UNIVERZITET U TUZLI

PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET

ODSJEK ZA GEOGRAFIJU

Student: Muminović Isabela

SEMINARSKI RAD

AMIŠI

Mentor:

Dr.sc. Alma Kadušić, docent

Tuzla, decembar 2013.

SADRŽAJ

1. UVOD.................................................................................................................................. 2

2. Nastanak i historija........................................................................................................... 3

3. Religija.................................................................................................................................. 3

4. Odijevanje.......................................................................................................................... 4

5. Način života i običaji.......................................................................................................... 6

5. 1. Rumspringa i brak.............................................................................................................. 7

6. Obrazovanje........................................................................................................................... 8

ZAKLJUČAK...............................................................................................................................

10

LITERATURA I IZVORI............................................................................................................

11

1

UVOD

Amiši su najzanimljivija ali i najisključenija zajednica modernog društva. U ovom seminarskom

ćemo najprije obraditi nastanak i historiju Amiša, dakle ko su, kada su se pojavili, odakle su

potekli i gdje se danas nalaze. Obradit ćemo i religiju Amiša- anabaptizam, njegova osnovna

načela. Također treba spomenuti i njihov specifičan način odijevanja, način života, običaje koji

su ''modernim'' ljudima neprihvatljivi. Jedan od najvažnijih perioda u životu Amiša je

Rumspringa, te ćemo i njega pojasniti. Zanimljiv je i obred vjenčanja u amiškoj zajednici i

običaji koji se sprovode određeno vrijeme nakon vjenčanja. Bitan segment ove supkulture je i

obrazovanje odnosno način na koji se ono odvija.

2

2. Nastanak i historija

Amiši su rođeni iz anabaptističkog pokreta u Švicarskoj 1525. godine. Anabaptisti dolaze u

sukob s rimokatoličkim i protestanskim krilom u okviru hrišćanstva u pitanju pravilnog

tumačenja i pokornosti Novog zavjeta. Anabaptisti su smatrali da je krštenje za svakog

hrišćanina dvostruki čin, jednom kada se rodi i drugi put kada odraste, znači po principu

slobodnog izbora. Shodno tome anabaptizam bi u prevodu značio "dvaput kršten". Godina 1525.

je godina velikog progona anabaptista Švicarske od strane udruženih rimokatolika i protestanata,

u kojem je oko hiljadu anabaptista ubijeno. Godine 1693. anabaptisti pokrajine Alzas, današnja

Francuska, zajedno sa švicarskim anabaptistima vrše separaciju i formiraju amišku crkvu.

Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog veka, suočeni sa problemima zbog svog religijskog

verovanja, te pritisnuti ekspanzijom tehnologizacije života u Evropi, Amiši vrše egzodus u

Ameriku. Brojka od 5000 ljudi, koliko je brojala amiška zajednica u Americi po dolasku, narasla

je do 250 000, koliko ih danas tamo živi. Razasuti su u dvadeset dvije države SAD, a ima ih i u

Ontario, Kanada. Najveći broj Amiša živi u Ohaju, Indijani, Ajovi, te u Pensilvaniji, posebno na

području Lančestera, njih oko 21 000.1

3. Religija

Godine 1632. anabaptisti deklarišu anabaptističku vjeru, u obliku svoje pisane, teološke riječi.

Slijedeći Bibliju, vjeruju da je Isus božji sin, a crkva tijelo Hrista, kroz koju se sprovodi božija

misija na zemlji. U kontekstu toga, puno pažnje pridaju besprijekornoj čistoći "hristovog tijela".

Amiši akcent vjere stavljaju na njeno praktično ispoljavanje, a manje na suštu, pisanu riječ.

Amiši naglašavaju važnost pokornosti, dobročinstva i jednostavnosti kao principa na kojima se

bazira hrišćanski život. Slijedeći anabaptističku tradiciju, vjeruju da su hrišćani pozvani da

slijede primjer Hristovog neodupiranja. Vjeruju da hrišćani ne treba da koriste nasilje ili

pribjegavaju sili, te kao takvi ne učestvuju u bilo kakvim vojnim aktivnostima. Principijelni u

svom vjerovanju u božiju riječ, ne popuštaju pod pritiscima crkve ili države čak i kada to

rezultira omalovažavanjem ili zatvorom. Konačno, Amiši ističu da religiozno vjerovanje mora

biti praktikovano, a ne samo prividno prikazano. Oblačeći se jednostavno, živeći po manirima

1 http://www.teen.ba/forum/amisi-t-2319.html

3

skromnosti, pomažući susjedstvu, trude se da istinski ispolje svoju vjeru. Amišima je bila

otežana mogućnost javne religijske službe. Tako se s vremenom razvila amiška kućna religijska

aktivnost. Danas, oni praktikuju vjerska okupljanja svake druge nedelje po tri sata, svaki put u

drugom domu. Ova specifičnost kućne religijske službe izdvaja Amiše iz kruga ostalih krila

anabaptističkog reda koji religiozni obred obavljaju u tipičnim hrišćanskim crkvenim objektima.

Zbog toga su Amiši, iz čisto praktičnih razloga, podijeljeni u crkvene distrikte, od kojih svaki,

uključujući i djecu, broji najviše 150 osoba. Biskup je odgovoran za duhovno i administrativno

vođenje procesije, kao i za oficijelno rukovođenje vjenčanjima i sahranama. Zanimljiv je način

biranja novog biskupa. Glasanjem se bira pet odraslih muškaraca. Zatim se svakom od njih daje

mogućnost uzimanja jedne od pet ponuđenih Biblija. Međutim, samo u jednoj od njih nalazi se

poseban bijeli papir. Onaj koji slučajnim izborom uzme tu Bibliju, postaje novi biskup.

Religijska služba se vrši na njemačkom, maternjem jeziku Amiša. Vjernici sjede raspoređeni u

nekoliko soba licima okrenuti prema biskupu, koji sjedi u sredini centralne prostorije. Na

početku molitve svi zajedno dvaput kleknu. U religijskom obredu zajedno učestvuju i stari i

mladi Amiši. Čitav molitveni obred protiče u znaku dobročinstva, jednostavnosti i tradicije.

Tokom obreda vrši se religijsko pjevanje iz knjige himni, napisane u šesnaestom vijeku, pod

imenom Ausbund. Himne se pjevaju napamet u vrlo sporom ritmu, tako da je dužina jedne

pjesme oko petnaest minuta. Žene nemaju praktičnog učešća u religijskoj službi, a zadužene su

za pripremanje obroka nakon obreda.2

4. Odijevanje

Amiši nose pokorničku odjeću; muškarci su najčešće u tamnim odijelima, a žene u jednostavnim

haljinama dugih rukava i pregači. Prije udaje žene nose crnu kapu, a nakon udaje bijelu.

Vjenčanice su im najčešće plave ili ljubičaste boje. Žene nose vjenčanice u dvije prigode: na

vjenčanju i kad umru.3 Dječaci i odrasli muškarci nose pantalone koje su uvijek, tamno plave ili

crne boje. Uz njih često nose i tregere. Košulje, kao ni pantalone, ne smiju biti pocepane, niti

imati pruge. Plava, zelena, ljubičasta i smeđa smatraju se doličnim za ženske haljine

jednostavnog kroja. Iste boje su prikladne i za muške košulje. Ženske haljine su visokog

2 http://www.teen.ba/forum/amisi-t-2319.html3 http://www.alfa-portal.com/slider/upoznajmo-amise-solidarni-nenasilni-i-radisni

4

okovratnika, uvijek sa dugim rukavima. Takođe, žene uvijek nose lanene kapice na glavama, a

muškarci, kao i dječaci, stavljaju šešire pri izlasku iz kuće. Muškarci koriste dugmad na odjeći,

za razliku od žena kojima je to dopušteno samo do petnaeste godine. Nakon tog perioda ne, jer

Amiši, pozivajući se na Bibliju, smatraju dugmad suviše modernim. Žene ne koriste kapute ili

jakne, već umesto njih koriste velike pletene šalove kojima se ogrnu prilikom izlaska. Razlog za

to jeste amiški princip življenja koji sugeriše da žena nakon udaje najveći dio vremena treba da

provodi u kući. One su zadužene za kompletan proces krojenja i šivenja odeće u amiškoj

zajednici.

Prilog 1. Način odijevanja Amiša4

4 http://www.business.hr/business-class/od-amisa-mozemo-najbolje-nauciti-kako-se-stedi

5

5. Način života i običaji

U okviru amiške zajednice u Americi postoji oko 40 podgrupa. S obzirom da ne postoji

univerzalna amiška knjiga pravila, svaka zajednica sama određuje nepisane zakone ponašanja,

odnosno Ordnung, koji se odnosi na to kako će se odijevati i koliko će biti širok obod šešira, na

boju kola kojima se voze, na to hoće li prilikom unutarnjeg uređenja kuće stolice tapacirati

plišom ili hoće li, primjerice, koristiti hladnjake u kuhinjama. Iako je nemoguće generalizirati,

neke stvari su svima zajedničke: svi za prijevoz koriste buggyje, svi moraju imati pravila o

odijevanju, svi oženjeni muškarci moraju imati bradu, svi vjernici se moraju redovito sastajati

radi religijskih obreda koje predvode izabrane vođe i živjeti u ruralnim područjima. Osim što

Amiši formalno obrazovanje završavaju u osmom razredu, ne petljaju se u politiku, ograničeno

komuniciraju s onima izvan zajednice, selektivno koriste modernu tehnologiju i protive se ratu.

Iako svaka zajednica određuje što se od tehnologije smije koristiti, nitko nema televizor,

računare ni automobile. Telefone drže u posebnim kućicama izvan svojih domova, a bave se

isključivo poljodjelstvom. Struju smiju koristiti ako nastaje u 12-voltnim baterijama, a neki

dopuštaju i kućne generatore snage 110 volti za posebnu opremu. Većina, međutim, ne koristi

javnu struju, zbog čega je solarna energija popularna u mnogim zajednicama. Većina Amiša

polja obrađuje uz pomoć konjske snage, iako neki koriste i traktore. Manji broj zajednica dopušta

mobitele. Iako je posjedovanje automobila tabu, mnoge crkve dopuštaju svojim članovima da

unajme vozilo i neamiškog vozača za poslovna i dalja putovanja. Članovi zajednica koja su se

najviše prilagodile modernom dobu dopuštaju i korištenje moderne medicine, pa oni i cijepe

svoju djecu, piju antibiotike, odlaze na ugradnju srčanih premosnica i umjetnih kukova.

Konzervativne zajednice naginju alternativnoj medicini. Neke zajednice imaju neamiškog

liječnika, druge ne. Neka se amiška djeca rađaju u bolnicama, većina na svijet dolazi uz pomoć

amiških babica. 5

5 http://globus.jutarnji.hr/zivot/tajni-zivot-amisa

6

Prilog 2. Amiški buggy6

5. 1. Rumspringa i brak

Jedan od ključnih trenutaka u amiškom životu je Rumspringa, tranzicija iz puberteta u odraslo

doba. Počinje oko 16. godine, kada se mladi počinju družiti s vršnjacima, a završava brakom,

obično u 21. ili 22. godini. Većina tinejdžera u doba Rumspringe ne odlazi istražiti urbani život,

nego ostaje sa svojim obiteljima u zajednici. Vrijeme je posvećeno izlascima i za neke testiranju

tradicionalnih amiških granica, kao i donošenju odluke hoće li se pridružiti crkvi. Na ljubavne

sastanke mladi obično počinju izlaziti u 18. godini. Najčešće dvaput mjesečno, grupe od 50 do

150 mladih skupljaju se nedjeljom navečer kako bi sudjelovali u društvenim igrama, tipično

odbojci, zajedno jeli i pjevali nekoliko sati. Na “pjevanja” dolaze i samci i parovi, a na ljubavni

sastanak najčešće će pozvati mladić i to tako da djevojci ponudi vožnju kući u njegovim kolima.

Veza se može raspasti nakon nekoliko tjedana ili završiti brakom. Parovi koji hodaju večeri

6 http://horsetalk.co.nz/2013/11/26/horse-pulling-amish-buggy-shot-passing-car/#axzz2msvJoJue

7

provode u djevojčinoj kući ili odlaze na zajednička druženja. Zajednica dopušta pojedincima da

izlaze s nekoliko ljudi, prije nego odaberu partnera za brak. Brakovi se ne dogovaraju, ali

partneri se moraju krstiti prije nego se odluče vjenčati. Spolni odnosi prije braka se ne

odobravaju, no povremeno uslijede brza vjenčanja jer je djevojka ostala trudna. Nevjenčani ljudi

suprotnog spola nikada ne žive zajedno, a razvod je zabranjen.7 Amiške porodice su veoma često

vrlo brojne, jer u brak stupaju mladi, a za njih su djeca Božji dar. Veoma često se dešava da se

sklapaju brakovi među rođacima drugog, trećeg koljena, pa samim tim nisu rijetka i genetska

oboljenja.8 Dan vjenčanja kod Amiša započinje u četiri ujutru. Iako je vjenčanje, krave se moraju

pomusti, a i svi ostali poslovi moraju biti završeni pre nego što gosti dođu. Cijela ceremonija

odvija se u mladinoj kući.9 Vjenčanica mlade nije bijela, već plava. Sve na njoj mora biti novo i

ona sama pravi skromnu haljinu, koja nema čipku, detalje, veo ni cvijeće. Vjenčanica se kasnije

koristi za svaku svečanu priliku, i na kraju je običaj da je sahrane u njoj. Mladoženja nosi crno

odijelo, bijelu košulju, kravatu i šešir.10

6. Obrazovanje

Amiši se obrazuju na nivou osnovne škole koja traje osam godina i sprovodi se na principu četiri

obrazovna nivoa: čitanje, pisanje, aritmetika i učenje o staroj amiškoj kulturi putem biblijskih

nauka. Nastava se obavlja na njemačkom jeziku. Amiši govore tri jezika: pensilvanijski

njemački, književni njemački i engleski. Amiški običaji nalažu da se djeca već u ranim godinama

aktivno uključuju na poslovima farme. Tako Amiši đaci prije ili poslije škole napasaju stoku,

rade u polju i sl. Amiši uređuju svoje novine, The Budget, koje su zasnovane na principu kratkih

dopisničkih vijesti o novostima u amiškoj zajednici datih regiona.11

Sve do 1920-ih godina rigidni način života u novome svijetu je prolazio bez konflikta. Novi

zakon koji je produljivao obavezne godine školovanja naišao je na neodobravanje Amiša koji su

tvrdili kako je školovanje važno samo dok ima praktične posljedice na život na farmi. Čitanje,

pisanje i algebra imali su smisla, no sve drugo je suvišno. Amiški roditelji brinuli su da će više

7 http://globus.jutarnji.hr/zivot/tajni-zivot-amisa8 http://www.virtualnigrad.com/Amisi_verska_nacela_i_vrednosti-160-136629 http://www.kurir-info.rs/amisi-iz-pensilvanije-bez-zurbe-u-buducnost-clanak-25247210 http://www.kurir-info.rs/amisi-iz-pensilvanije-bez-zurbe-u-buducnost-clanak-25247211 http://www.teen.ba/forum/amisi-t-2319.html

8

obrazovanja njihovu djecu učiniti većim individualcima, a time i željnima da napuste dom i

amiške vrijednosti, iako čak i danas, kad se više ne mogu u potpunosti oduprijeti kulturi ostatka

svijeta, čak 90 posto amiških tinejdžera odabire krstiti se i ostati u zajednici. U 50-ima su stoga

roditelji Amiši počeli djeci braniti da odlaze u školu nakon što su završili osmi razred, zbog čega

su mnogi pripadnici zajednice završili na sudu ili u zatvoru.12

Prilog 3. Amiška skola13

12 http://globus.jutarnji.hr/zivot/tajni-zivot-amisa13 http://pressroom.padutchcountry.com/imagegallery/amish.asp

9

ZAKLJUČAK

Amiši su društvena zajednica koja počiva na solidarnosti, nenasilnosti i teškome radu. Živeći po

biblijskim načelima, jednostavno i povučeno, dosta se razlikuju od modernog društva. Radi se o

ljudima kojima je porodica najvažnija na svijetu i koji nastoje da očuvaju prave ljudske

vrijednosti uprkos ''osuđivanju'' savremenih ljudi. Mnogi od nas se vjerovatno ne bi mogli navići

na njihova pravila življenja, odijevanja i djelovanja jer jednostavno ne možemo bez pogodnosti,

olakšica današnje tehnologije, a oni ipak opstaju, održavaju svoju kulturu i tradiciju. Kada

zavirimo u život Amiša, život koji iziskuje puno odricanja i duševne snage da se ne poklekne

pred izazovima današnjeg doba čini se kao da smo u nekom drugom vremenu, daleko od

ubrzanog i stresnog života kojeg mi moderni ljudi vodimo.

10

Literatura i izvori:

1. Kulenović S. : Kulturna antropologija, Filozofski fakultet, Tuzla, 2002.

Podaci s interneta:

- http://www.teen.ba/forum/amisi-t-2319.html (8.12.13)

- http://www.alfa-portal.com/slider/upoznajmo-amise-solidarni-nenasilni-i-radisni

(8.12.13)

- http://www.business.hr/business-class/od-amisa-mozemo-najbolje-nauciti-kako-se-stedi

(8.12.13)

- http://globus.jutarnji.hr/zivot/tajni-zivot-amisa (8.12.13)

- http://horsetalk.co.nz/2013/11/26/horse-pulling-amish-buggy-shot-passing-car/

#axzz2msvJoJue (8.12.13)

- http://www.virtualnigrad.com/Amisi_verska_nacela_i_vrednosti-160-13662 (8.12.13)

- http://www.kurir-info.rs/amisi-iz-pensilvanije-bez-zurbe-u-buducnost-clanak-252472

(8.12.13)

- http://pressroom.padutchcountry.com/imagegallery/amish.asp (8.12.13)

11