ANALYSIS OF COMPLEX CHANGES IN RABBIT SKIN AFTER …usfx.bo/nueva/vicerrectorado/citas/AGRARIAS_7/Veterinaria/H Milosevic, D HADZIJUNUZONIC...kože, kunići Uvod Za razliku od mnogih

Hadžijunuzović-Alagić Dženita i sar.: Analiza kompleksnih promjena u koži kunića nakon...

Veterinaria 62 (1-2), 19-38, Sarajevo 2013. 19

NAUČNI RAD – Original Paper

ANALIZA KOMPLEKSNIH PROMJENA U KOŽI KUNIĆA NAKON

LOKALNOG OZRAČIVANJA ELEKTRONSKIM SNOPOM

ANALYSIS OF COMPLEX CHANGES IN RABBIT SKIN AFTER

LOCAL ELECTRON BEAM IRRADIATION

Hadžijunuzović-Alagić Dženita, Milošević H.1

Abstract - During the last several decades radiation therapy of superficial

tumors by megavoltage electron beams has been widely applied in human and veterinary

medicine. The objective of our research was to investigate clinical and pathohistological

changes in the rabbit skin during a 90-day period after a single local electron beam

irradiation of posterior extremity, and to investigate the impact of the single application

dose of irradiation on dynamics and severity of acute skin changes in rabbits.

Experimental trial was conducted on 18 adult New Zealand white rabbit males divided

into 3 groups of 6 rabbits, whose left posterior extremity was irradiated with a single total

dose of 55, 65 and 75 Gy, respectively, on the field size 10x10 cm, using 6 MeV beams.

Clinical observation of the skin changes during the 90-day postradiation period

in all the three experimental groups of rabbits singly irradiated by megavoltage electron

beams in total doses of 55, 65 i 75 Gy resulted in occurrence of epilation, erythema, dry

desquamation, edema, moist desquamation, secondary ulceration, and reparation.

Severity of the main acute responses of the rabbit skin such as erythema, and dry and

moist desquamation was proportional to the single high dose of megavoltage electron

irradiation, and was reflected in time between irradiation to clinical symptoms as well as

the duration of symptoms. Pathohistological changes in the rabbit skin and subcutaneous

tissue were observed on the 20th, 50th, and 90th day upon irradiation, and their severity

was growing in proportion with the dose (55, 65 i 75 Gy) following the dynamics and

severity of the acute clinical skin changes.

1 Mr. sc. Dženita Hadžijunuzović-Alagić, DVM, viši asistent; dr. sc. Hrvoje Milošević,

DVM, vanredni profesor ([email protected]), Katedra za veterinarsku rentgenologiju i

fizikalnu terapiju, Veterinarski fakultet, Univerzitet u Sarajevu

Dženita Hadžijunuzović-Alagić, DVM, Senior Assistant; Hrvoje Milošević, DVM, PhD,

Associate Professor, Department of Veterinary Radiology and Physical Therapy, Veterinary

Faculty, University of Sarajevo


20

Key words: single irradiation by electron beams, early skin responses, rabbits

Sažetak - Posljednjih nekoliko dekada, radioterapija površinskih tumora

megavoltažnim elektronskim snopom široko je zastupljena u humanoj i veterinarskoj

medicini. Cilj našeg istraživanja je bio ispitati kliničke i patohistološke promjene na koži

i potkožju stražnje noge kunića u periodu od 90 dana nakon jednokratnog ozračenja

visokoenergetskim elektronskim snopom, te istražiti uticaj veličine doze kod jednokratne

primjene ovog zračenja na dinamiku i stepen akutnih promjena kože i potkožja kunića.

Eksperimentalno istraživanje je provedeno na 18 spolno zrelih mužjaka novozelandskog

bijelog kunića, podijeljenih u 3 grupe od po 6 kunića, kod kojih je jednokratno aplicirano

lokalno ozračivanje kože lijeve stražnje noge na polju veličine 10 ×10 cm upotrebom 6

MeV elektronskih snopova u ukupnim dozama od 55, 65 i 75 Gy.

Kliničkom opservacijom promjena na koži u postradijacionom periodu od 90

dana, kod sve tri eksperimentalne grupe kunića jednokratno ozračenih megavoltažnim

elektronskim snopom uočena je pojava epilacije, eritema, suhe deskvamacije, edema,

vlažne deskvamacije, sekundarne ulceracije i reparacijskih promjena na koži. Stepen

težine eritema, suhe i vlažne deskvamacije, kao glavnih akutnih promjena kože kunića,

koji se ogledao vremenskim periodom do njihove pojave i dužinom njihovog trajanja

nakon jednokratne aplikacije visokih doza megavoltažnog elektronskog zračenja, bio je

proporcionalan veličini aplicirane doze. Težina patohistoloških promjena u koži i

potkožju kunića koje su opservirane 20., 50. i 90. dana nakon ozračivanja

proporcionalno se mijenjala s porastom doze zračenja (55, 65 i 75 Gy) i pratila je brzinu

nastanka i stepen težine akutnih kliničkih promjena.

Ključne riječi: jednokratno ozračivanje elektronskim snopom, rani odgovori

kože, kunići

Uvod

Za razliku od mnogih drugih pojava u prirodi, jonizirajuće zračenje je pojava za

koju ljudska osjetila nisu razvijena. Izravne posljedice djelovanja jonizirajućeg zračenja

na živi svijet većinom su zakašnjele i teško ih je povezati s uzrokom. Čovjek može biti

izložen i smrtonosnoj dozi jonizirajućeg zračenja, a da u samom trenutku ozračivanja

ništa ne osjeti. Posljedice ozračivanja, bez osjetilne veze s uzrokom, zapažaju se tek

nakon određenog vremena, od nekoliko sati do nekoliko dana, mjeseci ili čak godina, što

ovisi o vrsti i osobinama tog zračenja.

Radioterapija ostaje integralna komponenta tretmana i liječenja pacijenata s

malignim oboljenjima, kako u humanoj, tako i u veterinarskoj medicini. Međutim, pored

terapijskog efekta jonizirajućeg zračenja koji se ogleda u smanjenju volumena i

reduciranju rasta i razvoja tumora, ovaj vid terapije ima i svoje neželjene posljedice, koje



se očituju kroz toksicitet radioterapije na zdrava tkiva koja okružuju tumorski

promijenjena tkiva i organe, što se prvenstveno odnosi na kožu pacijenta, kao zaštitni

organ i prvu mehaničku barijeru organizma pacijenta od djelovanja zračenja različitih

energija i tipova.

Odgovori zdravog tkiva na radijaciju uglavnom se mogu podijeliti u dvije

kategorije: odgovore koji se pojavljuju tokom prvih dana i sedmica nakon radijacijskog

tretmana i koji se najčešće označavaju kao rani efekti, i odgovore koji se manifestiraju

nakon više mjeseci, godina ili čak dekada nakon ozračivanja, a označavaju se kao kasni

efekti ili odgovori organizma, koji nastaju bilo kao reakcija samog organizma na zračenje

ili kao komplikacija teškog akutnog toksiciteta.

Akutno ozračivanje podrazumjeva oblik ozračenja pri kojem je živi organizam

pogođen relativno visokom dozom u kratkom vremenskom periodu. Posljedice ovog

ozračenja su veoma teške. Hronično ozračivanje nastaje kad je organizam duži vremenski

period izložen djelovanju manjih doza radioaktivnog zračenja. Ono dovodi do disfunkcije

hematopoetskih organa, promjena na koži (depilacija, atrofija), katarakte (32). Spoljašnje

ozračivanje je kada se izvor jonizirajućeg zračenja nalazi izvan organizma, a unutrašnje

ozračivanje je kada se izvor zračenja nalazi u unutrašnjosti organizma (27).

Odgovor kože na jonizirajuće zračenje ima važne implikacije za liječenje

malignih bolesti zračenjem (radioterapija) i za radiološku zaštitu. Akutna zračenja imaju

za posljedicu oštećenje kože, a prije svega promjenu u epidermisu. Vrijeme reakcije

epidermisa se odnosi na kinetičku organizaciju ovog sloja. Stopa razvoja štetnosti je

neovisna od doze zračenja, jer se odnosi na prirodnu stopu gubitka stanica bazalnog sloja

epidermisa. Oporavak se javlja kao rezultat proliferacije epidermisa. Migracija održivih

stanica oko rubova ozračenog polja je također značajna kada su ozračena mala područja

kože. Kasno oštećenje kože je prije svega funkcija radijacionog efekta na vaskularni

sistem. To proizvodi dermalnu atrofiju nakon 16-26 sedmica. Dermalna nekroza također

se razvija u ovom periodu, nakon zračenja visokim dozama. U kasnijim fazama,

primjećujemo i fazu oštećenja kože, koja se naziva telangiektazija. Lokalno ozračenje

kože (koje može nastati kao rezultat izloženosti vrlo niskim energijama beta emitera ili

nakon izloženosti malim visoko radioaktivnim česticama, vruće čestice), daje velike

efekte koji postaju manifestni u roku od 2 sedmice od izloženosti. Te promjene su

rezultat uništavanja ćelija kože i međusloja, a nastaju nakon apliciranja doza > 100 Gy.

Zato postoje vrijednosti za uspostavu sigurnih granica doza zračenja na kožu, a

ispoljavaju se krivuljama doza-efekat (20, 31). Po radiosenzitivnosti, koža se nalazi na

sredini skale osjetljivosti tkiva i organa na zračenje (26, 27, 32).

Na koži se može istovremeno studirati kliničke, patomorfološke i patohistološke

promjene. Radiolezije kože nazivaju se radiodermatiti ili radiodermiti. Oni se dijele na:

akutne, hronične, rane i kasne. Akutni radiodermatit može se ispoljavati u tri različita

stepena.

Radiodermatit I stepena (Radiodermatitis erythematose)je najblaži oblik i obično

nastaje u prvih deset dana nakon ozračivanja. Po kliničkom izgledu može se uporediti sa

solearnim eritemom. Radiodermatit II stepena (Radiodermatitis bullosa) nastaje


22

upotrebom većih doza zračenja. Simptom koji se najprije javlja je eritem, ali ubrzo koža

mjenja i svoju boju. Postaje skoro pa ljubičasta, uz prisustvo bola i svraba. Nakon

nekoliko dana javljaju se plikovi, tako da kompletna klinička slika podsjeća na opekotine

II reda. Proces epidermizacije odvija se veoma sporo, tako da koža dobija normalan

izgled tek nakon nekoliko sedmica.

Radiodermatitis III stepena (radiodermatitis ulcerosa) nastaje relativno brzo

nakon ozračivanja vrlo visokim dozama. Od prvih simptoma uočavamo crvenilo i otok

kože, a zatim se stvaraju duboke, bolne rane nepravilnog oblika, koje se najčešće

inficiraju. Kao posljedica takvih rana, proces epidermizacije je veoma dugotrajan i često

se dešavaju recidivi. Kod hroničnih radiodermatita, koje nastaju poslije ozračivanja

malim dozama ali veoma često, koža je suha, ljubičastocrvene boje i atrofična, i često se

smatra pretkanceroznim stanjem (27).

Reakcija kože na radioterapiju ovisi o broju i rasporedu radioterapijskih tretmana,

primjeni subsekventne kemoterapije, kao i o različitim individualnim faktorima svakog

pojedinog pacijenta, kao što su lokalizacija radioterapijskog tretmana (vlažna područja

kože su u većem riziku od oštećenja nego suha), prisustvo kožnih nabora u ozračenom

području kože, nutritivni status pacijenta, vrsta i energija korištenog zračenja, te primjena

različitih mehaničkih i hemijskih iritanasa od strane pacijenta (5, 20, 33). Radijacijski

inducirane promjene kože mogu se pojaviti unutar perioda od par sati nakon početka

radioterapijskog tretmana, a mogu trajati nekoliko mjeseci ili ostati kao trajna oštećenja

kože pacijenta.

Nakon više generaliziranog izlaganja kože jonizirajućem zračenju, može se

razlikovati nekoliko jasno odvojenih faza odgovora kože, čija težina ovisi od uslova

izloženosti. Te faze obuhvaćaju sljedeće (20): 1. Prolazan rani eritem, vidljiv u roku od

nekoliko sati od ozračenja, a koji se gubi nakon 24-48 sati; 2. Glavna eritematozna

reakcija, koja indirektno odražava težinu gubitka epidermalnih bazalnih ćelija, a može se

javiti u vidu suhe ili vlažne deskvamacije nakon 3-6 sedmica; 3. Kasna faza eritema

povezana je s dermalnom ishemijom i mogućom nekrozom, a javlja se 8-16 sedmica

nakon ozračenja; i 4. Kasna oštećenja kože, koja se javljaju u vidu dermalne atrofije (>

26 sedmica), telangiektazije i nekroze (>52 sedmice).

Klinička primjena elektronskog snopa

Radioterapija elektronskim snopom je teleterapijska tehnika u kojoj se koriste

megavoltažni snopovi elektrona producirani pomoću linearnog akceleratora. Suština ove

teleterapijske tehnike sastoji se u interakciji elektrona s tkivom u kojoj elektroni vrlo brzo

(na malim dubinama tkiva) dostignu maksimalnu dozu, koja zatim rapidno opada. Dakle,

megavoltažni elektroni imaju osobinu kratkog dometa i ne isporučuju signifikantne doze

zračenja distalno lociranim tkivima. Terapija megavoltažnim elektronskim snopovima

obezbjeđuje relativnu uniformnost doze, od površine tijela do specifične dubine ciljnih

tkiva, nakon čega doza rapidno opada do zanemarivo malih, skoro nultih vrijednosti, što

rezultira minimalnim ozračivanjem distalnih tkiva i organa. Dubina tretmana se



kontrolira selekcijom odgovarajuće energije zračenja i, ukoliko je potrebno, primjenom

bolusa. Klinička primjena elektronskih snopova visokih energija do 20 MeV omogućava

efektivnu radioterapiju patoloških promjena lociranih od površine tijela do približno 6 cm

u dubinu, štedeći pritom dublje locirana zdrava tkiva i organe. Stoga je terapija

megavoltažnim elektronskim snopom pogodna za tretman plitkih tumora. S tog aspekta,

ova vrsta teleterapije ima ogromnu kliničku prednost nad drugim vidovima radioterapije.

Navodi se da ne postoji alternativa za terapiju elektronskim snopom i da čak i najveći

zagovornici terapije fotonskim zračenjem priznaju da je teleterapija elektronskim

zračenjem neophodna za završetak svakog programa radioterapije (14).

Radioterapija postaje široko dostupna za tretman tumora kod veterinarskih

pacijenata. U veterinarskoj onkologiji se razlikuju dvije osnovne tehnike radioterapije –

teleterapija i brahiterapija (35). Brahiterapija predstavlja terapijsku upotrebu radioizotopa

i provodi se njihovom aplikacijom na površine tumora, zatim implatacijom u same

tumore ili sastavnom primjenom izotopa koji se cirkulacijom akumuliraju u određenom

organu ili tumoru.

Cilj radioterapije je povećati uništenje ćelija tumora bez povećanja različitih

neželjenih efekata radioterapije. Akutni efekti radijacije se mogu očekivati, ali gotovo u

svim slučajevima ovakvi nus-efekti uspješno se rješavaju bez značajnijih ograničenja.

Kad se procjenjuju rezultati radioterapije u veterinarskoj onkologiji, ne treba se samo

fokusirati na pokazatelje kao što su srednje vrijednosti preživljavanja pacijenta i stope

kontrole tumora, nego i dugoročne stope preživljavanja pacijenata i incidencu pojave

akutnih i kasnih komplikacija radioterapije. Niske totalne doze korištene u ranim

veterinarskim istraživanjima (12, 18, 19) pokazale su da je dugoročna kontrola tumora

bila rijetka, a preživljavanje pacijenata kratko, te je stoga i rizik pojave kasnih efekata

zračenja rijetko razmatran.

Najčešći tumori opisani kod malih životinja su oralni tumori (37), tireoidni

karcinom (38), mastocitni tumori (3), sarkomi mekog tkiva (7, 15), karcinomi nosa (1,

30), tumori mozga (8), osteosarkomi i karcinomi kutanih skvamoznih ćelija (36).

Radioterapija navedenih tumora uključivala je rjeđe primjenu ortovoltažnog x zračenja, te

češće primjenu megavoltažnog zračenja, u koja spada i radioterapija elektronskim

snopom, koja u kliničkoj praksi veterinarske radioterapije zauzima mjesto tek posljednjih

decenija (35).

Cilj našeg rada je istražiti kliničke i patohistološke promjene na koži i potkožju

stražnje noge kunića u periodu od 90 dana nakon jednokratnog ozračenja

visokoenergetskim elektronskim snopom (u svrhu radioterapije) uz zaštitu svih vitalnih

organa, te istražiti uticaj veličine doze kod jednokratne primjene ovog zračenja na

dinamiku i stepen akutnih promjena kože i potkožja kunića.


24

Materijal i metode

Naša istraživanja obavili smo na novozelandskim kunićima muškog spola u

dobi od 6-8 mjeseci. Njihove težine kretale su se između 5 i 6 kg. U formiranju

eksperimentalnih grupa vodili smo se eksperimentalnim dizajnom (17), koji su, u svrhu

istraživanja patohistoloških efekata radioterapije na kožu kunića, koristili ukupno 18

adultnih bijelih novozelandskih kunića podijeljenih u 3 grupe od po 6 životinja, gdje je

svaka od ovih grupa bila ozračena različitom dozom zračenja.

U odabiranju veličina doza zračenja elektronskim snopom u cilju efekata

terapijskog zračenja na kožu kunića, vodili smo se literaturnim podacima istraživanja

ovih efekata (28), gdje se navodi da se većina tumora u veterinarskoj medicini tretirala

ukupnim dozama u rasponu od 40 do 60 Gy, dok se u humanoj medicini, u zavisnosti od

tipa, lokalizacije, veličine i metastatske komplikacije tumora kože, različitih onkoloških

terapijskih kombinacija radioterapije, hirurških intervencija i kemoterapije, namjene

radioterapije (definitivna kurativna ili palijativna radioterapija), te individualnih

karakteristika svakog pacijenta koriste različite veličine ukupnih doza radioterapije u

širokom rasponu od 8 do 100 Gy, ali najčešće korištene doze su se kretale u rasponu od

30 do 75 Gy. Stoga, odlučili smo se da ispitamo radijacione efekte na koži kunića

ozračenih megavoltažnim elektronskim snopom ukupnih doza od 55 Gy (grupa 1), 65 Gy

(grupa 2) i 75 Gy (grupa 3).

Neposredno prije ozračivanja životinje su sedirane intramuskularnom

aplikacijom acepromazina u dozi od 1 mg/kg tjelesne mase, te nakon 10 minuta

anestezirane intramuskularnom aplikacijom ketamina u dozi od 50 mg/kg tjelesne mase.

Time se obezbijedila dobra relaksiranost muskulature životinja i najpogodnija lagana do

srednje jaka hirurška anestezija u trajanju od 20 do 30 minuta, pogodna za relativno

bezbolne intervencije, kao što je npr. radiografija, a period buđenja traje 1-2 sata (13).

Eksperimentalno zračenje je izvršeno lokalnim ozračivanjem lijeve stražnje noge

visokoenergetskim elektronskim snopom, dok je ostatak tijela bio potpuno zaštićen od

djelovanja zračenja protektivnim olovnim prekrivačem. Kao kontrolna grupa za ovaj

eksperiment praćena je desna stražnja noga istih zečeva na kojoj nije izvršeno lokalno

ozračivanje.

Rezultati

Kliničke promjene 55Gy

Epilacija kože je uočena u prvih deset dana od ozračivanja kunića sa fokalnim

eritematoznim žarištima na rubovima ozračenog dijela kože. Eritematozna područja su se

sužavala i na mjestima lezija bila je prisutna suha deskvamacija. Dvadesetog dana od

ozračivanja pojavila se i vlažna deskvamacija, a desetak dana poslije i ulceracija kože sa

eksudacijom (sl. 1.). Koža je i dalje u okolini lezija bila eritematozna, na rubovima rana

nalazio se slijepljen eksudat s dlakom. Četrdeset dana od ozračivanja lezije su bile



prekrivene osušenim eksudatom te dlakom koja je prorastala iz kože. Površinske ragade

bile su prisutne na rubovima lezija i okolina rana prorastala je novom dlakom, što je

ukazivalo na postepeno nastupanje regeneracija kože od četrdesetog dana (sl. 2.). Oko 80.

dana periferni dijelovi ozračenog područja kože su pokazivali jasnu reparaciju i

zarastanje, dok su se u centralnim dijelovima ozračenog područja još uvijek uočavali

tragovi ulceracije, odnosno početka njihovog zarastanja formiranjem kraste. Rubovi

ozračenog područja prorastali su novom dlakom (sl. 3.).

Slika 1. Koža kunića 30. dana po ozračivanju

elektronskim snopom ukupne doze od 55 Gy.

Lezija na koži veličine 3 cm; koža ulcerirana,

na rubovima vidljive ragade; prisutna

eksudacija. Koža u okolini lezije eritematozna,

na rubovima rane eksudat slijepljen s dlakom

(original).

Figure 1. Rabbit skin 30 days after electron

beam irradiation (total dose = 55 Gy). Diameter

of ulcerative skin lesion 3 cm, with marginal

rhagades and exudation. Skin around the lesion

erythematous, with exudate sticked with hair

(original).



Lezije prekrivene osušenim eksudatom i

dlakom koja prorasta iz kože. Površinske ragade

prisutne na rubovima lezije, okolina rane

prorasta novom dlakom (original).


beam irradiation (total dose = 55 Gy). Lesions

covered with dry exudate and growing hair.

Marginal superficial rhagades and growing hair

around the lesion (original).


26



Intaktni epidermis u centru bez prorastanja nove

dlake; s lijeve i desne strane prisutne kraste

zbog zarastanja ulceracija. Okolna koža zarasla

bez tragova ulceracije. Rubovi ozračenog

područja prorastaju novom dlakom (original).


beam irradiation (total dose = 55 Gy). Intact

epidermis without hair growing (center);

ulceration healing crust (left and right). Skin

healing around the lesion without ulcerations.

Hair growing on irradiation field edges

(original).

Patohistološke promjene 55Gy

Dvadeset dana od ozračivanja kože kunića sa ukupnom dozom od 55 Gy, na

patohistološkim preparatima uočene su površinske lezije bez epidermalnih struktura,

iznad kojih su u nekim djelovima opservirani ostaci kraste. U potkožju je uočena hijalina

tromboza manjih krvnih sudova, a krvni sudovi u dublijm dijelovima korijuma su

hiperemični. Površina kože na nekim preparatima je bila bez kraste, a upalni infiltrat

dopirao je i u dublje dijelove dermisa u kojem su uočene proliferacije fibroblasta (sl. 4).

Pedeset dana po ozračivanju kože kunića ukupnom dozom od 55 Gy uočene su promjene

u vidu obilnog upalno-staničnog infiltrata, koji je zamjenio slojeve epidermisa i širio se i

u područje dermisa. U dermisu su uočeni manji krvni sudovi sa hijalinim trombima, dok

je u retikularnom sloju dermisa uočena i jaka fibroblastna proliferacija uz fokalno

nakupljanje upalno-staničnog infiltrata. Također je uočena koagulirana, nekrotična masa

sa bogatim staničnim detritusom (sl. 5.). Devedeset dana nakon ozračivanja kože kunića

sa ukupnom dozom od 55 Gy, na patohistološkim preparatima uočene su normalne

epidermalne strukture (sl. 6.).

Slika 4.- Koža i potkožje kunića 20-og dana po

ozračivanju elektronskim snopom u ukupnoj

dozi od 55 Gy. Tromboza krvnih sudova i

nestanak epidermalnih struktura (original; H/E

bojenje, uvećanje × 20)

Figure 4. Rabbit cutis and subcutis 20 days

after electron beam irradiation (total dose = 55

Gy). Blood vessel thrombosis and

disappearance of epidermal structures (original,

H&E stain, x 20).



Slika 5. Koža i potkožje kunića 50-og dana po


dozi od 55 Gy. Na površini bogat nekrotično

stanični detritus. U papilarnom i retikularnom

sloju dermisa ekstravazalni eksudat bogat

heterofilnim staničnim infiltratom (original;

H/E bojenje, uvećanje × 20).



Gy). Abundant superficial necrotic cellular

detritus. Extravasal exudate abundant with

heterophil cellular infiltrate in papillar and

reticular layer. (original, H&E stain, x 20).



dozi od 55 Gy. Normalne epidermalne strukture

(original; H/E bojenje, uvećanje × 20). Picture 6. Rabbit cutis and subcutis 90 days


Gy). Normal epidermal structures (original,

H&E stain, x 20).


Epilacija kože uočena je u prvih sedam dana poslije ozračivanja kunića

elektronskim snopom ukupne doze od 65 Gy. Eritematozna područja imala su nepravilan

oblik. Nakon 17 dana uočena je pojačana eksudacija na ozračenom dijelu kože, kao i

sitna tačkasta krvarenja u centru lezija, dok je u okolini rana konstatovan eksudat. Eritem

kože je bio intenzivan. Već oko 20. dana uočavale su se centralno locirane i intenzivno

eritematozne i edematozne lezije. Na rubovima lezija su se stvarale kraste (sl. 7.).

Ulceracija kože praćena izrazitom eksudacijom uočena je već oko 26. dana od

ozračivanja. Također su obzervirana i tačkasta krvarenja na rubovima lezija, sa

izraženijim eritemom, a na rubovima ozračenog područja se uočavalo i prorastanje nove

dlake. Epilacija se mogla uočiti i 75. dana nakon ozračivanja, a na rubovima lezije su bile

prisutne ekskorijacije, dok je lezija periferno zarastala formiranjem kraste. Koža je bila

tanka i sedefastog sjaja (sl. 8.).


28



Obimne centralno locirane intenzivno

eritematozne i edematozne lezije vlažne

deskvamacije sa rubnim formiranjem krasta

(original).


beam irradiation (total dose = 65 Gy). Massive

central erythematous and edematous moist

desquamation lesions with peripheral crust

forming (original).



Veliko bezdlačno područje s rubno prisutnim

ekskorijacijama; centralno prisutna ulceracija

koja zaraštava krastom. Koža je tanka i

sedefastog sjaja (original).


beam irradiation (total dose = 65 Gy). Large

hairless area with peripheral excoriation; central

ulceration with crust forming process. The skin

is thin and shiny. (original).


Dvadeset dana po ozračivanju kože kunića uočeno je nestajanje epidermalnih

struktura. Upalni infiltrati sa površine su dopirali u dublje dijelove dermisa. Na

površinama ozljeda uočavale su se pojedine bazalne ćelije ispod kojih su uočeni krvni

sudovi sa prisutnom hijalniom trombozom (sl. 9.). Pedeset dana od ozračivanja na

patohistološkim preparatima uočena je izražena hiperemija u svim dijelovima dermisa,

kao i formiranje krasta. U dubljim partijama dermisa uočene su nakupine

upalnostaničnog infiltrata. Devedesetog dana po ozračivanju kože kunića na pojedinim

patohistološkim preparatima uočen je veoma tanak epidermis. Na pojedinim mjestima

iznad epidermisa uočene su naslage nekrotičnog materijala. U dubljim slojevima

epidermisa opserviran je blaži fokalni upalnostanični perivaskularni infiltrat. U pojedinim

većim krvnim sudovima primjećena je i leukocitna marginacija. (sl. 10.).





dozi od 65 Gy. Epidermalne strukture su

nestale. Na površini ozljede fokalno se uočavaju

pojedine bazalne ćelije, a ispod se nalaze krvni

sudovi obstruirani hijalnim trombom (original;

H/E bojenje, uvećanje × 40).



Gy). Lost epidermal structures; single basal

cells may be seen superficially on the lesion,

blood vessels obstructed by hyaline thrombus

(original, H&E stain, x 20).



dozi od 65 Gy. Dlačni folikul (original; H/E

bojenje, uvećanje × 20).



Gy). Hair follicle (original, H&E stain, x 20).


Epilacija kože praćena eritemom je uočena već peti dan nakon ozračivanja.

Nakon nekoliko dana uočena je suha deskvamacija, dok se eritem intenzivirao, a već 15.

dana bio je praćen eksudacijom i pojavom vlažne deskvamacije, te blage ulceracije oko

lezija kože. Također, uočeno je i stvaranje krasti oko lezija. Ulcerativna žarišta su se

intenzivirala već oko 18. dana, a primijećene su i ragade u obliku linija u okolini

ulceracija. Koža je bila i dalje eritematozna (sl. 11.). Od 27. dana uočene su centralno

eritematozne i ulcerativne lezije sa lakšom eksudacijom. Rubni dijelovi ozračenog

područja kože su već bili nježnije strukture i sedefastog sjaja. Epilacija ozračenog

područja je bila prisutna i između 60. i 70. dana, sa periferno lociranim intaktnim

epidermisom i centralnim ulceracijama, dok je nova dlaka već prorastala na rubovima

alopecije (sl. 12.).


30



Dva izražena ulcerativna žarišta u centru lezije.

Ragade u obliku linija prisutne u okolini

ulceracija. Koža je izraženo eritematozna,

edematozna s blagom eksudacijom (original).


beam irradiation (total dose = 75 Gy). Two

prominent ulcerations in the lesion center; linear

rhagades around ulcerations; the skin is severely

erythematous, edematous with mild exudation

(original).



Na periferiji ozračenog područja formiran

intaktni epidermis sa laganim prorastanjem

nove dlake. Dole i gore se uočavaju

eritematozne i blago edematozne ulceracije koje

zarastaju formiranjem kraste uz prisutnu lakšu

eksudaciju (original).


beam irradiation (total dose = 75 Gy); intact

epidermis with mild hair growing peripherally;

erythematous and mild edematous and

exudative ulcerations with crust healing

(original).


Dvadeset dana nakon ozračivanja uočeni su upalni infiltrati u većem obimu, a

krvni sudovi su bili hiperemični uz izdvajanje perivaskularnog upalnostaničnog infiltrata.

Epidermalni slojevi su nedostajali, a uočeni su ostaci nekrotičnog tkiva, dok je u dermisu

uočena jaka difuzna eritrocitna ekstravazacija. Pedesetog dana od ozračivanja na

preparatima se paraleleno uočava epitelizacija i debele naslage nekrotičnog detritusa

odvojenog od epidermisa bogatim upalnostaničnim infiltratom (sl. 13.).. Na kraju

obzervacionog perioda od 90 dana nakon ozračivanja na pojedinim patohistološkim

preparatima uočavale su se još uvijek manje količine upalnostničnog infiltrata

pomješanog sa nekrotičnim tkivom. U dubljim dermalnim dijelovima primjećena su i

fokalna krvarenja (sl. 14.).





dozi od 75 Gy. Fokalno upalnostanični infiltrat

(original; H/E bojenje, uvećanje × 20).



Gy). Focal inflammatory cell infiltrate (original,

H&E stain, x 20).



dozi od 75 Gy. Fokalne nakupine

perivaskularne upalnostaničnog infiltrata

(pretežno limfocitni) (original; H/E bojenje,

uvećanje × 20).



Gy). Focal clusters of perivascular

inflammatory cell (dominantly lymphocytic)

infiltrate (original, H&E stain, x 20).

Diskusija

Radioterapija danas predstavlja široko rasprostranjen i efektivan modus

kliničkog tretmana različitih tipova malignih oboljenja u humanoj i veterinarskoj

medicini. Zračenje visokoenergetskim elektronskim snopom je široko rasprostranjeno i

zauzima veoma važno mjesto u kliničkoj praksi radioterapije tumora. Klinička primjena

radioterapije u tretmanu tumora neizbježno uključuje izloženost zdravog tkiva zračenju,

što za rezultat ima pojavu akutnih ili kasnih neželjenih efekata, čija težina uveliko zavisi

od veličine primljene doze zračenja i vremenskog perioda kada se pojavljuju (34). Akutni

ili rani efekti su promjene koje se pojavljuju u toku liječenja radioterapijom (ako se

primjenjuje frakcionirano zračenje) ili u vremenu od nekoliko dana do nekoliko sedmica

nakon jednokratno primljene odgovarajuće doze. Većina autora definiše akutne promjene

kože u vremenu od devedeset dana (20, 21, 25, 29, 34,) što se slaže sa postavkom našeg

eksperimenta, odnosno opservacijom kliničkih i patohistoloških promjena na koži i

potkožju u ovom periodu. Doze od 55, 65 i 75 Gy, odabrane za istraživanje dermalnog

radijacijskog toksiciteta u našem eksperimentalnom dizajnu, navode i drugi autori kao

najčešće primijenjene doze kod superficijalnih tumora, kako kod životinja tako i kod ljudi


32

(28). Animalni modeli koji su uključivali upotrebu novozelandskog bijelog kunića u

svrhu istraživanja dermalne radiotoksičnosti također su bili široko zastupljeni u

istraživanjima drugih autora (2, 4, 6, 11, 24), a eksperimentalni dizajn od tri grupe od po

šest bijelih novozelandskih kunića u svrhu istraživanja dermalnog toksiciteta

radioterapije i vezanih kliničkih komplikacija također je primjenjivan i kod drugih autora

(17).

Opservacijom kliničkih promjena na koži u postradijacionom periodu od 90

dana, kod sve tri eksperimentalne grupe kunića ozračenih jednokratnim ukupnim dozama

od 55, 65 i 75 Gy uočena je pojava epilacije, eritema, suhe deskvamacije, edema, vlažne

deskvamacije, sekundarne ulceracije i reparacije, dok je pojava ranog prolaznog eritema,

akutne ulceracije, kasnog eritema, dermalne atrofije, dermalne nekroze i telangiektazije

izostala kod svih eksperimentalnih jedinki bez obzira na veličinu doze elektronskog

zračenja.

Rezultati našeg istraživanja pokazuju da su se kliničke pojave epilacije kože

kunića ozračenih dozama 55, 65 i 75 Gy kretale od 8. dana (doza 55 Gy), 6. dana (doza

65 Gy) do 3.dana (doza od 75 Gy). Ovi rezultati su u suglasnosti s novodima literature

(32), gdje se navodi da se klinička pojava epilacije kod pacijenata nakon jednokratne i u

toku frakcionirane radioterapije varira u širokom rasponu od nekoliko sati do 3 nedjelje, a

relativno rana pojava epilacije u našem istraživanju može se pripisati efektu jednokratnog

ozračivanja kože kunića visokim dozama megavoltažnog visokoenergetskog

elektronskog zračenja.Ovi rezultati ukazuju da je početak epilacije kod Grupe 1 u odnosu

na početak epilacije kod Grupe 3 kasnio u prosjeku 5,5 dana, što govori u prilog našoj

hipotezi da s porastom ukupne doze zračenja dolazi do skraćivanja perioda pojave ranih

kliničkih efekata jednokratnog elektronskog zračenja, što je svakako rezultat generalne

zavisnosti kliničke težine radijacijskih promjena kože od veličine doze (20, 23). Kod sve

tri eksperimentalne grupe, bez obzira na veličinu aplicirane doze, nije došlo do potpunog

završetka epilacije u smislu potpunog prorastanja ozračenog područja kože novom

dlakom u okviru postradijacijskog opservacionog perioda od 90 dana, što je u skladu s

rezultatima istraživanja drugih autora (11, 25), koji navode da period potpunog nestanka

epilacije i prorastanja novom dlakom nakon radioterapije može potrajati skoro do godinu

dana.

Glavna eritematozna reakcija se definira kao glavna klinička akutna reakcija

kože na radijacijski tretman, koja se razvija nakon određenog latentnog perioda unutar

prvih desetak dana po zračenju uglavnom kao rezultat upalne reakcije kože, a traje

nekoliko sedmica nakon ozračivanja (16). Rezultati kliničke obzervacije kunića ozračenih

ukupnom dozom od 55 Gy (Grupa 1) ukazuju da se glavna eritematozna reakcija (eritem)

pojavila 10.dana i trajala sve do 60.dana nakon ozračivanja elektronskim snopom. Kod

Grupe 2 eritem se javio od 6.dana i trajao do 73.dana nakon ozračivanja ukupnom

dozom od 65 Gy. Najranija pojava i najduže trajanje eritema je opservirano kod Grupe 3,

gdje se eritem pojavio 3.dana i trajao do 77.dana po jednokratonom ozračivanju

visokoenergetskim elektronskim snopom ukupne doze od 75 Gy. Ovi rezultati impliciraju

da se eritem klinički manifestirao 4 dana ranije kod Grupe 2, odnosno 7 dana ranije kod



Grupe 3, u odnosu na početak kliničke manifestacije eritema kod Grupe 1, što implicira

da je vrijeme kliničke pojave eritema u obrnutom srazmjeru s veličinom doze. S druge

strane, dužina trajanja klinički manifestnog eritema kože je srazmjerna veličini doze, jer

je eritem kod kunića ozračenih s 75 Gy trajao približno 4,5 dana duže nego kod kunića

ozračenih s 65 Gy, odnosno približno 17 dana duže nego kod kunića ozračenih dozom od

55 Gy. Ovi rezultati govore u prilog našoj hipotezi da je veličina doze proporcionalna

težini i vremenu trajanja akutnih kliničkih promjena kože nakon jednokratnog

ozračivanja visokoenergetskim elektronskim snopom. Naši rezultati su u suglasnosti s

gore pomenutim navodima da se glavna eritematozna reakcija javlja unutar prvih desetak

dana po ozračivaju, a mogu trajati i do nekoliko sedmica, ovisno o karakteristikama i

frakcionisanju radioterapijskog tretmana (16).

Suha deskvamacija kože nakon radijacijskog tretiranja se u literaturi definira kao

gubitak epidermisa bez izdvajanja seroznog eksudata i nastaje kao rezultat oštećenja

bazalnog sloja epidermisa, a navodi se kao sastavni dio ukupne kliničke slike glavne

eritematozne reakcije kože na zračenje (20). Naši rezultati govore tome u prilog, odnosno

indiciraju da je dinamika kliničke pojave suhe deskvamacije uglavnom pratila dinamiku

kliničke pojave glavne eritematozne reakcije (eritema), te da su se vremena pojave suhe

deskvamacije kretala od 9. dana za Grupu 1 (55Gy), 7.dana za Grupu 2 (65 Gy), do

4.dana za Grupu 3 (75 Gy), dok je završetak suhe deskvamacije opserviran u prosjeku 17.

dana kod Grupe 1, 15. dana kod Grupe 2 i 15. dana kod Grupe 3. U ovom slučaju, uočava

se da se suha deskvamacija nešto duže zadržala kod kunića ozračenih dozom od 55 Gy u

odnosu na kuniće iz ostale dvije grupe, što je posljedica direktnog efekta veličine doze i

brže smjene suhe sa vlažnom deskvamacijom, koja predstavlja klinički teže oštećenje

kože kod Grupe 2 i Grupe 3. Ovi rezultati govore u prilog navodima drugih autora da je

jedna od glavnih prednosti primjene frakcioniranog tretmana radioterapije u

prolongiranju vremena kliničke pojave akutnih formi radijacionog oštećenja kože (28,

9,).

Vlažna deskvamacija kože, praćena edemom ubraja se u nešto teže forme

radiotoksičnosti, a opisuje se kao gubitak epidermisa praćen izdvajanjem seroznog

eksudata kože, koji se također javlja u sklopu glavne eritematozne reakcije kože na

zračenje (20, 22). Dinamika nastanka i završetka ovih promjena su prikazani na

Grafikonu 3 i 4. Tako je kod Grupe 1 vlažna deskvamacija obzervirana u prosjeku od 20.

do 70. dana, a edem od 28. do 81. dana, dok je kod Grupe 2 vlažna deskvamacija uočena

u prosjeku od 17. do 72. dana, a kod Grupe 3 je trajala u prosjeku od 14. do 81. dana.

Početak edema kod Grupe 2 je u prosjeku uočen od 19., a kod Grupe 3 od 16. dana, dok

potpuni izostanak edematoznosti kože kod kunića iz ove dvije grupe nije uočen unutar

eksperimentalnog obzervacijskog perioda od 90 dana po zračenju. Ovi rezultati su u

skladu s navodima literature (10), koji navode da pojava vlažne deskvamacije i popratnog

edema kože kod zračenja zdrave kože zahtijeva dovoljno visoke doze (>45 Gy) i tipično

zarastaju za oko 50 dana nakon zračenja, ali kod doza iznad 60 Gy, period zacijeljenja se

znatno prolongira i tek kod 50 % pacijenata se uočava zacijeljenje vlažne deskvamacije

50. dana po zračenju. Također, grupa autora (21) navodi da kompletno zarastanje ovih


34

promjena znatno varira u zavisnosti od veličine doze, ozračenog lokaliteta kože i može da

traje i do 3 mjeseca, odnosno 90 dana, što je u skladu s našim rezultatima.

Sekundarna ulceracija, kao akutno oštećenje kože obzervirano u našem

istraživanju, definirana je kao sekundarno oštećenje epidermisa uslijed dehidracije i

infekcije kod produžene vlažne deskvamacije i spada u teže forme akutnog

radiotoksiciteta kože (9, 16, 25). Rezultati naših kliničkih obzervacija pojave sekundarnih

ulceracija pokazuju da se ovo oštećenje kože nakon jednokratnog ozračivanja kože

kunića u prosjeku javljalo 28.dana kod doze od 55 Gy, 26. dana kod doze od 65 Gy i 16.

dana kod doze od 75 Gy, dok kod svih kunića, bez obzira na veličinu primljene doze,

potpuno zacijeljenje sekundarnih ulceracija nije uočeno unutar eksperimentalnog

obzervacijskog perioda od 90 dana. Međusobnom usporedbom prikazanih rezultata

vremena početka kliničke manifestacije sekundarne ulceracije između Grupa 1, 2 i 3,

može se uočiti da je pojava ove promjene kod Grupe 3 (75 Gy) nastupila u prosjeku 10

dana ranije nego kod Grupe 2 (65 Gy), odnosno oko 13 dana ranije nego kod Grupe 1

(55 Gy), što ponovo govori u prilog našoj tezi da je vremenski period nastupanja akutnih

radijacionih oštećenja kože kraći što je veća jednokratna doza apliciranog zračenja.

Patohistološka pretraga uzoraka kože kunića uzetih 20. dana nakon ozračivanja

ukazuje da je kod doze od 55 Gy uočen nestanak epidermalnog sloja kože, kao i ostaci

kraste na nekim dijelovima preparata, dok je u dermisu uočena hijalina tromboza i

hiperemija krvnih sudova, a inflamatorna reakcija kože se manifestirala upalnostaničnim

infiltratom koji je dopirao i u dublje slojeve dermisa. Na istim preparatima kože kunića

ozračenih dozom od 65 Gy uočene su slične promjene, kao i formiranje mikroapscesa u

vidu fokalnog nakupljanja heterofilnog upalnostaničnog infiltrata, te zadebljanja stratum

corneuma, kao i izraženije nakupine koagulirane nekrotične mase epidermisa odvojenog

demarkacionom linijom formiranom od heterofilnog upalnostaničnog infiltrata. Na

patohistološkim preparatima kože uzetim 20. dana po ozračivanju ukupnom dozom od 75

Gy, pored gore opisanih promjena epidermalnog sloja, uočena je obimnija inflamatorna

reakcija kože i izraženija hiperemija krvnih sudova uz obimna krvarenja u dermisu (Slika

52), te nekroza endotela krvnih sudova u dermisu. Rezultati ovih pretraga su u skladu s

rezultatima obzervacije kliničkih promjena na koži, gdje je kod Grupe 1 (55 Gy)

radiodermatitis manifestiran epilacijom, eritemom i vlažnom deskvamacijom, kod Grupe

2 (65 Gy) radiodermatitis je manifestiran nešto težim pojavama izrazito edematozne,

eritematozne i epilirane kože s izraženom vlažnom deskvamacijom i rubnim formiranjem

krasta, a kod Grupe 3 (75 Gy), još teža forma radiodermatitisa manifestirana izraženom

epilacijom, eritematoznom i edematoznom kožom, uz pojavu vlažne deskvamacije

komplikovane formiranjem sekundarnih ulceracija, što govori o internoj validnosti

rezultata naših istraživanja.

Na histološkim preparatima kože kunića uzetim 50 dana nakon ozračivanja

dozom od 55 Gy i dalje je uočen nestanak epidermalnih struktura, te obimne nakupine

upalnostaničnog infiltrata koji se širio i u dermalni sloj, u čijem je retikularnom dijelu

uočena proliferacija fibroblasta i formiranje granulacionog tkiva. Pored toga, u dermisu

je primjećen ekstravazalni eksudat bogat upalnostaničnim heterofilnim infiltratom. Na



preparatima kože kunića ozračenih ukupnom dozom od 65 Gy na površini kože uočene

su ulceracije i formiranje krasta u vidu obimnih nakupina epidermalnog nekrotičnog

ćelijskog detritusa. U svim dijelovima dermisa obzervirana je izražena hiperemija, kao i

proliferacija vezivnotkivnih struktura dermisa uz nakupine upalnostaničnog infiltrata, te

lagane naznake aktivacije dlačnih folikula. Kod doze od 75 Gy na preparatima se

paraleleno uočava epitelizacija i debele naslage nekrotičnog detritusa odvojenog od

epidermisa bogatim upalnostaničnim infiltratom. Zidovi krvnih sudova pokazuju izraženu

hijalinizaciju u dermisu. Poređenjem ovih rezultata histoloških pretraga uzoraka kože s

odgovarajućim rezultatima obzervacija kliničkih promjena kože kunića ponovo se može

uočiti njihovo slaganje, odnosno interna validnost naših podataka. Tako 50 dana nakon

jednokratne aplikacije doze od 55 Gy uočava se, pored epilacije, i prisutnost izraženo

eritematoznih i edematoznih promjena, uz obimnu vlažnu deskvamaciju kompliciranu

pojavom sekundarne ulceracije, kao i pojave reparacije na rubnim područjima ozračenog

polja kože, a iste promjene se uočavaju i kod kunića ozračenih jednokratnom dozom od

65 Gy, kao i kod kunića ozračenih dozom od 75 Gy, samo što su kod ove doze i

patohistološke i kliničke promjene nešto izraženije, a klinički se ne obzervira početak

reparacije ni na rubnim dijelovima ozračenog područja.

Na histološkim preparatima uzoraka kože kunića uzetih na kraju obzervacijskog

perioda od 90 dana po ozračivanju jednokratnom dozom od 55 Gy uočene su normalne

epidermalne strukture. Na pojedinim preparatima se uočava formiranje intradermalne

vezikule u vidu nakupine blijedih i nekrotičnih ćelija stratum spinosuma, kao i formiranje

dlačnih folikula. Na većini preparata kože kunića ozračenih dozom od 65 Gy uočavao se

normalan epidermis i dermis uz prisustvo fibroblasta i vlakana koja su u pojedinim

dijelovima poprimala retikularan izgled. Na pojedinim mjestima iznad epidermisa uočene

su naslage nekrotičnog materijala. Histološka analiza preparata kože kunića 90 dana

nakon jednokratnog ozračivanja ukupnom dozom od 75 Gy pokazala je na pojedinim

patohistološkim preparatima prisutnost još uvijek manje količine upalnostaničnog

infiltrata pomješanog sa nekrotičnim tkivom. U dubljim dermalnim dijelovima

primjećena su i fokalna krvarenja. I na kraju eksperimentalnog obzervacionog perioda

pokazala se usklađenost i interna validnost rezultata patohistoloških i kliničkih pretraga,

jer je 90 dana nakon ozračivanja dozama od 55 Gy klinički obzervirana nepotpuna

reparacija i bezdlačnost uz reepitelizaciju intaktnog epidermisa u najvećem dijelu

ozračenog područja kože, uz prisustvo manjih ulceracija prekrivenih krastom, dok su kod

doze od 65 Gy i doze od 75 Gy uočene slične promjene uz prisustvo blažeg edema kože.

Zaključak

Zaključno gledajući, rezultati naših obzervacija ranih kliničkih i patohistoloških

promjena u koži i potkožju kunića u periodu od 90 dana nakon jednokratnog ozračivanja

megavoltažnim snopom elektronskog zračenja različitih doza (55, 65 i 75 Gy) govore u

prilog našoj istraživačkoj hipotezi da s porastom doze zračenja brzina pojave i stepen


36

težine akutnih promjena se mijenja proporcionalno, odnosno da je period do nestanka

ovih promjena, kao i period do pojave znakova zacijeljenja kože nakon zračenja duži što

je veća aplicirana doza zračenja.

LITERATURA

1. Adams WM, Miller PE, Vail DM, i sar. An accelerated technique for irradiation for

malignant canine nasal and paranasal sinus tumors. Veterinary Radiology &

Ultrasound. 1998;(39), 475-81.

2. Aiatasalo K, Aro H. Irradiation-Induced hypoxia in Bones and Soft Tissues: An

Experimental Study. Plastic and Reconstructive Surgery. 1986; 77(2): 256-265

3. Al Sarraf R, Mauldin GN, Patnaik AK, i sar. A prospective study of radiation therapy

for the treatment of grade 2 mastcell tumors in 32 dogs. Journal of Veterinary Internal

Medicine. 1996;10; 376-378.

4. Aygenc E, Celikkanat S, Bilgili H, i sar. Pentoxifylline effects on acute and late

complications after radiotherapy in rabbit. Otolaryngol Head Neck Surg.

2001;124:669-673.

5. Barkham AM. Radiotherapy skin reactions and tretments. Prof Nurse.

1993;8(11):732-736.

6. Bergtold DS, Cox AB, Su CM, i sar. Late skin damage in rabbits and monkeys after

exposure to particulate radiations. Adv Space Res. 1983; 3(8): 221-229.

7. Bongiovanni S, Bengtson AE, Gliatto JM, i sar. Prognostic indicators associated with

adjuvant radiotherapy for cats with soft tissue sarcoma. Proceedings of the 19th

Annual Conference of the Veterinary Cancer Society;1999. p. 44.

8. Brearley MJ, Jeffery ND, Phillips SM i sar. Hypofractionated radiation therapy of

brain masses in dogs: a retrospective analysis of survival of 83 cases (1991-1996).

Journal of Veterinary Internal Medicine.1999; 13; 408-12.

9. Collen EB, Meyer MN. Acute effects of radiation treatment: Skin reactions. Can Vet

J. 2006; 47(9): 931-935.

10. Constine, LS, Milano, MT, Friedman, D. I sar. Late Effects of Cancer Treatment on

Normal tissues. In: Halperin, E.C., Perez, C.A., Brady, L. W. (Eds.). Perez and

Brady's Principles and Practice of Radiation Oncology, 5th Edition. Lippinicott

Williams & Wilkins, USA. 2008; pp. 321-355

11. Cox AB, Keng PC, Glass NL, i sar. Effects of Heavy Ions on Rabbit Tissues:

Alopecia. Int J Radiat Biol. 1981; 40:6, 645-657.

12. Evans SM, Goldschmidt M, McKee LJ, i sar. Prognostic factors and survival after

radiotherapyfor intranasal neoplasms in dogs: 70 cases (1974-1985). Journal of the

American Veterinary Medical Association. 1989;194; 1460-1463.

13. Flecknell, PA. BSAVA Manual of Rabbit Medicine and Surgery. British Small

Animal Veterinary Association, Gloucester, UK. 2000.



14. Fletcher, GH. Clinical applications of the electron beam. In: Tapley N, (Ed.) Wiley,

New York, USA.1976.

15. Forrest, LJ, Chun R, Adams WM, i sar. Postoperative radiotherapy for canine soft

tissue sarcoma. Journal of Veterinary Internal Medicine. 2000; 14; 578-582.

16. Geleijns J, Wondergem J. X-ray imaging and the skin: radiation biology, patient

dosimetry and observed effects. Radiation Protection Dosimetry. 2005; 114(1-3): 121-

125.

17. Goodman, CM, Miller R, Patrick CW, i sar. Radiotherapy: Effects on Expanded Skin.

Plastic and Reconstructive Surgery. 2002;110(4); 1080-1083.

18. Henry CJ, Brewer Jr. WG, Tyler JW, i sar. Survival in dogs with nasal

adenocarcinoma: 64 cases (1981-1995). Journal of Veterinary Internal

Medicine.1998;12; 436-439.

19. Hilmas D, Gillette EL. Radiotherapy of spontaneous fibrous connective-tissue

sarcomas in animals. Journal of the National Cancer Institute.1976;56, 365-368.

20. Hopewell JW. The Skin: Its Structure and Response to Ionizing Radiation,

International Journal of Radiation Biology.1990;57, (4), 751-773.

21. Hymes SR., Strom EA, Fife C. Radiation dermatitis: Clinical presentation,

pathophisiology, and tretament 2006. J Am Acad Dermatol.2006; 54: 28-46

22. Kedge EM. A systematic review to investigate the effectiveness and acceptability of

interventions for moist desquamation in radiotherapy patients. Radiography.2009; 15:

247-257.

23. Khan FM. The Physics of Radiation Therapy, Lippincott, Williams and Wilkins,

Baltimore,Maryland, USA.2003.

24. Lett JT, Cox AB, Bergtold DS, i sar. Late effects from particulate radiations in

primate and rabbit tissues. Adv Space Res.1984; 4(10): 251-256

25. Maddocks-Jennings W, Wilkinson JM, Shillington, D. Novel approaches to

radiotherapy-induced skin reactions: A literature review. Complement Ther Clin

Pract.2005;1:224–231

26. Mettler FA, Upton AC. Medical effects of ionizing radiation. 2nd edition.: W.B.

Saunders; Philadelphia, USA.1995.pp. 14-21.

27. Milošević H, Saračević L, Čaklovica F. Radijacijska bolest domaćih životinja.

Veterinarski fakultet, Sarajevo. 2005.

28. Moore AS. Radiation Therapy for the Treatmentof Tumours in Small Companion

Animals. The Veterinary Journal.2002;164; 176 -187.

29. Morris GM, Hopewell JW. Changes in the cell kinetics of pig epidermis after single

doses of X-rays British Journal of Radiology.1988; 61, 205-211.

30. Northrup NC, Etue SM, Ruslander DM, i sar. Retrospectivestudy of orthovoltage

radiation therapy for nasal tumors in 42 dogs. Journal of Veterinary Internal

Medicine.2001;15; 183-189.

31. Ristic B.Radiation recall dermatitis. Int J Dermatol.2004;43:627-31.

32. Saračević L.Veterinarska radiobiologija sa radijacionom higijenom.DES,

Sarajevo.1999.


38

33. Sitton E. Early and late radiation-induced skin alterations. Part I: Mechanisms of skin

changes. Oncol Nurs Forum.1992; 19:801–807 .

34. Stone HB, Coleman CN, Anscher MS, i sar.. Effects of radiation on normal tissue:

Consequences and mechanisms. Lancet Oncol.2003; 4:529–536.

35. Šehić M. Radioterapija. U: Veterinarska onkologija. GrabarevićŽ. (Urednik). DSK-

Falco, Zagreb, Hrvatska.2002.

36. Theon AP, Madewell BR, Shearn VI, i sar. Prognostic factors associated with

radiotherapy of squamous cell carcinoma of the nasal plane in cats. Journal of the

American Veterinary Medical Association.1995; 206; 991-996.

37. Theon AP, Rodriguez C, Madewell BR. Analysis of prognostic factors and patterns of

failure in dogs with malignant oral tumors treated with megavoltage irradiation.

Journal of the American Veterinary Medical Association.1997; 210, 778-784.

38. Theon AP, Marks SL, Feldman ES, i sar. Prognostic factors and patterns of treatment

failure in dogs with unresectable differentiated thyroid carcinomas treated with

megavoltage irradiation. Journal of the American Veterinary Medical

Association.2000; 216, 1775-1779

Uredništvo primilo rukopis: 05.04.2013. godine

Documents

ANALYSIS OF COMPLEX CHANGES IN RABBIT SKIN AFTER …usfx.bo/nueva/vicerrectorado/citas/AGRARIAS_7/Veterinaria/H Milosevic, D HADZIJUNUZONIC...kože, kunići Uvod Za razliku od mnogih