojatno bi bilo zgodno raditi 2a njih. Ali, koliko god to bilo unosno, mislim da to nije za mene.Dogovorili smo se za sastanak idućeg tjedna, ali su nas drugi događaji zaskočili.Stvari se nisu dobro odvijale. Bili smo već neko vrijeme na bojištu, a svaki put kad bismo pošli u pohod na nekiPZPD, zatekli bismo ga posve pusta. Osiguranje vojnih tajni bilo je zastrašujuće slabo. Podmitljivost je, čini se, biladio života; nije bilo nepoznato da helikopteri na putu po vojnike koji će izvesti napad prelete iznad tvornica drogekako bi ih upozorili na to što se sprema. Osjećao sam da vodimo izgubljenu bitku.Međutim, jednoga nas je dana Gaz okupio u baraci i rekao: -Dakle, mijenjamo sistem. Otići ćemo tražiti postrojenjetamo, na zapadu. Ubacit ćemo vas krišom. Naći ćete lokaciju, napasti je i onda, i tek onda, uvest ćemo helikoptere.Osim toga. izvještaje ćete slati izravno nama radiovezom preko stožera.Razgledali smo zemljovide razastrte po njegovu stolu. - Znamo da se ovdje negdje nalazi tvornica - rekao jepokazujući područje od šesna-estak četvornih kilometara. Ubacit ćemo četiri ophodnje da je nađu. Na svaku, dakle,otpadaju četiri kilometra. Patrole će voditi Tonv, Andv, Rod i Terry. Nađemo li ih, zauzet ćemo ih. jer se ovakozaista više ne može.- Kad bilo tko od vas nađe objekt, želim da izvršite izviđanje neposrednog cilja. Želim da mi pošaljete što višefotografija, videosni-maka i informacija preko mreže. Ja ću tada organizirati helikoptere. Sve će ostati strogo međunama - dečki neće doznati ništa prije nego što doista krenemo u akciju. Naredbe će dobiti kad prispiju na teren.Helikopteri će biti u pripravnosti, ali neće znati kamo i kada lete. Jedini ljudi koji će znati što se zbiva jesmo mi iglavonje u stožeru.

Nitko od nas nije imao nikakvih pitanja; vjerojatno su svi osjećali isto ono što i ja - apsolutno oduševljenje štoizlazimo iz začaranog kruga i što odjednom sve izgleda tako dobro i pozitivno. - Sada ih još samo valja naći - rekaoje Rod.Sjeo sam na stube barake, jeo nešto i gledao kako Wayne, koji je nagovorio jednoga policajca da mu dopustipojahati njegova konja, nailazi jureći na životinji koja je doslovce i stvarno podivljala. Wayne je bio visok, zgodan,zabavan i inteligentan - sve ono što ti je mrsko kod drugoga. Odrastao je uz konje, zbog toga je valjda mrzio sve uvezi s njima, osim jahanja. Iščeznuli su mi s vidika iza nekih zgrada, a kad sam sljedeći put vidio Waynea, otprilike

sat kasnije, bio je sav ogreben, oguljen i pun modrica.- Jebena li stvorenja - kazao je. - Otkud da od sve kljusadi u ovoj zemlji dobijem baš ono koje je upravo ušmrkalozobnicu bijelog praha?Svaka izvidnička ophodnja, sastavljena od četiri policajca i jednoga od nas, pretraživat će područje od četirikvadrata koordinatne mreže - četiri četvorna kilometra. Na terenu ćemo provesti do deset dana, a cilj, kao i uvijek,nije pobiti ljude u PZPD-u nego ih pohapsiti - osobito europske kemičare - i potom uništiti opremu.Sutradan ujutro na smotri Gaz je našim pitomcima obznanio: -Otići ćemo na teren zbog izvođenja nekih vježbi.Zadržat ćemo se otprilike dva tjedna. Spakujte se i budite spremni da nakon ručka krenemo.Odvezli smo se u predio udaljen otprilike sat vožnje, na kojem smo često vježbali. Gaz je dečkima rekao daotpočinu i pripreme si kavu, a onda je kazao: - Nećemo vježbati. Idemo u jednu novu operaciju. Neuspjesi koji nasprate rezultat su curenja informacija iz sistema. Sada ćemo vas odvesti odavde, pa ćete PZPD tražiti na zapadu.- U vašem je interesu da se svojski potrudite. Prošli ste svu ovu obuku i bit ćete dobro plaćeni. Očekujemo da ćete seiskazati – znamo da posao znate, znamo da ste dobri, a i mi ćemo s vama biti cijelo vrijeme. Nadamo se da ćemopronaći objekt. Zamislite samo kakav ćete ugled steći kad uspijete. Morate samo raditi-točno ono što vam kažemo isve će biti u redu. Hajdmo sada tamo: što prije to obavimo, prije ćemo se svi moći vratiti kući.Prišli smo svojim grupicama okupljenima oko kamiona i počeli im izdavati naredbe. Čuo sam kako ostali dečkirazgovaraju sa svojim grupicama u blizini kamiona. Wayne i Gaz raspoređivali su namirnice za ophodnje.Svojoj sam četvorki rekao: - Kad uspijemo, steći ćete vjerodostojnost koju želite i zaslužujete. Ne uspijemo li,možda će raspustiti ove policijske snage.Vidio sam četiri zabrinute face, koje su se možda već vidjele na dužnostima prometne policije.Rekao sam, nadajmo se, svojim najboljim španjolskim: - Eto, tako. Poći ćemo locirati postrojenje za preradu droge.Rečeno nam je da se nalazi otprilike unutar područja od šesnaest četvornih kilometara negdje na zapadu. Ne znamogdje je i koliko je. Ne znamo jesu li u njemu još ljudi. Nađemo li ga, izvršit ćemo izviđanje bliskog cilja, pozvati sveostale patrole i onda zajednički isplanirati napad. Dobit ćemo jaku helikoptersku podršku i mnogo druge vojske.Nađe li tvornicu neka druga patrola, sastat ćemo se s njom, združiti snage i izvesti napad.Dečki su i dalje izgledali zabrinuto. Ova će operacija biti posve drukčija od onih na koje su navikli. Obično bihelikopter nadletio lokaciju, a sve bi se ostalo odvijalo u nekoliko sljedećih sati. Sada smo išli na produženuoperaciju, što je sasvim druga stvar.- Osim toga, ovaj put nećemo ići helikopterom. Do odredišta ćemo se dovesti kamionima, a odatle ćemo postupnoizviđati. Ne želimo da nas itko vidi ili da zna da smo ondje. Ovaj put bismo mogli nešto inaći. Slažete li se s ovim?Četiri nervozna osmijeha i jedno zborno: - Da!- Možda će nam trebati i nekoliko dana da uđemo u određeno područje - nastavio sam - ali isplatit će se. Nećemo sežuriti, imamo mnogo hrane, znamo što radimo. Neće biti nikakvih problema.Izložio sam im sve informacije koje sam mogao - zemljovid malog mjerila, neke crteže, općenite podatke opodručju i onda kartu u velikom mjerilu s opisima pojedinosti. Stalno sam se morao podsjećati na to da nemamposla s profesionalnim vojacima. Morao sam ih posjesti i reći: - Prije no što počnemo, želi li tko poći na stranu?Želi li itko učiniti išta prije nego što počnem?Nakon svake faze zapovijedi napravio sam stanku i pitao: - Ima li pitanja? - Morali su osjetiti da bez ustručavanjamogu postavljati pitanja, bez obzira na to koliko ta pitanja bila glupa. Važno je bilo ne izvrgnuti ih podsmijehu kadlupe nešto zaista šašavo i ne dopustiti da ih itko ismije.Prvo sam im izložio sve političke i vojne okolnosti, provjeravajući jesu li svjesni od kolike je važnosti da se istaknuu borbi protiv nedopuštene trgovine drogom. Zatim sam im pripovijedao o samom terenu, počevši općenito odpredjela - o svim znanim neprijateljskim položajima, svim starim lokacijama postrojenja i o svim našimpoložajima.Nismo još znali objekt, ali sam im pričao o zemljištu, o vremenskim uvjetima, o tome što očekujemo da će sedogoditi, o tome kakvo je mjesno stanovništvo, o imenima gradova i sela, o smjerovima glavnih rijeka. Pođe li pozlu, a budu li prepušteni sami sebi, znat će da će, budu li se držali toka određene rijeke, niz nju stići do nekogagrada. Dok sam im pripovijedao, pratili su me na svojim zemljovidima.

Zatim sam prešao na stanje. Ispričao sam im sve što trebaju znati o neprijatelju eda bi izvršili svoju zadaću -uključivši tu i činjenicu da se lokalni moćnici ovog trena osjećaju vrlo sigurnima i da će se boriti ako ihnapadnemo. Opisao sam im kakvim oružjem neprijatelj raspolaže i kako je odjeven.- A sada, naše snage - rekao sam. - Imat ćemo još tri ophodnje koje će patrolirati po drugim kvadratima

koordinatne mreže. - Na specijalki sam im otprilike pokazao područje na kojem će operirati druge patrole.Potom je uslijedio borbeni zadatak. - Borbeni zadatak: locirati i izvršiti izviđanje bliskog cilja PZPD-a u ovim ovdjekvadratima koordinatne mreže. - Ponovio sam ovo, a onda prešao na izvedbu, koju sam razbio na dvije faze.- Faza 1, infiltracija. Ići ćemo kamionom. Kao što znate, kad se materijal pripremi, mora se otpremiti bilozrakoplovom, bilo kamionom.Obično na udaljenosti od deset-dvadeset kilometara od tvornice postoji nekakva cesta. Kamionima ćemo održavatiosiguranje. Možda će nam trebati dva-tri dana da uđemo u to područje, no za to primamo plaću.Svakodnevica će biti naporna. - Na prednji ću položaj postaviti izviđača, sam ću čitati kartu, provjeravajući je slokalnim zapovjednikom ophodnje. Imat ćemo i brojitelje koraka, kao i njihove kontrolore. Bude li vegetacija gusta,vjerojatno ćemo se kretati danju, a noću ćemo mirovati. Bude li nam teren dopuštao noćno patroliranje, i to je uredu - ići ćemo i tako. No po onakvu terenu ne predviđam nikakve noćne pokrete.Dečke smo sada dobro razumijevali, a i oni nas. Uspostavili smo odnos obostrana poštovanja, koji je graničio sprijateljstvom; kad smo rekli da želimo da se nešto učini, očekivali smo da tome udovolje. A i udovoljavali su. Nisuviše dvojili o našim naredbama - vjerovali su nam.Povodeći se za nama, odavno su sa svojih galila poskidali remene. Skinuli su ili vrpcom zalijepili i njihove metalnenosače: izrađeni tako da budu pomoćni, zveckali su. Svaki je čovjek imao 4 do 5 metara padobranskog konopa, paako smo morali prijeći rijeku, mogli smo uzetom čvrsto vezati oružje. Kao pomoć u orijentaciji, na kundak svogaoružja vrpcom sam pričvrstio kompas silvu, s tim da sam veliku iglu pokrio kako se ne bi vidjela kao nekizastrašujući fluorescentni predmet što se kreće prašumom. Ako sam se kretao kao prvi izvidnik, znao sam generalnismjer kojim želim ići, a kompas mi je služio kao priručno pomagalo. Kao zapovjednik ophodnje, s izvidnikomispred sebe, mogao sam u slučaju potrebe smjesta korigirati smjer kretanja.Kad su članovima patrole prvi put podijeljeni okviri za oružje, počeli su ih lijepiti jedan za drugoga, jer su to vidjeliu nekim filmovima Olivera Stonea, pa su smatrali da je to vrlo mačistički. Odgovarali smo ih od toga koliko godsmo samo mogli. Streljivo od 7,62 mm je teško, a okvir s dvadeset metaka omašan je predmet: u ležećem stavu nekidečki jedva da su mogli podići pušku, a kamoli da bi se mogli nositi s težinom dvostrukog okvira.Svi mi iz Pukovnije ponijeli smo 9-milimetarske brovininge. Pištolji koje su uzeli ostali pripadnici ophodnje bili sučudesni i veličanstveni. Neki su se naoružali kaubojskim šestopucima, neki pak coltovima 45. Što su s njima kaniliraditi, vjerojatno nisu znali ni sami.Ponijeli smo mnogo plastičnog eksploziva za razaranje PZPD-a, a i stredstava za paljenje svih polja na kojanaidemo. Bili su to uglavnom PE4 i američki C4, sa svim odgovarajućim priborom koji uz to ide - šta-pinima,detonatorima i protupješadijskim minama za našu vlastitu zaštitu.Kad jednom pronađemo metu. izvest ćemo izviđanje bliskog cilja. Kako slika, kad je riječ o izviđanju, govori tisućuriječi, osobito ako vojnici koje vodiš ne govore tvojim materinskim jezikom, to smo ponijeli kamere ivideorekordere. kao i prijenosnu tamnu komoru da možemo obraditi negative. Meni je najviše odgovarao nicon sazumom i 2.8 milimetarskim lećama za infracrvenu fotografiju te automatski canon. također opremljen IC filteromza noćno fotografiranje. Videokamera je izvrsna pri izviđanju bliskog cilja, a sa sobom smo uzeli i mali Sonyjevaparat za reproduciranje; njime smo mogli patrolama pružiti vizualno izvješće, kako bi znale što će na terenutražiti. Videouređaji su imali leće koje su se ugađale ručno; leće s autofokusom fiksiraju se na najbliži objekt usredini vidnog polja, a taj je u prašumi gotovo uvijek neki list.Ponijeli smo i uređaje za noćno promatranje, kako one džepne tako i one montirane na oružju, a sva je opremamorala biti vodootporna.

Gotovo još važnije od onoga što smo uzeli bilo je ono što nismo uzeli: svi smo morali krenuti sterilni, bez ikakvedokumentacije. Dečki su ponijeli svoje službene iskaznice, ali ne i bilo kakve kućne adrese ili slike žena ili djece.Svima su bili poznati statistički podaci; svima je njima netko od obitelji, prijatelja ili kolega ustrijeljen nasred ceste.Na put smo krenuli toga popodneva u konvoju od četiri kamiona za prijevoz stoke. Putovali smo čitavu noć. Svi subili tihi; nikome nije bilo do razgovora. Poneka bi se pljuga žarila u tami. Sjećao sam se Izbora i dugih vožnji udolinu rijeke Elan, pa sam nastojao uhvatiti što više sna: znao sam da me u iduća dva tjedna čeka luđačko jurcanje.Pretežni dio idućeg dana putovali smo kroz gradiće i sela, a cesta je postajala sve zahtjevnija. Nekoliko sati prijemraka zaustavili smo se da si priredimo piće. Pristupio nam je Gaz i kazao: - Otprilike za tri kilometra razdvojitćemo se. Povest ću dvije grupe, Wayne će tvojima čitati kartu. Bude li frke, javi se radijem, jer su helikopteri upripravnosti. Ne zajebavaj se, javi se preko mreže i izvuci ljude. Do skorog viđenja!Vratili smo se u kamione. Bio sam u Wayneovom vozilu, onom koje je vodilo. Cesta je bila pošljunčana, ali punarupetina. Amortizeri su stradali, a mi smo se zgurali otraga; uskoro su svi stajali kako bi nekako izbjegli žestoko

drmusanje.Mračilo se. Vozilo se zaustavilo, motor isključio. Zavladala je tišina. Začuli su se zvuči savane. \Vayne je izišao irekao: - Ovdje se iskrcavate.Rekao sam dečkima da napuste kamion. Izgledali su kao da im se neće, ali da istodobno znaju da se zadatak moraizvršiti. Još jedna sjena Izbora.- Noćas nećemo ništa poduzimati - kazao sam. - Trebamo se samo došetati u svoje područje.

Sve se odvijalo usporenim ritmom. Uprtili smo naprtnjače, sredili se i pošli prema zaklonu udaljenom otprilike polakilometra. Prešavši dvjestotinjak metara, začuli smo startanje motora; vozila su se zatim udaljila. Minutu-dvijekasnije nastupila je potpuna tišina. Promatrao sam kako se reflektori probijaju cestom i nestaju u daljini.Čuo sam vlastito disanje. Dvadeset i četiri sam sata bio potpuno neaktivan, a sada sam dolazio do daha.Bilo je vrlo vruće i vlažno. Noć je odzvanjala prašumskim zvuci-ma, premda smo se još nalazili u savani. Čuo samcvrčke. Osjećao se vrlo blag povjetarac. Bilo je umjereno oblačno, ali sam vidio zvijezde.Osjećao sam se prilično ugodno. Imali smo mnogo hrane i vode i spremali smo se na noćni počinak. Radovao samse zapravo što ću nekoliko sati provesti u mreži za spavanje.Ujutro, kako se nismo nalazili ni u kakvoj neposrednoj opasnosti, dopustio sam dečkima da počnu s pićem i toplomklopom.Jedan od momaka u patroli zvao se Rodriguez. Imao je otprilike dvadeset i dvije godina, a bio je visok, crn iprilično ženskast. Imao je neprirodno duge trepavice, crte lica lijepe i izrazite, ruke kao u klavirista, noktebesprijekorne. Govorio je tihim glasom i kao da se uvijek ispričava. Dužnosti je, međutim, obavljao vrlo dobro, pasam želio da on bude izvidnik.Rekao sam: - Hoću da odeš u onom smjeru, Rodriguez. Krenut ćemo naprijed i otprilike za jedan sat zaustaviti seda nešto popijemo. Dobro otvori oči i drži se smjera - ne bismo se voljeli izgubiti. Razumiješ? Ovisimo o tebi.- Si - nasmiješio se. - 5/. oprostite, nema problema.Izvidnik se držao dovoljno daleko da bi mogao unaprijed upozoriti na bilo kakav problem, no dovoljno blizu da gavidim i da mu povremeno signaliziram kamo će. Doista je svojim kretanjem diktirao kretanje ophodnje - ako ježelio da stanemo, to bi nam i javio. Kad bi se zaustavio na mjestu, ja bih se također skamenio, a tako i svi ostali.Bio je naš prvi par očiju.Kad je prošao otprilike jedan sat, Rodriguez se zaustavio u udubini ispod velikog drveta. Čučnuli smo i pristavilivodu. U krošnji iznad nas ćurlikale su ptice; nešto je šuškalo u grmlju. Razgovarali smo tihim šaptom.- Ovo će nam biti zadnja kava - rekao sam. - Da niste nikom rekli da sam vam je dopustio!Draga im je bila pomisao da je ovo naša mala tajna. Pogledao sam ih i rekao: - Zviznimo ih i završimo stvar -nemojte me razočarati. Ima li s tim u vezi kakvih problema?- Ne, nema problema.Rodriguez je ponovno želio biti izvidnik, pa sam mu to i dopustio. Obično bih mijenjao izvidnika svakih nekolikosati, jer je izvidnički posao vrlo naporan. Da se kretao presijecajući put, stvarao bi buku i za sobom ostavljao trag;zbog toga je izvidnik u ophodnji morao pažljivo razmicati vegetaciju s puta. Pomno je pazio na svaki pokret ili bilokoji znak da se terenom nešto kreće. Mogli su to biti znakovi na zemlji, na primjer tragovi u blatu, ili pak tragoviiznad tla, na primjer izokrenuto lišće. Veliki list fikusa ili paprati, na primjer, ne preokreće se sam od sebe na donjustranu i nakon kratkog vremena opet će se vratiti u svoj stari položaj prema suncu. Nešto ga je, dakle, moralopreokrenuti, a to se nešto, znači, nalazilo ovdje nedavno.

Izvidnik je pazio i na sve moguće znake postavljanja zamki za životinje. Urođenici ostavljaju znake da su takvestvari u blizini, a mi nipošto nismo željeli završiti u mreži koja se njiše s drveta. Izvidnik je tražio i sve mogućeznake PZPD-a: mogli bi to biti brojni otisci stopala u jednom smjeru, mogla bi biti neka buka, mogao bi biti vonj.Spazi li ljude, nećemo ih napasti; kanili smo im se sklanjati s puta, promatrati kamo idu i pratiti ih.Gotovo smo pola dana potrošili da počnemo prodirati u divljinu naših četiriju četvorina koordinatne mreže. Već nasje bio potpuno probio znoj. Nije padala kiša; nadao sam se samo da će, ako već mora kišiti, zapljusnuti prije mraka,tako da se na noćenje nećemo morati spremati po pljusku. Dali smo se u potragu, koja je ovisila o terenu. Kojiputsmo mogli nastupati paralelno duž kvadrata, kojiput smo se oko istaknutih točaka razvijali lepezasto. Svaki bismosat zastali otprilike na pet minuta. Tako smo imali vremena da uvučemo košulje, podignemo hlače, popijemo neštoi dopunimo čuture. Kad god bismo došli do nekog vrela, napunili bismo čuture; ako su već bile pune, pili bismokoliko god smo mogli. Neki su momci u jednu od svojih čutura stavili limunski koncentrat, a u drugu običnu vodu.Ja sam radije u objema držao običnu, čistu vodu.

Prvog su popodneva svi dečki bili vrlo živahni, no potom je umor uzeo svoj danak - duševni umor od neprestanogtraženja tragova i tjelesni od nošenja naprtnjača po onoj vrućini. Na ljudima je to ostavljalo dubok trag.Otprilike pola sata prije sutona valjalo je potražiti mjesto za PS, no prije toga trebalo je zatrti tragove, kako bismobili sigurni da nas nitko ne traži. Gonzalo - "Gonz" - bio je izvidnik. Dao sam mu znak da se zaustavi i otišao donjega.- Potražit ćemo PS - šapnuo sam mu na uho.Široko se osmjehnuo. Imao je velike, široke zube s crnim mrljama od žvakanja duhana.Rekao sam mu: - Slijedi me!Gonzu su mogle biti dvadeset i tri, dvadeset i četiri godine. Lice mu je imalo doista mladalački izraz, stalnonasmiješeno kao da je još bucmasto novorođenče. Ponekad nisam znao je li glup ili samo razdragan. Bio je tonekakav vragolast smiješak; nikad zapravo nisam proniknuo što mu je na pameti, no nadao sam se da je ipakmnogo više toga skriveno od onoga što se vidi.Izveli smo jedan krug te postavili trenutnu zasjedu na vlastitu tragu; naime, bez obzira na to koliko se pažljivokretali džunglom, uvijek za sobom ostavljate tragove. Kada smo se uvjerili daje sve u redu, trojica su momakaostala uz naprtnjače, a Gonzalo i ja otišli smo potražiti mjesto za privremeno sklonište. Idealno mjesto ne moranužno biti ono koje se može braniti; naglasak se stavlja na skrovitost.Svi su znali što se zbiva i radovali su se skorom počinku.Kad smo došli na položaj, ponovno smo uzeli naprtnjače i postavili se u kružnu obranu, spremni za napad. Prvosmo se, međutim, dobro namazali sredstvom koje odbija insekte. U iščekivanju napada uvijek čuješ i vidiš mnogoviše od onoga što misliš da te okružuje. Misliš da se krećeš neopaženo, ali životinje su te otkrile i dok dođeš domjesta gdje su se nalazile, one su već daleko odmaglile. Međutim, samo sjedeći i ne radeći baš ništa mogao samosluhnuti sve što se uokolo događa. Da nije komaraca, bilo bi divno u zagrljaju prašume.Tek što se smračilo, postavili smo mreže za spavanje i pelerine. Nije bilo potrebe za razgovorom; svi su znali što imje činiti i radili su na smjenu. Dok su se dvojica pripremala za počinak, ostala su trojica osluškivala i promatrala.Izvukao sam svoju suhu odjeću i uspeo se u mrežu te usnuo, osluškujući zujanje i šuštanje te kišu, koja je počela okoponoći.Sat prije svitanja pospremili smo svoje stvari. I opet nije bilo nikakve potrebe za razgovorom; sve smo obavilipolako i pažljivo, izbjegavajući buku. Otišli smo čim se toliko razdanilo da se možemo kretati.Patrolirali smo otprilike dva sata, a onda se zaustavili da sastavimo operativno izvješće za našu bazu podataka:izvijestili smo ih o svojem položaju, položaju neprijatelja ili njegovim aktivnostima koje smo zamijetili, kao i ovlastitim aktivnostima i namjerama, što se sve u ovom slučaju svelo na: "Nastavljamo ophodnju!" U stožeru ćeucrtati naš položaj na kartu; ako kasnije tijekom dana zagusti, znat će se barem gdje smo se nalazili u 8,00.Dečki su sjeli i jeli šećer i konzerviranu govedinu.U sljedećih nekoliko dana sve se svodilo na rutinu - odlazak, smjene izvidnika, smjene brojitelja koraka.Jednom ili dvaput smo se izgubili. Zaustavili smo se, maknuli sa staze, sjeli u kružnu obranu i izvadili kartu.- Gdje smo bili kad smo zadnji put znali gdje se nalazimo? -upitao sam Gonza.Metodički smo pošli od te točke - bilo je besmisleno da jurimo unaokolo kao luđaci progoneći sjene. Poslao sam dvadečka u kraće izviđanje da potvrde kako je sljedeća točka petstotinjak metara dalje. Nadali smo se da će se vratiti ireći: - Da, tamo je rijeka i ona teče slijeva nadesno.Sljedećom sam zgodom odaslao u izvidnicu Gonza i Jednog Od Tri Josea. - Idite onamo, ali ne dalje od 400 metara.Kad se počnete spuštati prema nizini, trebali bismo se naći na najvišoj točki u okolini. Osvrnite se uokolo. Nigdjene bi smjelo biti više točke. Ne bude li tako, imamo una problema. Još dalje, na nekih 300 metara, trebala bi tećirijeka slijeva udesno.Otputili su se, Gonz sa širokim crnim zubatim osmijehom. Vratili su se puno brže nego što sam ih očekivao.Gonzova je osmijeha nestalo.Približivši usta mojemu uhu, rekao je: - Došli smo tamo. Bili smo na najvišoj točki, ali pred nama se nešto gibalo.Čuli smo nekakav metalni zvuk i viku.Okupio sam ih sve i rekao: - Ondje se nešto zbiva. Ne znamo što. Sada ćemo poći naprijed koliko god budemomogli. Gonz će nas odvesti onamo, u kraj gdje je čuo zvuke, pa ćemo se ondje zaustaviti i odande istraživati. Jeste lisvi spremni? Imate vremena, nema potrebe ni za kakvom žurbom.Svi su se usplahirili. Niz brdo smo silazili vrlo, vrlo polako. Gonz je bio ispred mene, ostali iza. Ništa nisam čuo.Gonz je zastao i pokazao rukom prema naprijed.

Dao sam mu znak da pođe sa mnom, a ostaloj trojici da ostanu uz naprtnjače. - Bude li problema, uskoro ćete čuti.Ako se ne vratimo do mraka, čekajte do sutra u podne, a onda, izbjegavajući buku, izbijte na rijeku, pa onda njomeudesno sve dok ne izbijete na cestu. Mi ćemo se snaći. Naprtnjače nam ostavite ondje gdje se nalaze.Puzali smo kroz grmlje noseći samo puške i opremu o pasu. Ići ćemo sve dotle dok ne ustanovimo što se zbiva; nebi bilo pametno skakati od sreće i misliti da smo nešto našli, a sve samo na temelju letimičnog pogleda.Milio sam prašumom za Gonzalom. Pogledom sam šarao svuda oko sebe. Gonzalo je gledao preda se. trudeći se dase usredotoči i sjeti odakle je čuo one zvuke. Svako malo okrenuo bi se tražeći moju podršku, a osmijeha više nijebilo.Na jednom mjestu, udaljenom otprilike dvjesto metara od položaja na kojem smo ostavili naprtnjače, zaustavio se ipodigao ruku. Kao tehnički savjetnik, sada bih mu bio trebao pomagati da ode u izviđanje bliskog cilja, no moraosam biti posve siguran u to da će se posao dobro obaviti i da ćemo se svi sigurno izvući. Pokazujući mu da ostaneondje gdje jest i da me štiti, dao sam mu znak da ću ja otići i pogledati što je pred nama.Zalegao sam na trbuh i vrlo polako krenuo naprijed. Napravio sam tri-četiri mala pokreta, pa bih se zaustavio,osluhnuo, ogledao i potom otpuzao dalje. Nakon dvadesetak minuta nisam mogao povjerovati svojim očima.Kroz guštaru široku otprilike dva metra gledao sam čistinu na kojoj se rasprostirao čitav jedan mali industrijskikompleks. Vidio sam tri-četiri zgrade. Jedna je bila dugačka i niska, karakteristična za PZPD. U njoj se kokinapasta polaže na duge stolove. Dvije druge prizemnicebile su nešto više. Pokrivene su bile krovovima od valovita lima, a vidjelo se da su ih pokušali kamuflirati granjem ilišćem.Čuo sam južnoameričkim glasom postavljeno pitanje. Odgovor na španjolskom bio je pomalo prigušen šumomgeneratora, ali sam u njemu osjetio jako, gotovo afrikanersko, unjkanje.Između dviju zgrada vidio sam nekog starog kako hoda. Nije bio naoružan. Zadržao sam se ondje otprilike polasata, promatrajući i osluškujući daljnju vrevu, ni sam ne vjerujući našoj sreći. Bilo je to prvo postrojenje koje samvidio da radi; nisam želio zabrljati. Sa svoga mjesta nisam imao osobit pogled, ali sam čuo druge ljude i povremenolupanje vratima. Komarči su došli na svoje. Mogli su mi slijetati na lice, a meni su trebale duge, polagane sekundeda podignem ruku i otjeram ih. Nisam želio prijeći na drugi položaj ili kleknuti da bolje vidim. U ovoj mi fazi tonije trebalo; trebao sam se samo radovati što je ovo ovdje doista PZPD.Otpuzao sam natrag do Gonza. Stavio sam usta do njegova uha i palčeve podigao uvis: - Premija!Bljesnuo je svojim golemim pocrnjelim zubima, ali sam znao da misli: - Uh, jebi ga. našli smo ih...Ispričao sam im sve što sam vidio i čuo. Primijetio sam stanovitu nevjericu, uz mješavinu sreće i bojazni. Sada senešto moralo poduzeti.Smjesta smo napustili to područje, kako bismo izbjegli svaku mogućnost da nas otkriju. Kazao sam im: - Sutra uzoru poći ću tamo s Jednim Od Tri Josea. Preostala će trojica čuvati opremu na zadnjem zborištu, a to je onajpoložaj na kojem smo se ranije zaustavili s opremom. Ovo bi moglo potrajati nekoliko dana. Ako se ne vratimo,ostat ćete ondje dva dana. Ne bude li nas ni trećega, ujutro trećeg dana poći ćete prema rijeci, okrenuti udesno iizići na cestu. Začujete li pucnjavu, spustit ćete se i pomoći nam. Je li jasno?Četvrti član ophodnje, kojemu je nadimak bio El Nino, bio je devetnaestogodišnjak. Mršav, koštunjav dečko bio jevisok metar sedamdeset i pet centimetara. Bilo mu je vrlo neugodno gledati u sugovornika, pa je radije gledaočovjeku iznad ili ispred lica; možda je bio pun he-munga zbog pnšteva koji su mu osuli lice. Uopće nije shvaćao štose događa. Uvijek su mu davali da radi što manje. Dečko je inače bio sasvim u redu, samo neiskusan i zabrinut.Radije bi bio kod kuće sa svojom mamom, nego da se bavi ovim sranjima. Međutim, uvijek je pred drugimaizigravao muškarčinu, a momci su ga neprestano zezali. Ozbiljno se uplašio, no laknulo mu je što ostaje nazadnjem zborištu.- Na zadnjem zborištu nemojte dizati pelerine - rekao sam. -Želim da samo budete uz opremu. Bit će to dug dan -možda i dva. Pobrinite se da čuvate opremu, pa ćete tako čuvati i nas.Izvukao sam radio i poslao operativno izvješće stožeru naše postrojbe. Žurio sam se jer sam ga želio odaslati prijesutona. Rekao sam što smo otkrili, što sam vidio. - Ukoliko ne dobijem drukčiju naredbu -kazao sam - sutra idemo uizviđanje bliskog cilja.Znao sam da će u stožeru postrojbe raspravljati o tome hoće li ili neće ostale ophodnje obavijestiti o našem izvješćuili će pak pričekati potvrdu da smo našli cilj. Jave li im da prekinu izviđanje i pričekaju, gubit će na vremenu. Nijeto. međutim, bio naš problem: počeli smo se pripremati za izviđanje bliskog cilja.Ići ćemo ja i Jedan Od Tn Josea; ostala će trojica čuvati opremu na zadnjem zborištu. Trebalo je izdati čitav sklopnaredbi kojima će se obuhvatiti sve mogućnosti - kako ćemo dospjeti onamo, što ćemo raditi kad stignemo na licemjesta, što nam je činiti ako neprijatelj otvori vatru po nama. Što ćemo učiniti ako grupa na zborištu ostvari borbeni

kontakt? Koliko će dugo zborište biti otvoreno prije nego što prijeđemo na drugo zborište? Što ćemo učiniti akodođe do okršaja te netko od naših bude zarobljen?

Planiranje i pripreme obavit ćemo na mjestu na kojem se nalazimo, da bismo se potom prebacili na mjesto zadnjegzborišta, koje će biti polazni položaj dvočlanih ekipa koje odlaze u izviđanje bliskoga cilja. Samo to izviđanje možepotrajati jedan do dva dana. ovisno o tome što i gdje možemo vidjeti. Moramo samo paziti na to da se. budemo li nazadatku za dana, vratimo sat prije sutona; tako ćemo se moći udaljiti i naći PS negdje drugdje. Na zadnjem sezborištu neće podizati pelerine: dečki će postaviti samo nekoliko protupješačkih mina, sjesti leđima oslonjeni nanaprtnjače, s uprtačima na sebi, te na smjenu stražariti i kunjati, što neće biti zanosno.Teorija sada više nije vrijedila. Prema njoj, patrola je trebala biti ta koja će obaviti izviđanje i izvesti napad, noimali smo tu jednu jedinu šansu i nju je trebalo valjano iskoristiti.Bili smo petstotinjak metara od PZPD-a i spremali smo se za noćenje. Izvukli smo pelerine i mreže te se smjestili.Jedan Od Tri Josea nije mogao usnuti, siguran sam. Čitavu se noć prevrtao i meškoljio, očito sav ustreptao od onogašto će se sutradan dogoditi. Ostali su se bojali; izgledali su gotovo izgubljeno, kao da žele da im svi ostali priteknukao pojačanje.I ja sam se plašio. Nisam znao što me čeka. Znao sam samo da ćemo se, ako nas ščepaju, naći u govnima. Ležaosam premazan kamu-flažnom kremom i sredstvom protiv komaraca te razmišljao o Kate. Pokušao sam izračunativremensku razliku, pitajući se što li sada radi. Pro-računao sam da je vjerojatno završila s doručkom i da se spremau vrtić. Poželio sam da ovo ovdje što brže završimo pa da mogu ponovno u grad da se zabavim s bivšimpripadnicima eskadrona G. Znao sam da neće proći mnogo vremena do mojega ponovnog povratka u džunglu.- Sa sobom ćemo uzeti minimum opreme - rekao sam u svitanje Jednom Od Tri Josea. - Zapravo samo opremu opojasu, kamere te svaki po pušku i pištolj.Već smo ranije satima pomno dotjerivali opremu da ne sjaji, zacrnjujući je bojom iz raspršivača.Sada smo i sebe namazali. Koža također odražava svjetlo, bez obzira na to bila crna, azijatska ili bijela. Kad suncesja, sja i tvoja koža. Na početku prašumske patrole kamuflažnu je kremu zbog znojenja teško zadržati. Međutim,nakon nekoliko dana, kad lice malo obraste, krema se skrutne u bradi i usadi u bore čela.Nije se ovdje radilo tek o nekom laganom tapkanju boje po licu, kao kad Indijanci stavljaju ratne boje. Mazali smočitavo lice, uši, kožu iza ušiju, svuda oko vrata, ispod razine ovratnika, ispod proreza na prsima, ruke sve do iznadzglavaka. Za zaštitu od svih mogućih prašumskih napasnika koji bi mi dodijavali prilikom puzanja, nisam zavrtaorukave, ali sam se namazao i iznad zglavaka, jer će se s kretanjem ruku smicati i materijal od kojeg je izrađenakošulja.Po načinu na koji primjenjuje kamuflažnu kremu uvijek možeš prepoznati profesionalnog vojnika. Uopće nemapotrebe za svim onim čarobnim bojama - tamnozelenom, smeđom i svijetlozelenom - u prekrasnim, neobičnimmustrama i oblicima. Krema ne služi za kamuflažu, nego za onemogućavanje odsjaja i izobličavanje crta lica.Međusobno smo provjerili rezultate mazanja. Ja sam pregledao Jednog Od Tri Josea, on mene.- Sve u redu? - upitao sam.- Jest u redu - nasmiješio se živčano.Oko 7,00 svi smo pošli prema zadnjem zborištu. Rodriguez je bio izvidnik; ovaj put se doista nije žurio. Zastajkivaoje svakih pet minuta, pa promatrao, osluškivao. Glavom su mi se plele kojekakve misli: o izviđanju bliskog cilja, oJednom Od Tri Josea - znao sam da će ustuknuti i da ću sve morati obaviti sam - te o tome što će se dogoditibudemo lija ili on uhvaćeni. Odlučio sam da se neću dati zarobiti - i točka.Nakon dva sata vrlo oprezna napredovanja stigli smo do zadnjeg zborišta, spustili naprtnjače, sjeli na njih tepričekali pet minuta da se svi smjeste i dođu do daha. Iz svoje sam naprtnjače izvadio kameru s priborom, većspremljenu u vrećicu. Ponovno sam provjerio svu našu opremu, da budem siguran da je sve čvrsto i dobro svezanote da nigdje ništa ne zvecka. Isto sam tako provjerio zna li Jedan Od Tri Josea gdje se nalazi moj pribor za prvupomoć. Usput sam krišom preletio preko njegove uniforme i opreme da se uvjerim da je zakopčao sva puceta te dasa sobom ne nosi ništa nepotrebno.- Na zadnjem smo zborištu - rekao sam. Potvrdio sam zborišta patrole u slučaju nužde i sve smjerove - smjer ukojem odlazimo, smjer iz kojeg ćemo doći - te vrijeme u koje bismo se trebali vratiti. Zatim je kucnuo čas odlaska.

Pogledao sam Jednog Od Tri Josea. Znao sam da će protivnici, ako me uhvate, na meni iskaliti sve svoje frustracije;veliki su izgledi da će za mene zatražiti otkupninu. No za Jednog Od Tri Josea ishod bi bio mnogo gadniji, i zato jenjega sada oblijevao znoj. Policajce su mlatili zdesna, slijeva, sprijeda i straga: i prije no što bi završili obuku,pogibali su na desetke. Karteli nisu žalili ni truda ni sredstava kad je u pitanju bila osveta. Uhvaćeni bi policajac

znao što ga čeka: jamčili su mu polaganu i bolnu smrt. Mnogi su tako nađeni uz cestu iskasapljeni motor-kom ičekićem.Rodriguez je tražio da još jednom prijeđemo sve pojedinosti. -Zadržat ćemo se dva danaQ Trećega ćemo dana narijeku7 Je li tako? Oprosti što pitam.Zadatak sam im na prvoj instruktaži prikazao tako da se osjete odabranima. Prišao sam stoga Jednom Od Tri Joseai šapnuo mu na uho: - Ti si Broj Jedan, najbolji. - Nadao sam se da će mu to pomoći da se smiri. Pokušao seosmjehnuti, ali je osmijeh ispao kao grimasa.Kretali smo se vrlo sporo, bez hitnje. Bilo je vruće i vlažno; sredstvo protiv komaraca slijevalo mi se u oči. Stopala icipele bili su mi posve mokri.

Izviđati bliski cilj u prašumskim je uvjetima prilično jezovito. Ići ćemo izravno na cilj; ne budemo li s oboda moglividjeti ono što nas zanima, morat ćemo napredovati dalje, pa još dalje sve dok ne uspijemo. Ne bi bilo dobropokupiti polovične informacije; to bi moglo značiti da ćemo se morati još jednom ovamo vraćati.Kad god sam razmišljao o izviđanju bliskog cilja, uvijek su mi na pamet padale one igračke na baterijski pogonkoje se stalno kotrljaju prema naprijed sve dok ne udare o nešto. Tada se okrenu, vrate i onda udare opet. Nas ćemodvojica tako ulaziti, izlaziti, vraćati se pod drugim kutovima, odbijati se, obilaziti. Prvo ćemo obići oko čitavoglogora, tražeći prilaze i bilo kakve znake osiguranja. Opazimo li stražare, zapamtit ćemo koje oružje nose i kako suodjeveni. Izgledaju li budno ili su nemarni i ležerni? Jesu li mladi ili stari?Jesu li staze koje vode u logor i izvan njega dobro ugažene? Ima li na njima svježih tragova? Možemo li poznakovima procijeniti koliko je ljudi prolazilo?Kakve zvuke možemo čuti dok se šunjamo uokolo? Gdje bismo se otprilike mogli ubaciti u logor? Je li ograđenbodljikavom žicom ili trskom, ili uopće nije ograđen?Je li u maloj udolini i kamufliran? Koliko je ljudi u logoru? Ima li ikakvih komunikacija? Ima li kakvih antena?Ima li vozila, zrakoplova?Koji su povoljni položaji9 Ima li takvih mjesta na koja bismo mogli postaviti grupe za vatrenu podršku? Ima lilokacija na kojima bismo mogli uspostaviti promatračnice? Mogla bi, naime, pasti odluka da se zasad ne ide unapad, nego da se samo više tjedana promatra. Gdje bi mogla biti dobra polazna crta za napad? Otkud bismo mogliuvesti ljude? Koja su glavna proizvodna područja? Gdje su nastambe? Na sva bi se ova pitanja moralo odgovoriti smjesta na kojem sam potrbuške ležao i promatrao, s udaljenosti od petnaestak metara.Dospjeli smo na petnaestak metara od ruba logora i zaustavili se. Vrlo. vrlo polako zalegao sam i skinuo uprtače iopremu. I njih i pušku predao sam Jednom Od Tri Josea, pokazavši zatim na njega i na zemlju, dajući mu tako znakda ostane gdje jest. Prstima sam zatim pokazao da ću se kretati, obavještavajući ga, dakle, da idem naprijed bacitipogled. Pomaknuo sam kameru na leđa, spustio se na trbuh i počeo se micati prema naprijed.Negdje je brektao generator. Na mahove sam čuo dijelove razgovora i radio koji je emitirao svirku na panovoj fruli.Kad bi se vrata otvarala i zatvarala, glazba je bila glasnija, a potom bi se opet malo utišala.Teško sam disao; puzanje je bilo vrlo naporno. Dok sam se puzeći šuljao, jedina mi je obrana bio moj pištolj.Ispružio sam ruke, upro se na lakte i nožnim se prstima otisnuo prema naprijed. Tako sam u jednom navratuprevaljivao petnaestak centimetara kroz šikaru. Zastao sam, podigao glavu iz kala prašumskog tla te zirnuo iosluhnuo. Čuo sam vlastiti dah; zvučao mi je sto puta snažnije od bilo čega drugog oko mene. Lišće je pucketalomnogo više nego obično; sve je u mojoj glavi bilo deseterostruko pojačano. Trebao mi je skoro jedan sat da svladamtu udaljenost. Sada sam se našao iznad PZPD-a i kretanje je bilo ono što bi me moglo upropastiti. Opazi li jedan odstražara gibanje, pa makar i krajičkom oka, odmah će na nj obratiti pozornosti. Zastao sam, obazro se, pomaknuonaprijed, neprekidno pazeći na sredstva za uzbunjivanje -bile to žice, uređaji koji se aktiviraju na pritisak,infracrvene zrake ili možda neka rafiniranija metoda zasnovana na praznim limenim konzervama. Sada sam stigaotočno povrh logora. Ako je ikad bilo prilike, sada je bio pravi trenutak da počnem fotografirati sve osobe u logoru -a osobito Europljane i Amere. Ako sve propadne, imat ćemo barem neku vrstu dokaza o stranoj umiješanosti, što bipoliciji moglo dobro doći.

Sunce je bilo jasno, pa sam lijepo mogao vidjeti cilj; njima je pak bilo teže da me opaze u šumskoj tami. Vidio samneke zgrade, veličine deset sa sedam metara. Sagrađene od okomito postavljenih planki, natkrivene su bilekrovovima od valovita lima te lišćem i trskom kao nekim grubim oblikom kamuflaže. Metalni su krovovi izgubilisvoj sjaj i počeli su hrđati, po čemu se moglo zaključiti da se logor ovdje nalazio već stanovito vrijeme. Neke surebrenice između sebe imale pukotine, a neke su pak bile čvrsto spojene. Na svim su zgradama prozori bili zakri-veni mrežama protiv komaraca. Vrata su bila dvostruka - drvena unutrašnja i mrežasta vanjska; ova mi se zaštita od

komaraca činila neobičnom uz onolike rupe u drvetu.Na mahove su se čuli raznorazni zvuči - glazba, udarac o metal, nekakva vika - po čemu se moglo zaključiti daondje nema mnogo ljudi.Polako, vrlo polako, odriješio sam torbu s kamerom sa svojih leđa. Budemo li napali ovaj logor, ljudi su moralidobiti dobru sliku o ciljevima i o tome kako logor izgleda. Nadao sam se da će ovo biti prva od brojnih fotografija smoga obilaska logora.

Skinuo sam kameru s glave. Najveća mi opasnost prijeti od leća koje reflektiraju sunce, pa je zato kamera bilaomotana mrežicom za lice. Ta mrežica, međutim, nije bila nikakva smetnja; fotografije će svejedno uspjeti. Kamerusam polako stavio na zemlju, usmjerio je i pritisnuo otponac. Ništa se nije dogodilo. Palcem sam pokušao okrenutizapinjač filma, no on se bio zaglavio. Nije bilo vrijeme da prčkam po aparatu; spustio sam ga pored sebe i nastaviopromatrati. S ovim će biti gnjavaže. Prokleo sam sama sebe što nisam ponio videokameru; želio sam uštedjetibaterije za promatračnicu koju ćemo možda morati uspostaviti.Ostao sam na mjestu, osluškujući i promatrajući. Vidio sam četiri glavne zgrade. S moje lijeve strane pružala sedugačka niska zgrada, od koje sam mogao vidjeti možda trećinu. Pretpostavljao sam da je to samo postrojenje.Desno od nje nalazile su se dvije druge zgrade; jedna je posve sigurno bila kuhinja, a druga upravna zgrada.Otvorila su se vrata i izišao je neki stari od pedesetak-šezdesetak godina u nogometaš-koj majici, kratkim hlačama,gimnastičkim papučama i pljugom u ustima. Nosio je hrpu lonaca i tava, koje je jednostavno bacio na zemlju.Nedaleko od vrata bilo je više hrpica kuhinjskih otpadaka.Čulo se i brektanje generatora, koje kao da je dopiralo s druge strane kuhinje. I dalje sam slušao povremenu viku,no vidio sam samo staroga. Želio sam doznati kakvo im je osiguranje, koliko ih ima i čime su naoružani.Nakon otprilike pola sata povukao sam se istim putem u šikaru. Je li bilo prerano jutro ili se jednostavno ništa nijedogađalo, ne znam. Vraćao sam se sve dok opet nisam stigao do Jednog Od Tri Josea. Sjedio je i smiješio se.Podigao sam kameru i pokazao mu znak rezanja vrata. Stavio sam na se uprtače, upro prst prema momku i pokazaomu kojim ćemo putem - a taj je put bio obrnut od kretanja kazaljki na satu.Dvadeset nam je minuta trebalo da prijeđemo trideset metara i opet se primaknemo rubu logora. Zaustavili smo se.Jednom Od Tri Josea dao sam znak da ostane gdje jest, a sam sam polako otpuzao naprijed. Ovaj put sam se našaoispred nastambi; gotovo u isti mah ugledao sam bjelačku facu. Čovjek je bio sitan - nešto oko metar i šezdeset -četrdesetih godina i upravo je bacao vodu iz pehara. Na sebi je imao samo kratke hlače, cipele i tamne naočale.Kosa mu je bila mokra i zalizana unatrag. Pretpostavljam da se netom bio umio. Ruke su mu bile preplanule dovisine rukava majice, a i oko vrata bjelasao mu se širok svijetli prsten. Nije se brijao barem tjedan dana i izgledao jeprilično jadno. Stavio je u usta cigaretu i zapalio je, a potom se vratio u baraku. Bio sam zadovoljan: barem jedanEuropljanin. Daje barem kamera funkcionirala! Znao sam da će me Gonz zbog nje zajebavati.Čekao sam na tom mjestu daljnjih četrdeset i pet minuta, a onda su se pojavila dva frajera. Jedan je nosio dugu G3automatsku pušku, doista zastario tip s dugom cijevi i masivnim kundakom, dok drugi nije bio naoružan. Odnastambi su pošli u smjeru proizvodne barake, koju nisam vidio. Ponašali su se vrlo nehajno: pušili su, razgovarali ismijali se, očito posve bezbrižni.

To su, dakle, bila tri tipa, ne računajući starca iz kuhinje. Ostao sam na svom mjestu. Nisam se pomicao dazgnječim komarce koji su slijetali na mene; samo sam nisko držao glavu, promatrajući i osluškujući, nastojeći upitisvaku pojedinost. Na glavi su mi počele izbijati čvoruge, ali sam ih već otprije zanemario. Ležao sam ispruživširuke preda se, oslonivši se na njih bradom.Da bih bolje čuo, otvorio sam malo usta kako bih zatomio svaki mogući zvuk gutanja.Pokušao sam u glavi sklopiti sliku o tome kako zapravo ovaj objekt stvarno izgleda. U ovom sam trenutku imao tekdvadeset posto informacija, a trebao sam ih pribaviti što je moguće više.Sada sam vidio gdje se nalazi generator. Smjestili su ga između dviju zgrada. Vidio sam i antene na krovovima. Bioje tu i jedan satelitski tanjur, koji je mogao poslužiti i za televiziju i za telekomunikacije. Vidio sam i normalnuštapnu antenu.Čuo sam glazbu i svakodnevnu uobičajenu buku. Tanjuri su zvečali, ljudi se smijali. Čuo sam kako dvojicarazgovaraju svojim jezikom, možda nizozemskim ili flamanskim - nisam stručan da odredim. Nije mi bilo ni važno.Znao sam samo to da u logoru ima Europljana.Počinjao sam se sasvim lijepo snalaziti. Ovu sam stranu logora mogao vrlo dobro opisati. Znao sam gdje su vrata ikako se otvaraju.Građevina je bila sasvim solidna i ovdje se nalazila već dugo. Površine po kojima su hodali bile su dobro ugažene.

Činilo se kao da se nešto događa. Iz smjera proizvodne barake čuo sam aktiviranje još jednog generatora. Odlučiosam pričekati još pola sata. Izišao je Europljanin, sada u prljavoj majici, i odtumarao prema postrojenju. Za njim suizišla još dvojica. Nisu razgovarali, no bili su bijelci. Jedan je hodajući češao kosu, očito je tek bio ustao. I on je biočetrdesetih godina; bio je znatno viši od ostalih. Nosio je američke vojne hlače i prljavu majicu sa Smilevjevimlicem. Duga blond kosa, nešto tamnije nijanse, kao da je bila mokra ili masna. Dva koraka ispred njega koračao jedrugi čovjek pušeći cigaretu. Čovjek na razmeđu dvadesetih i tridesetih godina izgledao je znatno živahnije: nosioje kožnatu tašku. Nešto se spremalo.

Sada sam sasvim sigurno znao da su u logoru najmanje šestorica, ali u nastambama je bilo još ljudi, pa sam svakakoželio doznati koliko. Dosad sam vidio samo jedan G3; trebao sam svakako saznati koliko imaju oružja.Pričekao sam daljnjih pola sata, no ništa se nije zbilo. I dalje sam čuo glazbu i kuhara koji baca spirine, no čini seda su se sva zbivanja odvijala na drugoj strani. Otpuzao sam natrag. Jedan Od Tri Josea ovaj put se istinskirazveselio što me vidi; čamio je na mjestu, bar kako mu se činilo, satima, a nije znao što se događa. Dao sam muznak da ostane miran, a potom da krene.Vukao sam se još nekoliko metara, slijedeći nepravilnu crtu vanjskog ruba logora. Kretao sam se rukama ikoljenima, pokušavajući pronaći još jednu točku do koje bih dopuzao. Logor nisam mogao vidjeti, no zato sam gačuo. Sada sam se spuštao prema rijeci, onoj dakle točki koju su išli potražiti dečki iz izvidničke ophodnje. Kretaosam se između vode i logora te naišao na izgaženu stazu s tragovima guma. Imaju li vozilo? Odlučio sam sići dorijeke prateći tragove. Na drugoj strani staze ugledao sam dva geminija s izvanbrodskim motorima. Bili su izvučenina obalu i skriveni u grmlju. Još nisam mogao ustanoviti odakle dolaze tragovi vozila. Mora da su to tragovi nečegašto je dopremljeno čamcima i zatim iskorišteno za prijevoz.Sada sam želio prijeći na drugu stranu PZPD-a da vidim što se zbiva i koliko je ljudi angažirano. Očito ih neće bitipreviše, jer stambenog prostora nije bilo dovoljno. Vratio sam se i šapnuo na uho Jednom Od Tri Josea: - Zaci ćemoodostrag s druge strane. - Kimnuo je, okrenuo se, pa smo pošli dalje vrlo, vrlo polako.Pri svakom šušnju zaustavili smo se i osluhnuti. Kad bi se sve stišalo, nastavili bismo držeći se od logora dovoljnodaleko da ostanemo neprimijećeni, a opet dovoljno blizu da čujemo što se zbiva.Stigavši točno na suprotnu stranu, zaustavio sam se, skinuo uprtače i opremu te oprezno otpuzao naprijed. Ovdje seočito nešto radilo. Nisam se toga trena trudio pogledati što je posrijedi, nego sam samo nastojao prići što bliže. Čimsam mogao jasno čuti što se događa, zaustavio sam se i osluhnuo.Činilo se kao da će se nešto događati u baraci koju sam držao proizvodnim pogonom. Što sam se više približavao, tosam bolje vidio daje zgrada pogona, koja je sezala do dvije trećine visine ostalih zgrada, zapravo otvorena baraka sastrehom podignutom na motki i zidovima podignutim tek do trećine visine. U njezinoj sam sjeni vidio ljude kako sekreću. Nije to bila nikakva osobita vreva, no bilo je posve sigurno da rade još neki generatori. Vidio sam da iznadzemljišta otkrivenog logora titra ugrijani zrak.

Lijevo od pogona nalazila se još jedna zgrada. Pretpostavio sam da je to nekakva spremnica. Na istoj sam straniugledao nekakav tricikl s niskim teretnim kolicima.Pričekao sam još deset minuta, duboko udahnuo pa krenuo naprijed. Sada je već postajalo vrlo vruće. Sunce je bilovisoko, a ja sam se nalazio na rubu prašumske krčevine. Na zatiljku i kroz košulju osjećao sam vrućinu. U jednomsam se trenutku zabrinuo da bi me mogli otkriti ako se tkanina počne sušiti - mogli bi opaziti paru.Smrdio sam. Donji dio tijela bio je potpuno mokar, a bio sam sav oblijepljen blatom, grančicama i lišćem. Stalnosam imao potrebu da to zgulim sa sebe i da se počešem ondje gdje su me izujedali komarči -a imao sam dojam dajeto svaki centimetar nepokrivene kože. Međutim, jedino sam očima dopuštao da se pomiču.Disao sam doista teško. Nisam želio napredovati dalje, ali sam znao da moram. Trebali smo informacije - moraobih se, dakle, vratiti sutradan.A onda sam ugledao oružje. Starinska puška Ml6, trokutasta kundaka, bila je ostavljena uz tricikl. Znači da se oviljudi i ne plaše previše; očito se ovdje osjećaju komotno.Još uvijek nisam mogao ustanoviti koliko ih je. Vjerojatno su neki još u barakama. Iz ove sam perspektive mogaovidjeti samo proizvodnu baraku; nastambe nisam mogao vidjeti. Zabrljao sam: trebao sam duže ostati na onojdrugoj strani i promatrati one koji izlaze i ulaze.

Ljutio sam se sam na sebe. Nisam ovdje želio ostati ni trenutka duže no što moram, a nije mi se niti vraćalo drugogdana. Predočio sam si što ljudi na zborištu misle. Sjede ne radeći apsolutno ništa, frustrirani ko sam vrag. Poznavaosam taj osjećaj: i mene je često podilazio. Nadao sam se samo da će imati dovoljno povjerenja da sjede i čekaju.

Napokon se nešto pomaknulo. Jedan je dečko prišao triciklu i sjeo na njega. Zapalio je cigaretu i zavalio se nasjedalo, uživajući malo na suncu. Imao je sunčane naočale, traperice koje je zasukao do polovice listova i tenisice,ali ne i čarape. Svijetla košulja od traper platna visjela mu je iz hlača. Još jedan narkić.Viknuo je nekome, zašao za zgradu i nestao. Potom sam ga opet ugledao: pošao je prema meni. Nije uzeo oružje, alisam se svejedno usplahirio. Svakako sam želio izbjeći kontakt očima. Gledao sam mu u stopala. Brada mi jepočivala na rukama; skamenio sam se, disao vrlo polako, dubokim udasima. Pomislio sam: priđe li bliže, spazit ćeme. Što tada? Da li da ga srušim i pobjegnem? Ili da izvučem pištolj, ubijem ga i pobjegnem0 Ili da ga samodohvatim, oborim, svežem i ušutkam? Nisam se mogao odlučiti; ovo mi sigurno nije bio dobar dan.Bio sam siguran da me nije ugledao, jer bih se već bio latio puške. Nije izgledao radoznalo, jednostavno je hodao.No što ti čovjek bliže prilazi, to su veći izgledi da će te spaziti. Prišao mi je toliko blizu da sam morao suspregnutiknk. Odjednom je okrenuo lijevo od mene. Jebi ga, pomislio sam, pode li tumarati džunglom, nabasat će na JednogOd Tri Josea. A da se ne ide posrati? Morali su negdje imati nekakav zahod, vjerojatno takav da direktno seru urijeku. Što on to, do vraga, radi? Prošao je pokraj mene, ne dalje od dva metra od mog lica. U tom sam trenutku biospustio glavu, zažmirio i umrtvio se.

Čuo sam kako tenisice udaraju po zemlji, a onda je momak viknuo nekome otraga. Gledao sam u prašumsko tlo,nastojeći što više usporiti i kontrolirati disanje. Poželio sam polako povući pištolj. No on se nalazio u futroli oramenu, a da bih do njega došao, morao bih rukom prijeći preko prsa pa je zatim spustiti do drška, što bi sveizazvalo i micanje i šum. Pristupi li, morat ću se samo preokrenuti i izvući oružje. U duhu sam razrađivao akciju -kočnica je bila podignuta, udarac u stražnjem položaju. Trebao sam ga samo izvući, kvrcnuti kočnicu i već mogupucati. Okrenut ću se i podići nogu, jer ću tako, ako nasrne na mene, moći gurnuti nogu uvis i zbaciti ga sa sebe, aonda ću ga srušiti. Zatim ću se dati u trk - nadajući se da me neće ustrijeliti Jedan Od Tri Josea.Produžio je ulijevo. Nakon otprilike dvije minute vratio se noseći malu kartonsku kutiju. Mora daje tamo negdje biojoš jedan dio logora koji nisam vidio, nekakvo spremište ili tako nešto. Pa, je li ondje moglo biti još ljudi? Ili jetamo bilo tek skladište? Što će im tako udaljeno skladište?Vratio se do tricikla i ispustio kutiju na tlo. Raspala se; iz nje su ispale neke limenke. Podigao je jednu, probušio je iprinio ustima. No nije to bila limenka s nekim osvježavajućim pićem; konzerva je bila malena i plosnata, sličnijaonima s tunjevinom. A onda mi je sinulo - bilo je to mlijeko. Kondenzirano mlijeko.Otprilike sat kasnije odlučio sam krenuti. Nisam vidio mnogo, a vrućina je postajala sve žešća. Ljudi se nisu motaliokolo. Nisam znao koliko je rada potrebno pri preradi droge. Znao sam samo da sam vidio ljude kako nešto rade uproizvodnoj baraci.Stekao sam dobru sliku o rasporedu logora, ali ne i o tome što se nalazi lijevo od njega.Srce mi je žestoko tuklo. Drago mi je bilo što smo pronašli tvornicu, a sav sam ustreptao zbog toga što smo sadamorali nešto poduzeti.Smirio sam se i vratio do Jednog Od Tri Josea. Pogledali smo se, a onda sam mu, prije no što ću mirno navućiopremu, pokazao podignute palčeve. Pokazao sam mu prema području kojim je onaj tip bio hodao te zatim ulijevo.Nije mu bilo drago, jer je bio pretpostavio daje izviđanje završilo. Nije bilo više mnogo vremena, pa ćemo, akouskoro ne krenemo, morati zanoćiti na zadnjem zborištu, Izvlačili smo se vrlo sporo. Počeli smo svladavati blaguuzvisinu, a onda smo izbili na stazu. Drveće i vegetacija ovdje su bili vrlo rijetki, pa nas je sunce pržilo. Bilo jenesnosno. Odmah mi je bilo jasno da ovo mora biti staza do koje je onaj tip išao. Malo dalje slijeva pružao se ravanteren; pohitali smo i uspeli se na uzvisinu. Zaustavili smo se. Izvadio sam pribor i, krećući se na rukama ikoljenima, s pištoljem u šaci krenuo naprijed.

Bila je to ravna čistina s drvenom platformom - platformom za helikoptere. Uokolo je bilo rasuto kojekakvih stvari,među kojima i kartonskih kutija. Mora da je ovamo helikopterom dopremljena neka hrana. Helikoptersko jeuzletište bila izvrsna novost; mogli su se, znači, helikopterom dovesti do samog cilja.Od vrućine sam se sada već svojski znojio. Cvrčci su cvrčali; šumovi čistine razlikovali su se od prašumskih.Osjetio sam vjetar, a i svjetlo je bilo nekako magličasto, treperavo. Poželio sam se prostrti po suncu prije no što opetuniđem u onaj drugi zlokobni i mračni svijet.Vratio sam se Jednom Od Tri Josea i malo prisjeo. Ondje, u relativnoj sigurnosti grmlja, mogao sam napokonnekoliko puta duboko udahnuti. Jose se ponovno smiješio, ovaj put zato što mu je odlanulo. Znao je da smo po svojprilici završili. U mislima sam provjerio znamo li sve što trebamo znati. Zaključio sam da bi bilo besmisleno vraćatise sutradan; znao sam onoliko koliko bih doznao i kad bih sjedio ondje čitav dan i trudio se brojiti ljude. Ondje nijebilo velike strke, i zbog toga bi brojenje bilo teško. Znao sam da imaju barem dva komada oružja, a mogao sam

slutiti da će straža njime pošto-poto braniti tvornicu; znaju da ne može biti neograničeno mnogo napadača koji suupali i napadaju PZPD - stoga bi im se isplatilo da nam se suprotstave.

Bio sam zadovoljan što smo dobili sve potrebne informacije za prvu fazu. Kucnuo sam Jednog Od Tri Josea pocipeli i kimnuo glavom u smjeru zborišta. Radovao se dok smo se oprezno vraćali ostalima.Do skrivenih smo naprtnjača došli iz točno istog smjera u koji smo bili otišli. Ispripovijedao sam im sve što samvidio, kako bi svi znali sve što i mi. Ako se Jedan Od Tri Josea i ja odjednom srušimo mrtvi, barem će informacijeopstati.- Zanoćit ćemo ovdje - kazao sam. - Želim sutra ujutro opet u izvidnicu.Oduljili su lica, a meni je odmah sinulo da sam smetnuo s uma tko su ovi dečki te da se prema njima odnosim kaoprema pripadnicima Pukovnije.Predomislio sam se. - Odlazimo odavde za minutu-dvije i vraćamo se u PS.Olakšanje je bilo očito; što se njih tiče, odmicali su se od opasne zone. Rodriguez mi je uputio blistav osmijeh.Vratili smo se u PS. Kanio sam još iste večeri poslati operativno izvješće, ali se suviše smračilo. Odlučio sam stogada ću ga pripremiti i šifrirati, a odaslat ću ga odmah ujutro. Javit ću im što sam vidio u logoru, brojke, koordinatena kojima ćemo organizirati zborište s ostalim ophodnjama, a to će biti upravo ova lokacija na kojoj se nalazimo.Kad se jednom sve četiri izvidničke patrole združe, postat ćemo borbena ophodnja. Poručit ću im i da ću istogadana poslati izvidnicu da dobijemo daljnje informacije. Odlučio sam da izvidnici ne dajem video, jer ih nisam želioopteretiti obavezom da je upotrijebe i onda zabrljaju.Dobro sam se osjećao znajući da će ostale patrole krenuti prema nama te da sada samo trebamo skupiti što jemoguće više informacija. Teško će biti odlučiti koga odrediti da sutra ode dolje u izviđanje; ja nisam mogao poći,jer je najvažnije bilo ostati, organizirati spajanje postrojbi i pripremiti napad. Odlučio sam da u izvidnicu odu JedanOd Tri Josea, zato što je ondje već bio pa pozna teren i Rodriguez. Nisam želio poslati El Nina, jednostavno stogašto ne bi podnio toliku napetost. Nije mi baš bilo do toga da ikoga šaljem dolje, ali trebale su nam nove informacije- a i ostale će ih ophodnje očekivati. U svakom slučaju, ovi će dečki morati prije ili kasnije obavljati ovakvezadatke, pa nije zgorega da počnu već sada.Nešto prije sutona sve sam ih okupio pa im rekao: - Svi ste bili vrlo dobri, izvrsni. Sutra ćemo odaslati ovuinformaciju. Svi će doći k nama, pokazat ćemo im gdje je logor i onda udariti. Današnji je dan bio doista dobar -vrlo dobar. Za sutrašnji trebamo ljude koji će otići dolje. Želim odgovorne ljude i stvarno mi se bilo teško odlučiti,ali, eto, želim da ti, Jedan Od Tri Josea. i ti, Rodriguez, odete dolje i pribavite što je moguće više informacija. To jevaš zadatak, vaša odgovornost. Pomislite koliko će biti dobro što ćete otići dolje i obaviti posao.Trebalo je vidjeti njihova lica.- Želim doznati koliko je ondje ljudi i kako su naoružani - kazao sam im. - Želim doznati dolaze li onamo nekičamci, upotrebljavaju li tricikl, dolazi li kakav helikopter, kad se ide na objed - želim doznati sve što se moževidjeti. Ali prije svega koliko je narkogerilaca i koliko oružja. Ako smatrate da ne možete doznati, nemojte forsirati.Pokušajte osluhnuti što govore, ali potrudite se prije svega doći do informacija. Je li ovo jasno? Svi ovise o vamadvojici i o informacijama koje ćete donijeti.

Kiša je padala od rane večeri i svi su ležali zaokupljeni svojim mislima. Ujutro su se Jedan Od Tri Josea iRodriguez uputili prema logoru. Ostao sam otraga i sjedio uz radio, jer sam očekivao odgovor u vezi s ovim što sezbiva. Nakon dva sata javio se Gaz i rekao: - Napadnimo ih! Javit ću ostalim ophodnjama da krenu prema vama, ati osiguraj zborište.Na Dan Jedan, rekao je - a to će biti sljedeći dan - prva će patrola stizati između devet i podneva točno iz smjerajuga. Ne uspiju li stići, sljedeći će prilaz uslijediti u isto vrijeme idućeg dana. Zatim je dao vremena i za druge dvijepatrole, koje će stići popodne. Promaše li vrijeme prilaza, pričekat će do sljedećeg dana u isto vrijeme.S Gonzom i Ninom počeo sam pripreme za prihvat ostalih patrola. Iskopali smo jedan teren veličine stola u dnevnojsobi da bismo uredili model logora. Od zemlje sam napravio modele zgrada, rijeku i helikoptersku platformu.Završivši to, posjedali smo pijući vodu i jedući kekse.Razgovarao sam s El Ninom. Bio je vrlo tih i nesiguran. Ovi ga događaji nisu radovali. Nije mu bilo drago što jeovdje; u početku je sve vjerojatno izgledalo kao dobra zabava, ali sada se ta zabava prometnula u život na terenu,vlažan i smradan, u nadiranje na ljuta neprijatelja. Jedino mu je bilo drago što je ostao u zadnjem zborištu.- Odakle si? - upitao sam ga.Dok smo čavrljali, počeo mi je iznositi neobične zanimljivosti o malariji. - Njezine značajke u Južnoj Americi, uusporedbi s malarijom u Jugoistočnoj Aziji, vrlo su slabe, pa je stoga znanstvenicima posao znatno lakši. Eto, time

bih se ja zapravo želio baviti. Želim poći na sveučilište i studirati medicinu. Ali to si ne mogu priuštiti - i zato samovdje.Oslonio sam naprtnjaču na stablo i naslonio se na nju. Divno je bilo opustiti se i slušati ptice u krošnjama. Jedino jeružno bilo to što sam mogao samog sebe onjušiti, a smrdio sam bogme kao stari jazavac.Dva sata prije mraka vratili su se Rodriguez i Jedan Od Tri Josea. Bio sam na straži; i dalje sam sjedio naslonjen nadrvo, ali sam motrio u smjeru postrojenja.- Što ste vidjeli? - upitao sam.Govorili su brzo, kazujući mnogo toga što nisam razumio. Vratio sam ih na ono najosnovnije. - Narkogerila?- Ocho.- Fusilos?- Ocho.Upitao sam ih što su narkogerilci radili. Rodriguez se nasmiješio, iskrenuo ruku i rekao: - Cerveza.Bilo je, dakle, osam ljudi pod oružjem i tri Europljana. Na modelu su mi pokazali da su ljudi samo dokono bazaliuokolo. Možda su iščekivali nekakvu isporuku ili otpremu, no čini se da se ondje nije bogzna što događalo. Ako sučekali otpremu, moglo bi biti nezgodno: ne bi li se u tom slučaju pojavili čamci puni ljudi?Odjednom je moja zabrinutost dospjela u drugi plan. Prašum-skim su krošnjama odjeknuli pucnji iz smjera logora.Ptice su zacvrkuta-le i poletjele s drveća; čitava je šuma živnula. Uslijedili su pojedinačni pucnji, žustar rafal, pa zanjim još jedan. Potom tišina i još nekoliko pojedinačnih hitaca.Dečki su se uspaničeno zgledali, a onda od mene pogledima potražili ohrabrenje. Svi smo bili pod opremom ioružjem; spustili smo se do naprtnjača u stav pripravnosti i osluškivali.Nisam mogao razabrati što se zbiva. U ovom kraju nije bilo drugih patrola; pristizat će tek sutradan, stoga na njihnisu mogli natrapati. Pa na koga su đavla onda pucali?Nakon pet minuta odjeknula su još dva pojedinačna hitca, za kojima su uslijedila još dva. Potrajalo je to tako jošdvadesetak minuta. Pomislio sam: hoćemo li sutra dolje da vidimo što se zbiva? Svađaju li se između sebe? Stiže limožda druga banda da ih opelješi? Prilično uznemirujuće.Jedino objašnjenje koje mi je palo na um bilo je da su se napili te vježbali gađanje ili pucali u rijeku. Što god bilo dabilo, dobili smo potvrdu da oružje funkcionira, što nas je malo razočaralo.Te smo noći povješali mreže i pelerine. Nisam osobito dobro spavao. Kroz glavu mi je strujalo ono što sam vidio isamo sam se nadao daje model ispao kako treba. Nadao sam se da će ostali dečki od sutra pristizati. Prva patrola.Terrvjeva. nije bila osobito daleko. Znao sam da će on juriti, ne mareći više za taktiku, već samo svladavajućiudaljenost. Prekinut će put da zanoće, a onda će s praskozorjem ponovno pohrliti. Žalio sam njegovu ophodnju;znao sam kako im je. Zamišljao sam golema oznojena tijela kako se opuštaju nakon naporna tabananja krozprašumu.Ustali smo u cik zore. Neko sam se vrijeme zadržao pokraj modela, pokušavajući smisliti nekakav plan kako bihmogao početi govoriti čim stignu ostale patrole. U pola deset zauzeli smo obrambene položaje, pokrivši svesmjerove, i čekali Terrvjevu ophodnju. Došli su nakon nešto više od sata. Gledajući s blage uzvisine, vidio samTerrvja kako mi se tamnim, oznojenim licem široko i šašavo kesi. Bilo je očito da su jurili kao luđaci.Dvadeset devetogodišnji Terry bio je visok, plavokos, stršećih ušiju, ludo zaljubljen u svoju ženu i dvoje djece.Govorio je nekakvim zapadnjačkim naglaskom, kojim se inače služe samo loši glumci. Došao je iz RAF-ovepukovnije, odlučivši da će postati pripadnik Pukovnije ili pak računovođa. Mnogo su mu puta rekli da bi mu bilodaleko bolje da je postao računovođa.- Kako ide, stari druže? - upitao sam.- Jako, jako dobro.- Kao da si mi malo izmoren. Dug put za stare noge, zar ne?- O kakvom ti to jebenom putu pričaš? - rekao je, presamićen, oslonjen na oružje.Dotabanao je ostali dio ophodnje. Svi su teško disali, lica i kosa posve oznojenih. Čim su stali, s njihovih se glavastala dizati para.Okrenuo sam se Terrvju. - Stari moj, odvedi svoje tamo dolje do onog savinutog drveta. Nema nikakve frke, pamožete na miru nešto poklopati. Okupit ćemo se kasnije.- Odvest ću dečke da se raspreme pa ću se vratiti k tebi.Njegova se ophodnja cerila mojim dečkima podižući palčeveuvis. Mojima je bilo drago da su dobili pojačanje, a njegovima da su završili pješačenje.Počeo sam pripremati izvještaj koji ću odaslati te večeri - nadajući se da će u njemu stajati kako smo se svi okupili.Ne bude li tako, još ćemo jedan dan osiguravati pristup. Bilo je to bitno, da ne bi došlo do pucnjave po vlastitim

snagama.Sljedeće dvije ophodnje stigle su na vrijeme: između pola jedan i pola tri, odnosno između tri i pet. Svi su nakonbrze hodnje bez prije-kida izgledali smlavljeno.Kazao sam: - Sada ću odaslati operativno izvješće, a zatim ću vam pokazati što imamo i čuti što vi o tome mislite.Otprilike sat kasnije posjedali smo na naprtnjače oko modela i razmijenili mišljenja. Objasnio sam im plan logora irekao: - Očito je da većina materijala stiže rijekom. Tamo dolje imaju dva geminija, a imaju i helikopterskuplarformu. Pred nama je osam narkića s oružjem od 5,56 i 7,62 milimetra. Tri su Europljani - Nijemci, Nizozemci,tko će ih znati. Mislite li da imamo dovoljno ljudi? Nas je dvadeset, njih osam. Krajnje su nehajni. Kreću se bezoružja, koje ostavljaju bilo gdje, a čini se da su i pijančevali.

Terry je promrmljao: - Sretnika li! - Nastavio je: - Mislim da su dvadesetorica dovoljna, nema frke.Rod je smućkao hladnu Camp kavu. Dok je šalica kružila uokolo, kazao sam: - Okanimo se zasad toga. Zauzetćemo borbeni položaj i nastaviti ovim ujutro. Je li tko za gutljaj?Rod je bio najčistiji, najuredniji i najpribraniji čovjek kojeg sam sreo; možda ako izuzmem Ena. Sa svojih trideset išest godina držao se kao šesnaestogodišnjak i kao da mu je sve bilo svejedno. Frizura mu je uvijek bila kratka imoderna, a uvijek je cendrao da su mu se usnice raspucale te je svuda sa sobom nosio bočicu vazelina. Za Roda jeoperacija bila u drugom planu u odnosu na stanje njegovih usana i na to hoćemo li dobiti slobodnog vremena da sinabavi neke nove pomodne krpice.Ležeći u mreži, o svemu sam još jednom promozgao. Činilo se sve vrlo jasnim i nisam bio osobito zabrinut. Imalismo četvoricu momaka iz Pukovnije i šesnaestoricu dobro izvježbanih policajaca, a i element iznenađenja. Radovaosam se što ćemo okončati ovu stvar te dobiti nekoliko slobodnih dana prije nove potrage.Misli su mi odlutale Kate i kućanskim stvarima. U našoj je kući trebalo još koješta dotjerati. Krov garaže počeo jepropuštati vodu, a bili smo razgovarali o ličenju predsoblja kad se vratim. Pomislio sam na zimu u Britaniji. Voliosam se šetati gradom u sitne sate, kad su svi izlozi osvijetljeni i kad sipi kišica. Razmišljao sam o tome kako ćuKate povesti po dućanima. Znali smo ići u prodavaonicu slatkišima te kupiti i pomiješati sve bombone koje voli - ašto bi ispalo sve što postoji u dućanu.U praskozorje smo se spakirali i poslali izvješće Gazu, javljajući mu da su sve ophodnje na okupu. Moja se patrolaveć navikla na ovaj položaj; kao da smo ovdje već tjednima, a ne danima. Isti je to osjećaj kao kad uđeš u nepoznatukuću, koja ti, kako večer odmiče, postaje sve poznatija.Za većinu ljudi ovo je bilo prilično dosadno razdoblje, no nisu se bunili, jer je i ovo bilo bolje od bjesomučnatabananja do zborišta. Dobili su pripremnu naredbu za predstojeći napad, pa su sređivali opremu i čistili oružje.Strogo uzevši, trebali su obaviti nepotpuno rasklapanje oružja u poljskim uvjetima te vaditi mehanizam i čistiti ga.No ako se oružje dobro održavalo, nije za ovim bilo potrebe. Trebalo je samo po mehanizmu briznuti malo WD40ili nečeg sličnog da budete sigurni da će mehanizam funkcionirati kako treba. Dečki su ispitivali šaržere,provjeravajući da nije koji oštećen, jer za većinu zastoja krivca valja najčešće tražiti u okviru za streljivo. Osimovoga, ljudi su se uglavnom odmarali, iščekujući bilo kakve zadaće prije naredbe za napad - na primjer, odlazak upatrolu radi potvrde informacija.

Policajci su sa sobom nosili silne količine šećera; jeli su ga, čini se, sa svime. Jedina dobra stvar koju su dobili usvojim namirnicama bila je mala limenka kondenzirana mlijeka. Prije više godina i mi smo dobivali kondenziranomlijeko u tubi, ali je to obustavljeno - što je prava šteta jer je bilo jako fino. Smiješali smo Camp kavu s mnogošećera pa se razmjestili oko modela da se dogovorimo što nam je činiti.Rod je završio s mazanjem usnica vazelinom i rekao: - Znamo koji je zadatak: uhititi tipove u PZPD-u i uništiti imopremu. Znamo da imamo tri Europljana bez oružja. Šteta što nemamo njihovih fotografija. Po svoj su prilici ondjezbog toga što rade u proizvodnji. Oni se neće odupirati napadu.- Kakve su im komunikacije? - upitao je Tony, šaljući šalicu dalje i otvarajući paket slatkiša.Rekao sam: - Vidjeli smo nekoliko antena i satelitski tanjur. Ne znamo služi li on za TV ili za komunikaciju.Vjerojatnije je da je za televiziju - ali se to ne može provjeriti. Međutim, ako ih udarimo u svitanje, neće imativremena da se jave preko mreže. Pa da se i jave, ništa se neće dogoditi - Gaz će sa snagama za protunapad stići vrlobrzo.Pogledao sam Terrvja; morao sam se nasmijati. Trljao je bradu i naišao na prišt. Sada ga je istiskivao i proučavaoiscjedak.Nastavio sam: - Tamo dolje postoji jedna zgrada koja izgleda kao kuhinja i praonica boca. Viđali smo ondjejednoga koji je izlazio i ulazio. Nije bio naoružan. Neki stari od šezdesetak godina. Pet metara prema jugu nalazi se

druga zgrada, koja izgleda kao nekakva uprava. Ima svoj posebni generator. Ona iznad nje sto posto je stambenabaraka.- Po čemu si to zaključio? - upitao je Terry, brišući gnoj o rukavkošulje.- Odande su svi izlazili, a vidio sam i dečka koji je izišao nakon umivanja. Druga baraka je sasvim sigurno ona ukojoj se radi. Niska je i dugačka, tek djelomice obzidana. Dok sam promatrao, u nju se stalno ulazilo i iz njeizlazilo. Postoji još jedno skladište, no nisam mogao utvrditi što je u njemu.Otpio je gutljaj Camp kave i pokazao prema modelu. - Koliko sam mogao vidjeti, vanjski rub nije zaštićen. Teren jeodsječen od šume - i to je to.- Gdje si otprilike, stari druže, izbio na vanjski rub? - Rod je gledao model i pripremao novu kavu.- Ovdje je posve sigurno sve bilo u redu - rekao sam pokazujući im.- I ovdje je bilo u redu. Zatim smo pošli ulijevo i izbili blizu helikopterske platforme. I ondje je bilo u redu.- Kakav je prilaz logoru? Je li ugažen ili ćemo se morati spoticati preko govana? - upitao je Tony. - Sjeban samnakon jučerašnjeg tabananja.- Ugažen. Koristi se godinama. Nema. doduše, dasaka koje se stavljaju na blatnom terenu, ali je blato zapečeno jerje izloženo suncu.Kao da je očišćeno i spaljeno, onako kako to rade seljaci. Ima nešto panjeva zaostalih nakon krčenja, ali osim njihsve je drugo u redu.- Od čega su zgrade?- Od punog drveta s atapom i pokrovom od palmina lišća na krovu od valovita lima. Očito se trude oko kamuflaže.- Kakvi su zidovi i vrata?Objasnio sam im da postoje unutrašnja i vanjska vrata.- Trebamo se pobrinuti da upadnemo među te drkadžije – rekao je Rod. - U svakom slučaju, upast ćemo munjevito.- Pa da, svakako - Terrv je napunio usta hladnom kavom i dodao šalicu dalje. - To će ih sjebati.Završivši s logorom, okrenuli smo se neprijatelju. - Što misliš, kakve su im namjere? - upitao je Terry; nije semogao svladati, morao je prčkati po prištu ne bi li još štogod istisnuo. Prišt je prokrvario.- Ne znam - kazao sam. - U biti, nemaju kamo otići. Mislim da će nam se oduprijeti. Branit će se. Velika je lova upitanju, pa će se boriti za proizvedeno. Zbog toga i imaju toliko ljudi pod oružjem. Što vi mislite?Rod je upao: - Slažem se. Ispucat će bezbroj metaka, nastojeći pobjeći, ali će sasvim sigurno i uzvratiti, u to nemasumnje. Možda ćemo uhvatiti jednoga ili dvojicu bjegunaca. Mislim da te drkadžije svejedno trebamo pobijediti.- Znamo da imaju 5,56, a i G3, pa znamo da će nas iz toga tući.Ne želimo ih uzbuniti, jer ne želimo imati gubitaka. Želimo ih napasti stoje moguće ranije, zveknuti ih na spavanju.A onda da odjebemo nekamo odavde na nekoliko dana, jer mislim da mi izbija prišt, a to si ovdje ne možemopriuštiti. - Kao i uvijek, bio je potpuno opušten i priseban.Sada smo razmotrili njihovu relativnu jakost i sposobnost, što se sve u biti svodilo na to da ćemo poubijati svakogpizdeka. Ukoliko su članovi ili bivši članovi bilo koje narkogerilske organizacije, taktika će im biti kao ona DžonaWaynea: sve obasuti pljuskom tanadi.Zatim smo se posvetili zemljištu - terenu i vegetaciji - a onda "ključnom položaju": osvajamo li neki komadićzemljišta, hoćemo li s njega dominirati čitavim područjem? - Pogledao sam uokolo - kazao sam. - Ključnogpoložaja nema. Helikopterska bi platforma mogla biti u redu jer je na višem terenu od logora i teoretski gakontrolira, ali s nje nisam vidio baš ništa.- Dakle, ne postoji nikakvo povišeno mjesto na koje bismo smjestili pristojnu grupu za osiguranje. Moći ćemo seosigurati samo ulaskom u logor.- Andv, reci nam kako možemo ući.- Kad sam se spuštao onamo - istaknuo sam - nije bilo nikakvih zapreka. Ući je bilo razmjerno lako. Postoji samojedna rječica istočno od logora, no voda je u njoj samo do koljena i teče polako, pa ne predstavlja nikakav taktičkiproblem. Odabrao sam teren za zadnje zborište, a i za po laznu liniju. Mislim da grupa za osiguranje treba ući svama, kako bi se odmah našla na cilju - mislim da nemam gdje tražiti uzvisinu.Tony je rekao: - U redu, nema frke. Pa onda, što veliš, treba li nam još ljudi ili ne?Rod se upleo: - Mislim da nam uopće ne treba. Krenemo li na te pizdeke u cik zore i žestoko ih napadnemo, sreditćemo ih dok su još u krevetićima.

Terry je kimnuo: - Ako izvedemo munjevit upad, moći ćemo ih na licu mjesta srediti za tri-četiri minute.- Ovo mi zvuči lijepo - kazao sam. - Mogli bismo obaviti stvar, dovući pojačanje, a onda se povući i vratiti na čaj i

kolače.Zatim smo morali razmisliti o vremenu i prostoru: koje je najranije vrijeme u kojem bismo mogli izvesti napad?- Nisam za neku posebnu žurbu. - Rod je iznio svoje viđenje. - Ne želim da upadnemo sutra ujutro; želim dasutrašnji dan provedemo u pripremama - moramo omogućiti našim dečkima da se srede. Idemo li u akciju upraskozorje, to znači da moramo krenuti večeras prije mraka. Pođimo u akciju prekosutra!Svi smo se složili.- Krenemo li odavde u zadnje zborište sutra, prenoćimo li ondje i onda u svitanje izvedemo napad, razbit ćemo ih.Sređivati se, dakle, možemo večeras i sutra.Ponovno kimanje.- Začas ću poslati operativno izvješće. Budu li htjeli da krenemo ranije, javit će nam. Ali dok čekamo odgovor, višenećemo moći poći u akciju sutra u zoru.- Imamo dovoljno plastičnog eksploziva i sav potreban pribor - rekao je Rod. - Ne trebaju nam ništa nositi, osimGaza i njegove škvadre.- Samo polako - rekao je Terry. - Neka se oni samo spuste na helidrom. Očistit ćemo ga čim zauzmemo logor.Posljednja točka na popisu bila je razdioba zadataka. - Imamo dvije stambene barake - rekao sam. - A imamo irijeku s onim čamcima. Ne znam što je s onim čamcima, nisam mogao vidjeti tako daleko. Ne znam ima li ondjeljudi ili nema. Ali, koliko mogu razabrati, pravac odstupanjaiz logora vodi prema rijeci.- Mislim da nam treba postrojba koja će im onemogućiti odstup - rekao je Rod. - Budu li se niz tu rijeku spuštalineki pizdeki, a mi se dotle guzili po logoru, nitko nas na njih neće upozoriti i onda ih ništa neće zaustaviti. Moglibismo se naći u dreku.- Slažem se - rekao je Tony.- Dakle, jedna će patrola tamo dolje postati grupa za presijecanje odstupa - pokazao je prstom Rod. - Zadatak će jojbiti zaustavljanje svih eventualnih bjegunaca, preuzimanje kontrole nad sjevernim dijelom logora i promatranjerijeke.Procijenili smo kako će neprijatelj reagirati na napad. Imaju oružje i neće im to biti prvi put što ga upotrebljavaju.To bi moglo rezultirati žrtvama na našoj strani, pa smo se i za to morali pobrinuti. Imali smo patrolne sanitetskekutije, u kojima se za ovu vrstu zadataka nalazio uglavnom pribor za saniranje ozljeda i rana. Imali smo platformuza helikopter i valjalo je samo osigurati da stožer eskadrona drži helikopter u pripravnosti za svaki slučaj - s tim dapilot zasad ne zna ni kamo će ni zašto. Jedino što treba znati jest da njegova letjelica bude u stanju pripravnosti.Zatim smo trebali rezimirati sve zaključke do kojih smo došli i razmotriti sve opcije koje ostaju otvorene; bilo je topitanje vaganja prednosti i mana te odabira najboljeg kursa. Iz toga je potom nastao plan, na temelju kojega će Rodizraditi naredbe.Postojat će četiri grupe: grupa za presijecanje odstupa pokraj rijeke, dvije jurišne grupe koje će zauzeti kuće izaštitna grupa koja će pružati zaštitu pri prilasku onim dvjema barakama te dominirati terenom bude li bježanja.Povrh toga, Gaz se bavio organizacijom u samoj isturenoj operativnoj bazi. On je u pripremi držao helikoptere kojiće dovesti jedinicu koja će spaliti logor, kao i novinare koji će to snimati.

Prošlo je podne Dana Petog od otkrivanja logora. Rod je plan izložio u obliku nekakvih naredbi koje će ophodnjemoći razumjeti. Bilo je to prilično tegobno, jer je naš španjolski dostajao jedva za najosnov-nije sporazumijevanje.Trebali smo ih uključiti što je moguće više, jer će u bliskoj budućnosti ovakve stvari izvoditi samostalno.Svi su se pod oružjem i opremom okupili oko zemljanog modela. Neki su dečki pokazivali zanimanje, dok su nekipak izgledali umorno i ravnodušno. Terry je najbolje vladao španjolskim, pa je on govorio.- Otkrili smo logor - kazao je - i on izgleda ovako. Sutra ujutro svi ćemo poći odavde do zadnjeg zborišta. Odatle ćemoja grupa prijeći na drugu stranu logora i postati grupa za presijecanje uzmaka. Svi će ostali ostati u zadnjemzborištu. Sljedećeg jutra tri će se grupe uputiti prema logoru. Andvjeva će grupa biti zaštitna, Rodova će napastiovu zgradu, a Tonvjeva onu. Svaki zapovjednik ophodnje pokazat će vam što se od vas traži. U logoru je osamnaoružanih ljudi. Upast ćemo rano ujutro dok spavaju. Neće biti nikakvih problema. Morate samo slušati što vamgovore vaši zapovjednici.- Začas, kad završimo, ophodnje će se okupiti na svojim mjestima, pa će vam vaši zapovjednici reći što od vasočekuju. Ima li pitanja?Svi su odmahnuli glavama i razdijelili se po grupama. Nas smo se četvorica ponovno skupili da potvrdimo što će seraditi.Terrvjeva ekipa za presijecanje odstupa otići će na sjeverni kraj logora. Bit će na položajima s kojih će onemogućitisvakoga tko pokuša izjuriti iz logora prema čamcima, jedinom poznatom rutom povlačenja. Ne bi imalo smisla da

idu na platformu; ondje nije bilo ničega, a i samo je mjesto okruženo prašumom. - Ne bih bio za onesposobljavanječamaca - rekao je Terrv - i to zbog faktora kompromitiranja u toku dana. -Otkrije li, naime, neki momak da je netkoprčkao oko čamaca, ljudi u logoru postat će sumnjičavi i uzbunit će se. Drugi zadatak ove ekipe bio je upozoravanjena sve što bi dolazilo rijekom. Mogli bismo tako lijepo sjediti u zadnjem zborištu, spremni za napad u zoru, a da seprethodno šest čamaca punih narkogerile mirno ušulja u logor na pijanku. Kada bi nas dvadeset bodro nahrupilo,sučelili bismo se s osamdesetoricom branitelja. Ne bi baš bilo preporučljivo.Počinjala je kiša. Bilo je zabavno gledati ljude kako obavljaju svoje svakodnevne poslove dok im s nosova kapakiša.Ekipa koja će presjeći uzmak nosit će na sebi uprtače i opremu o pojasu jer će djelovati neovisno. Odvojit će se odnas čim stignemo do zadnjeg zborišta, jer im treba više dnevnog svjetla da stignu do svoga položaja, raspreme se iobave izviđanje kako bi znali što gdje moraju raditi. Dok budu išli na položaj, mi ostali bit ćemo na zborištu,spremni za izravnu akciju: ako budu otkriveni, doznat ćemo odmah jer ćemo čuti komešanje i pucnje. Tada ćemosmjesta morati u napad, ravno u logor, da na licu mjesta obavimo posao.- Čim stignete na položaj, javite nam se preko motorole, kanal 6 - rekao sam. - Ako se ne javite, nastavit ćemo kaošto smo planirali, jer možda ne možemo uspostaviti veze.

Svi su zapovjednici ophodnji imali motorole, koje smo ponijeli sa sobom iz Ujedinjenog Kraljevstva. Njima semogla održavati veza na udaljenosti od otprilike kilometar i pol preko čistog otvorenog terena; katkad smo ih mogliupotrebljavati u prašumi, a katkad i ne. Ne dobijemo li Terrvjev izvještaj, a ne začujemo li paljbu, morat ćemo uzetidaje sve u redu.Jedan Od Tri Josea odvest će Tonvja i Roda do logora te im pokazati polaznu liniju i one dvije zgrade. Kad se vrate,pričekat ćemo svitanje sljedećeg dana te ponovno krenuti. - Kad započne napad na logor - produžio je Rod dok jekiša padala, a svi ga ignorirali - grupa za odsijecanje uzmaka ostat će na svom mjestu dok od mene ne dobije znakza prestanak uzbune. Ne uspijem li vas dobiti preko mreže, poslat ću vam glasnika. Pobrinite se da to zna cijelaophodnja! Kad očistimo nastambe, neka Andvjeva ekipa očisti proizvodnu baraku i zatim ode do platforme. Akouđete i sve bude kako treba, skupit ćemo sve dečke, dati im da otpočinu, a ja ću pozvati Gaza da dođe shelikopterom. Zbog toga želim, Andy, da sa sobom poneseš radio. Kad Gaz stigne, vratit ćemo se do naprtnjača isrediti se.- I to je to - kazao je Tony. - Bit će najbolje da Gazu pošaljemo operativno izvješće na logor, kako bismo bili sigurnida zna kad kanimo upasti. A onda da sredimo dečke i odemo spavati.U operativnom je izvješću bilo navedeno što kanimo učiniti, u koje će vrijeme početi napad na logor, kako ćemo gaprovesti i na koji ćemo način navesti helikoptere - narančastim dimom. Naveli smo da ćemo idućeg jutra bitispremni uspostaviti vezu kako bismo prije nego što krenemo dobili potvrdu da je sve što smo im javili u redu.Nećemo do zadnjeg zborišta poći prije 9,00, a odanle ćemo se držati svoga plana.Pošli smo svatko svojoj ophodnji i počeli objašnjavati što želimo da se učini. - Kad sutra ujutro stignemo do zadnjegzborišta - rekao sam pokazujući prema Jednom Od Tri Josea - ti ćeš povesti Tonvja i Roda do logora i pokazati imrub čistine i one dvije barake. To je vrlo važan zadatak. Ako budu htjeli još nešto pogledati, pokaži im, a onda sevrati k nama. Je li ovo jasno?Nacerio se i kimnuo, ponosan što mu je povjerena ta odgovorna dužnost.- Kad se on vrati - nastavio sam - čekat ćemo ondje čitavu noć, leđa uz leđa, zoru. Tada ćemo poći naprijed.Zadatak nam je pobrinuti se da svi ostali budu zaštićeni dok izlaze na položaj. Želim da me slijedite; postavit ću vas na položaj i pokazati vam odakle će naši izlaziti i na što morate paziti. Ako nešto ugledate,nemojte pucati. Želim da mi to odmah javite, pa ću ja odlučiti hoćete li pucati ili ne. Ako čujete da japucam, pucajte i vi. Je li ovo jasno?Kimnuli su; bili su zadovoljni jer se nije imalo bogzna što misliti. Želio sam im ovu točku potanko objasniti, jernisam htio da paničare i napucaju nekoga od naših dečki dok budu prodirali. - Kad dospijete na položaj, vidjet ćetenaše kako izlaze s vaše desne strane i kako se kreću prema onim zgradama. Sve drugo mogli bi biti naši neprijatelji.Ali ne želim da pucate sve dok ja ne zapucam ili dok vam ne naredim.- Kad napad otpočne, morat ćemo učiniti dvije stvari. Morat ćemo otići do ove ovdje dugačke zgrade, pregledatiskladište i otići na platformu. Ali ja ću vam reći kamo i kada da idete. Budite dobri i mirni, a ako nešto ugledate,vičite: "Lezi, lezi!" Ako zapucaju po vama, uzvratite paljbom. Morate biti vrlo oprezni. Čut ćete mnogo eksplozija imožda paljbu iz drugog oružja. Ne zabrinjavajte se. Samo se drž"te svoga posla!Pogledao sam redom svakoga od njih: - Rodriguez, ima li kakvih problema? -Ne.- Nino?

- Ne.- Gonzo.- Ne.- Jedan Od Tri Josea?- Ne.- Dobro. Sutra stiže Gaz s helikopterom i ostalima. Uzimamo naprtnjače i odlijećemo. A onda - vrijeme zabave.Rodriguez je šapnuo: - Jiha - ha. - Svi smo se nasmijali.Volio sam ove dečke. Rado sam s njima razgovarao; imali su zaista dobar smisao za šalu. Dobrim smo dijelom bilina istim valnim dužinama; bilo im je samo do toga da obave svoj posao pa da se vrate i zabavljaju. Jako su ihzanimali ples i viski; nisam bio od nekog plesanja, ali sam vrlo rado imao Famous Grouse.Dečki kojima su povjerene jurišne grupe više su se mučili objašnjavajući svojima što od njih žele. Gledajući ih sasvoga položaja, vidio sam Rodovu ekipu postrojenu kao pred nekim vratima; Rod je tražio da ulaze i uvježbavajupokrete, sve vrlo usporeno i tiho. I dalje je kišilo i promočene odore slijepile su im se uz tijelo. Neki su bili pripolasku u ovu akciju spakirali svoje vojne sombrere, a sada sam shvatio i zašto: lica su im bila savršeno zaštićenaod kiše.Polako se mračilo. Zauzeli smo borbeni položaj i potom postavili mreže za spavanje. Ležao sam jedući hladnekobasice s grahom. Za desert sam promijenio nešto svoje hrane za limenku kondenzirana mlijeka, kojim sam preliotvrde ljepljive kekse. To me pak podsjetilo na Tis-was, u kojem je Lenny Henry glumio reggae momka po imenuAVinston; taj je obično jeo sendviče od kondenzirana mlijeka. Razmišljao sam i o drugim dječjim televizijskimemisijama, a onda sam razmišljao o Kate i o tome koliko mi se život samim tim što imam dijete promijenio. U prvosam vrijeme uživao u zadacima i radovao se životu u Pukovniji. Rugao sam se ljudima na poslu koji su pričali osvojim klincima i govorili: "Moj mali sutra polaže ispit iz klavira - nadam se da će dobro proći." Sada sam ihshvaćao. Ovakve naoko tričave stvari u biti su vrlo važne. Kate je hodala, brbljala i gluparala, a mnogo je od togaprolazilo mimo mene. Odlučio sam da ćemo, kad se vratim, nas troje otići nekamo na ferije. Ovaj put sam mislioozbiljno.U praskozorje je kiša prestala. Rekao sam svojoj ekipi da provjeri je li oružje podmazano i je li metak u ležištu. Uzbrojne podignute palčeve i silno namigivanje provjerio sam da li štogod zvecka.Pripadnici Pukovnije okupili su se i izvadili radio. Čim Gaz da odobrenje, možemo poći.Javio se: - Da, krenite. Vrijeme helikopterskog udara bit će otprilike jedan sat. Ući će na vaš narančasti dim. Akodo 10,00 na dan napada ne bude operativnog izvješća, svakako idemo u napad.Prema zadnjem zborištu nakanili smo poći za pola sata. Redoslijed hodnje bio je ovaj: moja ophodnja, zatim grupaza presijecanje uzmaka te konačno dvije jurišne grupe. Osjećao se dašak uzbuđenja i olakšanja što predstavanapokon počinje.Rekao sam Rodriguezu da će on biti izvidnik čitave povorke, što je njega potaknulo na to da postane strašno službeni važan.Svi su se s naprtnjačama na leđima naslanjali na oružje, spremni da krenu. Rodriguez je na čelu provjeravao svojkompas. Put je ionako već znao, no ovako je bio važniji.Pošli smo, a Rodriguez je postao najbolji izvidnik na svijetu. Svakih petnaest metara zaustavljao nas je da provjerineki šum ili pokret.Kad smo stigli u područje zadnjeg zborišta, zaustavili smo se i kleknuli. Pristupio mi je Terry pa sam mu pokazao: -Eno, u onom je smjeru. Tako ćeš dospjeti okolo, na desnu stranu.Provjerili smo zemljovide. Rekao je: - Spustit ću se do linije rijeke pa poći ulijevo te vidjeti gdje mogu ući. Kadjednom ugledam gemi-nije, rasporedit ću se negdje blizu njih.- U redu - upao je Rod. Zamijetio sam koliko mu se usne sjaje.Pravo je čudo što se od onolikog vazelina nisu slijepile. -Motorole ćemo uključiti danas u pet. Ostat će uključene domraka. Ako se ne javite, uzet ćemo da ste stigli i da ne uspijevamo uspostaviti vezu. Dođe li do promjene plana kad počne napad, držite se samo plana - stići će vam kurir.Ako i zabrljamo, u deset ionako stižu helikopteri. Ako vas tada ne vidim, onda manana, vidjet ćemo se nekomdrugom zgodom. Pretpostavljam da ćete udesno, pa dalje na cestu.Moji momci i dvije jurišne grupe sjedili su u širokom krugu, odmarajući se na naprtnjačama.Tony se okrenuo prema meni i rekao: - Držim da bismo sada trebali poći. Bit će bolje da odemo pogledati to mjesto,zar ne?Pristupio sam Jednom Od Tri Josea i, podigavši palac, rekao: -Spreman?- Spreman sam.

Brzo sam mu pregledao opremu i provjerio je li kočnica na pušci spuštena. Udaljio se u šumu s Tonvjem i Rodom.Vidio sam kako zastaje svakih šest koraka, vjerojatno zato da se pred svojim drugovima napravi važan, jer, eto.sada vodi izvidničku ophodnju. Tonv mu je prišao i rukom pokazao u smjeru logora, pokretom koji je govorio"dosta s tim". Zatim su nestali s vidika.Cilj im je bio potvrditi ono što smo već vidjeli. Utvrde li ikakvu promjenu, morat ćemo je ponovno razmotriti i,nadajmo se, još iste noći dojaviti grupi za presijecanje.U ovoj su izvidnici trebali biti i Tony i Rod, jer su trebali pogledati gdje se točno nalaze one dvije zgrade.Razgledali su modele, dobili nekakav pojam o njihovu položaju, no onome koji će prstom pokazati i reći "Ova jetvoja, a ona tvoja" bit će mnogo lakše ako ih vidi sam na terenu.Mi smo ostali idućih pet sati mirovali, jedući kekse, pijući vodu, mlateći muhe i mažući se sredstvom protivkomaraca. Nije bilo nikakvih razgovora, pušenja ni kuhanja. Povremeno bi netko zaspao. Bilo je zbilja dosadno,kao što to i inače često biva. U mislima sam odlutao u Here-ford: prvi put u životu osjetio sam nostalgiju.Nedostajao mije obiteljski život, nedostajalo mi je ono vrijeme koje smo proveli zajedno. Valjalo je kod kuće posjećidva drveta jer će korijenjem kad-tad potkopati temelje, pa ću pogledati što ću i kako ću. Razmišljao sam o dopustu;a onda sam se stao smijuljiti sjetivši se kako Rod i Tony potrbuške, pušući i sopćući, puze kroz blato i mulj.Izgledalo je kao da nam se sprema pljusak, što nije bilo previše dramatično ako imamo na umu one koji će zanoćitisamo s najnužnijom opremom o pojasu. Rekao sam dečkima da polako i tiho izvuku pelerine i spreme se za kišu.Počela je padati, ne baš jaka, ali konstantna.Izviđačka se ophodnja vratila oko četiri i trideset; bili su mokri kao miševi.- I, što velite?Rod je pio vodu iz čuture, a onda se polio po glavi da zaliže kosu unatrag. Rekao je: - S onima neće biti nikakvihproblema. Izvest ćemo munjevit upad. Ali ti ćeš prvo zauzeti svoj položaj, jer moramo prijeći onaj otvoreni teren.Primijete li nas, bit će sranja.- Oko one prve barake motao se kuhar - kazao je Tony. - Zatimsmo vidjeli jednog dečka kako izlazi s car 15 (malom verzijom Ml6). I to je sve što smo vidjeli. Generatori sufunkcionirali; nešto se radilo, ali ne previše. Ovdje je kako treba, zar ne?Rod se nakesio svojim zablaćenim licem: - Trebali bismo lijepo pijančevati dolje s onim dečkima, a ne ovdje sjeditii čekati da ih zaskočimo. Na pogrešnoj smo strani - pogledajte samo u kakvu je stanju moja oprema.Malo smo se zacerekali pri pomisli na Terrvja; njegovi dečki valjda nisu ni izvukli pelerine; sjede uz naprtnjačespremni za pokret i drhtu-re toliko da će im kurči pootpadati.Izvukli smo motorole i stavili slušalice. U pet sati uključili smo se da vidimo hoće li nam se Terry javiti prekomreže. Vraga!Oko toga, međutim, nije bilo frke. Možda je razlog bio udaljenost ili vrijeme - a možda pak svi vise glavačke skakva drveta, dok ih oni dečki češkaju po jajima. U ovom se trenu ništa nije moglo. Javi li se Terry ujutro, u redu.Ipak smo mrežu ostavili otvorenom.Malo prije sutona Tony je pokušao ponovno: - Terry, Terry, javi se!Ništa. Svi smo se šćućurili pod pelerinama jer je kiša postala jača.U stožeru eskadrona vjerojatno vlada maksimalna živost. Gaz je najvjerojatnije sve u šesnaest natjeravao čitavupostrojbu i sad su svi u stanju pripravnosti. Gaz je rekao da će im trebati otprilike šezdeset minuta leta do nas. Nećemu biti drago što mora angažirati i druge snage, no nema mu druge; trebamo letjelice - osobito ako stvari pođu pozlu te nam hitno ustreba pomoć.Pripremili smo se za noćenje. Na sebi smo imali uprtače s opremom, držali smo oružje i svi smo se samo oslanjalina naprtnjače, spuštajući glavu tko je kako znao i umio. Čekali smo. Praskozorje će biti čim se bude vidjelo tolikoda se možemo kretati ne spotičući se jedan o drugoga ili o vegetaciju.Slušao sam zuj kukaca i s vremena na vrijeme gnječio ono što bi mi puzalo po koži. Nitko nije pravo spavao;osjećao sam kako iščekuju idući dan. Povremeno bi se čulo tiho hrkanje, sve dok spavača netko ne bi laganožboknuo ili ga blago primio za nos - trebalo je paziti da se spavač ne probudi s krikom.Temperatura je malo pala; bilo je vrlo vlažno i neugodno. Pogledao sam na sat; bilo je jedan. Pola sata kasnije biloje jedan i deset. Zadrijemao bih, budio se, opet drijemao.Otprilike pola sata prije zore gurnuo sam Rodrigueza i pokazao mu da budi ostale. Okrenuo se svome susjedu,blago ga drmnuo i tako smo se svi probudili. Mrsko mi je bilo rastvoriti pelerinu i osjetiti onaj prvi ćuh hladnoće,no barem više nije kišilo. Počeli smo se spremati; kamuflažnom smo kremom mazali po slojevima vlastiteprljavštine. Nakon tolikih prašumskih dana bili smo u groznu stanju. Nisam mogao razaznavati kamuflažne mrljena hlačama, jer se na odjeći skorilo silno blato. Masna mi se kosa slijepila uz glavu; lice mi je obrasla višednevna

brada, koja je sada bila puna kamuflažne kreme. Nije bilo nikakve sumnje da ću za nekoliko dana i ja s Tonvjemistiskivati prišteve.Čim smo mogli vidjeti tri metra ispred sebe, pošli smo. Redoslijed hodnje bio je ovaj: prvo izvidnik - bio je to JedanOd Tri Josea -zatim ja, a za mnom Rodriguez, El Nino i Gonz. Iza njih nastupale su Rodova i Tonvjeva jurišnagrupa.

Nije bilo potrebno uspostavljati vezu s grupom za odsijecanje uzmaka. Da su noćas imali gužvu, već bismo za to bilidoznali. A bez obzira na njih, ovaj se zadatak trebao nastaviti.Svi smo znali što nam je činiti; nije bilo potrebe za razgovorom, a nije bilo ni zajebancije - sada je stvar postala vrloozbiljna. Jedan Od Tri Josea vodio nas je na polaznu liniju. Ondje će Rod i Terry preuzeti svoje jurišne grupe ipovesti ih do samog ruba šume. Prema barakama neće kretati sve dok moja grupa za podršku ne izbije na svojepoložaje.Pogledao sam jh, pokazao im rukom smjer; kimnuli su. Znali su gdje su, znali su što će. Zatim sam poveo svojuekipu.Od sada pa nadalje bio sam na čelu jer sam znao kamo želim stići. Šuljao sam se, ali su mi pokreti bili energični.Nisam se previše obazirao na to hoću li poremetiti prirodu; što god da se dogodi, napad je sada neminovan.Najvažnije je bilo prispjeti u zaklon na vatrenom položaju. Oružje sam držao u desnici, a lijevom sam rukomrazgrtao raslinje, neprekidno se ogledavajući uokolo. Uopće nisam provjeravao slijede li me moji.Znao sam da su svim zapovjednicima uključene motorole i da čekaju da dođem na položaj. Znao sam da ću, čim serasporedimo, preko radija odaslati četiri škljocaja. Rod, Jurišna grupa 1, uzvratit će mi jednim, a Tony, Jurišnagrupa 2, dvama škljocajima.Tako ću znati da su svi spremni, pa ću im škljocnuti još četiri puta, ovaj put u dva niza po dva škljocaja.Klik, klik- klik, klik: - Spremni! Spremni!Tada će grupe krenuti naprijed s brežuljkaste polazne crte; idealno bi bilo kad bi se do samih vrata mogle dovućikrišom. Međutim, budu li otkrivene putem, bit će gadnih sranja; morat će nastaviti s napadom, a ujedno će i grupaza podršku dobiti priliku da odradi svoje.Lako sam si mogao predočiti Roda i Terrvja, svakoga na čelu svoje patrole. Nisu nosili opremu; uza se su imalisamo svoje puške, pištolje i streljivo. Na puške su neki maskirnom vrpcom na kundak pričvrstili maglitereflektorice, umetnuvši između kundaka i baterije drvce koje će reflektoricu držati pod odgovarajućim kutom.Maglite će im osigurati bolje nišanjenje kad prođu kroz vrata. Zora je, naime, i u barakama će biti mračno. A nakoneksplozije naboja sve će biti puno prašine i krhotina; reflektorice bi stoga pri prodoru mogle ustrebati.Drugi čovjek u svakoj grupi trebao bi nositi naboj. Zamišljao sam zapovjednika kako pokazuje gdje želi da sepostavi eksploziv. Svi će ostali dotle pokrivati prozore i okoliš, tijesno se stisnuvši uza sama vrata. Potreban će bitisamo komadić plastičnog eksploziva s umetnutom kordom koja vodi do uređaja za aktiviranje - istog kao uprotupješačke mine. Na kraju žice uređaja nalazi se detonator koji je prikvačen na šta-pin. Kad se eksploziv postavina određeno mjesto, ljudi će se povući metar-dva i okrenuti mu leđa. Zapovjednik drži uređaj za aktiviranje. Onajkoji obavlja paljenje morat će držati žicu, umetnuti utikač u uređaj i stisnuti ga - ili pak umetnuti žicu i dobro jeoblijepiti maskirnom vrpcom. Kako god postupio, mora biti posve siguran da je kontakt dobar, jer naboj moraprasnuti od prve.Zamislio sam dva glasna, mukla tutnja. vrata koja se razvaljuju i momke koji iščezavaju u unutrašnjosti barake.Dospjeli smo u svoje područje, na strani najbližoj proizvodnoj baraci. Pogledavši naprijed, nisam mogao zamijetitinikakvu promjenu, osim što je tlo mokro i prekriveno tankim slojem blata. Tricikla više nije bilo, ali je kutija ukojoj su se nalazile limenke kondenzirana mlijeka ležala na tlu. Limenke su nestale.Sada se manje-više razdanilo. Kroz rupu u krošnjama vidio sam prekrasan, vedar dan, tamnoplavo nebo bezoblačka. Bit će vrlo vruće. Uskoro će se blato početi isparavati.Bilo je tiho; nije radio nijedan generator. Gledajući slijeva nadesno, mogao sam vidjeti kuharovu baraku, a iza njekrov druge zgrade. Znao sam da se jurišne grupe postrojavaju na polaznoj liniji na rubu prašume, spremne da krenunaprijed i postave naboje. Znao sam da je sve u redu; znao sam da ih možemo štititi.Kazao sam mirno: - Tu smo da im pružimo zaštitu. El Nino, imaj na oku onu zgradu pa od nje lijevu prema stazi.Jesi li shvatio?Svi su kimnuli. El Nino je kleknuo uperivši pušku prema cilju.Ostalima sam rekao: - Želim da ti, Rodriguez, motriš na potez od one zgrade pa donde. Bude li pucnjave, uzvratite.Jedan Od Tri Josea i Gonz, vi ćete paziti na one koji bi eventualno bježali prema heli...BUM!

Koji je sad to kurac? Kad iz vedra neba odjekne hitac, čitavo ti se tijelo trgne. Kad sam se okrenuo, vidio sam Nina,koji se držao poput psića koji zna da se nije smio popisati po kuhinjskom podu. Počeo je brslati: - Opalilo je samo!Opalilo je samo! - Mora da je, spuštajući kočnicu, držao prst na okidaču te da je tako došlo do NO-a (neželjenogopaljenja). U sebi sam vrisnuo "Jebi ga!" i smjesta se javio preko mreže vičući: - Naprijed! Naprijed! Naprijed!El Ninu sam palcem pokazao da zakoči pušku.Počelo je. Besmisleno je bilo ostati na mjestu. Mahnuo sam dečkima pa smo pošli prema cilju. - Naprijed! Naprijed!Idemo! - Znao sam da srljamo u gadnu makljažu.Nije to bilo zbog klizava terena, ali bilo mije teško održati se na nogama u glibu. Očekivao sam da ću čutieksplozije ili pucnjavu. Upravo kad smo se približili baraci, iz smjera baraka odjeknula je automatska paljba inekoliko pojedinačnih hitaca. Nisam se na to osvrtao, hrlio sam naprijed. Pogled sam upro u zgradu i na to tko bimogao izjuriti iz nje.Stigao sam prvi, a za mnom Rodriguez. - Unutra! Unutra! Unutra! - rekao sam.Oklijevao je, ne shvaćajući što želim.Pokazao sam na njega, pa na sebe i ušao.Unutra su se nalazili dugački stolovi s plitkim posudama koji su se pružali sve do drugog kraja zgrade. Držećipuške s kundakom uz rame, pošli smo na drugu stranu barake, svaki sa svoje strane.Vikao sam na Rodrigueza, a on je vikao na španjolskom: - Mi-ruj! Policija! Policija!Negdje krajnje zdesna čuo sam Roda kako viče: - Mičite se! Mičite!Pucnjava je sada prestala; čulo se samo vikanje i krici te metalni zvuči rušenja i prevrtanja pokućstva.Nešto se čulo preko radija, ali nisam mogao razabrati što.U polumraku prostorije ugledao sam velike bačve, slične onima za benzin, prazne kutije od cigareta, porazbacanelimenke piva.Nadao sam se da nam ona trojica vani štite stražnjice. Želio sam samo stići na drugi kraj barake i izići.Čuo sam daljnju viku i onda paljbu. Jebi ga! Kad sam se zgrb-ljen ogledao, vidio sam nekoga kako trči stazomprema geminijima. Zatim je ponovno zapucalo. Znao sam da to pucaju Nino, Gonz i Jedan Od Tri Josea, ali jemomak i dalje trčao. Znao sam da će ga pokositi dečki iz grupe za odsijecanje uzmaka.Viknuo sam Gonzu i ostalima da odu u spremište. Otrčali su, ali nikako im se nije izravno ulazilo u zgradu. Vikalisu i nogama tukli po drvetu. Probili su se do vrata, oprezno ih otvorili i nesigurno virnuli.- Ulazite! - povikao sam. - Unutra! Unutra! Unutra!Šmugnuli su unutra, a onda su se nakon dvije minute ponovno pojavili. Skladište je bilo puno bačava, ali ljudi nijebilo.Zdesna je dopirala larma, no nisam se na nju obazirao. - Platforma! Platforma! - viknuo sam dok su mi se prsanadimala hvatajući dah. Boljelo me grlo od silne dernjave i jurnjave. Rekao sam Ninu i Gonzu da ostanu gdje jesu;Rodriguez i Jedan Od Tri Josea trebali su poći sa mnom.Pretrčali smo teren i počeli se uspinjati stazom. Nije bilo vremena da štite jedan drugoga; trčali smo koliko su nasnoge nosile prema helikopterskom uzletištu.Sav sam se razmahao i zadahtao. Lice mi se oznojilo. Ovaj put sam u trku provjeravao trče li ona dvojica za mnom.Dospjevši na uzvisinu, ugledali smo čistinu s uzletištem. Sada sam na leđima osjetio vrućinu.Kanio sam optrčati rubom šume da se uvjerim kako je oko platforme sve čisto. Nije bilo vremena da im to kažem;nadao sam se samo da će dečki biti gdje treba.Počeli smo se kretati oko linije platforme, očekujući da netko potrči ili pripuca - ni jedno ni drugo nije me nimalozabrinjavalo; želio sam samo da se sve ovo završi, da sva ova gungula prestane. Okolica je bila čista.Sunce je palilo blato; nad tlom se dizala maglica poput dima na kazališnoj pozornici. Stojeći na rubu platforme, čuosam neko vrištanje odnekud dolje, iz smjera nastambi. Preko mreže rekao sam: - Rod, javi se! Rod, javi se!Ništa. A onda: - Govori! Govori!- Na platformi smo. Čista je. Sada ću sići.- Primljeno. Imamo ranjenika. Spusti se ovamo. Treba nam pomoć. Gotovo.Sada sam znao odakle vrištanje. Zbog tog našeg ranjenika još sam više bjesnio na Nina zbog onog NO-a. Sve jezajebao; dečki su stradavali, a otvarala se i prilika da nam tipovi umaknu.Spustili smo se u pravi kaos. Rod je zapovijedao i brinuo se o ranjeniku. Dečko je ležao na leđima i derao se izsvega grla. Tane kalibra 7,62 pogodilo gaje u zglavak te, putujući kroz podlakticu, izletjelo malo ispod lakta. Udonjem dijelu ruke ostao je potpuno bez mišićja. Skvičao je kao prase. Preživjet će, no mora da su bolovi užasni. Svisu se ostali dečki natisnuli oko njega; vidjelo se da im je zlo.

Radilo se sada o kontroli nad ljudima koji su u barakama, kao i o kontroliranju naših vlastitih momaka koji kao dabi najradije srnuli natrag u prašumu pa bježali i bježali.- Vratite se! - viknuo sam. - Vratite se! - Moja dernjava i lamatanje značili su im više od onoga što sam govorio.Rod je uza se imao medicinski pribor. Pogledao me i rekao: -Treba samo začepiti rupe da se spriječi krvarenje. Kadbi se prestao derati, vidio bi da je sve u redu. - Pogledao je dečka na tlu i proderao se: - Zaveži!Razmotao je mnogo prvih zavoja i čvrsto ih utisnuo u ranu. Zgrabio je pakovanje plazme i pokušao u dečka uvestiintravenoznu cjevčicu. Dečko je izgubio mnogo krvi i hitno je trebao primiti tekućinu. Bio je pred šokom. Pa ipaksu neki još stajali uokolo; možda su i oni bili u šoku.U barakama je Tony, uz mnogo vike i udaraca, držao ljude pod kontrolom. Čuo sam ga kako viče: - Zavežite tuprokletu gubicu! - Njegovi su vezali tipove, dizali ih, grabili za kosu ili odjeću i slagali na zemlju, derući se i vičućikako bi ih zaplašili i tako lakše kontrolirali. Sada su ih grubo gurali kroz vrata i gonili da potrbuške zalegnu ublato. Dok su neki policajci držali zarobljenike na nišanu, drugi su ih pretresali. Neki su dečki počeli s cipelarenjemi kundačenjem. Nije bilo vremena da ih se zaustavi - a i čemu? Nas nisu zanimala imena, tko su i što su - time će sebaviti netko drugi. Mi smo ih samo željeli držati pod kontrolom, brinući se samo o eventualnom skrivenom oružjuili o bježanju.- Sad ćemo vas pretražiti - kazao je jedan policajac, pljuskajući jednog narkića po zatiljku. - Pružite li otpor,postrijeljat ćemo vas. Razumijete li?Pozvao sam Tonvja: - Ja ću izvesti ljude iz druge barake.Ušavši, ugledao sam drvene krevete sa stolovima, par starih komada, prepune pepeljare, limenke piva. Prostorija jesmrdjela na znoj i prdež. Skupina ljudi ležala je na krevetima, nauznak, s rukama na zatiljku. U svakogzarobljenika bile su uperene najmanje dvije puške.Vratio sam se van, ščepao Nina i rekao: - Pomozi mi izvući radioantene!Počeo sam pripremati operativno izvješće. Prvobitno je to trebalo biti propisno izvješće, u kojem stoji: Zadatakobavljen, trebamo da nam sad pošaljete helikoptere, a onda podaci o zarobljenima i ranjenima. Umjesto toga, samosam propentao: - Imamo ranjenika. Trebam zrakoplov na narančasti dim.Rod je i dalje bio uz ranjenika. Viknuo je: - Je li sve u redu? Stiže li letjelica?- Da. Čekam još samo potvrdu prijema.Dobio sam je. Helikopteri su bili na putu. Ostavio sam radio gdje jest; mogao bi nam za koji čas zatrebati.Preko motorole čuo sam kako Tony razgovara s Terrvjem: - Ter-ry, javi se!- Da.- Dođi ovamo, stari moj! Siđi stazom!- Primljeno. Imamo jednog ubijenog bjegunca. Želiš li da gadonesemo?- Da, donesi ga!Tony je vikao, kako bi bio siguran da su svi čuli da će se patrola spustiti stazom. Toga su trenutka svi bili tolikoživčani da se lako moglo dogoditi da se okrenu i postrijeljaju vlastite drugove.Nakon nekoliko minuta čuo sam ih kako vikanjem najavljuju svoj dolazak; zatim smo ih ugledali. Dvojica supolicajaca vukli ubijenoga; Terry je nosio njegovo oružje, G3.Terrvjevi su momci bili vrlo zadovoljni sami sobom. Ponašali su se poput lovaca koji se kući vraćaju s lovinom.Stavili su truplo na stranu, mačistički ga hitro gurnuvši i opatrnuvši nogom. Zatim su otkrili daje i na njihovojstrani netko nastradao, pa su im lica zadobila zabrinut izgled.Ranjenikovo je stanje dotle već bilo stabilizirano. Zapao je u šok, no Rod mu je dao nešto plazme. Dečko više nećegubiti krv, ali bio je ranjen - i to teško ranjen.Svi su zarobljenici već bili sređeni; sapeti i svezani, ležali su između dviju baraka. Prišao sam im i pogledao ih:trojica narkića, kuhar i jedan Europljanin.- Do vraga - rekao sam Terrvju. - Vidjeli smo ih osmoricu.Imamo, znači, bjegunaca.Tony je nogom udario jednog od narkića i dreknuo: - Gringosl Gdje sugringosi]Uhvativši je za kosu, podigao je Europljaninovu glavu: - Gdje su? Gdje su?Europljanin nije rekao ništa.- Slušaj, ako bježe, ustrijelit ćemo ih. Reci nam gdje su. Možda bismo ih mogli spasiti.Ništa. Bio je to dečko kojega sam vidio na svom prvom izviđanju; i sad je bio u onoj istoj prljavoj majici. Strašno seuplašio.

Tonv se okrenuo starcu: - Gdje su gringosi.Ovaj je počeo nešto blebetati, pokazujući glavom da su otišli prema rijeci. - Jebi ga! - rekao sam. Nisam mogaovjerovati da su prošli pored grupe za odsijecanje uzmaka. Odmah sam krivnju pripisao Ninu. Glupom drkadžiji.Ranjenik je bio zbrinut i sada su se o njemu starala dva druga dečka. Rod je pristupio, oštro me odmjerio i upitao: -Što se, do vraga, dogodilo? - Pogledom mi je davao znati da mene smatra odgovornim.- Ona je pizda imala NO.Nino je, sav potišten, sjedio na stubištu barake.- Miči ga s puta - rekao je Rod. - Reci mu da sjedne uz radio.Bijesno je odjurio da pogleda nastradaloga.Prišao je Terry. - U redu. Odvest ću svoje dečke do rijeke i reći im da pozorno motre rijeku. Rasporit će čamce, paako imamo bjegunce, ti bar neće imati čamce. Neće nam uteći. S Europljaninom je gadno. Zna što će se dogoditi -zna da će se izvući. To me zbilja ljuti.Rod se složio: - Dobro, odvedi ih, a mi ćemo pristaviti piće.Došao sam do zarobljenika i prerezao kuharove konopce. Podigao se na koljena i stao se križati te dizati ruke premanebu. Nisam razumio misli li da će na strijeljanje ili što mu je. Uspravio sam ga i odvukao u kuhinju. - Cafć - rekaosam. - Cafe con leche. - Zapanjeno me pogledao.Rodriguez je stajao uz staroga dok je ovaj pokretao generator i pripremao kavu.Tony je trčkarao okolo, razmještajući ljude za slučaj da netko pripuca po nama. - Idi tamo i gledaj onamo! Ti ostaniovdje i pazi na onaj smjer!Piće je kružilo među nama. Sunce je svojski pripeklo i postalo je užasno vruće. Svi su se nastojali skloniti u sjenu.Oči su me pekle, u ustima sam imao gadan okus, zubi su dobili naslagu. Sušila su se ramena, ruke i noge, ali su miprepone i dijelovi tijela ispod opreme i dalje bili vlažni. Ondje gdje se vlaga osušila javio se svrbež.Donekle sam se ljutio na samog sebe, i to zato što se pripadniku moje ophodnje dogodio NO. S tim, naravno, nisamimao ništa, ali sam se svejedno osjećao odgovornim.Ostale patrole nisu još znale što je prouzročilo problem, no Nina sam svejedno, zbog njegove sigurnosti, držaopodalje od ostalih.Tony i ja smo stajali blizu ranjenika, koji je sada već bio pod morfijem.- Izgleda bolje - kazao sam.- Ipak neće nekoliko dana drkati - rekao je Tony, a ja sam semorao okrenuti da dečko ne vidi da se smijem.Rod je pokušavao iz Europljanina izvući informacije, no ovaj je šutio. Pretražili su ga, ali uza se nije imao baš ništa;bio je posve sterilan.Vratili smo se u baraku i ogledali se. Na podu pokraj nekih kreveta nalazile su se pornografske revije; na jednojkomodi nagomilali su se stari primjerci USA Today i Herald Tribunea; na stolovima pokraj postelja vidio sam jedanili dva kratkovalna radija. Još nismo mogli odrediti čemu služi satelitski tanjur, jer nigdje nije bilo nikakvatelevizora niti uređaja za satelitsko komuniciranje, nego samo aparati za kratki val. Nije nas zanimalo daustanovimo na koje su frekvencije bili ugođeni ili štogod slično - sve će se to otkriti kasnije.Neki su se policajci poslužili konzervama s hranom iz kuhinje, koje su dodavali jedan drugome. Mljaskali su ipušili do iznemoglosti marlboro; našli su 200 kutija u barakama. Svako malo čula bi se salva uzbuđenog,razdraganog smijeha.Da je ikoji od narkića ranjen, bili bismo ga previli. Bilo bi blesavo pustiti da ovi tipovi umru: ne iz nekogčovjekoljublja, nego zato što se policija jako bojala odmazda.U vrijeme našega boravka u toj zemlji, od tridesetorice četvorica su ustrijeljena zajedno sa svojim obiteljima. Zapoliciju je bilo dobro da se vidi kako narkićima pružaju medicinsku pomoć; to je značilo da policija prema svojimzarobljenicima postupa humano, a ta će spoznaja očito doprijeti i dalje.Iz daljine smo čuli helikoptere. Otrčao sam do platforme i bacio narančastu dimnu bombu;"osim što će im odredititočno mjesto, dim će im pokazati i smjer vjetra.Došli su u liniju neposredne geometrijske vidljivosti, pa sam izvadio motorolu da ih navedem na završni korakpristupanja platformi, ukoliko nisu opazili dim. - Gaz, Andy, javi se! Gaz, Andy, javi se!Nije bilo odgovora. Pokušao sam još dvaput, no tada su nas već helikopteri primijetili; počeli su se, naime, okretatiprema dimu.Rod i dvojica momaka iz njegove ophodnje podigli su ranjenika i ponijeli ga prema platformi. Prvi se huey spustio iGaz je iskočio sa svojom prvom dopunskom patrolom. Odjeća mu je tako lijepo mirisala na prašak za pranje.Prišao mi je vrlo ozbiljno. Iza njega bila su dva pukovnika odgovorna za postrojbu. - Što imaš? - upitao je. Potom je

spazio ranjenika: - U redu. Ukrcajmo ga u letjelicu i neka ide!Tonv je kazao Terrvju da novu patrolu odvede na položaj grupe za odsijecanje pokraj rijeke da odande paze da namse tko ne bi približio te da dovede onu dvojicu momaka koji su sve dosad ondje držali stražu.Dva su časnika otišla do narkića. Pokazujući na Europljanina, jedan se okrenuo prema Gazu i kazao: - Ovaj će brzona slobodu. Neće taj u zatvor. Korupcija je tolika da će brzo van. Bitno je, međutim, da smo zaustavili ovo. -Udaljio se i počeo razgledavati logor.Časnik je bio razmjerno visok, oko metar i osamdeset, i tek je nedavno navršio trideset. Nosio je naočale četvrtastihokvira od zlatne žice. U naglasku je imao američki štih, vjerojatno se školovao u Sjedinjenim Državama. Kad godsam ga sreo, uvijek je ostavljao dojam savjesna i izravna čovjeka, kojemu kao da je doista stalo do toga da zatretrgovinu drogom. Drugi Čovjek, na prijelazu iz četrdesetih u pedesete godine, bio je realističniji. Znao je što sezbiva i znao je da se ovaj posao nikad neće obustaviti. Izvadio je cigarete, zapalio jednu pa prošetao okolo,razgovarajući s dečkima.

Sletjelo je pet helikoptera s ukupno četrdesetak momaka. Letjelice su ponovno uzletjele i poletjele prema najbližojtočki za popunu gorivom.Mlađi je časnik sve preuzimao u svoje ruke. Imali su vlastitu zapovjednu strukturu. Promatrao sam smjenu; nisamsasvim razumio što govore dečki koji su izveli napad, ali sam po njihovim gestama mogao zaključiti da više-manjeističu kako su se vraški dobro ponijeli.Novi su momci prišli pogledati truplo, a neki su ga i malo gurnuli.Otišao sam do Nina i radija. Bio je vrlo potišten. Dao sam mu torbicu i rekao da spakira radio i uprti ga na leđa, jerćemo svakog časa krenuti. Kao da sam mu upravo rekao da je dobio na lutriji; sada je dobio drugu priliku,mogućnost da mi pokaže da nešto može učiniti kako treba - pa makar to bilo i puko stavljanje radija u torbicu.- Poslušajte me - zovnuo je Gaz sve zapovjednike patrola. - Dakle, evo što se zbiva. Stvar sada u svoje rukepreuzima policija. Želim da pozovete svoje ophodnje, sve ih okupite, pazeći da svi budu na broju, te da se vratite dozadnjeg zborišta. Pokupite svoju opremu i čekajte ondje, u onom kutu! - Pokazao je prema kutu logora. - Povucite sepodkrošnje, pripremite neku klopu; kad ukrcaju gorivo, helikopteri će se vratiti po vas.Terry je lanuo: - Pa. srećom, mi smo već ponijeli svoje stvari pa ćemo se, dakle, samo premjestiti onamo i čekati.Vratili smo se do zadnjeg zborišta i onda dovukli natrag pa mu se priključili. Kuhali su čaj, svi su bili veseli ismijali se.Gaz je još bio u logoru na vezi s onom dvojicom policijskih časnika. Nakon nekog vremena pridružio nam se i sjeos nama, posluživši se mojim čajem.- Onda, što se dogodilo? - upitao je. Ispripovijedao sam mu o Ei Ninu i NO-u.Rod je upao rekavši: - Čim se vratimo, trebamo ga se otarasiti. Kad se stvar pročuje, a osobito sada kad je dečkonastrijeljen, bit će on u velikim govnima.- Sada ću ja to srediti - kazao je Gaz, odlazeći na razgovor sa starijim časnikom.Nadugo sam o ovom sranju razglabao s Jednim Od Tri Josea i ostalima; rekao sam im da nikom ne smiju ništa rećio ovome što se zbilo. Kazao sam im da ćemo se inače svi uvaliti u nevolje. Njima se činilo da je to sjajno - imali susvoju tajnu.Čuo sam kako se helikopteri vraćaju. Gaz se također vratio. -Prvim će helikopterom odletjeti zarobljenici - rekao je.- Ostali su naši.Otišli smo do platforme i gledali kako ukrcavaju narkiće, koje je svatko želio još jednom mlatnuti. Zatim su svidečki morali isprazniti oružje i sve streljivo spremiti u gornji džep svojih naprtnjača. Trebao nam je samo još jedanNO.U helikopteru je zamrla sva euforija. Svi smo postajali svjesni svoga silnog umora i vjerojatno smo razmišljali otome čime ćemo se baviti kad stignemo kući. Zadrijemao sam, budeći se s trzajem svaki put kad bi mi glavaponuknula naprijed.Po povratku, prva stvar koju smo morali obaviti bila je sređivanje oružja, opreme i nas samih. To je potrajalo samonekoliko sati, a onda su se dečki bacili na roštilj sa svježim mesom i ispijanje velikih količina piva i viskija.Svi su bili međusobno u najdrugarskijim odnosima. - Dođi u moje selo, zaista je krasno - rekao je Jedan Od TriJosea.- Ne toliko koliko su lijepe žene iz mojega sela - nasmijao se Rodriguez.Svi su se pošteno naljoskali i potom jako dobro spavali. Nina, međutim, nije bilo. Njemu je bilo rečeno da je dobionogu; dok smo mi bili istom pri trećoj limenci piva, on je vjerojatno već bio na dužnosti prometnog policajca.

Sutradan u podne započeo je sastanak nas dečki iz Pukovnije. Sve smo još jednom detaljno razmotrili - što smoučinili dobro, što loše i kako bi se što moglo poboljšati.- Jedino poboljšanje koje mogu predložiti jest da se potrudimo i bolje naučimo španjolski - kazao je Terry.- I da se pobrinemo za to da se kočnice na galilima teže otpuštaju - dodao sam ja.Gaz nam je rekao da su narkići na ispitivanju otkrili da su nakon velike oproštajne terevenke, koja se zbila dan prijenašega napada, neki od njihovih ljudi napustili logor da niz rijeku isprate dvojicu Europljana. Europljanin kojegasmo zarobili već je uz jamstvo pušten na slobodu.

Sutradan su svi pripadnici naših patrola pušteni kućama kao ratni junaci, a mi smo odjurili u grad na trodnevnoprežderavanje kojim smo htjeli nadoknaditi kilažu izgubljenu u prašumi, kupovanje jeftinih smaragda i kožnatihjakni te u rezidencijalnu četvrt gdje su svi oni divni barovi, kako bismo se pozdravili s bivšim pripadnicimaeskadrona G. I Rod je napokon bio sretan što se izvukao iz džungle bez ijednog prišta i što mu sada kosa više nijemasna i slijepljena.

U roku od nekoliko sati nakon što su iračko pješaštvo i tenkovi prešli kuvajtsku granicu, Pukovnija se spremala zapustinjske operacije.Bio sam treći čovjek u ekipi, a moja škvadra na žalost nije bila u to uključena. Ljubomorno sam promatrao kakoeskadron G izvlači svoju pustinjsku opremu i odlazi "na vježbe". Naša devetomjesečna služba bližila se kraju iveselili smo se smjeni, ali kako su mjeseci prolazili, počelo se govorkati o odgodi ili pak o posvemašnjem opozivu.Pričali su nam uvijek ista sranja: - Zagusti li, u Ujedinjenom Kraljevstvu i dalje postoji teroristička prijetnja. Jošćete vi biti potrebni ovdje. - Držao sam fige da se smjena obavi kao što je i planirano te da, za promjenu, jednomizgori eskadron G.Moj se brak s Fionom raspao. Zaključio sam da je bolje da odem dok je Kate još mala, nego da raste u atmosferisvađe i dernjave. Premda će joj mati i otac biti rastavljeni, barem neće u kući doživjeti ružna stanja i traume zbognašeg razlaza kad bude imala osam ili devet godina.Nipošto se nisam želio vratiti životu u vojarni. Jedan se vezist spremao istupiti iz Pukovnije zbog odlaska na studij,ali od svojih studentskih primanja nije mogao redovito plaćati hipoteku; rekao sam da bih želio unajmiti njegovukuću te, ako bi se eventualno odlučio da je proda, neka je prvo ponudi meni. I tako sam se opet našao u tipskoj kućiu naselju Westbury. blizu logora.Sav sam se posvetio svome poslu u ekipi. Svi su bili silno pokunjeni što će nam Zaljev najvjerojatnije promaknuti.Jednog smo jutra tako sjedili u hangaru, pili čaj i tugovali zbog načina na koji se situacija razvija.Harry je rekao: - Sjećam se razgovora s eskadronom A nakon Falklanda. Bili su strašno ogorčeni što su u to vrijemebili na ekipnom. A sada se to isto događa nama.U tom je trenutku ušao Gaz s dvojicom neznanaca. - Ovi su dečki upravo stigli s Izbora - kazao je. - Ovo je Bob, aovo Stan. Bob će u snajperiste, a ti se, Stan, drži Andvja. On će ti pokazati sve što treba znati -pribaviti svu opremu.Kladim se da ne znaš ni kako ćeš je navući, je li tako?Dečko se okrenuo i s jakim novozelandskim naglaskom rekao: -Ne, zaista ne znam.Bob Consiglio i Stan trebali su na sve nas blagotvorno djelovati. Došavši ravno s Izbora, jedva su čekali da sekrene; uživali su što su u ekipi, a njihov je zanos bio zarazan.Baš nekako u to vrijeme u mjesnoj mi je gimnastičkoj dvorani za oko zapela jedna divna djevojka. Oboje smo sesvojski znojili pohađajući neke nove osobito naporne treninge. Vježbala je ispred mene i nikako si nisam mogaopomoći da se ne divim kroju njezina trikoa.Nakon što sam je pet-šest puta sreo u dvorani, jedne sam subot-nje večeri naletio na nju u jednoj pivnici u središtugrada. Bila je s nekom prijateljicom; čavrljale su s jednim momkom iz eskadrona D. Prvi put sam je vidio potpunoodjevenu i ponovno je izgledala sjajno.Ušla je mlada prodavačica ruža. Kupio sam jednu ružu i zamolio curu da je odnese djevojci u kutu.Djevojka mi je potom prišla: blistavo mi se osmjehnula i rekla: -Hvala ti.- Nema na čemu - rekao sam. - Učinio sam to samo zato da naljutim momka s kojim si pričala.- Baš krasno - kazala je. - Vjerojatno se zoveš James Bond.- Ne, zapravo se zovem Andy. Pogledaj, tvoja se prijateljica sa svim lijepo snalazi s onim momkom. Šteta bi bila dase vratiš i zasmetaš im. Mogu li te počastiti pićem, gospođice Monevpennv?- Zovem se Jillv - i da, može boca pika.I tako je to počelo. Razgovarali smo sada u gimnastičkom centru, viđali se u gradu nekoliko puta, nije bilo nikakvihsastanaka, telefonskih razgovora ili nečeg sličnog. No tri ili četiri tjedna potom kao da se pokrenula lavina i pri

kraju listopada bio sam je pozvao da se preseli k meni.U Nedjelju sjećanja Pukovnijska gimnastička dvorana postaje crkva. Svaki pripadnik Stirlingove vojske - Pukovnijei pridruženih joj službi - aktivan ili umirovljen, koji može doći prisutan je. Isto tako i njihove žene, djevojke iobitelji, kao i obitelji onih koji su umrli. Aktivni pripadnici Pukovnije su u paradnim uniformama, i to je jedinaprilika kad se te odore nose. Ove sam godine bio u civilu jer sam bio pripadnik osiguranja koje je izvanaosiguravalo logor prilikom službe Božje.Nakon obreda, svi su izišli pred toranj sa satom. Vijence su polagali razni eskadroni i sve moguće službe i ustanovekoje su na bilo koji način podupirale Pukovniju. Uslijedila je dvominutna tišina, a potom se išlo u klub na jelo ipiće. Mnogi su u tome vidjeli priliku da porazgovaraju s umirovljenim pripadnicima Pukovnije - starima ineustrašivima -jer su se mnogi od njih pojavljivali samo ovom prigodom u godini. Zabava bi se protegnula naostatak dana i na dobar dio večeri.Umjesto da sudjelujem u svemu ovome, uputio sam se s Jilly na groblje.Pukovnijsko groblje ne nalazi se u krugu vojarne nego u lokalnoj crkvi; Pukovnija ondje ima vlastitu česticu, koja jegotovo popunjena.- Ili će morati kupiti veću parcelu ili će pak morati obustaviti sve ratove - rekao sam.Jilly se osmjehnula, no prije bi se reklo da se lecnula.Bilo je tu još dvoje-troje drugih ljudi koji su došli iskazati poštovanje svojim starim prijateljima. Jedan od njih bio jebivši časnik eskadrona B koji je iz postrojbe istupio prije dvije godine. Prvi put sam ga vidio u odijelu. Nije nosioništa - ni cvijeće, ni išta slično. Nije išao ni na jedan određeni grob; šetao se amo-tamo zaokupljen mislima. Cipele idonji dijelovi nogavica bili su mu mokri od trave; ovratnik odijela podigao je da se zaštiti od hladnoće.Jilly i ja smo uhvatili korak s njim.- Ideš u logor? - upitao sam.- Ma odjebi to! Sada je ondje previše ljudi kojima je stalo samodo toga da budu dio parade. Ljudi bi trebali biti ovdje.Imao je pravo. Služba Božja o Nedjelji sjećanja vrvjela je priši-petljama koje je daleko manje zanimalo što seobilježava nego to da mogu kasnije pripovijedati da su bili ovdje.Ljudi koji doista drže do Pukovnije osjećaju sućut ili prezir prema onima koji su bili s njom u nekom kontaktu pa sesada time napuhuju. Mora da takvi do sebe drže vrlo malo kad imaju potrebu blefirati; možda i ne shvaćaju da ih seobično progleda. Svijet je malen, svi se međusobno znaju ili se mogu povezati. Takvi tipovi ne bi bili dostojnipolizati blato s cipela ljudi koji su u toj parceli.

Razmišljao sam o dečkima s kojima sam radio. Odgovarali su prosjeku ljudi koji se mogao naći u bilo kojoj drugojorganizaciji: od blago introvertiranih, koji su se držali sami za sebe - čak dotle da su u gimnastičkoj dvoranivježbali u jedan sat iza ponoći - pa do posvemašnjih ekstroverta koji su plesali po svem logoru. Nedaleko odHereforda nalazi se brdo Callow; kad se noću uspnete na njegovu izbočinu, pod vama se prostru svjetla grada.Vraćajući se sa zadataka, mnogi ga neženje ljubitelji prirode nazivaju Erektivnim brdom: šest su mjeseci biliodsutni i sad jedva čekaju da dođu u logor, okupaju se i odjure u grad. Primjer druge krajnosti je samac s kojim samjednom letio kući sa zadatka. Taj mi se okrenuo i svojim hrapavim birminghamskim narječjem rekao: - Ne mogudočekati da stignem kući pa da operem prozore.

Između ovih dviju krajnosti bilo je ljudi svake fele - od člana Hells Angelsa do kolekcionara egzotičnih leptira -ljudi svake boje i vjere: Australaca, Novozelanđana, Fidžijaca, Indijaca sa Sejšelskih Otoka. Dečki su se uključivaliu raznorazne studije Otvorenog sveučilišta - jedan je želio nakon izlaska iz vojske postati nastavnik fizike. Ljudikoje je privukla medicina trsili su se da postanu liječnici. Bilo je pak i takvih koje je snažno zaokupila zemlja ukojoj su djelovali - osobito su to često bile arapske zemlje. Mnogi su postali pravi znalci jezika i kulture naroda isame zemlje te su često na kraju odlazili tamo živjeti.U eskadronu B jedan se bivši kažnjenik i boksač bavio prepariranjem životinja.U jednoj ostavi vojarne u kojoj je stanovao imao je ledenicu. U njoj je umjesto smrznutih pita i ribljih štapića držaomrtve lisice, sove i losose, kao i kutije s kemikalijama. Neki bi mu dečki donosili s putovanja mrtve životinje, drugibi ga pak angažirali da im preparira uginulog psa miljenika.Mnogi su se ljudi oduševili za sve što je u vezi sa zrakom -ušavši jednom u padobransku postrojbu, opčinilo ih jesve što se ticalo letenja i padobranstva. Nosh si je u Sjedinjenim Državama kupio staru cessnu i njom doletio uUjedinjeno Kraljevstvo - izvanredan pothvat za jednomotorac. Stražnji spremnik goriva je curio, čitav je aparatizgledao kao da će se raspasti, a on je samo navukao padobransku opremu, iz vrata povadio sve šarafe, osim dva, te

letio na takvoj visini da u slučaju kvara može jednostavno iskočiti iz zrakoplova. Radiouređaji nisu bili namijenjeniprekooceanskim letovima, pa je stoga izvukao antenu - žicu pričvršćenu na ciglu - izmjerivši je za hvatanjeodgovarajućih frekvencija i stanica.Bilo je dečki koji su se posvetili drevnom japanskom šamaranju; ponekad su dospijevali do međunarodnih razina.Drugi su se pak bavili čudnim, neshvatljivijim sportovima, osobito dečki iz planinske jedinice. Gotovo su uvijekzavršavali u alpinizmu, s opsesijom penjanja na Mount Everest.Egzistirao je i gospodin Normalni, gospodin Obiteljski s kućom i 2,4 djeteta; taj bi se vratio sa zadatka, obavio svepropisane dužnosti i onda podvukao crtu: otišao bi kući, pokosio travu, našao izgubljenu mačku, promijenio crijepna krovu.Najvažniji dio onoga što je Pukovniju činilo profesionalnijom od normalne vojne postrojbe bilo je to da su u njojradili ljudi koji su znali lučiti vrijeme rada od vremena zabave. Kad se radi, onda se radi, a kad se ne radi, vrijemeje ludovanja - možeš raditi što god želiš, možeš otići i nalokati se kao zvijer ili možeš otići kući i kositi travnjak, todoista nije bilo važno. Ali svi su morali znati razlikovati između vremena kad se radi i vremena kad se ne radi.Postojala je još jedna posebna škvadra koja se formirala iz svih eskadrona, a koja se zvala Goniči lještarki. Bili su tosami škotski gorštaci, koji su zajednički izlazili u grad na piće. Za Novu godinu Goniči bi upali u grad u svojimsuknjama i kitnjastim košuljama. Izuzmemo li ovakve prilike, običan čovjek teško bi mogao na ulici prepoznatidečke iz Pukovnije. Svatko tko bi vidio eskadron negdje u prirodi pomislio bi da je to nekakav školski izlet.Uz ovakav sastav, očekivalo se da će tu i tamo dolaziti do nesuglasja naravi, to je normalna ljudska reakcija kojaunosi svježinu. Na sreću, u postupku Izbora mnogo se takvih stvari odstrani, jer Pukovnija traži momke koji mogusurađivati u skučenim prilikama, ali do trvenja ipak dolazi. Jednog smo se Božića upravo vratili s one strane morate otišli u jedan bar u centru. Sićušni se Eno napio; prikradao se iza leđa nekim dečkima iz Pukovnije koje jepoznavao pa skakao uvis, lupao ih po glavama i onda hihoćući nestajao u kutu. Jedan se momak toliko razljutio dase okrenuo i srušio ga na pod. Ujutro me Eno nazvao i rekao: - Ne znam tko je to bio, ali očito sam bio prekardašio.- Nakon nekoliko dana ustanovio je daje taj koji gaje sredio bio jedan od njegovih zaista dobrih drugova iz istepostrojbe. - Pa dobro - rekao je. - Sve je u redu, samo da znam.

S kulturom je drama. Elitizam je kontraproduktivan. Odvaja te od drugih ljudi, a mi ovisimo o suradnji s mnogimdrugim grupama, kao što su Specijalna služba policije ili druge službe sigurnosti: na koncu konca, Pukovnija ipostoji kao operativna jedinica da obavlja zadatke koji nadilaze mogućnosti ostalih grupa. Oduvijek je, međutim,bilo teško rušiti barijere. Sjećam se situacija s tečajeva ili onih kad sam bio dodijeljen nekoj drugoj grupi: nekolikobih dana sjedio sam samcat prije no što bi me tko oslovio. Svi su se ustručavali zbog tajnovitosti koja se u vojscistvorila prema Pukovniji. Morali smo se potruditi da stupimo u razgovor s ljudima, da im pokažemo da smonormalni, pristupačni i da i mi, kao i svi ostali, imamo travu koja raste kao divlja i mačku koja se gubi.Time nisam želio reći da mi ne znamo da smo vrlo profesionalni i vrlo samosvjesni glede ono što radimo, ali to nijeni u kakvoj vezi s elitizmom. Momci su na to gledali kao na posao, profesiju. Vojnički je poziv ono za što su u sebinašli sklonost i željeli su taj poziv podignuti na višu razinu.Žalosna je ironija da su baš zbog toga što su toliko dobri u svom poslu češće dospijevali u gužve; zbog toga što subili tako dobri, veći su im bili i izgleda da budu ubijeni. Sve se na koncu konca svodilo na to da ako smo mi negdjena nekog pucali, onda se moglo očekivati da i po nama netko zapuca - što je pak značilo da smo u dreku i damožemo poginuti.Mnogo je puta pucnjava po nekomu značila da nam je zadaća provaljena. Pukovnija nije neka velika, agresivna,javna postrojba koja traži gužvu: ona se sastoji od malog broja operativnih jedinica; to je tajna postrojba koja naprikupljanje informacija troši jednako mnogo vremena kao i na sve ostalo.Pukovnijski korijeni sežu u Drugi svjetski rat i u sukob u Malaji; u oba je bilo uključeno mnogo obavještajnog rada ihitrih udara. Nije se tu radilo o nanošenju velikih ljudskih gubitaka, nego o razaranju opreme i komunikacija te orušenju morala. U općim razmjerima, ubijanje četrdeset Nijemaca od jedne male postrojbe u Drugom svjetskom ratunije značilo mnogo. Uništenje četrdeset zrakoplova, međutim, sasvim je nešto drugo; time se neprijatelja uzdrmalo ispasilo mnogo savezničkih života.Moji stavovi o ubijanju uvelike su se razlikovali od onih koja sam imao kao mladić. Prvoga sam čovjeka ubio kaodevetnaestogodiš-njak. Bila je to velika proslava jednostavno zato što sam učinio ono zbog čega sam i stupio uvojsku. Sada me, međutim, uzbuđivalo sprečavanje smrti, a ne njezino uzrokovanje.Nimalo se nisam uzrujavao kad bi neprijatelji poginuli u borbi. Nisam to proslavljao, ali nisam zbog toga niprovodio nesane noći. Shvaćao sam da i oni imaju sinove i kćeri, majke i očeve, ali i oni su bili odrasli dečki kao imi i znali su što se zbiva. Znali su, isto kao i mi, da postoji mogućnost da poginu.

Nikada nisam sreo nikoga tko bi vodio o tome posebno računa i govorio: "E, baš fino, pobio sam ih toliko i toliko."Ako se moralo ubijati, nisam znao ni jednoga tko to ne bi nastojao obaviti što brže - ne toliko zbog toga daprotivniku bude lakše umrijeti, nego zbog naše vlastite sigurnosti. Što brže budu mrtvi, to su za nas manjeopasnosti; nije zabavno kad te nastrijele. U filmovima to izgleda sasvim zgodno - momak dobije tane u rame tedalje trči i izvikuje lijepe parole. Čista sranja; kad te pogodi 7,62 - raznese ti pola ramena.U Drugom svjetskom ratu David Stirling, utemeljitelj Pukovnije, ubacio je granatu u sobu i ubio nekoliko Nijemaca.Nije mu to bilo potrebno da postigne cilj i kasnije se gorko kajao. Kazao je da je to bilo nepotrebno ubijanje i silnose snuždio.Kući smo išli kroz perivoj, a studeni nam je vjetar puhao ravno u lice. Lišće se kovitlalo u malim tajfunima, apočela je i kiša.- Volim ovo vrijeme - rekao sam. - Najljepše je što znam da ću za koji trenutak biti kod kuće i uživati u čaju.

Jilly se okrenula i pogledala me. Djelovala je napeto.- Bit će nešto toplije ondje kamo ćeš poći, zar ne?- Što?- U Kuvajtu. Ne možeš me prevariti da ne ideš ako se ondjezarati.U kratko vrijeme što sam je poznavao uvijek se ponašala kako treba ako nije bila svjesna frke. Vrlo je malo znala otome što radim i nikad nije postavljala nikakva pitanja - jer, kako mi je rekla, nije željela odgovore. "Oh, odlaziš.Kad ćeš se vratiti?" - bilo je najviše što bi upitala. No ovaj put je bilo drukčije. Ovaj put je znala kamo bih mogaoići.Nisam želio upropastiti naše odnose. Želio sam da ovo uspije. Moji su brakovi propadali uglavnom zbog mojeodanosti vojsci. Sada sam spoznao da bih mogao imati oboje - i karijeru i čvrstu, trajnu vezu. Naša je budućnost bilazajednička.- Bez brige, stara moja - kazao sam. - Veće su šanse da Maggie najure iz Downing Streeta nego da mene pošalju ugrad po novu pustinjsku obuću ifactor 20.Grleći je, nadao sam se samo da ne primjećuje kako čvrsto sti-šćem fige.

TUMAČ SKRAĆENICATKO SE USUDI - PIŠE!

KZJ - Kraljevske zelene jakne (RGJ - Royal Green Jackets)XMG - Stočno trgovište CrossmaglenIRA - Irska republikanska armija (Irish Republican Army)PIRA - Jedan dio IRA-e (Provisional IRA)SAS - Specijalne snage britanske vojske (SpecialAir Service)RAF - Kraljevsko ratno zrakoplovstvo (Royal Air Force)PS - Pričuvno skloništeJSIW - Zajednička služba za saslušavanje (Joint Services Interrogation)PRR - Odsjek za proturevolucionarno djelovanje (CRW- Counter-revolutionaryV/arfare)SBS - Specijalne pomorskodesantne snage (Special Boat Service) Cl30 - Transportni zrakoplov Herkules ZS - ZonaspuštanjaUDR - Ulsterska obrambena pukovnija (Ulster Defence Regiment) UNP - Uređaj za noćno promatranjeRUC - Policijske snage Sjeverne Irske (Royal Ulsters Constabulary) SBD - Snage brzog djelovanja (Quick ReactionForce) KMV - Kontrolor minobacačke vatre TACBE - Taktički radiouređajANC - Afrički nacionalni kongres (African Natinal Congress) BDF - Bocvanske obrambene snage (BotswanaDefence Force) SADF - Južnoafričke obrambene snage (South African Defence Force) IA - Izravna akcija(Immediate Action) KLD - Krajnja linija djelovanjaSPPZP - Stožerna pokretna postrojba za podršku (HMSU - Headquarters Mo-bile Support Unit)PZPD - Postrojenje za preradu drogeIOB - Isturena operativna baza (FOB - Fonvard Operations base)NO - Neželjeno opaljenje

"U nepunih nekoliko sati što su se iračke čete i oklopne jedinice valjale preko granice s Kuvajtom, u 02,00 polokalnom vremenu 2. kolovoza 1990. Pukovnija se spremala za pustinjske operacije. Kao članovi Protuterorističkegrupe sa sjedištem u Herefordu. moja klapa i ja. na nesreću, nismo u tome sudjelovali. Zavidno smo gledali kako jeprva skupina dečki izvadila pustinjsku opremu i otišla. Naše se devetomjesečno dežurstvo bližilo kraju i s radošćusmo iščekivali smjenu, no kako su tjedni promicali, počele su kolati glasine o odgađanju, pa i o potpunomodustajanju. Božičnog sam purana izjeo u tmurnu raspoloženju."Ove rečenice naizgled su bezazlen početak budućeg klasika ratne literature - izvanredno zanimljivog romana"Bravo Two Zero", koji u svom nastavku donosi mnogo crnog humora, ali i mračnu sliku vojničkog svijeta. Riječ jenaime o romanu koji izvanredno detaljno, oštrim i grubim vojničkim jezikom, kazuje ratnu priču britanskogaspecijalca Andvja MekNaba. koji "nije želio propustiti priliku" i kojem je, kad je konačno bio upućen na iračkoratište, glavna briga bila da jurne u grad i kupi "nove čizme za pustinju i obilje factora 20 za nos"!Taj pripadnik SAS-a (SpecialAir Senicea - ime nisu dobili po namjeni, nego da bi zbunili njemačke špijune uDrugom svjetskom ratu), jedinice koja, uglavnom, vojuje iza neprijateljskih linija, posinak je jedne siromašnelondonske obitelji (majka ga je. kao dojenče. ostavila u vrećici na stubištu pred jednom londonskom bolnicom) imomak koji se u djetinjstvu ničim nije posebno isticao. U pubertetu je često bježao od kuće. markirao iz škole (nijematurirao), potkradao tetku, obijao ulične automate, četiri puta se ženio i nikada mu nije pošlo za rukom da dokraja riješi križaljku u "Dailv Telegraphu". No u logoru kraj Rva-dha. na svojem prvom doista pravom ratnomzadatku, besprijekorno je znao postaviti sva tri najvažnija vojnička pitanja koja "se uvijek postavljaju pri dolasku nanov teren: gdje spavam, gdje jedem i gdje je sralnica".Još 1977. kao malodobni novopečeni vojnik MekNab je nakratko boravio u Gibraltaru ("Za mene je ondje bilo onopravo što vojska pruža - toplo podneblje, dobri drugovi, egzotične žene i još egzotičnije spolne bolesti"), a potom uSjevernoj Irskoj, gdje je, kako sam kaže, "nešto malo pucao na pripadnike IRA-e i tako postao do kraja lud zavojskom", premda je u nju stupio samo da bi izbjegao nevolje s policijom. Nevinost je izgubio u petnaestoj, prvogčovjeka ubio u devetnaestoj, a ponosnim vlasnikom SAS-ove beretke boje pijeska, s kri-latim bodežom, što ga resislogan "Tko se usudi, pobjeđuje!" postao je 1984. U Zaljev je došao s nadom da rat neće završiti bez njegovaizravnog sudjelovanja. Ondje je "morao uzimati pilule za zaštitu od nervnih otrova, ali to je ubrzo prestao činiti jerse pronio glas da one uzrokuju impotenciju"."Uhvate li nas. pitali smo se, hoće li nas Iračani pobiti?", zapisuje MekNab i dodaje svoje najgore strahove i dvojbe:"Hoće li nas jebati? Arapski su muškarci međusobno vrlo prisni, drže se za ruke i slično. To je jednostavno njihovakultura; naravno, to nužno ne znači da su topla braća, ali se to pitanje ipak moralo postaviti. Ova me mogućnostnije previše zabrinjavala, jer da mi se to i dogodi, nikom ne bih rekao. Jedini scenarij od kojeg sam se doistaoznojio bila je mogućnost da mi odrežu jaja. To mi ne bi bio dobar dan. Da me čalmaši gologa svezu bruseći pritomnoževe, radio bih sve što je u mojoj moći da ih izazovem da me zakolju.Nikad se nisam plašio umiranja. Moj odnos prema poslu koji se od mene očekivao u Pukovniji oduvijek je bioovakav: od njih svakog mjeseca primaš novac, pa si, dakle, oruđe kojim će se poslužiti - a tako i jest. Pukovnijadoista gubi ljudstvo, pa se i za tu eventualnost moraš postarati. Ispuniš police osiguranja, premda je u tom časusamo tvrtka Equity&Law bila voljna da pripadnike SAS-a osigura bez dodatnih plaćanja. Napišeš pisma koja će seuručiti tvojim najbližima u slučaju da te ucmekaju. Napisao sam četiri i povjerio ih jednom tipu koji se zvao Eno.Jedno je bilo za moje roditelje i u njemu je stajalo: "Hvala vam što ste se brinuli za mene, nije vam to moglo bitilako, ali sam bar imao prilično lijepo djetinjstvo. Ne uzrujavajte se što sam mrtav, događa se to." Jedno je bilo zaJillv: "Ne duri se - uzmi lovu i provedi se. P. S. 500 funti treba otići onkraj šanka za sljedeći sastanak čete. P. P. S.Ljubim te." Pa onda još jedno za malu Kate (njegovo jedino dijete - kćer iz trećeg braka - op. a.), koje će joj Enouručiti kad malo odraste: "Uvijek sam te volio i uvijek ću te voljeti." Pismo za samog Ena. koji će biti izvršiteljmoje oporuke, glasilo je: Drkadžijo. ako ovo zajebeš. vratit ću se i progoniti te.""BRAVO TW0 ZEROBorbena skupina kojom je u Zaljevskom ratu zapovijedao narednik MekNab (njih osam), po riječima njegovazapovjednika, "ostat će zauvijek upisana u povijest 22. SAS-ove pukovnije". Ta patrola Specijalnih postrojbibritanske

vojske 2. siječnja 1991. krenula je u Irak sa zadatkom - uništiti zemaljske komunikacijske linije uz jedan od triglavna opskrbna puta iz Baghdada prema jugu i lansere taktičkih raketa scud ili kako su oni sami govorili, "nanijetimaksimalnu štetu uz minimalan napor". Helikopterom su noću prebačeni u dubinu iračkoga teritorija na 150 km odBaghdada. te 120 km od izraelske granice sa susjednim državama koje mogu poslužiti za "PIZ - plan za povlačenjei izbjegavanje zarobljeništva" (svaki je vojnik dobro znao da Iračani nisu nikada potpisali ni Ženevsku ni Hašku

konvenciju).Na zadatak su krenuli u najvećoj tajnosti, opskrbljeni tajnim pozivnim znakom BRAVO TW0 ZERO. dvjemasiretama morfija oko vrata te. o pojasu i na leđima, čak 94 kilograma opreme (po čovjeku!), koju je sačinjavalo:osobno oružje, streljivo, mine. eksploziv, radio i druga sredstva veze. medicinski pribor (uključivo čak i priručnukiruršku opremu), maskirne mreže, vodu i hranu za dva tjedna, "otprilike 1 700 funti (dakle, približno 18 tisućakuna - op.a.) u obliku dvadeset zlatnika, koje je svaki od nas dobio kao novac za bijeg", ali i "kante za pišanje", tj.plastične kanistre od 4.5 litre. MekNab je nekoliko dana prije akcije izbjegavao pranje ("na terenu vonj čiste odjećeili tijela može uznemiriti divljač"), a u akciju ne nosi čak ni toaletni papir, "no svatko ima svoju plastičnu vrećicu ukoju sere. Nakon upotrebe sveže se čvor i vrećica se sa sadržajem vrati u naprtnjaču. Sve mora ići s vama. jer se nesmije ostaviti ništa što bi moglo razotkriti vaš položaj, ni stari na sadašnji. Ako govno jednostavno zakopate,probudit ćete zanimanje životinja, aktivnost kukaca..."Nakon dolaska na neprijateljski teren prešli su dvadesetak kilometara kroz pustinju s kompletnom opremom iustanovili da je područje napučenije civilima i vojskom nego što su pretpostavljali, a već prvo jutro shvatili su kakonemaju nikakvu radiovezu sa svojima (kasnije se ustvrdilo da su im dane pogrešne frekvencije). Ubrzo ih je, sasvimslučajno, otkrio dječak koji je napasao koze i tada započinje njihov egzodus - bijeg iz područja koje je bilo prepunoscud lansera. Nakon jednog žestokog okršaja, odbacivši dio opreme, u prvih dvanaest sati bijega (ali ne trčanja),savladali su, pod okriljem noći. 85 kilometara, odnosno dužinu dvaju maratona. Nakon toga. nesretnim slučajem(djelomice i pogreškom samog MekNaba). izgubili su kontakt sa tri člana patrole, a daljnje napredovanje usporavalisu im teški vremenski uvjeti - hladnoća koja je smrzavala čak i dizel-gonvo u rezervoarima kamiona. Noću suhodali u mokrim (odnosno - smrznutim) uniformama, drugoga dana akcije skrivali su se od neprijatelja ležeći usnijegu, a tada su ostali i bez vode.Na pustinjskom terenu, koji je bio gotovo bez zaklona i koji je "izgledao poput NASA-ine fotografije Mjeseca",opstali su vrlo dugo. Probijah su se kroz položaje dviju iračkih oklopnih divizija, a stanovništvo je dobilo zadaću damotri na njih - čak su i djeca bila oslobođena od nastave kako bi se uključila u hajku!Nakon prilično apsurdnog susreta s nekim sedamdesetogodišnjim pastirom, s kojim su se rukovali, pričali i jeli, tega ostavili na životu ("Uostalom mi smo pripadnici SAS-a. a ne SS-a", zapisuje MekNab). odlučili su se za otmicuvozila i tada se dogodila još veća bizarnost - u predjelu kojim su prolazila uglavnom klasična vojna vozila, prvi kojije naišao te noći bio je njujorški žuti taksi iz pedesetih godina! Stara zahrđala kanta kromiranih branika, gumabijelih na boku. bila je krcata tipičnim arapskim ukrasima i religioznim amblemima. Vozača i dva pripadnikapolicije - oca i sina - također nisu ubili, čak ni svezali, kako ne bi nepotrebno izgubili ni jednu sekundu. MekNabsjeda za volan izjavivši kako je "gledao Roberta De Nira u "Taksistu"", ubrzo rješava probleme sa starinskimmjenjačem i dodaje: "Kakve smo bili sreće, s pravom sam očekivao da kompas zataji te da sljedeća oznaka kojućemo ugledati bude "Baghdad želi dobrodošlicu dobrim vozačima"."Ipak su dalje napredovali cestom, sretno prolazeći kroz naseljena mjesta puna vojske(l), vozeći se dijelom puta izanekog konvoja s gorivom koji su pretekli kad im je postao prespor. Razotkriveni su u jednoj koloni prilikomslučajnog zastoja i. opet bez gubitaka, sva petorica nastavila bijeg pješice kroz pustinju. Bili su 13 kilometara odgranice, a pred sobom su imali i devet sati mraka, no tek po nekoliko okvira streljiva, pa se tada "sve svelo nautrku, na bijeg zečeva pred psima".PRIČA 0 SUVREMENOM BRITANSKOM JUNAKUNakon nekoliko žestokih vatrenih okršaja, sada bez hrane i streljiva, Andv MekNab zarobljen je šestog dana akcije- nakon 50 km vožnje automobilom i gotovo 200 pregaženih kilometara kroz pustinju, tek 4 km od sirijske granice,koju je. da ironija bude veća. mogao vidjeti golim okom. Zarobili su ga elitni irački komandosi, koji su ga prvožestoko prebili, potom ga dvaput predali lokalnim stanovnicima da ga tuku i pljuju po njemu ("Sumnjam da su nekiod ovih ljudi uopće znali da se vodi nekakav rat. Što se tiče žena, stoljećima ugnje-tenih kulturom i religijom, ovoim je najvjerojatnije bila jedinstvena prilika da udare odrasla muškarca"), da bi potom uslijedilo strahovito mučenjeu istražnom zatvoru u Baghdadu. za koje ga čak ni intezivni SAS-ov trening (koji uključuje i simulacijuzarobljeništva) nije uspio dobro pripremiti.Ukupno su četiri čovjeka iz patrole bila zarobljena, trojica su poginula, a samo je jedan uspio umaknuti. Ipak.prilikom bijega ubili su ili ranili čak 250 iračkih vojnika (statističari bi rekli - više od trideset po osobi)!Američki general Norman H. Schvvarzkopf. glavni zapovjednik Savezničkih snaga u Zaljevskom ratu (koji im jeosobno zahvalio, priredio divnu večeru i potpisao svilenu suvenir-kartu za bijeg) rekao je: "SAS-ovce smo slaliduboko u neprijateljski teritorij (...). oni su nam kazivali što se tamo događa. Oni su nam bili oči."Pukovnik Steven Turner nazvao ih je "pravim, ali neopjevanim herojima toga rata", a svoje oduševljenje nijeskrivao ni tadašnji britanski premijer Džon Major.

Nakon dugotrajnog mučenja MekNab je razmijenjen u očajnom fizičkom stanju, a o njegovom psihofizičkomoporavku trebao se brinuti RAF-ov psiholog i savjetnik, koji je bio više nego šokiran zbog toga što su kolege SAS--ovci već dva dana nakon oslobađanja bivšim zarobljenicima nabavili videore-korder i donijeli im kasete sfilmovima - "Terminator". "Ubojica s bušilicom" i "Strava u Ulici brijestova".Tri tjedna potom, na testu za određivanje stupnjeva stresa (što je rezultat veći od deset, to je emocionalnaporemećenost veća), sva četvorica traumatiziranih imala su rezultat 11. a psiholog 13!Nakon šestomjesečnog liječenja MekNab se vratio u aktivnu službu. "Po običaju, održali smo rasprodajupokojnikovih stvari. Sva oprema poginulih prodana je najboljem ponuđaču, a prihod proslijeđen najbližoj rodbini iliu eskadronsku blagajnu. Ovaj običaj nije sablastan. nego samo dio Pukovnijske kulture. Strepiš li zbog toga hoće liljudi biti ranjeni ili mrtvi, život ćeš provesti na sedativima. Pritiska ćeš se osloboditi budeš li se sprdao svemu isvakomu... Momak koji je mrtav neće zamjeriti, a. osim toga. i on je sudjelovao na dražbama iza drugih ljudi teradio istu stvar."O svojem izravnom angažmanu u Zaljevskom ratu MekNab zapisuje: "Što se tiče ratne pravde i krivde - no, time senikad nisam zamarao. Bio sam vojnik, za to sam bio plaćen. Bilo je vrlo uzbudljivo, sjajno sam se pritom osjećao.Što se pak tiče ljudi koji su me ispitivali, da sutra na ulici sretnem nekog od njih i da pomislim da bih se mogaoprovući da me ne uhvate, proburazio bih ga."Jednosatnu. dotjeranu verziju preživjeli članovi patrole ispričali su i lordu Brammellu. vrhovnom zapovjednikuPukovnije (i jednom od njezinih osnivača 1941. - op. a.). Njemu MekNab. kad ih je ponosni lord zadržao na objedu,zacijelo nije rekao, primjerice, sljedeće: "Jednom je prilikom zahod bio začepljen njihovim drekom. Odveli su meonamo i prisilili da ga golim rukama odčepim. Nakon toga natjerali su me da obližem vlastite prste. To im je bioglavni štos."Ali je zato sve to. a i mnogo gorih i mučnijih stvari, napisao u svom romanu. Njegova necenzurirana stravičnavojnička ispovijest prvotno je objavljena 1993. u nakladi Bantam Pressa. u tvrdom uvezu, s cijenom od 15.99 funti.Ubrzo je postala fenomenalno uspješan bestseler (u samo godinu dana knjiga je prodana u nakladi od milijun i polprimjeraka!). Engleski tisak objavio je o toj knjizi mnogo pohvalnih recenzija. "The Times" je naziva "jednini odnajizvanrednijih primjera ljudske hrabrosti i preživljavanja u modernom ratovanju". "Independent" "pričom osuvremenom britanskom junaku", a proslavljeni Fre-deric Forsvth u "Sundav Expressu" proglasio ju je knjigomgodine u kategoriji non-fictiona.No ni tu nije išlo baš glatko. Knjiga je uzburkala duhove, pa je došlo i do mnogih tužbi. Sve su. doduše, odbačene,pa čak i ona koju je podiglo britansko Ministarstvo obrane, koje je knjigu htjelo zabraniti u svim zemljama kojepotpadaju pod krunu Njezinog Veličanstva ili je lišiti nekih dijelova koji su bili preiri-tantni ili pretajni (poglavitodijelovi o SAS-ovoj taktici, tehnici, naoružanju i "psihološkoj opremi"). Bilo je čak i optužaba da "to nije pravaslika SAS-a", ali to je ponajbolje demantirao vojni časopis "Combat & Militaria Magazine" tvrdnjom kako je to,dosad, najbolja knjiga o SAS-u.MekNabova druga knjiga "Immediate Action" ("Izravna akcija") objavljena je potkraj 1995. i slovi kao još silnija,provokativnija i eksplozivnija. U priči o životu do odlaska u Irak MekNab se bavi razotkrivanjem svih tajni obukenajuvježbanije i najučinkovitije svjetske specijalne postrojbe. Prema riječima kritičara "Dailv Maila". MekNab je"ušao i u popularno psihologiziranje koje romanu daje imunitet od svakog progona". Ipak, establishment, osobitovojni, nije zadovoljan ni tim romanom i uvrijeđeno uzvikuje čak i besmislice poput one da knjiga "otkriva više negošto pruža". Knjiga je tiskana u početnoj nakladi od 250 tisuća primjeraka (stoje za Veliku Britaniju jedan odrekorda koji je nadmašio i djela Kingsleva Amisa). bila je jedna od šest najprodavanijih knjiga u vrijeme božičnih inovogodišnjih blagdana, zauzela je peto mjesto ^Observerove" liste bestselera za 1995.. veći dio 1996. nalazila sena prvom mjestu tjedne liste bestselera "Sundav Timesa". a na bestselerskim listama nalazi se i danas.ISPOVIJESTI GRUBIH MOMAKA"Uvjerio sam ga da napiše svoju prvu knjigu. Trebao sam tada tražiti 10 posto od prodaje", izjavio je nadavno DžonNicol, bivši pripadnik RAF-a, Kraljevskog ratnog zrakoplovstva, komentirajući golem uspjeh MekNabova prvi-jenca. Da je to uistinu i zatražio. Džon Nicol bi danas bio bogat čovjek. Bilo koji postotak od fantastičnih 15milijuna maraka, koliko je MekNab zaradio samo na prodaji "Bravo Tvvo Zero", lijepo bi legao na Nicolovutakođer vrtoglavu zaradu ostvarenu prodajom dviju knjiga svojih uspomena iz Zaljevskog rata, napisanih ukoautorstvu s Džonom Petersom, s kojim je boravio u iračkom logoru smrti. A da nije bilo iračkog zarobljeništva, nijedan ni drugi danas ne bi bili milijunaši i ne bi osjećali potrebu da u svojim vojničkim uspomenama raskrinkavajujednu od dotad najbolje čuvanih svjetskih vojnih tajni - britanski SAS.

Osposobljenost SAS-ovih jedinica u rješavanju ratnih sukoba diljem svijeta rezultat je strogo povjerljivih vojnih

tajni koje se odnose na planove i načine izvršavanja tajnih akcija, kao i na obuku novaka. Uostalom, uprofesionalnu izobrazbu i vojničku obuku svakog novaka, kojem se posreći da uđe u ovu elitnu jedinicu, britanskavlada uloži više od milijun funti! Naravno, svaku uloženu funtu u svoju naobrazbu ti profesionalni vojnici, ratujućipo cijelom svijetu, višestruko vraćaju Ujedinjenom Kraljevstvu. S jedne strane, vlada ubire goleme svote usudjelovanju pripadnika SAS-a u ratnim operacijama, mirovnim misijama i obuci specijalaca drugih zemalja, a. sdruge. Ujedinjeno Kraljevstvo s gotovo marketinškim ponosom ističe kako je upravo njihova vojska najsposobnijana svijetu, pa stoga i najpozvanija da rješava sve svjetske ratne i terorističke čarke.No priča o Special Air Serviceu, o njihovim čelnicima i novacima te dobro sklopljenom poslu koji objema stranamadonosi dobit krajem osamdesetih, zadobiva novu dimenziju. Najstrože čuvana britanska vojna tajna postaje javnastvar - pripadnici SAS-a počinju objavljivati knjige svojih ratnih uspomena. Prvi britanski specijalac koji se okušaoi kao pisac poznat je kao vojnik "I" koji je krajem osamdesetih objavio svoju vojničku priču. Ubrzo je izbačen izbaze, a vojska mu je pokušala oduzeti mirovinu. Njegov roman postigao je znatan uspjeh, a 1990. Michael PaulKennedv objavio je njegovu kompletnu biografiju pod naslovom "Soldier T SAS". na kojoj je surađivao i pravi "I" -Pete NVignall.No vojnik koji je svojim ratnim ispovijestima podigao najviše prašine jest upravo Andy MekNab. Za sudjelovanje utajnoj akciji u Zaljevskom ratu odlikovan je ordenima Militarv Medal i Disiinguished Conduct Meda], povrijednosti odmah nakon najvišeg britanskog odlikovanja - Victoria Cross. No ni prestižni ordeni nisu ga spriječilida u veljači 1993. zauvijek napusti SAS. Nakon napuštanja vojske MekNab se godinu dana odmarao, pustio je kosukoju je ubrzo počeo vezati u konjski rep i potom otišao u Australiju, gdje se bavio svojim omiljenim hobijem -padobranskim skokovima sa što duljini slobodnim letom. Ubrzo mu je ponuđen posao savjetnika u tvrtki koja sebrine o sigurnosti japanskih i američkih multimilijardera. No uspjeh njegova prvijenca "Bravo Two Zero" uljuljkaoga je u financijsku sigurnost, pa je MekNab odustao od tog posla. Posao pisca učinio mu se isplativijim.Andv MekNab priznaje daje iznenađen stoje postao milijunaš, no tvrdi da su njegovi prohtjevi i dalje skromni."Prezaposlen sam da bih trošio novce. Vozim Peugot 309. a kupio sam i rabljenu Jumahu 850 TDM. Roditelji su miodnedavno u mirovini pa doista uživam u tome da im pomažem, mada to nije lako. Naime, kada sam nedavno ocupoklonio automobil, već na prvom odlasku na benzinsku crpku iskrsnuo je problem - nije mi dopustio da kupimbenzin", tvrdi ovaj 37-ogodišnji bogataš. Njegova žena Jillv i 10-godišnja kći Kate žive u iznajmljenom dvorcu najugu Francuske, gdje je MekNab napisao svoj treći roman "Remote Control", koji će se na engleskom tržištupojaviti 9. listopada ove godine.

U Ujedinjenom Kraljevstvu "Bravo Two Zero" imao je tako golem odjek daje 1995. (dakle, čak dvije godine nakonobjavljivanja!) proglašen najutjecajnijim romanom u zemlji. Po broju prodanih primjeraka tvrdog izdanja "BravoTwo Zero" svrstao se tik uz Hawkingovu "Kratku povijest vremena" i tako postao jedan od najuspjelijih tamošnjihhardbacka modernih vremena. Na gala večeri nakladnika i prodavača knjiga održanoj u Londonu 28. travnja 1996.MekNab je proglašen autorom godine.Tvrdo ukoričeno izdanje romana "Immediate Action ". MekNabove priče o djetinjstvu, ranoj mladosti, o danima upješaštvu, obuci u SAS-u i odlasku u Zaljevski rat. svojom prodajom već je sada dvostruko nadmašilo prodajutvrdog izdanja "Bravo Tvvo Zero". Roman se još uvijek nalazi među prvih deset najprodavanijih knjiga u VelikojBritaniji i Australiji, a u 1996. samo je na Otoku prodano pola milijuna tvrdog izdanja. Ministarstvo obranepokušalo je zabraniti i ovaj MekNabov roman, koristeći se pritom svim raspoloživim sredstvima, pa je na suduobjavilo čak i pravo ime tog autora i bivšeg SAS-ovca. Naime, pseudonim MekNab autor je posudio od MuncheraMekNaba. lika iz jedne popularne videoigre. Bivšeg vojnika to je toliko razljutilo da se sa kćerkom i ženom izsigurnosnih razloga preselio na jug Francuske, no tražene promjene nije uvrstio u svoj roman.Međutim, osim nadređenih, ubrzo se s MekNabom počeo javno prepucavati i jedan član njegove patrole - ChrisRyan. koji je 1995. objavio svoju verziju priče o znamenitoj akciji. Riječ je o romanu "The One That Got Away"("Jedini koji se izvukao"), koji je u Velikoj Britaniji bio među najtraženijim knjigama, a na listama bestselerazadržao se čak 70 tjedana. Prema tom romanu snimljena je televizijska emisija u produkciji ITV-a. koju je prikazaoi ugledni BBC. u kojoj su se pravi SAS-ovci prvi put javno pojavili. Rvanova verzija ispričana za TV naljutila je nesamo zapovjedništvo SAS-a nego i njegova kolegu iz patrole - Andvja MekNaba. koji je javno prosvjedovao, pa jeBBC najavio snimanje filma prema njegovoj verziji priče o akciji u Zaljevskom ratu.Njihov primjer ubrzo su počeli slijediti i drugi komandosi, pa su britansko tržište preplavile ispovijesti SAS-ovaca.Za samo 5,99 funti za meko izdanje ili 15,99 funti za tvrdo. Britanci mogu kupiti bilo koju oknjiženu ispovijedbivših SAS-ovaca. Dotad strogo čuvana vojna tajna, našla se tako na rasprodaji i dostupna svima. A unatoč svimprotestima Ministarstva obrane i zabranama koje pokušava ishoditi, čini se da interes publike za ispovijestima

grubih momaka nimalo ne jenjava. U posljednjih pet godina ispovijesti je objavilo dvadesetak bivših SAS-ovaca. asamo u posljednje tri godine objavljeno je 35 knjiga o Specijalnim snagama, od kojih je čak deset postalo bestseler.Među najuspjelijima su "Štand by. Štand by" Chrisa Rvana, koji pripovijeda o karijeri narednika Geordija Sharpa -njegovom ratovanju u Zaljevskom

ratu. Sjevernoj Irskoj, obuci i spašavanju talaca u Kolumbiji, "Storm Com-mand" (priča o Zaljevskom ratu iz 1991.u kojoj se prvi put spominje MekNabo-va patrola) i "Looking for Trouble" (priča o SAS-u "50-ih i "60-ih godina teo akciji u Iranskom veleposlanstvu u Londonu 1980. i ratu na Falklandskom otočju) generala Petera de la Billierea."Killing Zone" Harrvja McAlliona te "The Operators" Jamesa Renniea (koji. pišući o obavještajnom ratu u Irskoj,iznosi vrlo precizne podatke, pa čak i točne radijske frekvencije). Vrlo je uspio i roman "The Nemesis File" PaulaBrucea. iako autoru nitko ne vjeruje da je ikada bio u SAS-u. te "SAS: The Soldier"s storv" Jacka Ramsava. kojiiznosi na vidjelo tajne akcije u Iranskom veleposlanstvu. Borneu i Zaljevu. Prema tom romanu snimljen jetelevizijski serijal u ITV-ovoj produkciji. Velik interes izazvao je i "Bitting the Bullet - Married to the SAS" JennvSimpson. koja pripovijeda o patnjama žene udane za SAS-ovca. a pravu buru oduševljenja izazvao je roman "WhoCares Who Wins - SAS: THE FINAL CASH IN" ("Koga briga tko pobjeđuje - SAS: KONAČNA NAPLATA")potpisana pseudonimom narednik Andy McGrabb (engl. grab znači ščepati. nepošteno prigrabiti, oteti: grabber jepohlepnik. ugrabbv znači vojnik). Riječ je o duhovitoj priči koja parodira opse-sivnu ambiciju bivših SAS-ovaca dakroz svoje osobne ratne priče javno iznose tajne podatke. Predgovor je potpisan pseudonimom "Sir Peter de LaBillione-re". koji britansku javnost povezuje s umirovljenim generalom sir Peterom de la Billiereom.najodlikovanijim engleskim vojnikom od Drugog svjetskog rata. Njemu je, kao i ostalim SAS-ovcima koji su seprometnuli u pisce, neposredno prije svečanog godišnjeg banketa SAS-a održanog 22. siječnja ove godine zabranjenulaz u središnju bazu te slavne jedinice u Herefordu. Inače, sir Peter bio je u Zaljevu zapovjednik svih britanskihjedinica i drugi čovjek svih savezničkih snaga (zamjenik Normanu H. Schvvarzkopfu). Pet je godina (od 1978. do1983.) bio šef svih SAS-ovih jedinica, a do prošle godine i predsjednik udruge SAS--ovaca. Iako je Ministarstvoobrane blagoslovilo objavljivanje njegovih knjiga -"Storm Command" i "Looking for Trouble" - 62-godišnji generalje kao i ostali bivši SAS-ovci koji su objavili knjige izbačen iz Hereforda.Želeći se zaštititi od vojnika/pisaca, zapovjedništvo SAS-a koncem prošle godine izdalo je naredbu prema kojoj svičlanovi SAS-a i svi novaci moraju potpisati ugovor kojim se obvezuju da bez prethodnog odobrenja Ministarstvaobrane neće napisati knjigu o svojem boravku u SAS-u, Engleski tisak ovaj je ugovor popratio duhovitom šalom:krilaticu koja resi beretke SAS-ovaca "Tko se usudi - pobjeđuje" pretvorio je u "Tko se usudi - piše!"