Agatha ChristieŠIFRA NEMESIS

BIBLIOTEKA djela AGATHE CHRISTIEUrednikLJUDEVIT BAUER AGATHA CHRISTIE

ŠIFRA NEMESIS Posvećeno Daphne Honevbone

UVERTIRA Gospođica Jane Marple imala je običaj da po-slije podne prelista druge od novina koje je pri-mala, jer je primala po dvoje svakog jutra. Prvebi pročitala ujutro, uz prvi čaj, ako bi bile do-stavljene na vrijeme, naravno. Dječak koji jeraznosio štampu odnosio se prema vremenu spriličnim nemarom. Osim toga, bilo je dana kadaje štampu raznosio ili neki novi dječak ili dječakkoji je zamjenjivao prvog, a svaki od njih imaoje svoje nazore o pravcima i redoslijedu pri do-stavljanju štampe. Možda su na taj način razbi-jali monotoniju tog posla. Uostalom, zakašnjenjeje ljutilo pretplatnike koji su navikli da rano či-taju novine i tako progutaju sočnije novosti ičlanke prije nego što krenu na autobus, vlak ilidrugo sredstvo za prevoz na posao, dok su sta-rije gospode i dame srednjih godina koje sumirno živjele u St. Mary Meadu obično više vo-ljele da nađu novine na stolu uz doručak. Tog dana, gospođica Marple pročitala je na-slovnu stranu i još par rubrika u novinama kojeje nazivala »Dnevna svaštara«, pomalo ironičnoaludirajući na činjenicu da su te novine, Dnevnivjesnik, koje su nedavno promijenile vlasnika,na veliko nezadovoljstvo i njezino i njezinih pri-jatelja, sad donosile članke o muškom odijeva-nju, ženskoj modi, srčanim oboljenjima, kvizoveza djecu i pisma čitateljica, uspješno izbjegava-jući objavljivanje svih pravih vijesti osim na na-slovnoj strani ili u nekom zabačenom uglu gdjeje bilo malo vjerojatno da će ih netko pronaći.Gospođica Marple, žena starinskog kova, željelaje da novine budu novine, i da donose novosti. Poslije podne, nakon što je ručala, sprema-jući se da odrijema dvadeset minuta u za to po-

sebno nabavljenoj fotelji s visokim i uspravnimnaslonom koji je godio njezinim reumatičnimleđima, otvorila je The Times, novine koje jeostavljala za čitanje u udobnijem položaju. NiThe Times, doduše, nije bio više ono što je bionekada. Najgore kod Timesa bilo je to što unjemu čovjek više ništa nije mogao da pronađe.Umjesto da lijepo krene od prve stranice, točnoznajući gdje se nalazi koja rubrika, i s lakoćomnađe članke i teme koje ga posebno zanimaju,nailazio je na čudne umetke koji su remetili oda-vno ustaljeni redoslijed. Odjednom bi, recimo,naletio na dvije stranice posvećene putovanju naCapri, s ilustracijama. Sportu je posvećivan da-leko veći prostor nego u dobrim starim vreme-nima. Sudske vijesti i nekrolozi još su kako-takoslijedili stare običaje. Rođenja, vjenčanja i po-stavljenja koja su nekad prva privlačila pažnjugospođice Marple zbog istaknutog mjesta u listusad su preseljena drugamo a u posljednje vri-jeme, kako je to gospođica Marple primijetila,gotovo redovno na posljednju stranu. Gospođica Marple posvetila je pažnju naj-prije najvažnijim vijestima, na prvoj strani, alise nije duže zadržala na njima jer se nisu nimalo

8razlikovale od onih koje je pročitala ujutro;možda su bile samo sročene na malo uglađenijinačin. Prešla je pogledom pregled sadržaja lista.Članci, komentari, nauka, sport; odlučila se zasvoj uobičajeni plan i okrenula novine da nabrzinu pregleda rođenja, vjenčanja i smrti, a za-tim okrene stranicu s pismima čitalaca, gdje jegotovo uvijek nalazila nešto zabavno. Nakon toganamjeravala je preći na vijesti iz sudnice, sadana istoj strani s obavještenjima o rasprodajama.Tu se često mogao naći i poneki kradi članak po-svećen nauci, ali to nije imala namjeru čitati, jerje rijetko kada nalazila nešto što bi razumjela. Kad je, kao obično, okrenula novine da po-gleda šta ima novo u rubrikama posvećenim ro-đenjima, vjenčanjima i smrti gospođica Marpleje kao mnogo puta do tada, pomislila: »žalosno je to, u stvari, ali ono što čovjekadanas najviše zanima jest smrt.« Ljudi su dobijali djecu, ali ljude koji dobijajudjecu gospođica Marple teško da bi mogla po-znavati po imenu. Da je postojala rubrika s oba-vještenjima da je netko dobio unuka još bi i po-stojala neka mogućnost da se obraduje prepo-znavši nekoga. Mogla bi, recimo, pomisliti:

»Vidi, vidi, Mary Prendergast dobila je trećuunuku!« Ali i to možda ne bi bilo naročito vjerojatno. Tako je, na brzinu, preletjela pogledom ivjenčanja jer su se sinovi i kćeri većine njezinihstarih prijatelja poženili i poudavale još prijemnogo godina. Stigla je do stupca s obavijestimao smrti, i to je već bilo nešto čemu je trebaloposvetiti veću pažnju. Takvu pažnju, u stvari, dabude sigurna da joj nijedno ime neće promaći.Alloway, Angopastro, Arden, Barton, Bedshaw,Burgoweisser (zaboga, kakvo njemačko ime, alipokojnik je izgleda bio iz Leedsa). Camperdown,Carpenter, Clegg. Clegg? Je li to netko od Cleg-govih koje je poznavala? Ne, izgleda da nije. Ja-net Clegg. Odnekud iz Yorkshirea. McDonald,McKenzie, Nickolson. Nickolson? Ne. Nitko odNickolsona koje je poznavala. Ogg, Ormerod —to mora da je jedna od tetaka, pomislila je. Da,vjerojatno jeste. Ldnda Ormerod. Ne, nije je po-znavala. Quantril. Zaboga, to mora da je Eliza-beth Quantril. Osamdeset pet godina. E pa,zaista! Bila je uvjerena da je Elizabeth Quantrilumrla još prije mnogo godina. A ona je doživjelatakvu starost, zamisli! Uvijek nježna i krhkogzdravlja. Nitko nije očekivao da će ona doživjetite godine. Race, Radley, Rafiel. Rafiel? U njoj senešto pokrenulo. To joj je ime bilo poznato. Ra-fiel. Belford Park, Maidstone. Belford Park,Maidstone. Ne, nije se sjećala da je nekad čulatu adresu. Molimo ne slati cvijeće Jason Rafiel.Oh, pa sad, pomalo neobično ime. Sigurno ga jenegdje slučajno čula. Ross-Perkins. To bi mogaobiti... ne, nije. Ryland? Emily Ryland. Ne. Ni-kad nije poznavala nikakvu Emily Ryland. Našamnogo voljena, neutješni suprug i djeca. Da, vrlolijepo ili vrlo tužno, s koje se strane uzme. Gospođica Marple spustila je novine i pra-znim pogledom zurila u križaljku, pokušavajućida se sjeti otkud joj je poznato prezime Rafiel. »Sjetit ću se već,« rekla je sama sebi, znajućiiz iskustva kako funkcionira memorija ljudi ugodinama. »Sjetit ću se, sigurna sam.« Pogledala je kroz prozor u vrt, a onda skre-nula pogled, nastojeći da izbriše iz misli slikuvrta. Gospođici Marple vrt je godinama pružaomnogo zadovoljstva, ali je zahtijevao i mnogo te-škog rada. A sad su joj nespretni i tvrdoglavidoktori zabranili da radi u vrtu. Jednom je po-kušala prekršiti tu zabranu, ali je došla do za-ključka da je sve u svemu ipak bolje da radi

kako joj je naređeno. Postavila je naslonjačutako, da iz nje ne može gledati u vrt, osim akotaš poželi ili osjeti potrebu da vidi nešto odre-đeno. Uzdahnula je, uzela košaricu s pletivom iizvukla iz nje mali, nedovršeni dječiji kaputić.Leđa i prednja strana bili su dovršeni. Trebaloje još izraditi rukave. A rukave je uvijek dosa-dno plesti. Dva rukava, oba jednaka. Da, veomadosadan posao. Ali vuna je lijepe ružičaste boje.Ružičasta vuna. čekaj malo — na šta me to pod-sjeća? Da, da... to ima neke veze s imenom kojeje upravo pročitala u novinama. Ružičasta vuna.Plavo more. Karibsko more. Pješčana plaža.Sunce. Ona plete i... pa naravno, gospodin Ra-fiel. Njezino putovanje na Karibe. Otok St. Ho-nore. Poklon od njezinog nećaka Ravmonda. Sje-tila se i kako je Joan, Ravmonđova supruga,rekla: »I molim vas da se više ne miješate ni u ka-kva umorstva, tetka Jane. To nije zdravo za vas.« Pa sad, zaista nije željela da bude umiješanani u kakvo umorstvo, ali eto, dogodilo se. To jesve. I to samo zato što ju je jedan postariji ma-jor sa staklenim okom uporno gnjavio svojim"beskrajnim i beskrajno dosadnim pričama. Ja-dni major ... kako se on ono zvao? Zaboravilaje. Gospodin Rafiel i njegova sekretarica go-spođa ... gospođa Walters, da, Esther Walters, ionaj njegov lakej i maser, Jackson. Sve se po-lako vraćalo. Da, da. Jadni gospodin Rafiel. I ta-ko je gospodin Rafiel umro. Znao je da će ubrzo

11umrijeti. Rekao joj je to, bez mnogo uvijanja. Iz-gleda da je ipak živio duže nego što su to doktorivjerovali. Bio je čvrst čovjek, tvrdoglav čovjek— i veoma bogat čovjek. Gospođica Marple ostala je sjediti, zamiš-ljena, njezine pletače igle pravilno su se pokre-tale, ali joj misli nisu bile usmjerene na pletenje.Bile su kod pokojnog gospodina Rafiela. Poku-šavala je dozvati sve čega se sjećala u vezi s njim.A on, u stvari, i nije bio čovjek kojeg je lako za-boraviti. Njegov izgled lako je dozvala u sjeća-nje. Da, bio je neobično snažna ličnost, težak čo-vjek, razdražljiv čovjek, ponekad i upravo ne-shvatljivo grub. A ipak, nitko mu nije zamjeraošto je grub. I toga se sjetila. Nitko mu nije za-mjerao što je grub, zato što je bio tako bogat.Da, bio je veoma bogat. Vodio je sa sobom se-kretaricu i lakeja, inače kvalificiranog masera.Sam je bio prilično bespomoćan.

Onaj njegov lakej-maser bio je pomalo sum-njiv tip, razmišljala je gospođica Marple. Gospo-din Rafiel odnosio se ponekad prema njemu ve-oma grubo. A činilo se da to njemu nimalo nesmeta. Naravno, opet samo zato što je gospodinRafiel bio tako bogat. »Nigdje ne bi dobio ni polovinu plaće kojudobiva od mene,« govorio je gospodin Rafiel, »isvjestan je toga. A zna svoj posao.« Gospođica se Marple pitala da li je taj Jack-son — ili se zvao Johnson? — ostao kod gospo-dina Rafiela. Ostao još — koliko? — godinudana? Godinu i tri ili četiri mjeseca. Vjerojatnonije, pomislila je. Gospodin Rafiel bio je od onihljudi koji vole promjene. Nije podnosio dugo isteljude, iste postupke, ista lica, iste glasove.

12 Gospođica Marple imala je razumijevanja zato. Ona je ponekad osjećala isto. U vezi s onomnjenom prijateljicom, onom dobrom, pažljivom,nemogućom ženom, s njezinim blagim glasom. »Ah,« rekla je gospođica Marple, »kakva pro-mjena nabolje nakon one...« oh, zaboga, sad jezaboravila njezino ime — gospođica ... gospo-đica Bishop? Ne, nije se zvala gospođica Bishop;nije, naravno. Otkud joj sad to prezime Bishop?Oh, zaboga, kako je sve to komplicirano! Misli su joj se ponovo vratile na gospodinaRafiela i — ne, nije se zvao Johnson, zvao seJackson, Arthur Jackson. »Oh, zaboga,« rekla je ponovo gospođica Mar-ple, »uvijek pobrkam ta imena. Naravno, mislilasam na gospođicu Knight, a ne gospođicu Bi-shop.1 Zašto sam pomislila da se zvala Bi-shop?« I smjesta je našla odgovor, šah, naravno.šahovske figure. Skakač. Lovac. »Još ću je, kad je se sljedeći put sjetim, na-zvati gospođica Castle ili gospođica Rook. Iako,naravno, ona nije osoba koja bi mogla biti ne-čija figura. Ne, zaista nije. A sad, kako se zvalaona zgodna sekretarica gospodina Rafiela? Oh,pa da, Esther Walters. Njezinog sam se imenaodmah sjetila, šta se dogodilo s njom, pitam se.Je li naslijedila kakav novac? Sad će sigurno na-slijediti nešto.« Gospodin Rafiel, sjećala se, rekao joj je jed-nom zgodom nešto o tome... ili joj je to reklaona? Oh, bože, kako sve izgleda zapetljano kadse čovjek pokuša točno sjetiti nečega. EstherWalters. Bio je to priličan udarac za nju, sve ono 1 Knight skakač, bishop lovac, rook ili castle kula,

top — figure u šahu (prim. prev,).

13što se odigralo na Karibima, ali sigurno se većoporavila od toga. Bila je udovica, zar ne? Bilobi lijepo da se u međuvremenu ponovo udala zanekog čestitog, dobrog, pouzdanog čovjeka, po-mislila je gospođica Marple. Činilo joj se da tonije baš naročito vjerojatno. Imala je dojam daEsther Walters posjeduje poseban talent da pro-nalazi za sebe muškarce sasvim pogrešne vrste. Gospođica Marple u mislima se ponovo vra-tila gospodinu Rafielu. Molimo ne slati cvijeće,pisalo je. Njoj, naravno, nikad ne bi palo na pa-met da gospodinu Rafielu pošalje cvijeće. On jerda je to poželio, mogao s lakoćom da kupi svevrtlarije u Engleskoj. Osim toga, nisu ni bili utakvim odnosima. Nisu bili — prijatelji, nisu ihvezivale nikakve emocije. Bili su — koja bi riječnajbolje odgovarala? — saveznici. Da, bili su je-dno vrijeme saveznici, veoma kratko vrijeme. Alizato je to veoma kratko vrijeme bilo i veoma uz-budljivo. A on je bio saveznik kakav se samomože poželjeti. Ona je to znala. Znala je to dokje trčala kroz mračnu tropsku karipsku noć daga nađe. Da, sjetila se, trčala je ogrnuta onimkačkanim šalom od ružičaste vune... bili su umodi dok je bila mlada, žene su ih nosile prekaglave, kao rubac. Pa je i ona kasnije pokrilaglavu tim prekrasnim ružičastim šalom i on sesmijao kad ju je vidio, a kasnije, kad je rekla —osmijehnula se, sjećajući se toga — kad je reklaonu jednu riječ, on je nastavio da se smije, aonda mu više nije bilo do smijeha. Naprotiv,uradio je sve što je tražila od njega i tako...»Ah!« uzdahnula je gospođica Marple, sve je to,morala je priznati, bilo veoma uzbudljivo. A ne-ćaku i dragoj Joan nije nikad pričala o tome, jerse sve, na kraju krajeva, svodilo upravo na ono.

14što su joj oni rekli da ne radi, zar ne? GospođicaMarple je klimnula glavom, a onda tiho pro-mrmljala: »Jadni gospodin Rafiel. Nadam se da barnije... patio.« Vjerojatno nije. Njegovi skupi doktori si-gurno nisu štedjeli sredstva za ublažavanje bo-lova i tako mu olakšali kraj. Onda, onih nekolikotjedana na Karibima, mnogo je patio. Bolovi suga mučili gotovo bez prestanka. Hrabar čovjek. Hrabar čovjek. Bilo joj je žao što ga više

nema. Iako je bio već u godinama, invalid, bole-stan, svijet je njegovom smrću izgubio nešto.Kakav je bio kao biznismen? O tome nije imalanikakvu predodžbu. Bezobziran, pomislila je,grub, okrutan i agresivan. Uvijek u ofanzivi.Ali... ali dobar prijatelj, pomislila je. A negdjeduboko u sebi nosio je neku sasvim posebnusrdačnost i dobrotu, budno pazeći da nikad neizbije na površinu. Bio je čovjek kojem se divilai kojeg je poštovala. E pa, žalosno je što ga višenema, i mogla se samo nadati da mu nije bilopreviše teško ostaviti ovaj svijet i da mu je smrtbila laka. A sad će ga, bez sumnje, kremirati ismjestiti u veliku, lijepu, mramornu urnu. Niječak znala ni da li je bio oženjen. Nikad nije spo-menuo ženu, nikad nije spomenuo djecu. Usam-ljen čovjek? Ili mu je život bio tako ispunjen danije ni primijetio tu usamljenost? Bilo bi zanim-ljivo znati. Sjedila je tako, tog popodneva, prilično dugo,razmišljajući o gospodinu Eafielu. Nije očeki-vala da će ga vidjeti nakon povratka u Engleskui zaista ga više nikad nije vidjela. A ipak, na nekineobjašnjiv način, osjećala je da je stalno bila uvezi s njim. Da joj se javio ili predložio da se

15ponovo sastanu, osjećajući možda da ih vezujeto što su zajedno spasili jedan život, ili da ih ve-zuje ... vezuje ... »Naravno,« rekla je gospođica Marple, zapa-njena mišlju koja joj se javila u glavi, »ne moženas, zaboga, vezivati bezobzirnost?« Je li onaJane Marple, ikad bila — i može li uopće biti —bezobzirna? »Znate,« rekla je gospođica Marplesama sebi, »zaista je čudno da na to nikad dosadnisam pomislila. Ja, znate, mislim da zaista mogubiti bezobzirna ...« Vrata su se otvorila i u sobu je provirila ta-mna, kovrčava glava. Bila je to Cherrv, dobro-došla nasljednica gospođice Bishop-Knight. »Jeste li rekli nešto?« upitala je Cherrv. »Razgovarala sam sama sa sobom,« odgovo-rila je gospođica Marple. »Pitala sam se jesam liu stanju da budem bezobzirna.« »Tko, vi?« rekla je Cherrv. »Nikad! Vi steutjelovljenje dobrote.« »Svejedno,« rekla je gospođica Marple. »Vje-rujem da bih mogla biti bezobzirna kad bih imalaopravdanog razloga za to.« »A šta bi za vas bio opravdan razlog?« »Pravda,« rekla je gospođica Marple.

»Imali ste, moram priznati, opravdan razlogi kad ste onako izgrdili malog Garvja Hopkinsa,«rekla je Cherrv, »kak ste ga neki dan uhvatilikako muči onu jadnu mačku. Nisam mogla ni za-misliti da znate biti tako oštri! Propisno ste muutjerali strah u košta. To neće tako brzo zabo-raviti.« »Nadam se bar da više ne muči mačke.« »Pa sad, ako ih muči sigurno pazi da vi nenaiđete,« rekla je Cherry. »U stvari, ne znam, jersam rijetko kad vidjela tako uplašenog dječaka.

16Kad vas čovjek tako vidi s vunom i kako pletetete lijepe stvarčice i sve ... svatko bi pomislio daste krotki kao jagnje. Ali ima trenutaka kad stekao lav — ako vas netko dovede u takvu situ-aciju.« Gospođica Marple sumnjičavo ju je pogledala.Nikako nije mogla vidjeti sebe u ulozi u kojoj juje prikazala Cherry. Je li ikad — neko vrijemeje razmišljala, obnavljajući u sjećanju neke do-gađaje — da, bilo je trenutaka krajnje razdraže-nosti zbog postupaka gospođice Bishop-Knight.(Zaista, ne smije više na ovaj način brkatiimena.) Ali ta njezina razdraženost dolazila jedo izražaja u manje ili više ironičnim primjed-bama, a lavovi se, bar koliko je poznato, ne služeironijom. Lav nema u sebi ničeg ironičnog. Onskače. Urla. Služi se pandžama i oštrim zubimakida svoj plijen. »Ne, nikako,« rekla je gospođica Marple. »Nevjerujem da sam se ikad tako ponašala.« Uveče, dok je polako šetala po vrtu, kao iobično ispunjena srdžbom zbog njegovog jadnogstanja, gospođica Marple se u mislima ponovovratila na istu temu. Možda ju je na to podsjetiored crvenih zijevalica. Zbilja, već sto puta reklaje starom Georgeu da želi samo zijevalice sum-porno žute boje, a ne te ružne purpurne kojevrtlari iz nekog neobjašnjivog razloga toliko vole.»Sumporno žute,« rekla je glasno. Iza ograde na trotoaru, netko se osvrnuo irekao: »Molim? Nešto ste rekli?« »Opet sam, bojim se, razgovarala sama sa so-bom,« rekla je gospođica Marple, okrenula se iprišla ogradi. Bila je to neka nepoznata žena, iako je onapoznavala većinu stanovnika St. Mary Meada.

2 Šifra Nemesis i nBar iz viđenja ako ne i lično. Prilično krupna

žena u iznošenoj suknji od grubog tvida, u čvr-stim sportskim cipelama. Na sebi je imala pulo-ver smaragdne boje i pleteni vuneni šal. »U mojim godinama, na žalost, to nije ništaneobično,« dodala je gospođica Marple. »Imate lijep vrt,« rekla je žena. »Sad više nije naročito lijep,« rekla je gospo-đica Marple. »Kad sam ga mogla sama održa-vati ...« »Oh, znam. Dobro znam kako se osjećate. Si-gurno ste prinuđeni da zovete nekog od onih —ima više izraza za te ljude, nijedan baš pristojan :— onih koji tvrde kako znaju sve o vrtlarstvu, tPonekad i znaju, ali najčešće ne znaju pod bo-gom ništa. Dođu i bez prestanka piju čaj i tek tui tamo oplijeve nešto. I vrlo su pristojni, nekiod njih, ali čovjeku ipak dođe da pobjesni dokih gleda.« Zašutila je, a onda dodala: »Ja sam isama strastveni vrtlar.« »živite ovdje?« upitala je gospođica Marplezainteresirano. »Stanujem kod gospođe Hastings. Mislim davas je jednom spomenula u razgovoru. Vi ste go-spođica Marple, zar ne?« »Da.« »Ja joj tamo pomažem u vrtu. Uzgred, zovemse Bartlett. Gospođica Bartlett. Ali u vrtu go-spođe Hastings nema nekog naročitog posla,« re-kla je gospođica Bartlett. »Ona uzgaja uglavnomjednogodišnje biljke i tome slično. Nema ničegau što bi čovjek s voljom zagrizao.« Otvorila jeusta i pokazala zube, da jače naglasi tu svojuusporedbu. »Naravno, tu i tamo obavljam i raznedruge poslove. Nabavljam što je potrebno zakuću i slično. Ali bez obzira na to, ako želite da

18vam malo pomognem u vrtu, rado ću doći nasat-dva. Sigurna sam da ću nadmašiti svakog odradnika koji vam sad dolaze.« »To i ne bi bilo naročito teško,« rekla je go-spođica Marple. »Ja najviše volim cvijeće, ne ma-rim mnogo za povrće.« »A ja kod gospođe Hastings najviše radim upovrtnjaku. Dosadan posao, ali koristan. E pa,vrijeme je da pođem.« Pažljivo je pogledala go-spođicu Marple, od glave do pete, kao da želi dazapamti njezin izgled, a onda ju je pozdravila la-kim pokretom glave i udaljila se. Gospođa Hastings? Gospođica Marple nije ni-kad čula ni za kakvu gospođu Hastings. U sva-kom slučaju među njezinim prijateljima nije

bilo nikakve gospođe Hastings. Niti među vrtla-rima-amaterima koje je poznavala. A, pa nara-vno, bit će to netko iz onih novih kuća na krajuGibraltar Boada. Nekoliko obitelji uselilo je unjih prošle godine. Gospođica je Marple uzdah-nula, ponovo s negodovanjem pogledala zijeva-lice, primijetila na nekoliko mjesta korov koji bisa zadovoljstvom iščupala, nekoliko bujnih, div-ljih izdanaka koje bi s uživanjem podrezala svo-jim vrtlarskim škarama i konačno, uzdišući ihrabro se opirući iskušenju, nastavila šetnju dužograde, a onda se vratila u kuću. Misli su joj po-novo odlutale do gospodina Rafiela. Bili su, onai on — kako se zvala ona knjiga što su je takočesto citirali dok je bila mlada? Brodovi u noći.Zgodno poređenje, zbilja, kad se malo razmislio tome. Brodovi u noći... Bila je noć kad je oti-šla k njemu da moli — ne, da traži pomoć. Dainsistira, da tvrdi kako ne smiju ni trenutka iz-gubiti ... A on je pristao, smjesta krenuo u ak-ciju i brzo sredio stvari... Nije li se tom prili-

19kom ipak ponašala pomalo kao lav? Ne. Ne, tobi bilo sasvim pogrešno objašnjenje. Ono što juje pokretalo, što je osjećala, nije bio gnjev. Pro-sto je insistirala na nečemu što je bilo neopho-dno smjesta srediti. A on ju je shvatio. Jadni gospodin Rafiel. Brod koji je u noćiprošao pored njezinog bio je zanimljiv brod. Kadbi se čovjek jednom priviknuo na njegovu gru-bost, bio je neobično drag i prijatan. Ne! Od-mahnula je glavom. Gospodin Eafiel nikad nijebio ugodan čovjek. Zaista, već je krajnje vrijemeda prestane misliti na njega.

Brodovi kad prolaze, noću, jedan drugom se jave tek jedva primjetnim znakom, dalekim glasom u tami.

Neće više misliti na njega. Sutra će moždamalo pažljivije prelistati The Times da joj nepromakne eventualni nekrolog. Iako nije vjero-jatno da će ga Times objaviti. Nije bio naročitopoznat čovjek, pomislila je. Nije bio slavan. Bioje samo veoma bogat. Naravno, mnogima su ob-javljeni nekrolozi samo zato što su bili bogati,ali njoj se nekako činilo da bogatstvo gospodinaRafiela nije bilo te vrste. Nije bio industrijskimagnat, ni poznati stručnjak za financije, ni ču-veni bankar. Naprosto je čitavog života zara-

đivao ogromne količine novca...20 ŠIFRA NEMESIS Otprilike tjedan dana nakon smrti gospodinaRafiela gospođica Marple našla je na pladnju sdoručkom pismo. Okretala ga je u ruci i nekovrijeme zamišljeno promatrala, prije nego što ćega otvoriti. Još dva pisma koja su stigla istomjutarnjom poštom bila su računi, ili možda po-tvrde za plaćene račune. Ni ovako ni onako nisubila nimalo zanimljiva. A ovo pismo moglo jebiti zanimljivo. žig Londona, adresa napisana strojem, duga-čka kuverta dobre kvalitete. Gospođica Marplepažljivo ju je rasjekla nožem za papir koji je uvi-jek ležao na pladnju da joj se nađe pri ruci. Nazaglavlju je pisalo Messrs. Broadribb & Schit-ster, odvjetnička i bilježnička kancelarija, sa sje-dištem u Bloomsburvju. Gospoda Broadribb iSchuster pozivali su je, uglađenim jezikom i upravu uobičajenim frazama, da ih posjeti u nji-hovom uredu, jednog dana u toku sljedećeg tje-dna, radi razgovora o jednom prijedlogu koji bije mogao zanimati. Predložen je i datum — če-tvrtak, dvadeset četvrtog. Ukoliko joj taj datumne bi odgovarao, da li bi bila ljubazna da im javikojeg će dana, u bliskoj budućnosti, biti u Lon-

21donu. Gospoda Broadribb i Schuster nisu propu-stili da na kraju pisma dodaju kako je njihovafirma obavljala odvjetničke poslove za pokojnoggospodina Rafiela kojega je, kako pretposta-vljaju, poznavala. Gospođica se Marple namrštila, pomalo začu-đena. Ustala je i obukla se sporije nego obično,razmišljajući o pismu koje je primila. Sišla je uprizemlje pod budnim nadzorom Cherry, koja jeuvijek čekala u hodniku pazeći da se gospođicaMarple slučajno ne povrijedi dok sama silazi nizstarinsko stepenište, na sredini zakrenuto podoštrim kutom. »Vi zaista pazite na mene, Cherrv,« rekla jegospođica Marple. »Moram,« odgovorila je Cherrv, i dodalasvoju uobičajenu izreku. »Dobri su ljudi pravarijetkost.« »Pa, hvala na komplimentu,« rekla je gospo-đica Marple kad je spustila nogu s posljednjestepenice i tako sretno stigla u prizemlje. »Ništa se nije dogodilo, nadam se,« rekla jeCherrv. »Izgledate nekako uznemireni.«

»Ne, ništa se nije dogodilo,« odgovorila je go-spođica Marple. »Neka advokatska kancelarijaposlala mi je malo neobično pismo.« »Da vas netko ne tuži zbog nečega?« upitalaje Cherrv, koja je bila uvjerena da pisma odadvokata mogu donijeti samo neku nevolju. »Oh, ne, mislim da se ne radi o tome,« reklaje gospođica Marple. »Ne radi se ni o čemu slič-nom. Naprosto me pozivaju da ih posjetim slje-dećeg tjedna, u Londonu.« »Možda ste naslijedili kakvo bogatstvo,« re-kla je Cherrv, ne skrivajući nadu.

22 »To je, mislim, veoma malo vjerojatno,« re-kla je gospođica Marple. »Pa sad, nikad se ne zna,« rekla je Cherry. Kad je sjela u svoju naslonjaču i izvukla ple-tivo iz košarice, gospođica Marple prepustila serazmatranju mogućnosti da joj je gospodin Ra-fiel testamentom ostavio nešto u nasljedstvo.Ubrzo je došla do zaključka da je stvar još ma-nje vjerojatna nego što joj se činilo kad je toCherry spomenula. Gospodin Rafiel, bila je uvje-rena, nije bio čovjek koji bi učinio takvo nešto. Na dan koji je firma predložila nije moglaotići u London. Trebalo je da prisustvuje sa-stanku i raspravi o prikupljanju sredstava zaproširenje zgrade savjetovališta za žene. Zato jenapisala advokatima pismo i predložila jedandrugi dan u tjednu. Odgovor je ubrzo stigao ivrijeme posjete definitivno utvrđeno. Pitala sekakva su ta gospoda Broadribb i Schuster. Pismoje potpisao gospodin J. R. Broadribb, očiglednostariji partner. Nije moguće, razmišljala je go-spođica Marple, da joj je gospodin Rafiel ostaviotestamentom neku sitnicu kao uspomenu. Nekuknjigu o egzotičnim biljkama, recimo, koju jeimao u biblioteci i koja bi, po njegovom miš-ljenju mogla obradovati jednu staru damu zain-teresiranu za uzgajanje cvijeća. Ili možda nekibroš ili kameju što je ostala od neke pratetke.Zabavljala se neko vrijeme tim igrama mašte jersu to, znala je, i bile samo igre mašte. Da seradilo o nečemu takvom izvršioci oporuke — akosu ti advokati izvršioci oporuke — bi joj jedno-stavno poštom poslali taj predmet. Ne bi je zbogtoga zvali na razgovor. »Oh, pa dobro,« rekla je gospođica Marple.»Vidjet ćemo u sljedeći utorak.« 23 »Baš me zanima kako izgleda,« rekao je go-

spodin Broadribb gospodinu Schusteru, bacajućiusput pogled na sat. »Treba da stigne za četvrt sata,« rekao je go-spodin Schuster. »Zanima me hoće li biti točna.« »Oh, mislim da hoće. To je dama u godinama,koliko znam, a takve mnogo više drže do točno-sti nego ovaj današnji mladi svijet.« »Je li debela ili mršava, pitam se,« rekao jegospodin Schuster. Gospodin Broadribb je zavrtio glavom. »Zar vam je Rafiel nikad nije opisao?« upi-tao je gospodin Schuster. »Sve što je rekao o njoj bilo je veoma neod-ređeno.« »Meni sve to izgleda nekako čudno,« rekao jegospodin Schuster. »Kad bismo bar znali o čemuse u stvari radi...« »Da nema neke veze s Michaelom?« rekao jegospodin Broadribb zamišljeno. »Šta? Nakon toliko godina? Nemoguće. Otkudvam ta ideja? Da nije slučajno spomenuo ...« »Ne, nije ništa spomenuo. Ništa po čemu bise moglo bar naslutiti šta namjerava. Samo mije rekao šta treba da radimo.« »Pred smrt kao da se počeo ponašati po-malo ... ekscentrično, ne mislite?« »Ni najmanje. Mentalno je bio svjež kao uvi-jek. Bolesti i fizičke patnje nikad nisu utjecalena njegov duh. U toku posljednja dva mjesecaživota zaradio je dvije stotine tisuća funti netto.Tako, kao usput.« »Imao je poseban dar za te stvari,« rekao jegospodin Schuster s dužnim poštovanjem. »Na-ravno, oduvijek je imao poseban dar za te stvari.«

24 »Bio je pravi financijski genije,« rekao je go-spodin Broadribb, također s prizvukom poštova-nja, kako je to odgovaralo trenutku sjećanja navelikog pokojnika. »Malo je takvih danas, a to ježalosno.« Na stolu je zazujao interfon. Gospodin Schu-ster je podigao slušalicu. »Gospođica Jane Marple došla je na razgovors gospodinom Broadribbom, na njegov poziv,«rekao je ženski glas. Gospodin Schuster pogledao je u svog ortakapodigavši jednu obrvu, kao da traži potvrdan od-govor. Gospodin Broadribb je klimnuo glavom. »Uvedite gospođicu Marple,« rekao je Schu-ster u interfon, a onda dodao: »Sad ćemo vidjeti.« Gospođica Marple ušla je u sobu u kojoj je

jedan visok, mršav muškarac srednjih godina iizduženog, pomalo melankoličnog lica ustao daje dočeka. To je očigledno bio gospodin Broad-ribb; prvo što je pomislila bilo je da mu izgledne odgovara prezimenu.1 S njim je u sobi bionešto mlađi gospodin također srednjih godina alisasvim drukčijih tjelesnih proporcija. Imao jecrnu kosu, sitne, pametne oči i dvostruki pod-bradak. »Moj ortak, gospodin Schuster,« predstavioga je Broadribb. »Nadam se da se niste mnogo namučili pe-njući se uz ovo naše stepenište,« rekao je gospo-din Schuster, a u sebi dodao: »Ima najmanje se-damdeset, a možda i osamdeset godina.« »Uvijek mi ponestane daha kad se penjem uzstepenice.« 1 Neprevođiva igra riječi — broad znači širok, ribrebro (prim.prev.).

25 »Ovo je stara zgrada,« rekao je gospodinBroadribb, izvinjavajući se. »Nema lifta. Osimtoga, eh, mi smo veoma stara firma i ne uvo-dimo tako brzo razne novotarije na koje su kli-jenti možda navikli.« »Ovo je veoma ugodna soba,« rekla je gospo-đica Marple uljudno. Sjela je na stolicu koju je za nju gospodinBroadribb privukao i pridržao. Gospodin Schu-ster se neupadljivo povukao u susjednu prosto-riju. »Nadam se da se ugodno osjećate na toj sto-lici,« rekao je gospodin Broadribb. »Malo ćunavući zavjesu, dozvoljavate? Da vam sunce neudara u oči.« »Hvala,« rekla je gospođica Marple zahvalno. Sjedila je držeći leđa uspravno, kako je na-vikla. Na sebi je imala kostim od tankog tweeda,oko vrata nisku bisera a na glavi kapicu od so-mota. »Dama iz provincije,« pomislio je gospo-din Broadribb, promatrajući gošću. »Solidna ro-ba. Lepršava starica. Možda malo rastresena —a možda i nije. Bistar, prodoran pogled. Gdje liju je Rafiel samo pronašao? Neka tetka sa sela,možda?« Te misli mu, međutim, nisu smetale daistovremeno vodi uobičajenu uvodnu konverza-ciju o vremenu, šteti koju su nanijeli kasni mra-zevi u proljeće i sličnim temama za koje mu sečinilo da su umjesne u danim okolnostima. Gospođica je Marple sa svoje strane odgova-rala kako se u takvim prilikama čini, mirno oče-

kujući uvodno izlaganje u vezi sa stvarima radikojih je pozvana. »Sigurno se već pitate zašto smo vas u stvaripozvali,« rekao je gospodin Broadribb, listajućineke papire koji su ležali pred njim i poprativši

26svoje riječi prigodnim osmijehom. »Čuli ste, bezsumnje, za smrt gospodina Rafiela, ili ste moždačitali o tome u novinama.« »Pročitala sam u novinama,« rekla je gospo-đica Marple. -...,. »Bio je, kako sam čuo, vas prijatelj.« »Upoznala sam ga prije nešto više od godinudana,« rekla je gospođica Marple. »Za vrijemeputovanja po Zapadnoindijskom otočju,« dodalaje. »Ah, da. Sjećam se. Putovao je tamo, mislim,iz zdravstvenih razloga. To mu je koristilo, mo-žda, ali već tada je bio ozbiljno bolestan, i težakinvalid, kako znate.« »Da,« rekla je gospođica Marple. »Dobro ste ga poznavali?« »Ne,« rekla je gospođica Marple, »to ne bihmogla reći. Boravili smo u istom hotelu. Povre-meno smo razgovarali. Nakon povratka u Engle-sku više ga nisam vidjela, živini u provinciji, pri-lično povučeno, znate, a on je koliko znam bioveoma zauzet svojim poslovima.« »Bavio se svojim poslovnim transakcijamasve do... da, gotovo do posljednjeg daha, moglobi se reći,« rekao je gospodin Broadribb. »Bio jepravi financijski genije.« »Sigurna sam da je bio,« rekla je gospođicaMarple. »Ubrzo nakon što sam ga upoznala bilomi je jasno da je ... ovaj... čovjek sasvim izu-zetnih sposobnosti.« »Ne znam da li vam je poznato nešto otome... da li vam je gospodin Rafiel nekad re-kao ... nešto u vezi s prijedlogom koji sam, ponjegovom nalogu, dužan da vam iznesem? »Nemam ni najmanju predodžbu o tome ka-kav bi to prijedlog mogao biti,« rekla je gospo-

27đica Marple, »niti šta bi gospodin Rafiel mogaotražiti od mene. To mi zvuči potpuno nevjero-jatno.« »Imao je veoma visoko mišljenje o vama.« »To je lijepo od njega, iako sumnjam da je iopravdano,« rekla je gospođica Marple. »Ja samsasvim obična osoba.«

»Kao što bez sumnje znate, umro je kaoveoma bogat čovjek. Sve u svemu, glavne stavkenjegove oporuke sasvim su jednostavne. Svojebogastvo uglavnom je sam razdijelio prijesmrti. Raznim fondacijama i u dobrotvornesvrhe.« »Danas se to, mislim, uglavnom tako i radi,«rekla je gospođica Marple. »Ja sam, naravno,veoma slabo upućena u financijske poslove.« »Gospođice Marple,« rekao je Broadribb,»svrha ovog sastanka s vama jest da vas, naosnovu uputstava koje sam dobio, obavijestim otome da je za vas izdvojena izvjesna suma novcakoja će vam u cjelini pripasti nakon godinu dana,pod uvjetom da prihvatite prijedlog sa kojimsam vas dužan upoznati.« Podigao je dugačku kuvertu koja je ležalapred njim na stolu. Bila je zapečaćena. Ispružioje ruku preko stola i predao kuvertu gospođiciMarple. »Mislim da će biti najbolje da sami pročitatesadržaj. Polako, bez žurbe.« Gospođica Marple nije žurila. Uzela je malinož za papir koji joj je dodao gospodin Broad-ribb, rasjekla kuvertu, izvukla sadržaj — jedanlist papira — i pročitala strojem napisan tekst.Složila je list, zatim ga ponovo raširila i jošjednom pročitala, a onda pogledala gospodinaBroadribba.28 »Teško bi se moglo reći da je ovo nešto od-ređeno. Postoji li još nešto, nešto što bi boljeosvijetlilo stvar?« »Ne, bar koliko je meni poznato. Moje je bilosamo da vam ovo predam, i da vas obavijestim oiznosu koji je izdvojen za vas. Radi se o sumi oddvadeset tisuća funti netto, nakon podmirenjaporeza za nasljedstvo.« Gospođica je Marple sjedila i samo ga pro-matrala. Jednostavno je ostala nijema od izne-nađenja. Gospodin Broadribb također je šutio ipažljivo pratio njezino reagiranje. Bilo je oči-gledno da je zapanjena. To je nesumnjivo biloposljednje što se nadala da će čuti. Pitao se štaće prvo reći. Pogledala ga je ravno u oči, sa stro-.gošću koju bi mogao očekivati samo od vlastitetetke, a njezine prve riječi zvučale su kaooptužba. »To je ogroman novac,« rekla je. »Nije ni tako velik kao nekada,« rekao je go-spodin Broadribb. (Jedva se savladao da neIsaže: »Danas jedva da je dovoljan za jedan od-

lazak na tržnicu.«) »Moram priznati,« rekla je gospođica Mar-ple, »da sam zapanjena. Iskreno rečeno, napro-sto sam zaprepaštena.« Uzela je dokument i ponovo ga veoma paž-ljivo pročitala. »Vi, vjerojatno, znate za ove uvjete?« upi-tala je. »Znam. Gospodin Rafiel lično mi ih je izdik-tirao.« »Je li uz to dao ikakvo objašnjenje?« »Ne, nije.« »Vi ste mu, vjerojatno, sugerirali da bi bilo"bolje kad bi vam podrobnije objasnio stvar,« re-

29kla je gospođica Marple. Njezin glas poprimio jepomalo jedak prizvuk. Gospodin Broadribb se jedva primjetno osmi-jehnuo. »U pravu ste. Učinio sam to. Rekao sam daće vam možda biti teško da... ovaj... točnoshvatite šta želi.« »Vrlo inteligentno,« rekla je gospođica Mar-ple. »Nije, naravno, neophodno da mi odmah od-govorite,« rekao je gospodin Broadribb. »Pa i ne bih mogla,« rekla je gospođica Mar-ple. »Treba o svemu dobro da razmislim.« »Eadi se, kao što ste i sami rekli, o priličnovelikoj sumi.« »Ja sam već stara,« rekla je gospođica Mar-ple. U godinama, kako se to obično kaže, alistara je bolja riječ. Definitivno stara. Moguće je,pa i vjerojatno, da neću živjeti još tih godinudana da zaslužim taj novac čak i da ga — u štoveoma sumnjam — zaista na neki način za-služim.« ! »Novac ne treba prezirati, ma koliko star čov»:jek bio,« rekao je gospodin Broadribb. »Mogla bih pomoći izvjesne dobrotvorneakcije za koje sam zainteresirana,« rekla je go-spođica Marple, »a uvijek ima ljudi za koje bičovjek želio učiniti nešto, ali mu sredstva kojimaraspolaže to ne omogućavaju. Osim toga, netvrdim da ne postoje zadovoljstva i prohtjevi...stvari koje čovjek nije mogao sebi priuštiti, kojesu mu bile nedostižne... Mislim da je gospodinRafiel bio svjestan da bi iznenadno otvaranjetakvih mogućnosti pričinilo osobi u godinamamnogo zadovoljstva.«

30 »Da, tako je,« rekao je gospodin Broadribb.»Odlazak na neko krstarenje, recimo? Danasagencije organiziraju izvanredna putovanja. Ka-zališta, koncerti... mogućnost da se popuni po-drum .. •« »Moji prohtjevi bili bi mnogo skromniji,« re-kla je gospođica Marple. »Jarebice,« nastavila jezamišljeno. »Danas je veoma teško dobiti jare-bice, i veoma su skupe. Jarebica — cijela jare-bica, samo za mene — zaista bi mi mnogo pri-jala. Pa i kutija marrons glaces skupa je posla-stica koju ne mogu često sebi priuštiti. A lijepobi bilo i otići u operu. To znači taksi do CoventGardena i nazad, soba u hotelu... Ali ostavimose praznog naklapanja,« rekla je. »Ponijet ću ovosa sobom i razmislit ću o svemu. Bože, kako jesamo gospodin Rafiel došao na to da ... ne znateslučajno šta ga je navelo da mi uputi ovakav pri-jedlog i otkud mu ta ideja da bih mu ja mogla naneki način pomoći? Mora da je bio svjestan togada je prošlo više od godinu dana, gotovo dvijegodine, otkako smo se posljednji put vidjeli i dasam za to vrijeme mogla izgubiti dobar dio svo-jih fizičkih snaga, da sam mogla postati nespo-sobna da se služim i onim skromnim talentimakoje sam eventualno posjedovala? Bio je to ve-liki rizik s njegove strane. Ima mnogo ljudi da-leko bolje kvalificiranih od mene za takveistrage.« »Iskreno rečeno, svatko bi tako pomislio,«rekao je gospodin Broadribb, »ali on je odabraovas, gospođice Marple. Oprostite što sam moždapreviše radoznao, ali jeste li se — kako da tokažem — ikad bavili kriminalom ili kriminali-stikom?« 31 »Strogo uzevši, rekla bih da nisam,« odgovo-rila je gospođica Marple. »Bar ne profesionalno.Nikad nisam bila ni porotnik na sudu niti samradila za policiju ili surađivala s nekom detek-tivskom agencijom. Ali dužna sam da vam ka-žem, gospodine Broadribb, a mislim da je to tre-balo da učini i gospodin Rafiel, da se jedino ob-jašnjenje može naći u činjenici da smo gospodinRafiel i ja, za vrijeme boravka na Karibima, bilina izvjestan način umiješani u zločin koji setamo odigrao. U jedno prilično zagonetno, go-tovo neshvatljivo umorstvo.« »Jeste li vi i gospodin Rafiel riješili slučaj?« »Ne bi se moglo baš tako reći,« odgovorila jegospođica Marple. »Gospodin Rafiel, snagom

svoje ličnosti, i ja, na taj način što sam povezaladvije sasvim očigledne činjenice, samo smo spri-ječili drugo, već pripremljeno umorstvo. Menisamoj to nikad ne bi uspjelo; naprosto ne bihimala fizičke snage za to. Ni gospodin Rafiel nebi to mogao sam uraditi; bio je invalid. Kao sa-veznici, uspjeli smo.« »Htio bih vam postaviti još jedno pitanje, go-spođice Marple. Da li riječ 'Nemesis' znači neštoposebno za vas?« »Nemesis,«1 rekla je gospođica Marple, ali nekao pitanje. Njezino lice, sasvim neočekivano,polako se razvuklo u osmijeh. »Da,« rekla je. »Tariječ znači za mene nešto. Značila je nešto i zamene i za gospodina Rafiela. Jednom sam takonazvala sebe, i to ga je zbunilo i nasmijalo.« Ma šta da je gospodin Broadribb očekivao,takvo nešto sigurno nije. Pogledao je u gospo- 1 U grčkooj mitologiji boginja odmazde i kazne(prim. prev.). «

32đjcu Marple s onim istim izrazom zbunjenosti iiznenađenja koje se pojavilo na licu gospodinaRafiela onda, u njegovoj sobi, u hotelu na obaliKaripskog mora. Zgodna i prilično inteligentnastara dama. Ali — Nemesis?! »Vidim da se i vi sad tako osjećate,« rekla je,a onda ustala. »Ako nađete ili dobijete još kakve instrukcijeu vezi s ovim predmetom, nadam se da ćete mijaviti. Bilo bi veoma čudno ako bi se pokazaloda ne postoji ništa te vrste. Ostala bih bez i naj-manjeg nagovještaja šta je u stvari gospodin Ra-fiel htio da uradim, ili bar pokušam uraditi.« »Vi ne poznajete njegovu obitelj, njegove pri-jatelje, njegove...« »Ne, već sam vam rekla. Bili smo suputnici udalekom svijetu. Udružili smo se, kao saveznici,u rješavanju jednog zagonetnog slučaja. To jesve.« Kad se već našla kraj vrata, iznenada seokrenula i upitala: »Imao je sekretaricu, go-spođu Esther Walters. Da li bi to bilo kršenjepravila dobrog ponašanja kad bih vas upitala jeli joj ostavio pedeset tisuća dolara?« »Spisak njegovih zavještanja bit će objavljenu štampi,« rekao je gospodin Broadribb, »pa navaše pitanje mogu odgovoriti potvrdno. Uzgred,gospođa Walters se sad zove gospođa Anderson.Ponovo se udala.« »Drago mi je što to čujem. Bila je udovica,ima kćerku i, koliko znam, veoma je sposobna

kao sekretarica. Veoma dobro se slagala s gospo-dinom Rafielom. Simpatična žena. Drago mi ješto joj se tako odužio.« Iste večeri, u svojem uspravnom naslonjaču,nogu ispruženih prema kaminu u kojem je plam-sala vatra, jer je Englesku iznenada, kako se to3 SUra Nemesis 33uvijek i bez ikakvog pravila događa, zahvatio valhladnoće, gospođica je Marple ponovo uzela du-gačku kuvertu i izvukla iz nje dokument što gaje dobila ujutro. Još uvijek pomalo s nevjericomponovo ga je pročitala, tu i tamo šapatom izgo-varajući poneke riječi kao da želi da ih utisne usjećanje.

Gospođici Jane Marple St. Mary Mead Ovo pismo predat će vam nakon moje smrtimoj advokat gospodin James Broadribb. To ječovjek kojem sam uvijek povjeravao pravne po-slove u vezi s mojim privatnim stvarima, a neposlovnim aktivnostima. Pouzdan je i sposobanpravnik, ali kao većina ljudi ni on nije bez manekoja se naziva radoznalost. Njegovoj radoznalo-sti nisam udovoljio, čitava ova stvar ostat će, uizvjesnom smislu, između vas i mene. Naša šifra,draga prijateljice, bit će Nemesis. Mislim da ni-ste zaboravili gdje ste i pod kakvim okolnostimaizgovorili tu riječ. U toku mojih poslovnih aktiv-nosti, za života koji je bio prilično dug, naučiosam jednu veoma važnu stvar kad su u pitanjuljudi koje želim angažirati — da moraju imatiprirodnog dara za nešto. Urođenu sklonost zaposao koji želim da obave. To nije znanje, nije niiskustvo. Jedina riječ kojom se to može opisatijest dar. Prirodna nadarenost za nešto. Vi, draga prijateljice, ako vas smijem takonazvati, imate izvanredan osjećaj za pravdu kojiizvire iz vašeg prirodnog dara za otkrivanje zlo-čina. Zato želim da u moje ime poduzmete jednuistragu. Izdao sam nalog da se izdvoji izvjesnasuma novca koja će vam, ako prihvatite ovaj za-datak i ako, zahvaljujući vašim nastojanjima zlo-

34 bude u potpunosti rasvijetljen, biti odmah iu cjelini isplaćena. Odredio sam i rok za izvrše-nie ovog zadatka — godinu dana. Vi niste višemladi, ali ste, ako smijem tako reći, žilavi. Vje-rujem da mogu sa sigurnošću računati s tim daće vas sudbina održati u punoj snazi bar još tu

godinu dana. Mislim da vam ovaj posao neće biti neugo-dan. Vi ste, u to sam uvjeren, od prirode nada-reni za istrage ove vrste. Neophodna sredstva zapodmirenje tekućih troškova istrage bit će vamstavljena na raspolaganje kad god to bude po-trebno. Sve to nudim vam u zamjenu za životkakav sad vodite. Zamišljam vas kako sjedite u naslonjaču,udobnom, prilagođenom vrsti reumatizma od ko-jega patite. Sve osobe vaših godina, pretpostav-ljam, pate od reumatizma ove ili one vrste. Akovas muči reumatizam u koljenima ili leđima vje-rojatno se ne krećete mnogo i većinu vremenaprovodite s iglama u ruci, pletući. Vidim vas kaošto sam vas vidio onda, one noći kad ste meonako neumoljivo digli iz postelje, okruženi ob-lakom ružičaste vune. Zamišljam vas kako pletete pulovere, šalovei druge slične stvarčice za koje i ne znam kakose zovu. Ako više volite da sjedite i pletete, nekatakva bude vaša odluka. A ako se odlučite da slu-žite stvari pravde, nadam se da će vam to bitibar zanimljivo. Neka se pravda valja kao bujica neka teče kao vječna rijeka. Amos 35 GOSPOĐICA MARPLE KREĆE U AKCIJU Gospođica Marple pročitala je pismo tri puta,ostala da sjedi, namrštena, razmišljajući o pismui onome što joj ono donosi. Njezina prva pomisao bila je da je ono ostav-lja s upravo nevjerojatno malo nekih određenihinformacija. Hode li joj gospodin Broadribb do-staviti bilo kakva dopunska uputstva? Bila je go-tovo sigurna da ničeg sličnog neće biti. To ne bibilo u skladu s planom gospodina Rafiela. Alikako je, zaboga, gospodin Rafiel mogao očeki-vati da će ona učiniti nešto, da će poduzeti nekuakciju u stvari o kojoj ne zna apsolutno ništa?To je budilo u njoj radoznalost. Nakon još ne-koliko minuta razmišljanja zaključila je da je go-spodin Rafiel upravo i htio probuditi njezinu ra-doznalost. U mislima se ponovo vratila k njemu,onom kratkom vremenu koje je provela s njim,Sjećala se njegove bolesti, trenutaka lošeg raspo-loženja, bljeskova duha, povremenih šala. Uživaoje u tome da draži ljude, pomislila je. Uživao je,osjećala je — a ovo pismo je to i potvrđivalo —da dovodi u iskušnje sasvim prirodnu radozna-

lost gospodina Broadribba.

36 •«-• U pismu koje joj je napisao nije bilo ničega. gega bi se moglo bar naslutiti o kakvom je za-datku riječ. Iz njega se nije dalo ništa izvući. Go-spodin Rafiel je sasvim sigurno i htio da onobude takvo. Imao je — kako bi se to mogli reći?__ na misli nešto drugo. Ipak, nije mogla kre-nuti naslijepo, ne znajući ništa. Sve to podsje-ćalo je na križaljku bez uputstva za popunjava-nje. A neka uputstva morat će dobiti. Morat ćeznati šta treba da radi, kamo treba da ide, trebali da rješava probleme sjedeći u naslonjači ostav-ljajući na trenutak igle po strani radi bolje kon-centracije ili treba da kupi kartu za avion ilibrod i putuje na Karibe, u Južnu Ameriku ili donekog drugog točno određenog mjesta na zem-Ijinoj kugli. Morat će ili sama smisliti šta trebada radi ili dobiti neke instrukcije. Možda je biouvjeren da je dovoljno inventivna da to i samaodgonetne razmišljajući, postavljajući pitanja,razgovarajući s ljudima, izvodeći zaključke. Ne,to je izgledalo malo vjerojatno. »Ako to misli,« rekla je gospođica Marpleglasno, »lud je. To jest bio je lud prije nego štoje umro.« Ali nije baš vjerovala da je gospodin Rafielbio lud. »Dobit ću uputstva,« rekla je gospođica Mar-ple. »Ali kakva, i kada?« Tek tada je postala svjesna da je, i ne primi-jetivši, definitivno prihvatila mandat. Rekla jeponovo, glasno, obraćajući se atmosferi: »Ja vjerujem u zagrobni život. Ne znam točnogdje se sad nalazite, gospodine Rafiel, ali nimalone sumnjam da ste negdje. Učinit ću sve štomogu da vaše želje budu ispunjene.« 37 Tri dana kasnije gospođica je Marple napi-sala odgovor gospodinu Broadribbu. Pismo jebilo veoma kratko i poslovno.

Poštovani gospodine Broadribb, Razmotrila sam vaš prijedlog i obavještavamvas da sam odlučila da prihvatim ponudu pokoj-nog gospodina Rafiela. Učinit ću sve što je u mo-joj moći da njegove želje budu ispunjene, iakose ne bi moglo reći da sam sigurna u uspjeh. Ustvari, teško mogu i zamisliti na koji bih načinmogla uspjeti. U njegovom pismu nema nikakvihodređenih uputstava, a nisam dobila ni neke

druge — mislim da se to tako kaže — operacioneinstrukcije. Ako držite kod sebe neke dodatne po-ruke za mene, u kojima su dana neka konkret-nija uputstva, bit ću vam zahvalna ako mi ih od-mah pošaljete. Pretpostavljam, međutim, da ni-čeg sličnog nema, jer biste to dosad sigurno većučinili. Pretpostavljam, također, da je gospodin Ra-fiel bio pred smrt duhovno potpuno zdrav. Je-sam li u pravu? Mislim, osim toga, da imamprava pitati je li u posljednje vrijeme pokazivaozanimanje za ishod istrage u povodu nekog zlo-čina, bilo poslovno bilo privatno? Je li ikad predvama izrazio ljutnju ili nezadovoljstvo zbog na-čina na koji je izigrana pravda u slučaju za kojije bio lično zainteresiran? Ako jeste, mislim daćete moju molbu da me s tim upoznate shvatitikao sasvim opravdanu. Je li netko od njegoverodbine ili prijatelja bio izložen nekim neugod-nostima, bio žrtva neke nepravde ili postupkakoji bi se mogao tako okvalificirati? Sigurna sam da ćete shvatiti razloge zbog ko-jih vam postavljam ova pitanja. Vjerujem, u

38stvari, da je to od mene gospodin Rafiel i oče-kivao.

Gospodin Broadribb pokazao je pismo gospo-dinu Schusteru koji se, pročitavši ga, dublje za-valio u naslonjaču i tiho zazviždao. »Ona će se, izgleda, prihvatiti tog posla? Ko-čoperna bakica,« rekao je, a onda dodao: »Imamdojam da ona već zna o čemu se radi, ne činivam se?« »Mislim da ne zna,« odgovorio je gospodinBroadribb. »Volio bih da mi znamo,« rekao je gospodinSchuster. »Stari je bio priličan čudak.« »Težak čovjek, svakako,« rekao je Broadribb. »Ja nemam pojma na što je mislio,« rekao jeShuster. »A vi?« »Ne, ne znam,« rekao je Broadribb. »Nije niželio da znam, mislim,« dodao je. »Pa sad, na taj je način samo iskompliciraostvari. Ne vidim ni najmanje mogućnosti daneka starica iz provincije otkrije šta je mučilojednog mrtvog čovjeka i realizira njegove fanta-zije. Niste nikad pomislili da je želio da je na-sanjka? Da je pređe, mislim. Da se našali s njom,znate? Možda je mislio: stara je uvjerena da jemaher za seoske intrige, naučit ću je pameti...«

»Ne, nikako,« rekao je gospodin Broadribb.»Ne vjerujem u to. Rafiel nije bio takav čovjek.« »Bio je prefrigani đavo, ponekad,« rekao jegospodin Schuster. »Da, ali nikad... Ne, uvjeren sam da je uovom slučaju mislio ozbiljno. Nešto ga je zaistamučilo. U stvari, siguran sam da ga je nešto mu-čilo.« 39 »A nije vam rekao o čemu se radi, nije čak niizdaleka...« »Ne, nije.« »Kako onda, dođavola, može očekivati...?«prekinuo ga je Schuster. »Ne vjerujem da je stvarno očekivao neki re-zultat,« rekao je gospodin Broadribb. »Hoću dakažem, od čega bi uopće mogla krenuti?« »Sve je to neslana šala, ako želite moje miš-ljenje.« »Dvadeset tisuća funti nisu male pare.« »Da, ali ako je bio uvjeren da ih ona ne možezaslužiti?« »Ne,« rekao je gospodin Broadribb, »tolikonepošten nije bio. Sigurno je bio uvjeren da po-stoje relativno dobre šanse da ona pronađe iliučini to što on želi.« »A šta ćemo raditi mi?« »Čekat ćemo,« rekao je Broadribb. »čekatćemo da vidimo šta će se dogoditi. Konačno,stvari će se sigurno nekako pokrenuti.« »Siguran sam da posjedujete neku zapeča-ćenu kuvertu s uputstvima. Jesam li u pravu?« »Dragi moj Schustere,« rekao je gospodinBroadribb, »gospodin Rafiel je imao neograni-čeno povjerenje u moju diskreciju i pravničkuetiku. Ta zapečaćena uputstva smijemo otvoritisamo u izvjesnim, točno specificiranim okolno-stima koje još nisu nastupile.« »Niti će ikad nastupiti,« rekao je Schuster. I to je bio kraj razgovora. Gospoda Broadribb i Schuster bili su sretniutoliko što su imali svoje profesionalne obaveze.Gospođica Marple nije bila te sreće. Plela je, raz-

40mišljala i izlazila u šetnje, ne obazirući se na po-vremene proteste od strane Cherry. »Dobro znate šta vam je doktor rekao. Da sene smijete umarati.« »Hodam polako,« odgovarala je gospođicaMarple, »a ništa drugo ne radim. Ne okopavamniti pljevim vrt, mislim. Prosto... tek tako,

stavljam nogu pred nogu i razmišljam o stva-rima.« »Kakvim to stvarima?« pitala je Cherry zain-teresirano. »Ni sama ne znam,« rekla bi gospođica Mar-ple i molila Cherrv da joj donese još jedan šaljer napolju puše hladan vjetar. »Da mi je samo znati šta je to uznemirava.«rekla je Cherrv svom mužu spuštajući prednjega tanjur s nekim kineskim jelom od riže ibubrega u umaku. »Kineska večera,« dodala je. Suprug je zadovoljno klimnuo glavom. »Iz dana u dan sve bolje kuhaš,« rekao je. »Zabrinuta sam za nju,« rekla je Cherrv. »Za-brinuta sam jer osjećam da je i ona zabrinutazbog nečega. Dobila je neko pismo koje ju jeuznemirilo.« »Za nju je sad najbolje da miruje,« rekao jesuprug. »Da miruje, ne sekira se, čita knjige izbiblioteke i da ima dvije-tri prijateljice koje ćeje obilaziti.« »Ona nešto smišlja,« rekla je Cherrv. »Nekiplan. Razmišlja kako da riješi neki problem, barmeni tako izgleda.« Tim je riječima prekinula razgovor, uzela pla-danj s kavom i odnijela je gospođici Marple. »Jeste li ikad čuli za neku gospođu Ha-stings?« upitala ju je gospođica Marple. »Na-vodno živi negdje u blizini, u nekoj od novih

41kuća. I za neku gospođicu Bartlett, mislim da setako zove, koja živi s njom ...?« »Vi... vi mislite na onu kuću na kraju na-selja što su je nedavno iz temelja obnovili i oli-čili? Ti ljudi tamo stanuju tek kratko vrijeme.Ne znam kako se zovu. Zašto vas to zanima?Nisu posebno zanimljivi. Bar meni se ne čini dajesu.« »Jesu li neki rod jedni drugima?« »Ne, mislim da nisu. Prosto su prijatelji.« »Pitam se zašto je...« rekla je gospođicaMarple, ali nije dovršila rečenicu. »Pitate se zašto — šta?« »Ništa,« rekla je gospođica Marple. »Rašči-stite onaj moj stolić, molim vas, i donesite mipero i papir za pisanje, želim napisati jednopismo.« »Kome?« upitala je Cherrv sa ženama priro-đenom znatiželjom. »Sestri jednog svećenika,« rekla je gospođicaMarple, »po imenu Canon Prescott.«

»Onog svećenika što ste ga upoznali na Kari-bima? Pokazali ste mi njegovu sliku u albumu.« »Da.« »Da se slučajno ne osjećate loše? Kad želitepisati svećeniku i tako, mislim?« »Osjećam se bolje nego ikada,« rekla je go-spođica Marple, »i jedva čekam da se bacim najedan posao. Možda bi mi gospođica Prescottmogla pomoći u tome.«

Draga gospođice Prescot (pisala je gospođicaMarple) nadam se da me niste zaboravili. Upo-znala sam vas i vašeg brata za vrijeme putovanjapo Zapadnoindijskom otočju, na otoku St.Ho-

42 ore ako se sjećate. Nadam se da je dragi Canonđnbro i da ga prošle zime nije mučila astma. Pišem vam da vas zamolim da mi, ako mo-žete javite adresu gospođe Walters — EstherWalters — koje se možda sjećate iz dana na Ka-ribima. Bila je sekretarica starog gospodina Ra-fiela Dala mi je, kad smo se rastajali, svojuadresu ali ja sam je na žalost negdje zametnula.Htjela bih joj pisati nešto i poslati podatke ouzgajanju cvijeća koje je tražila od mene, a jajoj ih u ono vrijeme nisam mogla dati. Saznalasam, nedavno, prilično zaobilaznim putem, da seponovo udala, ali nisam sigurna da su informa-cije koje sam dobila sasvim pouzdane. Možda viznate nešto više o njoj. Oprostite što vas uznemiravam s ovim. Pre-nesite, molim, mnogo srdačnih pozdrava vašembratu, a vama želi sve najbolje iskreno vaša Jane Marple

Kad je poslala pismo gospođica Marple je od-mah osjetila kako joj se raspoloženje popravlja. »Konačno sam počela nešto raditi,« rekla jesama sebi. »Ne ulažem u sve to baš neke velikenade, ali nikad se ne zna.« Gospođica Prescott je odgovorila gotovo od-mah. Bila je to veoma poslovna žena. Napisalaje vrlo ljubazno pismo i priložila traženu adresu.

O Esther Walters nisam čula ništa izravno(pisala je) već sam, kao i vi, novost saznala odnekih prijatelja koji su pročitali obavijest u no-vinama. Sad se, mislim, preziva Alderson iliAnđerson, a njezina je adresa Winslow Lodge,kod Altona, Hampshire. Moj brat vam šalje

43mnogo pozdrava. Prava je šteta što živimo takodaleko jedni od drugih, mi u sjevernoj Engle-skoj, a vi jušno od Londona. Nadam se da ćemose nekom zgodom ipak stresti, Iskreno vaša Joan Prescott

»Winslow Lodge, Alton,« rekla je gospođicaMarple, zapisujući adresu. »To, u stvari, i nijetako daleko odavde. Nije. Nije daleko. Moglabih ... ne znam koje bih prijevozno sredstvo bilonajpogodnije ... možda neki od Inchovih taksija.Pomalo rasipnički, ali ako stvar urodi bilo kak-vim rezultatima, troškove bih mogla namiriti izza to predviđenog fonda. A sad, da li da joj pret-hodno napišem pismo ili da susret ispadne slu-čajan? Mislim, u stvari, da bi bilo mnogo boljeda se sretnemo slučajno. Jadna Esther. Teško dame se može sjećati s ljubavlju ili zahvalnošću.« Gospođica Marple prepustila se mislima kojesu navirale iz uspomena. Vrlo je vjerojatno da jenjezinom akcijom na Karibima onemogućenoumorstvo i same Esther Walters, u ne tako dale-koj budućnosti. Gospođica Marple bila je uvje-rena u to, ali to još nije značilo da tako misli iEsther Walters. »Simpatična žena,« rekla je go-spođica Marple, tiho, polako, za sebe. »Vrlo sim-patična žena. Od one vrste koja lako nasjedasumnjivim tipovima. U stvari, tip žene koja ćese udati i za ubojicu, samo ako joj se dopusti.Još uvijek vjerujem,« nastavila je gospođicaMarple zamišljeno, još tiše nego ranije, »da samjoj spasila život. U stvari, gotovo sam sigurna uto, ali nisam uvjerena da se u tome slaže samnom. Vjerojatno me mrzi, što smanjuje mo-gućnost da je iskoristim kao izvor informacija.

44T k m0gu bar pokušati. I to je bolje nego sje-diti ovdje i čekati, čekati, čekati.« Da se gospodin Rafiel nije možda šalio kadioj je napisao ono pismo? On nije uvijek bio na-ročito uviđavan čovjek i znao je da se priličnobezobzirno odnosi prema osjećajima drugih ... »Bilo kako bilo,« rekla je gospođica Marplepogledavši na sat i zaključivši da će biti najboljeda ranije krene na počinak, »kad čovjek razmiš-lja o stvarima prije nego što ode u krevet, ideječesto same dođu. Možda će tako biti i sada.«

»Jeste li dobro spavali?« upitala ju je Cherryspuštajući jutarnji čaj na stolić pored kreveta. »Sanjala sam čudan san,« rekla je gospođicaMarple. »Strašan?« »Ne, ne, ništa slično. Razgovarala sam s ne-kim, s nekim koga čak dobro ne poznajem. Pro-sto sam razgovarala. A onda kad sam ga pogle-dala, vidjela sam da to uopće nije osoba s kojomsam mislila da razgovaram. Bio je to netkodrugi. Vrlo čudno.« »Malo zapetljano,« rekla je Cherrv uslužno. »Ali podsjetilo me je na nešto,« rekla je go-spođica Marple, »ili, bolje rečeno, na nekogakoga sam nekad poznavala. Naručite Inchovtaksi, hoćete? Da dođe po mene oko pola dva-naest.« Inch je bio dio prošlosti gospođice Marple.Nekad vlasnik taksija, gospodin Inch je umro,da bi ga naslijedio njegov sin, 'mladi Inch', tadastar četrdeset četiri godine koji je proširio obi-teljske poslove, otvorio garažu i nabavio dvojapolovna kola. Nakon njegove smrti garažu je pre-uzeo novi vlasnik, i tako je firma mnogo puta

45promijenila ime — u Pipsov servis, Jamesovataksi-služba, Arthurs' rent-a-car — ali starosje-dioci su još uvijek govorili o Inchu. »Da ne namjeravate opet u London?« »Ne, ne idem u London. Vjerojatno ću ručatiu Haslemeru.« »šta ste sad opet smislili?« rekla je Cherrv,pomatrajući je sumnjičavo. »Pokušat ću nekog slučajno sresti, a da to neispadne namješteno,« rekla je gospođica Marple.»što neće biti lako, ali nadam se da ću se ne-kako snaći.« U pola dvanaest taksi je stigao pred kuću.Gospođica Marple dala je Cherrv posljednjauputstva. »Nazovite ovaj broj, hoćete, Cherrv? Pitajteje li gospođa Anderson kod kuće. Ako se javisama gospođa Anderson ili čujete da će doći natelefon recite da gospodin Broadribb želi da raz-govara s njom. Vi ste,« rekla je gospođica Mar-ple, »njegova isekretarica. Ako ne bude kod kuće,pitajte kad će se vratiti.« »A ako bude kod kuće i javi se?« »Pitajte je kada bi u toku sljedećeg tjednamogla doći u London, jer gospodin Broadribbželi da razgovara s njom. Kad vam kaže, zapišite

to i prekinite vezu.« »Čega se sve nećete sjetiti! Čemu sve to? Za-što da to uradim?« »Memorija je čudna stvar,« rekla je gospo-đica Marple. »Ljudi ponekad prepoznaju glasiako ga nisu čuli više od godinu dana.« »Znači, ta gospođa Kako-se-ono-zvaše nije ni-kad čula moj glas, zar ne?« »Nije,« rekla je gospođica Marple, »i to jerazlog zašto ćete je vi nazvati.«

46 rviprrv ie izvršila zadatak. Saznala je da je Xnđa Anderson izišla nešto kupiti, ali da ćefe vratiti na ručak i biti kod kuće čitavo posli-

jep°EI1pa to olakšava stvar,« rekla je gospođicavrarole »Je li Inch stigao? Ah, jeste. Dobro ju-tro Edwarde,« rekla je vozaču Arthurovog tak-5ia čije je ime u stvari bilo George. »A sad, evokamo ćete me odvesti. Mislim da za sat i pol mo-žemo biti tamo.« Ekspedicija je krenula. 47 4 ESTHER VVALTERS Esther Anderson izišla je iz supermarketa ikrenula prema mjestu gdje je ostavila kola. Izdana u dan sve je teže naći mjesto za parkiranje,mislila je. Iznenada, zamalo se nije sudarila sjednom postarijom ženom koja je pomalo hram-Ijući išla prema njoj. Dok se izvinjavala čula jeuzvik jedne druge žene. »Zaboga ... nije moguće ... pa to je, narav-no ... pa to je gospođa Walters, zar ne? EstherWalters? Vi me se sigruno ne sjećate. JaneMarple. Upoznale smo se u hotelu na otokuSt. Honore"... oh, prilično davno. Prije više odgodinu i pol dana.« »Gospođica Marple? Tako je, naravno. Kakavslučaj da se sretnemo!« »Zaista mi je drago što vas vidim. Ovdje samu blizini ria ručku s nekim prijateljima, ali ćuna povratku opet proći kroz Alton. Hoćete li po-slije podne biti kod kuće? Toliko bih željela damalo popričam s vama! Zaista je prijatno srestistarog prijatelja.« »Da, naravno. U bilo koje vrijeme poslije trisata.« I tako je sve dogovoreno.

48

»Stara Jane Marple,« rekla je Esther Ander- sama sebi, osmjehujući se. »Kakav slučaj da nju naletim. Mislila sam da je već davno Gospođica Marple pritisnula je dugme zvon-reta na vratima zgrade zvane Winslow Lodgetočno u pola četiri. Esther je otvorila vrata ipozvala je da uđe. , . . . Gospođica Marple sjela je na stolicu koju jojie Esther ponudila, sva usplahirena i nemirnakako je već imala običaj da se drži kad je pomalonervozna — ili bar kad je željela da izgleda po-malo nervozna. U ovom slučaju bila je to, na-ravno, varka jer se sve odvijalo točno kako jebila predvidjela da će se dogoditi. »Tako mi je drago što vas ponovno vidim,«rekla je. »Zaista mi je drago. Ja, znate, mislimda su neke stvari na ovom svijetu zbilja čudnoudešene. čovjek se nada da će nekoga ponovnosresti, čak je i uvjeren da će ga sresti, a kad seto nakon izvjesnog vremena dogodi ipak se silnoiznenadi.« »I onda kaže kako je svijet mali, zar ne?«rekla je Esther. »Da, ali reći ću vam, mislim da u tome imanečega. Hoću da kažem, svijet zaista izgleda ve-lik i Karibi su daleko, daleko od Engleske...Naravno, mogle smo se sresti bilo gdje. U Lon-donu, ili kod Harrodsa. Na željezničkoj ili auto-busfcoj stanici. Ima toliko mogućnosti...« »Da, ima zaista mnogo mogućnosti,« rekla jeEsther. »Ja sam, naravno, najmanje od svegaočekivala da ću vas sresti upravo ovdje, jer ovonije vaš dio svijeta, zar ne?« »Ne, nije. Zaista nije. Ma da u stvari ovajgradić i nije tako daleko od St. Mary Meada, gdje

Nemesisja živim. U stvari, mislim da je udaljen svegadvadeset pet milja. Ali dvadeset pet milja u pro-vinciji, i bez kola — ja naravno, ne mogu sebipriuštiti kola, a ne znam, uostalom, ni šofirati,pa mi kola ne bi bila od neke naročite koristi —i tako, čovjek viđa samo susjede uzduž autobuskelinije, ukoliko se ne vozi po selu taksijem.« »Izvanredno izgledate,« rekla je Esther. »Upravo sam htjela reći kako vi divno izgle-date, draga. Nisam imala pojma da živite u ovomdijelu svijeta.« »živim ovdje tek kratko vrijeme. Otkako samse udala, u stvari.« »Oh, nisam znala. Zanimljivo, mora da mi jenekako promaklo. Ja, naime, uvijek pažljivo

čitam rubriku 'Vijenčani'.« »Udata sam već gotovo pet mjeseci,« rekla jeEsther. »Sad se prezivam Anderson.« »Gospođa Anderson,« rekla je gospođicaMarple. »Moram se potruditi da to zapamtim. Avaš suprug?« Bilo bi neprirodno, pomislila je, kad ne bipitala za muža. Stare frajle su poznate po Ijubo-pitljivosti. »On je inžinjer,« rekla je Esther. »Zaposlen jekod jedne firme u blizini. Nešto je... mlađi odmene,« dodala je, nakon izvjesnog oklijevanja.« »Utoliko bolje,« rekla je gospođica Marplesmjesta. »Oh, mnogo bolje, draga. U ovo da-našnje vrijeme muškarci stare mnogo brže negožene. Znam da se nekad nije tako govorilo, alisad je istina. Hoću da kažem, daleko brže gubezdravlje. Možda previše rade i imaju previšebriga pa od toga dobiju visok krvni tlak ili nizakkrvni tlak, a ponekad i kakvu srčnu manu. Askloni su i čiru na želucu. Ja mislim da se mi ne50 erviramo toliko, znate. Mislim da smo mi jači

SP°»Možda i jesmo,« rekla je Esther. pogledala je gospođicu Marple i osmijehnula a gospođica Marple je osjetila kako joj sevraća sigurnost. Kad ju je posljednji put vidjela.Esther joj je uputila pogled pun mržnje, i vje-rojatno ju je u tom času mrzila iz dubine duše.A sad, pa, sad joj je možda čak i pomalo za-hvalna. Možda je u međuvremenu shvatila danije mnogo nedostajalo pa da umjesto sretnogi udobnog života s gospodinom Andersonomnađe mjesto na groblju, pod kamenom pločom. »Divno izgledate,« rekla je. »I veseli ste,vidim.« »Vi također, gospođice Marple.« »Pa sad, naravno, ostarila sam. I muči metoliko raznih boljki... Ništa ozbiljno, naravno,ništa naročito zabrinjavajuće, hoću reći, čovjekavječito muči neki reumatizam i svaki čas tu itamo javi se neki bol ili probadanje. A i nogeme više ne služe kao što bih željela. Nekad mezabole leđa, nekad rame, a nekad ruke... Imatelijepu kuću.« »Sviđa vam se? Tek odskora stanujemo ovdje.Uselili smo prije četiri mjeseca.« Gospođica Marple je pogledala oko sebe. Isama je već bila došla do istog zaključka. Za-ključila je i to da su, kad su useljavali, to učinilis velikom pompom. Namještaj je bio skup, udo-

ban, ili bolje — udoban i gotovo luksuzan. Lijepezavjese, solidni tepisi, sve skupa bez mnogo smi-sla za sklad, ali to nije ni očekivala. Uzrok togupadljivog prosperiteta bio joj je, pomislila je,Poznat. Proizlazio je, bila je uvjerena, iz one sa-4* 51svim pristojne svote što ju je pokojni gospodinRafiel ostavio Esther. Bilo joj je drago što seuvjerila da se gospodin Rafiel nije predomislio. »Sigurno ste primijetili obavijest o smrti go-spodina Rafiela,« rekla je Esther kao da je osje-tila kakve se misli motaju po glavi gospođiceMarple. »Jesam. Primijetila sam. Ima tome već mje-sec dana, zar ne? To me je istinski ražalostilo.Veoma me je potreslo, zaista, iako smo to znali,mislim — on je o tome i sam govorio, zar ne?Nekoliko puta je natuknuo kako neće još dugo.Veoma hrabro se držao, čini mi se, zar ne?« »Da, bio je veoma hrabar i veoma dobarčovjek, zaista,« rekla je Esther. »Rekao mi je,znate, kad sam počela raditi kod njega da će midati dobru plaću, ali da ću morati štedjeti jerništa više ne treba da očekujem od njega. Pa sad,ja zaista nisam ni očekivala nešto više od njega.Bio je uvijek čovjek od riječi, zar ne? Ali se oči-gledno predomislio.« »Da,« rekla je gospođica Marple, »to mi jezaista drago. Mislila sam da će vam možda...on mi, naravno, nikad ništa o tome nije govo-rio... ali pretpostavljala sam ...« »Ostavio mi je u oporuci prilično veliku svotunovca,« rekla je Esther. »Iznenađujuće velikusvotu. Bilo je to veliko iznenađenje za mene. Uprvom trenutku naprosto nisam mogla povje-rovati.« »Sigurno je i htio da vas iznenadi. Mislimda je bio takav čovjek,« rekla je gospođicaMarple, a onda dodala: »Je li ostavio nešto ionome... kako se ono zvao? ... Onaj njegov la-kej, onaj lakej-bolničar?«

52 »Oh mislite na Jacksona? Ne, Jacksonu nijeostavio' ništa, ali mislim da mu je ranije daonnsta u dva-tri maha.« »Jeste li ikad kasnije sreli Jacksona?« »Nisam. Ne, mislim da ga nisam srela nitiiednom nakon što smo se vratili s otoka. Poslijeiovratka u Englesku otišao je od gospodina Ra-fteia Mislim da sad radi kod nekog lorda koji

živi na Jerseyju ili Guernseyju.« »žao mi je što nakon povratka više niti jed-nom nisam vidjela gospodina Rafiela.« rekla jegospođica Marple. »To zvuči pomalo čudno, na-kon čitave one gužve u kojoj smo se našli i oni vi i ja i još neki drugi. A onda, kasnije, kadsam se vratila kući, poslije nekih šest mjeseci...pomislila sam jednog dana kako smo se svi bilizbližili u tim teškim trenucima, a kako sam ustvari malo znala o gospodinu Rafielu. Nedavnosam opet o tome razmišljala, kad sam pročitalaobavijest o njegovoj smrti. Bilo mi je žao što neznam malo više o njemu. Gdje je rođen, tko subili njegovi roditelji i tako, znate već. Je li imaodjece ili nećake ili rođake, neku rodbinu? To bihželjela da znam.« Esther Anderson se jedva primjetno osmijeh-nula. Pogledala je u gospođicu Marple, a izraznjenog lica kao da je govorio: »Znam, sigurnasam da uvijek želite znati sve to o svakome kogasretnete.« Ali umjesto toga rekla je: »Da, o njemu su svi znali samo jedno.« »Da je veoma bogat,« rekla je gospođicaMarple kao iz puške. »To ste htjeli reći, zar ne?Kad se zna da je netko veoma bogat, ljude ne-kako kao da ništa drugo ne zanima. Hoću daKažem, nitko ništa dalje ne pita. Jednostavno On je veoma bogat' ili 'On je strahovito

53bogat' i pri tome nesvjesno malo spuste glas jerje to tako impresivno, zar ne, sresti nekoga tkoje strahovito bogat.« Esther se tiho nasmijala. »Nije bio oženjen, zar ne?« upitala je gospo-đica Marple. »Nikad nije spomenuo da ima ženu.« »žena mu je umrla prije mnogo godina, če-tiri ili pet godina nakon što su se uzeli, mislim.Koliko znam, bila je mnogo mlađa od njega —a umrla je od raka, čini mi se. Veoma žalosno.« »Je li imao djece?« »Oh, da, imao je dvije kćeri i sina. Jedna jekći udata i živi u Americi, a druga kći je umrlamlada, mislim. Onu iz Amerike srela sam jed-nom. Nije nimalo slična svom ocu. Na mene jeostavila dojam tihe, pomalo potištene mladežene,« rekla je Esther, a onda dodala: »Svojegsina gospodin Rafiel nikad nije spominjao. Činimi se da je imao nekih neprilika s njim. Da jeizazvao neki skandal ili nešto slično. Mislim daje i on umro prije nekoliko godina. Bilo kakobilo, njegov otac nikad ga nije spominjao.«

»Oh, bože. To je zaista tužno.« »Mislim da se sve to odigralo još prije mnogogodina. Otputovao je nekamo, čini mi se, otišaou svijet i nije se vratio — umro je tamo, ili na-prosto nestao.« »Je li gospodin Rafiel mnogo patio zbog toga?« »To se kod njega nikad nije moglo znati,«rekla je Esther. »On je bio od one vrste ljudikoji odlučno odbacuju sve što im donosi gubit-ke. Ako nije bio zadovoljan svojim sinom, akomu je on bio samo teret i ništa drugo, mislim dabi ga se jednostavno otresao. On bi činio sve štoje potrebno, izdržavao bi ga, slao bi mu novac,recimo, ali ne bi više mislio na njega.«

54 »To je pitanje,« rekla je gospođica Marple. ga baš nikad, niti jednom riječju nije spo- se sjećate, on nikad nije govorio ništa svojim osjećajima niti o svom ličnom životu.«° »Nije. Nije, naravno. Ali mislila sam da stevi možda, kao njegova... sekretarica u toku to-liko godina... da je možda vama nekad povjerioono Što ga muči.« »On nije bio čovjek koji će bilo kome povje-riti ono što ga muči,« rekla je Esther. »Ako gaje uopće mučilo nešto, u što sumnjam. On je,može se slobodno reći, znao samo za svoj posao.Bio je otac svom poslu, a posao je bio njegov je-dini sin do koga mu je bilo stalo, mislim. Uživaoje u njemu, u transakcijama, investicijama, zara-đivanju novca ... udarima na burzi...« »Ne zovite nikog sretnim dok je živ,« pro-mrmrljala je gospođica Marple, ponavljajući teriječi, izgovarajući ih kao neku vrstu devize, štosu one u tom času i bile, ili se njoj tako činilo. »I tako ga, kažete, prije smrti nije ništa po-sebno mučilo ni zabrinjavalo?« »Nije. Kako ste došli na tu pomisao?« upitalaje Esther, iznenađena. »Pa sad, nisam to mislila ni iz kakvog po-sebnog razloga,« rekla je gospođica Marple. »Sa-mo, znam da se ljudi više brinu i nerviraju zbograznih stvari kad su... ne bih htjela reći stari,jer on u stvari i nije bio star, ali činjenica je dase čovjek više brine i sekira kad je nepokretani ne može više raditi kao prije nego mora pu-štati da sve ide kako ide. Brige tad samo dolazejedna za drugom, i nemoguće je sakriti ih.« »Da, znam na što mislite,« rekla je Esther.»ipak ne bih rekla da je gospodin Rafiel bio ta-

55kav. Uostalom,« dodala je, »ja sam prestala ra-diti kod njega dosta prije njegove smrti. Dva ilitri mjeseca nakon što sam srela Edmunda.« »Ah, da. Vašega supruga. Gospodinu Rafielusigurno je bilo žao što vas je izgubio.« »Oh, ne vjerujem,« rekla je Esther ležerno.»On se nikad nije uzbuđivao zbog takvih stvari.Jednostavno bi odmah našao novu sekretaricu— što je i učinio. A ako mu ona ne bi odgovarala,oslobodio bi se je jednim zlatnim stiskom rukei našao drugu, dok se ne bi namjerio na neku posvom ukusu. Bio je uvijek neobično razborit čo-vjek.« »Da, da, razumijem. Iako je znao lako pla-nuti.« »Oh, uživao je u tome da plane,« rekla je Est-her. »To je za njega bila neka vrsta predstave,mislim.« »Predstava,« rekla je gospođica Marple za-mišljeno. »Šta mislite ... često sam se pitala ...šta mislite, je li gospodin Rafiel bio ikad po-sebno zainteresiran za probleme kriminologije,za izučavanje takvih problema, mislim? On je ...pa sad, ni sama ne znam ...« »Mislite zbog onoga što se dogodilo na Ka-ribima?« Glas Esther Anderson iznenada je po-stao hladniji. Gospođica Marple nije bila sasvim sigurna jeli pametno dalje razglabati tu temu, ali moralaje na svaki način izvuci neki koristan podatak. »Pa ... ovaj... ne, ne zbog toga, nego kasnije,je li nakon svega što se dogodilo pokazao kakvozanimanje za psihološke aspekte tih stvari. Ilise možda zainteresirao za neke slučajeve kada jepravda bila zaobiđena ili... oh, ni sama neznam...«56 Njezine riječi zvučale su sad već sasvim smu- bi se uopće interesirao za takve stvari?T molim vas, ne govorimo o onim strašnim do-Lđajima na otoku St. Honore.« »Oh naravno, mislim, da ste u pravu. Opro-stite žao mi je. Mislila sam samo na neke stvarikoje' je gospodin Rafiel ponekad govorio. Naneke čudne obrate u njegovim rečenicama, znate,zbog kojih sam se ponekad pitala nije li razvioneke svoje teorije ... o uzrocima zločina, re-cimo?« »Sve njegove misli bile su uvijek okrenutesamo financijama,« rekla je Esther kratko.»Neka lukava prevara ili nezakonita financijska

makinacija mogle bi privući njegovu pažnju,ništa drugo . . .« I dalje je hladno gledala u gospođicu Marple. »Oprostite,« rekla je gospođica Marple, izvi-njavajući se. »Nije . . . ovaj . . . nije trebalo dagovorim o mučnim stvarima koje su srećom većprošlost. Ali trebalo bi da već krenem,« dodalaje. »Imam još tek toliko vremena da uhvatimvlak. Oh, draga, šta sam uradila sa svojom torbi-com? Oh, da, evo je!« Uzela je torbicu, kišobran i još neke stvarčice,motajući se naokolo dok nije osjetila da napetostpomalo popušta. Kad je stigla do vrata okrenulase i pogledala Esther, koja ju je nagovarala daostane još malo, da popiju čaj. »Ne, hvala vam draga, imam tako malo vre-mena. Veoma mi je drago što sam vas vidjela iJ°LJednom vam iskreno čestitam i želim svakusreću u životu. Ne vjerujem da ćete se sad opetzaposliti, m možda hoćete?« 57 »Oh, neke žene nastoje da se zaposle. Kažuda im posao čini život zanimljivijim. Dosadnoim je ako nemaju šta da rade. Ali mislim da ćuja bar neko vrijeme uživati u ljenčarenju. Uživatću blagodati nasljedstva koje mi je ostavio gos-podin Rafiel. Bilo je to veoma lijepo od njega amislim da je on i želio... ovaj... da mi onopričini zadovoljstvo, makar ga potrošila — kakobi on to vjerojatno rekao - na ženske gluposti.Na skupe haljine, frizure i slično. Za njega su sveto bile obične gluposti.« Zastala je, a onda izne-nada dodala: »Voljela sam ga, znate. Da, mnogosam ga voljela. Zato što me je u izvjesnomsmislu izazivao. Bilo je teško izlaziti na kraj snjim, pa je za mene bilo zadovoljstvo pronalazitiuvijek pravu taktiku.« »Taktiku kojom bi ga mogli nadmudriti?« »Pa sad, ne baš nadmudriti, ali i toga je bilomalo više nego što je mislio.« Gospođica Marple uputila se sitnim, brzimkoracima niz ulicu. Osvrnula se i mahnula —Esther Anderson je još stajala na pragu i veselojoj uzvratila pozdrav. »Mislila sam da se možda radi o njoj ili onečemu što joj je poznato,« rekla je gospođicaMarple sama sebi. »Ali čini mi se da sam seprevarila. Ne. Ne vjerujem da ima ikakve vezes tim poslom, ma o čemu se radilo. Oh, bože,osjećam da je gospodin Rafiel očekivao da ćubiti mnogo vještija nego što jesam. Sigurno jeočekivao da ću znati povezati činjenice — ali

koje činjenice? I šta sad da radim, pitam se.« Preostalo joj je jedino da pažljivo razmisli osvemu. Taj posao, kakav je da je, povjeren jenjoj. Ostavljeno joj je na volju da ga odbije,prihvati, da otkrije o čemu se u stvari radi. Ili

58 ne pokušava da shvati bilo šta nego da ide vno naprijed i nada se da će joj nešto jednomUkazati put. S vremena na vrijeme je zatvaralaP°. i pokušavala si dočarati lice gospodina Ra-«ela Dok je sjedio u vrtu hotela na zapadno-indijskom otoku, u svom tropskom odijelu; nje-govo strogo naborano lice, bljesak očiju kad bimu uspjela neka šala. Činila je to ne bi li nekakoshvatila na šta je mislio kad je razrađivao svojplan, kad je donosio odluku da ga povjeri njoj.Da je namami da ga prihvati, da je uvjeri da gaprihvati, da je — pa sad, možda bi se moglo itako reći — da je prisili da ga prihvati. Ovotreće je bilo još najvjerojatnije, poznavajući gos-podina Rafiela. A ipak, činjenica je da je želioda se nešto obavi i da je odabrao nju, da jeizvršenje povjerio njoj. Zašto? Zato što je seslučajno sjetio? Ali zašto bi je se uopće sjetio? U mislima se vratila gospodinu Rafielu i do-gađajima koji su se odigrali na otoku St. Ho-nore". Jesu li ga problemi o kojima je pred smrtrazmišljao natjerali da se sjeti svega što se odi-gralo za vrijeme putovanja po Karibima? Je lisve to na neki način u vezi s nekim tko je biotamo, kao učesnik ili kao promatrač, i je li ga topodsjetilo na gospođicu Marple? Može li se tupronaći neka veza, neka podudarnost? Ako ne,kako se iznenada sjetio nje? Zbog čega je upravou njoj pronašao osobu koja bi mu mogla biti odkoristi, na ovaj ili onaj način? Bila je već u godi-nama, prilično rastresena, sasvim obična žena, fi-zički ne naročito otporna, duhovno ni blizu takosvježa kao nekada. U čemu su te njene posebnekvalifikacije, ako ih uopće ima? Nije se moglasjetiti ničega što bi opravdavalo taj izbor. Dasve to skupa ipak nije neka Rafielova šala? Gos-

59podin Rafiel je čak i na pragu smrti mogao smi-sliti neku šalu u skladu s njegovim priličnoneobičnim smislom za humor. To da je gospodinu Eafielu čak i na samrtnojpostelji moglo pasti na pamet da se našali snjom nije se moglo negirati. Možda je na tajnačin zadovoljavao neke svoje potrebe za iro-

ničnim humorom. »Ipak,« rekla je gospođica Marple odlučnosama sebi, »mora da posjedujem neke kvalifika-cije za to što se traži od mene.« Gospodin Rafiel,konačno, pošto nije više na ovom svijetu, ne bini mogao uživati u toj svojoj šali. Ali kakve tokvalifikacije ili sposobnosti posjeduje? »šta topostoji u meni što bi nekome moglo biti od nekekoristi?« rekla je glasno. Analizirala je sebe, s potrebnom skromnošću.Bila je radoznala, rado je postavljala pitanja iuopće bila je osoba — po tipu i godinama —kojoj se ne zamjera ako stalno nešto zapitkuje.To je već bila jedna kvalifikacija, jedna kvali-fikacija koja je dolazila u obzir. Da se razpitaza nešto, čovjek može angažirati privatnog detek-tiva, ili psihologa — istražitelja, ali od svega jenajjednostavnije i najsigurnije povjeriti taj za-datak postarijoj gospođi, po prirodi znatiželjnoji sklonoj njuškanju, koja mnogo priča i voli sveznati, a sve to izgleda savršeno prirodno. »Stara brbljavica,« rekla je gospođica Marplesama sebi. »Da, nije teško zamisliti da me ljudimogu vidjeti kao obično staru brbljavicu. Postojitoliko takvih žena, i sve su nekako slične jednadrugoj. A ja sam, naravno, sasvim obična. Sa-svim obična, prilično smušena stara gospođa. Ato je, jasno, odlična kamuflaža. Bože, pitam se jeli to ispravan tok razmišljanja. Ponekad se po-

60 . da poznajem ljude. Hoću reći, znam kakvi ier me podsjećaju na neke druge koje sam znavala. I tako znam ponešto o njihovim ma-Parna i dobrim stranama. Uglavnom, mogu za-misliti kakvi su. I to je sigurno nešto.« ponovno se sjetila otoka St. Honore i hotela'Zlatna palma'. Posjeta Esther Walters bila jepokušaj da otkrije eventualnu vezu izmeđuonoga što se tamo odigralo i zagonetke pred ko-jom se našla. Pokušaj bez ikakvog rezultata,zaključila je gospođica Marple. Po svemu sudeći,s te strane nikakve veze nije bilo. Ničega što bise moglo povezati sa zahtjevom gospodina Rafi-ela da se gospođica Marple pozabavi rješavanjemslučaja čija joj je suština bila potpuno nepo-znata! »Bože, bože,« rekla je gospođica Marple, »viste zaista težak čovjek, gospodine Rafiel!« Reklaje to glasno, s izrazitim prizvukom predbaci-vanja u glasu. Kasnije, kad se uvukla u krevet i namjestila

svoj omiljeni termofor uz najbolniji dio svojihreumatičnih leđa, ponovo je sama sebi rekla, po-malo kao ispričavajući se: »Učinila sam što sam mogla.« Rekla je to glasno, držeći se kao da se obraćanekome tko je tu, u sobi. On je u tom časumogao biti bilo gdje, točno, ali i u takvom slu-čaju u nekoj telepatskoj ili telefonskoj vezi snjom. Pa ako je već tako, reći će mu sve, odlučnoi bez uvijanja. »Učinila sam sve što sam mogla. Kako samznala i umjela, i sve što mogu reći jest to da jesad red na vama.« Izgovorivši to, namjestila se udobnije, ispru-žila ruku, ugasila svjetiljku i zaspala.

61 UPUTSTVA S ONOG SVIJETA Poruka je stigla tri ili četiri dana kasnije,drugom dnevnom poštom. Gospođica Marple jeuzela pismo i učinila ono što je činila sa svimpismima — osmotrila ga sa svih strana, pogle-dala žig i marku, proučila rukopis, zaključila danije račun i otvorila ga. Bilo je otipkano nastroju.

Draga gospođice Marple, Kad budete ovo čitali, ja ću već biti mrtav isahranjen. Ne spaljen, što je utješna misao.Uvijek mi je izgledalo malo vjerojatno da bi sečovjek mogao izvući iz lijepe brončane urne spepelom i kao sablast progoniti nekoga za kogamu se čini da to zaslužuje. Nasuprot tome, mo-gućnost da ustane iz groba i krene u akciju iz-gleda sasvim ostvarijiva. Hoću li to kad poželjeti?Tko zna! Možda će mi se čak prohtjeti da stupimu vezu s vama. Moji advokati su vas sigurno već pozvali narazgovor i iznijeli vam jednu ponudu. Nadam seda ste je prihvatili. Ako je niste prihvatili, ne-mojte sebi ništa predbacivati. Treba da odlučitesami, i slobodno.

62 o«o pismo ćete dobiti, ako moji advokati Jđe sve što im je naređeno i ako pošta izvrši"ošto se od nje očekuje, jedanaestog sljede-°£° mjeseca. Dva dana nakon toga dobit ćete ruku od jedne londonske turistične agencije.vođom se da će ono što će vam predložiti bitioo vašem ukusu. Ništa više ne treba da vamkažem. Upotrijebite vašu moć rasuđivanja. I ču-

vajte se. Vjerujem da ćete uspjeti. Vi ste veomapronicljiva žena. želim vam mnogo sreće i nekavaš anđeo čuvar bude stalno kraj vas, i štiti vas.Možda će vam biti potreban. Mnogo sreće. Vaš odani prijatelj J. B. Rafiel

»Dva dana!« rekla je gospođica Marple. Ustanovila je da nije baš lako ubiti to vri-jeme. Pošta je izvršila svoju dužnost, a isto takoi agencija 'čuvene zgrade i vrtovi Velike Brita-nije'.

Draga gospođice Jane Marple, Na osnovu uputstava koje smo dobili od pok.gospodina Rafiela želimo vas obavijestiti o na-šem kružnom putovanju br. 37 s obilaskom ču-venih zgrada i vrtova u Velikoj Britaniji, s po-laskom iz Londona sljedećeg četvrtka — sedam-naestog o. m. Ako postoji mogućnost da nas posjetite unašem uredu u Londonu, gđa. Sandbourne, vođaPuta, sa zadovoljstvom će vas obavijestiti o svimPojedinostima i odgovoriti na sva vaša pitanja. Naša putovanja obično traju dva do tritjedna. Ovo kružno putovanje, po mišljenju gos-Podma Rafiela, bit će posebno zanimljivo za vas

63jer se radi o obilasku onih dijelova Engleskekoje vi, koliko je njemu poznato, još nikad nisteposjetili, a poznati su po prekrasnim pejsažimai vrtovima. Aranžmanom je predviđen najboljismeštaj i sve udobnosti koje vam možemopružiti. Nadamo se da ćete nas obavijestiti o tomekad bi vam odgovaralo da posjetite naš ured uBerkeley streetu.

Gospođica Marple složila je pismo, spremilaga u torbicu, zabilježila broj telefona i sjetivšise nekih prijatelja, nazvala ih i porazgovarala snjima. Jedni su bili na kružnom putovanju sagencijom 'Čuvene zgrade i vrtovi' i nisu štedjeliriječi hvale dok drugi nisu osobno putovali, alisu od svojih prijatelja čuli da su putovanja s tomagencijom veoma dobro organizirana, iako pri-lično skupa, i da nisu previše zamorna za starijeosobe. Nakon toga nazvala je broj u BerkeleyStreetu i rekla da če ih posjetiti sljedećeg utorka. Sutradan je o tome razgovarala s Cherry.

»Možda ću ići na put,« rekla je. »Na kružnoputovanje.« »Kružno putovanje?« začudila se Cherrv. »Poinostranstvu? Uplatili ste neki od onih paket-aranžmana?« »Ne po inostranstvu. Po Engleskoj,« rekla jegospođica Marple. »Putovanje s obilaskom po-vijesnih zgrada i vrtova.« »Mislite da je to pametno u vašim godinama?Takve ture ponekad su veoma zamorne, znate.Ponekad treba miljama hodati i hodati.« »Zdravlje me u stvari odlično služi,« rekla jegospođica Marple, »a čula sam da na tim puto-vanjima uvijek vode računa o starijim i slabijim

64 sobama i predviđaju za njih odgovarajuće pe-•riode odmora.« »Pa sad, pazite na sebe, to je sve,« rekla jerherrv »Ne bih htjela da se srušite od srčanognaoada makar pri tom promatrali neku po-sebno raskošnu fontanu ili nešto slično. Vi ste,znate, već pomalo stari za takve stvari. Oprostitesto to kažem, znam da grubo zvuči, ali ne bihhtjela da vam previše napora naškodi.« »Znam voditi računa o sebi,« rekla je gospo-đica Marple dostojanstveno. »U redu, ali budite oprezni,« rekla je Cherrv. Gospođica Marple spakirala je potrebnestvari u putnu torbu, rezervirala sobu u jednomskromnijem hotelu i otputovala u London. (»Ah,Bertram's Hotel,« pomislila je, »kako je to divanhotel bio! Oh, bože, ne smijem više misliti na testvari; St. George je sasvim ugodno mjesto.«)U ugovoreno vrijeme našla se u Berkelev streetu,gdje su je odmah odveli u ured u kome ju jedočekala jedna prijatna žena od oko trideset petgodina. Predstavila se kao gospođa Sandbournei objasnila joj da će osobno voditi predstojećekružno putovanje. »Jesam li dobro shvatila,« rekla je gospođicaMarple, »da je ovo putovanje, u mom slu-čaju ...?« Zastala je pomalo u neprilici. Gospođa Sandbourne, osvjetivši njezinu zbun-jenost, odmah je reagirala. »Oh, naravno, možda je trebalo da vam svemalo bolje objasnimo u pismo koje smo vamPoslali. Gospodin Rafiel je platio sve troškove.« »Je li vam poznato da je umro?« upitala jegospođica Marple. »Ah, da, ali sve ovo je uređeno prije njegovesmrti. Rekao je da je slabog zdravlja, ali da želi

5 Šifra Nemesis DOučiniti radost jednoj staroj prijateljici koja nijeimala mogućnosti da putuje koliko je moždaželjela.« Dva dana kasnije gospođica Marple, s malimneseserom u ruci, nakon što je predala šoferusvoj novi i elegantni kofer, ukrcala se u neobičnoudoban, gotovo luksuzan autobus koji je ubrzonakon toga ostavio iza sebe London, vozećiprema sjeverozapadu. Odmah je počela prouča-vati listu putnika koju je našla u lijepoj brošuris podacima o dnevnim turama autobusa, infor-macijama o hotelima i objedima, mjestima kojaće vidjeti i pojedinim alternativnim aranžma-nima za neke dane koji su, iako to nije bilo iz-ravno rečeno, očigledno u jednom slučaju bilinamijenjeni mlađim i aktivnijim putnicima, a udrugom slučaju prilagođeni starijim osoboma,onima koje noge više ne služe naročito dobro ilikoje pate od artritisa ili reumatizma pa zbogtoga eventualno više vole da sjede i ne hodajumnogo i dugo i uzbrdo. Sve je bilo aranžiranoveoma dobro i veoma taktično. Gospođica Marple proučavala je listu i isto-vremeno promatrala svoje suputnike. To nijebilo nimalo teško jer su i ostali putnici radiliuglavnom isto. Promatrali su, među ostalima, inju, ali nitko — bar koliko je gospođica Marplemogla primijetiti — s nekim posebnim zani-manjem.

Gđa Riselev-Porter Gđica Joanna Crawford Pukovnik i gđa Walker G. i gđa H. T. Butler

66 * Gđica Elizabeth Temple Profesor Wanstead G. Richard Jameson Gđica Lumley Gđica Bentham G. Caspar Gđica Cooke Gđica Barrow G. Emlyn Priče Gđica Jane Marple

Medu putnicima bile su četiri starije dame.Gospođica Marple najprije je proučila njih kako

bi, ako je moguće, najprije raščistila s njima.Dvije su putovale zajedno. Gospođica Marpleprocijenila je da su, grubo uzevši, njezine vršnja-kinje tj. dame sedamdesetih godina. Jedna odnjih, to se odmah moglo vidjeti, bila je od onihžena koje se vječito žale na nešto, koje zahtije-vaju mjesto u prednjem dijelu autobusa ili, akosu tamo, traže mjesto pozadi, koje žele da sjedena sunčanoj strani ili isključivo u sjeni, kojimaje ili premalo ili previše svježeg zraka. Nosile suputne pokrivače i pletene šalove i čitavu bibli-oteku vodiča i turističkih priručnika. Bile su odonih koje zdravlje više ne služi i pate od bolovau leđima ili koljenima ili nogama, ali koje go-dine i bolesti ne mogu spriječiti da uživaju uživotu dok ga imaju. Bakice, ali nikako bakicekoje pristaju da sjede kod kuće. Gospođica Mar-ple unijela je prvi zapis u bilježnicu koju je po-nijela sa sobom u tu svrhu. Petnaest putnika bez nje i gospodje Sand-Dourne. A kako je ona upućena na ovo kružnoPutovanje autobusom, bar jedan od tih petnaestPutnika mora da je važan zbog nečega. Bilo kao6* 67lizvor informacija bilo kao netko u vezi s pravo-sudjem ili istragom, pa čak i kao ubojica — Zlo-činac koji je već nekoga ubio ili se sprema ubitiSve je moguće, pomislila je gospođica Marplekada je u pitanju gospodin Rafiel! U svakom slu!čaju, morat će zabilježiti svoja zapažanja o timljudima. Na jednom listu bilježnice zapisat će one kojibi mogli biti vrijedni pažnje sa stanovišta gospo-dina Rafiela, a na suprotnom će voditi one kojibi mogli biti zanimljivi samo ako bi joj moglipružiti kakve korisne informacije — podatke zakoje možda ni sami nisu svjesni da ih znaju, oba-vještenja za koja — i ako su ih svjesni — nepretpostavljaju da bi mogla biti od neke koristibilo njoj, bilo gospodinu Rafielu, čuvarima za-kona ili Pravdi s velikim T'. Na zadnjim stra-nama bilježnice mogla bi večeras zapisati ako jenetko podsjeti na ljude koje je upoznala u St.Mary Meadu i na drugim mjestima. Svaka slič-nost mogla bi biti koristan putokaz. Radila jetako i u drugim prilikama. Druge dvije postarije dame putovale su oči-gledno svaka za sebe. Obje su bile šezdesetih go-dina. Jedna je bila dobro očuvana i dobro obu-čena dama, po svemu sudeći — žena izvjesnog

društvenog ugleda kako u vlastitim očima tako,vjerojatno, i u očima drugih. Govorila je glasnoi zapovjedničkim tonom. S njom je bila i jednadjevojka od osamnaest ili devetnaest godina, nje-zina nećakinja, činilo se, koja joj se obraćala s'tetka Geraldina'. Nećakinja je, kako je to gospo-đica Marple odmah primijetila, dobro znala kakoda se nosi sa svojom diktatorski nastrojenomtetkom. Bila je neobično spretna djevojka, a uzto i vrlo privlačna.

68 TT istom redu s gospođicom Marple, s druge . " prolaza, sjedio je krupan muškarac četvr-f«Hh ramena i nezgrapnog tijela kao da ga je ico ambiciozno dijete nemarno složilo od krup- •h cigala Lice mu je izgledalo kao da je po za-Ssli prirode trebalo biti okruglo, ali se pobu-"^lo i odlučilo da postane četvrtasto na taj na-čin što će proširiti i ojačati čeljust. Posebnoupadljivi bili su busen guste prosijede kose iogromne čupave obrve koje su se kretale gore--dolje, dajući poseban akcent njegovim riječima.Njegove primjedbe zvučale su kao lavež isjeckanu kratke, gromke rafale pa se činilo da to ne go-vori čovjek nego neki krupni ovčarski pas. Porednjega je sjedio visok, tamnoput stranac koji sestalno nemirno vrtio na svom sjedištu i slobodnogestikulirao. Govorio je nekim veoma čudnimengleskim jezikom, ubacujući primjedbe na fran-cuskom i njemačkom. Činilo se da te upadice nastranim jezicima nimalo ne smetaju krupnommuškarcu, jer je i on povremeno spremno prela-zio na francuski ili njemački jezik. Pogledavši ihbrzo još jednom gospođica Marple zaključila jeda je muškarac s čupavim obrvama sigurno pro-fesor Wanstead, a temperamentni stranac gospo-din Caspar. Pitala se o čemu to oni s takvim ža-rom raspravljaju, ali brze i bučne upadice gospo-dina Caspara činile su razgovor nerazumljivim. Na sjedištu ispred njih sjedila je još jednadama šezdesetih godina, prilično visoka, možda inešto starija, ali žena koja ne bi ostala neprimje-cena ni u mnogo većoj gomili. Bila je još uvijekveoma lijepa, tamno sive kose podignute u vi-soku frizuru i začešljane s plemenitog čela. Go-vorila je tiho, ali oštro i razgovjetno. Ličnost, po- je gospođica Marple. Netko! Da, bila je

69bez sumnje 'netko'. »Podsjeća me,« rekla je samasebi, »na Dame Emily Waldron.« Dame Emiiv

Waldron bila je rektor jednog eksfordskog ko-ledža i poznati učenjak, i gospođica Marple, kojaju je upoznala preko svog nećaka, nije je nikadzaboravila. Gospođica Marple nastavila je s proučava-njem svojih suputnika. Među putnicima bila sudva bračna para, jedan iz Amerike, prijazni ljudisrednjih godina, brbljava žena i blag, dobroću-dan muž. Očigledno strastveni turisti i putnici.Drugi bračni par srednjih godina bili su Englezi;gospođica Marple ih je bez trenutka oklijevanjaidentificirala kao penzioniranog oficira sa su-prugom. Na listi putnika označila je imena pu-kovnika i gospođe Walker kvačicom. Na sjedištu iza njezinog sjedio je visok mršavmuškarac od oko trideset godina; tehnički izrazikojima se obilno služio odavali su da je arhitekt.U zadnjem dijelu autobusa sjedile su još dvijedame srednjih godina koje su po svemu sudećitakođer putovale zajedno. Razgovarale su o sa-držaju brošure i o tome kakve ih sve zanimljivestvari očekuju na ovom putovanju. Jedna je bilacrne kose i mršava, a druga plavuša i čvrsto gra-đena. Lice ove druge učinilo se gospođici Marplenekako poznato. Razmišljala je gdje je vidjelato lice, gdje je već srela tu ženu. Nije se, među-tim, mogla sjetiti ničeg određenog. Vjerojatno juje podsjećala na nekoga koga je vidjela na nekojzabavi ili u vlaku. Nije u sebi imala ničeg poseb-nog po čemu bi je mogla zapamtiti. Ostao je još samo jedan putnik o kojem jetrebalo razmisliti, jedan mladić od devetnaest ilidvadeset godina. Na sebi je imao odjeću u skladusa svojim godinama i spolom — tijesne crne tra-

70 • P. tamno crveni džemper s visokim ovratni-peI1C_l a na glavi čitav plast guste, nedisciplini-kom me kose. Posmatrao je s neskrivenim za-raJJfaniem nećakinju žene zapovjedničkog drža-""" a gospođici Marple učinilo se da i nećakinja"ine zapovjedničkog držanja posmatra sa zani-maniem njega. Među putnicima su prevladavaleSare djevojke i žene srednjih godina, ali bilo jetu i dvoje mladih ljudi. ' zaustavili su se da ručaju u ugodnom hotelukraj rijeke, a poslije podne u programu je bilorazgledanje Blenheima. Gospođica Marple je većranije dva puta bila u Blenheimu, pa je odlučilaštediti noge i ne zadržavati se dugo u unutraš-njosti dvorca, nego se više posveti razgledanjuvrtova i prekrasnih pejsaža.

Do dolaska u hotel u kojem je trebalo da pre-noće, putnici su počeli da sklapaju prva pozna;stva. Spretna gospođa Sandbourne, žustra i ni natrenutak zamorena svojim dužnostima organiza-tora putovanja, odlično je obavila svoj zadatak;formirala je grupice, a onda im pridruživala onekoji su nekako ostali usamljeni, vješto inicira-jući razgovore riječima kao: »Morate na svakinačin prisiliti pukovnika Walkera da vam opišesvoj vrt. Ima prekrasnu kolekciju fuksija.« Tak-vim kratkim rečenicama brzo je zbližavala ljude. Gospođica Marple je već znala imena svih put-nika. Pokazalo se da je čovjek s čupavim obr-vama zaista profesor Wanstead, kao što je i mi-slila, a stranac gospodin Caspar. žena diktator-skih manira bila je gospođa Riselev-Porter anjezina nećakinja Joanna Crawford. Ime čupavogmladića bilo je Emlyn Priče, činilo se da su on Joanna Crawford pronašli da imaju dosta zajed- kao na primjer da su istog mišljenja u

71 mnogim pitanjima ekonomike, umjetnosti i tike, a da prema nekim stvarima osjećaju istu antipatiju, i slično. U dvjema najstarijim damama gospođica Marple je otkrila dobro poznati tip stare djevoj- ke. Veselo su diskutirale o artritisu, reumatizmu, dijeti, novim liječnicima i lijekovima, od fabrič- kih preko raznih univerzalnih, sve do recepata što su ih primjenjivale njihove bake, a koji po- mažu kad sve drugo iznevjeri. Pričale su o puto- vanjima po Evropi, o hotelima, putničkim agen- cijama i konačno grofoviji Somerset gdje su gospođica Lumlev i gospođica Bentham živjele i gdje je tako teško naći iole sposobnog vrtlara da to nitko ne bi vjerovao. Dvije dame srednjih godina koje su također putovale zajedno bile su, pokazalo se, gospođica Cooke i gospođica Barrow. Gospođica Marple još uvijek je imala dojam da joj je jedna od njih dvije, ona plava, odnekud poznata, ali nije se Biogla nikako sjetiti gdje ju je vidjela. Bio je to vjerojatno samo plod njezine mašte. Možda je i to bilo samo plod njezine mašte, ali nikako nije mogla da se oslobodi osjećaja da je gospo- đica Barrow i gospođica Cooke izbjegavaju. Uvi- jek su, činilo se, nastojale da se udalje kad bi Se ona približila. To joj se, naravno, možda samo činilo. Petnaest osoba, od kojih je bar jedna važna zbog nečega. U nevezanom razgovoru te večeri

pokušala je ubaciti ime gospodina Rafiela, da vidi hoće li netko reagirati. Nitko nije reagirao. Lijepa žena bila je gospođica Elizabeth Temp- \e> umirovljena ravnateljica čuvene djevojačke Škole. Nitko, po mišljenju gospođice Marple, nijeni najmanje izgledao kao ubojica osim, eventu-72 , n srospodina Caspara, a i to je, vjerojatno, uosljedica predrasuda prema strancima.jgavirnladi čovjek bio je Richard Jameson,

arhj>Možda ću sutra imati više uspjeha,« rekla jegospođica Marple sama sebi.

Gospođica Marple otišla je na počinak pot-nuno iscrpljena. Razgledanje znamenitosti biloie ugodno, ali zamorno, a nastojanje da proučavapetnaest-šestnaest ljudi istovremeno, lupajućiglavu tko bi od njih mogao biti upleten u nekoumorstvo, bilo je još zamornije. U svemu tomebilo je nečeg toliko nestvarnog da to nitko ne bimogao shvatiti ozbiljno, činilo joj se. Svi njezinisuputnici bili su savršeno normalni, fini ljudi,ljudi koji vole putovanja i krstarenja i stvari tevrste. Ipak je još jednom na brzinu letimičnopogledala spisak putnika i unijela nekoliko krat-kih zapisa u bilježnicu. Gospođa Riselev-Porter? Nema nikakve vezesa zločinom. Zauzeta svojim društvenim obave-zama i još više zabavljena sama sobom. Nećaki-nja, Joanna Cravford? Isto? Ali vrlo sposobna. Gospođa bi Riselev-Porter ipak mogla raspo-lagati nekim informacijama u vezi s predmetom.S gospođom Riselev-Porter treba ostati u dobrimodnosima. Gospođica Elizabeth Temple? Ličnost. Zanim-ljiva. Nije podsjećala ni na jednog ubojicu zak°jeg je gospođica Marple ikad čula. »U stvari,«rekla je gospođica Marple sama sebi, »iz nje do-slovno zrači čestitost. Da je izvršila neki zločin,«> Di sigurno bio veoma popularan zločin. Zločinza neku plemenitu stvar ili stvar koju bi onasmatrala plemenitom.« Ali ni to nije sasvim za-

73mnogim pitanjima ekonomike, umjetnosti i poli.tike, a da prema nekim stvarima osjećaju istuantipatiju, i slično. U dvjema najstarijim damama gospođicaMarple je otkrila dobro poznati tip stare djevoj-ke. Veselo su diskutirale o artritisu, reumatizmudijeti, novim liječnicima i lijekovima, od fabrič-

kih preko raznih univerzalnih, sve do recepatašto su ih primjenjivale njihove bake, a koji po-mažu kad sve drugo iznevjeri. Pričale su o puto-vanjima po Evropi, o hotelima, putničkim agen-cijama i konačno grofoviji Somerset gdje sugospođica Lumlev i gospođica Bentham živjele igdje je tako teško naći iole sposobnog vrtlara dato nitko ne bi vjerovao. Dvije dame srednjih godina koje su takođerputovale zajedno bile su, pokazalo se, gospođicaCooke i gospođica Barrow. Gospođica Marple jošuvijek je imala dojam da joj je jedna od njihdvije, ona plava, odnekud poznata, ali nije semogla nikako sjetiti gdje ju je vidjela. Bio je tovjerojatno samo plod njezine mašte. Možda jei to bilo samo plod njezine mašte, ali nikakonije mogla da se oslobodi osjećaja da je gospo-đica Barrow i gospođica Cooke izbjegavaju. Uvi-jek su, činilo se, nastojale da se udalje kad bise ona približila. To joj se, naravno, možda samočinilo. Petnaest osoba, od kojih je bar jedna važnazbog nečega. U nevezanom razgovoru te večeripokušala je ubaciti ime gospodina Rafiela, davidi hoće li netko reagirati. Nitko nije reagirao. Lijepa žena bila je gospođica Elizabeth Temp-le, umirovljena ravnateljica čuvene djevojačkeškole. Nitko, po mišljenju gospođice Marple, nijeni najmanje izgledao kao ubojica osim, eventu-

72 gospodina Caspara, a i to je, vjerojatno, M posljedica predrasuda prema strancima.S^avi mladi čovjek bio je Richard Jameson,

arh»Možda ću sutra imati više uspjeha,« rekla jegospođica Marple sama sebi.

Gospođica Marple otišla je na počinak pot-puno iscrpljena. Razgledanje znamenitosti bilote ugodno, ali zamorno, a nastojanje da proučavapetnaest-šestnaest ljudi istovremeno, lupajućiglavu tko bi od njih mogao biti upleten u nekoumorstvo, bilo je još zamornije. U svemu tomebilo je nečeg toliko nestvarnog da to nitko ne bimogao shvatiti ozbiljno, činilo joj se. Svi njezinisuputnici bili su savršeno normalni, fini ljudi,ljudi koji vole putovanja i krstarenja i stvari tevrste. Ipak je još jednom na brzinu letimičnopogledala spisak putnika i unijela nekoliko krat-kih zapisa u bilježnicu. Gospođa Riselev-Porter? Nema nikakve veze

sa zločinom. Zauzeta svojim društvenim obave-zama i još više zabavljena sama sobom. Nećaki-nja, Joanna Cravford? Isto? Ali vrlo sposobna. Gospođa bi Riselev-Porter ipak mogla raspo-lagati nekim informacijama u vezi s predmetom.S gospođom Riselev-Porter treba ostati u dobrimodnosima. Gospođica Elizabeth Temple? Ličnost. Zanim-ljiva. Nije podsjećala ni na jednog ubojicu zakojeg je gospođica Marple ikad čula. »U stvari,«rekla je gospođica Marple sama sebi, »iz nje do-slovno zrači čestitost. Da je izvršila neki zločin,10 01 sigurno bio veoma popularan zločin. Zločinza neku plemenitu stvar ili stvar koju bi onasmatrala plemenitom.« Ali ni to nije sasvim za-

73dovoljavajući zaključak. Gospođica Temple, p0.mislila je, uvijek bi znala šta radi i zašto neštoradi i ne bi gajila nikakve iluzije o plemenitostitamo gdje postoji samo zlo. »Ipak,« rekla je go-spođica Marple, »ona je netko i mogla bi... je<j.nostavno, mogla bi biti osoba koju je gospodinRafiel želio da upoznam iz nekog razloga.« Uni-jela je te misli na odgovarajući list u svojojbilježnici. Zatim je promijenila način mišljenja. Tražilaje potencijalnog ubojicu — a što ako se međuputnicima nalazi potencijalna žrtva? Tko bi mo-gao biti žrtva? Nitko nije tako izgledao. Moždagospođa Riseley-Porter — bogata, prilično neu-godna. Sposobna nećakinja mogla bi je naslije-diti. Ona i anarhistički nastrojeni Emlvn Pričeujedinjeni u mržnji prema kapitalizmu. Nijezvučalo naročito uvjerljivo, ali druge mogućežrtve izgleda nije bilo. Profesor Wanstead? Zanimljiv čovjek, u to jebila uvjerena. I prijazan. Je li učenjak ili liječ-nik? To još nije sa sigurnošću znala, ali je bilasklona da ga svrsta među učenjake. Ona samanije znala ništa o znanosti, ali joj je to nekakoizgledalo sasvim vjerojatno. Gospodin i gospođa Butler? Njih je odmahotpisala. Prijazni ljudi, Amerikanci, bez veza naZapadnoindijskom otočju ili u krugovima koje jepoznavala. Ne, nije vjerovala da bi Butlerovimogli biti umješani u tu stvar. Richard Jameson? Onaj mršavi arhitekt. Go-spođica Marple nije mogla zamisliti na kakav binačin čitav slučaj mogao biti povezan s arhitek-turom, iako ni to nije bilo nemoguće, naravno.Možda neko tajno skrovište? U nekoj od zgrada

koje će razgledati postoji, možda, tajno skrovi-

74 a u njemu kostur. A gospodin Jameson, kao&th' kt, tc)čno zna gdje se to skrovište nalazi.tr 2ao bi J°J P°moći da §a otkrije ili bi ona oela pomoći njemu, i tako zajednički pronaćif1- »Oh, bože,« rekla je gospođica Marple, »okakvim glupostima govorim i razmišljam.« Gospođica Cooke i gospođica Barrow? Sasvimobične žene. A ipak, jednu od njih je sigurno većnegdje vidjela. Bar tu gospođicu Cooke je većnegdje srela. Oh, dobro, prisjetit ću se, pomis-lila je. pukovnik i gospođa Walker? Fini ljudi. Umi-rovljeni oficir i njegova supruga. Veći dio službeproveo izvan zemlje. Bilo je prijatno razgovaratis njima, ali nije vjerovala da će preko njih otkritibilo što. Gospođica Bentham i gospođica Lumley? Dvi-je usidjelice. Malo vjerojatno da su počinile ka-kav zločin, ali, kao žene u godinama, sigurnoznaju mnoge intrige ili posjeduju neke informa-cije ili bi joj neka njihova slučajna primjedbamogla otkriti nešto, makar bila izgovorena utoku razgovora o reumatizmu, artritisu ih' uni-verzalnim lijekovima. Gospodin Caspar? Mogao bi biti neki opasantip. Lako razdražljiv. Zasad će ga zadržati na pri-oritetnoj listi. Emlyn Priče? Navodno student, a studentiznaju biti skloni nasilju. Da li bi je gospodinRafiel uputio na trag zločina što ga je počinioneki student? Pa sad, to bi vjerojatno zavisilo odtoga šta je taj student učinio ili šta želi ili namje-rava da uradi. Po svemu sudeći, zakleti anarhist. »Oh, bože,« rekla je gospođica Marple, izne- potpuno iscrpljena. »Treba već da legnem.«

75 Boljele su je noge, boljela su je leđa, a njnjene mentalne reakcije nisu, činilo joj se, bilebaš najsjajnije. Zaspala je smjesta. Te noći imalaje nekoliko snova. U jednom, profesoru Wansteadu su otpale ču-pave obrve jer to nisu bile njegove vlastite obrve,nego lažne. Kad se probudila, njezina prva misaobila je — a to se često događa poslije snova — daje na taj način sve rješeno. »Naravno,« pomislilaje, »pa naravnol« Njegove obrve su lažne i torješava sve. Zločinac je on. Pomalo razočarana, postala je svjesna da

ništa nije riješeno. Otpadanje obrva profesoraWansteada nije bilo ni od kakve pomoći. Na nesreću, nakon toga više nije bila po-spana. Odlučno se uspravila u krevetu, uzdahnu-la, ogrnula kućnu haljinu, a onda se preselila izkreveta u uspravni naslonjač, izvukla iz koferanešto veću bilježnicu i bacila se na posao. »Zadatak koji sam prihvatila,« pisala je, »sa-svim je sigurno u nekoj vezi s nekim zločinom.Gospodin Rafiel je to bez uvijanja objasnio usvom pismu. Rekao je da imam izvanredan osje-ćaj za pravdu koji izvire iz mog prirodnog daraza otkrivanje zločina. I tako, radi se o zločinu,dakle ne o špijunaži, prevari ili pljački jer janikad nisam imala posla s takvim stvarima, nitiznam nešto o njima, niti posjedujem neke speci-jalne sposobnosti. Gospodin Rafiel znao je omeni samo ono što je saznao za vrijeme našegzajedničkog boravka na otoku St. Honore. Tamosmo se našli suočeni s umorstvom. Umorstva okojima piše štampa nikad nisu privlačila mojupažnju. Nikad nisam čitala stručnu kriminali-stičku literaturu niti me je nešto takvo ikad za-nimalo. Ne, naprosto se događalo da se nađem

76 gdje se odigralo neko umorstvo češće negoiSffi°te to normalno. Moju pažnju privlačila suš u koja su nekako bili umiješani moji ili poznanici. Pojedinim ljudima se do- da ih čudni stjecaj okolnosti stalno dovodi vezu s nesvakidašnjim događajima određeneUrste. jedna od mojih tetaka, sjećam se, pet putaIe doživjela brodolom, a jedna moja prijateljica•..a je_mislim da se to i službeno tako kaže__ izrazito sklona udesima. Znam da su neke nje-zine prijateljice odbijale da sjednu u taksi snjom. Doživjela je četiri udesa vozeći se taksi-jem, tri udesa vozeći se automobilom i dva udesaputujući vlakom. Takve stvari događaju se, iz-gleda, nekim ljudima bez ikakvog shvatljivograzloga. Nije mi baš drago što to moram napi-sati, ali čini mi se da mi je suđeno da se u mojojblizini neprestano događaju umorstva.« Gospođica Marple je zastala, promijenila po-ložaj, podmetnula jastuk pod leđa i nastavila: »Moram pokušati da dam što je moguće lo-gičniji osvrt na sve što znam o pothvatu u kojisam se upustila. Uputstva ili 'operacione instruk-cije' kako to kažu moji prijatelji iz mornaricekoje sam dosad dobila sasvim su nedovoljne.Praktično nikakve. Zato moram postaviti sebi

jedno sasvim otvoreno pitanje: O čemu se ustvari radi? Odgovor: Ne znam! Čudno i zanim-ljivo, čudno je da se čovjek kao što je bio go-spodin Rafiel odluči da na ovakav način rješavaneki svoj problem, posebno kad se uzme u obzirda je bio uspješan biznismen i stručnjak za fi-nancije. Htio je da sama nađem odgovor, daupotrijebim svoj instinkt, da gledam oko sebe islušam uputstva koja će mi biti data ili samonagoviještena. 77 »I tako: Točka 1. Uputstva ću dobiti. Od čov-jeka koji je mrtav. Točka 2. Suština problemakoji treba da riješim jest pravda. Radi se, dakleili o ispravljanju neke nepravde ili o pravičnojodmazdi izvođenjem počinitelja zločina pred licepravde. Ovo je u skladu sa šifrom Nemesis kojuje upotrijebio gospodin Rafiel. Nakon što su mi objašnjeni osnovni principi,dobila sam prve prave direktive. Pred smrt, go-'spodin Rafiel je uplatio za mene kružno putova-nje br. 37 u organizaciji agencije 'čuvene zgrade ivrtovi'. Zašto? To je pitanje koje sad treba dapostavim sebi. Je li to bilo iz nekog geografskog,teritorijalnog razloga? Ispravka ili ključ? Hoćeli mi nešto u nekoj od povijesnih zgrada ili ne-kom od čuvenih vrtova ukazati na rješenje pro-blema? To izgleda prilično malo vjerojatno. Pri-hvatljivije je objašnjenje da je tajna u ljudima,u nekom od učesnika ovog kružnog putovanja.Nikoga od njih osobno ne poznajem, ali barjedan mora biti na neki način povezan sa zago-netkom koju treba da riješim. Netko je u ovojgrupi posredno ili neposredno umiješan u umor-stvo. Netko posjeduje neke informacije ili imaneke veze sa žrtvom nekog zločina, ili je netkosam ubojica — a nitko ne sumnja u njega.« Gospođica Marple iznenada je prekinula pi-sanje. Klimnula je glavom. Bila je zadovoljnadosadašnjim tokom svoje analize. Bilo je vrijeme da se vrati u krevet. Unijela je u bilježnicu još samo jednu reče-nicu: »Ovdje završava prvi dan.«78 LJUBAV

Sljedećeg jutra obišli su mali dvorac kraljiceAnne. Vožnja do dvorca nije bila ni duga ni za-morna. Dvorac je bio veoma dražestan, sa zanim-ljivom historijom, okružen prekrasnim i neobič-

no uređenim vrtom. Richard Jameson, arhitekt, oduševljavao searhitektonskom ljepotom zgrade i kako je bio odone vrste mladih ljudi koji vole slušati svoj vla-stiti glas, zastajao je gotovo u svakoj sobi krozkoju su prolazili da skrene pažnju na neki re-ljefni ukras ili kamin, navodeći datume i raznedruge podatke. Putnici koji su ga u početku za-hvalno slušali postajali su sve nemirniji kako sepomalo monotono predavanje produžavalo. Nekisu se počeli neupadljivo povlačiti i zaostajati zagrupom. Ni lokalni vodič, zadužen za obilazak,nije bio nimalo zadovoljan što mu jedan od po-sjetilaca tako uzurpira posao. Nekoliko je putapokušao preuzeti stvar u svoje ruke, ali gospodinJameson bio je nepokolebljiv. Vodič je načinioPosljednji pokušaj. »U ovoj sobi, dame i gospodo, u Bijelom sa- onu, kako ga nazivaju, nađen je les jednog mla- Ležao je na sagu pred kaminom, proboden

79bodežom. Bilo je to tisuću sedamsto i neke godine. Priča se da je bio ljubavnik tadašnje go&poldarice dvorca, Lady Moffatt. Ulazio je kroz malavrata na zadnjoj strani zgrade i uz strmo stepe-nište ravno u ovu sobu, koristeći kao tajni ulazjednu pomičnu ploču na zidu, lijevo od kaminaSir Richard Moffatt, njezin suprug, bio je tadapriča se, negdje preko mora, u Nizozemskoj!Vratio se, međutim, neočekivano i uhvatio ihzajedno.« Zastao je, ponosno, zadovoljan reagiranjempublike, očigledno sretne što se bar na trenutakoslobodila arhitektonskih detalja kojima ih jesilom kljukao gospodin Jameson. »Zar to nije romantično, Henry?« rekla je go-spođa Butler svojim rezonantnim, transatlant-skim glasom. »Znaš, atmosfera ove sobe je zaistanekako posebna. Naprosto je osjećam. Zaista jeosjećam.« »Mamie ima sasvim izuzetan osjećaj za atmo-sferu,« rekao je ponosno njen suprug onima okonjega. »Znate, kad smo jednom bili u jednoj pra-staroj kući dolje u Louisiani...« Priča o tom sasvim izuzetnom osjećaju Ma-mie ubrzo se zahuktala pa je gospođica Marplesa još dvoje-troje drugih iskoristila priliku da seneprimjetno izvuče iz sobe i niz raskošno ukra-šeno stepenište siđe u prizemlje. »Jedan moj prijatelj,« rekla je gospođicaMarple gospođicama Cooke i Barrow, koje su

pošle s njom, »doživio je prije nekoliko godinanešto zaista potresno. Jednog jutra našao je lesu biblioteci.« »Nekog iz obitelji?« upitala je gospođica Bar-row. »Epileptički napad?«

80 . ne bilo je to umorstvo. Nepoznata dje- •l* u večernjoj haljini. Plavuša, ali obojeneV Bila je u stvari brineta ... i... oh ...« Go- rtica Marple je zastala, pogleda prikovanog a Čuperak ^^ kose koji je izvirio ispod šalaLspođice Cooke. Iznenada se sjetila. Sad je znala zašto joj seline gospođice Cooke učinilo poznatim i gdje ga"e već vidjela. Ali kad ga je vidjela kosa gospo-đice Cooke bila je tamna, gotova crna. A sada jesvjetlo žute boje. Gospođa Riseley-Porter je sišla niz stepenicei prolazeći pored njih, savladavajući posljednjustepenicu i skrećući u predvorje, rekla odlučno: »Zaista mi je već dosta penjanja i silaženjaniz sva ta stepeništa, a i stajanje u sobama vrloje zamorno, čini mi se da je vrt oko dvorca, iakonevelik, veoma cijenjen u krugovima stručnjakaza hortikulturu. Predlažem da ne gubimo vri-jeme i pođemo odmah tamo. Čini se da će seubrzo navući oblaci i da će pasti kiša još prijepodneva.« Autoritet s kojim je gospođa Riselev-Porterznala izgovoriti svoje primjedbe rijetko je kadaostajao bez efekta. Svi koji su se našli u blizinii mogli je čuti, poslušno su krenuli za njom krozblagovaonicu i široka francuska vrata u vrt.Vrtovi su zaista zasluživali sve komplimente štoih Je o njima izrekla gospođa Riseley-Porter. NePuštajući od sebe pukovnika Walkera odmarši-rala je oštrim korakom naprijed. Još neki suPošli za njima, a ostali su odšetali stazama u su-Protnom pravcu. Gospođica Marple odlučno je,najkraćim putem krenula prema jednoj bašten-SK-OJ klupi koja je, pored umjetničkih kvaliteta,posjedovala i proporcije koje su obećavale udob-

81nost. Sjela je s uzdahom olakšanja, a isti takavuzdah oteo se s usta gospođice Elizabeth Tempikad je prišla i sjela pored nje. »Razgledanje kuća uvijek je strašno zamor-no,« rekla je gospođica Temple. »Najzamornijastvar na svijetu. Naročito ako čovjek mora slu-šati opširna predavanja o svakoj sobi.«

»Iako je, naravno, sve što su nam pričali vrlointeresantno,« rekla je gospođica Marple s jedvaprimjetnim prizvukom ironije. »Zaista mislite tako?« upitala je gospođicaTemple. Okrenula se i njezin pogled sreo se s po-gledom gospođice Marple. Između njih je kaovišestruki odjek prostrujalo nešto — nešto kaorazumijevanje s malom primjesom radosti. »A vi ne?« rekla je gospođica Marple. »Ne,« odgovorila je gospođica Temple. Uzajamno razumijevanje definitivno je uspo-stavljeno. Sjedile su i šutjele, sad već kao prija-teljice. Onda je gospođica Temple počela govoritio vrtovima, posebno o vrtu u kome su se nalazile.»Projektirao ga je Holman,« rekla je, »negdjeizmeđu tisuću sedamsto devedeset osme i tisućuosamstote godine. Umro je mlad. Šteta. Bio jeveoma nadaren.« »Tužno je kad netko umre mlad,« rekla je go-spođica Marple. »To je pitanje,« rekla je Elizabeth Temple. Rekla je to nekim čudnim tonom, sjedeći za-mišljeno. »Ali mlad čovjek propusti toliko toga,« reklaje gospođica Marple. »Toliko divnih stvari.« »Ili izbjegne toliko bolnih stvari,« rekla je go-spođica Temple. »Kad je netko star kao ja,« rekla je gospođicaMarple, »ne može, mislim, drukčije nego osjećati

82l rana smrt znači ne dočekati mnoge lijepe A a opet,« rekla je Elizabeth Temple, »koja * eotovo čitav život provela među mladima, am na život kao na zaokružen period vre- na Kao što je rekao T. S. Eliot: Trenutak ružef trenutak tise istog su trajanja.« »Znam šta želite reći . . .« rekla je gospođicaMarple »život, ma koliko trajao, predstavljacielovito iskustvo. Ali zar niste . . .« nastavila je,pomalo oklijevajući, ». . . zar nikad niste pomi-slili da bi život mogao biti nepotpun zato što jeprerano prekinut?« »Da, jesam.« Promatrajući cvijeće oko sebe, gospođica jeMarple rekla: »Kako su lijepe ove peonije. Čitavovaj dugački red . . . drže se tako ponosno, a takosu nježne i krhke.« Elizabeth Temple se okrenula i pogledala je. »Jeste li pošli na ovo putovanje više radizgrada ili više radi vrtova?« upitala je.

»Radi zgrada, mislim,« odgovorila je gospo-đica Marple. »Uživat ću, znam, najviše u vrto-vima, ali zgrade . . . zgrade će za mene biti pot-puno nov doživljaj. Njihova povijest, pa ta razno-vrsnost stilova i sav taj prekrasni starinski na-mještaj i slike . . .« Zastala je, a onda dodala:»Ovo putovanje platio je za mene jedan prijatelj,kao poklon. Vrlo sam mu zahvalna, jer nisam uživotu imala prilike da vidim mnogo dvoraca ičuvenih zdanja.« »Plemenita zamisao,« rekla je gospođica »Idite li često na ovakva turistička putova-nja.'« upitala je gospođica Marple. 83 »Ne. A ovo za mene i nije turističkovanje.« Gospođica Marple ju je zainteresirano pogle-dala. Već je bila zaustila da nešto kaže, ali sesuzdržala. Gospođica Temple se osmijehnula. »Sigurno se pitate zašto sam onda ovdje, skakvim motivom, iz kakvog razloga. Zašto nepokušate pogoditi?« »Oh, ne bih to željela,« rekla je gospođicaMarple. »Ipak, pokušajte.« Elizabeth Temple je insi-stirala. »To bi me zanimalo. Zaista bi me zani-malo. Pokušajte pogoditi.« Gospođica Marple je dosta dugo sjedila su-ci. Netremice je posmatrala Elizabeth Temple ipolako, zamišljeno je proučavala. »Ovo što ću vam reći ne proizlazi iz onog štoznam o vama,« rekla je konačno, »ili nečega štosam o vama čula. Znam da ste prilično poznataličnost i da ste bili ravnateljica veoma čuveneškole. Ne. Zaključujem prema vašem izgledu. Jabih vas svrstala među hodočasnike. Izgledatekao netko tko je krenuo na hodočašće.« Zavladala je tišina, a onda je gospođica Tem-ple rekla: »Vaš zaključak je veoma blizu istine. Da, jasam na hodočašću.« Nakon nekoliko trenutaka šutnje, gospođicaMarple je rekla, nastojeći da ne prekine raz-govor: »Prijatelj koji mi je omogućio ovo putovanje,i platio sve troškove, umro je. Zvao se gospodinRafiel i bio je veoma bogat. Jeste li ga slučajnopoznavali?« »Jason Rafiel? Poznavala sam ga po imenu,naravno. Nisam ga poznavala lično, niti sam ga

84

la Da0 je veoma veliki prilog za realiza- - m-oiekta izgradnje jedne školske ustanoveC1Jltniu sam bila zainteresirana. Veoma sam mu hvaSna za to. Kao što ste rekli, bio je vrlo imu-' čovjek. Primijetila sam u novinama obavi-^2t o njegovoj smrti, prije nekoliko tjedana. Bioi znači, vaš stari prijatelj?« »Ne« rekla je gospođica Marple. »Upoznalasam se' s njim prije nešto više od godinu dana,u inostranstvu. Na Zapadnoindijskom otočju. Nisad ne znam mnogo o njemu. O njegovom životu,obitelji i prijateljima. Bio je pravi financijskimagnat ali inače, ili bar tako su svi uvijek govo-rili, bio je više nego zatvoren kad se radilo onjegovim ličnim stvarima. Jeste li poznavali nje^govu obitelj ili bilo koga ...?« Gospođica Marplenekoliko je trenutaka šutjela, a onda dodala:»često sam se to pitala, ali čovjek ne voli postav-ljati pitanja, da ga ne smatraju radoznalim.« Elizabeth nije odmah odgovorila, a onda jerekla: »Poznavala sam jednu djevojku... bila jemoja učenica u Fallowfieldu, u mojoj školi. Nijebila u rodu s gospodinom Rafielom, ali je trebaloda se uda za njegovog sina.« »Ali se nije udala za njega?« upitala je gospo-đica Marple. »Nije.« »A zašto?« »Htjela bih da mogu reći,« odgovorila jegospođica Temple, »voljela bih da mogu reći dato nije učinila zato što je bila dovoljno pametna.onanije bio od one vrste mladića za kojeg bistePoželjeli da se uda netko koga volite. Bila je ljupka i veoma bistra djevojka. Ne znam se nije udala za njega. Nitko mi to nikad 85nije rekao.« Uzdahnula je, a onda dodala: »Biiokako bilo, umrla je ...« »Kako je umrla?« upitala je gospođicaMarple. Elizabeth Temple je neko vrijeme bez riječizurila u peonije. A kad je progovorila, rekla jesamo jednu riječ. Odjeknula je kao udar zvona— tako da se gospođica Marple trgla. »Ljubav,« rekla je. Gospođica Marple pažljivo je odvagnula riječ.»Ljubav?« »To je jedna od najstrašnijih riječi u ljud-skom rječniku,« rekla je Eliaabeth Temple. Glas joj je imao gorak, tragičan prizvuk. »Ljubav...«

86 POZIV Gospođica Marple odlučila je propustiti dalj-nje popodnevne obilaske. Rekla je da je pomaloumorna i da odustaje od razgledanja stare crkvei njezinih vitraža iz četrnaestog stoljeća. Ostat ćeda se odmori i pridružit će se grupi kad se ova,kako je bilo dogovoreno, okupi u kavani u glav-noj ulici. Gospođa Sandboume rekla je da je topametan prijedlog. Odmarajući se na udobnoj klupi ispred ka-vane gospođica Marple je razmišljala o onomešto se spremala poduzeti kao sljedeći korak, ida li je to pametno ili nije. Kad se grupa okupila na čaj, nije joj bilo ni-malo teško da se sasvim nenametljivo pridružigospođicama Cooke i Barrow i sjedne s njima zastol za četvoro, četvrtu stolicu zauzeo je gospo-din Caspar koji, po mišljenju gospođice Marple,nije u dovoljnoj mjeri vladao engleskim jezikomda bi njegova prisutnost mogla smetati. Naginjući se iznad stola i grickajući kriškurolata, gospođica Marple obratila se gospođici^ooke. »Znate, uvjerena sam da smo se negdje već Razmišljala sam i razmišljala o tome —

87ja, znate, više ne pamtim dobro lica, kao nekada— ali nikako ne mogu da se sjetim. Ipak, sigurnasam da sam vas negdje vidjela.« Gospođica Cooke ju je ljubazno, ali pomalosumnjičavo pogledala, a onda skrenula pogledprema gospođici Barrow. Isto je učinila i gospo-đica Marple ali gospođica Barrow nije ničim po-kazala da namjerava pomoći u rješavanju te mi-sterije. »Jeste li ikad dolazile u kraj u kojem ja ži-vim?« nastavila je gospođica Marple. »Ja živimu St. Mary Meadu. To je više selo nego gradić,znate, mada se i ono prilično proširilo, sad kadse svugdje toliko gradi. Nije daleko od MuchBenhama i svega je dvanaest milja udaljeno odobale kod Loomoutha.« »On,« rekla je gospođica Cooke, »da malo raz-mislim. Bila sam više puta u Loomouthu, pa smose možda ...« U tom času lice gospođice Marple zablistaleje od zadovoljstva. »Zaboga, naravno! šetala sam po svom vrtuu St. Mary Meadu, a vi ste naišli pa smo razgo-varale preko ograde. Rekli ste, sjećam se, da sta-

nujete kod neke prijateljice ...« »Naravno,« rekla je gospođica Cooke. »Bašsam glupa. Sad se i ja vas sjećam. Pričale smoo tome kako je danas teško naći nekoga... zarad u vrtu, mislim ... nekoga tko bi bio od nekekoristi...« »Da. Ali vi niste imali svoj stan tamo, mislim?Stanovali ste kod nekog.« »Da, stanovala sam kod ... kod ...« Gospo-đica Cooke je zastala, neodlučno, a njezino drža-nje odavalo je osobu koja teško pamti imena.

88 Kod gospođe Sutherland, možda?« prisko-«-i "ini ie u pomoć gospođica Marple. »Ne ne, bila sam... kod... kod gospođe...« »Haštings,« rekla je gospođica Barrow odsje-xn0 i uzela komad čokoladne torte. »On, tako je, u jednoj od onih novih kuća,«rekla je gospođica Marple. »Haštings,« rekao je gospodin Caspar neoče-kivano, sav ozaren. »Bio sam u Hastingsu. Biosajn i Eastbourneu.« Ponovo se zadovoljnoosmjehnuo. »Vrlo lijepo ... pored mora.« »Kakav slučaj,« rekla je gospođica Marple,»da se opet tako brzo sretnemo ... svijet je za-ista mali, zar ne?« »Oh, pa sad, kad svi toliko volimo cvijeće ivrtove,« rekla je gospođica Cooke neodređeno. »Cvijeće, vrlo lijepo,« rekao je gospodin Ca-spar. »Ja mnogo volim...« Ponovo se osmjeh-nuo. »Toliko prekrasnog, egzotičnog grmlja,« reklaje gospođica Cooke. Gospođica Marple svim je srcem prihvatilarazgovor o vrtlarstvu i raznim tehničkim deta-ljima te svoje omiljene zabave. Gospođica Cookeje odgovarala. Gospođica Barrow tek je tu i tamorekla poneku riječ. Gospodin Caspar šutio je i samo se osmje-hivao. Kasnije, kad se povukla da se po običajumalo odmori prije večere, gospođica Marple po-kušala je srediti ono što je prikupila. GospođicaCooke priznala je da je bila u St. Mary Meadu.priznala je da je prolazila pored njezine kuće.suglasila se da je to neobična slučajnost. Slučaj-JT81; Gospođica Marple razmišljala je prevrćući u riječ u ustima kao što dijete prevrće u usti-

89ma bombon da mu bolje odredi ukus. Je ij t0

zaista slučajnost? Ili je i ona došla ovamo s ne-kim ciljem? Je li i nju netko poslao? Poslaoovamo — s kakvom namjerom? I je li zaistasmiješno pretpostaviti takvo nešto? »Svaka slučajnost,« rekla je gospođica Mar-ple sama sebi, »uvijek zavrijeđuje pažnju. Ka-snije je lako preći preko nje, ako se pokaže daje zaista slučajnost.« Po svojem izgledu i držanju gospođice Cookei Barrow bile su dvije sasvim obične osobe, pri-jateljice koje — po njihovim vlastitim riječima— svake godine poduzimaju ovakva putovanja.Prošle godine bile su na krstarenju po Egejskommoru, pretprošle su obilazile polja tulipana uNizozemskoj a godinu dana ranije putovale supo Sjevernoj Irskoj. Ostavljale su dojam vrloprijaznih i sasvim običnih osoba. Ali gospođicaCooke, pomislila je, kao da se u jednom tre-nutku spremala poreći da je ikad bila u St. MaryMeadu. Pogledala je u svoju prijateljicu, gospo-đicu Barrow, kao da od nje traži savjet kako dapostupi. Gospođica Barrow je bila stariji partner. »Naravno, možda si zaista uobražavam nekestvari,« pomislila je gospođica Marple. »Moždasu njih dvije potpuno beznačajne.« Riječ opasnost iznenada se pojavila u njezi-nim mislima. Upotrijebio ju je gospodin Rafielu svom prvom pismu, a u drugom je natuknuonešto o tome da će joj biti potreban anđeo ču-var. Srlja li ona to u neku opasnost? I zašto?I od koga joj ta opasnost prijeti? Od gospođica Cooke i Barrow sigurno ne. Odtih tako savršeno običnih žena. Ipak, gospođica Cooke obojila je kosu i pro-mijenila frizuru. U stvari, učinila je sve što je

90 da promijeni vanjštinu, što je, u najma-S^ruku, čudno. ponovo je počela razmišljati o svojim suput- Caspar, recimo. Bilo bi mnogo lakše misliti da je on opasan. Razumije li on višeZ o što se pretvara? Trebalo bi razmisliti o tomgoLodinu Casparu. Gospođica Marple nikad se nije uspjela oslo-boditi svojih viktorijanskih nazora na strance.Sa strancima čovjek nikad nije nacistu. Apsur-dno je, naravno, gajiti takve osjećaje ... kad imatoliko prijatelja iz raznih zemalja. Pa ipak...gospođica Cooke, gospođica Barrow, gospodinCaspar, pa onaj mladić čupave glave — EmlynKako-se-ono-zvaše — revolucionar---- zakleti

anarhist? Gospodin i gospođa Butler ... simpa-tični Amerikanci... a možda je sve to suviše li-jepo da bi bilo istina? »Zaista,« rekla je gospođica Marple, »krajnjeje vrijeme da počnem trijezno razmišljati.« Nakon toga proučila je plan putovanja za slje-deći dan. Bit će prilično naporno, pomislila je.Ujutro vožnja i obilasci, kreće se dosta rano;poslije podne duga, doslovno maratonska šetnjastazom duž obale. Neko zanimljivo primorskorastinje u cvatu. Bit će zamorno. Priložena jetaktično sročena sugestija — oni koji bi željelida se odmore mogu ostati u hotelu TCod zlatnogvepra' koji se nalazi usred veoma ugodnog vrtaiu izići u kratku šetnju do obližnjeg vidikovca,sve u svemu nepun sat hoda. Možda će se upravona to i odlučiti, pomislila je. Nije, međutim, znala da će njezini planovi bitineočekivano iz temelja izmijenjeni. 91 Kad je sutradan, u hotelu "Kod zlatnog vepra'gospođica Marple sišla iz svoje sobe da opereruke prije ručka, prišla joj je neka žena u jaknii suknji od tvida i obratila joj se, priličnonervozno. »Oprostite, jeste li vi gospođica Marplegospođica Jane Marple?« »Da, ja sam,« rekla je gospođica Marple, po-malo iznenađena. • »Ja sam Lavinia Glynne, gospođa LaviniaGlynne. živim ovdje sa svojim sestrama i...ovaj... saznale smo da dolazite, znate...« »Saznale ste da dolazim?« iznenadila se go-spođica Marple. »Da. Pisao nam je jedan naš stari prijatelj...oh, već prilično davno, još prije više od tritjedna... ali nas je zamolio da zabilježimo ovajdatum. Datum dolaska autobusa agencije 'ču-vene zgrade i vrtovi'. Eekao je da će među put-nicima biti jedna njegova veoma draga prijate-ljica ... ili rođaka, nisam više sasvim sigurna.« Gospođica Marple i dalje ju je iznenađeno po-smatrala. »Govorim o gospodinu Rafielu,« rekla je go-spođa Glvnne. »Oh, o gospodinu Rafielu!« rekla je gospođicaMarple. »Vi... vi znate da je on...« »Da je umro? Da. Tužno je to. Ubrzo nakonšto smo dobile njegovo pismo. Mora da se todogodilo nekoliko dana nakon što nam je pisao.Ali osjećale smo se obaveznima da pokušamoučiniti ono što nas je molio. On je, naime, mislio

da biste rado ostali kod nas nekoliko dana,znate. Ovaj dio putovanja je prilično naporan.Hoću da kažem, dobar je za mlađe ljude, aliveoma zamoran za starije.

92 Ta po nekoliko milja, a povre- Treba PJ<» stnnim stazama uz stijene. no se » . ^J m bilo bi veoma drago kad •fmr Sna odsjeli kod nas. Naša je kucabiste tih pai hoda Qd hotel&( a sigurna samd^® o'vam moći pokazati mnoge lokalne zna- sn**-'meros?ođica Marple nekoliko je trenutaka sta- o. Gospođa Glvnne joj se sviđala - . dobroćudnog izgleda, srdačna, po- . Osim toga, sigurno se radi o novim ra gospodina Rafiela. Je li to sljedeće mora učiniti? Da, bila je uvjerena da je teto. Začudilo ju je što je tako nervozna. Možda jeto dolazilo otud što se već bila zbližila sa svojimsuputnicima, što se osjećala kao pripadnikgrupe, iako je provela s njima samo tri dana. Okrenula se prema gospođi Glvnne koja jestajala i zabrinuto je posmatrala. »Hvala vam, to je zaista ljubazno od vas.S velikim zadovoljstvom prihvaćam vaš poziv.« 93 8 TRI SESTRE Gospođica Marple stajala je i gledala krozprozor. Iza nje, na krevetu, ležao je njezin kofer.Gledala je u vrt, ali ga nije vidjela. Nije se čestodogađalo da ne vidi vrt koji gleda, bilo s divlje-njem bilo kritički. Vrt je bio prilično zapušten, unjegovo uređenje je u toku posljednjih godinaočigledno utrošeno vrlo malo novca i vrlo malorada. I kuća je bila prilično zapuštena. Bila jeskladnih proporcija, namještena nekad lijepimpokućstvom kojem je u posljednje vrijeme po-klanjano premalo pažnje i truda da bi bilo čistoi sjajno. U toj kući, pomislila je, bar ovih pos-ljednjih godina žive ljudi koji je ne vole. Potpunoje odgovarala imenu koje je nosila — Old ManorHouse. Njeni graditelji su nastojali da joj dajuskladnost i ljepotu, u njoj se živjelo, bila jevoljena. Onda su se kćeri poudavale, a sinovipoženili i napustili je i sad je u njoj stanovalagospođa Glvnne koja ju je, kako je rekla dok jevodila gospođicu Marple u njenu sobu, naslije-dila zajedno sa svojim sestrama od nekog ujaka.Došla je da živi s njima nakon što joj je muž

umro. Sve su već u godinama, prihodi su im se

94 <we sve bilo teže naći potrebnu radnu dvije sestre, jedna mlađa, a druga •ia od gospođice Glvnne, ostale su, koliko je ogla shvatiti, neudate — dvije gospođice•Rradbury-Scott. U kući nije primijetila ništa što bi moglo pri-padati nekom djetetu. Nigdje ostavljene lopte,niffdje starih kolica, nigdje malog stola ili sto-lica. Bila je to kuća u kojoj su živjele samo trisestre. . . »Zvuči nekako ruski,« promrmljala je gospo-đica Marple, sama za sebe. Mislila je na 'Tri se-stre', zar ne? Je li to napisao čehov? Ili moždaDostojevski? Nije se nikako mogla sjetiti. Trisestre. Ali ove ovdje sigurno nisu kao one trisestre koje su ćeznule za Moskvom. Ove trisestre, bila je gotovo sigurna u to, nisu željeleništa drugo nego da ostanu gdje jesu. S najmla-đom i najstarijom upoznala se kad je došla,jedna je izišla iz kuhinje, a druga je sišla nizstepenice da je dočeka. Držale su se uglađeno iotmjeno. Bile su, kako bi to gospođica Marpleu svojoj mladosti rekla, 'dame'. Sjetila se kakoje jednom upotrijebila tu danas zastarjelu riječ— rekla je 'propale dame'. Njezin otac je na torekao: »Ne, draga Jane, ne kaže se 'propale'.Kaže se 'dame u teškim materijalnim prili-kama'.« Za današnje dame rijetko bi se kada mogloreći da su u naročito teškim materijalnim prili-kama. Danas one dobijaju potpore od države,dobrotvornih društava i dobro stojeće rodbine.ai, možda ... od nekoga kao što je bio gospodinttanel. Jer, konačno, tako se ona i našla ovdje, ne? To Je uredio gospodin Rafiel. On se,

95pomislila je gospođica Marple, prilično potrudiooko toga. Znao je, po svemu sudeći, već četirili pet tjedana prije smrti kad će otprilike umri!jeti, gotovo u dan. U tim stvarima liječnici suuvijek umjereni optimisti, jer iz iskustva znajuda pacijenti osuđeni da umru u toku određenogvremenskog perioda vrlo često sasvim neočeki-vano produže svoj boravak na ovom svijetu ižive, osuđeni, tvrdoglavo odbijajući da učineposljednji korak. S druge strane, sestre njegova-

teljice su — to je gospođica Marple znala iz vla-stitog iskustva — uvijek očekivale da će pacijentumrijeti već sljedećeg dana i bile su veoma izne-nađene kad se to ne bi dogodilo. Saopćile bisvoje mračne slutnje doktoru, kad bi došao, a onbi im izlazeći iz bolesničke sobe, da nitko nečuje, odgovarao: »Ne bih se čudio ako izdrži joškoji tjedan.« Lijepo je od doktora što tako misli,pomislila bi sestra, ali on se sigurno vara. A dok-tor se najčešće nije varao. Znao je da ljudi izmu-čeni bolovima, bespomoćni, nepokretni, čak ne-sretni, ipak vole i žele živjeti. Uzet će jednu odpilula koje im je liječnik prepisao da lakše pro-vedu noć i ne pada im na pamet da progutajunekoliko pilula više nego što je neophodno i takoprekorače prag svijeta o kojem ništa ne znaju. Gospodin Rafiel. To je bio čovjek o kojem jegospođica Marple razmišljala dok je gledala uvrt ne videći ga. Gospodin Rafiel? Osjećala jekako se približava čas kada će shvatiti zadatakkoji joj je povjeren, plan koji joj je predložen.čovjek koji je načinio taj plan bio je gospodinRafiel. Načinio ga je na isti način kao što je pla-nirao svoje poslove i financijske transakcije.Našao se, kako je to govorila Cherry, njezinakućna pomoćnica, pred problemom. A kad bi se

96 našla pred problemom, često je dolazila iChjSovala se s gospođicom Marple. »Gospodin Rafiel sigurno se našao pred pro-blemom koji nije mogao sam riješiti, a koji ga je nogo mučio,« pomislila je gospođica Marple. Možda upravo zato što je uvijek sam rješavaosvoje probleme i uporno se držao te svojenavike. Ali bio je vezan za postelju i suočen sasmrću. Tako je mogao upravljati svojim poslo-vima, dogovarati se sa svojim advokatima,komunicirati sa svojim službenicima i prijate-ljima i rođacima koje je imao, ali postojalo jenešto što na taj način nije mogao obaviti. Nekineriješeni problem, neka obaveza koju je jošželio ispuniti, neki plan koji je želio provesti udjelo. Radilo se, očigledno, o nečemu što se nijemoglo srediti novčanim ulaganjima, poslovnimaranžmanima, odvjetničkim uslugama. »Pa se sjetio mene,« rekla je gospođicaMarple. To je još uvijek zvučalo nevjerojatno. Zaistanevjerojatno. Međutim, kako je sad na njegagledala, pismo gospodina Rafiela bilo je sasvimnedvosmisleno. Bio je uvjeren da ona ima odre-

đene kvalifikacije za nešto. Taj njegov problem,pomislila je ponovo, odnosio se na neki zločinili je bio u nekoj vezi sa zločinom. Jedino što jeznao o gospođici Marple bilo je da obožavav.rt°Ye- Pa sad, sigurno nije tražio od nje dariješi neki vrtlarski problem. Ali mogao se sje-titi nje u vezi sa zločinom — sa zločinom naKaribima i zločinima u njezinom vlastitom sus-jedstvu, kod kuće. Sa zločinom — gdje? Gospodin Rafiel poduzeo je određene mjere. Prvom redu, izdao je naloge svojim advoka-

7 Šifra Nemesls y itima. Oni su svoje učinili. Dostavili su joj nje-govo pismo, u predviđeno vrijeme. Dobro pro.mišljeno i brižljivo sročeno pismo, pomislila jeBilo bi sigurno sve daleko jednostavnije da jojje otvoreno rekao šta želi i zašto to želi. Pomaloju je čudilo što je nije, prije smrti, pozvao dadođe k njemu i neumoljivo, ležeći — što sigurnone bi propustio da naglasi — na samrtnoj po-stelji, navaljivao i nagovarao je, dok ne bi pri-stala, da učini sve što se tražilo od nje. Ali neto ne bi bilo u stilu gospodina Rafiela, pomislilaje. Znao je prisiliti ljude da se pokore njegovojvolji, nitko to nije znao bolje od njega, ali to nijebio slučaj za primjenu takvih metoda, a osimtoga nije ni želio, bila je sigurna, da je moli zauslugu, da insistira, da zahtijeva od nje da is-pravi neku nepravdu. Ne, ni to ne bi bilo u stilugospodina Rafiela. želio je, pomislila je, kao štoje vjerojatno želio čitavog života, da plati onošto mu je potrebno. Htio je da joj plati i zato ježelio da je zainteresira do te mjere da uživa uobavljanju tog posla. Nagrada nije ustanovljenada je primami nego da izazove njenu radozna-lost. Da poveća njeno zanimanje za problem.Bila je sigurna da nije rekao 'Ponudi joj dostanovca i prihvatit će bez razmišljanja', jer ma daje novac ugodna stvar, kako je i sama dobroznala, njoj taj novac nije bio nužno potreban.Imala je svog dragog i odanog nećaka Ravmondakoji je bio uvijek spreman da joj pomogne akone bi imala dovoljno sredstava za neke popravkena kući, za posjet specijalisti, za liječenje u top-licama ili nešto slično. Ne. Suma koju će ponu-diti morala je biti zapanjujuća. Morala je bititakva da uzbuđuje kao karta za Irish Sweep.

98

do nje ne može doći na bilo koji sto srećom. ufak pomislila je gospođica Marple, sve to htMpvat <5e pored mnogo rada i nešto sreće, M ievat će mnogo razmišljanja i razbijanja IP a čak bi sve moglo biti pomalo i opasno.Snra međutim, sama otkriti o čemu se radi, on•i to sigurno neće reći. Možda zato što ne želirta ioj nameće svoja gledišta? Čovjek teško možegovoriti o nečemu, a da pri tome ne oda vlastitenazore i osjećaje. Možda se sam gospodin Rafielpitao nisu li njegovi nazori slučajno pogrešni.Nije bilo baš slično njemu da tako misli, ali nijeni nemoguće. Možda je posumnjao da njegovamoć rasuđivanja nije više kakva je bila dok jebio zdrav. I tako je ostavio gospođicu Marple,svog agenta, svog zastupnika, da se sama snalazi,da sama izvlači zaključke. E pa, već je vrijemeda izvuče poneki zaključak. Drugim riječima,da se ponovo vrati starom pitanju: O čemu se ustvari radi? Upućena je u akciju. To je prvo. Uputio ju ječovjek koji je sad mrtav. Izvukao ju je izSt. Mary Meada što znači da se problem, kakavje da je, nije mogao tamo rješavati. Problemnije bio u njezinoj bližoj okolini, to nije bilastvar koju bi mogla riješiti sjedeći i prelistava-jući novine ili raspitujući se, bar ne dok ne usta-novi o čemu bi trebalo da se raspituje. Upućenaje najprije u advokatsku kancelariju, zatim jojje uručeno pismo — dva pisma — za čitanje kodkuće, a zatim je poslana na ugodno i dobroorganizirano putovanje s obilaskom nekih od ču-venih^ zgrada i vrtova u Velikoj Britaniji. Ondaje došla sljedeća stepenica — dolazak u kuću u«ojoj se trenutno nalazi. U Old Manor House u 99Jocelyn St.Maryju u kojoj žive gospođica cio-tilde Bradbury-Scott, gospođa Glvnne i gospođica Anthea Bradbury-Soott. Gospodin Rafieije i to uredio, uredio unaprijed — nekoliko tje-dana prije smrti. To je vjerojatno bilo prvo štoje učinio nakon što je dao upute svojim odvjet-nicima i rezervirao kartu za kružno putovanje unjezino ime. Iz toga proizlazi da njezin boravaku toj kući ima određenu svrhu. Možda će ostatisamo dvije noći, a možda i duže. Možda su podu-zete izvjesne mjere koje će produžiti njen bora-vak, ili će je netko zamoliti da ostane. Tako seponovo vratila u sadašnji trenutak. Gospođa Glvnne i njezine dvije sestre. Gotovonema sumnje da one igraju neku ulogu u čitavoj

toj stvari. Morat će otkriti o čemu se radi. Vre-mena nema mnogo. To je jedina nevolja. Gospo-đica Marple nije ni na trenutak posumnjala usvoje detektivske sposobnosti. Bila je od onihgovorljivih, lepršavih starih dama od kojih nitkoi ne očekuje drugo nego da pričaju, da postav-ljaju pitanja koja im pružaju materijal za sitnaogovaranja. Pričat će o svom djetinjstvu što ćenavesti neku od sestara da ispriča nešto o njiho-vom. Pričat će o jelima što ih je kušala, o posluzikoju je držala, o kćerima, rođacima i ostaloj rod-bini, putovanjima, vjenčanjima, rođenjima i —naravno — smrti. Ne smije dopustiti da joj za-blista u očima ma i najmanji trag zainteresira-nosti kad netko spomene neku smrt. Ne, to seneće dogoditi. Bila je uvjerena da će gotovo auto-matski reagirati na pravi način, da će reći neštokao: »Ah, bože, kako je to tužno!« Morat će saz-nati nešto o obiteljskim vezama, sukobima,životnim pričama, paziti neće li iskrsnuti kakavsugestivan incident, da se posluži tim izrazom.

100 že biti i nešto iz susjedstva, nešto u štoT° ™°žene nisu neposredno umiješane. Za štote • ili o čemu će sigurno pričati. Bilo kako^ nešto će se naći, neki ključ, neki putokaz. ksutra će se ponovo pridružiti svojim suput-pfeiina u mislima je napustila kuću i vratila se itobusu i ljudima u njemu. Možda se ono štotraži nalazi u autobusu i bit će tamo kad se vrati.Neka osoba, više ljudi, netko nevin ili ne bašnevin neka stara priča. Malo se namrštila, poku-šavajući da se sjeti nečega — nečega što joj jebljesnule u mislima tako da je pomislila: Zaista,sigurna sam ... U šta je to bila sigurna? Opet se vratila trima sestrama. Ne smije sepredugo zadržati u sobi. Mora izvaditi iz koferanajnužnije stvari za dvije noći, nešto u što će sevečeras presvući, spavaćicu, torbicu s toaletnimpriborom, a onda sići i pridružiti se gostoljubi-vim domaćicama. Sjediti i pričati s njima. Tre-balo je donijeti zaključak o jednoj ključnojstvari — jesu li tri sestre njezini saveznici ilinjezini neprijatelji? Ni jedno ni drugo nijeisključeno. Morat će dobro razmisliti o tome. Netko je pokucao na vrata; ušla je gospođaGlynne. »Nadam se da ćete se ovdje ugodno osjećati.Smijem li vam pomoći da raspakirate stvari?Imamo kućnu pomoćnicu, jednu vrlo zlatnuženu, Janet, ali ona je ovdje samo izjutra. Pomoći

će vam u svemu što vam bude potrebno.« »Oh, nije potrebno, hvala,« rekla je gospođicaMarpie^ »Ponijela sam samo ono najnužnije.« »Došla sam, u stvari, da vam pomognem pro-naći stepenište. Ova je kuća pravi labirint, znate. ostoje dva stepeništa pa je pomalo teško snaći»e- -Ljudi ponekad naprosto zalutaju.«

101 »Oh, to je vrlo ljubazno od vas,« rekla iegospođica Marple. »Nadam se da ćete sići da popijemo po čašicuserija prije ručka.« Gospođica Marple sa zahvalnošću je prihva-tila poziv i krenula za svojim vodičem u prizem-lje. Gospođa Glynne bila je, sudeći po vanjštinimnogo mlađa od nje. Imala je oko pedeset go-'dina, eventualno koju godinu više. GospođicaMarple pažljivo je silazila niz stepenište; njezinolijevo koljeno bilo je uvijek pomalo nesigurno.Stepenište je, međutim, imalo rukohvat. Bilo jeto veoma lijepo stepenište, i odmah je to rekla. »Ovo je zaista prekrasna kuća,« rekla je.»Građena u osamnaestom stoljeću, pretpostav-ljam. Jesam li u pravu?« »Tisuću sedamsto osamdesete,« rekla je go-spođa Glynne. činilo se da je pohvala gospođice Marpleraduje. Odvela je gospođicu Marple u salon,veliku i vrlo skladnu prostoriju u kojoj se isti-calo nekoliko prekrasnih komada starog nam-ještaja. Pisaći stol iz vremena kraljice Anne iškoljkasta komoda iz doba Williama i Mary. Biloje tu i nekoliko nezgrapnih viktorijanskih divanai ormarića. Zavjese su bile od šinca, izblijedjelei pomalo pohabane, a sag, pomislila je gospođicaMarple, irski. Tipa Limerick Aubusson, činilo se.Sofa masivna, a somotna presvlaka na njoj pri-mjetno istrošena. Sestre gospođe Glvnne već susjedile u salonu. Ustale su kad je gospođicaMarple ušla i prišle da je pozdrave; jedna joj jedonijela čašicu serija, a druga je pozvala dasjedne. »Možda će vam biti udobnije na ovoj stolici.Mnogi više vole visoka sjedišta i naslone.«

102 spadam među takve,« rekla je gospođica !pje. »Tako mi je mnogo lakše. Zbog leđa,

^člnilo se da sestre znaju za poteškoće s le-tc a Najstarija je bila visoka, lijepa žena, tam-

•^ očiju i guste crne kose. Razlika u godinamaSneđu nje i najmlađe bila je dosta velika. Naj-mlađa sestra bila je mršava, blijeda, sva kaoisDiiena, a sivkasta kosa koja je nekad bila plavaneuredno joj je padala po ramenima. Mogla biigrati Ofeliju u zrelim godinama, pomislila jegospođica Marple. Clotilde, razmišljala je dalje gospođicaMarple, sasvim sigurno ne bi mogla igrati Ofe-liju, ali zato bi bila izvanredna kao Klitemnestra— nije bilo nimalo teško zamisliti je kako s uži-vanjem probada bodežom svog muža u kupa-onici. Ali kako ona nikad nije imala muža, takvorješenje moralo je otpasti. Gospođica Marplenije je mogla zamisliti kako ubija bilo koga dru-gog osim muža — a u kući nije bilo Agamem-nona. Clotilde Bradbury-Scott, Anthea Bradbury--Scott, Lavinia Glvnne. Clotilde je bila lijepa,Lavinia neupadljiva, ali zgodna, a kod Antheeprvo što je privlačilo pažnju bilo je stalno trep-tanje jednog očnog kapka. Oči su joj bile krupne,sive, i imala je čudnu naviku da gleda čas lijevočas desno, a onda iznenada, što je bilo još najne-običnije, iza sebe, preko ramena, činila je to kaoda je progoni osjećaj da je netko cijelo vrijemePromatra, čudno, pomislila je gospođica Marple.Trebalo bi saznati nešto više o njoj. Sjele su i razgovor je potekao. Gospođa Jynne je izišla iz sobe, po svemu sudeći u kuni- 103nju. Ona je, činilo se, obavljala dužnosti doma-ćice u kući. Razgovor je krenuo uobičajenimtokom. Clotilde Bradbury-Scott objasnila jegošći da je kuća pripadala njihovom prastricuzatim stricu, a kada je on umro naslijedile su je'ona i njezine dvije sestre i došle da žive s njom. »Imao je samo jednog sina, znate,« objašnja-vala je gospođica Bradbury-Scott, »a on je pogi-nuo u ratu. Mi smo u stvari posljednji izdanciobitelji, osim nekih dalekih rođaka.« »Kuća je zaista prekrasna,« rekla je gospo-đica Marple. »Vaša sestra mi je rekla da je sagra-đena oko tisuću sedamsto osamdesete godine.« »Da, mislim da je tako. Samo, čovjek bi danaspoželio, znate, da nije tako velika i da u njojnema toliko hodnika.« »Zbog popravaka, naročito,« rekla je gospo-đica Marple. »Danas je sve tako skupo ...« »Oh, da, zaista,« uzdahnula je Clotilde. »Zatosmo često prinuđene da ponešto jednostavno pu-stimo neka propada, žalosno, ali tako je. Neke

pomoćne zgrade, na primjer, i staklenu bašču.Imali smo prekrasnu, veliku staklenu bašču.« »U njoj je i grožđe sazrijevalo, muškat,« reklaje Anthea. »A svuda uzduž zidova rastao je pre-krasan sunčac. Zaista mi je žao te staklenebašče. Naravno, za vrijeme rata bilo je nemo-guće naći vrtlara. Imali smo jednog, veomamladog, a onda je i on pozvan u vojsku. Nemožemo, naravno, nikog optuživati zbog toga, alibilo je nemoguće naći nekoga tko bi izvršio po-trebne opravke, pa se čitava konstrukcija sru-šila.« »Mali staklenik pored kuće također.«

104 • Cpstre su uzdahnule kao što uzdišu ljudi Ob.^ kako vrijeme prolazi i kako se sve mije-kojiV1 o malo šta nabolje.nja7~irnS vlada neka melankolična atmosfera, nkle gospođica Marple. Bila je nekakop0mlSnregnirana tugom - tugom koju je nemo-^°^asp3iti ili odstraniti jer je prodrla predu-SS> Uvukla se u zidove ... Gospođica Marple se stresla od jeze. 105 POLVGONUM BALDSCHUANICUM Objed je bio strogo konvencionalan. Mali jag-njeći but, pečeni krumpiri, a nakon toga kolačod šljiva sa šlagom i kolačići uglavnom neodre-đenog ukusa. Na zidovima blagovaonice visilo jenekoliko slika, vjerojatno su obiteljske, pomis-lila je gospođica Marple, viktarijanski portreti"bez neke posebne vrijednosti, ormar za posuđe"bio je masivan, težak, lijep primjerak namještajaod tamnocrvenog mahagonija. Zavjese su bile oddamasta purpurne boje, a za veliki stol od maha-gonija moglo je udobno sjesti bar deset osoba. Gospođica Marple je pričala sitne anegdote sputovanja. Kako je, međutim, na putu provelasamo tri dana, nije bilo mnogo toga da se kaže. »Gospodin Rafiel je, pretpostavljam, bio vašstari prijatelj?« rekla je najstarija gospođicaBradbury-Scott. »Ne bi se moglo reći,« odgovorila je gospo-đica Marple. »Upoznala sam ga na krstarenju poZapadnoindijskom otočju. Boravio je tamo izzdravstvenih razloga, mislim.« »Da, bolovao je nekoliko godina,« rekla jeAnthea.106 je to,« rekla je gospođica Marple. ma žalosno, zaista. Divila sam se njegovoj

hrosti Uspijevalo mu je, uprkos svemu, dah lia toliko poslova. Svakog dana satima je°MHirao svojoj sekretarici i neprestano slao tele- hinilo se da ne želi dopustiti da ga bolest ;. **"*nmetaubiločemu.« »Oh, ne, on to nikad ne bi dopustio,« rekla je

»Nismo ga često viđale posljednjih godina,«rekla je gospođa Glvnne. »Bio je veoma zapo-slen, naravno. Ali nikad nije propustio da namse javi za Božić.« »Vi živite u Londonu, gospođice Marple?« upi-tala je Anthea. »Oh, ne,« rekla je gospođica Marple. »živimu provinciji. U jednom gradiću na pola puta iz-među Loomoutha i Market Basinga. Oko dvade-set pet milja od Londona. Nekad je to bilo veomalijepo starinsko selo, ali, naravno, kao i svedrugo, i ono se posljednjih godina promijenilo,postalo napredno, kako se to danas kaže.« Za-stala je, a onda dodala: »Gospodin Rafiel je,pretpostavljam, živio u Londonu? U hotelu naotoku St. Honore primijetila sam da je u knjizigostiju naveo neku adresu na Eaton Squareu,mislim, ili je to bio Belgrave Square?« »Posjedovao je kuću izvan grada, u Kentu,«rekla je Clotilde. »Pozivao je tamo prijatelje po-nekad, mislim. Poslovne prijatelje, uglavnom,znate, ili goste iz inozemstva. Mislim da nijednapd nas nikad nije bila tamo. U rijetkim prili-kama kad smo ga sretale obično bi nas u Lon-aonu izveo nekamo.« »Bilo je veoma ljubazno od njega,« rekla jegospođica Marple, »što vam je predložio da me

107pozovete k vama za vrijeme mog boravkaLijep znak pažnje, zaista, čovjek u stvarine bi očekivao da će netko tako zaposlen kao onaći vremena za takve misli.« n »Mi smo i ranije pozivale njegove prijateljekoji su putovali s agencijom. Sve u svemu, taputovanja su organizirana veoma brižljivo,' alije, naravno, nemoguće u potpunosti zadovoljitisvačiji ukus. Mladi, sasvim prirodno, žele hodatipoduzimati duge ekskurzije, penjati se pobrdima sa kojih se pruža lijep pogled i slično.Stariji, opet, koji nisu za takve stvari, ostaju uhotelu, a za ovdašnje hotele ne bi se moglo rećida su luksuzni. Sigurna sam da bi današnji izlet,kao i sutrašnji, do St. Bonaventurea, bili za nas

veoma zamorni. Za sutra se, koliko znam, pri-prema izlet brodom do otoka, a more je ponekadprilično uzburkano.« »Pa i razgledanje znamenitosti zna biti vrlozamorno,« rekla je gospođa Glvnne. »Oh, znam,« rekla je gospođica Marple.»Treba mnogo hodati i stajati. Čovjeka zabolenoge. Mislim, u stvari, da ne bi trebalo da podu-zimam ovakve ekspedicije, ali vidjeti lijepezgrade, dvorane, prekrasni namještaj i divneslike, naravno, sve to predstavlja preveliko isku-šenje za mene.« »A tek vrtove,« rekla je Anthea. »Vi volitevrtove, zar ne?« »Oh, da,« rekla je gospođica Marple. »Vrtovevolim od svega najviše. Prema onome što sampročitala u prospektu očekujem da ću vidjetineke od najbolje uređenih vrtova oko historij-skih zgrada koje ćemo tek posjetiti. Veoma seradujem tome.« Pogledala je naokolo, sva oza-rena.108 ie bilo vrlo ugodno, sasvim prirodno, a vioi se činilo da osjeća neku napetost; pitalaip Ito Zašto joj se čini da u atmosferi ima556 S« nenormalnog? I Sta uopće znači to 'nenor- ino'? Razgovor je bio sasvim običan i sastojao uglavnom od svakodnevnih fraza. Sve što jeS8kla bilo je sasvim konvencionalno, a ni ono štosu govorile tri sestre nije bilo drukčije. Tri sestre, pomislila je gospođica Marple, po-novo se vraćajući na tu temu. Zašto nam sve štose javlja u trojkama uvijek nekako sugerira zlo-kobnu atmosferu? Tri sestre. Tri vještice izMacbetha. Pa sad, ove tri sestre bilo bi maloteško usporediti sa tri vještice, iako je gospođicaMarple oduvijek smatrala da je način na kojiredatelji u kazalištu prikazuju te tri vještice po-grešan. U jednoj od predstava koju je vidjelainterpretacija je, činilo joj se, dovedena do ap-surda. Vještice su prikazane kao komične figure,skakale su naokolo, mahale krilima, spoticale se,na glavama su imale smiješne, šiljate šešire.Gospođica Marple se sjetila kako je tada reklasvom nećaku koji ju je izveo da je počasti timShakespeareom: »Znaš, Ravmonde, dragi, kad bise meni pružila prilika da režiram ovaj veličan-stveni komad, ja bih sasvim drukčije postavilate vještice. Kod mene bi one bile tri sasvim nor-malne, obične stare žene. Tri stare Škotkinje.Ne bi igrale i poskakivale. Samo bi podmuklogledale jedna drugu i čovjek bi osjećao opasnost

koja vreba upravo iza te običnosti.« Gospođica Marple je počistila s tanjura po-sljednji zalogaj kolača od šljiva i pogledalar£, LSt°la U ^toeu. Sasvim obična, pomalo euredna, u sebe zatvorena, rasijana žena. Zaštojoj se čini da iz nje izbija nešto zlokobno? 109 »Opet mi se priviđaju stvari,« rekla je gosnđica Marple sama sebi. »Moram prekinuti s tim Poslije ručka izašla je da prošeta po vrtu; g^spođica Anthea delegirana je da joj pravi društvo. Vrt je, pomislila je gospođica Marple, pro!življavao žalosne dane. Bio je to nekad dobroodržavan, iako ni po čemu osobit ili naročitolijep vrt. Primjećivali su se, tu i tamo, elementiklasičnog viktorijanskog vrta. Nasad ukrasnoggrmlja, staza obrubljena rododendronima, bio jetu nekad sigurno i travnjak, postojale su staze,bašča uz kuhinju imala je više od pola hektara iočigledno bila prevelika za tri sestre koje su sadživjele u kući. Djelimično je bila neobrađena iobrasla korovom. Nisko bazgovo grmlje prekrileje većinu nekadašnjih cvjetnih gredica i gospo-đica Marple jedva se suzdržala da ne zasučerukave i počupa podivljale puzavice koje kao dasu javno demonstrirale svoju nadmoćnost. Duga kosa gospođice Anthee vijorila se navjetru izbacujući povremeno na stazu ili u travuponeku zaboravljenu ukosnicu. Govorila je ne-kako nepovezano. »Vi sigurno imate lijep vrt,« rekla je. »Oh, sasvim malen,« rekla je gospođicaMarple. Koračale su po travom obrasloj stazi i zastalepred uzvišenjem pored jednog zida. »Naša staklena bašča,« rekla je gospođicaAnthea sumorno. »Oh, da, u kojoj je rasla ona divna loza.« »Tri loze,« rekla je Anthea. »Crni hamburg,muškat i još jedna sa sitnim, bijelim, vrlo slat-kim grožđem.« »I heliotrop, rekli ste.« »Sunčac,« rekla je Anthea.

110 da sunčac. Divno miriše. Je li ovaj kraj ' ' bombardiranja za vrijeme rata? Jeli bašča .. - srušila od bombe?«86 Ne ovdje toga nije bilo. Ovaj kraj nije nikad ran. Ne, staklena bašča se na žalost sru- zato što nije održavana i popravljana. živimo dugo ovdje, a nismo imale ni novaca

ria ie popravimo ili ponovo sagradimo. To, ustvari i ne bi imalo nekog smisla, jer je i takone bismo mogle održavati. Zato smo jednostavnopustile da se sruši. Ništa drugo nije nam pre-ostalo. A sad, vidite, potpuno je zarasla.« »Da, potpuno je obrasla... kako se zove tapuzavića koja već počinje da cvjeta?« »Oh, to nije nikakva rijetka biljka,« rekla jeAnthea. »Znam da počinje sa P... Samo, kakose zove ... Poli i još nešto, tako nekako.« »Da, mislim da znam kako se zove. Polygo-num Balđschuanicum. Vrlo brzo raste, mislim,zar ne? Od koristi je kad čovjek želi sakriti odpogleda neku srušenu zgradu i slične ne naročitodekorativne ostatke.« Humak ispred nje bio je zaista pokrivengustim spletom lišća tamno zelene puzavice sbijelim cvjetovima. Ta biljka, gospođica Marpleje to dobro znala, predstavljala je opasnost zasve drugo što raste. Polvgonum je prekrivao sve,i to za vrlo kratko vrijeme. »Staklena bašča bila je prilično velika, činimi se,« rekla je. »Oh, jest... U njoj su rasle čak i breskve...one glatke, nektarske.« Anthea je tužno posma-trala zelenu izbočinu.«JlJpak' ne izSleda ni sad ružno,« rekla je go-spođica Marple, tješeći je. »Ti sitni bijeli cvje-tovi vrlo su lijepi, zar ne?« 111 »Na kraju staze koja vodi lijevo raste vrilijepa magnolija,« rekla je Anthea. »Nekad i°mislim, ovdje bila vrlo lijepa međa... travnat'međa. Ali nešto takvo čovjek ne može sam održavati. Zahtijeva previše rada. Sve zahtijeva previše rada. Zato više ništa nije kako je bilosve je propalo ... svugdje.« Brzim koracima krenula je ispred gospođiceMarple stazom što je vodila duž bočnog zidaKoračala je sve brže tako da ju je gospođicaMarple jedva uspijevala pratiti. Gospođica Mar-ple nije se mogla osloboditi dojma da njezinadomaćica nastoji da je zbog nečega odvuče odhumke s polvgonumom kao da je to mjesto po-sebno ružno i neprijatno. Je li je možda bilo stidtih bijednih ostataka stare slave? Polvgonum jezaista ostavljen da previše slobodno buja. Nitkonije ni pokušavao da ga podreže ili nekako održiu razumnim granicama. Postupno je pretvaraotaj dio vrta u cvjetnu džunglu. Ponaša se kao da bježi od njega, pomislila jegospođica Marple pokušavajući da stigne Antheu.

A onda je njenu pažnju privukao srušeni svinjacokružen ružama penjačicama. »Moj prastric uvijek je držao po nekolikosvinja,« objasnila je Anthea, »ali danas više nitkoi ne pomišlja na takvo nešto, zar ne? Svinje supreviše bučne, mislim. Zasadile smo floribundaruže oko zgrade. Mislim da su floribunda ružezaista rješenje za mnoge probleme.« »Znam,« rekla je gospođica Marple. Spomenula je imena nekoliko najnovijihvrsta ruža. Primijetila je da su ti nazivi gospo-đici Anthei potpuno nepoznati. »Idete li često na ovakva putovanja?« Pitanje je došlo iznenada.

112 „Mislite na obilaske dvoraca i vrtova?« na Neki ljudi idu svake godine.« na nešto takvo ne smijem ni misliti. Ta 'putovanja vrlo su skupa, znate. Ovo puto- uplatio je za mene jedan prijatelj, kao n za rođendan. Veoma me je obradovao.« »Tako ... a ja sam se pitala ... Pitala sam sezašto ste došli. Hoću da kažem... ta putovanjasu prilično zamorna, zar ne? A ipak, kad ste većnavikli da putujete po Karibima i takvim mje-stima ...« »Oh, i putovanje po Zapadnoindijskom otočjuje bilo poklon. Od nećaka, koji je zaista divanmladić i nikad ne zaboravlja svoju staru tetku.« »Da, razumijem. Razumijem.« »Ne znam šta bismo radili bez te mlade gene-racije,« rekla je gospođica Marple. »Divni su timladi ljudi, zar ne?« »Pa sad... mislim da jesu. U stvari... neznam. Mi nemamo nikoga mlađeg u obitelji.« »Zar vaša sestra, gospođa Glynne, nemadjece? Nije ih spomenula, a čovjek ne voli dapita...« »Ne. Ona i njen muž nikad nisu imali djece.Možda je tako i bolje.« »šta li je time htjela reći?« pitala se gospo-đica Marple dok su se vraćale u kuću. 113 10 OH, DRAGI, DIVNI PROŠLI DANI U pola devet sljedećeg jutra netko je tihopokucao na vrata i kad je gospođica Marplerekla »Naprijed!« vrata su se otvorila i u sobuje ušla jedna postarija žena. Na pladnju je nosilačajnik, šalicu, vrč s mlijekom i tanjurić s kri-škama kruha premazanim maslacem.

»Vaš jutarnji čaj, gospođo,« rekla je veselo.»Napolju je divan dan, jest. Vidim da ste većrazmakli zavjese. Znači, dobro ste spavali.« »Dobro sam spavala, zaista,« rekla je gospo-đica Marple odlažući knjižicu koju je čitala. »A dan je zaista prekrasan, jest. Lijepo vri-jeme za izlet do Bonaventure Eocksa. Ipak, boljeje što niste pošli. Nije nimalo lako izdržati tohodanje.« »Drago mi je što sam ovdje,« rekla je gospo-đica Marple. »Lijepo je od gospođica Bradburv--Scott i gospođe Gljmne što su me pozvale.« »Ah, da, ali i one se raduju tome. Veselije jekad imaju nekog u kući da im pravi društvo. Ah,ova kuća je sad zaista sumorna, jest.« Još više je razmakla zavjese na prozoru, od-gurnula stolicu i postavila na umivaonik vrč puntople vode.

114 iriroaona je na drugom katu, jest,« rekla je, -'mislim da je ovako bolje, da se ne morate jati ^ stepenice.« To je vrlo ljubazno od vas, Janet. Vi, vjero- o dobro poznajete ovu kuću?« »živjela sam ovdje još kao djevojka... radila kao sobarica, tada, jest. Tada su od poslugedržali kuharicu, sobaricu i jednu djevojku kojaie posluživala i pomagala u kuhinji. To je biloioš za starog pukovnika. Držao je i konje, i jed-nog konjušara. Ah, to su bili dani! Tužno je kadse sve tako promijeni. Rano je izgubio ženu, pu-kovnik, jest. Sin mu je poginuo u ratu, a jedinakći otišla da živi na drugom kraju svijeta. Udalase za Novozelanđanina, jest. Umrla je na poro-đaju, dijete također. Bilo mu je tužno samomovdje pa je potpuno zapustio kuću — nije jeviše održavao kako bi trebalo. Kad je umro,kuću i vrt naslijedile su gospođica Clotilde injene sestre, njegove nećakinje, pa su gospođicaClotilde i gospođica Anthea došle da živeovdje... a kasnije, kad je ostala bez muža, došlaje i gospođa Lavinia ...« Uzdahnula je i zavrtilaglavom. »Ni one nisu mnogo učinile za kuću...nisu imale sredstava... a pustile su i vrt dapropada...« »Sve to zvuči vrlo žalosno,« rekla je gospo-đica Marple. »A one su sve tri tako fine dame, jesu. Go-spođica Anthea je pomalo smušena, ali gospo-đica Clotilde studirala je na univerzitetu i vrloje obrazovana ... govori tri jezika... a gospođa

Gljmne, ona je zbilja prava dama. Ponadala samse, kad je došla, da bi stvari mogle krenuti na-D°lje. Ali čovjek nikad ne zna, zar ne, šta nosi8* 115budućnost. Ponekad me muči osjećaj da se n Hovu kuću nadvilo neko prokletstvo, jest.« Gospođica Marple znatiželjno ju je pogledal »Sve jedno za drugim. Ona strašna avionskanesreća — u španjolskoj, jest — i svi mrtviGadna stvar, ti avioni — nikad ne bih sjela iiavion. Prijatelji gospođice Clotilde oboje su po-ginuli, jesu, muž i žena — kći je na sreću bila jošu školi, i tako se spasla, ali ju je gospođicaClotilde dovela ovamo i brinula se dalje za njuPutovala je s njom, u inostranstvo, u Italiju iFrancusku, prihvatila je kao rođenu kćerku, jest.Bila je to tako vesela djevojka, i tako dobrogsrca ... Nitko nije ni sanjao da se može dogoditinešto tako strašno.« »Nešto strašno? A što? Je li se to dogodiloovdje?« »Ne, nije ovdje, hvala bogu. Iako bi se ustvari moglo reći da se jest odigralo ovdje. Ovdjega je upoznala. Boravio je u susjedstvu, a go-spođe su poznavale njegovog oca, koji je bioveoma bogat, pa su ga pozvale da ih posjeti...To je bio početak, jeste.« »Zaljubila se u njega?« »Da, zaljubila se u njega na prvi pogled, jest.Bio je vrlo zgodan mladić, znao je lijepo pričatii uopće, bio je vrlo ugodan... čovjek nikad nebi pomislio ... ni na trenutak ne bi pomislio ...«Naglo je zašutjela »Ljubavni zaplet? Komplikacije? I djevojkase ubila?« »Ubila?« žena je iznenađeno pogledala gospo-đicu Marple. »Tko vam je to rekao? To je biloumorstvo — bestidno umorstvo, jeste. Zadavioju je, i unakazio joj lice, gospođica Clotilde jemorala ići da je identificira... i poslije toga

116 niie ono što je bila. Tijelo su našli dobrih* L*Pt milja odavde, u grmlju kod jednog na-* -Snoe kamenoloma. A vjeruje se da mu topU? orvo umorstvo što ga je počinio. Bilo je još v-iidievojaka... Šest mjeseci se nije znalo za* iako ju je policija svuda tražila. Oh! Bio je"aista pravo čudovište ... pokvarjenjak, rođeniZločinac izgleda. Danas govore da ima i takvihkoii nisu krivi što su takvi, kojima je u glavi

nešto poremećeno pa ne mogu odgovarati zasvoja djela. Ne vjerujem vam ja u to! Ubojicesu ubojice. A danas ih više i ne vješaju. Znam dapostoji nasljedno ludilo, u nekim starim poro-dicama — kao kod onih Derwentovih izBrassingtona, u svakoj drugoj generaciji jednoili dvoje iz te obitelji završili su u ludnici... ilirecimo stara gospođa Paulett, hodala je naokolos dijamantskom dijademom na glavi i tvrdila daje Marija Antoinetta dok je nisu zatvorili...iako u stvari nije bila opasna, samo pomalo luc-kasta. Ali taj mladić... ne, on je bio utjelovlje-nje đavola.« »šta su učinili s njim?« »U to vrijeme smrtna kazna je već bila uki-nuta ... a možda nije bio ni punoljetan, više sene sjećam. Na suđenju je proglašen krivim, jest.Sad je u nekom Bostolu ili Broadsandu... ilikako se već zove to mjesto, počinje sa B, kamosu ga poslali.« »Kako se zvao taj mladić?« »Michael... a prezimena se ne sjećam. Dogo-ouo se to još prije deset godina... zaboravilafcam. Zvučalo je nekako italijanski, kao imeaeKog slikara. Nekog čuvenog slikara... Raffle,raKo nekako ...« »Michael Rafiel?« 117 »Tako je! Pričalo se da ga je otac, koji •strahovito bogat čovjek, nekako izvukao iz Zafvora. Da je organizirao bijeg, slično kao oni provalnici u banku... Ali ja mislim da su to samcipriče ..« I tako nije se radilo o samoubojstvu. Radilose o umorstvu. A Elizabeth Temple je kao uzroktragedije navela ljubav. U izvjesnom smislu bilaje u pravu. Djevojka se zaljubila u ubojicu jništa ne sluteći zbog te ljubavi otišla u smrt. Gospođica Marple se stresla. Jučer, dok je še-tala po selu, vidjela je plakat na prodavnici no-vina: UMORSTVO U EPSOM DOWNSU. PRONA-ĐEN LES DRUGE DJEVOJKE. APEL MLADIMADA POMOGNU POLICIJI. I tako, historija se ponavlja. Ponavlja se ististari, ružni motiv. U glavi su joj zabrujali davnozaboravljeni stihovi:

Mladost, strasna, ružičasto bijela, Raspjevani potok u dolini nijemoj, Divni princ iz bajke u priči dosadnoj Oh ničeg tako krhkog u životu nema k'o što je mladost ružičasto bijela.

Tko može sačuvati mlade od bola i smrti —zar sama mladost koja ne može, koja nikad nijemogla štititi samu sebe? Zar oni tako maloznaju? Ili možda znaju previše, pa misle da znaju.sve? Kad je tog jutra sišla niz stepenice vjero-jatno nešto ranije nego što je itko očekivao, go-spođica Marple nije odmah našla niti jednu odsvojih domaćica. Izišla je kroz prednja vrata i

118l - •pdnom prošetala kroz vrt. Ne zato što joj seJ°f ^posebno sviđao nego zbog nekog neodre-tej osjećaja da u njemu postoji nešto vri- njene pažnje, nešto što će joj dati neku ili sto J° e ve samo sto a nije ... e pa, iskreno rečeno, nije dovoljnogenijalna da shvati kakva je to genijalna idejabila. Nešto što bi trebalo da primijeti, nešto štobi moglo biti vrlo značajno. Trenutno, nije posebno željela vidjeti nitijednu od triju sestara. Htjela je razmisliti o ne-kim stvarima — o novim činjenicama koje jesaznala naklapajući uz čaj s Janet. Vratanca na ogradi bila su otvorena pa je izi-šla na ulicu i uzduž reda mladih dućana stigla domjesta sa koga se mogao vidjeti šiljati zvonik;tamo je, znači, bila crkva — i groblje. Otvorilaje natkrivenu kapiju i neko vrijeme šetala iz-među grobova od kojih su neki bili prilično stari,a oni bliže zidu nešto novijeg datuma, dok je ne-koliko grobova iza zida ukazivalo na činjenicuda se groblje proširuje. Stariji grobovi nisu bilini po čemu zanimljivi. Neka imena su se čestoponavljala, kako je to obično slučaj po selima.Bilo je tu mnogo pripadnika obitelji Prince. Ja-sper Prince, neprežaljeni. Margerv Prince, Edgari Walter Prince, Melanie Prince, stara četiri go-dine. Porodični registar. Hiram Broad i Ellen Ja-ne Broad, Eliza Broad, umrla u devedeset prvojgodini. Bila se upravo okrenula da pođe dalje, kad jeugledala jednog postarijeg muškarca kako po-lako korača između grobova, usput uređujući i.teći Ponešto. Podigao je šešir i rekao: »Dobrojutro.« 119 »Dobro jutro,« rekla je gospođica Marpie»Lijep dan.« »Okrenut će na kišu,« rekao je starac.

Rekao je to kao nešto u što je potpuno si-guran. »Ovdje je sahranjeno mnogo ljudi s prezime-nom Prince i Broad,« rekla je gospođica Marpie »Ah, da, u ovom selu uvijek je bilo ljudi sprezimenom Prince. Nekad su bili veliki zemljo-posjednici. I Broadovih je bilo mnogo, godi-nama.« »Promatram ovaj dječji grob. Tužno je to,stajati nad dječjim grobom.« »Ah, to će biti grob male Melanie. Zvali smoje Mellie. Da, to je bilo tužno. Pregazio ju je auto-mobil. Istrčala je na ulicu, pošla je da kupi bom-bona u prodavnici. Danas se to često događa, kadkola tako bjesomučno jure naokolo.« »žalosno je kad čovjek pomisli,« rekla je go-spođica Marpie, »koliko ljudi umire svakog časa.Čovjek to u stvari i ne primjećuje dok ne po-gleda natpise na groblju. Bolesti, starost, smrtpod kotačima automobila, ponekad i gore stvari.Ubijene djevojke. Zločini, mislim.« »Ah, da, toga danas ima koliko hoćete. Ša-šave djevojke, ako želite znati šta ja o tome mi-slim. A njihove majke nemaju vremena da pazena njih, danas ... kad sve po svaku cijenu želeda rade.« Gospođica Marpie je uglavnom bila istog miš-ljenja ali nije željela da gubi vrijeme kritizira-jući običaje vremena. »Odsjeli ste u Old Manoru, zar ne?« upitao jestarac. »A stigli ste, primijetio sam, autobusomagencije. Ti izleti su ipak previše naporni za vas,

120 Dostavljam. Mnogi od onih koji pođu na tapr ^a Sovanja ne mogu izdržati sve to.«*rU2?£ista sam ustanovila da je previše zamor- ™iznala je gospođica Marple, »a jedan mojn0'i gospodin Rafiel, pisao je svojim prija- ovdje, pa su me pozvale da ostanem dana kod njih.« ime Rafiel nije starom vrtlaru očigledno go-vorilo ništa. »Gospođa Glynne i njezine dvije sestre bile suvrlo ljubazne,« rekla je gospođica Marple. »Oneveć odavno žive ovdje, mislim.« »Ne tako dugo. Nekih dvadesetak godina. Ku-ća je nekad pripadala starom pukovniku Brad-bury-Scottu. Old Manor House, mislim. Imao jeblizu sedamdeset kad je umro.« »Je li imao djece?« »Imao je sina koji je poginuo u ratu. Zato

je i ostavio kuću nećakinjama. Nije imao komeda je ostavi.« Nakon toga starac se vratio svom poslu međugrobovima. Gospođica Marple ušla je u crkvu. U njoj seosjećala ruka viktorijanskog restauratora, a vi-traži su bili jarkih boja, također viktorijanski.Nekoliko bronzanih nadgrobnih ploča i dvije-tripločice s natpisima na zidovima predstavljale susve što je ostalo od prošlosti. Gospođica Marple uvukla se u neudobnu klu-PU i prepustila se razmišljanju. Je li izbila na pravi trag? Činjenice se polakoPočinju povezivati — ali su veze između njih svePnje nego jasne. Ubijena je djevojka (u stvari, ubijeno je više jevojaka) — osumnjičene mladiće (ili »mlade« se to danas obično kaže) pokupila je poli-

121čija da joj »pomognu u istrazi«. Sve po uobivjenoj shemi. Ali njezin zadatak odnosi se na nekustaru priču, na događaj koji se odigrao prije đeJset ili dvanaest godina. A tu više nije imala štda istražuje, nije bilo problema koje bi trebalorješavati. To je bila tragedija s oznakom FINIŠ Šta bi ona tu mogla učiniti? šta je gospodinRafiel tražio od nje da uradi? Elizabeth Temple ... Mora nekako natjeratiElizabeth Temple da joj kaže nešto više o svemutome. Elizabeth je govorila o djevojci koja sehtjela udati za Michaela Rafiela. Ali da li je za-ista bilo tako? činilo se da za tu činjenicu nitkou Old Manom ne zna. Gospođica Marple pokušala je sve to zamislitiu drugoj, poznatijoj verziji — kao priču koja serelativno često ponavljala u njenom vlastitomselu. Sve je, kao uvijek, počinjalo sa »mladić jesreo djevojku.« I odvijalo se na uobičajeni na-čin ... »A onda je djevojka ustanovila da je u dru-gom stanju,« pričala je gospođica Marple samasebi. »Rekla je to mladiću i tražila da se vjen-čaju. Ali on, možda, nije hti da se oženi njom...nikad nije ni pomišljao da se oženi njom. Ali seu ovom slučaju mogao naći u nezgodnoj situa-ciji. Njegov otac, možda, nije htio ni da čuje zato. A njezina je porodica insistirala da 'učinijedino što je ispravno'. Njemu je, do tada, biloveć dosta i djevojke i svega... možda je čaknašao i drugu. I tako se odlučio za brz, brutalanizlaz — zadavio je, a lice joj pretvorio u bez-

obličnu masu da onemogući identifikaciju. To jesasvim u skladu s njegovom prošlošću... tajbrutalni, podli zločin... ali zločin već kažnjen izaboravljen...«

122 l Podedala je oko sebe. U crkvi je vladao sa- - ni mir Bilo je teško vjerovati da na svijetu Vtii zlo Urođeni dar za otkrivanje zločina — •P bila sposobnost koju joj je gospodin Rafiel HrTisao Ustala je, izišla iz crkve i neodlučno tala gledajući naokolo. Tu, među grobovima i Z blijedjelim natpisima na spomenicima njezin urođeni dar ostao je nijem Je li zločin bio ono sto je osjetila jučer, u Old Manoru? Ona potištenost, tiho očajanje, ona mračna, beznadna tuga? Anthea Bradbury-Scott koja uplašeno gleda preko ramena kao da se boji da netko stoji iza nje ... stalno stoji iza nje ... One nešto znaju, te tri sestre, ali šta to one znaju? Ponovo se sjetila Elizabeth Temple. Zamislila je Elizabeth Temple kako se s ostalim suputni- cima iz autobusa penje strmom stazom između stijena i prosmatra more u dubini. Sutra, kad se ponovo nađe sa svojim društ- vom, zamolit će Elizabeth Temple da joj kaže nešto više o svemu tome. Gospođica Marple vratila se istim putem na-trag u Old Manor House, koračajući polako jerje već počela osjećati umor. Nije imala dojam daje jutro bilo u ma kojem smislu produktivno.Kuća zvana Old Manor nije joj pružila još ništaodređeno; Janet joj je, doduše, ispričala priču odavnoj tragediji, ali uspomene na davne trage-dije uvijek su živjele u sjećanju posluge isto kaoi uspomene na razne sretne trenutke, svečanavjenčanja, velike zabave, operacije i nesreće na-Kon kojih su se ljudi oporavljali na upravo čudo-tvoran način. 123 Kad se približila kapiji ugledala je krajdvije ženske figure. Jedna je pošla premaBila je to gospođa Glvnne. »On, tu ste,« rekla je. »Već smo se pitaleje s vama. Bila sam sigurna da ste izišli dašetate, nadam se samo da se niste previše umorili. Da sam znala da ste ustali i izašli, pošla bihs vama da vam pokažem ono što vrijedi vidjetiIako toga nema bas mnogo.« »Malo sam skitala naokolo,« rekla je gospo-

đica Marple. »Bila sam na groblju, znate, i ucrkvi. Crkve me posebno privlače. A na grob-ljima se nađe poneki zanimljiv natpis ili neštoslično. Već imam čitavu zbirku neobičnih epitafa.Crkva je, čini mi se, restaurirana u viktorijanskodoba, zar ne?« »Da, postavili su one ružne klupe, mislim.Najkvalitetnije drvo, naravno, sve čvrsto i solid-no napravljeno, znate, ali bez mnogo ukusa.« »Nadam se da bar nisu odstranili neku po-sebnu zanimljivost.« »Ne, mislim da nisu. Crkva, u stvari, i nijetako stara.« »Primijetila sam da u njoj nema baš mnogobronzanih ploča, natpisa i takvih stvari,« reklaje gospođica Marple. »Zar vas toliko zanima crkvena arhitektura?« »Oh, ne bih mogla reći da je sistematski pro-učavam ili nešto slično ali, znate, u mom seluSt. Mary Meadu sve se nekako vrti oko crkve.Hoću da kažem, nekad je bilo tako. Danas je, na-ravno, drukčije. Vi ste odrasli u ovom kraju?« »Ne, nisam, živjeli smo u Little Herdslevju,nekih trideset milja odavde. Otac mi je bio umi-rovljeni oficir... artiljerijski major. Ponekadsmo dolazile ovamo da obiđemo strica.. • u124 • nrastrica, prije njega. Ne, godinama nisamstvan v A ^^ SU) nakon stričeve smrti, se-*Ua doselile ovamo, dok sam ja još živjela u ranstvu, s mužem. Umro je prije četiri-petgodina.« »Oh shvaćam.« »Navaljivale su da dođem i živim s njima, i aista to je izgledalo kao najbolje rješenje. Prijetoga živjela sam u Indiji. Moj muž je služiotamo tamo je i umro. Danas čovjek teško možeznati'gdje bi mu bilo najbolje da... pusti kori-jenje, da tako kažem.« »Da, tako je, zaista. Potpuno vas razumijem.A vi ste, naravno, osjećali da su vam korijeniovdje jer vam je obitelj dugo živjela u ovomkraju.« »Da. Da, tako sam osjećala. Naravno, uvijeksam održavala vezu sa sestrama, dolazila sam iposjećivala ih. Ali sve uvijek ispadne drukčije ne-go što čovjek zamišlja. Kupila sam mali kotedžkraj Londona, u blizini Hampton Courta. Tamoprovodim najveći dio vremena i povremeno ra-dim za neke dobrotvorne organizacije u Lon-donu.« »Vrijeme vam je, znači, u potpunosti ipunje-

no. To je pametno.« »U posljednje vrijeme mi se čini da bi trebaloda više boravim ovdje. Pomalo se brinem zasestre.« »Zbog njihovog zdravlja?« upitala je gospo-đica Marple. »Danas svi imaju puno razloga zazabrinutost, posebno zbog toga što je nemogućePronaći nekog pouzdanog da se stara o dragimosobama kad im zdravlje počne popuštati i na-gu svakojake boljke. Reumatizam i artritis. I vJek stalno strahuje da se ne okliznu u kadi,

125da ne padnu silazeći niz stepenice ili da imne dogodi nešto slično.« Se »Clotilde je uvijek bila vrlo čvrsta osobarekla je gospođa Glynne. »žilava, moglo bi sereći. Zabrinjava me ponekad Anthea. Ona je ne-kako nestabilna ... vrlo nestabilna. Ponekad joimisli odlutaju ... i kao da ne zna gdje se nalazi« »Da, takve brige su uvijek teške. A ima tolikotoga zbog čega brinemo.« »Ne vjerujem da Antheu muče neke brige.« »Možda brine zbog poreza ili ima nekih nov-čanih problema?« upitala je gospođica Marple. »Ne, ne, takvih briga baš nema toliko ... oh,naravno, brine se zbog vrta. Sjeća se vrta kakavje nekad bio i željela bi, znate, da... da ima no-vaca s kojima bi mogla dovesti stvari u red. Clo-tilde joj je morala reći da to sebi sad ne mo-žemo priuštiti. Ali ona stalno govori o staklenojbašči, o breskvama koje su nekad tamo rasle. Ogrožđu ... i tim stvarima.« »I heliotropu koji je rastao duž zidova,« reklaje gospođica Marple, sjetivši se razgovora s An-theom. »Čudno da ste se toga sjetili. Da, to je neštoo čemu ona stalno govori. Tako je divno mirisao,taj heliotrop. A i ime mu je lijepo — sunčac.Svi ga se često sjećamo. I grožđa. Sitnog, okru-glog, slatkog zrnevlja. Ah, čovjek ne bi trebalo damnogo razmišlja o prošlosti.« »Sjećate se i cvjetnih gredica, vjerojatno,«rekla je gospođica Marple. »Da. Da, Anthea bi željela da opet ima velikui lijepo održavanu cvjetnu među. A to je sadzaista neostvarljivo. Sve što možemo učiniti, jestpozvati svakih četrnaest dana nekog iz sela danam pokosi travnjake. I svaki put moramo anga-

126 nekog drugoga. A Anthea bi htjela da opet

^ - mo onu srebrnastu južnoameričku travu.P°S1J anfile gospođe Simpkin. Bijele, znate. Duž1 ^pnog zida. Htjela bi opet da ima smokvu ie nekad rasla pored staklenika. Ona se toga sjeća i stalno govori o tome.« ,)To vam sigurno teško pada.« »Pa sad... da. Tu, znate, nikakvi argumenti e pomažu. Clotilde, naravno, gleda na te stvari^inogo realnije. Ona joj naprosto kaže 'ne' i neželi više ni riječi da čuje o tome.« »Teško je to,« rekla je gospođica Marple,»znati kako se postaviti. Da li treba biti čvrst.Čak nepokolebljiv. Možda, čak.. kako da ka-žem... čak i pomalo grub, znate, ili treba po-kazati puno razumijevanje ... Uvijek saslušatisve pa čak i podržavati izvjesne nade makar ibili svjesni da su nerealne. Da, teško je to.« »Meni je, znate, lakše, jer kako vam je po-znato, ja neko vrijeme boravim ovdje pa opetodem. Na taj način mi je lakše da se pretvaramkako će stvari ubrzo krenuti nabolje i kako ćemoipak moći nešto učiniti. Ipak, kad sam prije ne-koliko dana došla i ustanovila da je Anthea po-kušala da angažira najskuplju vrtlarsku firmuradi obnove vrta, da ponovo izgradi staklenubašča — što je apsurdno, jer čak i kad bi zasa-dili lozu ona ne bi dala rod još najmanje dvijeili tri godine ... Clotilde nije znala ništa o tome1 strahovito se naljutila kad je na Antheinomstolu našla predračun za te radove. I nije bašnastojala da bude obzirna.« »Problema ima mnogo,« rekla je gospođica„i *7, Je to vrl° korisna fraza, kojom se čestoslužila,

127 »Sutra ujutro morat ću prilično rano krenut--mislim,« nastavila je gospođica Marple. »Ras-tala sam se kod 'Zlatnog vepra' gdje će se, kakosu mi rekli, svi okupiti. Polazak je zakazan zdevet sati, rekli su mi. Prilično rano.« a »Oh, bože. Nadam se da to neće biti previšezamorno za vas.« »Neće, mislim da neće. Saznala sam da idemodo nekog mjesta koje se zove... bože, kako sezove? ... Stirling St. Mary. Tako nekako. Izgledada to nije daleko odavde. Obići ćemo neku za-nimljivu crkvu i dvorac, a poslije podne nekivrlo lijepi vrt, ne prevelik, ali s nekim neobičnimraslinjem i cvijećem. Sigurna sam da ću nakonovog divnog odmora ovdje sve to lako izdržati.

Tek sad sam svjesna koliko bih umorna bila dasam se ova dva dana penjala po stijenama i išlakamo i ostali.« »U redu, ali poslije podne treba da se odmo-rite da biste bili svježi sutra,« rekla je gospođaGlvnne dok su se vraćale u kuću. »GospođicaMarple išla je vidijeti crkvu,« rekla je gospođaGlvnne Clotildi. »U njoj, na žalost, nema ničeg naročito za-nimljivog,« rekla je Clotilde. »Viktorijanski vit-raži od one najružnije vrste, mislim. A nisu ža-lili novaca. Mislim da je za to i naš stric pomalokriv. Strašno mu se sviđala ona drečava crvenai plava boja.« »Drečava, čak neukusna po mom mišljenju,«rekla je Lavinia Glvnne. Poslije ručka gospođica Marple se ispružilada malo odrijema i nije se pridružila svojimdomaćicama sve do večere. Poslije večere dugosu pričale o svemu i svačemu, dok nije došlovrijeme za počinak. Gospođica Marple prva je

128 uspomenama — uspomenama na t, na djetinjstvo, mjesta u kojima je putovanja i posjete, ljude koje je po- na u krevet umorna, svjesna neuspjeha.Ki1e saznala ništa, možda zato što i nije bilo -La što bi mogla saznati. Otišla je u ribolov,mC?a niie grizla — možda zato što u tom potokua-" bilo ribe. A možda i zato što nije upotrije-bila pravi mamac. 9 Šifra Nemesis J29 11 NESREĆA Gospođici Marple donijeli su sljedećeg jutračaj već u pola osam kako bi joj ostalo dovoljnovremena da se spremi i spakira svoje sitnice.Upravo je zatvarala kofer kad je netko priličnonervozno pokucao na vrata. Ušla je Clotilđe, ve-oma uzbuđena. »Oh, draga gospođice Marple, dolje je jedanmladić, traži vas. Emlyn Priče. On je jedan odputnika vašeg autobusa, pa su ga poslali po vas.« »Da, poznajem ga, naravno. Vrlo mlad?« »Da, i moderno obučen, s dugačkom kosomi tako... ali on je u stvari došao da vam...ovaj... javi jednu žalosnu vijest, žao mi je štomoram reći, ali izgleda da se dogodila nesreća.« »Nesreća?« ponovila je gospođica Marple, za-panjena. »Mislite... saobraćajna nesreća? Neštos autobusom? Je li netko povrijeđen?«

»Ne, s autobusom se nije ništa dogodilo. Ne-sreća se dogodila jučer poslije podne, na izletu.Puhao je jak vjetar, ako se sjećate, iako ne vje-rujem da to ima neke veze s tim. Neki od izlet-nika malo su zalutali, mislim. Postoji staza, alitko želi može se penjati i preko stijena. I najedan i na drugi način može se stići do spomen-

130 • na vrhu Bonaventure, a to je bio i cilj*° Grupa se postepeno rasula i mislim, u *"i da ie nitko nije vodio, da nitko nije vodio t kamo tko ide što je, mislim, trebalo. uvijek sasvim sigurni na nogama, a li- iznad provalije je vrlo strma. Odronilo seneko kamenje ili stijenje i srušilo se na nekogna stazi.« »Oh, bože,« rekla je gospođica Marple, »to jezaista strašno. Više nego strašno. A tko je povri-jeđen?« »Neka gospođica Temple ili Tenderdon, mi-slim.« »Elizabeth Temple,« rekla je gospođica Mar-ple. »Oh, bože, to mi je zaista žao. Mnogo samrazgovarala s njom. Sjedile smo jedna uz druguu autobusu. Mislim da je umirovljena ravna-teljica škole, neke veoma poznate škole.« »Naravno,« rekla je Clotilde, »sad znam tkoje ona. Bila je ravnateljica Fallowfielda, čuveneškole za djevojke. Nisam znala da je i ona međuputnicima. Povukla se u mirovinu, mislim, prijegodinu ili dvije.dana i sad je tamo ravnateljicajedna mnogo mlađa osoba, neobično progresiv-nih nazora. Ali ni gospođica Temple nije, ustvari, stara; ima oko šezdeset godina, mislim, ivrlo je aktivna, voli planinarenje i izlete i sličnestvari. Zaista je žalosno što se to dogodilo. Na-dam se da nije teško povrijeđena. Nikakve poje-dinosti ne znam.« »Ja sam spremna,« rekla je gospođica Marple,zatvarajući kofer. »Odmah ću sići da čujem šta e gospodin Priče.« Clotilde je uzela kofer. »Dopustite da ga ja ponosem. Nije težak.

131Pođite za mnom, i pazite dok silazite niz stniče, molim vas.« Gospođica Marple je sišla u prizemlje, gdje •je čekao Emlyn Priče. Kosa mu je bila jo'š raščUpanija nego inače, a odjeća vrlo slikovita_v,vstava kožna jakna i hlače smaragdno zelene boie

uvučene u bogato ukrašene čizme. ' »Kakav nesretan slučaj,« rekao je, stežućiruku gospođice Marple. »Mislio sam da će bitinajbolje da sam dođem i... ovaj... javim vamšta se dogodilo. Gospođica Bradbury-Scott vamje sigurno već rekla. Stradala je gospođicaTemple. Znate već. Ravnateljica škole. Ne znamtočno šta je radila i šta se dogodilo, izgleda da sesrušilo neko stijenje ili da se, bolje rečeno, nekokrupno kamenje skotrljalo niz padinu na stazu.Padina je na tom mjestu vrlo strma, prava litica,i kamenje ju je povuklo za sobom tako da su jesinoć, težko ozlijeđenu, prebacili u bolnicu.Mislim da je njezino stanje vrlo ozbiljno. Bilokako bilo, današnje je putovanje otkazano i ostatćemo ovdje još jedan dan.« »Oh, bože,« rekla je gospođica Marple, »to jestrašno. To je zbilja strašno.« »Mislim da je vodstvo puta odlučilo da danasne putujemo dalje zato što moraju sačekati li-ječnički nalaz i izvještaj, pa su predložili da osta-nemo još jedan dan ovdje i prenoćimo kod'Zlatnog vepra', a da plan putovanja malo izmi-jenimo tako da vjerojatno uopće nećemo svra-ćati u Grangmerling, kamo je trebalo da idemosutra i koji, u stvari, i nije posebno interesantan,kažu. Gospođa Sandbourne jutros je rano otišlau bolnicu da vidi kako se povrijeđena danasosjeća. Treba da se nađemo s njom kod 'Zlatnogvepra' na kavi u jedanaest sati. Mislio sam da

132l možda željeli poći da čujete najnovije o ću s vama, naravno,« rekla je gospo- ica Marple. »Naravno. Odmah.« Okrenula se da se pozdravi s Clotildom i ospođom Glynne, koja im se u međuvremenunridružila. »Htjela bih da vam zahvalim, za sve,« rekla•e »Bili ste zaista ljubazni i bilo mi je vrlougodno kod vas. Zaista sam se odmorila i sve.žalosno je što se na kraju dogodila ovakvanesreća.« »Ako biste željeli ostati još jednu noć kodnas,« rekla je gospođa Glynne, »sigurna sam dabi .'. .« Pogledala je Clotildu. Gospođica Marple, koja je imala sposobnostda munjevito zapaža i ono u što direktno negleda, primjetila je na licu Clotilde izraz kojibi se mogao protumačiti kao neslaganje. Iakose sve svelo samo na jedva primjetni pokret,

gospođici Marple nije promaklo da samo što nijeodrečno zavtila glavom. Kao da odbacuje prije-dlog što ga je upravo iznijela gospođa Glynne. ». . . iako, naravno, mislim da bi vam moždabilo draže da budete zajedno s ostalima i da . . .« »Oh, da, mislim da će tako zaista biti bolje,«rekla je gospođica Marple. »Znat ću točno kakvisu planovi i šta će biti dalje, a možda mogu ipomoći u nečemu. Nikad se ne zna. Zato, jošjednom, mnogo vam hvala. Mislim da će se kodZlatnog vepra' lako naći soba za mene,« Po-gledala je u Emlyna, koji je spremno potvrdio. »Sve će biti u redu. Jutros je bilo nekolikoslobodnih soba. Hotel nije pun, a gospođa Sand- oume je, mislim, i tako već rezervirala smještaj

133za sve, za noćas. Za sutra ćemo vidjetividjet ćemo kako će se sve dalje odvijati.« Ceremonija pozdravljanja i zahvaljivaniaobavljena je još jednom, a onda je Emlyn Pric*uzeo stvari gospođice Marple i krenuo žustrimmladenačkim korakom. »Hotel je tu odmah iza ugla, prvom ulicomlijevo,« rekao je. »Znam, jučer sam šetala tuda, mislim. Jadnagospođica Temple. Nadam se da nije ozbiljnopovrijeđena.« »Ja mislim da jest,« rekao je Emlyn Priče.»Naravno, vi znate kakvi su doktori, i uopće tobolničko osoblje. Sve što znaju reći jeste da je,'stanje pacijenta u skladu s predviđanjima'. Ugradiću nema bolnice, pa su je morali prebacitiu Carristovm, nekih osam milja odavde. Uosta-lom, znat ćemo kad se gospođa Sandbourne vratis najnovijim vijestima, kako je dogovoreno.« Došli su u hotel i zatekli sve putnike na okupuu blagovaoni; servirana je kava, a uz kavu krafnii pecivo. Glavnu riječ vodili su gospodin i gos-pođa Butler. »Ah, i previše je tragično, sve to što se do-godilo,« govorila je gospođa Butler. »Zaista pot-resno, zar ne? I upravo u trenutku kad smo bilinajbolje raspoloženi i počeli istinski uživati usvemu. Jadna gospođica Temple. Stalno sammislila kako nitko od nas nije u takvoj kondi-ciji za hodanje kao ona. A eto, vidite, nikad sene zna, zar ne, Henry?« »Ne, zaista se ne zna,« rekao je Henry. »U timstvarima ... pitam se, uostalom... da, vrijemenam je svima dragocjeno, znate... pa se pitamne bi li bilo bolje da ... ovaj ... prekinemo ovo

putovanje. Da ne idemo dalje. Imam dojam da

134 ti prilično teško nastaviti gdje smo stali svete j-1stvari definitivno ne razjasne. Ako se po-Acf da je događaj... ovaj... hoću da kažem... hilinog ili čak fatalnog karaktera, moglo bi... • hoću da kažem mogla bi biti pokrenutaSaga ili nešto u tom smislu.« »Oh, Henry, ne govori takve stvari!« »Sigurna sam,« rekla je gospođica Cooke, »dasu vaša predviđanja malo previše pesimistička,gospodine Butler. Uvjerena sam da sve skupa nemože biti tako ozbiljno.« Javio se gospodin Caspar, svojim stranimakcentom. »Ali jest, stvar jest ozbiljna. Ja čuojučer. Kad je gospođa Sandboume razgovaralapreko telefona s doktorom. Stvar jest vrlo, vrloozbiljna. Kazali da ima potres mozga, teškipotres mozga. Specijalni doktor dolazi da jepregleda i vidi je li moguće operirati ili je bez-nadno. Da, sve to vrlo loše.« »Oh, bože,« rekla je gopođica Lumlev. »Akoje sve neizvjesno, možda bi trebalo da se vratimokući, Mildred. Morat ću pogledati kakve su vezevlakom.« Zatim se obratila gospođi Butler.»Znate, dogovorila sam se sa susjedima da pri-paze na moje mačke, a ako bih zakasnila dan ilidva, to bi moglo izazvati velike neugodnosti.« »E, pa mislim da nema nikakvog smisla dase unaprijed uzrujavamo,« rekla je gospođa Rise-ley-Porter svojim dubokim, autoritativnim gla-som. »Joanna, baci ovaj krafn u košaricu za ot-Patke, molim te. To se ne može jesti. Gdje li susamo našli taj nemogući džem! A ne bih ga htjelaostaviti na tanjuru, mogli bi se uvrijediti.« Joanna je bacila krafn, a onda rekla: »Imateu nešto protiv da Emlyn i ja malo prošetamo? razgledamo gradić, mislim? Zaista nema

135smisla da sjedimo ovdje i ubijamo vrijeme zislutnim predviđanjima. Učiniti i tako ne možem*ništa.« »Mislim da je to vrlo pametna ideja,« reklaje gospođica Cooke. »Idite, idite slobodno,« rekla je gospođicaBarrow prije nego što je gospođa Riselev-Portherstigla da otvori usta. Gospođica Cooke i gospođica Barrow pogle-dale su jedna drugu i uzdahnule, sumorno kli-majući glavama.

»Trava je bila vrlo skliska,« rekla je gospo-đica Barrow. »I sama sam se dva tri put okli-znula, znate, na onoj relativnoj kratkoj stazi.« »A tek ono kamenje,« rekla je gospođicaCooke. »Sručila se prava kiša sitnoga kamenjaupravo u trenutku kada sam se našla na jednomzavoju, čak me je jedan udrio au rame, priličnojako.« Čaj i kava su popijeni, keksi i kolači pojedeni,ali svi su osjećali da je društvo nekako razbijeno,da vlada neka neugodna napetost. Kad se dogodikatastrofa teško je odmah znati kako se trebapostaviti. Svi su iznijeli svoje mišljenje, izraziližaljenje, rekli koliko su potresem. Sad su sviiščekivali daljnje vijesti, ali ipak nisu mogli upotpunosti ugušiti u sebi želju da izađu u šetnju,vide nešto, pronađu nešto zanimljivo što će imispuniti jutro. Ručak će biti serviran tek u jedani svi su osjećali da bi bilo zaista mučno samosjediti i ponavljati iste sumorne primjedbe. Gospođica Cooke i Barrow ustale su kaojedna i objasnile da moraju izaći i kupiti neke

136 •tnice Potrebno im je par stvarčica, a treba i daS!~ate na poštu i kupe marke. »Htjela bih poslati dvije-tri razglednice, a i •tati se koliko treba frankirati pisma zaSnu,« rekla je gospođica Barrow. »A ja moram kupiti vunu,« rekla je gospođicaCooke. »Osim toga, čini mi se da sam na trguvidjela jednu priličnu zanimljivu zgradu.« »Mislim da bi nam svima dobro činilo damalo prošetamo,« rekla je gospođica Barrow. pukovnik i gospođa Walker također su ustalii predložili gospođi i gospodinu Butleru da izađui vide što ima da se vidi. Gospođa Butler izrazilaie nadu da u gradiću postoji neka prodavaonicastarina. »Samo, ne mislim na pravu prodavnicu anti-kviteta, naravno. Više na nešto što bismo običnonazvali staretinarnicom. U takvim dućanimamogu se ponekad naći vrlo zanimljive stvarčice.« Tako su se malo pomalo razišli. Emlyn Pričeje prvi nestao kroz vrata za Joannom, in ne tru-deći se da ikome objašnjava razloge svog od-laska. Gospođa Riselev-Porter, nakon zakašnjelogpokušaja da zadrži svoju nećakinju, rekla je daje ugodnije sjediti u salonu. Gospođica Lumleyse složila, pa je gospodin Caspar kavalirskiotpratio dame u salon. U blagovaonici su ostali samo profesor Wan-

stead i gospođica Marple. »što se mene tiče,« rekao je profesor Wan-stead, obraćajući se gospođici Marple, »mislimoa bi bilo najugodnije sjediti negdje napolju. Re-cimo na onoj maloj terasi što gleda na ulicu.smijem li vas zamoliti da mi se pdridružite?« Gospođica Marple zahvalila mu je i ustala. 0 tada s profesorom Wansteadom jedva da je

137izmjenila koju riječ. Nosio je sobom nekolikknjiga s nerazumljivim naslovima i najčešće -°prelistavao neku od njih; pokušavao je čitati čaki u autobusu, za vrijeme vožnje. »Ukoliko, naravno, ne želite i vi obići trgovine,« rekao je. »Ja bih, sa svoje strane, najradijenegdje sjeo i mirno sačekao povratak gospođeSandbourne. Važno je, mislim, da saznamo točnostanje stvari.« »U tome se potpuno slažem s vama,« rekla jegospođica Marple. »Jučer sam malo prošetala pogradiću i ne osjećam nikakvu potrebu da točinim i danas. Radije ću pričekati ovdje, moždabih mogla u nečemu pomoći. Ne znam, doduše,na koji način, ali za svaki slučaj.« Izašli su zajedno kroz hotelska vrata, skre-nuli iza ugla i došli na malo uzdignutu kamenuterasu uz sam zid hotela, ograđenu sanducima scvijećem, na kojoj je bilo nekoliko pletenih sto-lica raznih oblika. Na terasi nije bilo nikoga, pasu sjeli. Gospođica Marple zamišljeno je pro-matrala svog susjeda — njegovo naborano, iz-brazdano lice, čupave obrve i bujnu srebrnastukosu. Hodao je pomalo pogrbljeno. Zanimljivolice, zaključila je gospođica Marple. Glas mu jebio suh i oštar; pravi učenjak, pomislila je. »Nadam se da se ne varam,« rekao je pro-fesor Wanstead. »Vi ste gospođica Jane Marple,zar ne?« »Da, ja sam Jane Marple.« Bila je pomalo iznenađena, iako za to nijeimala nikakvog razloga. Bili su zajedno već do-voljno dugo da svi učesnici putovanja ustanovetko je tko. Posljednje dvije noći nije provela udruštvu ostalih. Bilo je sasvim prirodno da znatko je ona.

138 Tako sam i mislio,« rekao je profesor Wan- od »Na osnovu vašeg opisa, što sam ga

d°^>Opisa?« Gospođica Marple nije mogla sakriti

da ie iznenađena. »Da vašeg opisa.« Na trenutak je načiniotiauzu a onda dodao, ne baš tihim ali nekako pri-gušenim glasom, koji je ipak mogla dobro čuti:»Gospodin Eafiel vas je dobro opisao.« »Oh!« rekla je gospođica Marple, trgnuvši se.»Gospodin Eafiel!« »Iznenađeni ste?« »Pa, jesam, zaista jesam.« »Ne znam zašto bi trebalo da budete.« »Nisam očekivala...« počela je gospođicaMarple, i naglo ušutjela. Profesor Wanstead nije ništa rekao. Samo jesjedio i uporno zurio u nju. Za koji čas, pomi-slila je gospođica Marple, reći će mi: »Pa kakvisu simptomi, draga gospođo? Poteškoće pri gu-tanju? Nesanica? Varenje u redu?« Sad je bilagotovo sigurna da je liječnik. »Kad me je on to opisao? To mora da jebilo...« »Htjeli ste reći davno... prije nekoliko tje-dana. Prije njegove smrti, bolje rečeno. Rekaomi je da ćete biti među putnicima ovoga auto-busa.« »A znao je da ćete biti i vi... da ćete i viputovati.« »Može se i tako reći,« rekao je profesorwanstead. »Rekao mi je,« nastavio je, »da ćeteoiti među učesnicima ovog kružnog putovanja i^ Je, u stvari, on lično uredio da se vi nađete°vdje.« 139 TU »To je bilo vrlo lijepo od njega,« rekla IPgospođica Marple. »Zaista vrlo lijepo. Veornsam se iznenadila kad sam saznala da je iuplatu za mene. Nešto takvo nikad ne bihsebi priuštiti.« »Da,« rekao je profesor Wanstead. »Dobrorečeno.« Klimnuo je glavom kao učitelj kad želipohvaliti učenika koji je dobro odgovorio napitanje. »Šteta što je sve na ovakav način prekinuto «rekla je gospođica Marple. »žalosno, u stvari.U trenutku kad smo se najljepše zabavljali.« »Da,« rekao je profesor Wanstead. »Da, tužnoje to. I sasvim neočekivano. Ili mislite da moždanije?« »Šta ste, zaboga, time htjeli reći, profesore?« Kad je primijetio njezin prkosni pogled, usnesu mu se iskrivile u jedva primjetni osmijeh. »Gospodin Rafiel mi je dugo pričao o vama,

gospođice Marple,« rekao je. »Zamolio me je dai ja krenem na ovo putovanje s vama. Znao jeda ću se za kratko vrijeme upoznati s vama, jersu suputnici uvijek međusobno zbliže, iako po-nekad traje dan ili dva dok se ne formiraju gru-pice ljudi koje zajednički ukus i interesi upućujujedne na druge. I zamolio me je da vas po mo-gućnosti, ako smijem tako reći, držim na oku.« »Da me držite na oku?« rekla je gospođicaMarple, ne pokušavajući da prikrije nezadovo-ljstvo. »A zbog čega, ako smijem znati?« »Da vas zaštitim ako bude potrebno, mislim.Htio je da bude siguran da vam se ništa nećedogoditi.« »Da mi se ništa neće dogoditi? A šta bi mogloda mi se dogodi, htjela bih da znam?«

140 Možda ono isto što se dogodilo gospođici 'abeth Temple,« rekao je profesor Wanstead. Iza ugla hotela pojavila se gospođica Joanna wford. u ruci je nosila košaru za kupovinu.prošla je pored njih, pomalo radoznalo ih po-Eledala, klimnula glavom i otišla niz ulicu. Pro-fesor Wanstead je šutio sve dok se nije udaljila. »Zgodna djevojka,« rekao je. »Ili mi se bartako čini. Zasad se miri s tim da svojoj dikta-torski nastrojenoj tetki služi kao tovamo grlo,ali nimalo ne sumnjam da će se ubrzo pobuniti.« »Šta ste htjeli reći onim maločas?« upitala jegospođica Marple, trenutno potpuno nezaintere-sirana za Joannine buntovničke perspektive. »Rekao sam nešto o čemu bi, s obzirom naono što se dogodilo, trebalo da prodiskutiramo.« »Mislite na nesretan slučaj što se ...« »Da. Ukoliko se radi o nesretnom slučaju.« »Mislite da to nije bio nesretan slučaj?« »Pa sad, mislim da ni to nije nemoguće. Toje sve.« »Ja o svemu tome, naravno, ništa ne znam,«rekla je gospođica Marple suzdržljivo. »Ne znate, naravno. Vi niste bili tamo. Biliste — ako smijem tako reći — službeno na dru-gom mjestu?« Gospođica Marple je nekoliko trenutaka šut-jela. Pogledala je profesora Wansteada jednom.Pa drugi put, i konačno rekla: »Nisam sigurna da znam na što ciljate.« »Vrlo ste oprezni. Slažem se, i treba da bu-dete oprezni.« »To mi je navika,« rekla je gospođica Marple. »Da budete oprezni?«

141 »Ne bih mogla baš tako reći, ali držim sevila da svemu što mi netko kaže i vjerujemne vjerujem, ako je potrebno.« »Da, i potpuno ste u pravu. O meni ne znateništa. Znate samo moje ime sa liste učesnikajednog vrlo ugodnog kružnog putovanja po dvor-cima, historijskim građevinama i čuvenim vrto-vima. Vas, vjerojatno, najviše zanimaju upravovrtovi.« »Vjerojatno.« »Ima i drugih koje zanimaju vrtovi.« »Ili bar tvrde da ih zanimaju.« »Ah,« rekao je profesor Wanstead. »Primjetiliste, znači. A što se mene tiče,« nastavio je nakonnekoliko trenutaka šutnje, »moja dužnost bi bila— bar za početak — da vas promatram, da pra-tim šta radite i da vam se nađem pri ruci, akoiskrsne opasnot da... grubo rečeno ... budetežrtva kakvog prljavog poteza. Ali stvari su se sadmalo izmijenile. Morate odlučiti — jesam li vašprijatelj ili vaš saveznik.« »Možda ste u pravu,« rekla je gospođicaMarple. »Vrlo jasno ste postavili problem, alimi niste pružili nikakve informacije o sebi, naosnovu kojih bih mogla suditi o tome. Bili ste,pretpostavljam, prijatelj pokojnog gospodinaEafiela?« »Ne,« odgovorio je profesor Wanstead. »Ni-sam bio prijatelj gospodina Rafiela. Sreo sam gajednom ili dva puta. Jednom na sastanku nekogodbora u bolnici, a drugi put opet na nekomsličnom skupu. Ali znao sam dosta o njemu. I onje, mislim, znao dosta o meni. Ako vam kažem,gospođice Marple, da sam čovjek od izvjesnogugleda u svojoj struci, hoćete li to smatrati zanametljivu neskromnost?«

142 Ne vjerujem,« rekla je gospođica Marple. PO inom mišljenju, ako to kažete za sebe onda • oiatno govorite istinu. Imam dojam da ste2 medicinske struke.« »Ah vi zaista posjedujete moć zapažanja, gps- ođice Marple. Da, dobro ste primijetili. Završiosam medicinu, ali sam se specijalizirao za pato-logiju i psihologiju. Nikakve isprave ne nosimsa sobom i morat ćete mi u mnogo čemu vjero-jati na riječ, iako bih vam mogao pokazati nekapisma koja su mi upućena, a možda i ponekizvanični dokument koji bi mogao potvrditi mojenavode. Bavim se uglavnom nekim specifičnim

problemima sudske medicine. Rečeno običnim,svakodnevnim jezikom, zanima me psiha poje-dinih tipova kriminalaca. To je predmet mojihizučavanja već mnogo godina. Napisao sam otome i nekoliko knjiga, od kojih su neke oštronapadnute, a druge učinile da moje ideje dobijumnogo pristalica. Danas više ne radim takomnogo. Provodim vrijeme uglavnom pišići, raz-rađujući neke od teza što sam ih postavio, a kojeme posebno privlače. S vremena na vrijeme nale-tim na nešto što privuče moju radoznalost, neštošto poželim da malo podrobnije proučim. Ah' sveovo što pričam sigurno vam je dosadno.« »Ni najmanje,« rekla je gospođica Marple.»To što ste rekli čak mi uliva pomalo nade daćete mi objasniti neke stvari za koje je gospodinRafiel smatrao da nema potrebe da ih obja-šnjava. Obratio mi se sa zahtjevom da realizi-ram neku njegovu zamisao, ali mi nije pružionikakve informacije koje bi mi mogle biti odkoristi u radu. Kad sam pristala, ostavio me jev* tapkam u mraku, u pravom smislu riječi.

143Takav postupak izgledao mi je, moram priznatsasvim šašav.« u> »Ipak, prihvatili ste?« »Prihvatila sam. Iskreno ću vam redi, dobilasam jak finacijski podsticaj.« »I to je prevagnulo?« Gospođica Marple je nekoliko trenutaka šut-jela, a onda polako rekla: »Možda mi nećete vjerojati, ali pravi odgovorna to bio bi 'U stvari, nije'.« »To me nimalo ne iznenađuje. Ali novac jeprobudio vašu radoznalost. To mi želite reći, zarne?« »Da. Probudio je u meni znatiželju. Nisamnaročito dobro poznavala gopodina Rafiela, upo-znala sam ga i provela s njim izvjesno vrijeme —nekoliko tjedana, u stvari — na Zapadnoindij-skom otočju. Vidim da vam je to manje-višepoznato.« »Znam da vas je tamo gospodin Rafiel upo-znao i da ste tamo — ako mogu tako reći —surađivali.« Gospođica Marple sumnjičavo ga je pogle-dala. »Oh,« rekla je, »to vam je on rekao, zarne?« Zavrtila je glavom. »Da, rekao mi je,« potvrdio je profesorWanstead. »Rekao je i to da posjedujete sasvimizuzetan dar za rješavanje složenih kriminali-

stičkih problema.« Gospođica Marple ga je pogledala, podigavšiobrve. »A vama to, pretpostavljam, zvuči kao neštosasvim nevjerojatno,« rekla je. »Iznenađuje vas.« »Rijetko dopuštam sebi da me nešto izne-nadi,« rekao je profesor Wanstead. »GospodinRafiel bio je vrlo oštrouman i lukav čovjek, do-

144 valac ljudi. I vas je smatrao za osobu ,. v. „ • Ne bih sebe mogla nazvati osobom koja zna ciieniti ljude,« rekla je gospođica Marple. Sve što mogu reći jest to da me neki ljudi pod-!tećaiu na druge, koje sam poznavala, pa pone-kad mogu predvidjeti neke sličnosti u njihovimpostupcima. Ako mislite da ja znam šta trebada radim ovdje, varate se.« »Više slučajno nego po nekom planu,« rekaoie profesor Wanstead, »sjeli smo na mjesto ne-obično pogodno za diskusiju o nekim stvarima.Izgleda da nas nitko ne promatra, nitko ne možeprisluškivati o čemu pričamo, u blizini nema ij ivrata ni prozora, a iznad nas nema balkona. U ' istvari, možemo otvoreno razgovarati.« »To je upravo ono što bih željela,« rekla jegospođica Marple. »Ponovo ističem činjenicu dajoš uvijek nemam pojma šta radim odnosno štabih trebalo da radim. Ne znam zašto je gospodinRafiel želio da bude tako.« »Mislim da naslućujem šta je htio. Htio je daizvjesnim činjenicama i događajima priđete bezikakvih predrasuda, bez predubjeđenja koje biu vama mogle izazvati informacije dobijene sbilo koje strane.« »Ni vi mi, znači, nećete ništa reći?« Glas gos-pođice Marple zvučao je Ijutito. »Zaboga,« reklaje, »postoje ipak neke granice!« »Da,« rekao je profesor Wanstead i neočeki-vano se osmjehnuo. »Potpuno se slažem s vama.Moramo skinuti neka od tih ograničenja. Upo-znat ću vas s nekim činjenicama koje će vamsigurno razjasniti neke stvari. A možda ćete i vimeni reći nešto što ne znam.«

10 Šifra Nemesis ,,c 145 »Sumnjam u to,« rekla je gospođica Marpie»Mogla bih vam pričati o nekim svojim slutnjama, ali slutnje nisu činjenice.« »I prema tome ...« rekao je profesor Wan-

stead, i naglo zašutio. »Recite mi bar nešto, zaboga!« uzviknula iegospođica Marpie.146 12 SAVJETOVANJE »Neću vam pričati duge priče. Objasnit ćuvam, na najjednostavniji način, kako sam seupleo u sve ovo. Home office1 me ponekad an-gažira kao savjetnika u raznim povjerljivim stva-rima, a imam nekih veza i s drugim instituci-jama. Postaje, znate, izvjesne ustanove koje se,kad se dogodi kakav zločin, brinu za smještaj iishranu ljudi proglašenih krivim za počinjenjeizvjesnih nedopuštenih radnji. Oni tamo ostaju,kako se to kaže, prema nahođenju Njezinog Veli-čanstva, ponekad točno određeno vrijeme i uskladu s njihovom životnom dobi. Ako su ispododređene starosne granice dobijaju smještj uaspecijalno za njih određenim institucijama. Tovam je, bez sumnje, poznato.« »Da, znam na što mislite.« »Obično me pozivaju relativno brzo nakon štose -— nazovimo to tako — dogodio zločin, radisavjetovanja o pitanjima postupka, metoda, mo-gućnosti, prognoziranja i sličnih stvari. Sve toskupa ne znači mnogo i neću se upuštati u to.

(Drin?0me office — Ministarstvo unutrašnjih poslova

10" 147Povremeno me, međutim, pozove i neki od nrigovornih rukovodilaca tih popravnih ustanovradi konzultacije o nekom posebnom problemu*U ovom slučaju, dobio sam preko Home officepismo od izvjesne institucije i otišao sam da ra„ v „ i A<1Z-govaram sa sefom — u stvari s upravnikom od-govornim za zatvorenike ili pacijente, kako ho-ćete. Bio je, uzgred rečeno, moj prijatelj — bilismo prijatelji dugo vremena, iako nikad nekakoposebno intimni. Kad sam stigao, upravnik mije iznio problem koji ga je mučio, problem jed-nog od pitomaca institucije. U njemu su se rodileneke sumnje, i stvar je počela da ga muči. Radilose o jednom mladiću, bolje rečeno zatvorenikukoji je došao u ustanovu kao mladić ili točnije,gotovo dječak. To je bilo prije nekoliko godina.Kad je današnji upravnik preuzeo tu dužnost(nije bio tamo kad je zatvorenik stigao) pitanjetog mladića ga je, kako je vrijeme prolazilo, sve

više i više zabrinjavalo. Ne samo zato što seosjećao odgovornim kao šef ustanove nego zatošto je posjedovao veliko lično iskustvo s krimi-nalcima i prijestupnicima raznih vrsta. Taj mla-dić ukratko rečeno, bio je od rane mladosti osobakrajnje problematičnog ponašanja. Možete upo-trijebiti koji god hoćete izraz — maloljetni pri-jestupnik, huligan, sileđija, osoba s umanjenimosjećajem odgovornosti... Postoji mnogo nazivaza takve mlade ljudi. Neki od njih odgovaraju,neki ne, a neki prosto zbunjuju. Bio je krimi-nalac. To je pouzdano utvrđeno. Kretao se udruštvu maloljetnih bandita, učestvovao u pre-mlaćivanju ljudi na ulicama, krao je, prodavaoukradenu robu, učestvovao u provalama, plja-čkama, utajama... U stvari, takav sin doveo bido očajanja svakog oca.«

148 »Oh, sad shvatam,« rekla je gospođica »A šta to shvatate, gospođice Marple?« »pa, nekako mi se čini da govorite o sinu go-spodina Eafiela.« »U pravu ste. Govorim o sinu gospodina Ra-fiela. Sta vi znate o njemu?« »Ništa,« odgovorila je gospođica Marple. »Sa-mo sam čula — i to upravo jučer — da je singospodina Rafiela bio kriminalac ili, blaže re-čeno, prijestupnik. Mladić s dosijeom u policiji.O njemu znam. vrlo malo. Je li bio jedini singospodina Rafiela?« »Da, jedini sin. Ali je gospodin Rafiel imao idvije kćeri. Jedna je umrla kad je imala četrnaestgodina, a druga se sretno udala, samo nemadjece.« »To mu je sigurno teško padalo.« »Može biti,« rekao je profesor Wanstead. »Ni-kad se ne zna. žena mu je umrla mlada i siguransam da ga je njezina smrt veoma zaboljela, iakose to na njemu nikad nije moglo primijetiti. Ko-liko se brinuo za sina i kćerku, ne znam. U sva-kom slučaju, pružao im je sve. činio je za njihsve što je mogao. Činio je sve što je bilo unjegovoj moći i za svog sina, ali kakvi su pritome bili njegovi osjećaji nitko ne može reći.Bio je čovjek koga je u tom pogledu bilo nemo-guće pročitati. Mislim da je posao — zarađivanjenovca — bilo sve i jedino što ga je zanimalo uživotu. Kao i sve prave financijske magnate za-nimao ga je samo proces stjecanja novca — ane sam novac što ga zgrtao. Njega je, moglo bise reći, samo koristio kao sredstvo da stekne još

više novca, na još zanimljiviji i još neobičniji

149način. Uživao je u tome. Volio je to. I misliomalo šta drugo. Za svog sina učinio je, mislim, sve što jegao. Izvlačio ga je iz neprilika u školi, angažiraonajbolje advokate da ga brane na sudu i ubla-žavaju presude kad god je bilo moguće, ali ondaje došao posljednji udarac, možda nagoviještennekim ranijim događajima. Uhapšen je i optuženza silovanje. Navodno, napastovao je i silovaomaloljetnu djevojku pa je osuđen na kaznu za-tvorom, s tim što je pri odmjeravanju kazne suduzeo u obzir njegovu mladost. A onda je optuženza novo, ovog puta zaista teško nedjelo.« »Ubio je djevojku,« rekla je gospođicaMarple. »Je li točno? Tako sam čula.« »Odmamio je djevojku od kuće. Njezin lespronađen je tek nakon nekoliko mjeseci. Djevoj-ka je najprije zadavljena, a nakon toga njezinolice i glava smrskani su udarcima nekim tupimpredmetom, vjerojatno kamenom, navodno da bise onemogućila identifikacija lesa.« »Nimalo lijepa priča,« rekla je gospođicaMarple tonom koji je odgovarao dami njezinihgodina. Profesor Wanstead nekoliko je trenutaka iz-nenađeno zurio u nju, a onda rekao: »To je vaš komentar?« »Ne znam šta bih drugo rekla,« odgovorila jegospođica Marple. »Ne volim takve stvari, nikadih nisam voljela. Ako ste očekivali da ću osjetitisažaljenje, da ću izraziti razumijevanje, okrivitinesretno djetinjstvo, svaliti sve na utjecaj oko-line, ako ste očekivali da ću zaplakati nad njim,tim vašim mladim ubojicom, mogu vam reći dami ništa slično ne pada na pamet. Ne volimzle osobe koje čine zlo.«

150 sretan sam što to čujem,« rekao je profesor,.. "Jtead »Ne biste povjerovali kad bih vam re- n koliko mi muke u mom poslu zadaju ljudiv -i cmizdre, škripe zubima i bacaju svu krivnju neki događaj u prošlosti. Kad bi te osobe^ale u kakvoj su strašnoj okolini mnogi ljudiOdrasli, kako su malo ljubavi i razumijevanjaimali, kroz kakve su teškoće prošli, a ipak prošlineozlijeđeni, mislim da ne bi tako često gledalina sve to sa potpuno suprotnog stanovišta. Ljudekoji se ne mogu prilagoditi treba žaliti, slažem

se, ali treba ih žaliti — ako mogu tako reći —zbog gena s kojima su rođeni i nad kojima ne-maju vlasti. Treba ih sažaljevati kao što sažalje-vamo epileptičare. Ako znate šta su to geni...« »Znam, otprilike,« rekla je gospođica Marple.»Danas to uglavnom svatko zna, iako, naravno,detalji kemijske ili biološke prirode...« »Upravnik, čovjek velikog iskustva, točno mije rekao zašto mu je toliko stalo do mog miš-ljenja. Posmatrajuci tog zatvorenika sve više jedolazio do uvjerenja da — najjednostavnije re-čeno — dječak nije ubojica. Nije bio tip ubojice,nije bio sličan nijednom ubojici što ga je ikadvidio. Upravnik je došao do zaključka da dječakspada među one kriminalce koji se nikad nećepopraviti pa ma kakve odgojne metode bile pri-mijenjene, koji nikad neće krenuti pravim pu-tem, za kojeg se doslovno ništa ne može učiniti,ali je istovremeno u njemu jačalo uvjerenje daje sud pogriješio osudivši ga. Nije vjerovao daje mladić ubio djeovjku, da ju je najprije zada-vio, zatim joj unakazio lice i bacio les u jarugu.Naprosto nikako nije mogao natjerati sebe da uto povjeruje. Proučio je sudske dokumente i či-nilo se da je sve dokazano. Mladić je poznavao

151djevojku, često su ga u raznim prilikamas njom prije zločina. Bili su, navodno, ljubavniciOsim toga, bilo je i drugih indicija. Njegov auto-mobil viđen je u blizini mjesta zločina, nekiljudi su ga prepoznali i tako dalje. Savršeno ko-rektno vođen proces, ali moj prijatelj nije imaomira zbog njega, rekao je. Bio je čovjek s ne-obično razvijenim osjećajem za pravdu. Htio ječuti neko drugo mišljenje. Ne mišljenje policijekoje mu je bilo poznato, nego profesionalno miš-ljenje liječnika. A to je moje područje, rekao je.Stvar za koju sam stručnjak. Htio je da vidimtog mladića, da razgovaram s njim, da ga pro-matram neko vrijeme i da dam svoje stručnomišljenje.« »Vrlo zanimljivo,« rekla je gospođica Marple.»Da, vrlo zanimljivo, rekla bih. Vaš prijatelj —mislim, upravnik — bio je, konačno, iskusan čov-jek, čovjek s osjećajem za pravdu. Bio je čovjekkakvog biste uvijek bili spremni saslušati. Pa stega sigurno i saslušali.« »Da,« rekao je profesor Wanstead. »Stvar meje istinski zainteresirala. Vidio sam pacijenta, daga tako nazovem. Pokušao sam mu prići na višeraznih načina. Razgovarao sam s njim, diskuti-

rao o mogućnostima koje zakon pruža u njego-vom slučaju. Rekao sam mu da bi mogao anga-žirati advokata, državnog odvjetnika, da razmotriokolnosti koje mu idu u prilog i tome slično.Prišao sam mu kao prijatelju, a onda kao nepri-jatelju, da vidim kako reagira u raznim okolno-stima, a obavio sam i niz psihofizičkih testovakoje danas liječnici tako često koriste. Neću vasgnjaviti s tim jer su to čisto tehničke stvari.« »I do kakvog ste zaključka na kraju došli?«

152 Došao sam do zaključka,« rekao je profesor nstead, »da bi moj prijatelj lako mogao biti ravu. Bilo je mnogo razloga za uvjerenje da i!iJtiehael Eafiel nije ubojica.« A šta je bilo s onim prvim slučajem što stega spomenuli?« »Taj slučaj je govorio protiv njega, naravno.Niie utjecao na porotu jer ona, naravno, nijeznala za njega sve dok sudija nije iznio sumarnipregled cijelog slučaja, ali je sigurno utjecao naodluku sudije. Govorio je protiv njega, ali ja samkasnije na vlastitu ruku poduzeo jednu malu is-tragu. On je zaista napastovao neku djevojku.I silovao ju je, navodno, ali mu nije bilo ni nakraj pameti da je zadavi, a po mom mišljenju_a ja sam pratio mnoge slične slučajeve koji sudospjeli pred sud — čitava ta stvar sa silovanjembila je krajnje sumnjiva, čak malo vjerojatna.Djevojke, sigurno znate, danas su daleko sprem-nije da budu silovane nego što je to bilo nekada.Najčešće same njihove majke insistiraju na tomeda se događaj prikaže kao silovanje. Djevojka okojoj je riječ išla je s nekoliko mladića i održa-vala s njima veze koje su prelazile granice obič-nog prijateljstva. Mislim da se čitav slučaj ni-kako ne bi mogao uzeti kao neki dokaz protivnjega. Slučaj umorstva ... da, bez sumnje se ra-dilo o umorstvu... ali svi testovi — psihofizički,psihološki, testovi inteligencije — ukazivali su naosobu koja ne bi mogla izvršiti zločin takvevrste.« »I šta ste nakon toga uradili?« »Stupio sam u vezu s gospodinom Rafielom.Rekao sam mu da bih želio razgovarati s njimo nekim stvarima u vezi s njegovim sinom. Oti-šao sam k njemu. Ispričao sam mu do kakvih

153sam zaključaka došao, šta misli upravnik kaznione, da nemam nikakvih konkretnih dokaza i d

zasad nema pravne osnove za obnovu procesaali da smo obojica čvrsto uvjereni da je u pitaniusudska greška. Eekao sam da bi možda bilo naj-bolje pokrenuti istragu — ona bi, doduše, si-gurno mnogo stajala, ali bi mogla izvući' nasvjetlo dana neke činjenice koje bismo mogli pre-zentirati Home officeu. Akcija bi mogla uspjetiali i završiti bez rezultata. Možda postoji nešto'neki dokaz, treba samo tražiti. Ponovio sam dabi to moglo stajati mnogo novaca, iako sam biosvjestan da mu je to sigurno potpuno svejedno.Do tada sam, naime, već bio shvatio da je onteško bolestan čovjek. To mi je kasnije i sam.rekao. Eekao mi je da je prema liječničkim pro-gnozama trebalo već odavno da bude mrtav, dasu mu još prije dvije godine rekli da će živjetiu najboljem slučaju još godinu dana, ali su kas-nije promijenili mišljenje jer su shvatili da ćezahvaljujući svom izuzetnom snažnom orga-nizmu izdržati duže. Upitao sam ga šta osjeća zasvog sina.« »I šta je rekao da osjeća?« upitala je gospo-đica Marple. »Ah, to vas zanima, znači. Zanimalo je i mene.Bio je, mislim, veoma iskren, iako...« »... iako pomalo bezobziran?« rekla je gospo-đica Marple. »Da, gospođice Marple. Upotrijebili ste pravuriječ. Bio je bezobziran, ali ujedno pravedan ipošten čovjek. 'Znam kakav je moj sin godinamabio,' rekao je.' Nisam pokušavao da ga preodgo-jim, jer ne vjerujem da ga itko može preodgojiti.On je takav kakav jest. Pokvaren. Zao. Uvijek ćezapadati iz nevolje u nevolju. Nepošten je. Nitko,

154 -ta ea ne može izvesti na pravi put. U to sam •pren Na izvjestan način već sam digao rukeSniega Pravno, ili ako hoćete javno, ne; uvijek m mu davao novca koliko mu je potrebno.pravnu i svaku drugu pomoć, kad bi se našao unevolji Uvijek sam činio za njega sve što sammogao. Isto bih tako, da mi je sin mentalno za-ostao, teško bolestan, epileptičar, recimo, činioza njega sve što je u mojoj moći. Pošto imam,da tako kažem, moralno neizlječivog sina, činiosam isto. Ni manje ni više. Šta bih sad mogaouraditi za njega?' Rekao sam da to zavisi od togašta želi uraditi. 'Tu nema nikakvih problema,rekao je. 'Nepokretan sam, ali jasno vidim štaželim, želim da bude rehabilitiran. Da bude pu-šten iz kaznione. želim da bude slobodan i živi

kako može i zna. Ako život treba da ga odvedeu nova nedjela, neka ga odvede. Ostavit ću mudovoljno sredstava za život, učinit ću za njegasve što se može učiniti. Ne želim da pati, zatvo-ren, odsječen od svog života zbog neke nesretne,sasvim nepotrebne greške. Ako je netko drugi,neki drugi čovjek, ubio tu djevojku, želim da seta činjenica dokaže i saopći javnosti, želim prav-du za Michaela. Ali vezan sam za postelju. Teškosam bolestan. Vrijeme mi je odmjereno, ne u go-dinama ili mjesecima već u danima.' "Poznajem jednu advokatsku firmu...' počeosam, ali on me je prekinuo. Ti vaši advokati nebi uradili ništa. Možete ih angažirati, ali nećeuraditi ništa. Morat ću to srediti sam, bar kolikoto mogu za ovo kratko vrijeme.' Ponudio mi jeprilično veliki honorar da sam preuzmem istragui utvrdim istinu, za što bi mi stavio na raspola-ganje praktično neograničena sredstva. 'Ja samne mogu učiniti gotovo ništa. Smrt može doći po

155mene svakog trenutka. Ovlašćujem vas da u moleime poduzmete sve što je potrebno, a pokušatću angažirati još jednu osobu da vam pomogne'Napisao je na komadić papira jedno ime. Gospo-đica Jane Marple. 'Neću vam dati njezinu adre-su/ rekao je. 'želim da je upoznate pod okolno-stima koje ću sam odabrati.' Zatim mi je predlo-žio ovo putovanje, ovo ugodno, bezazleno, sasvimnedužno putovanje s obilaskom historijskih zda-nja, dvoraca i vrtova. Rekao je da će mi obezbi-jediti mjesto za jedan određeni datum. 'Jedan odvaših suputnika bit će i gospođica Jane Marple,'rekao je. 'Tu ćete je upoznati, upoznat ćete jekao sasvim slučajno, i taj vaš susret neće nikakoizgledati namješten.' Ostavljeno mi je da sam odaberem način itrenutak kada ću vam otkriti tko sam i kakva jemoja misija, ako to budem smatrao za potrebno;isto tako mogao sam da vam o tome ništa nekažem ako mi se učini da je tako bolje. Već steme pitali da li smo ja ili moj prijatelj upravnikkaznione imali kakvog razloga da posumnjamou nekog tko bi mogao biti ubojica. Moj prijateljupravnik nije, naravno, niti natuknuo bilo štaslično, a prethodno je o svemu dugo razgovaraos policijskim inspektorom koji je vodio slučaj...jednim vrlo sposobnim i pouzdanim inspekto-rom, s velikim iskustvom u takvim stvarima.« »Nitko drugi nije ni spomenut? Nijedan drugiprijatelj te djevojke? Čak ni bivši prijatelj koga

je Michael možda istisnuo?« »Ništa slično nije bilo moguće ustanoviti. Za-molio sam gospodina Rafiela da mi kaže nešto ovama. On je, međutim, odbio da to učini. Rekaomi je da ste dama u godinama. Rekao mi je^daste osoba koja dobro poznaje ljude. I još nešto

156l . -e rekao ...« Profesor Wanstead nije dovršiorečenicu. »gta vam je to još rekao?« upitala je gospo-đica Marple. »Ja sam, znate, po prirodi radozna-la osoba. I to je zaista, koliko znam, jedina kva-lifikacija koju eventualno posjedujem za ovakvestvari. Malo sam nagluha. Ni vid mi više nije kaonekada. Ma koliko razmišljala, ne vidim zbogČega bih bila pogodna ličnost za ovakve poslove,s izuzetkom činjenice da, čini mi se, ostavljamdojam pomalo luckaste i naivne bakice i što sam,zaista, ono što se nekad nazivalo 'stara brblja-vica'. Ja jesam stara brbljavica. Je li vam rekaonešto u tom smislu?« »Ne,« odgovorio je profesor Wanstead. »Re-kao je da po njegovom mišljenju posjedujeteneobično izoštren osjećaj za zlo.« »Oh,« rekla je gospođica Marple. Takvo neštonije očekivala. Profesor Wanstead radoznalo ju je pro-matrao. »Je lito, po vašem mišljenju, točno?« Gospođica Marple dugo je sjedila bez riječi. »Možda i jest,« rekla je konačno. »Da, moždai jest. Već dosta puta u životu, u raznim okolno-stima, doživjela sam da me iznenada obuzmeneki čudan osjećaj prisutnosti zla u neposrednojokolini, da je u mojoj blizini netko tko oko sebekao da zrači zlo, tko sprema zlo ili ga nosi usebi.« Iznenada ga je pogledala i osmjehnula se. »To vam je, zrnate,« rekla je, »kao kad se netkorodi s posebno izoštrenim čulom mirisa. Možeosjetiti da instalacija propušta plin i kad to drugine mogu. Može lako razlikovati različite parfeme.Imala sam tetku,« nastavila je gospođica Marple

157zamišljeno, »koja je govorila da može namirisaflaž kad je netko izgovori. Govorila je kako tadosjeća neki poseban zadah. Najprije bi primije-tila, pričala je, kako se nosnice tog čovjeka širei skupljaju, a onda bi osjetila zadah. Ne znam je

li zaista bilo tako ili nije, ali... nekoliko putazaista se iskazala. Jednom je rekla mom stricu'Jack, nemoj nipošto uzeti u službu onog mla-dića s kojim si jutros razgovarao, čitavo vrijemegovorio je samo laži.' I pokazalo se da je to bilotočno.« »Izoštren osjećaj za zlo,« rekao je profesorWanstead. »E pa, ako ste namirisali zlo, recitemi. Bilo bi dobro da znam. Mislim da ja lično neraspolažem takvim osjetilom. Nešto kao osjetiloza bolest, to da, to posjedujem, ali osjetila za zloovdje nema.« Kucnuo je prstom po čelu. »Bit će bolje da sad ja vama ukratko ispri-čam kako sam upala u sve ovo,« rekla je gospo-đica Marple. »Gospodin Rafiel je, kako znate,umro. Njegovi advokati su me pozvali i upoznalime s njegovim prijedlogom. Nakon toga sam pri-mila od njega pismo koje mi nije objasnilo ništa,a onda neko vrijeme nisam dobila nikakve vi-jesti. Konačno je stiglo pismo od agencije kojaorganizira ova kružna putovanja s obavještenjemda je gospodin Rafiel prije smrti uplatio za meneovo putovanje, znajući da će mi ono pričinitimnogo zadovoljstva i da će me takav poklon pri-jatno iznenaditi. Bila sam zaista iznenađena, alisam to shvatila kao prvi korak koji treba da uči-nim. Trebalo je da pođem na ovo putovanje i dau toku putovanja očekujem daljnja uputstva, su-gestije ili direktive. Mislim da se upravo tako idogodilo. Jučer, ne, prekjučer, prilikom dolaskaovamo, dočekale su me tri dame koje stanuju

158 ,. u jednoj staroj kući i veoma ljubazno me da odsjednem kod njih. Gospođin Eafiel pisao, rekle su mi, da će doputovati jedna esova stara prijateljica i zamolio ih da mi pru-"e gostoprimstvo na dva-tri dana jer misli da ćeizleti u okolinu, a posebno onaj teški uspon dospomen-tornja koji je predstavljao glavnu atrak-ciju jučerašnjeg programa biti previše naporniza nju.« »To ste također shvatili kao sugestiju štatreba da radite?« »Naravno,« rekla je gospođica Marple. »Dru-gog razloga za nešto takvo nije moglo biti. Onnije bio od onih ljudi koji drugima iz čiste paž-nje čine takve usluge, koji vode računa o tomeda se jedna stara dama ne zamara penjanjem postijenama. Ne. On je htio da pođem tamo.« »I otišli ste? šta je bilo dalje?« »Ništa,« rekla je gospođica Marple. »Tri se-

stre.« »Tri uklete sestre?« »Mogle bi biti,« rekla je gospođica Marple,»ali mislim da nisu. Bar tako ne izgledaju. Neznam još. Mislim da bi mogle biti . . . možda ijesu, ne znam. Izgledaju sasvim obično. Nekakone idu uz tu kuću. Kuća je nekad pripadala ne-kom njihovom stricu i došle su da žive u njojprije nekoliko godina. Materijalne prilike im nisunaJsjajnije, a one same sasvim su prijazne i nipo čemu zanimljive. Svaka je poseban tip. čininti se da gospodina Rafiela nisu naročito dobropoznavale. A nijedan razgovor koji sam povelas njima nije mi otkrio ništa.« »I tako, za vrijeme boravka kod njih nistesaznali ništa?« 159 »Saznala sam osnovne činjenice u vezi sa sičajem o kojem ste mi upravo pričali. Ali ne ^njih. Od jedne postarije sluškinje koja mi je nr-čala svoje uspomene, počevši s vremenima kadje u kući još živio njihov stric. Gospodina Rafieiaznala je samo po imenu, ali o umorstvu mi iepričala mnogo i slikovito. Kako je sve počeloposjetom sina gospodina Rafieia, mladića s vrlološom reputacijom, kako se djevojka zaljubila unjega, kako je zadavio djevojku i kako je sve totužno, tragično i strašno. 'S bubnjevima i truba-ma', kako se to kaže,« rekla je gospođica Marpleupotrijebivši frazu iz svoje mladosti. »S mnogopretjerivanja, ali je čitava priča ipak jeziva, a či-nilo se da ona dijeli mišljenje policije da mu tonije jedino umorstvo.« »Nije vam se učinilo da bi se to moglo nekakopovezati s tri uklete sestre?« »Ne, osim što su one bile starateljice djevoj-ke... i mnogo je voljele. To je sve.« »Mogle bi znati nešto ... nešto o nekom dru-gom mladiću?« »Da... a to je ono što nam je potrebno, zarne? Drugi čovjek — brutalan čovjek koji se nebi ustručavao da smrska glavu djevojke nakonšto je zadavi, čovjek kojeg bi ljubomora mogladovesti u stanje neuračunljivosti. Postoje takviljudi.« »I ništa se drugo neobično nije dogodilo uOld Manoru?« »Ništa značajno. Jedna od sestara, najmlađa,mislim, neprestano je govorila o vrtu. Govorilaje kao da je strastveni vrtlar, a to sigurno nije,jer uglavnom ne zna kako se šta zove. Namjestilasam joj dvije-tri klopke, spomenula sam neko ri-

jetko grmlje i pitala je da li ga voli, a ona je

160ko, o biljkama »Podsjeća vas na sto?« »Pa sad, sigurno ćete pomisliti da sam šašava tim vrtovima i biljkama, ali čovjek nauči po- ešto o njima. To sam htjela reći. Ja znam po-nešto o pticama, i ponešto o baščama.« »Samo što, koliko vidim, vas ne zabrinjavajuptice i vrtovi.« »Ne. Jeste li među našim suputnicima primi-jetili one dvije žene srednjih godina, gospođicuBarrow i gospođicu Cooke?« »Jesam, primijetio sam ih. Dvije usidjelicesrednjih godina, putuju zajedno.« »Točno. E pa, otkrila sam nešto čudno u vezis tom gospođicom Cooke. Tako se zove, zar ne?Hoću da kažem, tako se zove na ovom puto-vanju.« »Kako ... zar ima i neko drugo ime?« »Mislim da ima. Ustanovila sam da je onaosoba koja me je posjetila... pa, ne bih bašmogla reći posjetila, ali je stajala kraj ogrademoje bašče u St. Mary Meadu, selu gdje živim.Pohvalila je moj vrt, razgovarale smo o cvijeću.Rekla mi je da živi u selu i radi kod neke gospo-đe koja je nedavno doselila, uglavnom u vrtu. Alija mislim ...« rekla je gospođica Marple, »... da,mislim da su sve to bile laži. Ni ona nije imalapojma o vrtlarstvu. Pretvarala se da zna, ali nijeznala.« »šta mislite, zašto je došla?« »Tada to nisam znala. Rekla je da se prezivaBartlett... a ime žene kod koje je rekla da radiPočinjalo je s 'H', ali sad ne mogu da ga se sje-tim. Imala je ne samo drukčiju frizuru nego joj

11 Si&a Nemesisje i kosa bila druge boje, a stil odijevanja nimalosličan sadašnjem. U početku je nisam prer>znala, samo sam se pitala zašto mi njezino ucizgleda nekako poznato. A onda sam se odied6nom sjetila — zato što je obojila kosu. Reklasam joj gdje sam je ranije vidjela. Priznala je daje bila tamo ... ali se pretvarala da ni ona menenije prepoznala. Same laži.« »I šta vi mislite o svemu tome?« »Pa sad ... jedno je sigurno: gospođica Cooke(nazovimo je njenim sadašnjim imenom) došlaje u St. Mary Mead da me vidi ... da me može sasigurnošću prepoznati kad se ponovo sret-

nemo ...« »A zašto bi to bilo neophodno?« »Ne znam. Postoje dvije mogućnosti. I nisamsigurna da mi se sviđaju, ni jedna ni druga.« »Ni meni se sve to skupa ne sviđa,« rekao jeprofesor Wanstead. Oboje su šutjeli nekoliko trenutaka, a ondaje profesor Wanstead rekao: »Ne sviđa mi se ni ono što se dogodilo Eliza-beth Temple. Razgovarali ste s njom za vrijemeputovanja?« »Jesam, razgovarala sam. Kad se oporavi že-ljela bih ponovo porazgovarati s njom. Mogla bimi ... mogla bi nam reći ponešto o ubijenoj dje-vojci. Pričala mi je o njoj... da je bila njezinaučenica, da se htjela udati za sina gospodina Ra-fiela... ali se nije udala za njega. Umrla je. Pi-tala sam kako je, od čega je umrla, a ona mi jeodgovorila jednom riječju — ljubav. Protuma-čila sam to kao samoubojstvo, a ona je govorilao umorstvu. Umorstvo iz ljubomore bi odgova-ralo. Drugi čovjek. Neki drugi čovjek, kojeg mo-

162 pronaći. Možda bi nam gospođica Temple ie..A reći tko je on.« »Druge zlokobne mogućnosti ne vidite?« »Mislim, u stvari, da su nam sad najpotreb- informacije. Nemam nikakvog razloga da jijam u bilo koga od putnika ili bilo koga odstanovnika Old Manora da priprema nešto zlo-kobno. Ali jedna od one tri sestre možda zna ilise može sjetiti nečega što su Michael ili djevojkanekad rekli. Clotilde je putovala s djevojkom uinozemstvo. Mogla bi znati nešto što se dogodilona nekom od tih putovanja. Nešto što je dje-vojka rekla, nagovijestila ili učinila. Mogla biznati ime nekog čovjeka kojeg je djevojka tamoupoznala. Nešto što nema nikakve veze sa samimOld Manorom. Teško je što samo razgovorom,prikupljanjem slučajnih informacija, možemodoći do nekog ključa. Druga sestra, gospođaGlynne, rano se udala i najveći dio života pro-vela, koliko znam, u Indiji i Africi. Možda je iona saznala nešto preko svog muža, ili preko ro-đaka svog muža, ukratko — opet putevima kojinemaju ničeg zajedničkog s Old Manorom, iakoje u tu kuću povremeno dolazila. Navodno, i onaje poznavala ubijenu djevojku, ali ne tako dobrokao njene dvije sestre, mislim. To, međutim, neznači da joj nisu poznate izvjesne važne činje-nice o njoj. Treća je sestra prilično rastresena

osoba, u mnogo čemu ograničena, i čini se danije naročito dobro poznavala djevojku. Ali i onabi mogla znati ponešto o eventualnim udvara-čima... m ljubavnicima... ili je mogla vidjetiDjevojku u društvu nekog nepoznatog čovjeka.Uzgred, ona žena što prolazi ispred hotela, to jeona.«

u« 163 Gospođica Marple, ma koliko bila obuzetrazgovorom, nije se odricala svojih životnih navika. Javne prometnice bile su za nju uviiekosmatračnica. Automatski je registrirala sve prolaznike, kako šetače tako i one koji su nekamožurili. »Anthea Bradbury-Scott — ona s velikim pa-ketom. Ide na poštu, pretpostavljam. Pošta je od-mah tu iza ugla, zar ne?« »Na mene ostavlja dojam pomalo poreme-ćene osobe,« rekao je profesor Wanstead. »S tomraspuštenom kosom ... i još sijedom... Ofelijau pedesetim godinama.« »I mene je podsjetila na Ofeliju kad sam jeprvi put vidjela. Oh, bože, tako bih željela daznam šta sad treba da radim. Da ostanem ovdje,kod 'Zlatnog vepra', još dan ili dva, ili da nasta-vim putovanje? Ovo podsjeća na traženje igle uplastu sijena. Ali ako čovjek dovoljno duboko za-vuče ruku mora pronaći nešto, pa makar mu sepri tome igla zabola u prst, zar ne?«164 13 CRNO-CRVENO KARIRANI PULOVER Gospođa Sandbourne se vratila upravo kadsu putnici sjeli da ručaju. Vijesti što ih je doni-jela nisu bile dobre. Gospođica Temple još uvi-jek je bila u besvjesnom stanju. Bilo je jasno dase još nekoliko dana ne može ni pomišljati nanjezin prijevoz iz bolnice. Nakon što je podnijela izvještaj, gospođaSandbourne skrenula je razgovor na praktičnestvari. Obavijestila je one koji bi se eventualnoželjeli vratiti u London o vremenu odlaska vla-kova s dobrim vezama i predložila plan nastavkaputovanja, s polaskom sutra ili preksutra. Izni-jela je i pregled zanimljivih kraćih izleta u bližuokolinu za poslije podne — u manjim grupama,iznajmljenim automobilima. Profesor Wanstead povukao je gospođicuMarple u stranu, dok su izlazili iz blagovaonice.

»Ako želite da se poslije podne odmarate,neću vas gnjaviti. Ako ne, došao bih po vas krozjedan sat. Postoji jedna stara crkva koja bi vassigurno zanimala ...« »To bi bilo vrlo lijepo od vas,» rekla je gospo-đica Marple. 165 Gospođica Marple šutke je sjedila u automobilu kojim je profesor Wanstead došao po niutočno kada je rekao. ' »Mislio sam da biste rado vidjeli tu crkvuA i selo je vrlo slikovito,« rekao je. »Nema ražloga zašto ne bismo obišli lokalne znamenitostikad nam se već pruža prilika.« ' »Vrlo ljubazno od vas, zaista,« rekla je go-spođica Marple. Uputila mu je jedan od onih svojih posebnolepršavih pogleda. »Vrlo ljubazno,« rekla je. »Samo izgleda ne-kako ... pa sad, ne bih baš htjela da kažem bez-dušno, ali, dobro, znate već na šta mislim.« »Zaboga, draga gospođo, gospođica Templenije vaša stara prijateljica niti bilo šta slično. Makoliko taj događaj bio žalostan.« »Svejedno, vrlo je ljubazno od vas što ste mepozvali,« rekla je gospođica Marple ponovo. Profesor je vjerojatno iznajmio automobil.Lijep gest, izvesti jednu stariju damu da vidi ne-što od lokalnih znamenitosti. Mogao je povesti inekog mlađeg, zanimljivijeg i — sigurno — ljep-šeg. Gospođica Marple nekoliko ga je puta zamiš-ljeno pogledala dok su se vozili kroz selo. Nijegledao u nju. Zurio je naprijed kroz prozor. Kad su izišli iz sela i izbili na drugorazredniseoski put što je vijugao između brežuljaka,okrenuo se prema njoj i rekao: »Na žalost, neidemo u crkvu.« »Ne idemo,« rekla je gospođica Marple. »Mi-slila sam da možda nećemo ići.« »Da, pretpostavljao sam da ćete se dosjetiti.« »A kamo idemo, ako smijem pitati?« »Idemo u bolnicu u Carristovmu.« »Ah, da, gdje se nalazi gospođica Temple?«

166 Da « odgovorio je. »Gospođa Sandbourne ju nbišl'a i donijela mi pismo od uprave bolnice.M ločas sam razgovarao s njima preko telefona.« »Oporavljaše?« »Ne. Ne oporavlja se.« »Razumijem. Ili bolje... nadam se da krivorazumijem,« rekla je gospođica Marple.

»Veliko je pitanje da li će se oporaviti, i tuse ništa ne može učiniti. Možda nikd neće doći ksvijesti. S druge strane, poneki lucidni intervalnije isključen.« »I vi me sad vodite tamo? Zašto? Nisam nje-zina prijateljica, kao što znate. Na ovom putova-nju vidjela sam je prvi put u životu.« »Da, to mi je poznato. Vodim vas tamo zatošto je jednom, kad joj se na trenutak vratila svi-jest, tražila da vas vidi.« »Razumijem,« rekla je gospođica Marple.»Samo, zašto je tražila da vidi upravo mene,kako je došla na to da bih ja... da bih moglaučiniti nešto za nju, biti od neke koristi... Aona je žena s izuzetnim darom zapažanja. Nasvoj način velika žena, znate. Kao upraviteljicaškole u Fallowfieldu zauzimala je istaknuto mje-sto u školstvu ove zemlje.« »To je, mislim, naša najbolja djevojačkaškola.« »Da. A ona je ličnost, u pravom smislu riječi.Veoma obrazovana žena. Specijalnost joj je ma-tematika, ali je bila — kako bih rekla? — peda-gog širokog spektra. Zanimalo ju je školstvo ucjelini, osposobljavanje djevojaka za život i rad,Problemi stimulacije za učenje. Oh, i još mnogotoga. Bit će tragično i vrlo tužno ako umre,«rekla je gospođica Marple. »Bit će izgubljen je- dragocjen život. Iako se povukla s mjesta

167upraviteljice, imala je veliki utjecaj. A ovaj nesretni slučaj...« Zastala je, a onda dodala: »AUvi možda ne želite razgovarati o toj nesreći?« »Mislim da će biti bolje da malo porazgova-ramo o tome. Niz padinu se skotrljao veliki ka-men. To se, koliko je poznato, događalo i ranijeali rijetko, u veoma dugim vremenskim interva-lima. Pričali su mi o tome,« rekao je profesorWanstead. »Pričali su vam o tome? A tko to?« »Dvoje mladih. Joanna Crawford i EmlvnPriče.« »I šta su vam rekli?« »Joanna mi je rekla da je imala dojam da jenetko bio na padini. Pri samom vrhu. Ona iEmlyn išli su iznad glavne staze, jednom malomstazom što vijuga po padini. Kad su stigli do jed-nog zavoja vidjela je, sasvim jasno, prema nebu,siluetu jedne žene ili muškarca, kako pokušavada gurne jedan veliki kamen niz padinu. Kamense klatio — i konačno počeo da se kotrlja, naj-

prije polako, a onda sve brže i brže. GospođicaTemple upravo je išla stazom ispod tog mjestatako da ju je kamen zahvatio i oborio. Ako je tonetko učinio namjerno mogao je, naravno, i neuspjeti; mogao je promašiti. Ali — pogodio ju je.Ako se zaista radi o smišljenom pokušaju na-pada na ženu što je išla stazom, napad je uspioi preko očekivanja.« »Jesu li vidjeli muškarca ili ženu?« upitala jegospođica Marple. »To mi, na žalost, gospođica Joanna Craw-ford nije mogla sa sigurnošću reći. Ta osoba jeimala na sebi hlače ili, točnije, traperice i upad-ljivi pulover s visokim ovratnikom, karirancrveno i crno. Okrenula se i nestala gotovo tre-

168 joanna je sklona mišljenju da se radilo oMuškarcu, ali nije sigurna.« »Ali misli, ili vi mislite, da se radilo o smiš-lienom pokušaju umorstva gospođice Temple?« »što više razmišlja o tome to je čvršće uvje- ena da se radilo upravo o tome. I mladić seslaže s tim.« »Vi, naravno, nemate pojma tko bi to mogaobiti?« »Ni najmanjeg pojma. A ni oni. Mogao bi bitinetko od suputnika, netko tko je tog popodnevaotišao sam u šetnju. Mogao bi biti netko potpunonepoznat, netko tko je znao da će se ekskurzijaovdje zadržati i izabrao to mjesto za napad naputnike. Neki mladi ljubitelj nasilja radi nasilja.A mogao bi biti i tajni neprijatelj.« »Zvuči melodramski kad netko kaže 'tajni ne-prijatelj',« rekla je gospođica Marple. »Da, zaista. Ali tko bi želio ubiti umirovljenu,mnogo poštovanu ravnateljicu škole? To je pita-nje na koje nam je potreban odgovor. Postojimogućnost, sasvim mala mogućnost, da nam tokaže sama gospođica Temple. Možda je prepo-znala osobu na vrhu padine ili, što je vjerojat-nije, zna tko bi iz nekog razloga mogao da jojželi zlo.« »Ne zvuči suviše vjerojatno.« »Slažem se,« rekao je profesor Wanstead.»Zvuči potpuno nevjerojatno da bi takva osobamogla biti žrtva atentata, ali kad čovjek boljerazmisli, takva ravnateljica sigurno poznajeveoma mnogo ljudi. I mnogo ih je, da tako ka-žemo, prošlo kroz njene ruke.« »Mnogo je djevojaka prošlo kroz njene ruke, ste reći.«

169 »Da. Da, to sam mislio. Djevojaka i njihovihobitelji. Ravnateljica škole sigurno zna, za mnogstvari. Za ljubavi i romantične avanture o kojitnaroditelji djevojaka i ne slute. Takve stvari se do-gađaju, znate. Događaju se, vrlo često. Naročitou posljednjih desetak-dvadesetak godina. Kažuda djevojke brže sazrijevaju. To je fizički moždatočno, iako, ako se stvar analizira malo dubljesazrijevaju u stvari kasnije. Ostaju duže djeca ~po odjeći kakvu vole da nose, po dugoj raspu-štenoj kosi. I njihove mini-suknje samo su odraztežnje za produžavanjem djetinjstva. Baby dolispavaćice, sportski dresovi i šortsevi — svedječja moda. One ne žele odrasti — ne žele pri-hvatiti odgovornost kako je mi shvaćamo. Aipak, kao sva djeca, žele da ostali vide u njimaodrasle osobe i da slobodno rade sve što — ponjihovom mišljenju — rade odrasli. I to pone-kad vodi u tragediju, ili ostavlja tragične poslje-dice.« »Mislite na neki konkretan slučaj?« »Ne, ne mislim. Samo onako razmišljam ...ili, bolje rečeno, puštam da mi razne mogućnostislobodno struje kroz glavu. Ne mogu vjerovatida je Elizabeth Temple imala nekog ličnog ne-prijatelja — takvog neprijatelja koji se ne biustručavao da je ubije, kad mu se pruži prilika.Ja, u stvari, mislim ...« Pogledao je u gospođicuMarple. »Ali možda biste prije toga vi željeli daiznesete neku pretpostavku?« »Pretpostavku? Pa sad, mislim da znam našta ciljate. Pretpostavljate da je gospođica Tem-ple znala nešto, neke činjenice, ukratko nešto štonije odgovaralo nekome ili bi, kad bi se otkrilo,čak bilo opasno po nekoga?« »Da, točno na to sam mislio.«

170 »TI tom slučaju,« rekla je gospođica Marple, ' že se izvući zaključak da se među našim su-Etnicima našao netko tko je prepoznao gospo-jicu Temple, ili je znao tko je ona, ali koga senna nakon izvjesnog broja godina nije mogla sje-titi ili ga ^e m°gla prepoznati. Sumnja, izgleda,nada na naše suputnike, zar ne?« Zastala je.»Spomenuli ste neki pulover... crveno i crnokariran, rekli ste?« »Da? Ah, pulover ...« Znatiželjno ju je pogle-dao. »Zapazili ste nešto u vezi s tim?« »Da je neobično upadljiv,« rekla je gospođicaMarple. »Vaše riječi odmah su me navele na taj

zaključak. Da je bilo nemoguće ne primijetiti ga.Zato ga je Joanna i spomenula.« »Da. I šta, po vama, slijedi iz toga?« »Kao razvijena zastava,« rekla je gospođicaMarple zamišljeno. »Nešto što je lako primijetiti,vidjeti, zapamtiti, prepoznati.« »Da.« Profesor Wanstead joj je uputio pogledpun ohrabrenja. »Kad želite opisati osobu koju ste vidjeli...koju ste vidjeli ne iz blizine, nego izdaleka...prvo što ćete opisati bit će odjeća. Nećete početis licem, hodom, rukama, nogama. Purpurna be-retka s pufnom, crveni ogrtač, bizarna kožnajakna, karirani pulover jarke crvenocme boje.Nešto upadljivo, što se lako može prepoznati.Svrha takvog oblačenja jest u tome što kad seta odjeća skine, ukloni, pošalje u paketu na nekudaleku adresu ili baci u kantu za otpatke ili spali,Pocijepa, ukratko uništi, na dotičnu osobu, sadskromno i neupadljivo obučenu, nitko neće su-mnjati, nitko je neće optuživati, nitko neće ni po-mišljati na nju. Ta osoba namjerno je obukla tajcrno-crveni karirani pulover. Namjerno — zato

171da bude primijećen, a nikad nije bio niti će ikadviše biti viđen na toj osobi.« »Vrlo logičan zaključak,« rekao je profesorWanstead. »Kao što sam već spomenuo,« nastavio je, »Fallowfield nije daleko odavde, šesnaestmilja, mislim. I tako, ovo je dio svijeta ElizabethTemple — kraj koji dobro poznaje, s ljudimakoje sigurno također dobro poznaje.« »Da. Ta činjenica proširuje mogućnosti,« re-kla je gospođica Marple. »Slažem se s vama,« na-stavila je gotovo odmah, »da je napadač posvemu sudeći bio muškarac, a ne žena. Kamen,ako je namjerno gurnut niz padinu, upućen jeprema cilju vrlo precizno. A preciznost je višemuška nego ženska osobina. S druge strane, unašem autobusu — ili u ovom gradiću — mogaose lako naći netko tko je prepoznao gospođicuTemple — neka njena bivša učenica, recimo —a koju ona sama nije nakon izvjesnog broja go-dina prepoznala. Djevojka, ili sad već žena,mogla ju je lako prepoznati jer ravnateljica školese u svojim šezdesetim godinama ne razlikujemnogo od iste osobe u pedesetim godinama.Promjene su neznatne. I ta žena, koja je prepo-znala ravnateljicu svoje škole, znala je da ravna-teljica raspolaže nekim po nju opasnim poda-cima. Da je, ukratko, osoba koja joj može nakšo-

diti.« Uzdahnula je. »Ja lično uopće ne poznajemovaj kraj. Je li vama poznat?« »Ne,« odgovorio je profesor Wanstead. »Nemogu reći da poznajem ovaj dio zemlje. Znamponešto o stvarima koje su se ovdje odigralesamo iz onoga što ste mi vi pričali. Da se nisamupoznao s vama i čuo od vas šta se dogodilo,ne bih znao pod bogom ništa.

172 šta vi, u stvari, radite ovdje? Ne znate ni sa- i A ipak ste ovdje, jer su vas poslali. GospodinRafiel je sve udesio tako da dođete ovamo, dakrenete s agencijom, da se upoznate sa mnom.Bilo je i drugih mjesta gdje smo se zaustavljali•li kroz koja smo prolazili, ali sve je udešenotako da ovdje provedemo nekoliko dana. Upu-ćeni ste na njegove nekadašnje prijatelje koji nebi odbili nijednu njegovu molbu. Postoji li nekirazlog za to?« »Da bih saznala neke činjenice koje treba daznam,« odgovorila je gospođica Marple. »O nekim umorstvima što su se dogodilaprije mnogo godina?« Profesor Wanstead pogle-dao ju je s nevjericom. »U tome nema ničeg ne-običnog. U mnogim mjestima Engleske i Walesaodigrale su se slične stvari. I najčešće nekakolančano. Najprije jedna djevojka, silovana i ubi-jena. Zatim druga, nedaleko odatle. Zatim neštoslično u nekom gradiću udaljenom recimo, dva-deset milja. Uvijek isti lanac smrti. U samom mjestu Jocelvn St. Mary nestale sudvije djevojke; jedna o kojoj smo već govorili,čiji je les pronađen šest mjeseci kasnije, negdjedaleko odavde, i koja je posljednji put viđenau društvu Michaela Rafiela ...« • »A druga?« »Djevojka po imenu Nora Broad. Koja nijebila 'povučena' djevojka, koja izbjegava mladiće,nego ih je imala možda i previše. Njezin les ni-kad nije pronađen. Ali bit će — jednog dana. Biloje slučajeva kada je tek nakon dvadeset go-dina...« Profesor Wanstead nije dovršio reče-nicu. Postupno je smanjivao brzinu vožnje. Stiglismo. Ovo je Carristown, a ona je zgrada tamobolnica.« 173 Ušli su. U bolnici su očigledno očekivali prfesorov dolazak. Odveli su ih u jednu malu sobu kojoj je žena što je sjedila za pisaćim stolomsmjesta ustala da ih pozdravi. »Oh, da,« rekla je. »Profesor Wanstead. A vi

ste ... ovaj...« Zastala je, neodlučno. »Gospođica Jane Marple,« rekao je profesorWanstead. »Razgovarao sam preko telefona sasestrom Barker.« »Oh, naravno. Sestra Barker je rekla da ćegospođica Marple doći s vama.« »Kakvo je stanje gospođice Temple?« »Uglavnom nepromijenjeno, mislim. Primje-tnih znakova poboljšanja, na žalost, nema.«Ustala je. »Odvest ću vas do sestre Barker.« Sestra Barker bila je visoka, mršava žena.Imala je dubok, energičan glas i tamno sive očikoje su gledale čas u sugovornika čas nekamo nadrugu stranu, tako da je čovjek dobijao dojamda ga je trenutno pročitala i donijela svoj sudo njemu. »Ne znam, u stvari, šta predlažete da ura-dimo,« rekao je profesor Wanstead. »Pa sad, mislim da će biti najbolje da odmahupoznamo gospođicu Marple s onim što želimo.Kao prvo, moram vam reći da je pacijent, go-spođica Temple, još uvijek u komi, i veoma ri-jetko i samo na trenutak dolazi k svijesti. S vre-mena na vrijeme probudi se i čini se da tadprepoznaje one oko sebe i može s njima izmije-niti par riječi. Ne možemo, međutim, učiniti ni-šta što bi moglo utjecati na njezino stanje. Mo-ramo biti strpljivi i čekati. Mislim da vam jeprofesor Wanstead već rekao da je u jednom tre-nutku, kad je došla svijesti, sasvim razgovjetnorekla 'Gospođica Jane Marple', a zatim' Htjela

174 da govorim s njom, s gospođicom Jane°0jfnrvle' Nakon toga ponovo je izgubila svijest.nnktor je smatrao da bi bilo pametno stupiti uD° s ostalim putnicima autobusa. ProfesorSanstead Je došao, objasnio nam neke stvari i kao da će vas dovesti. Na žalost, ne možemo(•irugo nego vas zamoliti da neko vrijeme prove-dete u sobi u kojoj leži gospođica Temple i dazabilježite ono što će možda reći kad ponovnodođe svijesti. Prognoze, na žalost, nisu baš opti-mističke. Da budem iskrena, — a to je, mislim,najbolje, pošto niste njezini bliži rođaci i ta vasvijest neće previše uzbuditi — doktor je mišlje-nja da se njezino stanje brzo pogoršava i da mo-že i umrijeti, a da ne dođe svijesti. Ne možemoučiniti ništa da ublažimo potres mozga. S drugestrane, važno je da čujemo šta govori, a doktorsmatra da kad dođe svijesti ne bi trebalo daugleda oko sebe mnogo ljudi. Ako je gospođici

Marple neugodna pomisao da će ostati sama krajbolesnice, udesit ćemo da u sobi bude i jednasestra njegovateljica, samo skrivena od pogledabolesnice. Sestra će priskočiti u pomoć samo akoto gospođica Marple zatraži. Sjedit će u jednomuglu, iza paravana.« Sestra Barker načinila je pa-uzu, a onda dodala: »Ovdje je i jedan policijskislužbenik, spreman da zapiše sve što treba. Do-ktor preporučuje da i on bude skriven od pog-gleda gospođice Temple. Ako ugleda kraj sebesamo jednu osobu, i to osobu koju je željela vi-djeti, to je neće zbuniti i učiniti da zaboravi onošto vam je htjela reći. Nadam se da vam ovo štotražimo od vas neće biti previše teško.« »Oh, ne,« rekla je gospođica Marple. »Potpunosam spremna da se prihvatim toga. Imam ijednu malu bilježnicu i pero koje neće primije-

175titi. Osim toga, u stanju sam da neko vrijemdržim u glavi doslovno sve što čujem, pa nećumorati da zapisujem dok još govori. Na mo'pamćenje možete se osloniti, a nisam ni gluha -^bar ne u pravom smislu riječi. Sluh mi sigurnonije kao nekada, ali ako budem sjedila kraj kre-veta sigurna sam da ću jasno čuti sve što mikaže, makar i samo šapne. A na bolesnike samnavikla. Mnogo sam radila oko njih, u svojevrijeme.« Sestra Barker ponovo je odmjerila gospo-đicu Marple svojim munjevitim pogledom. Ovogputa je, međutim, izrazila svoje zadovoljstvo,lakim pokretom glave. »To je vrlo ljubazno od vas,« rekla je. »Si-gurna sam da se možemo pouzdati u vas i daćete nam pomoći ako se pruži i najmanja mo-gućnost za to. Ako profesor Wanstead pristaje davas pričeka dolje u čekaonici, mi ćemo ga, akobude potrebno, smjesta pozvati. A sad, gospo-đice Marple, možda biste htjeli da pođete samnom?« Gospođica Marple pošla je za sestrom krozdrugački hodnik i ušla u malu, ugodno namje-štenu sobu. Na krevetu, u polumraku jer su ro-letne bile napola spuštene, ležala je ElizabethTemple. Ležala je kao kip, ali čovjek nekako nijeimao dojam da spava. Disala je isprekidano, ne-kako nesigurno. Sestra Barker je prišla bolesnicida je pogleda i pokazala gospođici Marple sto-licu pored kreveta. Zatim se udaljila od krevetai zastala kraj vrata. Iza paravana je izišao mladićs bilježnicom u ruci.

»Po naređenju liječnika, gospodine Eeckitt,«rekla je sestra Barker.

176 Pojavila se još jedna sestra, koja je do tadaciedila u suprotnom uglu sobe. »Pozovite me ako bude potrebno, sestro Ed-monds,« rekla je sestra Barker. »I nađite se priruci gospođici Marple ako joj nešto zatreba.« Gospođica Marple raskopčala je kaput. U sobije bilo toplo. Sestra je prišla i uzela kaput, aonda se vratila na svoje mjesto. Gospođica Mar-ple sjela je na stolicu kraj kreveta. Promatralaje gospođicu Temple i, kao i ranije, u autobusu,razmišljala o plemenitosti crta njezinog lica. Si-jeda kosa, povučena unazad, davala je tom licuupravo savršen okvir. Lijepa žena, i sasvim izu-zetna ličnost. Da, pomislila je gospođica Marple,bit će zaista velika šteta ako svijet izgubi Eli-zabeth Temple. Gospođica Marple namjestila je jastuk podleđima, malo pomjerila stolicu i ostala sjeditigotovo nepokretno, čekajući. Nije znala da li čekauzalud, ili s nekim ciljem. Vrijeme je prolazilo.Deset minuta, dvadeset minuta, pola sata, tride-set pet minuta. A onda se iznenada, sasvim ne-očekivano, javio glas. Tih ali razgovjetan, pomalopromukao, bez one zvučnosti koju je nekad po-sjedovao. »Gospođice Marple.« Oči Elizabeth Temple bile su širom otvorene.Gledale su u gospođicu Marple. Gledale su mirnoi savršeno razumno. Proučavale su lice žene kojaje sjedila kraj kreveta, proučavale je bez ikakveemocionalnosti, nimalo iznenađeno — samo ne-kako posebno pažljivo, vrlo svjesno i vrlo paž-ljivo. A onda se opet javio glas. »Gospođice Marple? Vi ste gospođica Mar-ple?« »Jesam,« rekla je gospođica Marple. »Ja samJane Marple.«

12 Šifra Nemcsls »Henry vas je često spominjao. Pričao mi ,>o vama.« J Glas kao da se iznenada ugasio, i glas gospndiče Marple malo je zadrhtao kad je rekla-»Henry?« »Henry?« »Henrv Clithering, moj stari prijatelj... sta-ri, stari prijatelj.« »Moj također,« rekla je gospođica Marple.»Henry Clithering.«

U mislima se vratila u godine kada se upo-znala s njim, sir Henrvjem Clitheringom, sjetilase razgovora što su ih vodili, slučajeva kada jetražio pomoć od nje i kada je ona tražila da onpomogne njoj. Stari prijatelj. »Sjetila sam se vašeg imena. Kad sam ga vi-djela na listi putnika. To ste sigurno vi, pomi-slila sam. Vi ćete mi pomoći. To bi on... da,Henry... rekao da se on našao ovdje. Vi bistemi mogli pomoći. Otkriti. Važno je... veoma jevažno... iako je... bilo davno... davno.« Glas ju je izdao, a oči su joj se napola za-tvorile. Sestra je ustala, prišla postelji, uzela ča-šu i prinijela je usnama Elizabeth Temple. Go-spođica Temple je otpila gutljaj i odmahnila gla-vom, dajući znak sestri da skloni čašu. Sestra jespustila čašu na stolić i vratila se na svojemjesto. »Ako mogu pomoći, pomoći ću vam,« reklaje gospođica Marple, ne postavljajući nikakvopitanje. »Dobro,« rekla je gospođica Temple a onda,nakon par minuta, ponovila: »Dobro.« Ležala je neko vrijeme zatvorenih očiju. Kaoda je zaspala, ili izgubila svijest. A onda su senjene oči opet iznenada otvorile.

178 Koja?« rekla je. »Koja od njih? To moramo lati. Znate li o čemu govorim?« »Mislim da znam. O ubijenoj djevojci... NoriBroad?« Ćelo Elizabeth Temple se namrštilo. »Ne, ne, ne. O drugoj djevojci. Verity Hunt.« Načinila je pauzu, a onda dodala: »Jane Mar-ple vi ste stari... stariji nego što ste bili kadini je pričao o vama. Stariji ste, ali ste još uvijeksposobni da odgonetnete poneku tajnu, zar ne.« Glas joj je postao jači i u njemu kao da sejavio prizvuk nestrpljenja. »Možete, zar ne? Recite da možete. Nemammnogo vremena. Znam to. Dobro znam. Jedna odnjih, ali koja? Ustanovite to. Henry bi sigurnorekao da vi to možete. To može biti i opasno...ali vi ćete to otkriti, zar ne?« »S Božjom pomoću, hoću,« rekla je gospođicaMarple. Zvučalo je to kao zavjet. »Ah.« Oči gospođice Temple su se zatvorile, a ondaotvorile. Njene usne kao da su pokušavale dase iskrive u osmijeh. »Srušio se veliki kamen. Kamen smrti.«

»Tko je gurnuo taj kamen?« »Ne znam. Nije važno... Važna je ... Verity.Ustanovite... o Veritv. Istinu. Što je i sononimza istinu, Ver^.«1 Gospođica Marple je primijetila kako se tijelona postelji nekako opustilo. A onda je čula ša-patom izgovorene riječi: »Zbogom. Učinitesve...« Tijelo se opustilo, oči sklopile. Sestra je po-novo prišla krevetu, opipala bolesnici puls i gla- 1 Verity — istina, takodjer ime (prim. prev.).i* 179vom dala znak gospođici Marple. Gospođicaple poslušno je ustala i izišla sa sestrom iz »Bio je to prevelik napor za nju,« reklasestra. »Neće doći svijesti prilično dugo. A možda i nikad više. Nadam se da ste saznali nešto « »Ne vjerujem,« rekla je gospođica Marple»Ali nikad se ne zna, zar ne?« ' »Jeste li saznali nešto?« upitao je profesorWanstead dok su sjedali u kola. »Jedno ime,« odgovorila je gospođica Marple.»Verity. Je li se tako zvala ona djevojka?« »Da. Verity Hunt.« Elizabeth Temple je umrla otprilike sat i polnakon njihovog odlaska. Umrla je ne došavšisvijesti.180 14 GOSPODIN BROADRIBB SE ČUDI »Jeste li vidjeli jutrašnji Times?« upitao jegospodin Broadribb svog ortaka, gospodinaSchustera. Gospodin Schuster je odgovorio da sebi nemože priuštiti The Times i da kupuje Telegraph. »Pa, možda je pisalo i u Telegraphu,« rekaoje gospodin Broadribb. »U rubrici 'Umrli' Go-spođica Elizabeth Temple, doktor prirodnih na-uka.« Gospodin Schuster ga je začuđeno pogledao. »Ravnateljica Fallowfielda. Čuli ste za Fallow-field, zar ne?« »Jesam, naravno,« rekao je Schuster. »školaza djevojke. Postoji već petdeset godina, i više.Prvoklasna, fantastično skupa škola. I tako, bilaje ravnateljica te škole, je li? Bio sam uvjerenda se povukla u mirovinu, prije izvjesnog vre-mena. Prije šest mjeseci, najmanje. Siguran samda sam čitao o tome u novinama. Pisale su neštoi o novoj ravnateljici. Udata žena. I mlada. Tri-deset pet, najviše četrdeset godina. Suvremeni

nazori. Djevojke treba da slušaju predavanja izkosmetike, treba im dopustiti da nose hlače. Ne-što u tom duhu « 181 »Hm,« rekao je gospodin Broadribb na načinkako to advokati njegovih godina obično čuTkad čuju nešto što prosto mami na kritiku zasnovanu na dugogodišnjem iskustvu. »Ne vjeru-jem da će ikad steći ugled što ga je uživala Eli-zabeth Temple. Ona je zaista bila netko. I pro.vela je dugo vremena na tom položaju.« »Da,« rekao je gospodin Schuster, pomalo ne-zainteresirano. Nije mu bilo jasno zašto se Bro-adribb toliko zanima za pokojnu ravnateljicu. Nijedan od dvojice džentlemena nije se nikadposebno interesirao za škole. Njihovi vlastiti po-tomci bili su se uglavnom već riješili te brige.Sinovi gospodina Broadribba bili su već zapo-sleni, jedan u državnoj administraciji, a drugikod jedne petrolejske kompanije. Nešto mlađisinovi gospodina Schustera studirali su svaki nadrugom sveučilištu i tamo se svojski trudili dafakultetskim vlastima zadaju što više briga. »I čega tu ima zanimljivog?« upitao je. »Bila je na kružnom putovanju autobusom,«rekao je Broadribb. »Ti autobusi,« rekao je gospodin Schuster.»Nikad ne bih pustio nekome od svojih da krenena takvo putovanje. Prije tjedan dana jedan sesrušio u neku provaliju u Švicarskoj, a prije dvamjeseca u sudaru je poginulo dvadeset putnikajednog autobusa. Tko upravlja tim vozilima da-nas, da mi je samo znati.« »Bila je na kružnom putovanju u organizacijiagencije za obilazak dvoraca i vrtova i zanim-ljivih građevina u Britaniji — ili kako se većzove,« rekao je gospodin Broadribb. »Ne zove sebaš tako, ali već znate na koju agenciju mislim.« »Oh, naravno. Znam. Pa da... ovaj... to jeona agencija s kojom je putovala gospođica

182 ... Kojoj je to putovanje upla-tio stari Rafiel.« »Gospođica Jane Marple.« »Da nije i ona poginula?« upitao je gospodinSchuster. »Koliko znam, nije,« odgovorio je gospodinBroadribb. »Ali sjetio sam se nje čim sam pro-čitao vijest u novinama.« »gta se dogodilo — saobraćajna nesreća?« »Ne, nesreća se dogodila na nekom od onih

vidikovaca. Penjali su se stazom prema vrhu, pri-lično strmom stazom uz padinu načičkanu krup-nim kamenjem. Neko kamenje se kao lavinasručilo niz padinu i zahvatilo gospođicu Temple,pa su je morali prenijeti u bolnicu, gdje je iumrla...« »Nesreća,« rekao je gospodin Schuster, čeka-jući daljnje informacije. »Meni je sve to skupa pomalo čudno,« rekaoje gospodin Broadribb. »Sjetio sam se, naime,da je... ovaj... ona djevojka bila u Fallow-fieldu.« »Koja sad djevojka? Moram priznati da ne-mam pojma o čemu govorite.« »Djevojka koju je ubio mladi Michael Rafiel.Sjetio sam se nekih stvari koje kao da su u nekojvezi s onim čudnim poslom što ga je stari Rafielpovjerio onoj još čudnijoj Jane Marple. Šteta štonam nije rekao nešto više o svemu tome.« »Kakvu vezu ste pronašli?« upitao je gospo-din Schuster. Stvar ga je konačno zainteresirala. Spremaose da kao vješt i promućuran pravnik da svojestručno mišljenje o svemu što mu je gospodinBroadribb namjeravao povjeriti.

183 »Djevojku. Sad ne mogu da joj se sjetim prezimena. Zvala se Hope ili Faith1 ili tako nekakoZnam. Verity, zvala se Verity. Verity Hunter, mi-slim. Bila je jedna od nekoliko djevojaka ubije-nih u približno isto vrijeme. Našli su njezin les unekoj jaruzi oko trideset milja daleko od mjestagdje su je posljednji put vidjeli, šest mjeseci na-kon umorstva. Po svemu sudeći najprije je za-davljena, a onda joj je lice smrskano... da seonemogući identifikacija, smatralo se, ali prepo-znali su je vrlo lako. Po odjeći, nakitu, torbicikoja je nađena u blizini, nekom madežu ili ožilj-ku. Oh, da, oko identifikacije nije bilo pro-blema ...« »Zbog nje su ga, u stvari, i osudili, zar ne?« »Da. Sumnjalo se da je za otprilike godinudana ubio čak tri djevojke, taj Michael. Samo,za druga umorstva nije bilo dokaza, pa se po-licija uhvatila za ovo. Indicija mnogo ... dosijebogat... Raniji slučajevi napastovanja i silova-nja. Pa sad, svi znamo šta danas znači silovanje.Mamica naređuje kćeri da optuži mladića za silo-vanje čak i kad je sasvim očigledno da je samadjevojka dovlačila mladića u kuću dok je mamana poslu ili tata na putu. Da je navaljivala i na-

valjivala dok ga nije odvukla u krevet. A onda,kao što sam rekao, mamica zahtjeva da to budesilovanje. Ali sad nije riječ o tome,« rekao jegospodin Broadribb. »Pitao sam se neće li se sadstvari početi ponovo zapetljavati, znate. Nekakomi se čini da bi taj Rafielov posao s onom JaneMarple mogao biti u nekoj vezi s Michaelom.« »Proglašen je krivim, zar ne? I osuđen na do-životnu robiju.« 1 Nada, vjera (prim. prev.).

184 »Više se ne sjećam... davno je bilo. Ili im jeuspjelo da preinače presudu na račun umanjenendeovornosti?« »A ta Verity Hunter ili Hunt je bila učenicate škole... škole gospođice Temple. Ili, točnije,više nije bila učenica, kad je ubijena, zar ne?Ne sjećam se točno.« »Ne, više nije bila učenica. Imala je osem-naest ili devetnaest godina i živjela kod nekerodbine ili kod prijatelja svojih roditelja, da,tako je bilo. U dobroj kući, kod dobrih ljudi,dobra djevojka, u svakom pogledu ... djevojkaza kakvu bi njena rodbina uvijek rekla *bila jeuvijek tako tiha, povučena, stidljiva, uvijek seklonila nepoznatih ljudi, nije išla s mladići-ma ...' Rodbina, naravno, nikad ne zna s kakvimmladićima djevojka ide. Djevojka se uvijek po-brine za to. A kažu da su djevojke doslovnotrčale za mladim Rafielom.« »Nitko nije nikad posumnjao u to da je onubojica?« upitao je gospodin Schuster. »Ni najmanje. Na saslušanju je dao niz laž-nih izjava, to je sigurno. Njegov branitelj bio bibolje učinio da ga nije pustio da svjedoči. Nekinjegovi prijatelji pokušali su da mu pruže alibi,i svi su redom propali, ako znate na šta mislim.Pokazalo se da su svi ti prijatelji notorni lažljivci.« »A šta vi mislite o svemu tome?« »Oh, ne mislim apsolutno ništa,« rekao je go-spodin Broadribb. »Samo se pitam ima li smrtone žene kakve veze sa svim tim.« »Kakva bi veza mogla postojati?« »Pa sad, znate ... to kamenje koje se ruši nizPadinu i pada na nekoga ... Meni to ne izgledakao nešto sasvim prirodno. Kamenje, koliko jaznam, obično ostaje tamo gdje jest.«

185l 15

VERITV »VERITY,« rekla je gospođica Marple. Elizabeth Margaret Temple umrla je prethod-nog dana, uveče. Njezin se život ugasio tiho, ne-čujno. Gospođica Marple, ponovno u kući zvanojOld Manor, u salonu s izblijedjelim zavjesamaod šinca, prekinula je rad na dječjem kaputićuod ružičaste vune i uzela da kačka šal tamno pur-purne boje. Taj nijemi gest sućuti bio je u skladus rano-viktorijanskim nazorima gospođice Mar-ple o tome kako se treba ponašati u takvim tra-gičnim trenucima. Istraga je trebalo da se održi sljedećeg dana.Svećenik kojem su se obratili pristao je da ucrkvi održi službu za dušu pokojnice kad se sredisve što je potrebno. Pogrebnici, u odgovarajućojodjeći, s odgovarajućim sumornim izrazom nalicima, preuzeli su u dogovoru s policijom stvaru svoje ruke. Istraga je trebalo da se održi slje-dećeg dana prije podne, u jedanaest sati. Sviučesnici kružnog putovanja saglasili su se da pri-sustvuju istrazi, a neki su odlučili da ostanu takoda mogu prisustvovati i obredu u crkvi. Gospođa Glynne došla je u hotel 'Kod zlatnogvepra' i nagovorila gospođicu Marple da se vrati

186 Old Manor i ostane tamo dok ekskurzija ko-načno ne krene dalje. »Bar ćete tako izmaknuti novinarima.« Gospođica Marple toplo je zahvalila sestramai prihvatila poziv. Trebalo je da autobus nastavi putovanje od-mah nakon crkvenog obreda i to do South Be-destonea, udaljenog oko trideset pet milja, gdjese nalazio hotel, veoma udoban, u kojem je poplanu putnici trebalo da prenoće. Nakon toga,putovanje bi bilo nastavljeno kako je predvi-đeno. Ipak, naći će se ljudi koji će prekinuti puto-vanje i vratiti se kući; gospođica Marple bila jeuvjerena u to. Neki će nastaviti putovanje u dru-gom smjeru. Bilo je argumenata u prilog i jednei druge odluke. Prekinuti putovanje koje će dokraja ostati ispunjeno bornim uspomenama iliga nastaviti, kad je već plaćeno, prihvaćajući na-stali prekid kao jedan od onih žalosnih incide-nata kakvi se mogu dogoditi na svakom grup-nom izletu. Mnogo toga zavisit će od ishoda is-trage, pomislila je gospođica Marple. Gospođica Marple, nakon što je izmijenjala sdomaćicama nekoliko konvencionalnih rečenica

u skladu s okolnostima, posvetila se svojoj pur-purnoj vuni i sjedeći tako razmišljala o sljede-ćem koraku u istrazi koju je sama vodila. I takose dogodilo da je, kačkajući, izgovorila samojednu riječ: »Verity.« Bacila ju je kao kamičak upotok — samo da vidi šta će se dogoditi, ako seuopće nešto dogodi. Hoće li ta riječ značiti neštonjenim domaćicama? Možda hoće, a možda ineće. Ako ne, pokušat će to isto uveče, u društvusvojih suputnika. Bila je to, razmišljala je, po-sljednja riječ što ju je Elizabeth Temple izgovo-

187rila, ili jedna od posljednjih. I tako se gospođicaMarple, ne prekidajući posao (nije morala dagleda u pletivo, mogla je čitati knjigu ili razgo-varati dok su njeni prsti, iako pomalo ukočeniod reumatizma, poslušno obavljali potrebne po-krete) odlučila da je ponovi. »Veritjr.« Hoće li, kao kamen bačen u baru, izazvati va-love, krugove na vodi, prskanje kapljica, ili ni-šta? Neku reakciju sigurno će izazvati, ovakvuili onakvu. Točno, nije se prevarila. Iako se nanjezinom licu nije moglo primijetiti ništa, njezi-ne budne oči iza naočara pratile su istovremenotroje ljudi. Uvježbavala je to godinama i čestoprimjenjivala, kad god je željela promatrati svo-je susjede u crkvi, na roditeljskom sastanku ilina drugim javnim skupovima u St. Mary Meadu,kad god je bila na tragu kakve zanimljive novostiili materijala za sitna ogovaranja. Gospođa Glynne spustila je knjigu koju je či-tala i iznenađeno pogledala u gospođicu Marple.Činilo se da je iznenađena što tu riječ čuje odgospođice Marple, a ne što je uopće čuje. Clotilde je reagirala drukčije. Trgla se, nagnu-la malo naprijed, a onda pogledala ne u gospo-đicu Marple nego na drugu stranu, prema pro-zoru. Ruke su joj se zgrčile, ostala je kao uko-čena. Gospođice Marple, iako je sagnula glavukao da više ne gleda u nju, primijetila je kakojoj se oči pune suzama. Clotilde je sjedila pot-puno nepomično, puštajući da joj suze teku nizobraze. Nije ni pokušala da izvuče rupčić, nijeprogovorila ni riječi. Gospođica Marple bila jepotresena bolom koji je zračio iz nje. Anthea je, opet, reagirala na svoj način —žustro, uzbuđeno, gotovo veselo.

188l »Verity? Rekli ste Verity? Jeste li je pozna-

ali? Nisam znala. Jeste li mislili na VerityHunt?« »Je li to ime?« rekla je Lavinia Glynne. »Nikad nisam poznavala nikoga tko se takozvao,« rekla je gospođica Marple, »ali sam mi-slila'na ime. Da. Neobično ime, mislim. Verity.«ponovila je zamišljeno. Ispustila je klupko purpurne vune i pogledalanaokolo pomalo zbunjeno i izvinjavajući se, kaonetko tko je svjestan da je rekao nešto neu-mjesno, ali ne zna zašto. »Ja sam... ovaj... oprostite. Jesam li reklanešto što nije trebalo? Rekla sam to samo zatošto...« »Ne, niste. Sve je u redu,« rekla je gospođaGlvnne. »Samo to ... znate ... to ime nam je po-znato, ono budi u nama izvjesne ... uspomene.« »Sjetila sam ga se,« rekla je gospođica Mar-ple, još uvijek kao da moli oproštenje, »jer gaje, znate, izgovorila jadna gospođica Temple. Ju-čer poslije podne sam, kao što znate, otišla da jeobiđem. Profesor Wanstead me je poveo sa so-bom. Mislio je, izgleda, da bih je ja mogla...nekako... ne znam je li to prava riječ ... nekakopodstaknutu da govori, na neki način. Bila je ukpmi pa su mislili... ja nisam bila baš neka nje-zina dobra prijateljica, nismo se ranije pozna-vale, ali sjedile smo jedna pored druge u auto-busu, znate, i često smo razgovarale. Mislio je,izgleda, da bih mu mogla nekako pomoći. Ali nevjerujem da sam išta učinila, na žalost. Sve jebilo uzalud. Samo sam sjedila pored kreveta ičekala, a onda je ona izgovorila nekoliko riječikoje za mene nisu imale nikakvog značenja. Ikonačno, kad je već bilo vrijeme da odem, otvo-

189 imrila je oči, pogledala me — ne znam, možda meje zamijenila s nekim — i izgovorila tu riječVerity! I tako mi se to ime stalno mota u misli-ma, posebno otkako sam saznala da je premi-nula. U posljednjem času mislila je na nekoga,na nešto. Ali, naravno, možda je prosto misli-la... na istinu, ni na šta drugo. 'Veritv' je istošto i 'truth', istina, zar ne?« Pogledala je u Clotildu, pa u Laviniju, pa uAntheu. »Tako se zvala jedna djevojka koju smo po-znavale,« rekla je Lavinia Glvnne. »Zato nas jeto tako iznenadilo.« »A posebno zbog toga što je izgubila život na

tako strašan način,« rekla je Anthea. »Anthea! Nema nikakve potrebe da se sadupuštamo u te stvari,« rekla je Clotilde svojimdubokim glasom. »Zašto, kad svi i tako znaju za nju,« reklaje Anthea. Pogledala je u gospođicu Marple. »Mi-slila sam da ste i vi čuli za nju jer ste poznavaligospodina Rafiela, zar ne? Ovaj, hoću reći, onnam je pisao o vama pa ste ga sigurno pozna-vali. Pa sam bila uvjerena da vam je ... da vamje pričao o svemu tome.« »Oprostite,« rekla je gospođica Marple, »alibojim se da ne razumijem o čemu govorite.« »Pronašli su njezin les u jednoj jaruzi,« reklaje Anthea. Antheu, kad jednom počne da govori, ništane može zaustaviti, pomislila je gospođica Mar-ple. Učinilo joj se, međutim, da taj Anthein ne-sputani govor dovodi Clotildu do granice njezi-nih mogućnosti suzdržavanja. Polako je izvuklarupčić, obrisala suze i ostala da sjedi uspravno,

190ukočeno, zamagljenog pogleda, ne pokušavajućida sakrije tugu. »Verity je bila djevojka koju smo mnogo vo-ljele,« rekla je. »živjela je kod nas neko vrijeme.Obožavala sam je ...« »I ona je obožavala tebe,« rekla je Lavinia. »Njezini roditelji bili su moji najbolji prija-telji,« nastavila je Clotild.e »Poginuli su u avion-skoj nesreći.« Pohađala je školu u Fallowfieldu,« objasnilaje Lavinia. »Tako se gospođica Temple i sjetilanje, pretpostavljam.« »Oh, sad shvaćam,« rekla je gospođica Marple.»To je škola u kojoj je gospođica Temple bilaravnateljica, zar ne? često sam slušala o Fal-lowfieldu, naravno. To je jedna od najpoznatijihškola, zar ne?« »Da,« rekla je ClotUde. »Veritv je bila u tojškoli. Nakon smrti roditelja došla je da nekovrijeme živi kod nas, dok ne odluči šta će dalje.Imala je osamnaest, devetnaest godina. Divnadjevojka, vrlo mila, vrlo ljupka. Pomišljala jeda se upiše u školu za njegovateljice, ali je gos-pođica Temple, znajući da je neobično nadarena,inzistirala da nastavi studij na sveučilištu. I takose pripremala za odlazak na studij kad je... kadse dogodila ta tragedija.« Okrenula je glavu. »Hoćete li... hoćete li se ljutiti ako ovaj raz-

govor nastavimo nekom drugom prilikom?« »Oh, neću, naravno,« rekla je gospođica Mar-ple. »žao mi je što sam vas nehotice podsjetilana neke tragične stvari. Nisam znala... Nisamnikad čula... Mislila sam, ovaj...« Govorila jesve smušenije i smušenije.

191 Uveče je čula nešto više. Gospođa Glynndošla je u njezinu sobu dok se oblačila za izlazaki sastanak s ostalima u hotelu. »Mislila sam da bi trebalo da dođem i objas-nim vam neke stvari,« rekla je gospođa Glynne»U vezi s onom djevojkom... Verity Hunt. Vinaravno, niste mogli znati da ju je naša sestraClotilde bezgranično voljela i da je užasna smrtte djevojke bila strahovit udarac za nju. Ako mo-žemo, nikad je ne spominjemo, ali... mislim daćete bolje razumjeti kad vam sve ispričam, kadsaznate neke činjenice. Po svemu sudeći Verityse, bez našeg znanja, sprijateljila s jednim nepo-željnim ... i više nego nepoželjnim... pokazalose da je i opasan ... mladićem, koji je već imaodosije kriminalca. Svratio je jednom da nas po-sjeti, dok je prolazio ovuda. Dobro smo pozna-vale njegova oca.« Zastala je na trenutak, a ondanastavila. »Mislim da je najbolje da vam kažemistinu u cjelini, ako ne znate, a izgleda da neznate. Bio je to Michael, sin gospodina Rafiela.« »Oh, bože,« rekla je gospođica Marple. »Ne ...ne sjećam se imena, ali se sjećam da su mi pri-čali kako je imao sina... i da nije bio baš sasvimkako treba.« »Malo više od toga,« rekla je gospođa Glynne.»S njim je uvijek imao samo nevolje. Čak je isuđen, jednom ili dva puta, za razne prijestupe.Za silovanje jedne maloljetnice ... i druge sličnestvari. Sudovi su, po mojem uvjerenju, previšeobzirni prema takvim ljudima. Ne žele da mla-dom čovjeku pokvare karijeru. I tako ga puštajuda ide — zaboravila sam kako se to zove — suvjetnom presudom, tako nekako. Kad bi takvemomke otpremili ravno u zatvor, možda bi ih toodvratilo od takvog načina života. Bio je i pr°"

192valnik. Falsificirao je čekove, krao. Bio je pokva-ren do srži. A mi smo bile stare prijateljice nje-gove majke. Njezina je sreća, mislim, što je^nrla mlada, prije nego što se mogla razočaratiu svojem sinu. Gospodin Rafiel činio je sve što•e biio u njegovoj moći, mislim. Pokušao mu je

naći odgovarajuće zaposlenje, plaćao za njegakazne i tome slično. Mislim da mu je sve toveoma teško padalo, iako se držao kao da mu jenianje-više svejedno i da to prima kao jednu odonih stvari koje se svakome mogu dogoditi u ži-votu. U našem kraju, kako će vam ljudi u selusigurno reći, izbila je u to vrijeme prava epide-mija umorstava i nasilja. I ne samo ovdje. Sličnose događalo i u drugim krajevima zemlje, dva-deset milja, pedeset milja daleko odavde. Jednoili dva od tih umorstava, po mišljenju policije,odigrala su se gotovo sto milja od našeg gradića,ali su uglavnom sva bila koncentrirana oko ovogkraja. Bilo kako bilo, Verity je jednog dana oti-šla posjetiti neku svoju prijateljicu i... više senije vratila. Prijavile smo njezin nestanak poli-ciji, policija je pokrenula istragu, pretražila ci-jeli kraj, ali činilo se da je nestala bez traga. Dalesmo oglas u novine, dala je i policija, ali konačnoje zaključila da je otišla sa svojim ljubavnikom.Onda su se počeli širiti glasovi kako je viđenas Michaelom Rafielom. Do tada se već i policijapočela zanimati za Michaela Rafiela; bio im jesumnjiv zbog ranijih nedjela što ih je počinio,ali nisu imali nikakvih izravnih dokaza protivnjega. Navodno, prema opisu, odjeći i sličnimstvarima, Verity je viđena s mladićem čiji je iz-gled odgovarao Michaelovom, u kolima koja suPO opisu odgovarala njegovim. Ipak, nikakvihstvarnih dokaza nije bilo dok šest mjeseci ka-

" Šifra Nemesis JQQsnije nije pronađen njezin les — na mjestu trideset milja udaljenom odavde, u prilično div-Ijem, šumom obraslom kraju, u jednoj jaruzi"prekriven kamenjem i nabacanom zemljom. Clo-tilde je morala poći da je identificira. Bila je toVerity, izvan svake sumnje. Najprije je zadav-ljena, a nakon toga lice joj je unakaženo udar-cima. Clotilde se nikad nije sasvim oporavila odtog šoka. Bilo je nekih znakova, madež, stariožiljak i, naravno, prepoznala je i njenu odjeću istvari u torbici. Gospođica Temple mnogo je vo-ljela Veritv. Sigurno je prije smrti mislila nanju.« »žao mi je što sam vam zadala bol,« rekla jegospođica Marple. Vrlo, vrlo mi je žao. Molimvas, recite vašoj sestri da nisam znala. Nisamimala pojma...«l194 16

ISTRAGA Gospođica Marple polako je koračala ulicamagradića prema trgu gdje se nalazila stara georgi-janska zgrada u kojoj je trebalo da se održiistraga, zgrada poznata već stotinu godina poimenu Curfew Arms. Pogledala je na sat. Do za-kazanog vremena ostalo je još dobrih dvadesetminuta. Usporila je, korak, promatrajući izloge,i konačno zastala pred prodavnicom vune i dječ-jih odjevnih predmeta. Zavirila je unutra. Jednaje djevojka posluživala kupce — pomagala je ne-koj ženi odabrati kaputiće za svoje dvoje djece.Nešto dalje iza tezge stajala je jedna postarijažena. Gospođica Marple ušla je u prodavaonicu,otišla uzduž tezge do one postarije žene i izvuklakomadić ružičaste vune. Potrošila je vunu, ob-jasnila je ženi, a treba da dovrši kaputić za di-jete. Ubrzo je pronađena odgovarajuća vuna, adoneseni su i uzorci drugih boja za koje je go-spođica Marple izjavila da joj se sviđaju, pa seubrzo razvezao razgovor koji je, naravno, otpo-čeo komentarom žalosnog događaja što se upra-vo odigrao. Gospođa Merrvpit, ako je ime nafirmi prodavnice bilo njezino, naglašavala je važ-

195nost tog događaja s obzirom na notornu sporostlokalnih vlasti u rješavanju problema sigurnost'javnih prometnica i izletničkih staza. * Dugotrajne kiše postepeno isperu zemljuznate, kamenje ostaje bez oslonca i ruši se nizpadinu. Jedne godine, sjećam se, kamenje se od-ronjavalo tri puta, i dogodile su se tri nesrećePrvi put zamalo nije poginuo jedan dječak, daa onda iste godine, nešto kasnije, nakon nekihšest mjeseci, mislim, jedan muškarac se izvukaosa slomljenom rukom, i konačno je nastradalajadna stara gospođa Walker. Bila je slijepa i go-tovo gluha. Nije mogla čuti da se kamenje ruši inije stigla da se skloni, kažu. Netko je primijetiošta se događa i vikao da je upozori, ali je bio pre-daleko da bi mogao stići do nje i spasti je. I takoje poginula.« »Oh, to je zaista tužno,« rekla je gospođicaMarple. »Tragično, u stvari. Takve se stvari nezaboravljaju brzo, zar ne?« »Ne, ne zaboravljaju se. Istražitelj će todanas sigurno spomenuti.« »Sigurno hoće,« rekla je gospođica Marple.»Ipak, to na neki način izgleda kao sasvim pri-rodna stvar, iako strašna, zar ne? Naravno, ne-

sreća bi se mogla dogoditi i kad bi netko poku-šao da pokrene kamen, da ga gurne niz padinuili nešto slično.« »Ah, pa sad, ima dječaka koji se ne ustruča-vaju ni od čega, ali nikad ih nisam vidjela da lu-duju na tim mjestima.« Gospođica Marple je skrenula razgovor napulovere, pulovere jarkih boja. »Ne tražim ga za sebe,« rekla je, »već za jed-nog od mojih nećaka, želi da mu kupim pulovers visokim ovratnikom, znate, u živim bojama.«

196 »Da mladi sad vole sve u živim bojama, zar 9« saglasila se gospođa Merrvpit. »Sve osimtraperica. Traperice vole crne, crne ili tamnopiave. A gore, iznad pasa, samo jarke boje.« Gospođica Marple je opisivala pulover s ka-riranim uzorkom, jarkih boja. Pokazalo se daprodavaonica raspolaže sasvim pristojnom zali-hom pulovera i džempera, ali nije bilo ničega ucrno-crvenoj boji. čak u posljednje vrijeme nijebilo ničeg sličnog u prodaji. Nakon što je razgle-dala nekoliko modela gospođica Marple je počelada se sprema za odlazak. Ipak je u razgovoruspomenula umorstva što su, kako je čula, jednovrijeme bila dosta česta pojava u ovom kraju. »Na kraju su ipak uhvatili tog tipa,« rekla jegospođa Merrvpit. »Zgodan mladić, nitko ne biposumnjao u njega. Iz dobre obitelji, znate. Stu-dirao je na sveučilištu i sve. Otac mu je, pričalose, veoma bogat čovjek. Mladić, pretpostavljam,ipak nije bio sasvim normalan. Zato ga i nisuposlali u Broadway ili kako se već zove to mje-sto. Nisu ga poslali tamo, i ja mislim da je zaistamorao biti poremećen — imao je na duši pet ih'šest djevojaka, pričalo se. Policija je pokupilamnoge mladiće iz okoline, jednog po jednog, radiistrage. Geoffrey Grant je bio među prvima. Biloim je jasno da moraju početi od njega. Bio jeuvijek pomalo nastran, još od djetinjstva. Na-pastovao je djevojčice dok su išle u školu, islično. Nudio im je bombone da ih namami upark, zvao ih da vide cvijeće i uopće radio takvestvari. Da, imali su mnogo razloga da sumnjajuu njega. Pokazalo se, međutim, da nije kriv. Su-ronjiv je bio još jedan momak, Bert Williams,ali on je u bar dva od tih slučajeva bio negdjedaleko odavde — imao je, kako se to kaže, alibi,

197pa su ga pustili. Konačno su došli na tog n

mogu više da se sjetim kako se zvao. Mislim damu je ime bilo Luke, ne, Mike. Vrlo privlačanmladić, kako sam već rekla, ali već kažnjavanDa, za krađu, krivotvorenje čekova i razne takvestvari. I dva, kako da kažem, slučaja očinstvaNe, nisam tako mislila, ali vi znate šta sam htjelareći. Kad djevojka ostane u drugom stanju,znate, pa sud presudi da mladić plaća izdržava-nje. Prije ove, udesio je na takav način dvijedruge djevojke.« »Je li i ta djevojka ostala u drugom stanju?« »Oh, jeste, naravno. Kad su pronašli les naj-prije su pomislili da bi to mogla biti Nora Broad.Nećakinja gospođe Broad, koja drži papirnicu.Neprestano se vukla s mladićima, ta djevojka.Jednog dana je otišla od kuće i naprosto nestala.Nitko nije znao šta se dogodilo s njom. I tako,kad su nakon šest mjeseci pronašli les, svi su po-mislili da je to ona.« »Ali nije bila?« »Ne... pronašli su jednu drugu djevojku.« »A njezin les nikad nije pronađen?« »Nije. Možda će ga jednog dana i pronaći, aliljudi vjeruju da ga je ubojica bacio u rijeku. Ah,pa sad, nikad se ne zna, zar ne? Nikad se ne znašta se može otkriti prilikom preoravan ja nekogpolja ili na takvom nekom mjestu. Jednom samišla da vidim iskopano blago. Mjesto se, mislim,zvalo Luton Loo, tako nekako. Negdje u istočnojEngleskoj. Otkrili su ga prilikom oranja. Pre-krasne stvari. Brodovi od zlata, minijaturni vi-kinški brodovi, zlatno posudje, ogromni zlatnipladnjevi. Eto, nikad se ne zna. čovjek možeiskopati les ili zlatni pladanj. I taj les može le-

198 zemlji stotinama godina, kao ono zlatno je, ili samo tri-četiri godine kao les Mary koja je, kažu, nestala prije četiri godine.Našli su ga negdje blizu Reigatea. Ah, bože, štase Sve ne događa! Tužan je ovaj život. Jeste, životie zaista tužan. Čovjek nikad ne zna šta mu do-nosi sljedeći dan.« »Ovdje je živjela još jedna od ubijenih djevo-jaka, zar ne?« rekla je gospođica Marple. »Mislite na djevojku za koju su, kad su je pro-našli, mislili da je Nora Broad? Da. Zaboravilasam njeno ime. Hope, mislim. Hope ili Charitv.Neko takvo ime, znate već na šta mislim. Takvaimena bila su dosta česta u doba kraljice Victo-rije, ali danas više nisu. živjela je u Old Manoru.živjela je tamo neko vrijeme nakon smrti rodi-

telja.« »Roditelji su joj poginuli u avionskoj nesreći,zar ne?« »Točno. Putovali su avionom u Španjolsku iliItlaiju, u neku od tih zemalja.« »I došla je da živi ovdje, kažete? Kod rod-bine?« »Ne znam je li bila neki rod gospođi Glvnne,mislim da je ona samo bila najbolja prijateljicanjezine majke, ili nešto slično. Gospođa Glynne,naravno, bila je tada još u inozemstvu, s mužem,ali gospođica Clotilde — to je najstarija od se-stara, ona s tamnom kosom — mnogo je voljeladjevojku. Vodila ju je u inostranstvo, u Italijui Francusku i druge zemlje, i školovala ju je —plaćala je za nju kurseve daktilografije i steno-grafije i takvih stvari, i sama ju je podučavalau crtanju. Gospođica Clotilde je i ljubitelj i po-znavalac umjetnosti. Oh, zaista je mnogo voljela

199tu djevojku. Bila je potpuno slomljena kad je nestala. Gospođica Anthea je drukčija...« »Gospođica Anthea je najmlađa od sestarazar ne?« ' »Da. Neki ljudi govore da nema sve daske uglavi. Nekako je uvijek rastresena, znate. Pone-kad je možete vidjeti kako ide i govori sama sasobom, znate, i nekako čudno se osvrće. Djecaje se plaše. Kažu da je uopće pomalo nastrana.Ne znam. U selu se uvijek svašta priča, zar ne?I njihov stric bio je pomalo na svoju ruku. Imaoje običaj da u vrtu puca iz revolvera u metu. Bezikakvog razloga, bar koliko se moglo vidjeti. Bioje ponosan na svoju streljačku vještinu, govorioje, ako uopće ima smisla ponositi se nečimtakvim.« »Ali gospođica Clotilde nije takva.« »Oh, nije, ona je vrlo inteligentna. Zna grčkii latinski, mislim. Htjela je studirati, ali je mo-rala ostati kod kuće i njegovati majku, koje jedugo ležala nepokretna. Ali strašno je voljela tugospođicu — kako se ono zvala? — Faith, činimi se. Voljela ju je i brinula se za nju kao zakćerku. A onda je naišao taj mladi kako-se-ono--zvaše, Michael, mislim, i jednog dana djevojkaje tek tako, bez riječi otišla od kuće. Ne znam dali je gospođici Clotilde bilo poznato da je u dru-gom stanju.« »A vi ste to znali?« upitala je gospođicaMarple. »Ah, ja vam imam dobro oko za te stvari. Do-

voljno je da pogledam djevojku pa da znam. Tonije teško primijetiti. Nije u pitanju samo fi-gura, kako biste možda pomislili, to se vidi iznjihovog pogleda, po načinu kako hodaju i sjede,po trenutnim napadajima vrtoglavice i mučnine.

200oh naravno, pomislila sam. Evo još jedne odniih. Gospođica Clotilde morala je ići da je iden-tificira. To ju je gotovo ubilo. Tjednima nakontoga bila je potpuno druga osoba. Obožavala jetu djevojku, zaista.« »A druga sestra — gospođica Anthea?« »Čudna stvar, znate, meni se činilo da na nje-nom licu primjećujem zadovoljstvo ... kao daje... da, zadovoljna tim što se dogodilo. Nimalolijepa pomisao, zar ne? Tako je nekako izgledalakći farmera Plummera. Voljela je gledati kakokolju svinje. Uživala je u tome. čudnih stvariima u nekim porodicama.« Gospođica Marple se pozdravila s vlasnicomprodavaonice, primijetila da joj je ostalo još de-set minuta vremena i otišla do pošte. Pošta ugradiću Jocelvn St. Mary nalazila se na samomtrgu, unutar trgovine mješovitom robom. Gospođica Marple je ušla u poštu, kupilamarke, izabrala par razglednica, a onda stalaispred štanda s džepnim izdanjima knjiga. Izapoštanskog šaltera sjedila je jedna žena srednjihgodina, kiselog izraza lica. Pomogla je gospođiciMarple da izvuče jednu knjigu iz žičane pre-grade. »Ponekad se tako zaglave, znate. Ljudi ih nevraćaju na njihova mjesta, kako bi trebalo.« U prodavnici u tom času nije bilo nikoga. Go-spođica Marple je s izrazom odvratnosti pogle-dala naslovnu stranu na kojoj je bila prikazananaga djevojka s tragovima krvi na licu. Ubojicasablasnog izgleda stajao je iznad nje, s krvavimnožem u ruci. »Ne volim ove današnje romane pune strave,«rekla je. 201 »Idu ponekad malo predaleko s tim slikamana omotima, zar ne?« rekla je gospođa kiseloglica. »Ali nekima se to sviđa. Danas je, rekla bihvelika potražnja za nasiljem svih mogućihvrsta.« Gospođica Marple je izvukla novu knjigu»'Sto se dogodilo s Baby Jane?' pročitala je. »Ohbože, zaista je žalostan svijet u kojem živimo.« »Oh, jest, znam. Jučer sam pročitala u novi-

nama kako je neka žena ostavila bebu pred su-permarketom, a netko je došao i odgurao kolicazajedno s bebom. Bez ikakvog razloga, tek tako.Policija je pronašla dijete, srećom. I govore isto,bilo da kradu u supermarketu ili odnesu nečijedijete. Ne znaju šta im je bilo, kažu.« »Možda zaista i ne znaju,« usudila se da pri-mijeti gospođica Marple. Na licu žene kiselog lica pojavio se još kise-liji izraz. »Trebalo bi me dugo ubjeđivati da u to povje-rujem.« Gospođica Marple se osvrnula — pošta je jošuvijek bila prazna. Prišla je bliže šalteru. »Ako niste previše zauzeti, možda biste inimogli odgovoriti na jedno pitanje,« rekla je go-spođica Marple. »Napravila sam veliku glupost.U zadnje vrijeme svaki čas tako pogriješim. Po-slala sam paket jednom dobrotvornom društvu.Šaljem im često raznu odjeću ... pulovere i vu-nene stvari za djecu... pa sam tako spremilapaket, adresirala ga i dala da se pošalje ... i tekjutros sam se iznenada sjetila da sam pogrije-šila, da sam napisala pogrešnu adresu. Vjero-jatno ne vodite spisak adresa na koje su upućenipaketi... ali sam mislila da bi se netko kod vasmogao sjetiti. Htjela sam poslati paket na

202adresu Oblasnog dobrotvornog društva za do-kove i Temzu.« Gospođa kiselog lica sad ju je posmatrala go-tovo ljubazno, nesumnjivo dirnuta očiglednomsenilnošću gospođice Marple, njezinom nespret-nošću i zbunjenošću. »Jeste li sami donijeli paket?« »Ne, nisam ... odsjela sam u Old Manoru ...i jedna od sestara .,. gospođa Glvnne, mislim ...rekla je da će ga odnijeti na poštu. Ili njena se-stra ... što je bilo vrlo ljubazno od nje ...« »Da se sjetim... to je bilo u utorak, zar ne?Paket nije donijela gospođa Glvnne nego naj-mlađa od sestara, gospođica Anthea.« »Da, tako je. Mislim da je to bilo ...« »Dobro se sjećam. Bila je to prilično velikakutija, i dosta teška, čini mi se. Ali nije bila adre-sirana kako ste rekli... na Društvo za dokove...ničeg iSličnog se ne sjećam. Adresa je glasila: ve-lečasni Mathews, akcija za prikupljanje vuneneodjeće, Društvo za pomoć majkama i djeci,Eastham.« »Oh, naravno!« Gospođica Marple je plje-

snula rukama, u spontanom gestu olakšanja.»Divno je što iste se sjetili! Sad znam i kako sedogodilo da pogriješim. Za Božić sam zaista po-slala neke stvari Easthamskom dobrotvornomdruštvu, odazivajući se na njihov posebni apel zapomoć u toploj odjeći, pa mora da sam prepi-sala pogrešnu adresu. Možete li mi je ponoviti?«Pažljivo je zapisala adresu u svoju malu biljež-nicu. »Na žalost, paket je već otpremljen ...« »Oh, naravno, ali napisat ću im pismo, obja-snit ću im grešku i zamolit ću ih da paket po-

203šalju Oblasnom društvu za dokove. Puno vamhvala.« Gospođica Marple izašla je iz pošte. Gospođa kiselog lica je dala tražene markesljedećem kupcu, a onda primijetila, obraćajućise kolegici: »Sva je smušena, jadna starica. Si-gurno stalno pravi takve stvari.« Kad je izišla na trg gospođica Marple samošto nije naletjela na Emlvna Pricea i JoannuCrawford. Primijetila je da je Joanna neobično blijeda inervozna. »Treba da svjedočim,« rekla je. »Ne znam...šta će me pitati? Tako se plašim. To ... to mi senimalo ne sviđa. Sve sam rekla naredniku, reklasam mu sve što nam se čini da smo vidjeli.« »Nema nikakve potrebe da se uzbuđuješ,Joanna,« rekao je Emlyn Priče. »Ovo je samopreliminarna istraga. Istražitelj je vrlo ugodančovjek, doktor je, mislim. Samo će ti postavitinekoliko pitanja, i ti ćeš reći ono što si vidjela.« »Vidio si i ti,« rekla je Joana. »Jesam, vidio sam,« rekao je Emlyn. »U sva-kom slučaju vidio sam nekoga. Gore pored onogkamenja. A sad, idemo, Joanna.« »Došli su i pretražili naše sobe u hotelu,« re-kla je Joanna. »Tražili smo dopuštenje, ali imalisu nalog za pretres. Pretražili su sobe, i savprtljag.« »Vjerojatno su tražili onaj karirani puloveršto ste ga spomenuli. Bilo kako bilo, nema raz-loga da budete zabrinuti. Da imate crno-crvenikarirani pulover, vi ga sigurno ne biste spomi-njali, zar ne? Pulover je bio karirani, crveno-crn,je li tako?«

204 »Ne znam,« rekao je Emlyn Priče. »Ja u stvari

e razlikujem dobro boje. Znam samo da je bioneke drečave boje. To je sve što znam.« »Nisu pronašli ništa,« rekla je Joanna. »Nitkood nas, konačno, ne nosi sobom mnogo stvari.Nitko ne nosi, kad ide na putovanje autobusom.I ni kod koga nisu pronašli ništa slično. Nikadnisam vidjela nekoga... iz naše grupe, mi-slim ... u takvom ili sličnom puloveru. Bar do-sad. Jeste li vi?« »Ne, nisam, ali mislim ... ne vjerujem da bihga prepoznao i da sam ga vidio,« rekao jeEmlyn Priče. »Ja ne razlikujem crveno od ze-lenog.« »Da, ti si djelomično slijep za boje, zar ne?«rekla je Joanna. »Neki dan sam to primijetila.« »Kako to misliš, primijetila?« »Kad sam pitala za crveni šal. Kad sam pitalajesi li ga vidio. Rekao si da si negdje vidio jedanzeleni, i donio si mi moj crveni. Zaboravila samga u blagovaonici. Ali ti nisi znao da je šal ustvari crvene boje.« »Pa sad, ne moreš odmah razglasiti kako samslijep za boje. To mi se ne sviđa. Izaziva u meniosjećaj manje vrijednosti.« »Taj se nedostatak javlja češće kod muška-raca nego kod žena,« rekla je Joanna. »Nasljedanje i prenosi se lančano,« dodala je, držeći seučeno, »žene ga prenose, znate, a pojavljuje sekod muškaraca.« »Ti o tome pričaš kao o ospicama,« rekao jeEmlyn Priče. »E pa, stigli smo.« »Ti se, izgleda, nimalo ne uzbuđuješ zbogtoga,« rekla je dok su se penjali uz stepenice. »Pa, i ne uzbuđujem se. Još nikad nisam pri-sustovao istrazi. A prvi put je sve interesantno.«

205 Doktor Stokes bio je čovjek srednjih godinaprosi jede kose, s naočarima. Istraga je otvorenaizvještajem policije, nakon čega je pročitan li-ječnički izvještaj s detaljnim, stručnim opisompovreda koje su prouzrokovale smrt. GospođaSandbourne je iznijela niz pojedinosti o samomkružnom putovanju, izletu koji je bio organizi-ran za taj dan i okolnostima pod kojima se do-godila nesreća. Gospođica Temple, rekla je, iakoviše nije bila mlada, spadala je među ljude kojivole hodati, i to oštrim tempom. Grupa se kre-tala dobro poznatim putem, stazom koja vodi pozakrivljenoj padini brda i polako se penje dostare crkve Moorland Church, podignute u vri-jeme kraljice Elizabeth, kasnije restaurirane i

dograđene. Na jednom od obližnjih vrhova na-lazi se spomen toranj Bonaventure. Staza kojavodi do tog vrha prilično je strma i izletniciobično sami biraju tempo kojim će se kretati.Mlađi najčešće otrče ili odšetaju naprijed istignu na cilj mnogo prije ostalih. Stariji idu po-lako. Ona sama obično je ostajala na začeljukako bi mogla, ako je potrebno, pomoći onimakoji se umore ili im predložiti da se vrate. Go-spodin i gospođa Butler, rekla je, bili su posljed-nji koji su govorili s gospođicom Temple. Go-spođica Temple, iako je imala preko šezdeset go-dina, bila je pomalo nestrpljiva zbog sporog kre-tanja grupe pa se izdvojila i otišla naprijedbrzim korakom, kao često prije toga. Nije nikadimala strpljenja da dugo čeka ljude da je stignui najviše je voljela ići sama. Izgubili su je iz vidakad je zamakla za okuku, a onda su čuli krik pasu potrčali i iza okuke našli gospođicu Templekako leži na zemlji. Zaključili su da se niz pa-dinu srušio veliki kamen, kakvih ima dosta pri206vrhu padine, i oborio gospođicu Temple koja muIe slučajno našla na putu dok je koračala sta-zom. Nesretan i tragičan slučaj. »Koliko je vama poznato, bio je to samo ne-sretan slučaj?« »Da, svakako. Po mojem mišljenju, teško dabi se moglo raditi o nečem drugom.« »Niste nikog vidjeli gore na grebenu?« »Nisam. Išli smo glavnom stazom duž padineali, naravno, neki ljudi vole ići izvan staze, gre-benom. Tog dana nisam gore vidjela nikoga.« Zatim je istražitelj pozvao Joannu Crawford.Nakon što ju je pozvao da kaže ime i godine sta-rosti, doktor Stokes je upitao: »Vi niste išli zajedno s ostalima?« »Ne, skrenuli smo sa staze. Išli smo kraticom,nešto bliže grebenu.« »Bili ste s nekim?« »Da. S gospodinom Emlvnom Priceom.« »Nitko drugi nije išao s vama?« »Ne. Razgovarali smo i promatrali cvijećekoje tamo raste. Izgledalo nam je nekako ne-obično. Emlyn mnogo voli botaniku.« »Niste mogli vidjeti ostale?« »Samo s vremena na vrijeme smo ih gubiliiz vida. Išli su stazom — nešto niže od nas.« »Jeste li vidjeli gospođicu Temple?« »Mislim da jesmo. Išla je ispred ostalih i mi-slim da sam vidjela kad je zašla za okuku. Po-slije toga više je nismo vidjeli, jer ju je zakla-

njala padina.« »Jeste li primijetili nekoga iznad vas, na gre-benu?« »Jesmo. Gore među onim velikim kamenjem.Pri vrhu padine nalazi se nešto kao skupinakrupnog kamenja.«

207 »Da,« rekao je doktor Stokes. »Znam mjestona koje mislite. Krupni, zaobljeni granitni biokovi. Nazivaju ih Ovnovi ili, ponekad, Siviovnovi.« »Možda iz daljine zaista izgledaju kao stadaovaca, ali mi nismo bili tako daleko od njih.« »I primijetili ste nekoga?« »Da. Netko je stajao među kamenjem, oslo-njen na jedan od njih.« »Gurao ga je, mislite?« »Da. Tako mi se učinilo, i nisam mogla shva-titi zašto to radi. Gurao je, ili je tako bar izgle-dalo, jedan od vanjskih blokova u skupini, nasamom vrhu padine. To kamenje izgleda tako ve-liko i teško da bih uvijek pomislila da je nemo-guće pokrenuti ga. Ali kamen što ga je ta osobagurala bio je, činilo se, na granici ravnoteže i pri-mjetno se klatio.« »O tom neznancu najprije ste govorili u muš-kom rodu, a sad kažete samo .osoba', gospođiceCrawford. Po vašem mišljenju, je li to bio muš-karac ili žena?« »Pa sad, mislila sam ... pretpostavljam ...mislila sam u prvom trenutku da je muškarac,ali nekako u tom času nisam posebno razmiš-ljala o tome. Ta osoba — muškarac ili žena —imala je na sebi hlače i pulover, muški pulovers visokim ovratnikom.« »Koje je boje bio pulover?« »Jarko crvene i crne boje, kariran. A kosa štoje pozadi izvirivala ispod berete bila je dugačka,kao ženska, ali danas i muškarci nose dugukosu.« »Naravno,« rekao je doktor Stokes suho. »Da-nas je zaista teško po kosi odrediti da li je netko

208 iškarac ili žena.« Nakon nekoliko trenutaka,Sjitao je: »I šta se dogodilo dalje?« »Pa, kamen se počeo kotrljati nizbrdo. Kaoda se samo prevalio preko ruba, a onda nastaviosve većom brzinom. 'Oh, otkotrljat će se do pod-nožja,' rekla sam Emlvnu. A onda sam čula tre-sak kad je pao na stazu, a čini mi se da sam čula

i krik. Ali to mi se možda samo učinilo.« »A zatim?« »Oh, potrčali smo, naprijed i malo uzbrdo, domjesta gdje se padina naglo lomi, da vidimo štaje bilo s kamenom.« »I šta ste vidjeli?« »Vidjeli smo kamen na stazi, a ispod njegatijelo ... I ljude kako se trčeći približivaju.« »Je li krik koji ste čuli bio krik gospođiceTemple?« »Mislim da jest. A možda je kriknuo i netkotko je stigao do okuke i vidio šta se dogodilo.Oh, bilo je ... bilo je strašno!« »Da, sigurno jest. Ali šta je bilo s osobomkoju ste vidjeli gore na grebenu? S muškarcemili ženom u crno-crvenom puloveru? Je li još sta-jala među kamenjem?« »Ne znam. Nisam gledala. Bila sam... bilasam previše obuzeta onim što se dogodilo, po-trčala sam niz padinu da vidim mogu li nekakopomoći. Ipak, mislim da sam pogledala na tre-nutak uvis, ali nisam vidjela nikoga. Samo ka-menje. Nije bilo teško izgubiti se među timgromadama.« »Je li to mogao biti netko iz grupe?« »Oh, ne. Sigurna sam da to nije bio nitko odnas. Prepoznala bih ga ... po odjeći, mislim. Si-gurna sam da nitko od nas nema crno-crveni ka-nrani pulover.«

H Šifra Nemesis 2Q9 »Hvala vam, gospođice Crawford.« Zatim je pozvan Emlyn Priče. Njegova pričanije se ni u čemu razlikovala od priče JoanneCrawford. Ostale izjave nisu donijele nikakva nova sa-znanja. Istražitelj je zaključio da smrt ElizabethTemple nije u potpunosti rasvijetljena i zakazaonastavak istrage za četrnaest dana.210 17 GOSPODJICA MARPLE IDE U POSJETU Dok su se nakon istrage vraćali u hotel "Kodzlatnog vepra', nitko od putnika nije progovorioni riječi. Profesor Wanstead koračao je pored go-spođice Marple, a kako ona nikad nije brzo ho-dala, uskoro su zaostali. »I šta će biti sada?« upitala je gospođicaMarple konačno. »Mislite na istragu ili na nas?«

»I na istragu i na nas,« rekla je gospođicaMarple, »jer će jedno sigurno utjecati na drugo.« »Sad će stvar vjerojatno preuzeti policija i na-staviti s istragom, polazeći od izjava ono dvojemladih ljudi.« »Da.« »Bit će neophodno rasvijetliti neke stvari.Preliminarna istraga morala je biti odgođena.Teško se moglo očekivati da će istražitelj zaklju-čiti kako je u pitanju nesretan slučaj.« »Da, to mi je jasno,« rekla je. »A šta vi mi-slite o njihovim izjavama?« Profesor Wanstead oštro ju je pogledao ispodsvojih nakostriješenih obrva.

211 »Jeste li možda vi izvukli kakve zaključkegospođice Marple?« rekao je kao da želi da jojsugerira nešto. »Naravno, mi smo unaprijed znališta će reći.« »Da.« »Pitali ste me, čini mi se, šta mislim o njimasamima, o njihovim osjećajima i zapažanjima?« »Bilo je zanimljivo,« rekla je gospođica Mar-ple. »Vrlo zanimljivo. Crveno-crni karirani pulo-ver. Prilično važan podatak, čini mi se, zar ne?Čak izvanredno značajan.« »Da, tako je.« Ponovo ju je pogledao na isti način. »Navodivas na neke zaključke?« »Mislim da smo tim opisom došli do jednogdragocjenog ključa, rekla je gospođica Marple. Stigli su do hotela. Bilo je tek pola jedan paje gospođa Sandbourne predložila da se maloosvježe prije ručka. Nakon što su posluzeni šeri-jem, sokom od rajčica i drugim pićima, putnicisu se okupili da čuju šta će ini reći njihov vođaputa. »Razgovarala sam s istražiteljem i s inspek-torom Douglasom,« rekla je gospođa Sandbour-ne. »Kako je liječnički izvještaj prihvaćen bezprimjedbe, sutra u jedanaest sati održat će se umjesnoj crkvi misa za pokojnicu. Sve što budepotrebno lično ću srediti s gospodinom Cortnev-jem, ovdašnjim vikarom. Preksutra, mislim, bitće najbolje da nastavimo putovanje. Program ćebiti nešto izmijenjen, jer smo izgubili tri dana,ali sam sigurna da to možemo nadoknaditi po-jednostavljenjem maršrute. Neki članovi našegrupe rekli su mi da bi se željeli vratiti u Lon-don, vlakom, mislim. Potpuno shvaćam osjećajekoji ih navode na takvu odluku i nikako ne bih

212 da vršim pritisak na bilo koga. Smrt go-spođice Temple žalostan je i tragičan događaj.još uvijek ne mogu vjerovati da to nije bio samonesretan slučaj. Takve stvari i ranije su se doga-đale na ovoj stazi, iako u ovom slučaju nije bilonekih posebnih geoloških ili atmosferskih pore-mećaja koji bi prouzrokovan odron. Mislim daće u nastavku istrage događaj biti potpuno rasvi-jetljen. Naravno, moguće je da je neki šetač ilislučajni prolaznik nehotice gurnuo kamen, neznajući da dovodi u opasnost one koji se nalazedolje na stazi. Ako se utvrdi da je bilo tko, akotakva osoba bude pronađena, čitav slučaj možebiti razjašnjen veoma brzo. Naravno, zasad nemožemo sa sigurnošću računati na to. Ne izgledabaš vjerojatno da je pokojna gospođica Templeimala neke neprijatelje, da ju je netko želio ozli-jediti ili ubiti. Predložila bih da o toj nesreći višene diskutiramo. Istragu vode mjesne vlasti, to imje dužnost. Mislim da svi želimo sutra prisustvo-vati misi u crkvi. A nakon toga, kad nastavimoputovanje, nadam se da će nam novi dojmovipomoći da se oporavimo od šoka. Ima još mnogočuvenih i zanimljivih zgrada koje nismo vidjeli,i mnogo predivnih vrtova.« Putnici su ubrzo nakon toga obaviješteni daje ručak serviran, pa diskusija nije nastavljena.Bolje rečeno, nije nastavljena javno. Poslije ruč-ka, dok su pili kavu u salonu, putnici su se razišliu manje grupe da porazgovaraju o daljnjim ko-racima i aranžmanima. »Hoćete li nastaviti putovanje?« upitao jeprofesor Wanstead gospođicu Marple. »Ne,« rekla je gospođica Marple zamišljeno.»Ne, neću. Mislim... mislim da ono što se do- 213godilo nameće potrebu da ostanem ovdje još koiidan.« J »Kod 'Zlatnog vepra' ili u Old Manom?« »Zavisi od toga da li će me pozvati da se vra-tim u Old Manor. Ne bih željela da to sama tra-žim, jer se poziv koji mi je upućen odnosio nasamo dvije noći, koliko je trebalo da se po planuzadržimo ovdje. Mislim da bi čak bilo bolje daostanem u 'Zlatnom vepru'«. »Niste raspoloženi da se vratite u St. MaryMead?« »Još ne,« rekla je gospođica Marple. »čini mise da bih još mogla obaviti neke stvari. Jednuvažnu stvar već sam obavila.« Primijetila je da je

radoznalo prosmatra. »Ako namjeravate nasta-viti putovanje s ostalima,« rekla je, »povjerit ćuvam šta sam otkrila i zamolit ću vas da sa svojestrane obavite jednu malu, pomoćnu istragu ko-ja bi mogla dati korisne rezultate. Ostale razlogezbog kojih želim ostati ovdje reći ću vam kasnije.Treba da se malo raspitam o nekim stvarima,ovdje u samom mjestu. Možda nas sve to nećeodvesti nikamo, pa će biti bolje da sad o tomene govorim. A šta vi namjeravate?« »Htio bih se vratiti u London. Tamo me če-kaju neki hitni poslovi. Osim ako smatrate dabih vam ovdje mogao biti od neke koristi.« »Ne,« rekla je gospođica Marple. »Mislim dazasad nema potrebe da ostajete. Sigurna sam dai sami želite prikupiti izvjesne podatke.« »Krenuo sam na ovo putovanje da bih se upo-znao s vama, gospođice Marple.« »I sad ste me upoznali, znate sve što i jaznam ili praktično sve što znam, a treba da vo-dite svoj dio istrage. To mi je jasno. Ali prijenego što otputujete, mislim da ima nekih stvar-

214gica koje bi... ovaj... mogle biti od koristi, mo-gle dati neke rezultate.« »Razumijem. Radi se o nekim vašim ide-iama.« »Zapamtit ću to što ste rekli.« »Jeste li možda osjetili miris zla?« »Teško je,« rekla je gospođica Marple, »odre-diti šta točno znači zlo kad ga osjetite u atmo-sferi.« »A vi osjećate da s atmosferom nešto nije uredu?« »Oh, da. Osjećam. Vrlo jasno.« »I to posebno od smrti gospođice Templekoja, naravno, nije posljedica nesretnog slučaja,ma šta o tome mislila gospođa Sandbourne.« »Ne,« rekla je gospođica Marple. »To nije bionesretan slučaj. Jedna od stvari koje vam nisampričala jest to da mi je gospođica Temple jed-nom prilikom povjerila kako ovo za nju nije tu-rističko putovanje nego hodočašće.« »Zanimljivo,« rekao je profesor. »Da, vrlozanimljivo. Nije vam rekla o kakvom se hodo-čašću radi, kamo i kome?« »Nije,« rekla je gospođica Marple. »Da je sa-mo malo duže živjela i da nije bila tako slaba,možda bi mi i rekla. Na nesreću, smrt je došlaprebrzo.« »I tako o tome više ništa niste saznali.«

»Nisam, osim što se u meni učvrstilo uvje-renje da je to njeno hodočašće nasilno, s predu-mišljajem prekinuto. Netko je htio da je spri-ječi da ode kamo je pošla, da je spriječi da nađekoga je tražila. Možemo se samo nadati da ćenam sreća ili providnost pomoći da to rasvijet-limo.« »I zato ostajete ovdje?«

215 »Ne samo radi toga,« rekla je gospođica Mar-ple. »Htjela bih da saznam nešto više o djevojcipo imenu Nora Broad.« »Nora Broad,« ponovio je profesor pomalozačuđeno. »To je djevojka koja je nestala otprilike uisto vrijeme kad i Verity Hunt. Vi sami ste mi,ako se sjećate, pričali o tome. O djevojci kojaje išla s mnogim mladićima i koja je, kako sečini, uvijek bila spremna da ide s njima. Bila jepomalo priglupa, očigledno, ali silno privlačna zamuškarce. Mislim,« zaključila je gospođica Mar-ple, »da će mi koristiti ako saznam nešto višeo njoj.« »Radite kako smatrate da je najbolje, inspek-tore Marple,« rekao je profesor Wanstead. Misa je održana sutradan ujutro. Prisustvo-vali su svi učesnici putovanja. Gospođica Marplese osvrnula i primijetila da su u crkvu došli ineki mještani — gospođa Glvnne, njena sestraClotilde i još par ljudi iz sela. Malo je vjerojatnoda su svi oni poznavali gospođicu Temple, nekisu po svemu sudeći došli iz neke morbidne rado-znalosti, privučeni govorkanjem da se tu radi onekim »nečistim poslovima«. Najmlađa od sesta-ra, Anthea, nije se pojavila. Gospođica Marpleprimijetila je među prisutnima i jednog sveće-nika, starijeg gospodina — imao je sigurno pre-ko sedamdeset godina — upadljivo širokih ra-mena i duge, guste sijede kose. Noge ga više nisunajbolje služile i vidjelo se da mu je teško i kle-čati i stajati. Neobično, plemenito lice, pomislilaje gospođica Marple, pitajući se tko bi to mogaobiti. Možda neki stari prijatelj Elizabeth Temple

216koji je došao odnekud izdaleka da prisustvujeobredu? Dok su izlazili iz crkve, gospođica Marple jeizmijenila nekoliko riječi sa svojim suputnicima.Već je uglavnom znala šta će tko učiniti. Butle-rovi su odlučili da se vrate u London.

»Rekla sam Henrvju da naprosto ne mogudalje,« rekla je gospođa Butler. »Znate ... nika-ko se ne mogu osloboditi osjećaja da bi svakogtrenutka, iza svakog ugla, netko rnogao početipucati u nas, ili nas gađati kamenjem ... netkotko iz nekog razloga želi naškoditi agenciji.« »Zaboga, Mamie, zaboga,« rekao je gospodinButler. »Tvoja mašta nekad zaista ide preda-leko.« »Pa, čovjek danas zaista ne može znati. I nig-dje nije siguran od ucjenjivača i otmičara i slič-nih tipova.« Stara gospođica Lumley i gospođica Bentham,primjetno smirenije, odlučile su da nastave pu-tovanje. »Ovo putovanje vrlo je skupo i čini nam se danema smisla da nam to propadne samo zato štose, eto, dogodio jedan žalostan, nesretan slučaj.Razgovarale smo sinoć preko telefona s našimsusjedima i rekli su da će se pobrinuti za mačke,pa nema razloga da se brinemo.« Za gospođicu Lumlev i gospođicu Benthamsve što se odigralo ostat će samo nesretan slučaj.Zaključile su da je tako udobnije. I gospođa Riselev-Porter odlučila je da na-stavi putovanje. Pukovnik i gospođa Walkerjednoglasno su zaključili da ih ništa ne smijeomesti da vide neku vrlo rijetku zbirku fuksijau vrtu čiji je obilazak po planu zakazan za prek-sutra. Ni arhitekt, Jameson nije mogao odoljeti

217želji da vidi neke zgrade koje su ga posebno za-nimale. Gospodin Caspar je, naprotiv, odlučiovratiti se vlakom. Gospođica Cooke i gospođicaBarrow nisu još donijele nikakvu odluku. »Okolina je neobično pogodna za izlete«rekla je gospođica Cooke. »Mislim da ćemo osta-ti još neko vrijeme kod 'Zlatnog vepra.' I vi ćeteučiniti tako, zar ne, gospođice Marple?« »Mislim da hoću,« rekla je gospođica Marple.»Čini mi se da nemam snage za putovanje i sveostalo. Mislim da će mi dva-tri dana odmoradobro činiti, nakon svega što se dogodilo.« Kad se grupica počela razilaziti gospođicaMarple je sasvim neupadljivo krenula sama svo-jim putem. Iz torbice je izvukla list papira istrg-nut iz bilježnice, sa dvije adrese. Prva je bilaadresa gospođe Blackett; živjela je u vrlo zgod-noj kućici s vrtom na mjestu gdje se cesta poči-njala spuštati prema dolini. Kad je gospođicaMarple pokucala, vrata joj je otvorila sitna žena,

ugodne spoljašnjosti. »Gospođa Blackett?« »Da, gospođo, to sam ja.« »Da li biste me pozvali da uđem i malo pre-dahnem. Bila sam u crkvi i malo mi se vrti uglavi. Kad bih mogla na trenutak sjesti, minutuili dvije?« »Zaboga, zaboga, naravno. Kako da ne. Izvo-lite, gospođo, samo uđite. Evo, ovamo. Sjediteovdje. Odmah ću vam donijeti čašu vode... ilibiste možda više voljeli šalicu čaja?« »Ne, hvala,« rekla je gospođica Marple. »Čašavode odmah će me vratiti u život.« Gospođa Blackett ubrzo se vratila s čašomvode i izvrsnim izgledima na razgovor o bole-stima, vrtoglavicama i sličnim stvarima.

218 »Ja vam, znate, imam nećaka kojem se to do-gađa. Ne bi trebalo, u njegovim godinama, imatek nešto više od pedeset godina, ali s vremenana vrijeme hvata ga vrtoglavica i ako tad odmahne sjedne ... nikad ne znate šta će se dogoditi, ne-kad se čak sruši na pod. Strašno je to, strašnoA doktori, izgleda, ne mogu tu učiniti ništa. Iz-volite, napijte se vode.« »Ah,« rekla je gospođica Marple, otpivši gut-ljaj. »Već se bolje osjećam.« »Bili ste u crkvi, zar ne, na misi onoj jadnojgospođi što je ubijena ili, kako neki kažu, pogi-nula nesretnim slučajem. Po mojem mišljenjubio je to ipak nesretan slučaj, ali ti istražitelji ipolicija u svemu traže zločin, zar ne?« »Oh, naravno,« rekla je gospođica Marple.»Ali čula sam da je u prošlosti bilo više sličnihtragičnih slučajeva. Mnogo se govorilo o nekojdjevojci po imenu Nora ... Nora Broad, mislim.« »Ah, Nora, da. To je, vidite, bila kći jednemoje rodice. Da. Samo, to je bilo davno. Otišla jei nikad se nije vratila. Te današnje djevojke,ništa ih ne može zadržati. Često sam, sjećam se,govorila Nancy Broad — tako se zove moja ro-dica — 'Tebe nikad nema kod kuće, radiš cijelidan', govorila sam, 'a šta radi Nora? Dobro znašda je ona od djevojaka koje luduju za mladi-ćima. E pa', govorila sam, 'jednog dana imatćeš neprilika s njom. Sjeti se onda šta sam tirekla. 'I bila sam u pravu, naravno.« »želite reći da je...« »Ah, već uobičajena nevolja. Da, ostala je udrugom stanju. A moja rodica Nancy, vidite, ni-šta nije primjećivala. Ali naravno, ja imam šez-

deset pet godina i znam šta je šta, znam kakodjevojka u takvom stanju izgleda i mislim da

219znam i tko je bio otac, iako nisam sasvim si-gurna, naravno. Možda griješim jer on je ostaoživjeti u gradiću i bio je strahovito nesretan kadje Nora nestala.« »Otišla je, zar ne?« »Pa, zna se da je zamolila nekog da je po-veze ... nekog stranca. Tada su je i vidjeli po-sljednji put. Zaboravila sam tip kola, neka čudnamarka — Audit ili tako nekako. Bilo kako bilo,u tim je kolima viđena nekoliko puta, i odvezlase u njima. Pričalo se da se u istom tom auto-mobilu vozila i djevojka koja je kasnije nađenazadavljena, ali ne vjerujem da se to dogodilo iNori. Da je ubijena, do sad bi sigurno već pro-našli njen les. Zar nije tako?« »I ja mislim da jest,« rekla je gospođica Mar-ple. »A je li bila dobra učenica u školi i tako?« »Ah, ne, nije. Bila je lijena, a nije bila nimnogo pametna, kao ni knjige što ih je čitala.Ne. Znala je samo za mladiće, još od vremenakad je napunila dvanaest godina. Mislim da je nakraju i otišla s nekim od tih momaka zauvijek,ali se nikad nikome nije javila. Čak ni razgled-nicom. Otišla je, mislim, vjerujući nečijim obe-ćanjima. Znate već. Jedna djevojka koju sam po-znavala ... ali to je bilo još dok sam bila mlada— otišla je s jednini Afrikancem. Rekao joj jeda je njegov otac tamo šek. Smiješna riječ neznam šta znači, ali mislim da je baš tako rekao— šek. Bilo kako bilo, otišla je nekamo u Afrikuili u Alžir. Da, upravo u Alžir. Tamo nekamo. Iobećao joj je da će imati sve što joj srce poželi.Imao je šest deva, njegov otac, pričao je, i čitavčopor konja, a živjet će u prekrasnoj kući, rekaoje, u kojoj su svi zidovi prekriveni tepisima,što je po mom mišljenju smiješno, čemu stav-

220liati tepihe na zidove? I tako je otišla. Vratila senakon tri godine. Da. Bilo joj je grozno, tamo.Užasno, živjeli su u nekoj strašnoj kućici od na-bijene zemlje. Da, tako je bilo. I ništa drugonisu jeli osim nečega što se zove kos-kos — uvijeksam mislila da je to neka vrsta salate, ali izgledada nije. Više kao puding od prezle. Oh, bilo jeužasno. I na kraju je rekao da nije zadovoljannjom i da će se razvesti. Dovoljno je samo da triputa kaže 'Nisi više moja žena', rekao je, i brak

je razveden, pa je to i rekao i otišao, a onda se,ne znam kako, našlo tamo neko dobrotvornodruštvo i platilo joj povratak u Englesku. I takose vratila. Ah, ali to je bilo prije nekih trideset--četrdeset godina. A Nora, Nora je nestala prijesedam ili osam godina. Vjerujem da će se jednogdana vratiti, kad dođe pameti i shvati da sva talijepa obećanja ne vrijede mnogo.« »A ima li kome da se vrati osim... ovaj...majci, vašoj rodici, mislim? Nekome tko bi...« »Pa sad, ima mnogo ljudi koji su bili dobriprema njoj. Gospođe u Old Manoru, na primjer,znate. Gospođa Glynne tada još nije bila ovdje,ali zato je gospođica Clotilde uvijek pomagalatim djevojkama. Da, Nora je od nje dobila mno-go lijepih stvari. Jedan prekrasan šal, jednom ijednu lijepu haljinu ... Vrlo lijepu haljinu. Ljet-nu, od najfinije svile. Da, bila je vrlo dobra pre-ma njoj, gospođica Clotilde. Pokušavala je zainte-resirati Noru za neki poziv, školu, i takve stvari.Savjetovala je da ne nastavlja putem kojim jekrenula jer, znate ... teško mi je što to moramreći, kad se radi o kćerki moje rodice, jer, vidite,mi smo ipak blizak rod ... ali bilo je zaista straš-no, to kako se ona vukla s tim mladićima. SvakiJu je mogao imati. Bilo je to tužno, u stvari. Na

221kraju će, bila sam uvjerena, završiti na pločnikuNe vjerujem da bi takva osoba mogla postićinešto bolje u životu. Teško mi je što to moramreći, ali tako je. Uostalom, možda je i to boljenego da je netko ubije kao onu gospođicu Huntkoja je živjela u Old Manom. To je bilo zbiljajezivo. Mislili su da je pobjegla s nekim i poli-čija je pokrenula istragu — tražila je, postavljalapitanja, saslušavala mladiće koji su je poznavalii sve tako. Geoffrevja Granta, Billvja Thompsonai Harrvja Langfordovih ... sve besposličare, po-red toliko mogućnosti za zapošljavanje, samo dasu imali malo volje da rade... Kad sam ja bilamlada, nije bilo tako. Djevojke su se ponašalekako dolikuje, a mladići su znali da moraju ra-diti ako žele postići nešto u životu.« Gospođica Marple je još neko vrijeme takorazgovarala s gospođom Blackett, a onda reklakako se već potpuno oporavila, zahvalila joj iotišla. Nakon toga je otišla da razgovara s jednommlađom ženom. Zatekla ju je kako sadi salatu. »Nora Broad? Oh, ona je već davno otišla izovog grada. Pobjegla je s nekim, kažu. Bila je

prosto luda za momcima, uvijek sam se pitaladokle će na kraju dogurati. Tražite je iz nekogposebnog razloga?« »Dobila sam pismo od prijatelja koji žive uinozemstvu,« izgovorila je gospođica Marple svo-ju izmišljenu priču. »To je jedna vrlo fina obi-telj, i na njihov oglas javila se neka gospođicaNora Broad. Našla se u tuđini, u teškoj situaciji,mislim. Udala se za nekog pokvarenjaka koji juje ostavio i otišao s nekom drugom ženom, pa jepokušala da nađe posao, da čuva djecu. Moji pri-jatelji ne znaju ništa o njoj, ali su čuli da je iz

222ovog gradića pa sam mislila da bih mogla naćinekoga tko bi mi mogao ... ovaj... reći neštoo njoj. Vi ste išli u školu s njom, rekli su mi.« »Da, bile smo u istom razredu. Mogu vam rećida Norine postupke nisam opravdavala. Bila jeluda za mladićima, doslovno luda. Ja sam u tovrijeme imala mladića s kojim sam stalno išla irekla sam joj da nije dobro za nju što ide sa sva-kim tko joj ponudi da je poveze kolima ili od-vede u bar gdje najčešće mora lagati da je starijanego što jeste. Iako je vrlo rano izgledala kaoveć odrasla djevojka, već punoljetna i tako.« »Je li bila crnka ili plavuša?« »On, imala je crnu kosu. Vrlo lijepu kosu,dugu, a nosila ju je uvijek raspuštenu, znate,kako to djevojke čine.« »Je li se policiji učinio sumnjiv njezin nesta-nak?« »Jest. Znate, otišla je bez riječi, ne rekavšinikome nštai. Naprosto je jedne noći otišla iviše se nije vratila. Vidjeli su je kako ulazi uautomobil, i ni nju ni taj automobil nitko nikadviše nije vidio. Upravo u to vrijeme dogodilo senekoliko umorstava, znate. Ne baš ovdje, ali uovom kraju. Policija je saslušala mnoge mladeljude i već smo mislili da je i ona mrtva. Ali njojse tako nešto neće dogoditi. Ona je uvijek znalada se snađe. Bila sam uvjerena da je ona negdjeu Londonu ili takvom nekom velikom gradu inastupa kao striptizeta ili nešto slično. Takvavam je ona bila.« »Ako je to osoba o kojoj su mi moji prijateljipisali,« rekla je gospođica Marple, »ne vjerujemda bi im odgovarala.« »Morala bi se iz temelja promijeniti, pa dabude za takav posao,« rekla je mlada žena.

V 223

18 VELEČASNI BRABAZON Kad se gospođica Marple, pomalo zadihana iprilično umorna, vratila u hotel 'Kod zlatnogvepra' portir je izišao iz recepcije i pozdravivšije, rekao: »Gospođice Marple, jedan gospodin vas čeka,želi da razgovara s vama. Velečasni Brabazon.« »Velečasni Brabazon?« rekla je gospođicaMarple začuđeno. »Da. Pitao je za vas. Čuo je da ste doputovalis agencijom i htio je da porazgovara s vamaprije nego što otputujete ili se vratite u London.Rekao sam mu da se neki od putnika vraćaju uLondon posljednjim popodnevnim vlakom, ali onveoma želi razgovarati s vama prije nego štootputujete. Čeka vas u malom salonu za televi-ziju. Tamo sad nema nikoga, a veliki je salonprepun.« Pomalo iznenađena, gospođica Marple otišlaje u mali salon. Pokazalo se da je velečasni Bra-bazon onaj postariji svećenik kojeg je primijetilau crkvi. Ustao je i pošao prema njoj. »Gospođica Marple? Gospođica Jane Mar-ple?« »Da, ja sam Jane Marple. Htjeli ste...«

224 »Ja sam Brabazon. Arhidekan Brabazon. Do-šao sam jutros da prisustvujem misi za mojustaru prijateljicu, gospođicu Elizabeth Temple.« »Da?« rekla je gospođica Marple. »Sjedite,molim vas.« »Hvala, hoću. Nisam više čvrst kao nekada.«Pažljivo se spustio u naslonjaču. »A vi...« Gospođica Marple je sjela pored njega. »Htjeli ste razgovarati sa mnom?« upitala je. »Da, i najprije vam moram objasniti kako jedošlo do toga. Svjestan sam toga da za vas pred-stavljam potpuno stranu osobu. U stvari, biosam u bolnici u Carristownu i razgovarao saglavnom sestrom prije nego što ću poći u crkvu.Ona mi je rekla da je Elizabeth prije smrti tra-žila da vidi jednu od svojih suputnica, gospođicuJane Marple. I da ju je gospođica Marple posje-tila i sjedila pored nje kada je posljednji putdošla svijesti, neposredno prije smrti.« Znatiželjno ju je pogledao. »Da,« rekla je gospođica Marple, »tako je bilo.Iznenadila sam se kad su me pozvali.« »Jeste li je dugo poznavali?«

»Ne,« rekla je gospođica Marple. »Upoznalasam je na ovom putovanju. Zato sam se i izne-nadila. Razgovarale smo o mnogim stvarima, sje-dile smo jedna do druge u autobusu i sprijate-ljile smo se, mogla bih reći. Ali ipak sam se izne-nadila kad je izrazila želju da me vidi, a bila jeu tako teškom stanju.« »Da, da, mogu da zamislim. Bila je, kako samvam već rekao, moja stara prijateljica. Išla je ustvari da me vidi, da me posjeti. Ja živim u Fill-minsteru, gdje je vaša ekskurzija trebalo dastigne preksutra. Dogovorili smo se, i pošla je

!5 Šifra Nemesls 225da me posjeti. Htjela je da razgovara sa mnomo nekim stvarima; mislila je da bih joj mogaopomoći.« »Razumijem,« rekla je gospođica Marple»Smijem li vam postaviti jedno pitanje. Nadamse da neće biti suviše osobno.« »Naravno, gospođice Marple. Pitajte što godželite.« »Jednom prilikom gospođica Temple mi jepovjerila da nije krenula na ovo putovanje samoradi toga da vidi čuvene dvorce i vrtove. Svojeputovanje opisala je neobičnom riječju: hodo-čašće.« »Zaista?« rekao je velečasni Brabazon. »To jerekla? Da, to je vrlo zanimljivo. Zanimljivo, arnožda i značajno.« »Zato sam vas htjela pitati je li govoreći ohodočašću mislila na tu posjetu vama?« »Vjerujem da jeste,« rekao je velečasni Bra-bazon. »Da, mislim da jeste.« »Razgovarale smo o jednoj djevojci,« rekla jegospođica Marple. »O djevojci po imenu Veritv.« »Ah, da. o Veritv Hunt.« »Nisam znala njezino prezime. GospođicaTemple je, koliko se sjećam, govorila o njojsamo kao o Veritv.« »Veritv Hunt je mrtva,« rekao je velečasni.»Umrla je prije više godina. Jeste li to znali?« »Znala sam,« rekla je gospođica Marple.»Znala sam to. Gospođica Temple mi je pričalao njoj. Rekla mi je nešto što ranije nisam znala.Rekla mi je da je trebalo da se uda za sina go-spodina Rafiela. A gospodin Rafiel je — ili, boljerečeno, bio je — moj prijatelj. On je, da meobraduje, uplatio za mene ovo putovanje.Mislim, međutim, da je možda želio — ili čak

226

. tio _ da na putovanju upoznam gospođicuTemple- Imam dojam da je mislio kako bih odnje mogla saznati nešto.« »Nešto o Verity?« »Da.« »A ona je radi toga putovala k meni. Htjela jeprovjeriti neke činjenice.« »Htjela je saznati,« rekla je gospođicaMarple, »zašto je Verity raskinula zaruke iodbila se udati za sina gospodina Raf iela.« »Verity,<< rekao je velečasni Brabazon, »nijeraskinula zaruke. U to sam siguran. Sigurankoliko čovjek uopće može biti.« »Gospođica Temple to nije znala, zar ne?« »Nije. Mislim da je bila zbunjena i nesretnazbog onog što se dogodilo i konačno odlučila dadođe i upita me zašto nije došlo do tog braka.« »A zašto nije došlo?« upitala je gospođicaMarple. »Molim vas, nemojte pomisliti da vas topitam iz obične radoznalosti. Ne radi se o tome.I ja sam ... ne bih baš mogla reći na hodočašću,više bi odgovaralo da kažem na zadatku. I menije potrebno da saznam zašto se Michael Rafiel iVerity Hunt nisu vjenčali.« Velečasni Brabazon ju je šutke prosmatraoneko vrijeme, a onda rekao: »Da, vi imate nekizadatak koji je u vezi s tim. To se vidi.« »Zadatak koji imam,« rekla je gospođicaMarple, »predstavlja u stvari posljednju željugospodina Rafiela. Zamolio me je da to učinimza njega.« »Nema nikakvog razloga zašto vam ne bihispričao sve što znam,« rekao je arhidekan po-lako. »Pitate me ono što me je Elizabeth Templehtjela pitati; pitate me nešto na što ne moguodgovoriti, jer ne znam. To dvoje mladih, gospo-

227diče Marple, namjeravali su se vjenčati. Izvršilisu sve potrebne pripreme. Trebalo je da ih javjenčam. Mislim da su se željeli vjenčati u taj-nosti. Poznavao sam ih oboje od ranije. Tiizlatnu djevojku, Verity, poznavao sam od dje-tinjstva; pripremao sam je za krizmanje a čestosam odlazio u Lent i o praznicima držao propo-vijedi u školi Elizabeth Temple. To je vrlo dobraškola, zaista, a ona je bila zaista izvanredna žena.Izvanredan nastavnik, s mnogo osjećaja za indi-vidualne sposobnosti svake učenice — njezinesklonosti i talent za daljnje studije. Učenice zakoje je osjećala da imaju dara nagovarala je danastave školovanje i pomagala im u tome, a one

koje nisu imale volje i sposobnosti nije nikadprisiljavala da rade ono što im ne odgovara. Bilaje to izvanredna žena i drag prijatelj. SamaVeritv bila je možda najljepša djevojčica — dje-vojka, bolje rečeno — što sam je ikad vidio. Div-nog duha, divnog srca, divne vanjštine. Imala jenesreću da izgubi roditelje prije nego što jeodrasla. Oboje su poginuli u avionskoj nesreći naputu za Italiju, kada se srušio čarter avion punturista. Kad je završila školu, Veritv je otišla živ-jeti kod gospođice Clotilde Bradbury-Scott koju,vjerojatno, poznajete. Ona i majka Veritv bile sunajbolje prijateljice. U to vrijeme živjele suovdje samo dvije od sestara, treća je bila udata iživjela je u inozemstvu. Clotilde, najstarija,mnogo je zavoljela Veritv. Činila je sve što jemogla da joj život bude veseliji. Nekoliko putavodila ju je u inozemstvo, upoznavala je s umjet-ničkim blagom Italije, brinula se za nju u sva-kom pogledu. I Veritv je postepeno zavoljelanju, kao što bi voljela vlastitu majku. U svemu seoslanjala na nju. Clotilde je inteligentna, vrlo

228obrazovana žena. Nije posebno inzistirala da seVeritv upiše na fakultet, mislim zato što Veritynije naročito čeznula za tim. Više je voljelaumjetnost, glazbu i take stvari, živjela je u OldManom i bila je, vjerujem, sretna. Uvijek je iz-gledala sretna. Naravno, nakon njezinog dolaskaovamo više je nisam viđao jer je Fillminster,gdje je moja crkva, udaljen odavde više od šez-deset milja. Pisao sam joj ponekad, o Božiću ipraznicima, a ona nikad nije zaboravljala da mise javi čestitkom. Ali nisam je vidio do dana kadse iznenada pojavila, prekrasna, već potpunoformirana mlada žena, s jednim vrlo privlačnimmladićem kojeg sam također pomalo poznavao,sa sinom gospodina Rafiela, Michaelom. Došli suk meni jer su se zavoljeli i htjeli su se vjenčati.« »I vi ste pristali da ih vjenčate?« »Jesam, pristao sam. Možda ćete vi, gospo-đice Marple, pomisliti da je trebalo da ih odbi-jem. Došli su k meni tajno, to je bilo očigledno.Clotilde Bradbury-Scott je, pretpostavljam, nastojala spriječiti tu vezu. I bila je potpuno upravu. Michael Rafiel, reći ću vam iskreno, nijebio čovjek kojem biste rado dali svoju kćerku ilirodicu za ženu. Ona je, ruku na srce, bila pre-mlada za tako ozbiljne odluke, a Michael je biona zlu glasu još gotovo od djetinjstva. Odgovaraoje pred sudom za maloljetne prijestupnike, kre-

tao se u lošem društvu, učestvovao u raznimgangsterskim pothvatima, provaljivao u prodava-onice, obijao aparate u javnim telefonskimgovornicama. Održavao je intimne veze s većimbrojem djevojaka i plaćao alimentacije. Da, bioje mladić s lošom reputacijom kako u pogledužena tako i svemu ostalom, ali i tako privlačanda su djevojke bezglavo trčale za njim i činile

229najveće gluposti. Odležao je i dvije manje kazneu zatvoru. Imao je dosije kriminalca, ukratkoPoznavao sam njegovog oca, iako ne najbolje, imislim da je njegov otac činio sve što je mogao— sve što bi čovjek njegovog karaktera mogao— da mu pomogne. Izvlačio ga je iz neprilika,nalazio mu zaposlenja koja bi mu mogla odgo-varati. Plaćao je njegove dugove, namirivaoštete, činio je sve. Ne znam ...« »Mogao je, mislite, učiniti i više?« »Ne,« rekao je velečasni Brabazon. »Već samu godinama u kojima čovjek shvati da ljudskabića mora prihvatati kakva jesu, da ona imaju— da se poslužim modernim izrazom — odre-đenu genetsku strukturu koja uvjetuje njihovkarakter. Ne vjerujem da je gospodin Rafielgajio nježna osjećanja prema svom sinu, da ga jeikad mnogo volio. Najviše što bi se moglo rećijest da mu je bio drag, u umjerenim granicama.Ljubav mu nije pružio. Da li bi Michael bio boljida mu je otac pružio više ljubavi, ne znam.Možda se ništa ne bi promijenilo. Kako se goduzme, sve je to bilo žalosno. Mladić nije bio glup.Bio je i inteligentan i nadaren, u izvesnoj mjeri.Da je htio i da se potrudio mogao je uspjeti nasvakom polju. Ali on je — budimo iskreni — biodelikvent po svojoj prirodi. Neke kvalitetesvatko mu je, međutim, morao priznati. Imao jesmisla za humor, bio je ljubazan i u mnogočemu plemenit. Bio je uvijek spreman da pritek-ne u pomoć prijatelju u nevolji, da se žrtvuje zanjega. Prema svojim djevojkama odnosio segrubo, iskorištavao ih je — kako se to kaže —a onda ih ostavljao i nalazio druge. I tako sam senašao pred to dvoje mladih ljudi i... da... pri-stao sam da ih vjenčam. Rekao sam Verity. • •

230rekao sam joj sasvim otvoreno kakav je mladićza kojeg se želi udati. Ustanovio sam da ništanije sakrio od nje. Ispričao joj je sve — kako jeuvijek imao problema s policijom, i sve drugo.

Obećao joj je da će, ako se uda za njega, okre-nuti nov list. Sve će se promijeniti. Ali ljudi sene mijenjaju. On je možda iskreno želio da sepromijeni. Verity je to, mislim, znala. 'Znamkakav je Mike,' rekla je. ,Znam da će vjerojatnotakav uvijek i ostati, ali ja ga volim. Možda mumogu pomoći, a možda ne mogu. Ali spremnasam na taj rizik.' Reći ću vam još ovo, gospođice Marple. Znam— nepogrešivo, jer sam mnogo radio s mladimljudima, mnoge sam vjenčao i pratio kako nji-hova ljubav umire ili kako sve sasvim neočeki-vano kreće nabolje — znam jednu vrlo važnustvar. Znam kada se ljudi zaista vole. I nemislim samo na seksualnu privlačnost. Danas sepreviše govori o seksu i poklanja mu se previšepažnje. Ne želim reći da ta seksualna stranapredstavlja nešto negativno. To je glupost. Aliseks ne može nadomjestiti ljubav, on ide uz lju-bav i sam se ne može održati. A ljubav znači sveono o čemu se govori prilikom obreda vjenčanja.U dobru i zlu, u obilju i siromaštvu, u zdravljui bolesti. To je obaveza koju preuzimate kadvolite i želite stupiti u brak. A njih dvoje su sevoljeli. Bili su spremni da žive u ljubavi dok ihsmrt ne razdvoji. I tu,« rekao je velečasni Bra-bazon, »tu završava moja priča. Ništa vam višene mogu reći jer ne znam šta se dogodilo. Znamsamo da sam pristao da učinim kako su željeli,da sam izvršio sve potrebne pripreme; dogovo-rili smo se za dan, sat, vrijeme i mjesto. Možda

231sam, doduše, pogriješio što sam pristao da sveostane u tajnosti.« »Zahtijevali su da nitko ne sazna?« upitala jegospođica Marple. »Da. Verity je zahtijevala da nitko ne sazna,a mogu sa sigurnošću reći da je Mike želio isto!Plašili su se da ih netko ne spriječi. Verity je,čini mi se, pored ljubavi osjećala i potrebu dapobjegne. Sto je sasvim prirodno, mislim, s obzi-rom na sve što je proživjela. Izgubila je svojeprave zaštitnike, roditelje, nakon njihove smrtistupila je u sasvim nov život u godinama kad jedjevojci najpotrebniji oslonac. U liku privlačnenastavnice, recimo. Nastavnice gimnastike ilimatematike, svejedno, upravnice ili starije uče-nice. To stanje ne traje dugo i predstavlja sasvimprirodan period života. Nakon njega dolazi stadijkad čovjek shvata da mu je potrebno ono što ćega učiniti kompletnim — veza između muškarca

i žene. Počinje tražiti partnera — svojeg život-nog suputnika. Ako je mudar, čini to oprezno,bez žurbe, nalazi prijatelje, ali dalje traži, čeka— kao što su stare dadilje govorile djeci — danaiđe onaj pravi. Clotilde Bradbury-Scott bila jeneobično dobra prema Veritv, a za Veritv ona je,mislim predstavljala ono što bismo mogli naz-vati idealom, herojem. Kao žena, bila je ličnost— lijepa, svestrano obrazovana, zanimljiva.Mislim da ju je Veritv obožavala na neki roman-tičan način, a vjerujem da je Clotilde voljelaVerity kao da je njena vlastita kći. I tako jeVerity odrasla u atmosferi ispunjenoj obožava-njem, vodila zanimljiv život, a njezin intelekt bioje stimuliran zanimljivim aktivnostima. Bila jesretna, ali je, mislim, postupno postajala svjes-na... kako da kažem... želje za bijegom. Za

232bijegom od obožavanja. Nije, međutim, znalakamo i kako da pobjegne. Saznala je to tek kadje srela Michaela. Htjela je pobjeći u život ukojem muškarac i žena zajednički stvaraju novufazu življenja na ovom svijetu. Znala je, među-tim, da Clotilde nikad neće moći shvatiti njezineosjećaje. Znala je da će se Clotilde svim snagamausprotiviti svakom nagovještaju ozbiljne ljubaviprema Michaelu. A Clotilde je, bojim se, bila upravu ... to sad znam. On nije bio čovjek kakavbi Verity bio potreban. Put kojim je pošla nijevodio u život, nije vodio obogaćivanju života inovoj sreći. Vodio je u stradanje, bol i smrt. Sadvam je sigurno jasno, gospođice Marple, zaštome progoni snažan osjećaj krivice. Moje namjerebile su dobre, ali nisam znao ono što je trebaloda znam. Poznavao sam Veritv, ali nisam pozna-vao Michaela. Imao sam razumijevanja za željuVeritv da se vjenčanje obavi tajno, jer sam poz-navao snagu ličnosti Clotilde Bradbury-Scott.Mogla je utjecati na Veritv i nagovoriti je daodustane od braka.« »Vi, znači, mislite da je ona to učinila? Misliteda joj je Clotilde govorila o Michaelu dok je nijeuvjerila da se ne udaje za njega?« »Ne, ne vjerujem. Još uvijek ne vjerujem.Verity bi mi rekla da je bilo tako. Ona bi mi tonekako javila.« »šta se u stvari dogodilo tog dana?« »To vam još nisam rekao. Dogovorili smo seza mjesto, dan i sat, i ja sam ih čekao. Čekaosam nevjestu i mladoženju koji nisu došli, nisuništa javili, nisu se izvinili, nisu učinili ništa.

Zašto, nisam znao! I nikad nisam saznao. I sad,kad na to pomislim, to mi izgleda nevjerojatno.Nevjerojatno je, mislim, ne to da nisu došli, to

233se moglo lako objasniti, nego da me nisu na nekinačin obavijestili o tome. Sa par riječi na dopis-nici. Zato sam se bio ponadao da vam je ElLza-beth Temple, pred smrt, možda rekla nešto otome. Da je preko vas uputila neku poruku zamene. Da je znala, da je pretpostavljala da ćeumrijeti, sigurno bi mi nešto poručila.« »Ona je htjela da sazna nešto od uas,« rekla jegospođica Marple. »Sigurna sam da je radi togapošla da razgovara s vama.« »Da. Da, to je vjerojatno istina. Znate, imaosam dojam da Veritv neće ništa reći onima kojibi je mogli spriječiti, Clotildi i Anthei Brad-bury-Scott, mislim, ali da bi Elizabeth Temple,kojoj je uvijek bila veoma odana — a ElizabethTemple imala je snažan utjecaj na nju — da binjoj možda napisala, obavijestila je na nekinačin.« »Mislim da je to i učinila,« rekla je gospođicaMarple. »Obavijestila ju je, mislite?« »Obavijestila je Elizabeth Temple,« rekla jegospođica Marple, »da će se udati za MichaelaRafiela. Gospođica Temple je to znala. Pričala mije, pored ostalog, i o tome. 'Poznavala sam dje-vojku po imenu Veritv koja je trebalo da se udaza Michaela Rafiela' rekla je, a to joj je moglareći samo Veritv. Veritv joj je sigurno pisala otome, ili joj je to javila na neki drugi način.A kad sam je ja upitala zašto se nije udala, odgo-vorila mi je Umrla je'.« »I tako smo stigli do kraja,« rekao je vele-časni Brabazon. Uzdahnuo je. »Elizabeth i jaznali smo samo te dvije činjenice. Elizabethda se Veritv htjela udati za Michaela, a ja da suse njih dvoje zaista spremali da se vjenčaju, da

234su sve sredili i da je trebalo da dođu k meni udogovoreni dan i sat. Čekao sam ih, ali vjenčanjanije bilo. Nije stigla ni nevjesta, ni mladoženja,niti kakva poruka.« »Šta se, po vašem mišljenju, moglo dogo-diti?« upitala je gospođica Marple. »Nikad ni na trenutak nisam pomislio da suVeritv i Michael definitivno raskinuli, razišli se.« »Ali nešto se moralo odigrati između njih!

Možda nešto što je omogućilo Verity da sagledaneke aspekte Michaelovog karaktera, njegove lič-nosti, nešto što ranije nije shvatala ili znala?« »To nije zadovoljavajuće objašnjenje, jer bime ona u tom slučaju sigurno obavijestila da jepromijenila odluku. Ne bi me ostavila da čekamda ih sjedinim svetom bračnom vezom. Da po-stavimo stvar na najjednostavniji način, bila jedobro odgojena djevojka, vrlo finog ponašanja.Ona bi me obavijestila. Ne. Bojim se da se moglodogoditi samo jedno.« »Smrt?« rekla je gospođica Marple. Sjetila seone jedne riječi koja je, kad ju je ElizabethTemple izgovorila, zazvučala kao duboki tonzvona. »Da,« uzdahnuo je velečasni Brabazon.»Smrt.« »Ljubav,« rekla je gospođica Marple zamiš-ljeno. »Htjeli ste reći...« počeo je, i zastao. »To je rekla gospođica Temple. 'Kako jeumrla?' upitala sam, a ona je odgovorila 'Lju-bav' i dodala da je to jedna od najstrašnijihriječi u ljudskom rječniku.« »Razumijem,« rekao je velečasni Brabazon.»Razumijem ... ili mi se bar čini da razumijem.«

235 »Kako se to može protumačiti, po vašem miš-ljenju?« »Razdvojena ličnost.« Uzdahnuo je. »To ljudine mogu primijetiti, ukoliko nisu kvalificiranida daju takve dijagnoze. Jekvll i Hyde postoje,znate Stevenson ih nije izmislio. Michael Rafieije bio ... morao je biti... šizofreničar. Bio jedvostruka ličnost. Ja ne znam mnogo o medicini,niti imam iskustva s psihoanalizom. Ali u njemumora da su postojale dvije ličnosti, svaka pose-ban karakter. Jedna dobronamjerna, privlačanmladić čija je možda najpozitivnija osobina bilata njegova težnja za srećom. Ali bila je tu i drugaličnost, netko koga je neki duševni poremećaj —nešto u što još nismo sigurni — natjerao daubije, ne neprijatelja nego osobu koju najviševoli. I tako je ubio Verity. Ne znajući, možda,zašto to čini i šta to znači. U ovom našem svijetuima strašnih stvari, mentalnih devijacija, dušev-nih bolesti, deformiranih umova. Jedan žalostanslučaj što se odigrao u našoj župi može vam po-služiti kao primjer. Dvije starije žene, obje umi-rovljenice, živjele su zajedno. Bile su prijate-ljice, radile su godinama zajedno, i činilo se da

žive sretno i zadovoljno. Ali jednog dana, jednaod žena ubila je drugu. Pozvala je svog starogprijatelja vikara i rekla mu: 'Ubila sam Louise.Tužno je to, ali vidjela sam nečastivog u njezi-nim očima i znala sam da je moram ubiti'. Takvestvari ponekad ubijaju u čovjeku svaku volju zaživotom. Pitamo se zašto i kako, tražimo odgo-vor, a ne nalazimo ga. Možda ćemo ga jednogdana naći. Liječnici će otkriti neki poremećaj ukromosomima ili genima ... povezat će to s ot-kazivanjem ili pretjeranim lučenjem neke žli-jezde ...«

236 »I tako, mislite, to je ono što se dogodilo?«rekla je gospođica Marple. »Dogodilo se. Les je, poznato mi je, pronađentek nakon izvjesnog vremena. Verity je naprostonestala. Otišla je od kuće i nitko je više nijevidio...« »Ali to mora da se dogodilo tada... tog istogdana...« »Ali na suđenju ...« »Mislite nakon što je pronađen les, kad je po-licija konačno uhapsila Michaela?« »Njega su, znate, prvog pozvali da se javi isvojom izjavom pomogne policiji. Viđali su gas djevojkom, vidjeli su je u njegovim kolima.Bili su, u stvari, od prvog trenutka uvjereni daje on čovjek kojeg traže. Od početka im je biosumnjiv i ni na trenutak nisu prestali sumnjatiu njega. Drugi mladići koji su poznavali Veritvbili su saslušani i jedan po jedan pušteni zbognedostatka dokaza ili kad su dokazali svoj alibi.Policija je i dalje pratila Michaela, a onda jepronađen les. Djevojka je najprije zadavljena, aonda joj je lice smrskano snažnim udarcima.Djelo je očigledno počinjeno u nastupu ludila.Nije bio normalan kada je zadavao te udarce. Unjemu je, recimo, trenutno nadvladao Mr. Hyde.« Gospođica Marple stresla se od jeze. Velečasni Brabazon nastavio je govoriti, tiho,tužnim glasom. »Ipak, čak i sad, ponekad seponadam, pa i osjećam, da ju je ubio neki drugimladić ... netko u koga nitko ne sumnja, a men-talno je poremećen ... Neki stranac, možda,koga je slučajno srela tu negdje. Netko tko joj jeponudio da je poveze kolima, a onda ...« Tužnoje zavrtio glavom.

237 »Mislim da se moglo dogoditi nešto slično,«

rekla je gospođica Marple. »Mike je ostavio loš dojam na sud,« rekao jevelečasni Brabazon. »Služio se glupim i bes-mislenim lažima. Dao je lažnu izjavu o tome gdjesu se nalazila njegova kola. Udesio je s prijate-ljima da mu daju lažni alibi. Vidjelo se da jeuplašen. Nije ni spomenuo svoju želju da sevjenča s Veritv. Mislim da je njegov branitelj biouvjeren da bi mu to moglo samo škoditi — da bise sve moglo prikazati tako kao da ga je onaprisiljavala da se oženi njom, a on to nije htio.Bilo je to davno, detalja se više ne sjećam. Alisve je bilo protiv njega. Proglašen je krivim — iostavljao je dojam da je kriv. I tako, gospođice Marple, vi sigurno viditekoliko sam nesretan i žalostan zbog svega toga.Pogrešno sam procijenio situaciju, nisam sprije-čio jednu divnu, ljupku i pametnu djevojku daode u smrt zato što nisam znao dovoljno o ljud-skoj prirodi. Nisam bio svjestan opasnosti ukojoj se nalazi. Bio sam uvjeren da bi ona, da gase imalo plašila, da je i na trenutak osjetila nekozlo u njemu, smjesta raskinula s njim, došla kmeni i povjerila mi svoja nova osjećanja i saz-nanja. Ali to se nije dogodilo. Zašto ju je ubio?Je li je ubio kad je saznao da očekuje bebu? Zatošto se u međuvremenu spetljao s nekom drugomženom i nije htio da ga Veritv prisili na brak?Ne mogu povjerovati u to. Ili za sve postoji nekidrugi razlog? Je li ona iznenada osjetila strah odnjega, je li shvatila da joj prijeti opasnost i po-čela ga izbjegavati? Je li se on zbog toga naljutio,razbjesnio, je li ga to navelo da primijeni silu,da je na kraju ubije? To nitko ne zna.«

238 »Vi to ne znate,« rekla je gospođica Marple,»ali znate i još uvijek vjerujete jedno, zar ne?« »gta želite reći s tim 'vjerujete'? Mislite s reli-gioznog stajališta?« »Oh, ne,« rekla je gospođica Marple. »Nisamna to mislila. Htjela sam reći da mi se čini — iliosjećam — da u vama još uvijek živi čvrsto uvje-renje da su se to dvoje mladih voljeli, da suželjeli da se vjenčaju, ali da se dogodilo nešto štoih je spriječilo ... nešto što je završilo njezinomsmrću. Ipak, vi još uvijek čvrsto vjerujete da suimali namjeru da dođu k vama onog dana, daih vjenčate?« »U pravu ste, draga gospođice Marple. Da, nemogu, a da ne vjerujem u dvoje mladih koji sevole i žele da se vjenčaju, koji su bili spremni

da dijele dobro i zlo, obilje i siromaštvo, tugu iradost. Voljela ga je i htjela je da bude s njim udobru i zlu. Dočekala je samo ono zlo. Dočekalaje smrt.« »Treba i dalje da vjerujete u to,« rekla jegospođica Marple. »Znate, mislim da i ja u tovjerujem.« »I šta ćemo sad?« »Još ne znam,« rekla je gospođica Marple.»Nisam sigurna, ali mislim da je Elizabeth Tem-ple znala ili bar naslućivala šta se dogodilo.Strašna riječ ljubav, rekla je. Kad je to reklamislila sam da je zaljubljena djevojka počinilasamoubojstvo. Zato što je saznala nešto o Mic-haelu ili zato što ju je nešto u vezi s Michaelompotreslo ili revoltiralo. Ali o samoubojstvu nemože biti govora.« »Ne,« rekao je velečasni. »To je isključeno.Ozljede su veoma detaljno opisane na suđenju.Nemoguće je izvršiti samoubojstvo na taj način.«

239 »Užasno!« rekla je gospođica Morple. »Uža-sno! A nešto slično nemoguće je učiniti nekomekoga voliš, čak ako ubiješ 'iz ljubavi', zar ne? Daju je on ubio, on to ne bi mogao učiniti na tajnačin. Zadavio bi je, možda, ali ne bi smrskaoglavu i lice koje je volio.« Na trenutak je zašut-jela, a onda promrmljala: »Ljubav, ljubav —najstrašnija od svih riječi.«240 19 POZDRAVI NA RASTANKU Sljedećeg jutra autobus je parkiran ispredulaza u hotel 'Kod zlatnog vepra'. GospođicaMarple sišla je da se pozdravi s prijateljima.Zatekla je gospođu Riselev-Porter u stanju naj-dublje indignacije. »Zaista, te današnje djevojke,« rekla je.»Nimalo snage, nimalo energije.« Gospođica Marple ju je upitno pogledala. »Mislim na Joannu. Moju nećakinju.« »Oh, bože. Ne osjeća se dobro?« »Da, ili bar tvrdi tako, ali ja ne vidim da jojnešto fali. Kaže da je boli grlo i da ima tempe-raturu. Gluposti, uvjerena sam.« »Oh, žao mi je,« rekla je gospođica Marple.»Mogu li ja nešto učiniti? Da malo pripazim nanju?« »Ne bih obraćala pažnju na nju, da sam navašem mjestu,« rekla je gospođa Riselev-Porter.»Ako želite znati šta ja mislim, sve je to samo

izgovor.« Gospođica Marple ponovo ju je upitno pogle-dala. »Djevojke su šašave. Vječito se zaljubljuju.« »Emlyn Priče?« upitala je gospođica Marple.16 Šifra Nemesis 241 »Oh, i vi ste, znači, primijetili. Da, već su stiglido toga da javno pokazuju kako se vole. Meni seon, uostalom, nimalo ne sviđa. Jedan od onihdugokosih studenata, znate. Koji vječito čuče nademosima i takvim nekim stvarima. Zašto niriječ demonstracija ne znaju da izgovore kakotreba? Mrzim te njihove kratice. A kako ću jasad dalje sama? Bez ikoga da mi pomogne, da sebrine za moj prtljag, iznese ga, uneseZaista ... a ja plaćam ovo putovanje i sve.« »Činilo mi se da je vrlo pažljiva prema vama,«rekla je gospođica Marple. »Pa, ovih posljednjih par dana i nije. Te dje-vojke ne shvaćaju da je ženi u srednjim godi-nama potrebna ponekad i pomoć. Došli su naapsurdnu ideju — ona i onaj momak Priče — dase penju na neku planinu, neki vidikovac ilislično. Sedam-osam milja hoda tamo i natrag.« »Ali ako je boli grlo i ima temperaturu ...« »Vidjet ćete, čim autobus ode, grlo je višeneće boljeti, a temperatura će pasti,« rekla jegospođa Riselev-Porter. »Oh, bože, već je vrijemeda uđemo u autobus. Zbogom, gospođica Marple.Drago mi je što sam vas upoznala. Šteta što neputujete dalje s nama.« »I meni je žao,« rekla je gospođica Marple,»Ali zaista, znate, nisam više mlada i izdržljivakao vi, gospođo Riselev-Porter. Poslije ovog...ovaj... šoka i svega što se dogodilo u posljed-njih nekoliko dana, osjećam da mi je zbilja po-treban duži odmor.« »Pa, nadam se da ćemo se opet sresti.« Rukovali su se, i gospođa Riseley-Porter po-pela se u autobus. »Bon voyage i sretan put,« javio se glas prekoramena gospođice Marple.

242 '*"' Okrenula se i ugledala Emlyna Pricea. Ceriose na sva usta. »Je li to bilo upućeno gospođi Riseley-Por-ter?« »Da. Kome bi drugom?« »žao mi je što čujem da se Joanna jutros neosjeća najbolje.«

Emlyn Priče se ponovo iscerio, ovog puta gle-dajući u gospođicu Marple. »Ozdravit će,« rekao je, »čim ovaj autobusode.« »Zbilja?« rekla je gospođica Marple. »Misliteda je ...?« »Da, mislim,« rekao je Emlyn Priče. »Joannaje već sita te svoje tetke koja ne zna drugo negoda naređuje sad ovo sad ono.« »Ni vi, znači, ne putujete dalje?« »Ne. Ostat ću ovdje par dana. Malo ćemo še-tati naokolo, napraviti par izleta. I ne gledajteme tako prijekorno, gospođice Marple. Ne moguvjerovati da vi to istinski osuđujete. Ili se moždavaram?« »Pa sad,« rekla je gospođica Marple, »sličnose radilo i dok sam ja bila mlada. Isprike sumožda bile drukčije, i mislim da nam je bilomalo teže da se izvučemo nego što je vamasada.« Došli su pukovnik i gospođa Walker i srdačnose rukovali s gospođicom Marple. »Drago nam je što smo vas upoznali, a raz-govori o vrtlarstvu bili su vrlo prijatni,« rekaoje pukovnik. »Mislim da nas preksutra čeka pra-vo uživanje, ukoliko se opet nešto ne dogodi.Ovaj nesretni slučaj zaista nas je ražalostio. Jalično vjerujem da je to ipak bio samo nesretan

243slučaj. Istražitelj je, mislim, pretjerao u dono-šenju zaključaka.« »Ipak je čudno,« rekla je gospođica Marple»da se nitko nije javio... ako se već netko za-bavljao guranjem kamenja niz padinu i takvimstvarima. Da se nitko nije prijavio i rekao šta jeradio.« »Boje se da bi bili kažnjeni, razumljivo,« re-kao je pukovnik Walker. »Lijepo će šutjeti, i toje sve. E pa, zbogom. Poslat ću vam jednu sad-nicu one Magnolia highdownensis, i jednu Mag-nolia japonica. Iako nisam siguran da će imklima u vašem kraju odgovarati.« Putnici su redom ulazili u autobus. GospođicaMarple se okrenula i ugledala profesora Wan-steada kako im maše rukom, pozdravljajući ih.Pojavila se gospođa Sandbourne, pozdravila ses gospođicom Marple i ušla u autobus. Gospo-đica Marple uhvatila je profesora Wansteadaispod ruke. »Potrebni ste mi,« rekla je. »Da odemo ne-kamo gdje ćemo moći na miru razgovarati?«

»U redu. Tamo gdje smo sjedili neki dan?« »Iza ugla je jedna ugodna veranda, mislim.« Zašli su za ugao hotela. Autobus je otišao,opraštajući se s gradićem veselim zvukom si-rene. »Bilo bi mi nekako milije da niste ostali, zna-te,« rekao je profesor Wanstead. »Više bih volioda sam vas vidio kako odlazite autobusom, si-gurni.« Oštro ju je pogledao. »Zašto ste ostali?Umorni ste, iscrpljeni, ili se radi o nečemdrugom?« »Radi se o nečem drugom,« rekla je gospo-đica Marple. »Nisam umorna, iako se osoba mo-jih godina može uvijek ispričati umorom.«

244 »Mislim da bih ipak trebalo da ostanem ovdjei pripazim na vas.« »Ne,« rekla je gospođica Marple. »Nema za-ista nikakve potrebe da ostajete. Ima drugihstvari koje bi trebalo da obavite.« »O čemu se radi?« Pogledao ju je. »Jeste lisaznali ili bar naslutili nešto?« »Mislim da sam saznala dosta toga, ali trebaponešto još da provjerim. Osim toga, neke stvarine mogu sama obaviti. Nadam se da ćete mi viu tome pomoći jer imate, kako da kažem, vezau organima vlasti.« »Mislite u Scotland Yardu, upravi policije iupravi kazneno-popravnih ustanova NjezinogVeličanstva?« »Da, u jednoj ili sve tri ustanove. Možda drži-te u džepu i ministra unutrašnjih poslova.« »Vi zaista imate fantastične ideje! U redu, štaželite da učinim?« »Prije svega želim da vam dam jednu adresu.« Izvukla je bilježnicu, odcijepila jedan list ipružila ga profesoru Wansteadu. »šta je ovo? On, da poznato dobrotvorno dru-štvo, zar ne?« »Jedno od boljih, mislim. Izvodi mnoge idobro organizirane akcije. Skuplja odjeću,«rekla je gospođica Marple, »za žene i djecu. Ka-pute, pulovere i takve stvari.« »želite da im i ja pošaljem neki prilog?« »Ne, ne radi se o prilogu nego o nečemu uvezi s našim zadatkom — s mojim i vašim za-datkom.« »U kakvoj vezi?« »Htjela bih da se kod tog društva raspitate ojednom paketu poslanom odavde prije dva dana,s ovdašnje pošte.«

245 »Tko ga je poslao? Vi?« »Ne,« rekla je gospođica Marple. »Nišani, alisam rekla da jesam.« »Kako to mislite?« »Mislim tako,« rekla je gospođica Marple,osmjehujući se, »da sam otišla u poštu i priličnosmušeno objasnila ... kako to ... ovaj... i odgo-vara staroj dami kakva sam ja ... da sam zamo-lila nekoga da odnese moj paket na poštu i dalamu, zaboravna kakva jesam, pogrešnu adresu.Bila sam veoma ljuta na samu sebe zbog toga.Poštarica mi je vrlo ljubazno rekla da se sjećapaketa, ali da nije bio adresiran kako sam jato rekla. Paket je bio upućen na adresu koju samvam upravo dala. Objasnila sam joj da sam ličnonapravila tu glupost i napisala pogrešnu adresu,adresu društva kome sam ranije slala nekestvari. Rekla mi je da se tu više ništa ne možeučiniti jer je paket, razumljivo, već otpremljen.Umirila sam je, rekla da je sve u redu, da ćunapisati tom dobrotvornom društvu pismo, ob-jasniti da im je paket dostavljen greškom i za-moliti ih da ga upute društvu kojem je bionamijenjen.« »Prilično zaobilazan način slanja pomoći.« »Pa sad,« rekla je gospođica Marple, »moralasam nešto reći. Naravno, ne pada mi na pametda to uradim. Vi ćete se pobrinuti za to. Moramosaznati šta je bilo u tom paketu! Uvjerena samda ćete vi već pronaći neki način.« »Hoćemo li po sadržini paketa moći ustano-viti tko ga je poslao?« »Vjerojatno ne. U njemu će možda biti ko-mladić papira na kome piše 'od prijatelja' ilineko izmišljeno ime i adresa — recimo gđaPippin, Westbourne Grove 14. Ako bi se netko

246 raspitao ustanovio bi da na toj adresi nema osobe koja se tako zove.« »Tako. Drugih mogućnosti nema?« »Malo je vjerojatno, ali mogli bi pisati: 'Ša- lje gospođica Anthea Bradbury-Scott'...« »Je li ona ...?« »Ona je odnijela paket na poštu,« rekla je gospođica Marple. »Vi ste je zamolili da ga odnese?« »Oh, ne,« rekla je gospođica Marple. »Nisam nikoga molila da šalje bilo što. Paket sam vidjela prvi put kad je Anthea prošla ispred hotela dok smo mi sjedili na terasi i razgovarali.«

»Ali otišli ste u poštu i rekli da je paket vaš.« »Da,« rekla je gospođica Marple, »što je bila laž. Pošta je, znate, vrlo oprezna, a ja sam htjela saznati kome je paket upućen.« »Htjeli ste saznati kome je paket upućen i da li ga je poslala neka od sestara Bradburv- -Scott... ili vas je zanimala samo Anthea?« »Znala sam da ga je poslala Anthea,« rekla je gospođica Marple, »jer smo je vidjeli kako ga nosi.« »U redu.« Spremio je papir u lisnicu. »Mi- slim da ću to već nekako urediti. Vi smatrate da će sadržina paketa biti zanimljiva?« »Mislim da je ona vrlo važna.« »Vi dobro čuvate svoje tajne, zar ne?« rekao je profesor Wanstead. »Ne bih rekla da je to tajna,« rekla je gospo- đica Marple, »već samo pretpostavka koju že- lim provjeriti. Ne volim donositi zaključke bez pouzdanih podataka.« »Treba li da učinim još nešto?« »Mislim ... mislim da bi one kojima je duž-nost da se bave ovakvim stvarima trebalo upo-

247zoriti da će ubrzo pronaći još jedan les.« »Mislite još jedan les u vezi sa zločinom okojem smo razgovarali? Zločinom što se odigraoprije deset godina?« »Da,« rekla je gospođica Marple. »U stvari, si-gurna sam u to.« »Još jedan les. čiji les?« »Pa sad,« rekla je gospođica Marple, »to jošmogu samo pretpostavljati.« »A znate li gdje se taj les nalazi?« »Oh, da!« rekla je gospođica Marple. »Sigurnasam da znam gdje se nalazi, ali ću vam to moćireći tek nakon izvjesnog vremena.« »Kakav les? Muškarca? žene? Djeteta? Dje-vojke?« »Nestala je, kako znate, još jedna djevojka,«rekla je gospođica Marple. »Nora Broad. Nestalaje i nitko je nikad više nije vidio. Mislim da senjezin les nalazi na izvjesnom mjestu.« Profesor Wanstead ju je pogledao. »Znate, što više mi pričate o svemu tome svemanje imam volje da vas ostavim samu ovdje,«rekao je. »Sa svim tim pretpostavkama... moglibiste učiniti nešto nepromišljeno ... ili...« Na-glo je zašutio. »Ili su sve to gluposti...« rekla je gospođicaMarple.

»Ne, ne, nisam to htio reći. Vi sad ili znatepreviše ... što bi moglo biti opasno ... ili... ne,mislim da ću ipak ostati i pripaziti na vas.« »Ne, nećete,« rekla je gospođica Marple. »Mo-rate otputovati u London i pokrenuti nekestvari.« »Govorite kao da znate vrlo mnogo, gospo-đice Marple.«

248 »Mislim da mnogo i znam, sada. Ali moramjoš dosta toga provjeriti.« »Da, i kad provjerite, to može biti posljednješto ste u životu provjerili! A treći les nam nijepotreban! Vaš!« »Oh, ništa slično ne očekujem,« rekla je go-spođica Marple. »Ako su vaše pretpostavke točne, mogli bistese naći u opasnosti, znate. Sumnjate li u nekuodređenu osobu?« »Mislim da znam ponešto o jednoj osobi, alineke stvari treba još da ustanovim — i zato mo-ram ostati ovdje. Pitali ste me jednom da liosjećam neko zlo u atmosferi. E pa, atmosfera jetu, bez sumnje... atmosfera zla, opasnosti ili,ako vam se više sviđa, velike nesreće, straha ...Moram nešto poduzeti u vezi s tim. Sve što jeu mojoj moći. Ali starica kao ja ne može učinitimnogo.« Profesor Wanstead počeo je brojati, šapatom:»Jedan ... dva ... tri... četiri...« »šta to brojite?« upitala je gospođica Marple. »Naše suputnike, koji su otputovali autobu-som. Oni vas očigledno ne zanimaju, jer ste ihpustili da odu i ostali ovdje.« »Zašto bi me zanimali?« »Zato što ste rekli da vas je gospodin Rafielposlao na ovo putovanje s nekim određenim ci-ljem, među te ljude s nekim određenim ciljem,u Old Manor s nekim određenim ciljem ... E pa,dobro. Smrt Elizabeth Temple u vezi je s nekomosobom iz autobusa. Vaša odluka da ostaneteovdje je u vezi s Old Manorom.« »Niste u pravu,« rekla je gospođica Marple.»Tu postoji međusobna veza. Tražim nekoga tkoće mi reći kakva.« 249 »Mislite da možete svakog natjerati da vamkaže sve što želite?« »Mislim da mogu. Ako odmah ne krenete, za-kasnit ćete na vlak.« »Pazite na sebe,« rekao je profesor Wanstead.

»To i namjeravam.« Vrata koja su vodila u salon iznenada su seotvorila i na verandu su izišle dvije osobe — go-spođica Cooke i gospođica Barrow. »Zdravo,« rekao je profesor Wanstead. »Mi-slio sam da ste otputovale s ostalima.« »Predomislile smo se u posljednjem tre-nutku,« rekla je gospođica Cooke veselo. »Usta-novile smo, znate, da je okolina vrlo zgodna zašetnje i izlete, i rado bismo obišle neka mjesta.U blizini je crkva s neobičnom krstionicom izsaksonskih vremena, samo je pet ili šest miljaodavde. Do nje se lako može stići lokalnim auto-busom, mislim. Ima i drugih stvari, znate, osimdvoraca i vrtova. Crkvena arhitektura uvijek meje mnogo zanimala.« »Mene također,« rekla je gospođica Barrow.»A nedaleko odavde je i park Finlev, divan pri-mjer klasične vrtne arhitekture. Zaključile smoda će biti ugodnije ako ostanemo ovdje još danili dva.« »Ostat ćete ovdje, kod 'Zlatnog vepra'?« »Da. Imale smo sreću i dobile vrlo lijepu dvo-krevetnu sobu ... bolju od one u kojoj smo pro-vele posljednjih nekoliko dana.« »Zakasnit ćete na vlak,« rekla je gospođicaMarple ponovo. »želim vam,« rekao je profesor Wanstead,»da se ...« »Ne brinite za mene,« rekla je gospođicaMarple žurno i dodala, kad je nestao iza ugla:

250»Zaista ljubazan čovjek... toliko se brinuo omeni kao da sam mu tetka ili slično.« »Bio je to za sve veliki šok, zar ne?« reklaje gospođica Cooke. »Da li biste pošli s nama daobiđemo St. Martins-in-the-Grove?« »Vrlo ste ljubazni,« rekla je gospođica Mar-ple, »ali nisam sigurna da imam snage za takavizlet. Možda sutra, ako otkrijete nešto što bi vri-jedilo vidjeti.« »E pa, onda vas moramo napustiti.« Gospođica Marple im se osmjehnula i vratilase u hotel. 251 20 TEORIJA GOSPOĐICE MARPLE Nakon ručka u blagovaonici gospođica Mar-ple se vratila na terasu da popije kavu. Pila jedrugu šalicu kad je uz stepenice ustrčala vitka,mršava žena, prišla joj i oslovila je, gotovo bez

daha. Tek tada je postala svjesna da je to AntheaBradbury-Scott. »On, gospođice Marple, maločas smo saznaleda niste produžili putovanje autobusom. Mislilesmo da ćete otputovati. Nismo znale da ste ostaliovdje, u hotelu. Clotilde i Lavinia su me poslaleda vam kažem kako se nadamo da ćete se vratitiu Old Manor i ostati kod nas. Sigurne smo da ćevam biti ugodnije nego u hotelu. Ovdje je takobučno, ljudi stalno dolaze i odlaze, naročito zavrijeme vikenda, i tako... Bilo bi nam veoma,veoma drago ... zaista bi nam bilo drago ... kadbiste se vratili k nama.« »On, to je zaista lijepo od vas,« rekla je gospo-đica Marple. »Vrlo ljubazno, zaista, ali mislim ...hoću reći, znate da je trebalo da se zadržimoovdje samo dva dana. U početku sam htjela danastavim putovanje. Nakon dva dana, mislim. Danije bilo onog žalosnog, tragičnog slučaja... aliosjetila sam da ne mogu dalje. Bio mi je, osje-

252 ,ćala sam, potreban odmor ... odmor od dan-dva,najmanje.« »Ali kod nas biste se mnogo bolje odmorili,mislim. Učinit ćemo sve da se osjećate ugodno.« »Oh, u to nimalo ne sumnjam,« rekla je go-spođica Marple. »Kod vas mi je zaista bilo vrlougodno. Oh, da, divno sam se osjećala. Vaša kućazbilja je lijepa, imate toliko prekrasnih stvari...mislim na vaš porculan, staklo i namještaj...U takvom domu mnogo je ugodnije nego uhotelu.« »Onda morate odmah poći sa mnom. Morate,odmah, zaista... Mogla bih vam pomoći da spa-kirate svoje stvari.« »Oh ... to ... to je zaista vrlo ljubazno od vas.Ali moći ću i sama.« »Ipak, da pođem i pomognem vam?« »Bit ću vam zahvalna,« rekla je gospođica jMarple. j| Otišle su u sobu gospođice Marple gdje je |Anthea, pomalo površno, spakirala njezine stvari. |Gospođica Marple, koja je to uvijek radila nasvoj način, morala se ugristi za usnu da održina licu izraz zadovoljstva. Zaista, pomislila je,ta žena ne zna ni ručnik složiti kako treba. Anthea je pozvala hotelskog služitelja i ovajje odnio kofer u Old Manor. Gospođica Marplenagradila ga je povećom napojnicom i pridružilase sestrama, neprestano i pomalo smušeno po-

navljajući izraze zahvalnosti i zadovoljstva. »Tri sestre!« razmišljala je. »Evo nas opet!«U salonu, nekoliko trenutaka sjedila je zatvore-nih očiju, ubrzano dišući. Činilo se da je ostalabez daha. Takvo nešto je sasvim prirodna stvar,razmišljala je, u njezinim godinama, posebno sobzirom na brzi tempo hoda što su ga diktirali

253služitelj i Anthea. U stvari, pokušavala je zatvo-renih očiju analizirati svoje osjećaje nakon po-vratka u tu kuću. Osjeća li se u njoj nešto zlo-kobno? Ne, nije to; prije bi se moglo reći da jeispunjena nesrećom. Dubokom tugom. Tako du-bokom da je to bilo gotovo zastrašujuće. Otvorila je oči i pogledala dvije žene koje suse u tom času našle u salonu. Gospođa Glvnnebila je upravo došla iz kuhinje, noseći pladanj sčajnikom i šalicama. Izgledala je kao uvijek —hladna, smirena, bez emocija, možda čak previšelišena emocija, pomislila je gospođica Marple. Jeli se možda na taj način prilagodila životu pu-nom briga i napetosti, svjesno nastojeći da sena njoj ništa ne primijeti, povlačeći se u sebe ine dopuštajući nikome da zaviri u njezine stvarneosjećaje? Zatim je pogledala u Clotildu. I sad ju je, kaoi ranije, podsjetila na Klitemnestru. Nije, sigur-no, nikad ubila muža jer ga nije ni imala, a biloje i malo vjerojatno da je ubila djevojku koju je,kako su svi tvrdili, beskrajno voljela. GospođicaMarple bila je sigurna da su te tvrdnje istinite.Vidjela je kako su se oči Clotilde ispunile su-zama kad je spomenula smrt Veritv. A šta je s Antheom? Anthea je odnijela onajpaket na poštu. Anthea je došla po nju. Anthea —imala je razloga da sumnja u Antheu. Rastresena?I previše rastresena za svoje godine. Pogled kojibježi i ponovo se vraća. Oči koje kao da videnešto što drugi ne vide, nešto iza njenog ramena.Ona se boji, pomislila je gospođica Marple. Bojise nečega. Ali čega se to boji? Plaši li se moždada je ne vrate u neku instituciju ili zavod gdje jeveć provela dio života? Boji li se da njezine se-stre ne dođu do zaključka kako je nerazumno

254ostaviti je na slobodi? Pribojavaju li se njih dvijenečega što bi njihova sestra Anthea mogla učinitiili reći? U kući vlada neka posebna atmosfera. Pijuc-kajući čaj razmišljala je šta li rade gospođica

Cooke i gospođica Barrow. Jesu li otišle da videonu crkvu ili je sve to bilo prazno naklapanje?Bilo je nekako čudno, sve to. čudno je bilo da sudošle u St. Mary Mead da je vide i tako lakšeprepoznaju u autobusu, a onda se držale kao daje nikad u životu nisu srele. Sve to skupa bilo je prilično zapetljano.Nakon izvjesnog vremena gospođa Glynne od-nijela je pladanj sa šalicama, Anthea je izišlau vrt i gospođica Marple je ostala sama s Clo-tildom. »Vi, mislim, poznajete velečasnog Brabazona,zar ne?« rekla je gospođica Marple. »Da, poznajem ga,« odgovorila je Clotilde.»Bio je jučer u crkvi. Vi ga također poznajete?« »On, ne,« rekla je gospođica Marple. »Upo-znala sam ga tek jučer, kod 'Zlatog vepra'. Došaoje da razgovara sa mnom. Bio je, kako sam shva-tila, u bolnici, da pita za jadnu gospođicuTemple. Nadao se da mu je ona ostavila nekiporuku. Ona je, rekao mi je, namjeravala da gaposjeti. Na žalost, morala sam mu reći da iakosam otišla tamo, za svaki slučaj, ništa nisammogla učiniti osim da bespomoćno sjedim krajnjene postelje. Ležala je bez svijesti, znate. Nisamjoj mogla pomoći ni na koji način.« »Nije rekla... nije ništa rekla... što bimoglo pomoći da se čitav slučaj rasvijetli?« upi-tala je Clotilde. Pitala je to bez nekog posebnog zanimanja.Gospođica Marple se morala upitati ne zanima li

255je to možda više nego što pokazuje, ali ni počemu nije izgledalo da je tako. Činilo se da jeClotilde obuzeta nekim drugim mislima. »šta mislite, je li to bio nesretan slučaj?«upitala je gospođica Marple. »Ili mislite da uonoj priči nećakinje gospođe Riselev-Porter kakoje netko gurao kamenje niz padinu ima nečega?« »Pa sad, ako njih dvoje tako tvrde, mora dasu vidjeli nekoga.« »Da, oboje su to izjavili, zar ne?« rekla jegospođica Marple. »Iako ne baš sasvim istim ri-ječima. Ali možda je to sasvim prirodno.« Clotilde ju je radoznalo pogledala. »Vas to, izgleda zanima?« »Pa sad, sve to zvuči nekako nevjerojatno,«rekla je gospođica Marple. »Sasvim nevjerojatnapriča ukoliko ...« »Ukoliko ... što?« »Ništa, samo sam razmišljala.«

U sobu je ponovo ušla gospođa Glvnne. »O čemu ste to razmišljali?« upitala je. »Razgovaramo o tome je li događaj s gospo-đicom Temple bio nesretan slučaj ili nije.« »Ali tko ...« »Vrlo je čudna, ta njihova priča,« ponovila jegospođica Marple. »U ovoj našoj kući postoji nešto ...« rekla jeClotilde iznenada. »Neka atmosfera ... Nikako jese ne možemo otresti, nikako... Od vremenakada je... umrla Verty. Prošle su godine, a taatmosfera je ostala. Kao da je neka sjena stalnoprisutna ...« Pogledala je u gospođicu Marple.»Zar se i vama to ne čini? Ne čini vam se da nekasjena lebdi u zraku?« »Pa sad, ja sam ovdje stranac,« rekla jegospođica Marple. »Vi i vaše sestre, koji ste živ-

256jeli ovdje i poznavali tu djevojku, sigurno na togledate drukčije. Bila je, bar kako mi je vele-časni Brabazon pričao, vrlo lijepa i mila dje-vojka.« »Bila je divna djevojka, divno dijete,« reklaje Clotilde. | »žao mi je što je nisam bolje poznavala,« |rekla je gospođa Glynne. »Ja sam, naravno, u to |vrijeme življela u tuđini. Došla sam jednom s |mužem na dopust, ali boravili smo uglavnom u lLondonu. Nismo često svraćali ovamo.« f Anthea se vratila iz vrta, noseći veliki buket |ljiljana. J »Pogrebno cvijeće,« rekla je. »To je ono što *nam je danas ovdje potrebno, zar ne? Stavit ću j;ih u veliku vazu. Pogrebno cvijeće,« ponovila jei iznenada se nasmijala, kratko, čudno, pomalohisterično. »Anthea,« rekla je Clotilde, »ne... ne čini to.To nije ... nije lijepo.« »Idem ga staviti u vodu,« rekla je Antheaveselo i izišla iz sobe. »Zaista,« rekla je gospođa Glvnne, »ta Ant-hea ...! Mislim da je već zbilja ...« »Sve gore i gore,« rekla je Clotilde. Gospođica Marple pretvarala se da ne vidi ine čuje. Uzela je jednu emajliranu kutijicu i za-divljeno je posmatrala. »Sad će vjerojatno razbiti vazu,« rekla jeLavinia, i izišla. »Zabrinuti ste za sestru, za Antheu?« upitalaje gospođica Marple. »Da, jesam. Znate, oduvijek je bila pomalo ne-

uravnotežena. Najmađa je, a kao dijete bila jenježnog zdravlja. U zadnje vrijeme, međutim,njeno stanje se na očigled pogoršava. Imam šifra Nemesis 257dojam da je izgubila svaki osjećaj za težinu pred-meta. I ti čudni napadi histerije ... taj histeričnismijeh kad se govori o ozbiljnim stvarima ... Nebismo htjele ... ovaj... da je šaljemo nekamo,razumijete, ili... znate već. Trebalo bi da seliječi, mislim, ali ne vjerujem da bi pristala daode od kuće. Jer ovo je, konačno, njezin dom.Iako je s njom ponekad ... vrlo teško.« »život je uopće ponekad težak,« rekla je gos-pođica Marple. »Lavinia kaže da će otići,« rekla je Clotilde.»Kaže da će ponovo otići u inozemstvo. Da ćeostati da živi u Taormini, mislim. Išla je tamomnogo puta s mužem i uvijek im je bilo divno.ne može se, izgleda, oduprijeti čežnji da ode, dane može, izgleda, se oduprijeti čežnji da ode, daputuje. Ponekad mislim... ponekad imam do-jam da ne želi živjeti u istoj kući s Antheom.« »Oh, bože,« rekla je gospođica Marple. »Da,već sam čula za takve slučajeve, sa sličnim pro-blemima.« »Ona se plaši Anthee,« rekla je Clotilde. »Bojije se, to je van svake sumnje. A ja joj neprestanogovorim kako nema čega da se boji. Anthea sezaista ponekad pomalo iJšašavo ponaša. Dolazina čudne ideje i govori čudne stvari. Ali ja mislimda nije nimalo opasna ... ovaj... htjela samreci... ne znam šta sam htjela reći. Nikoga neugrožava, ne čini ništa strašno, ništa zlo.« »Nikad s njom niste imali ozbiljnih nepri-lika?« upitala je zainteresirano gospođicaMarple. »Ne, nismo. Nikad se ništa nije dogodilo. Po-nekad dobije nervni napad ili se iznenada okreneprotiv nekoga. Ljubomorna je, znate, i za tonalazi svakojake razloge. Vrlo je ljubomorna

25817* 259na ... ovaj... razne ljude. Ne znana. Ponekadmislim da bi bilo najbolje da prodamo ovu kućui napustimo je zauvijek.« »Tužno je to, zar ne?« rekla je gospođicaMarple. »Mogu zamisliti kako je za vas tužnoživjeti ovdje, među svim tim uspomenama.« »Možete to zamisliti, zar ne? Da, vidim da

možete. Tu se ništa ne može učiniti. U mislimase stalno vraćam onom dragom, divnom djetetu.Bila mi je kao kći. A i bila je, uostalom, kći mojenajbolje prijateljice. Vrlo inteligentna. Vrlospretna. Imala je dara za umjetnost. Odlično jenapredovala u crtanju. Mnogo je crtala. Bila samveoma ponosna na nju. A onda... ta prokletaveza, taj strašni duševno poremećeni mladić.« »Mislite na sina gospodina Raf iela, Michaela?« »Da. Zašto je morao doći ovamo! Slučajnose dogodilo da je prolazio ovuda, a otac mu jepredložio da svrati i obiđe nas; došao je i ručaos nama. Mogao je da bude vrlo šarmantan,znate, ali je od mladosti bio problematičan mla-dić, prijestupnik s dosijem u policiji. Dva putaje sjedio u zatvoru, imao je nekoliko nezgodnih |afera s djevojkama ... Nikad ne bih ni pomislila |da bi Verity ... slučaj slijepog zanosa, nesum- lnjivo. To se ponekad dešava djevojkama njezinih lgodina. Slijepo se zaljubila u njega. Nije mislila |ni na šta drugo, nije htjela da čuje niti jedne ri- fječi protiv njega. Tvrdila je da su za sve ono što tise dogodilo s njim krivi drugi, a ne on. Znate ;:;kako to već djevojke kažu: 'Svi su protiv njega'. ?Nitko se nije potrudio da mu pomogne, nitko ga 'lne razumije. Oh, čovjeku dosadi da sluša te )/stvari. Zar te djevojke nikad neće doći pameti?« »Obično ne postupaju baš pametno, slažemse,« rekla je gospođica Marple. »Nije htjela slušati. Ja sam... ja sam mu po-kušala zabraniti da dolazi. Eekla sam mu da višene želim da ga vidim u kući. To je, naravno, bilagreška. To sam tek kasnije shvatila. To je samoznačilo da će od tada ona izlaziti i sastajati se snjim izvan kuće. Gclje, to nisam znala. Sastajalisu se na raznim mjestima. Došao bi po nju auto-mobilom na ugovoreno mjesto i dovezao je kućikasno uveče. Jednom ili dva puta dovezao ju jekući tek sutradan. Pokušala sam da im kažem damoraju prestati s tim, da moraju prekinuti, alinisu me htjeli slušati. Verity me nije htjela slu-šati. Od njega to nisam ni očekivala, naravno.« »Htjela se udati za njega?« upitala je gospo-đica Marple. »Pa sad, ne vjerujem da su stigli tako daleko.Ne vjerujem da je ikad namjeravao da se oženinjom, da je i pomislio na nešto takvo.« »Zaista vas žalim,« rekla je gospođica Marple.»Mora da ste mnogo prepatili.« »Jesam. Najgore je bilo kad sam morala poćida identificiram les. To je bilo nekoliko mjesecinakon... nakon što je nestala. Mislili smo, na-

ravno, da je pobjegla s njim i da će nam se na-kon izvjesnog vremena javiti. Znala sam da po-licija čitavu stvar shvaća ozbiljnije. Pozvali suMichaela u policijsku stanicu i ispitivali ga, anjegove izjave nisu se slagale s izjavama drugih. A onda su je pronašli. Daleko odavde. Okotrideset milja daleko odavde. U nekoj grmljemobrasloj jaruzi pored jedne zapuštene cestekojom je rijetko tko prolazio. Da, morala samotići u mrtvačnicu i pogledati les. Bio je to uža-san prizor. Ta okrutnost, ta žestina s kojom suudarci zadavani... Zašto mu je to bilo potrebno?Zar nije bilo dovoljno što ju je zadavio? Zadavio

260ju je njezinim vlastitim šalom. Ne mogu... nemogu više da govorim o tome. To je neizdržljivo... neizdržljivo ...« Suze su joj potekle niz lice. »Žalim vas,« rekla je gospođica Marple. »Mno-go, mnogo vas žalim.« »Znam da to mislite iskreno.« Clotilde ju jeiznenada pogledala. »A vi i ne znate ono naj-gore.« »Najgore?« »Najgore je što nisam ... nisam sigurna daAnthea...« »Kako to mislite — Anthea?« »U to vrijeme se tako čudno ponašala... Bilaje... bila je strašno ljubomorna. Iznenada seokrenula protiv Verity... iz njenog pogleda semoglo vidjeti da je mrzi. Ponekad pomislim ...pomislim da je možda... oh, ne, to je užasnamisao, strašno je i pomisliti nešto takvo o vla-stitoj sestri... ali ona je jednom napala jednuosobu. Znate, ponekad je spopadne kao neki na-padaj bjesnila. Je li moguće, pitala sam se...oh, ne bi trebalo da govorim takve stvari. Takvonešto ne dolazi u obzir. Molim vas, zaboravitesve ovo što sam rekla. U tome nema ničega,ničega ... Ali... ovaj... ona nije sasvim nor-malna. S tim se moram pomiriti. Kad je jošbila djevojčica, učinila je nekoliko neshvatljivihstvari... sa životinjama. Imali smo papagaja...papagaja koji je govorio, govorio gluposti kakoto papagaji već čine, a ona mu je zavrnulavrat... Moji osjećaji prema njoj nisu nakon togaviše nikad bili kao prije. Osjećala sam da u njunikad neću imati povjerenja. Da nikad neću bitisigurna u nju. Pa i nikad nisam... oh, gospode,sad već i ja postajem histerična.«

261 »Smirite se, smirite,« rekla je gospođicaMarple. »Ne mislite više na te stvari.« »Ne mogu. Dosta je što znam ... što znam daje Verity umrla ... umrla na užasan način. Bilokako bilo, taj mladić bar više ne može naškoditidrugim djevojkama. Osuđen je na doživotnu ro-biju. Još je u zatvoru. Neće ga pustiti, neće mudozvoliti da ponovno nekome učini zlo. Iako minije jasno zašto nisu objasnili zločin nekim du-ševnim poremećajem ... umanjenom odgovorno-šću ... ili nečim sličnim, kako to danas običnorade. Trebalo ga je zatvoriti u Broadmoor. Si-gurna sam da je sve što je učinio, učinio u stanjuneuračunljivosti.« Ustala je i izišla iz sobe. Na vratima se gotovosudarila s gospođom Glvnne, koja se u tom tre-nutku vratila. »Ne treba da obraćate pažnju na Clotilde,«rekla je. »Nikad se nije oporavila od užasa štoga je doživljela. Mnogo je voljela Verity.« »čini mi se da je zabrinuta zbog vaše sestre.« »Zbog Anthee? S Antheom je sve uredu. Onaje ... kako da kažem ... pomalo na svoju ruku,znate. Pomalo je i... histerična. Uvijek sklonada se uzrujava zbog sitnica, ponekad je odsutnaduhom ili joj se nešto privida... Ali mislim daClotilde nema razloga da se brine. Bože, tko je toizpred prozora?« Pred otvorenim francuskim prozorima izne-nada su se pojavile dvije figure. »Oh oprostite,« rekla je gospođica Barrow,izvinjavajući se. »Krenule smo oko kuće nebismo li negdje ugledale gospođicu Marple. Čulesmo da je ovdje kod vas pa smo htjele... oh,vi ste tu, draga gospođice Marple! Htjele smovam javiti da danas ipak nismo otišle u onu

262crkvu. Zatvorena je radi čišćenja, rekli su nam,pa smo odlučile da danas više nikamo ne idemonego da pođemo sutra. Nadamo se da nam nezamjerate što smo ovako upale ovamo. Zvonilesmo, ali zvono izgleda ne radi.« »Ne radi, ponekad, zaista,« rekla je gospođaGlvnne. »Ono je, znate, prilično ćudljivo. Pone- fkad zvoni, a ponekad ne zvoni. Ali molim vas luđite i sjedite malo s nama. Nisam znala da niste |produžili putovanje.« l »Nismo, odlučile smo da radije malo obiđetno |okolinu, kao što smo radile ovih dana. Činilo |nam se da bi nastaviti putovanje autobusom l

nakon svega što se dogodilo ovih dana bilo |nekako ...« l »Dozvolite da vas ponudim čašicom serija,« lrekla je gospođica Glvnne. Izišla je iz sobe i ubrzo se vratila. S njomje došla i Anthea, savršeno mirna, i donijela ča-šice i flašu serija. Sjele su. »Ne mogu, a da vas ne upitam,« rekla je gos-pođica Glvnne, »šta će se na kraju izroditi izsvega toga, po vašem mišljenju. U vezi s jadnomgospođicom Temple, mislim, šta o svemu mislipolicija, to je nemoguće saznati. Policija, čini se,nastavlja s istragom, preliminarno ispitivanjeslučaja odgođeno je, što znači da očigledno nisuzadovoljni onim što su ustanovili. Da im nastalepovrede ne daju kakvog razloga za sumnju?« »Ne vjerujem,« rekla je gospođica Barrow.»Hoću da kažem... te povrede glave, potresmozga, sve su to, po mom mišljenju, posljediceudara kad se srušio kamen. Najvažnije u svemujest to da li se kamen srušio sam od sebe ili gaje netko gurnuo.«

263 »Oh,« rekla je gospođica Cooke, »ne vjerujemda bi netko ... kome bi, zaboga, moglo pasti napamet da gura kamenje i uopće čini takve stvari?Znam, uvijek se može naći neki huligan, znateveć, neki student ili stranac... Pitam se je limoguće da bi, ovaj, znate...« »Je li moguće, htjeli ste reći, da bi neštotakvo učinio netko od naših suputnika,« rekla jegospođica Marple. »Pa sad... nisam to rekla,« promucala jegospođica Cooke. »Potpuno je razumljivo,« nastavila je gospo-đica Marple, »da ne možemo ... ovaj... a da nepomišljamo i na takvu mogućnost. Hoću reći,neko objašnjenje sigurno postoji. Ako je policijauvjerena da nije u pitanju nesretni slučaj, ondaje to morao učiniti netko, a gospođica Templeje... kako bih rekla... bila stranac u ovomkraju. Ne izgleda vjerojatno da bi to mogao uči-niti netko iz ovog mjesta, mislim. Pa se nekakosve svodi na to da smo... ovaj... sumnjivi svimi iz autobusa, zar ne?« Nasmijala se tiho, pomalo piskavo, starački. »Oh, zaboga!« »U pravu ste, mislim da ne bi trebalo da go-vorim takve stvari. Ali znate, zločin može bitijako zanimljiv. Ponekad se događaju i najnevje-rojatnije stvari.«

»Imate li vi, gospođice Marple, neko odre-đeno mišljenje o čitavoj toj stvari? Zanimalo bime da čujem,« rekla je CloMlde. »Pa sad, razmišljala sam o nekim mogućno-stima.« »Gospodin Caspar,« rekla je gospođica Cooke.»Taj mi se čovjek nije sviđao od prvog trenutka.Izgleda kao neki... kako da kažem, špijun ili

264nešto slično. Koji je došao ovamo u potrazi zanekim atomskim tajnama i takvim stvarima.« »Ne vjerujem da u okolini ima nekih atom-skih tajni,« rekla je gospođa Glvnne. »Nema, sugumo,« rekla je Anthea. »Možda jeto uradio netko tko ju je slijedio. Možda iz os-vete za neki zločin što ga je počinila.« »Glupost,« rekla je Clotilde. »Bila je umirov-ljena ravnateljjca škole, čuvene škole, i bila jepoznati pedagog i učenjak. Zašto bi netko sli- p,jedio i ubio nju'!« *!' »Oh, ne znam. Možda je malo skrenula, uposlednje vreme, pa je ...« »Sigurna sam da je gospođica Marple posta-vila neku svoju teoriju,« rekla je gospođa Glvnne. »Pa sad, zaista imam svoju teoriju,« rekla jegospođica Marple. »Meni se čini da bi... ovaj...jedini tko bi mogao učiniti takvo nešto ... Oh,bože, teško mi je da to kažem. Htjela sam reći,kad se o svemu malo bolje razmisli, naprosto senameće zaključak da u obzir dolaze samo dvojeljudi. U stvari, mislim da je to nemoguće, jersam uvjerena da su to vrlo fini ljudi, ali kad sestvari logično postave, sumnja može pasti samona njih, ako smijem tako reći.« »Na koga mislite? To je vrlo zanimljivo,« »Pa sad, mislim da ne bi trebalo da to kažem.To su ipak... samo teorije, i to bez neke realneosnove.« »Na koga sumnjate da je gurnuo kamen? Tkoje osoba koju su vidjeli Joanna i Emlvn Priče?« »Pa sad, ja mislim,... mislim da oni u stvarinisu vidjeli nikoga.« »Ne razumijem,« rekla je Anthea. »Nisuvidjeli nikoga, kažete?« »Možda su oni sve to izmislili.«

265 »Šta ... to da su nekoga vidjeli?« »Pa sad ... to je moguće, zar ne?« »Mislite da su htjeli da ,se našale, ili da na-pakoste nekome? Na osnovu čega to mislite?«

»Pa sad, predpostavljam ... danas često ču-jemo kako mladi rade svakave nezgodne stvari,«rekla je gospođica Marple. »Znate već — mučeživotinje, razbijaju prozore ambasada, napadajunedužne prolaznike. Kad leti kamenje, tu su uvi-jek mladi, zar ne? A njih dvoje bili su jedinimladi među nama, zar nije tako?« »Mislite da su kamen gurnuli Joanna i EmlynPriče?« »Pa sad, sumnja sasvim logično pada na njih,ne čini vam se?« rekla je gospođica Marple. »Zanimljivo,« rekla je Clotilde. »Oh, nikad nebih pomislila na to. Ali čini mi se... čini mi seda u tome što ste rekli ima nečega. Naravno,nemam pojma kakvi su ljudi to dvoje. Nisamputovala s njima.« »Oh, vrlo pristojni mladi ljudi,« rekla je gos-pođica Marple. »Posebno Joanna. Stekla samdojam da je ... kako da kažem ... vrlo sposobnadjevojka.« »Sposobna za sve?« upitala je Anthea. »Anthea,« rekla je Clotilde, »molim te šuti.« »Da, vrlo sposobna,« rekla je gospođica Mar-ple. »Konačno, onaj tko se sprema na nešto štomože završiti umorstvom mora biti sposoban...Da sve udesi tako da izbjegnje sumnju, da nebude primijećen, i tako.« »Mora da su sve pripremili zajednički,« do-bacila je gospođica Barrow. »Oh, naravno,« rekla je gospođica Marple.»Sve su pripremili i izveli zajednički, i ispričaligotovo istovjetnu priču. Njih dvoje su ... ovaj...

266najsumnjiviji, to je sve što mogu reći. Nalazilisu se na mjestu gdje ih drugi nisu mogli vidjeti.Svi ostali bili su na glavnoj stazi. Mogli su lakootići do vrha padine i gurnuti taj kamen. Moždanisu baš namjeravali ubiti gospođicu Temple.Možda su samo htjeli... kako da kažem, maloanarhije, malo razbijanja, uništavanja nečega ilinekoga... bilo koga, u stvari. Jednostavno sugurnuli kamen preko ruba provalije. A onda su,razumljivo, izmislili priču o tome kako su vidjelinekoga. U nekoj čudnoj odjeći, što također zvučineuvjerljivo i... ne, zaista ne bi trebalo da go-vorim ovakve stvari, ali šta mogu kad sam raz-mišljala o tome.« »Moram priznati da je to vrlo zanimljivapretpostavka,« rekla je gospođa Glvnne. »Šta timisliš, Clotilde?« »Mislim da je i to jedna od mogućnosti. Sama

se toga nikad ne bih sjetila.« »E pa,« rekla je gospođica Cooke, ustajući,»već je vrijeme da se vratimo u hotel. Hoćete lis nama, gospođice Marple?« »Oh, ne« rekla je gospođica Marple. »Vi to,mislim, ne znate. Zaboravila sam da vam kažem.Gospođice Bradbury-Scott vrlo su me ljubaznopozvale da dođem i ostanem kod njih dan-dva.« »Razumijem. Naravno, ovdje će vam bitimnogo udobnije. Mnogo ugodnije. U hotel je ve-čeras stigla neka prilično bučna gomila.« »Da li biste došli na kavu poslije večere?«predložila je Clotilde. »Veče je neobično toplo.Ne možemo vas pozvati na večeru jer, na žalost,nismo ništa pripremile, ali ako biste htjeli doćida malo posjedimo i popijemo kavu ...« »Bit će nam drago,« rekla je gospođica Cooke.»Hvala, rado ćemo se odazvati vašem pozivu.«

267 21 SAT ODBIJA TRI Gospođica Cooke i gospođica Barrow stiglesu točno u petnaest do devet. Prva je imala nasebi haljinu od čipke bež boje, a druga masli-nasto zeleni kostim. Za vrijeme večere Anthea jeupitala gospođicu Marple tko su te dvije dame. »čudno je što su odlučile da ostanu,« rekla je. »Mislim da nije,« rekla je gospođica Marple.»čak mislim da je to sasvim normalno. Imamdojam da su to učinile po planu.« »Kako to mislite, po planu?« upitala je gos-pođa Glvnnne. »Pa sad, pretpostavljam da su bile spremnena svaku eventualnost, da su imale razrađen planza svaki konkretan slučaj.« »Da su imale plan i za slučaj umorstva, mi-slite?« rekla je Anthea zainteresirano. »Bilo bi mi draže,« rekla je gospođa Glvnne,»kad o smrti gospođice Temple ne biste nepre-stano govorili kao o umorstvu.« »Kad je to bilo umorstvo,« rekla je Anthea.»Pitam se samo tko je želio da je ubije. Vjero-jatno neka njezina bivša učenica, da joj se osvetizbog nečega.«

268 »Mislite da mržnja može tako dugo trajati?«upitala je gospođica Marple. »Oh, mislim da može. čovjek može mrziti go-dinama.« »Ne vjerujem,« rekla je gospođica Marple.

»Mislim da se mržnja mora postepeno ugasiti.Možete je na razne načine podgrijavati, ali nećevam uspjeti da je održite. Mržnja nije tako sna-žna kao ljubav,« dodala je. »Niste pomislili da su umorstvo mogle izvr-šiti gospođica Cooke i gospođica Barrow?« »Zašto bi one to učinile?« rekla je gospođaGlvnne. »Anthea, zaboga! Imam dojam da su onedvije vrlo fine osobe.« »Meni su one pomalo tajanstvene,« rekla jeAnthea. »Šta ti kažeš na to, Clotilde?« »Čini mi se da si u pravu,« rekla je Clotilde.»Meni izgledaju pomalo izvještačene, ako znašna šta mislim.« »Iz njih izbija nešto zloslutno, po mom miš-ljenju,« rekla je Anthea. »Tebi se uvijek nešto privida,« rekla je gos-pođa Glvnne. »Uostalom, one su bile dolje nastazi, zar ne? Vi ste ih vidjeli, zar ne?« rekla je,obračajući se gospođici Marple. »Ne bih mogla reći da sam ih primijetila,«rekla je gospođica Marple. »Nisam imala ni pri-like za to.« »Želite reći...« »Gospođica Marple nije bila tamo,« rekla jeClotilde. »Bila je ovdje, u našem vrtu.« »Oh, naravno. Zaboravila sam.« »Bio je tako lijep, sunčan dan,« rekla je gos-pođica Marple. »Uživala sam. Sutra ujutro htjelabih ponovo da odem i vidim onu masu bijelihcvjetova tamo pri dnu vrta, pored onog uzvi-

269šenja. Cvijetovi su se neki dan tek počeli otva-rati, sad je sigurno sve u punom cvatu. Sjetitiću se toga kad god se u mislima vratim na ovajboravak kod vas.« »Mrzim ih,« rekla je Anthea. »Htjela bih danestanu. Da tamo ponovo podignemo staklenubašču. Učinit ćemo to kad uštedimo dovoljnonovca, zar ne, Clotilde?« »Ostavit ćemo ih gdje jesu,« rekla je Clotilde.»Ne želim da se to dira. Od kakve bi nam koristibila ta staklena bašča? Morale bismo čekati go-dinama da nam loza počne davati grožđe.« »Hajde, hajde,« rekla jei gospođa Gljmne, »ne-ćemo se sad prepirati oko toga. Pređimo u salon.Naše gošće ubrzo će doći na kavu.« Gošće su zaista ubrzo stigle. Clotilde je do-nijela kavu. Nasula je kavu u šalice i podijelilaih. Postavila je šalicu kave pred svakog gosta,a onda donijela jednu gospođici Marple. Gospo-

đica Cooke nagnula se naprijed. »Oprostite, gospođice Marple, ali ja, znate, jato ne bih pila da sam na vašem mjestu. Kavu,mislim, u ovo doba noći. Nećete moći zaspati.« »Mislite?« rekla je gospođice Marple. »Navi-kla sam da uveče pijem kavu.« »Da, ali ovo je vrlo dobra, vrlo jaka kava.Svjetujem vam da je ne pijete.« Gospođica Marple je pogledala gospođicuCooke. Lice gospođice Cooke bilo je ozbiljno.Njezina neprirodna plava kosa pala joj je prekojednog oka. Drugim okom gotovo neprimjetnojoj je namignula. »Znam na šta mislite,« rekla je gospođicaMarple. »Možda ste u pravu. Vi očigledno znateponešto o ishrani.«

270 »Oh, da, dijete, su, mogla bih reći, moja spe-cijalnost. Radila sam neko vrijeme kao njego-vateljica, znate, i naučila neke stvari.« »Vidim.« Gospođica Marple je opreznim po-kretom odgurnula šalicu. »Imate li neku foto-grafiju one djevojke« upitala je? »Verity Hunt,ili kako se već zvala. Velečasni Brabazon mi jepričao o njoj. Izgleda da ju je mnogo volio.« »Mislim da jeste. On je uopće volio sav tajmladi svijet,« rekla je Clotilde. Ustala je, otišla do pisaćeg stola, podigla po-klopac i izvukla fotografiju, a onda je odnijelagospođici Marple. »Ovo je bila Veritv,« rekla je. »Lijepo lice,« rekla je gospođica Marple. »Da,veoma lijepo, neobično lice. Jadno dijete.« »Strašno je što se danas takve stvari doga-đaju gotovo svakodnevno,« rekla je Anthea. »Dje-vojke ne misle s kakvim mladićima idu. A nitkose ne trudi da pripazi na njih.« »Danas moraju paziti same na sebe,« rekla jeClotilda, »a ne znaju kako. Neka im bog po-mogne!« Izpružila je ruku da uzme fotografiju od gos-pođice Marple i pri tom rukom zahvatila šalicus kavom tako da je ova pala na pod. »Oh, bože!« rekla je gospođica Marple. »Jesamli ja to učinila? Jesam li vam gurnula ruku?« »Ne, ne,« rekla je Clotilde. »Zahvatila sam jerukavom. Ovi široki rukavi... Možda bisteželjeli čašu toplog mlijeka, ako se plašite da pi-jete kavu?« »To bi bilo vrlo lijepo od vas,« rekla je gospo-đica Marple. »Čaša toplog mlijeka prije nego što

legnem zaista bi mi prijala. Toplo mlijeko umi-ruje i poslije njega dobro se spava.«

271 Nakon kraćeg i manje-više konvencionalnograzgovora gospođica Cooke i gospođica Barrowsu ustale i otišle — otišle nekako smušeno jer senajprije jedna a zatim druga vratila po neke za-boravljene stvarčice — šal, torbicu, rupčić... »Smušenih li žena,« rekla je Anthea kad sukonačno otišle. »Sad mi se čini,« rekla je gospođa Glynne,»da bih se složila s Clotildom. Njih dvije zaistasu nekako nestvarne, ako znate na šta mislim,«dodala je, obraćajući se gospođici Marple. »Da,« rekla je gospođica Marple. »Potpuno seslažem s vama. Zaista izgledaju nestvarne. Mno-go sam razmišljala o njima. Pitala sam se, hoćuda kažem, zašto su pošle na ovo putovanje i da lisu istinski uživale u njemu. I s kakvim su ciljemdošle.« »I jeste li našli odgovore na sva ta pitanja?«upitala je Clotilde. »Mislim da jesam,« odgovorila je gospođicaMarple. »Našla sam odgovore na mnoga pitanja,«dodala je, uzdahnuvši. »Nadam se da ste se dosad bar dobro zabav-ljali,« rekla je Clotilde. »Sad ml je drago što nisam nastavila puto-vanje,« rekla je gospođica Marple. »Ne vjerujemda bih i dalje uživala u njemu.« »Da, potpuno vas shvaćam.« Clotilde je otišla u kuhinju, uzela čašu toplogmlijeka i otpratila gospođicu Marple u njenusobu. »želite li još nešto?« upitala je. »Bilo što?« »Ne, hvala vam,« rekla je gospođica Marple.»Imam sve što mi treba. Sve stvari imam u nese-seru, pa ne moram ništa vaditi iz kofera. Hvala

272vam,« nastavila je, »lijepo je od vas i vaših se-stara što ste me opet pozvale.« »Pa i nismo mogle drukčije kad smo dobilepismo od gospodina Rafiela. Bio je vrlo pažljivčovjek.« »Da,« rekla je gospođica Marple. »čovjek kojije ... kako da kažem .. mislio na sve. Izuzetnointeligentan, svakako.« »Bio je istaknuti stručnjak za financije,mislim.« »Bavio se ne samo financijama nego i mno-

gim drugim stvarima,« rekla je gospođica Mar-ple. »Ah, divno, jedva čekam da se uvučem ukrevet. Laku noć, gospođice Bradburv-Scott.« »Da vam ujutro pošaljem doručak? Volite do-ručkovati u krevetu?« »Ne, ne bih htjela da vas deranžiram. Radijeću sići. Možda samo šalicu čaja, to mi uvijekprija, ali htjela bih da što prije iziđem u vrt.Posebno želim vidjeti ono uzvišenje prekrivenoonim prekrasnim bijelim cvjetovima ...« »Laku noć,« rekla je Clotilde. »Dobro spa-vajte.« U predsoblju Old Manora starinski sat u pod-nožju stepeništa odbio je dva sata. Satovi u kućinisu odbijali istovremeno, neki uopće nisu radili.Kuća je bila puna starinskih satova i nije bilonimalo lako održavati ih sve u ispravnom stanju.U tri, sat u hodniku na prvom katu tiho je odbiotri. Tanka pruga svjetlosti upozorila je gospo-đicu Marple da su se vrata odškrinula. Gospođica Marple se uspravila u krevetu ipoložila ruku na prekidač svjetilke na noćnomstoliću. Vrata su se nečujno otvorila. Svjetlosti

18 šilra Nemesis 273više nije bilo, ali se čulo kad je netko zakoračiou sobu. Gospođica Marple pritisnula je prekidač. »Oh, to ste vi, gospođice Bradbury-Scott!Nešto se dogodilo?« »Samo sam pri virila da vidim je li vam neštopotrebno,« rekla je gospođica Bradbury-Scott. Gospođica Marple ju je pogledala. Clotildeje imala na sebi dugačku purpurnu kućnuhaljinu. Ćelo uramljeno tamnom kosom, tragič-na, dramatska figura. Gospođica Marple se po-novo sjetila grčke drame. Opet Klitemnestra. »Zaista ne želite ništa?« »Ne, hvala vam,« rekla je gospođica Marple.»Nisam popila mlijeko,« dodala je, izvinjavajućise. »Oh, bože, a zašto niste?« »Mislila sam da mi ne bi dobro činilo,« reklaje gospođica Marple. Clotilde je stajala naslonjena na donju stra-nicu kreveta i promatrala je. »Nije baš dobro za zdravlje,« rekla je gospo-đica Marple. »Šta ste time htjeli reći?« rekla je Clotilde,sad već prilično osorno. »Mislim da znate šta sam htjela reći,« reklaje gospođica Marple. »Sigurna sam da to znatejoš od sinoć. A možda ste znali i ranije.«

»Nemam pojma o čemu govorite.« »Nemate pojma?« Ovoj kratkoj upitnoj reče-nici gospođica Marple je dala izrazito ironičanprizvuk. »Mlijeko vam se, bojim se, već ohladilo, Od-nijet ću ga i donijet ću vam toplo.« Clotilde je ispružila ruku i uzela čašu s mli-jekom sa noćnog stolića.

274 »Ne trudite se,« rekla je gospođica Marple.»Ako mi ga i donesete, neću ga popiti.« »Zaista ne shvaćam na šta ciljate,« rekla jeClotilde, gledajući je. »Vi ste vrlo neobična,osoba, zbilja. Kakva ste vi to uopće žena? Zaštotako govorite? Tko ste vi?« Gospođica Marple je odgurnula masu ruži-časte vune koja joj je okruživala glavu, ružičastivuneni šal, sličan onome što ga je nosila onda, naZapadnoindijskom otočju. »Jedno je od mojih imena Nemesis,« rekla je. »Nemesis? A šta to znači?« »Mislim da znate,« rekla je gospođica Marple.»Vi ste obrazovana žena. Nemesis ponekad kasni,ali uvijek stigne.« »O čemu to govorite?« »O jednoj divnoj djevojci, koju ste vi ubili,«rekla je gospođica Marple. »Koga sam ubila? O čemu to pričate?« »Govorim o Veritv.« »Zašto bih je ja ubila?« »Zato što ste je voljeli,« rekla je gospođicaMarple. »Naravno da sam je voljela. Obožavala samje. A i ona je voljela mene.« »Netko mi je nedavno rekao da je ljubavjedna od najstrašnijih riječi. I to je zaista stra-šna riječ. Previše ste voljeli Verity. Za vas je onapredstavljala sve na svijetu. A ona vam je bilaodana dok se u njenom životu nije pojavilonešto novo. Ljubav drukčije vrste. Zaljubila se ujednog mladića. Nije bio neka ugledna ličnost,čak naprotiv, bio je čovjek na lošem glasu, aliona ga je voljela i on je volio nju. Htjela jepobjeći — osloboditi se okova vaše ljubavi. Htje-la je živjeti kao svaka normalna žena. živjeti s

18* 275muškarcem kojeg je sama odabrala, imati s njimdjecu. Htjela je brak i običnu ljudsku sreću.« Cio tilde se pokrenula. Otišla je do stolice isjela, zureći u gospođicu Marple.

»Tako,« reka je. »Vi to, izgleda, savršenodobro shavaćate.« »Da shvaćam.« »To što ste rekli istina je. Neću poricati. Pot-puno je svejedno, uostalom, hoću li to poricatiili neću.« »Da, u pravu ste,« rekla je gospođica Marple.»To zaista više nije važno.« »Znate li uopće ... možete li zamisliti... ko-liko sam patila?« »Mogu,« rekla je gospođica Marple. »Moguzamisliti. Uvijek sam imala sposobnost da seuživim u osjećanja drugih.« »Možete li zamisliti tu agoniju, užase tog raz-mišljanja, strahote saznanja da ću izgubiti onošto mi je najdraže na svijetu? A odnijet će mi gajedan bijedni, prezrenja dostojan prijestup-nik ... čovjek koji ničim nije zaslužio tu prekra-snu, divnu djevojku ... Morala sam to spriječiti.Morala sam ... morala sam ...« »Da,« rekla je gospođica Marple. »Bilo vam jelakše da je ubijete nego da je pustite da ide.Ubih' ste je jer ste je voljeli.« »Mislite da bih bila u stanju da učinim takvonešto? Mislite da bih mogla zadaviti djevojkukoju volim? Mislite da bih joj mogla unakazitilice, smrviti glavu udarcima? Takvo nešto mogaoje učiniti samo do srži pokvaren čovjek, mani-jak.« »Ne,« rekla je gospođica Marple, »vi takvonešto ne biste mogli učiniti. Voljeli ste je, i nebiste to mogli uraditi.«

276 »Eto, vidite znači govorili ste gluposti.« »Vi to niste učinili s njom. Djevojka s kojomste to učinili nije bila djevojka koju ste voljeli.Verity je još ovdje, zar ne? Leži ovdje, u vrtu.Ne vjerujem da ste je zadavili. Mislim da ste jojdali da popije kavu ili mlijeko s prejakom do-zom nekog uspavljujućeg sredstva. A kad steustanovili da je mrtva, odnijeli ste je u vrt, raz-grnuli cigle srušene staklene bašče, načinili grob-nicu i tu je pokopali. A onda ste tamo zasadilipolvgonum koji cvjeta, brzo raste i prekriva sve.Tako je Veritv ostala s vama. Niste dopustili daode.« »Budalo! Luda, stara budalo! Zar misliš daću te pustiti da odeš i ispričaš policiji tu priču?« »Mislim da hoćete,« rekla je gospođica Mar-ple. »Nisam, međutim, sigurna. Vi ste snažnažena, mnogo ste jači od mene.«

»Drago mi je što to shvaćate.« »Uvjerena sam, osim toga, da se nimalo nebiste ustručavali,« rekla je gospođica Marple.»Znate, teško je ostati na samo jednom umor-stvu. Već odavno sam došla do tog zaključka,iz onoga što sam vidjela u životu i saznala ozločinu. Ubili ste dvije djevojke, zar ne? Ubiliste djevojku koju ste voljeli, i još jednu.« »Ubila sam jednu glupu kurvicu, maloljetnuprostitutku, Noru Broad. Kako ste saznali zanju?« »Razmišljala sam,« rekla je gospođica Mar-ple. »Prema onome što sam zaključila o vamaizgledalo mi je nevjerojatno da biste mogli za-daviti i unakaziti djevojku koju ste voljeli. Agotovo istovremeno nestala je još jedna djevoj-ka, čiji les nikad nije pronađen. Zaključila samda je njezin les pronađen, samo što nitko nije

277znao da je to les Nore Broad. Bio je obučen uhaljunu Verity Hunt, i kao Verity Hunt ju je iidentificirala osoba na koju su svi prvo pomi-slili, koja ju je poznavala bolje nego itko drugi.Otišli ste i rekli da je pronađeni les Verity Hunt.Prepoznali ste je. Rekli ste da je to Verity.« »Zašto bih to učinila, zaboga?« »Zato što ste htjeli da mladić koji vam je oteoVerity, mladić kojega je Verity voljela i koji jevolio Verity, bude optužen i osuđen kao ubojica.Zato ste Norin les sakrili tako da ne bude odmahpronađen. A kad ga pronađu da pomisle nadrugu djevojku. Znali ste da ćete ga uvijek moćiidentificirati kao les Verity. Obukli ste Noru uhaljinu koja je pripadala Verty, ostavili kraj njetorbicu s jednim ili dva pisma, stavili joj na rukunarukavicu, oko vrata križić na lančiću ... i smr-skali ste joj lice. Prije tjedan dana počinili ste i treče umor-stvo — ubili ste Elizabeth Temple. Ubili ste jezato što je došla ovamo, zato što ste se plašili ne-čega što je znala, što joj je Verity rekla ili pi-sala. Plašili ste se da će Elizabeth Temple i ve-lečasni Brabazon, kad se sastanu, zajednički doćido zaključka koji bi mogao biti blizak istini. Tre-balo je spriječiti da se Elizabeth Temple sastanes velečasnim Brabazonom. Vi ste snažna žena.Vi ste mogli gurnuti onaj kamen niz padinu. Nije,vjerojatno, bilo lako, ali vi ste vrlo snažni.« »Dovoljno sam snažna da obračunam i s to-bom,« rekla je Clotilde. »Ne vjerujem da ćete imati prilike za to,«

rekla je gospođica Marple. »Šta želiš reći, bijedna, stara, slabašna ženo?« »Da,« rekla je gospođica Marple, »stara sam ivrlo slaba, ne služe me naročito ni ruke ni noge.

278Zaista, veoma sam slaba. Ali ja sam, na svojnačin, izaslanik pravde.« Clotilde se nasmijala. »A tko će me spriječitida obračunam s tobom?« »Moj andjeo čuvar, mislim,« rekla je gospo-đica Marple. »Uzdaš se u svog anđela čuvara?« rekla jeClotilde i ponovo se nasmijala. Zakoračila je prema krevetu. »Možda i dva,« rekla je gospođica Marple.»Gospodin Rafiel je u svemu bio široke ruke.« Brzo je gurnula ruku pod jastuk i kad ju jeizvukla, među prstima je držala zviždaljku. Biloje to pravo čudo od zviždaljke. Njezin prodorni,ljutiti zvuk privukao bi policajca s drugog krajaulice. Gotovo istovremeno, dogodile su se dvijestvari. Vrata sobe su se otvorila, Clotilde seokrenula i ugledala gospođicu Barrow. U istomtrenutku otvorila su se vrata velikog ormara i iznjega je izišla gospođica Cooke. Obje su sedržale strogo, profesionalno, što je bilo neobičnoupadljivo nakon njihovog prijaznog ponašanjaprethodne večeri. »Dva anđela čuvara,« rekla je gospođica Mar-ple veselo. »Gospodin Rafiel se zbilja pokazao,kako se to nekad govorilo.« 279 22 GOSPODJICA MARPLE PRIČA »Kad ste otkrili,« upitao je profesor Wanste-ad, »da su te dvije žene privatni agenti čiji jezadatak bio da vas prate i čuvaju?« Nagnuo se naprijed, zamišljeno promatra-jući sijedu staru damu koja je uspravno sjedilau naslonjaču nasuprot njegovom. Bilo je to uzgradi ministarstva u Londonu, a s njima su usobi bile još četiri osobe: jedan službenik Javnogtužilaštva, pomoćnik komesara Scotland Yardasir James Lloyd, upravnik kaznione u Manstonusir Andrew McNeil i, kao četvrti, osobno ministarunutrašnjih poslova. »Tek poslednje večeri,« rekla je gospođicaMarple. »U stvari, tek tada sam bila stvarno si-gurna. Gospođica Cooke je jednom prilikomdošla u St. Mary Mead i relativno brzo samotkrila da nije ono za što se izdaje, to jest žena

koja voli vrtlarstvo i došla je da pomogne svojojprijateljici da uredi vrt. I tako mi je ostalo daodgonetnem šta je bio pravi cilj njezinog do-laska, zašto joj je bilo potrebno da vidi kakoizgledam jer je to očigledno bilo jedino radi čegaje došla. Kad sam je prepoznala u autobusu,

•280znala sam da su te dvije žene tu ili u ulozi mojihčuvara ili su, da tako kažem, neprijatelji, pri-padnici druge strane. šta su one u stvari, konačno sam zaključilatek poslednje večeri kada me je gospođica Cookevrlo jasnim riječima upozorenja spriječila da po-pijem šalicu kave što ju je Clotilde Bradburv-Scott spustila pred mene. Njezino upozorenje biloje pažljivo sročeno, ali mi nije promaklo. Kas-nije, kad sam im poželjela laku noć, jedna odnjih stegla mi je ruku objema rukama, kao dase posebno srdačno oprašta sa mnom, i usputmi gurnula u ruku neki predmet. Kasnije, kadsam pogledala šta je to, ustanovila sam da jezviždaljka neobično prodornog zvuka. Uzela samje sa sobom u krevet, na insistiranje domaćiceprimila času toplog mlijeka i poželjela joj lakunoć, pazeći da se na meni ne primijeti nikakvapromjena, da ostanem mirna i prijazna.« »Niste popili mlijeko?« »Nisam, naravno,« rekla je gospođica Marple.»Za koga me smatrate?« »Oprostite,« rekao je profesor Wanstead.»Čudi me samo da niste zaključali vrata.« »To bi bilo potpuno pogrešno,« rekla je gos-pođica Marple. »Htjela sam da Clotilde Brad-bury-Scott uđe u sobu. Htjela sam da vidim štaće reći ili učiniti. Bila sam gotovo sigurna da ćedoći, nakon izvjesnog vremena, da provjeri jesamli popila mlijeko i jesam li utonula u san iz kojegse, vjerojatno, više ne bih probudila.« »Jeste li vi pomogli gospođici Cooke da sesakrije u ormar?« »Nisam. Strašno sam se iznenadila kad je iz-nenada izišla iz ormara. Pretpostavljam,« nasta-vila je gospođica Marple zamišljeno, kao da tek

281sad razmišlja o tome, »pretpostavljam da seuvukla u ormar kad sam ja otišla... ovaj... ukupaonicu.« »Znali ste da su te dvije žene negdje u kući?« »Vjerovala sam da su ostale negdje u blizini,kad su mi već dale onu zviždaljku. Mislim da se

u tu kuću nije bilo nimalo teško uvući, na pro-zorima nije bilo rešetki ni kapaka, niti je u njojpostojao neki alarmni uređaj. Jedna od njihvratila se s izgovorom da je zaboravila šal itorbicu. Sigurno im je nekako uspjelo da iznutraotvore jedan prozor, i mislim da su se vratile ukuću praktično čim su iz nje izišle, dok su senjezini stanovnici spremali na počinak.« »Bio je to veliki rizik, gospođice Marple.« »Nadala sam se da će ipak sve dobro ispasti,«rekla je gospođica Marple. »čovjek ne može živ-jeti, a da povremeno, kada je to potrebno nestavi ponešto na kocku.« »Vaša sugestija da provjerimo sadržaj paketaupućenog onom dobrotvornom društvu dala je,uzgred rečeno, rezultat. U paketu je bio nov nov-cat muški pulover s visokim ovratnikom, jarkihboja, crveno i crno kariran. Vrlo upadljiv. Kakoste došli na tu misao?« »Pa sad,« rekla je gospođica Marple, »to je ustvari bilo vrlo jednostavno. Kako su Joanna iEmlyn opisali osobu koju su vidjeli, bila samgotovo sigurna da je ona htjela da ta upadljivaodjeća jarkih boja bude primijećena, i da je zatoneće naprosto negdje sakriti ili čuvati međusvojim vlastitim stvarima. Morat će je smjestanekamo skloniti. A da se čovjek riješi nečega, po-stoji samo jedan siguran način. Pošta. Odjeću jenajlakše poslati nekom dobrotvornom društvu.Zamislite koliko bi se ljudi koji skupljaju zim-

282sku odjeću za nezaposlene i oni u drugim kari-tativnim organizacijama obradovali novom nov-catom vunenom puloveru. Bilo je potrebno samoustanoviti adresu na koju je paket upućen.« »I vi ste otišli u poštu i pitali ihlv. rekao jeministar unutrašnjih poslova, očigledno zapre-pašten. »Nisam izravno, naravno. Hoću da kažem,odglumila sam smušenu, pomalo senilnu gospođukoja je pogrešno adresirala paket s odjećom zadobrotvorno društvo i sad dolazi da pita da lije paket koji je jedna od njenih ljubaznih doma-ćica donijela već otpremljen. Ljubazna službe-nica, nastojeći da mi pomogne, sjetila se da pa-ket nije otpremljen na adresu koju sam navelanego na drugu, i rekla mi je. Mislim da ni na tre-nutak nije posumnjala da sam došla radi te in-formacije, vidjela je u meni samo jednu...ovaj... pomalo rastresenu staricu koja se sekirazbog svog paketa stare odjeće.«

»Ah,« rekao je profesor Wanstead, »vidim daste odlična glumica, gospođice Marple, kao i de-tektiv. A kad ste,« nastavio je nakon kratkepauze, »prvi put naslutili šta se u stvari prijedeset godina odigralo?« »U početku,« rekla je gospođica Marple, »svemi je izgledalo strahovito zapetljano, gotovo ne-rješivo. U sebi sam neprestano predbacivalagospodinu Rafielu što mi nije objasnio nekestvari. Sad, međutim, vidim da je postupioveoma mudro što to nije učinio. Znate, on jezaista bio neobično pametan čovjek. Sad mi višenije nimalo čudno što je bio tako veliki finacijaši što je s takvom lakoćom zgrtao novac. Maj-storski je planirao svoje akcije. Davao mi je,u malim dozama, upravo onoliko informacija ko-

283liko mi je trenutno bilo potrebno. Doslovno,usmjeravao me je kamo je želio. Najprije je daonalog mojim anđelima čuvarima da se upoznajus mojim izgledom. Zatim me je poslao na puto-vanje, među putnike autobusa.« »Jeste li, ako smijem upotrijebiti tu riječ, upočetku sumnjali u nekog od suputnika?« »Razmatrala sam razne mogućnosti.« »Niste osjetili ništa zloslutno u atmosferi? »Ah, sjetili ste se toga. Ne, mislim da u atmo-sferi nije bilo ničeg zloslutnog. Niko mi nijerekao s kim bi trebalo da stupim u vezu, ali onase sama povjerila meni.« »Elizabeth Temple?« »Da. Razgovor s njom bio je kao reflektor,«rekla je gospođica Marple, »koji osvjetljivastvari skrivene u tami. Do tada sam, znate, tap-kala u mraku. Neke stvari su, mislila sam, mo-rale postojati, logično su morale postojati, premaonome što mi je gospodin Rafiel nagovijestio.Morala je postojati žrtva, negdje, morao je po-stojati ubojica. Da, gospodin Rafiel mi je nagovi-jestio postojanje ubojice jer je umorstvo bilojedina čvršća veza između gospodina Rafiela imene. Na Karibima smo oboje bili umiješani uumorstvo i sve što je znao o meni saznao je kroztaj događaj. I tako, neki drugi zločin nije dolaziou obzir. Osim toga, sigurno nije bio u pitanju nineki slučajno izvršeni zločin. Bila sam uvjerenada se radi — a to se kasnije i pokazalo — o smiš-ljenom djelu nekoga tko je krenuo putem zla —zla umjesto dobra. Moglo se naslutiti i to dapostoje dvije žrtve — netko tko je ubijen i netkotko je žrtva nepravde, optužen za zločin koji nije

počinio. Razmišljala sam o tim stvarima ali su seone počele rasvjetljavati tek nakon razgovora s

284gospođicom Temple. Bila je veoma napeta, kaoda je nešto progoni. I predstavljala je za meneprvu vezu s gospodinom Rafielom. Pričala mi jeo djevojci koju je poznavala, o djevojci koja jetrebalo da se uda za sina gospodina Raf iela. To jebilo kao prvi znak svijetlosti u tami. Rekla mi jeda se djevojka nije udala za njega, a kad samupitala zašto, odgovorila je 'Zato što je umrla'.Upitala sam kako je, od čega je umrla, a ona jerekla veoma naglašeno, veoma odlučno — jošuvijek čujem njezin glas, kao duboki ton zvona— 'Ljubav'. A zatim je dodala: 'To je jedna odnajstrašnijih riječi u ljudskom rječniku'. U tomčasu nisam točno znala na šta misli. U stvari,najprije sam pomislila da je djevojka počinilasamoubojstvo iz nesretne ljubavi. To se događadosta često, i tragično je kad se dogodi. Uglav-nom, to je bilo sve što sam tad saznala — to ičinjenicu da za nju to putovanje nije bilo prostorekreacija. Za nju je, rekla mi je, to bilo hodo-čašće. Išla je da obiđe neko mjesto ili da posjetineku osobu. Nisam otkrila tko je ta osoba; tosam saznala kasnije.« »Velečasni Brabazon?« »Da. Tada još nisam znala da uopće postoji.Ali od tada nadalje osjećala sam da glavne lič-nosti — ili glumci — u drami, kako god hoćete,nisu među putnicima autobusa. Nisu učesniciputovanja. Kolebala sam se neko vrijeme nadnekim osobama. Razmišljajući o Joanni Craw-ford i Emly Priceu, recimo.« »Zašto upravo o njima?« »Zbog njihove mladosti,« rekla je gospođicaMarple. »Zato što su stvari kao samoubojstvo,nasilje, pretjerana ljubomora i nesretna ljubavnajčešće povezane s mladošću. Mladić ubije dje-

285vojku — to se događa. Da, razmišljala sam onjima, ali nikakvu vezu nisam mogla pronaći.Ni traga nekom zlu, očajanju, nesreći. Kasnijesam te misli upotrijebila kao neki lažni putokazdok smo posljedne večeri pili seri u Old Manom.Natuknula sam kako bi u stvari oni mogli bitikrivi za smrt Elizabeth Temple. Kad ih ponovosretnem,« dodala je gospođica Marple, pokazu-jući koliko drži do formalnosti, »zamolit ću ih dami oproste što sam iskoristila njihove ličnosti da

odvratim pažnju od svojih stvarnih saznanja.« »A sljedeća stvar je bila smrt ElizabethTemple?« »Ne,« rekla je gospođica Marple. »U stvari,sljedeća stvar bio je moj odlazak u Old Manor—ljubazni prijem i ponude da ostanem pod timgostoljubivim krovom. I to je, opet, uredio gos-podin Rafiel. Znala sam, prema tome, da moramotići tamo, ali nisam znala zašto treba da pri-hvatim poziv. Ta kuća je mogla biti mjesto gdjeću dobiti neke nove informacije, nova uputstvaza akciju. Oprostite,« rekla je gospođica Marpleiznenada, ponovo zauzimajući svoje normalno,suzdržljivo i pomalo usplahireno držanje. »Pre-više opširno pričam. Nije potrebno da vam ob-jašnjavam svaku svoju misao i...« »Molim vas nastavite,« rekao je profesorWanstead. »Možda vam nije poznato, ali menenajviše zanima upravo to o čemu ste sad govo-rili. Sve se to uklapa u neka druga iskustva kojasam prikupio u svom poslu. Pričajte o svemušto ste osjećali, molim vas.« »Da, nastavite, molim,« rekao je sir AndrewMcNeil. Osjećala sam, zaista,« rekla je gospođica Mar-ple. »To nije bio rezultat neke logičke dedukcije,

286znate. Bila je to posljedica neke vrste emocio-nalne reakcije ili posebne osjetljivosti na...ovaj... atmosferu, da upotrijebim tu riječ.« »Da,« rekao je profesor Wanstead, »to štonazivamo atmosferom zaista postoji... atmo-sfera pojedinih zgrada, pojedinih mjesta, vrtova,šuma, lokala, seoskih kuća ...« »Tri sestre. To je prvo što sam pomislila iosjetila i rekla sebi kad sam došla u Old Manor.Lavinia Gljmne primila me vrlo ljubazno. Imanečega u toj frazi — tri sestre — što čovjekuodmah nameće neki osjećaj nelagodnosti. To jevjerojatno nekako povezano s tri sestre iz ruskeliterature, s tri viještice iz Macbetha... Učinilomi se da u tom domu vlada atmosfera tuge, du-boko proživljene nesreće, ali i straha i nastojanjada se silom uspostavi neka drukčija atmosferakoju bismo mogli nazvati normalnom.« »Ovo poslednje me posebno zanima,« rekao jeWanstead. »To je, mislim, pokušavala gospođa Glvnne.Ona je izašla da me dočeka kad je stigao auto-bus, ona mi je prenijela poziv. Ona je vrlougodna i sasvim normalna žena, udovica. Vidjelo

se da nije sretna, ali kad kažem nije sretna nemislim na tugu i prožetost bolom; jednostavno,atmosfera u kojoj je živjela nije odgovarala nje-nom karakteru. Odvela me je u Old Manor i tusam upoznala druge dvije sestre. Sljedećeg jutrapostarija sluškinja koja mi je donijela čaj ispri-čala mi je priču o davnoj tragediji, o djevojcikoju je ubio njezin mladić — i o nekoliko drugihdjevojaka iz okoline što su pale kao žrtva na-silja ili seksualne nastranosti. Morala sam iz-vršiti novu procjenu situacije. Otpisala sam su-putnike iz autobusa kao ljude koji nemaju veze

287s mojom istragom. Ali ubojica je ostao, negdje.Morala sam se upitati nije li ubojica možda tu— u kući u koju sam došla. Clotilde, Lavinia,Anthea. Tri imena tri uklete sestre, tri sestre —— nesretne — napaćene — uplašene — kakve?Moju pažnju prva je privukla Clotilde. Visoka, li-jepa žena. Ličnost. Kao što je i Elizabeth Templebila ličnost. Osjećala sam da tu, u tom ograniče-nom prostoru, moram ako ništa drugo bar sa-znati sve što se može o te tri sestre. Tri vile suđe-nice. Koja bi mogla biti ubojica? Kakav ubojica?I kakvo bi umorstvo mogla počiniti? I kad sampočela osjećati kako se polako, kao neko otrovnoisparenje, širi ona atmosfera ... atmosfera zla,mislim da ne postoji druga riječ kojom bi semogla opisati. To ne znači da je neka od sestarabila zla... živjele su u atmosferi počinjenogzlodjela, u njegovoj sjeni ili pritisnute još pri-sutnom prijetnjom. Clotilde, najstarija, bila jeprva o kojoj sam počela razmišljati. Bila je lije-pa, snažna, žena intenzivnih emocija, mislilasam. Gledala sam je, priznat ću, u ulozi Klitem-nestre. Prije izvjesnog vremena,« gospođicaMarple je prešla na svoj svakodnevni ton, »pri-jatelji su me odveli da vidim jednu grčku dramukoju su izvodili učenici jedne poznate škole ne-daleko od mjesta u kojem živim. Veoma me jeimpresionirala gluma dječaka koji je igrao Aga-memnona, a možda još više dječaka koji je igraoKlitemnestru. Bila je to izvanredna predstava.Činilo mi se da je Clotilde žena koju nije teškozamisliti kako priprema umorstvo i ubija svogmuža u kupaonici.« Profesor Wanstead je morao uložiti sve svojesnage da se ne nasmije. Najviše ozbiljnosti s

288kojom je gospođica Marple to rekla. A ona mu

je jedva primjetno namignula. »Da, zvuči pomalo šašavo kad se to tako kaže,zar ne? Ali ja sam je tako vidjela, u toj ulozi,da tako kažem. Na sreću, nije bila udata. Nijeimala muža pa ga nije mogla ni ubiti. Zatim samse okrenula ženi koja me je dovela u kuću, La-viniji Glynne. Ostavljala je dojam savršeno pri-jazne, staložene i srdačne žene. Na žalost, znalasam da su mnogi ubojice ostavljali takav dojamna svoju okolinu. Mnogi od njih bili su vrlo šar-mantni ljudi. Mnogi ubojice bili su ugodne iugledne osobe, i otkrivanje njihovih djela iza-zivalo je zaprepaštenje. To su oni — kako ih janazivam — ugledni ubojice, ljudi spremni da po-čine umorstvo iz čisto utilitarnih razloga, bezikakvih emocija, samo da bi ostvarili neki svojcilj. Nisam nikad smatrala da je to naročito vje-rojatno, i bila bih veoma iznenađena da se tootkrilo, ali nisam mogla izostaviti gospođu Glyn-ne. Ona je imala muža. Bila je udovica, već neko-liko godina. Bila je to jedna mogućnost, i natome sam ostala. A onda sam stigla do trećesestre — Anthee. Bila je nekako nesređena —sklona nekontroliranim pokretima, rastresena,neuredna, a u pozadini njezinih emocija kao dase nazirao strah. Bojala se nečega. Progonio juje strah od nečega. Pa sad, to se nekako ukla-palo. Ako je počinila neki zločin, zločin za kojije vjerovala da je već stvar prošlosti, već zabo-ravljen, kod nje se ponovo mogla otvoriti stararana, mogle su se javiti stare dileme, možda kadje saznala za istraživanja Elizabeth Temple;možda se uplašila da bi stari i već zaboravljenizločin mogao biti otkriven. Pogled joj je bionekako čudan, a imala je običaj da svaki čas

19 Šifra Nemesis 289gleda lijevo i desno, a onda preko ramena kaoda joj se čini da netko stoji iza nje — netko kogase boji. Tako je i ona bila jedno od mogućihrješenja, duhovno možda malo poremećeni ubo-jica, ubojica koji je ubio zato što mu se učiniloda je u opasnosti, koji je ubio iz straha. To su,naravno, bile samo teorije. Bile su to moždasamo malo jače naglašene mogućnosti o kojimasam već razmišljala u autobusu. Ali atmosfera tekuće pritiskala me je kao nikada. Sljedećeg današetala sam po vrtu s Antheom. Na kraju glavne,travom obrasle staze ugledala sam humak — uz-višenje stvoreno ostacima srušene staklene baš-če. Staklene bašče koja je zbog lošeg održavanjai nestašice stručne radne snage u toku rata po-

stala neupotrebljiva pa se srušila. Gomile cigle ikrša bile su prekrivene s nešto zemlje, a onda jezasađena puzavica — puzavica koju često sadetamo gdje je potrebno sakriti neke ružne ostatkeu vrtu. Zove se polygonum. Ta biljka vrlo brzo raste iguta, guši i ubija sve drugo što se nađe porednje. Prekriva sve. Strašna biljka, na izvjestannačin. Ali ima prekrasne bijele cvjetove pa li-jepo izgleda. Upravo je počinjala cvasti. Stajalasam tamo s Antheom, i činilo se da je užasnonesretna što staklene bašče više nema. Pričalami je o grožđu koje je u njoj raslo, to je izgledabila njezina najljepša uspomena iz djetinjstvakada je dolazila u taj vrt. željela je, očajnički ježeljela da skupi dovoljno novaca da raščisti turuševinu, poravna teren, ponovo sagradi stakle-nik i u njemu zasadi muskat i breskve, kao u ne-kadašnjoj staklenoj bašči. Patila je od nostalgijeza prošlošću. Ali bilo je tu i nečeg drugog. Po-novo vrlo izrazito, osjetila sam atmosferu straha.

290Bojala se nečega u vezi s tim humkom. Tada, na-ravno, nisam mogla znati o čemu se radi. Sta sedalje dogodilo, znate. Smrt Elizabeth Temple, iiz onoga što su ispričali Joanna Crowford iEmlyn Priče bilo je moguće izvući samo jedanzaključak. Da to nije bio nesretan slučaj, većsmišljeno umorstvo. Mislim da sam od tog časa,« nastavila je go-spođica Marple, »znala na čemu sam. Došla samdo zaključka da su se odigrala tri umorstva. Ćulasam priču o sinu gospodina Rafiela, delikventuosuđivanom za razne prekršaje i pomislila kakoje on vjerojatno zaista bio sve to, ali da ništa neukazuje da je ubojica ili da bi mogao biti ubo-jica. Dokazi su bili protiv njega. Nitko nije sum-njao da je on ubio djevojku za koju sam saznalada se zvala Veritv Hunt. A velečasni Brabazonje, da tako kažem, dosuo poslednju kap. Pokazalose da je poznavao to dvoje mladih ljudi. Došlisu k njemu i rekli mu da se žele vjenčati, i onse našao pred odlukom da li da im ispuni željuili ne. Smatrao je da to možda i nije mudar brak,ali ga opravdava činjenica da se ti mladi ljudiiskreno vole. Djevojka je prema mladiću osjećalaono što nazivamo pravom ljubavlju — ljubavistinitu kao njezino ime. A mladić je, po miš-ljenju velečasnog Brabazona, iskreno volio dje-vojku i pored sve svoje loše reputacije iskrenonamjeravao da joj bude vjeran i da se, koliko

može, popravi. Velečasni na sve to nije gledao soptimizmom. Mislim da nije vjerovao da će tobiti sretan brak, ali ga je smatrao — da takokažemo — neophodnim, neophodnim zato što suljudi koji se vole spremni da plate cijenu, čak iako je ta cijena razočaranje, promašen život,nesreća. U jednu stvar, nakon toga, bila sam

19* 291sasvim sigurna. Smrskana glava, unakaženo lice,to nije mogao učiniti mladić koji je iskreno vo-lio tu djevojku. To nije bila priča o seksualnommanijaku. U toj ljubavnoj priči ljubav je izviralaiz nježnosti. U tom pogledu bila sam spremnada prihvatim mišljenje velečasnog Brabazona.Znala sam i to da imam u rukama pravi ključ,ključ koji mi je dala Elizabeth Temple. Rekla jeda je uzrok smrti Veritv Hunt ljubav — jednaod najstrašnijih riječi u ljudskom rječniku. Tad mi je bilo sve jasno,« nastavila je gospo-đica Marple. »Mislim da sam to, u stvari, već iranije znala. Ali trebalo je da se uklope nekesitne stvari koje ranije, činilo mi se, nisu bilesasvim u skladu s cjelinom. A sad su se uklapaleu ono što je rekla Elizabeth Temple o uzrokusmrti Verity. Rekla je najprije 'Ljubav' a onda'ljubav je jedna od najstrašnijih riječi u ljud-skom rječniku'. Sad je sve bilo kao na dlanu— radilo se o bezgraničnoj ljubavi što ju je Clo-tilde osjećala prema djevojci. Djevojka je u po-četku u njoj vidjela svoj uzor, obožavala je, usvemu se oslanjala na nju, a onda, kad je odrasla,javili su se njeni normalni instinkti, željela jeljubav, željela je slobodu, da voli, da se uda,rađa djecu. A naišao je mladić u kojeg se moglazaljubiti. Znala je da je nepouzdana ličnost, dasvi u njemu vide pokvarenjaka, ali to ...« reklaje gospođica Marple sad već svojim uobičajenimtonom, »nisu argumenti koji bi mogli odvratitidjevojku od mladića. Ne. Mlade žene čak su po-sebno sklone takvim ljudima. Uvijek su bile. Onese neobično lako zaljubljuju u ljude za koje segovori da su 'na zlu glasu'. Sigurne su da ihmogu izmijeniti. A fini, uljudni, umjereni, pouz-dani mladi ljudi dobijaju — a tako je bilo i kad

292sam ja bila mlada — od djevojke odgovor da ćeih 'uvijek voljeti kao sestra', što ih nikad nijemoglo zadovoljiti, naravno. Verity se zaljubila uMichaela Rafiela, a Michael Rafiel je bio spremanokrenuti nov list, oženiti se djevojkom, siguran

da nikad neće ni pogledati neku drugu. Ne tvr-dim da bi 'sretno živjeli do smrti', ali bila je to,kako je rekao velečasni, istinska ljubav. I takosu odlučili da se vjenčaju. Mislim da je Veritvnapisala pismo gospođici Temple i povjerila jojda će se udati za Michaela Rafiela. Sve su pri-premili u tajnosti, jer je Verity, mislim, bilasigurna da je to što čini u stvari bijeg. Bijeg izživota kojim nije htjela više živjeti, bijeg od ne-koga koga je mnogo voljela, ali ne na način kakoje voljela Michaela. I da joj to ta osoba nećedopustiti. Neće dobrovoljno dati svoj pristanak,učinit će sve što može da je spriječi. I tako su,kao mnogi mladi ljudi, odlučili da pobjegnu. Nijebilo potrebe da idu u Gretna Green, bili su pu-noljetni, mogli su legalno sklopiti brak. Veritvse obratila velečasnom Brabazonu, svom staromprijatelju, čovjeku koji ju je poznavao iz djetin-stva — istinskom prijatelju, kako se pokazalo.Sve je ugovoreno — dan, vrijeme, mjesto, a vje-rojatno je tajno kupila i haljinu u kojoj će sevjenčati. Trebalo je negdje da se sastanu, bezsumnje. Dogovorili su se da tamo dođu svatkoposebno. Mislim da je on došao, ali ona nije.čekao je, vjerojatno — čekao a onda pokušao daustanovi zašto nije došla. Možda je nakon togačak dobio poruku, pismo napisano imitacijomrukopisa Veritv, recimo, u kojem mu javlja dase predomislila. Svemu je kraj, otputovat će ne-kamo na izvjesno vrijeme, da brže zaboravi...Ne znam. Ne vjerujem, međutim, da je mogao

293i pomisliti kakav je pravi razlog njenog nedo-laska ili zašto mu nije ništa javila. Nije mu biloni na kraj pameti da je smišljeno, okrutno,možda u nastupu ludila, ubijena. Clotilde nijehtjela izgubiti objekt svog obožavanja. Nije jojdopustila da pobjegne, da ode s mladićem kojegje ona sama prezirala i mrzila. Odlučila je za-držati Verity, sačuvati je za sebe, na svoj načinOno, međutim, što nisam mogla povjerovatibilo je... nisam mogla povjerovati da je zada-vila djevojku, a onda joj unakazila lice. Nisamvjerovala da bi mogla učiniti takvo nešto. Mislimda je raskrčila ruševine staklene bašte i navuklazemlju i busenje. Djevojci je dala neki napitak,prekomjernu dozu tableta za spavanje, vjero-jatno. Na tradicionalni grčki način, čašu otrovaod kukute ... makar to i ne bila kukuta. A ondaje sahranila djevojku u vrtu, zatrpala je ciglama,zemljom i busenjem ...«

»Njezinim sestrama nije ništa bilo sumnjivo?« »Gospođa Gljmne u to vrijeme nije bila tamo.Njezin suprug još je bio živ, još je življela uinozemstvu. Ali Anthea je bila u Old Manoru.Mislim da je Anthea znala nešto o onome što sedogodilo. Ne znam da li je odmah pomislila naumorstvo, ali je znala da Clotilde podiže humaku dnu vrta i sadi cvjetajuće puzavice, da gauljepša. Mislim da je istinu otkrivala postepeno.A Clotilde, kad se odlučila na zločin, izvršilazločin, pomirila se sa zločinom, nastavila je sakcijom bez imalo grižnje savjesti. Mislim da ječak i uživala planirajući je. Imala je izvjesnogutjecaja na jednu priglupu, seksom obuzetu dje-vojku iz sela koja je povremeno dolazila daizvuče od nje kakav poklon. Mislim da joj nijebilo nimalo teško da jednog dana odvede dje-

294vojku na piknik ili izlet u dalju okolinu — nekihtrideset — četrdeset milja od sela. Mjesto jeizabrala ranije, mislim. Zadavila je djevojku,smrskala joj lice, sakrila u grmlje i pokrila tra-vom i grmljem. Nitko nikad ne bi ni pomislioda osumnjiči nju za to djelo. Ostavila je krajlesa torbicu koja je pripadala Veritv, lančić štoga je Veritv nosila oko vrata i možda ga čakobukla u neku njenu haljinu. Nadala se da zločinneće biti otkriven neko vrijeme, a u međuvre-menu je proširila vijest kako je Nora Broadviđena s Michaelom, u Michaelovom automobi-lu. Možda je proširila i glasine kako je Veritvraskinula zaruke, jer ju je varao i s tom djevoj-kom. Mogla je reći bilo što, ali u svemu što jerekla sigurno je uživala, mislim. Jadna izgublje-na duša.« »Zašto kažete 'jadna izgubljena duša', gospo-đice Marple?« »Zato,« rekla je gospođica Marple, »što mis-lim da nema većih patnji od onih što ih je Clo-tilde preživljavala čitavo vrijeme, sve ove godine— već deset godina, u stvari — u tom vječnombolu. živjela je, vidite, s onim s čim je moralaživjeti. Zadržala je Veritv, zadržala je u Old Ma-noru, u vrtu, čuvala ju je tu zauvijek. U početkunije shvaćala što to znači — ta njena strastvenačežnja da djevojka uvijek ostane s njom. Ne vje-rujem da je ikad patila od grize savjesti. Ne vje-rujem da je našla bar tu utjehu. Naprosto je pa-tila — godinu za godinom. Sad shvaćani na štoje mislila Elizabeth Temple — možda bolje odnje same. Ljubav jest užasna stvar. Od ljubavi do

zločina samo je korak, ljubav zaista može bitinešto najstrašnije. A Clotilde je morala živjetis tim iz dana u dan, iz godine u godinu. Znate,

295mislim da je to ono od čega je Anthea tako stra-hovala. Mislim da je čitavo vrijeme bila svjesnaonoga što je Clotilde učinila, i vjerovala je daClotilde zna da ona to zna. Bojala se onoga što biClotilde mogla učiniti. Clotilde je rekla Antheida odnese paket na poštu onaj paket s pulove-rom. O Anthei mi je pričala da je poremećena,da pati od ljubomore i manije gonjenja, da možeučiniti svašta. Mislim... da... mislim da bi seu bliskoj budućnosti... nešto moglo dogoditi sAntheom ... samoubojstvo zbog nečiste savjestiili . . .« »I vi žalite tu ženu?« upitao je sir Andrew.»Maligno zlo je kao rak... kao maligni tumor.Širi se i izaziva nove patnje.« »Naravno,« rekla je gospođica Marple. »Mislim da znate šta se dogodilo one noći,«rekao je profesor Wanstead, »nakon što su vasvaši anđeli čuvari odveli.« »Mislite na Clotilde? Uzela je moju čašu smlijekom, sjećam se. Još ju je držala u ruci kadme je gospođica Cooke izvela iz sobe. Mislimda ju je ispila, zar ne?« »Da. Jeste li znali da bi se to mogladogoditi?« »Nisam razmišljala o tome, bar tada nisam.Da sam pomislila na to, znala bih da će to uči-niti.« »Nitko je nije mogao spriječiti. Učinila je tomunjevito, a nitko nije ni pomišljao da s mlji-jekom nešto nije u redu.« »I tako ga je ispila.« »To vas iznenađuje?« »Ne, za nju je to bio sasvim prirodan potez,i to me nimalo ne čudi. Do tada je i u njoj počelasazrijevati želja da pobjegne — od svega s čim

296je morala živjeti. Kao što je Verity poželjela dapobjegne od života s njom. čudno je, zar nekako se kazna koju ljudi određuju sebi običnopodudara s onim zbog čega su je zaslužili?« »Vi kao da više žalite nju nego ubijenu dje-vojku.« »Ne,« rekla je gospođica Marple, »svaku odnjih žalim na drugi način. Verty žalim zbogonoga što joj je bilo već na dohvat ruke — ži-

vota ispunjenog ljubavlju, odanošću i žrtvova-njem za čovjeka kojeg je odabrala i kojeg jeiskreno voljela ... iskreno i istinski. Izgubila jeto, to joj nitko ne može vratiti, žalim je zbogonoga što nije dobila. Ali zato ona nije dočekalaono što je doživljela Clotilde — bol, tugu, patnje,strah, trajno naslađivanje i opijanje zlom. Clo-tilde je bila osuđena živjeti s tim. S tugom, bez-nadnom ljubavlju koju više ne može vratiti, sdvije sestre koje su počinjale da sumnjaju, da jese boje, s djevojkom koju je mrtvu čuvala krajsebe.« »Mislite na Veritv?« »Da. Sahranjenu u vrtu, u grobu koji joj jeClotilde sama iskopala. Bila je tamo, u Old Mano-ru, i mislim da je Clotilde znala da je tamo.Možda ju je čak i viđala ili joj se činilo da jevidi, ponekad, kad bi pošla da ubere koji cvijetpolygonuma. Tada je sigurno osjećala da jeVerity tu, u blizini. Ništa gore nije joj se moglodogoditi, zar ne? Ništa gore od toga...« 297 23 l JOŠ NEKE STVARI »Ta stara dama tjera čovjeku jezu u kosti,«rekao je sir Andrew McNeil nakon što je zahva-lio gospođici Marple i ispratio je. »Tako blaga, a tako nemilosrdna,« rekao jepomoćnik komesara. Profesor Wanstead otpratio je gospođicuMarple do automobila koji je čekao, a onda sevratio da izmijeni još koju riječ s ministrom injegovim suradnicima. »Šta misliš o njoj, Edmunde?« »Još nikad nisam sreo ženu koja može takouplašiti čovjeka,« rekao je ministar. »Tako nemilosrdna?« upitao je profesor Wan-stead. »Ne, ne, nisam to htio reći... naprosto da je ... u stanju uplašiti čovjeka.« »Nemesis — boginja osvete,« rekao je pro-fesor Wanstead zamišljeno. »One dvije žene,« rekao je predstavnik tuži-laštva, »znate, privatni agenti, koje su je čuvale,vrlo su neobično opisale njezin izgled i držanjeone noći. Ušle su u kuću bez poteškoća, ostaleskrivene u jednoj sobici u prizemlju dok se svinisu povukli na počinak, a onda se jedna od njih

298uvukla u spavaću sobu i u ormar, a druga ostalau hodniku, da stražari. Ona što je bila u ormaru

pričala je kako je, kad je otvorila vrata ormarai izišla, ugledala staru damu uspravijenu u kre-vetu, s ružičastim šalom oko vrata, kako savrše-no mirno priča, kao kakva stara učiteljica. Oče-kivale su sve drugo samo ne to.« »S ružičastim šalom?« rekao je profesorWanstead. »Da, da sjećam se...« »Čega ste se to sjetili?« »Starog Rafiela. Pričao mi je o njoj, znate, aonda se iznenada nasmijao. Rekao je da dok ježiv neće zaboraviti jednu stvar. Kad je jedna odnajkomičnijih i najrastresenijih starica što ju jeikad sreo umarširala u njegovu sobu negdje naKaribima, s lepršavim ružičastim šalom okovrata, i naredila mu da smjesta ustane i uradinešto da se spriječi jedno umorstvo. 'Šta vampada na pamet?' rekao je, a ona mu je odgovorilada je njezino ime Nemesis. Nemesis! Bilo je ne-moguće zamisliti pojavu manje sličnu boginji od-mazde, rekao je. Volim osjećaj koji izaziva do-dir takvog mekanog šala od ružičaste vune,« re-kao je profesor Wanstead zamišljeno. »To je vrlougodan osjećaj.« »Michael,« rekao je profesor Wanstead, »htiobih vas predstaviti gospođici Jane Marple kojase mnogo založila za vašu stvar.« Mlad čovjek od trideset dvije godine pomalosumnjičavo je pogledo sijedu, mršavu starudamu. »Ja sam.,.. ovaj.. .te rekao je, » ... čuosam... pričali su mi o tome. Veoma sam vamzahvalan.« 299 Pogledao je u Wansteada. »Je li točno da će me osloboditi izdržavanjakazne odnosno da će ...?« »Da. Za koji dan bit ćete na slobodi. Bit ćeteopet slobodan čovjek.« »Hm!« rekao je Michael, kao da ne vjerujeuto. »Trebat će vam vremena da se naviknete, mi-slim,« rekla je gospođica Marple ljubazno. Zamišljeno ga je promatrala, pokušavajućida zamisli kako je izgledao prije desetak godina.Još uvijek je privlačan — iako se na njemu pri-mjećuju tragovi proživljenog. Privlačan je, da.Nekad je sigurno bio vrlo privlačan mladić. Tadaje iz njega zračila vedrina, svakako, i šarm. Toje sad izgubio, ali možda će se vratiti. Mekanausta i lijepo oblikovane oči koje gledaju čovjekaravno u lice i koje su mu sigurno pomagale dagovori laži i da se tim lažima vjeruje. Veoma je

sličan... kome? Pokušala je da dozove stareuspomene ... Jonathanu Birkinu, naravno. Pje-vao je u zboru. Imao je divan bariton. Kako sudjevojke samo trčale za njim! A imao je dobromjesto kao službenik u firmi gospodina Gabri-elsa. šteta što je dopustio da dođe do one glu-posti s čekovima. »Oh!« rekao je Michael, a onda dodao, zbu-njeno: »Iskreno sam vam zahvalan što ste se...toliko trudili...« »Za mene je to bilo zadovoljstvo,« rekla jegospođica Marple. »E pa, drago mi je što samvas upoznala. Zbogom. Nadam se da sad za vasnastupaju bolja vremena. U našoj zemlji situ-acija trenutno nije baš sjajna, ali nadam se daćete naći neko zaposlenje koje će vam odgova-rati.«300 »Da, naravno. Hvala vam, mnogo vam hvala.Ja sam... ja sam vam iskreno zahvalan, daznate.« U njegovom glasu još se osjećao prizvuk ne-sigurnosti. »Meni ne treba da zahvaljujete,« rekla je go-spođica Marple. »Zahvalnost dugujete svom ocu.« »Tati? Tati nikad nije bilo mnogo stalo domene.« »Vaš otac je na samrtnoj postelji razmišljaoo tome kako da ispravi nepravdu što vam je na-nesena.« »Nepravdu,« rekao je Michael Rafiel zamiš-ljeno. »Da, vaš otac je vjerovao da je pravda odsvega najvažnija. I sam je bio, mislim, pravedančovjek. U pismu koje mi je napisao, kad me jezamolio da prihvatim njegov prijedlog, naveo jei jedan citat:

Neka se pravda valja kao bujica, neka teče kao vječna reka.«

»Da? A odakle je to? Iz Shakespearea?« »Ne, iz Biblije. Dugo sam razmišljala dok senisam sjetila.« Gospođica Marple razmotala je paketić što gaje držala u ruci. »Dali su mi ovo,« rekla je. »Mislili su da biheventualno željela da je zadržim za uspomenu,jer sam pomogla da se ustanovi istina o tomešta se u stvari dogodilo. Mislim, međutim, da viimate više prava... da je zadržite, ako to želite.Ali možda nećete htjeti...«

Pružila mu je fotografiju Verity Hunt kojujoj je Clotilde Bradbury-Scott pokazala u salonuOld Manora.

301 Uzeo je fotografiju i stajao je, nepomično, zu-reći u nju. Lice mu se promijenilo, crte opustile,a onda iznenada ponovo otvrdnule. GospođicaMarple ga je bez riječi promatrala. Neko vri-jeme vladala je potpuna tišina. Profesor Wan-stead također je promatrao — njih oboje, starudamu i mladog čovjeka. Iznenada je postao svjestan da je to trenutakkrize — trenutak koji može utjecati na čitav je-dan život. Michael Eafiel je uzdahnuo, a onda ispružioruku i vratio fotografiju gospođici Marple. »Ne, u pravu ste. Ne želim je zadržati. Tajživot je prošao. Nje više nema... i ne mogu ječuvati kraj sebe. Sve što odsad budem poduzeomorat će biti sasvim novo ... moram gledati na-prijed. Da li me ... razumijete?« upitao je okli-jevajući, posmatrajući je. »Da, razumijem vas,« rekla je gospođica Mar-ple. »Razumijem vas i mislim da ste u pravu.želim vam mnogo sreće u životu koji će sad zavas početi.« Pozdravio ih je i izišao. »E pa,« rekao je profesor Wanstead, »ne bise moglo reći da je taj mladi čovjek baš naro-čito srdačan. Mogao vam je i malo toplije za-hvaliti za sve ono što ste učinili za njega.« »On, to je sasvim u redu,« rekla je gospođicaMarple. »Nisam drugo ni očekivala. To bi ga sa-mo još više zbunilo. Znate, čovjek se nađe u ne-prilici,« dodala je, »kad mora zahvaljivati lju-dima, počinjati nov život, gledati na sve iz no-vog ugla i te stvari. Mislim da će s njim biti sveu redu. Nije ogorčen, a to je velika stvar. Pot-puno shvaćam zašto ga je ta djevojka voljela...« »Da, možda će sad naći pravi put.«

302 »Nisam baš sigurna u to,« rekla je gospođicaMarple. »Nisam sigurna hoće li se sam snaći,ukoliko, naravno,« dodala je, »ne sretne neku is-tinsku dobru djevojku. Nadajmo se da hoće.« »Ono što mi se sviđa kod vas,« rekao je pro-fesor Wanstead, »jest taj divni smisao za prak-tično.« Doći će za koji čas,« rekao je gospodin Broad-ribb gospodinu Schusteru.

»Da. Sve to skupa prilično je čudno, zar ne?« »U prvom trenutku nisam mogao povjero-vati,« rekao je Broadribb. »Znate, kad je jadnistari Rafiel bio na samrti, bio sam uvjeren da jesve to ... ovaj... samo manifestacija senilnosti,takvo nešto. Iako nije bio baš tako star.« Zazvrčao je interfon. Gospodin Schuster jepodigao slušalicu. »Oh, stigla je, da? Uvedite je, molim vas,« re-kao je, a onda dodao, obraćajući se Broadribbu:»Stigla je. Baš me zanima ... znate, nešto ovakočudno još nikad u životu nisam čuo. Poslati jed-nu staricu da trčkara naokolo i traži nešto očemu nema pojma. Policija, zamislite, vjeruje daje ona žena počinila ne jedno nego tri umorstva.Tri! Zamislite to! Les Verity Hunt našli su ispodonog humka u vrtu, tamo gdje je stara dama irekla da će ga naći. Nije bila zadavljena, a nilice joj, kad je ubijena, nije bilo unakaženo udar-cima.« »čudim se da i sama nije nastradala,« rekaoje gospodin Broadribb. »Previše je stara i slabada bi se mogla braniti.« »Pratile su je i čuvale dvije žene, detektivi,navodno.«

303 »šta, dvije?« »Da, to nisam znao.« Sekretarica je uvela gospođicu Marple. »Čestitam, gospođice Marple,« rekao je go-spodin Broadribb, ustajući da je pozdravi. »Zaista, svaka čast. Izvanredno ste obavili po-sao,« rekao je gospodin Schuster, stežući jojruku. Gospođica Marple mirno je i dostojanstvenosjela u naslonjač pored pisaćeg stola. »Kao što sam vas obavijestila u svom pismu,«rekla je, »mislim da sam ispunila sve stavke pri-jedloga koji mi je postavljen. Izvršila sam onošto se tražilo od mene.« »Da, znamo. Već smo čuli. Saznali smo to odprofesora Wansteada, javnog pravobranilaštva ipolicije. Da, izvanredno ste obavili posao, gospo-đice Marple. Još jednom vam čestitamo.« »Bojala sam se,« rekla je gospođica Marple,»da neću biti u stanju izvršiti to što se zahtije-valo od mene. Zadatak je izgledao pretežak, go-tovo neizvodljiv, u početku.« »Da, zaista. Meni i sad tako izgleda. Nije mijasno kako vam je to uspjelo, gospođice Marple.« »Oh, pa sad, uspjeh se postiže ustrajnošću,

zar ne?« rekla je gospođica Marple. »A sad nešto o novcu koji je pohranjen kodnas. Na raspolaganju vam je, u svakom trenut-ku. Recite nam samo da li želite da prebacimonovac na vaš račun u banci ili da vam ponudimonaše usluge kako biste ga što povoljnije investi-rali? Radi se o prilično velikoj sumi.« »Dvadeset tisuća funti,« rekla je gospođicaMarple. »Da, za mene je to zaista velika suma.Upravo neshvatljivo velika,« dodala je.

304 »Ako želite da vas povežemo s našim posred-nicima, oni će vam rado savjetovati kako da jeuložite.« »Oh, ne želim ništa da ulažem.« »Ali za vas bi sigurno bilo ...« »Nema nikakvog smisla štediti u mojim go-dinama,« rekla je gospođica Marple. »Hoću dakažem, taj novac je namijenjen ... sigurna samda je gospodin Eafiel tako mislio ... da mi omo-gući ono što nikad nisam mogla sebi priuštiti.« »Da, shvaćam vaše stanovište,« rekao je go-spodin Broadribb. »želite, znači, da novac upu-timo na vaš račun u banci?« »Da, u Middleton's banci, 132 High street,St. Mary Mead,« rekla je gospođica Marple. »Imate štedni račun, pretpostavljam. Da upu-timo novac na vaš štedni račun?« »Nikako,« rekla je gospođica Marple. »Upu-tite ga na moj tekući račun.« »Ne mislite, nadam se ...« »Da, mislim,« rekla je gospođica Marple.»Uputite novac na moj tekući račun.« Ustala je i rukovala se s advokatima. »Možda bi bilo bolje da se posavjetujete s di-rektorom vaše banke, gospođice Marple. Radi seo... a čovjek nikad ne zna kad će mu nešto za-trebati za kišne dane.« »U kišnim danima, jedino što mi je potrebnojest kišobran,« rekla je gospođica Marple. Ponovo se rukovala s obojicom. »Mnogo vam hvala, gospodine Broadribb. Ivama također, gospodine Schuster. Bili ste ve-oma ljubazni, dali ste mi sve informacije kojeste mi mogli dati.« »I zaista želite da uputimo novac na vaš te-kući račun?«

20 SUra Nemesis 305 »Da,« rekla je gospođica Marple. »Namjera-vam ga potrošiti, znate. Da malo uživam u

njemu.« Kad je stigla do vrata, okrenula se i nasmi-jala. Gospodinu Schusteru, koji je imao maloviše mašte nego gospodin Broadribb, u jednomse času učinilo da vidi lijepu, mladu djevojkukako se na zabavi rukuje sa svećenikom. Trenu-tak kasnije postao je svjestan da je to uspomenaiz njegove mladosti. Gospođica Marple ga je ne-kako podsjetila na tu djevojku, mladu, sretnu,željnu zabave. »Sigurna sam da bi se gospodin Rafiel ra-dovao tome,« rekla je gospođica Marple. Izašla je i zatvorila za sobom vrata. »Nemesis,« rekao je gospodin Broadribb.»Tako ju je nazvao gospodin Rafiel. Nemesis! Ni-kad nisam vidio nekoga manje sličnog toj grčkojboginji odmazde, a vi?« Gospodin Schuster je zavrtio glavom. »To je sigurno bila još jedna od onih malihRafielovih šala,« rekao je gospodin Broadribb.306 BibliotekaDJELA AGATHE CHRISTIEŠIFRA NEMESISIzdavačGLOBUS — ZagrebZa izdavačaTOMISLAV PUŠEKOpremaIVO FRIŠČIćKorektorMARA CVETKOTisakCGP »DELO« LJUBLJANA, 1975