ADVENTPRESS NEWSLETTER

1

Adventpress newsletter, broj 25/VII/12, 06.07.2012.

U OVOM BROJU

SVIJET ⇒ Adventističko vodstvo poziva na

uredan postupak po pitanju rukopolaganja

⇒ Zašto djelovati u Ujedinjenim narodima

HRVATSKA ⇒ Završna svečanost na

Adventističkom teološkom visokom učilištu

⇒ Adventističko teološko visoko učilište surađivalo u istraživanju sa sveučilištem Friedensau

⇒ Živa nada u Kristov dolazak

SLUŽBENE IZJAVE ⇒ Potvrda braka

⇒ Izjava o domu i obitelji

⇒ Značenje obitelji

⇒ Nasilje u obitelji

" Ne znate li, da oni, što tr če u trkalištu, svi tr če, ali jedan prima

nagradu? Tako tr čite da dobijete!"

1 Korinćanima 9:24.

ZABILJEŽITE U KALENDARU

01.-07.07.2012.

LJETNI BIBLIJSKI TEČAJ Maruševec

29.07.-10.08.2012.

RELAY PROGRAM Split

Adventističko vodstvo poziva na uredan postupak po pitanju rukopolaganja

Svjetsko vodstvo Crkve adventista sedmog dana izdalo je vrlo neuobičajen poziv na jedinstvo regionalnim administrativnim jedinicama Crkve, koje su poduzele ili razmatranju poduzimanje neovisnog djelovanja u vezi s rukopolaganjem ženâ za propovjedničku službu. Dana

29. svibnja 2012. izdana je izjava sa zahtjevom, kao odgovor na postupke koje su poduzele neke unije konferencija, uključujući dvije u Sjevernoj Americi. Unije konferencija, ključni sastavni elementi Adventističke crkve u svijetu s Generalnom konferencijom na čelu, pokazale su voljnost za rukopolaganje žena ili poduzimanje neovisnih postupaka koji bi dopustili takva rukopolaganja na njihovim područjima. U ovom trenutku Crkva adventista sedmog dana ne rukopolaže žene za propovjedničku službu, čime slijedi odluke izglasane na zasjedanjima Generalne konferencije 1990. i 1995. godine, kad je to pitanje bilo glavno usmjerenje na zasjedanju tog međunarodnog izaslanstva. Poziv su pripremili i jednoglasno prihvatili službenici Generalne konferencije, skupina od 40 visokih vođa crkve, uključujući 13 divizijskih predsjednika koji služe i kao potpredsjednici Generalne konferencije. Poziv počinje spominjanjem nedavnih pojedinih postupaka i/ili prijedloga i podsjećanjem unija konferencija i šireg crkvenog članstva da čitavu temu rukopolaganja trenutno proučava svjetska adventistička obitelj, a rezultati će biti poznati 2014. godine. U dokumentu stoji da će, nakon što zaprimi ove rezultate, Izvršni odbor Generalne konferencije — najviši autoritet između međunarodnih zasjedanja Crkve svakih pet godina — odlučiti hoće li predložiti dodatne preporuke po pitanju rukopolaganja na 60. zasjedanju Generalne konferencije u San Antoniju u Teksasu, u srpnju 2015. Do tada je, kako stoji u dokumentu, svaki potez “za promjenu ili prilagodbu prakse rukopolaganja globalan i zahtijeva odluku svjetskog tijela”. Adventističke vođe su napisale: “Kad neka unija uvodi drukčiju praksu rukopolaganja propovjednika, ostatak Crkve ovo vidi kao spremnost za ostavljanje odluke Crkve po strani i kretanje u drugom smjeru. Ovakvi postupci, ako se poduzimaju upravo u vrijeme kad je Crkva uključena u proučavanje i raspravu o pitanju rukopolaganja, preskaču proces i svaku odluku koja iz njega može proizići.” Vođe su ukazale na skupni i suradnički pristup u vezi s ključnim odlukama, koji je obilježavao uređenje adventista sedmog dana još od organizacije Crkve prije gotovo 150 godina (1863.): “Srž jedinstva u organizacijskom funkcioniranju adventista sedmoga dana je zajednička predanost svih

ADVENTPRESS NEWSLETTER GLASNIK KRŠĆANSKE ADVENTISTIČKE CRKVE / Odjel za komunikacije / [email protected] / 01/2361-900

2


organizacija zajedničkom donošenju odluka o pitanjima koja utječu na cijelu obitelj — i prihvaćanje tih odluka kao autoriteta Crkve. Postupak bilo koje unije koji slijedi drukčiji smjer djelovanja predstavlja odbacivanje ove ključne vrijednosti denominacijskog života.” Istodobno je u pozivu napomenuto: “Službenici Generalne konferencije toplo pozivaju unije da sudjeluju u globalnom proučavanju rukopolaganja. Ovo proučavanje će biti najšire i najtemeljitije proučavanje koje je Crkva poduzela u vezi s tom temom. Ranija proučavanja poduzimale su komisije, a ovo je prvi put da će proučavanje propovjedničkog rukopolaganja uključiti čitavu Crkvu kroz 13 divizija.” Vođe shvaćaju da je pitanje rukopolaganja žena tema za koju se duboko brinu i zanimaju mnogi unutar svjetskog adventnog pokreta: “Shvaćamo da u našoj globalnoj obitelji postoje oštro različita uvjerenja po pitanju propovjedničkog rukopolaganja ženâ. Također shvaćamo da protjecanje vremena bez zadovoljavajućih rješenja koja bi riješila napetosti po ovom pitanju može dovesti do frustracije i nagrizanja povjerenja u to da će se pronaći pravodobna i uzajamno zadovoljavajuća odluka.”

Svjetske adventističke vođe su uputile ozbiljan poziv uključenim unijama da: 1. Djeluju u skladu s odlukama svjetske Crkve; 2. Izbjegnu bilo kakve neovisne postupke suprotne odlukama koje je donijelo globalno tijelo Crkve 1990. i 1995. godine; 3. Informiraju svoje sastavne entitete o implikacijama koje neovisni postupci imaju za zdravlje šire denominacije; 4. Budu aktivno uključene u već uspostavljenu globalnu raspravu o praksi rukopolaganja, o čijim je rezultatima predviđeno izvijestiti 2014. i 2015. godine.

Prema informacijama iz 31. prosinca 2010. godine, Crkva adventista sedmog dana ima 60 unija s konferencijskim statusom i 59 unija s misijskim statusom. Organizirana kao Generalna konferencija 1863. godine, danas Crkva adventista sedmog dana ima 17 milijuna krštenih članova i aktivna je u 209 zemalja svijeta. Procjenjuje se da svakoga tjedna oko 30 milijuna ljudi pohađa adventistička bogoslužja. Mark Kellner/Adventist World

Zašto djelovati u Ujedinjenim narodima?

Ujedinjeni narodi su međunarodni forum u kojemu sudjeluju sve države. Osiguravaju platformu za informacije, raspravu, rezolucije u vezi sa sukobima, međunarodne sporazume, razvitak resursa, socijalne programe, poboljšanje obrazovanja, zdravstvenu skrb, koordinaciju humanitarne pomoći, pregovore o razoružanju — ukratko, pokrivaju sva područja ljudskog života i društva. Kao svaka ljudska ustanova, UN su daleko od savršenstva. Međutim, UN su primarno mjesto gdje se sastaju države i korisno služe u diplomaciji, pregovaranju i davanju

preporuka. Njihov razvitak međunarodnih konvencija i sporazuma čini osnovni okvir mnogih temeljnih prava i načela, posebice u područjima kao što su vjerska sloboda i ljudska prava, rezolucija o nasilju i ratu, nuklearnom razoružanju, kemijskom i biološkom oružju, ženskim pravima, ekologiji, održivom razvoju, humanitarnoj pomoći i razvoju te drugome. Kršćanska adventistička crkva je u prošlosti imala predstavnike u nacionalnim i međunarodnim organizacijama. Naši predstavnici govorili su pred Američkim kongresom 1890-ih godina i pred Ligom naroda 1930-ih godina. Adventisti vjeruju da trebaju biti dio građanskog društva i svoje vjerovanje i programe podijeliti sa širom zajednicom. Osim toga, adventisti u potpunosti podržavaju programe koji nastoje ublažiti siromaštvo, patnju, bolesti, nasilje i druge probleme, dok UN i druge organizacije istodobno informiraju o vjerovanjima i programima crkve. Zašto djelovati u Ujedinjenim narodima? Najbolji odgovor je: zato što nam to pruža izvanrednu prigodu da se

3


obratimo diplomatima i vođama na visokim razinama, da iznosimo svoju vijest i misiju i da svojim glasom sudjelujemo u odlukama koje se tiču cijeloga svijeta. Bila bi tragedija kad ne bismo iskoristili prigodu da surađujemo s mnogim pojedincima i organizacijama kako bismo pomogli tolikim ljudima. Ako stvarno vjerujemo da su naš program i vijest bitni, onda ne možemo zanemariti mogućnosti koje nam pruža pristup i sudjelovanje u Ujedinjenim narodima i drugim globalnim organizacijama. Nismo pozvani raditi samo za neku skupinu ili narod, već za sve ljude. Organizacija Ujedinjenih naroda osigurava predivnu mogućnost ostvarivanja te zadaće. Što će donijeti budućnost? Znamo da su rješenja problema ovoga svijeta golem izazov i da se bez božanske pomoći neće moći riješiti. Ali to nije razlog da ne učinimo svoj dio i da ne obavljamo svoj posao dok Isus ne dođe. Znatno se može pomoći kroz naš program povezanosti s Ujedinjenim narodima. Smatramo prednošću što pred tako važnim skupom možemo predstavljati Adventističku crkvu i Boga kojega ljubimo. Dr. Jonathan Gallagher

Završna svečanost na Adventističkom teološkom visokom učilištu

U nedjelju, 15. lipnja ATVU je imao posebnu prigodu čestitati na uspješno stečenim diplomama dvama studentima: Dubravki Tomašević (u odsutnosti), koja je prva diplomantica s trogodišnjeg vjero-učiteljskog smjera, i Marku Zeki, koji je diplomirao redovni studij teologije. Tri dana ranije, Marko je za obranu svojeg diplomskog rada zaradio čistu peticu. Uprava Fakulteta i Jadranske Unije, profesori i djelatnici, studenti i rodbina, te supruga Marina (također studentica ATVU-a), zajedno su se radovali s Markom, koji uskoro započinje i sa svojim prvim pastoralnim dužnostima. Ovom prigodom još jednom čestitamo i Dubravki i Marku, sa željom da stečeno znanje iskoriste za napredak Crkve i Božjeg djela. Dr. Željko Porobija

Adventističko teološko visoko učilište surađivalo u istraživanju sa sveučilištem Friedensau

Od 3. do 11. lipnja 2012. Adventističko teološko visoko učilište u Maruševcu imalo je jedinstvenu prigodu ugostiti studente s Aventističkog sveu-čilišta Friedensau, Njemačka, koje je predvodio profesor Horst Rolly, dekan Fakulteta društvenih znanosti. Razlog njihovog dolaska bio je istraživanje života Roma u naselju Parag pokraj Trnovca u Međimurskoj županiji. ATVU je, uz suradnju Srednje

škole u Maruševcu, organizirao logističku pomoć gostima iz Njemačke – smještaj, prehranu, prijevoz, kontakt s romskim naseljem, prevođenje, kao i temeljno upoznavanje s Hrvatskom. Za sve nas je to bila jedinstvena prigoda da naučimo puno toga o životu Roma, ali i o provođenju jednog takvog istraživanja. Na temelju njegovih rezultata planira se izraditi projekt pomoći naselju, koji bi se financirao iz fondova Europske unije. ATVU planira sudjelovati u izradi i provođenju projekta, u granicama svojih mogućnosti, jer je to lijepa prilika da svojim angažmanom doprinese i dobrobiti društva oko nas. Dr. Željko Porobija www.atvu.org

4


Živa nada u Kristov dolazak

Ne smijemo šutjeti! Mi moramo ovu nadu o skorom Isusovom dolasku propovijedati glasno! Svijet treba

poruku nade!

Nada je kao kisik Posjetitelju koji bi svratio u gradić Flagstaff u državi Maine pružao se tužan prizor. Nevjerojatno zapuštene i neodržavane kuće, korovom zarasli travnjaci i sve u raspadu. Razlog je što je tom gradiću određena sudbina: na njegovom mjestu planira se veliko akumulacijsko jezero nove hidrocentrale. Budućnost ovog mjesta trebala je biti potopljena vodama Dead Rivera. Svi popravci i održavanje grada su zaustavljeni. Čemu bojiti fasadu ili rezati živicu ako ionako nema budućnosti... Iz mjeseca u mjesec grad se pretvarao u

ruševinu i polako nestajao. Tamo gdje nema vjere u budućnost, nema ni snage za sadašnjost. Ono što je zrak plućima, to je nada ljudskoj egzistenciji. Čovjek koji nema što očekivati i čemu se nadati — umire. Cijeli život čekamo i nadamo se onim malim svakodnevnim stvarima — diplomi, sretnoj vezi, uspješnom poslu... To daje snagu i smisao. Iznad svakodnevnih i egzistencijalnih iščekivanja da se ostvare želje, snovi i potrebe, kao vjernici adventisti usmjerili smo svoje iščekivanje na budućnost kakvu je obećao Isus Krist. Naša je nada drugi dolazak Isusa Krista, eshatološki događaj kozmičkih razmjera koji će promijeniti tijekove povijesti Zemlje i svemira. Bog će tada suditi svijetu, uskrisiti mrtve i ponovno stvoriti ovu Zemlju. “Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet će ga svako oko ...” otkriveno je apostolu Ivanu, a on je to zapisao u svojoj knjizi (Otkrivenje 1,7). Pisci Svetog pisma na više od 1.800 mjesta najavljuju Kristov dolazak. Ovako često izrečena poruka nade zasigurno treba potpuno obuzeti čitatelje Božje objave jer je time naglašena njezina važnost. Očekivanje društva Mnogi zabrinjavajući događaji sadašnjice samo potvrđuju čovjekovu nemoć pred stihijama zla i nemorala. Suočeni sa svjetskom gospodarskom krizom i katastrofičnim ekološkim izvješćima u medijima mnogi su ljudi puni nesigurnosti i straha. U susretima s predstavnicima medija, vlasti ili znanosti, uvijek mi iznova postavljaju pitanje što će biti s ovim svijetom. “Kamo vode ove krize? Vi adventisti poznajete biblijsku apokaliptičnu literaturu; što nam imate reći?” Neki nas izravno pozivaju da glasnije propovijedamo nadu koja je utemeljena na Božjim obećanjima u Svetom pismu. Na nedavnom seminaru pred adventističkim pastorima prof. dr. Dieterich je kao neadventist pozvao naše pastore i nastavnike: “Vi ne smijete šutjeti! Vi adventisti morate ovu nadu o skorom Isusovom dolasku propovijedati glasno! Svijet treba poruku nade!” Živa nada — potreba Crkve Nada je nužna Crkvi kao kisik koji udišemo. Vremena u kojima je Crkva istraživala eshatološke biblijske tekstove i razvila ozračje iščekivanja bila su vremena njezinog najvećega napretka: apostolska crkva, reformacija, pijetizam, adventni pokret. Procvat kršćanstva dogodio se uvijek kad je nada u skori Kristov dolazak bila živa. S druge strane, vremena eshatološke mlakosti donosila su Crkvi stagnaciju i gubitak vjere — Crkva kao državna religija za Konstantina, prosvjetiteljstvo, itd. Kad u nedostatku iskustva spasenja vjernici razviju teologiju “Moj Gospodar neće doći zadugo” (Matej 24,48), ona će se uvijek reflektirati na njihovu etiku i revnost u prakticiranju kršćanskog stila življenja. Sukladno spomenutoj Isusovoj usporedbi, dolazi do gubitka duhovne motivacije, u Crkvi se među vjernicima javljaju sukobi, a hedonizam i materijalistička orijentacija obuzimaju život. Ako pak nevjesta čeka ženika, ona je ispunjena srećom i žurno se priprema za dan vjenčanja. Upravo ova slika iz Otkrivenja 19,7 opisuje kako iščekivani susret između Krista i Njegove Crkve djeluje na nju: “Veselimo se i kličimo od veselja, jer dođe svadba Janjetova! Njezina se zaručnica opremila: dano joj je da se obuče u blistav i čist lan. Lan, zapravo, označuje pravedna djela svetih.” Dokle god vjernici imaju na umu da Gospodar može doći svakog trenutka, njihova je odgovornost izraženija, a njihova se vjera pokazuje u radosti zbog skorog susreta s Kristom. Njihovo ponašanje odražava Kristovu milost i pravednost, a oprost ispunjava odnose s drugim ljudima. Stvarna nada nije samo deklarativna, već se pokazuje u odnosima i ponašanju vjernika općenito.

5


Objavljujmo uravnoteženo i biblijski Pojedini adventisti nisu razvili imunitet prema zabludama i ekscentričnim apokaliptičnim tumačenjima s lijeve i desne strane. Dok se jedni zapliću u popularne eshatološke teorije zavjera i špekulacija o posljednjim događajima, drugi će se priklanjati različitim ovostranim i sekularnim eshatologijama kakve nalazimo kod Augustina pa sve do de Chardina, Moltmanna i drugih. Naravno, s posljedicama, jer će jedni ljude tjerati u tjeskobu, a drugi u nevjeru. Stoga je važno proučavati Pismo i držati se biblijskog teksta te ga uravnoteženo i pozitivno propovijedati, poučavati i svjedočiti. I iznad svega živjeti životom čekaoca! U vremenima krize svijetu je prijeko potrebna poruka ohrabrenja i izlaza. Isusova najava posljednjih događaja pastoralno djeluje na slušatelje. U prisutnosti Božjeg kraljevstva On poziva na pokajanje (Marko 1,14-15) i rastjeruje strah i nihilizam (Ivan 14,1-3). Činimo to i mi, još češće nego dosad — s propovjedaonice, u dnevnoj sobi i gdje god nam se ukaže prilika. Živimo adventistički Apostol Pavao ima naročitu poruku za sve koji nastoje živjeti adventistički, to jest u iščekivanju Isusa Krista: “Također vas molimo, braćo, opominjite neuredne, sokolite malodušne, pomažite slabe, budite strpljivi sa svima! Pazite da nitko nikome ne vraća zlo za zlo, već uvijek nastojte promicati dobro i jedan prema drugome i prema svima! Radujte se uvijek! Bez prestanka molite! ... Duha ne gasite! Proročke govore ne prezirite...! A sam Bog, izvor mira, neka vas potpuno posveti! I neka se cijelo vaše biće — duh, duša i tijelo — sačuva besprijekorno za dolazak Gospodina našega Isusa Krista!” (1. Solunjanima 5,14-24) Mr. Branko Bistrović

6


Službene izjave vodstva Kršćanske adventističke crkve

** Potvrda braka

Problemi vezani uz brak mogu se vidjeti u pravoj svjetlosti samo kad ih razmatramo u svjetlosti božanskog ideala braka. Isus Krist je utemeljio brak u Edenu i potvrdio kao monogamnu i heteroseksualnu, doživotnu zajednicu ljubavi muškarca i žene. Kao vrhunac svojega stvaralačkog djela Bog je ljudski rod stvorio kao muško i žensko na svoju sliku; osnovao je brak, zavjetnu zajednicu dvaju spolova, tjelesno, emocionalno i duhovno sjedinjenih, za koje Sveto pismo kaže da su “jedno tijelo”. Polazeći od različitosti dvaju spolova, jedinstvenost braka osobito oslikava jedinstvo u raznolikosti božanskog Trojstva. Cijelo Sveto pismo uzdiže heteroseksualno sjedinjenje u braku kao simbol veze između Boga i ljudskog roda. Brak je ljudski svjedok Božje samopožrtvovne ljubavi i saveza s Njegovim narodom. Skladna povezanost muškarca i žene u braku predočava mikrokozam društvene zajednice koja se odavno smatra najvažnijim sastojkom stabilnog društva. Osim toga, seksualnost u braku za Stvoritelja nije imala samo svrhu sjedinjenja, već i osiguravanje rađanja i trajnosti ljudske obitelji. U skladu s božanskom namjerom, prokreacija potječe iz istog procesa, a i povezana je s njim; u njemu suprug i supruga mogu naći radost, zadovoljstvo i tjelesnu cjelovitost. Mužu i ženi se može povjeriti dijete upravo zato što su, zahvaljujući ljubavi, u dubokoj seksualnoj vezi mogli upoznati jedno drugo. Njihovo dijete je živo utjelovljenje njihovog jedinstva. Dijete koje raste uživa u ozračju bračne ljubavi i jedinstva u kojemu je začeto i uživa blagodat odnosa sa svakim od prirodnih roditelja. Monogamna zajednica muškarca i žene u braku potvrđena je kao božanski određen temelj obitelji i društvenog života i jedino moralno odgovarajuće mjesto za spolne i s njima povezane seksualne intimnosti. Međutim, ustanova braka nije Božji jedini plan za zadovoljavanje čovjekovih potreba za društvom i za stjecanje obiteljskog iskustva. U taj božanski plan ulaze i samci i samice te njihovo uzajamno prijateljstvo. Oba biblijska zavjeta pridaju važnost druženju i potpori prijatelja. Zajedništvo Crkve, Božje obitelji, dostupno je svima bez obzira na bračno stanje. Međutim, Sveto pismo jasno određuje granicu, društveno i seksualno, između takvih prijateljskih odnosa i braka. Crkva adventista sedmog dana bez dvojbe se priklanja ovom biblijskom gledištu o braku, vjerujući da svako snižavanje ovog uzvišenog gledišta znači snižavanje i nebeskog ideala. Budući da je grijeh izopačio brak, treba obnoviti čistoću i ljepotu braka kako ju je Bog zamislio. Ako cijene Kristovo otkupiteljsko djelo i djelovanje Njegovog Duha u ljudskim srcima, muškarac i žena koji su svoj život udružili u bračnom zavjetu mogu obnoviti prvobitnu svrhu braka i doživjeti njegovu ljepotu i cjelovitost. Ovu je izjavu odobrio i prihvatio Administrativni odbor Generalne konferencije adventista sedmog dana, 23. travnja

1996. godine.

***

Izjava o domu i obitelji Zdravlje i napredak društva izravno su povezani sa zdravljem dijelova od kojih se ono sastoji — obiteljske zajednice. Danas je, vjerojatno kao nikad prije, obitelj u nevolji. Sociolozi najavljuju raspad suvremenog obiteljskog života. Tradicionalni kršćanski koncept braka između jednog muškarca i jedne žene izložen je napadima. U ovo vrijeme krize obitelji, Adventistička crkva poziva svakog člana obitelji da osnaži svoju duhovnost i obiteljske odnose uzajamnom ljubavi, ukazivanjem časti, poštovanjem i odgovornosti. Prema Temeljnim vjerovanjima Crkve, zasnovanima na Bibliji, brak “treba odražavati svetost, bliskost i trajnost odnosa što vlada između Krista i Njegove Crkve ... Iako možda neki obiteljski odnosi neće dostići ideal, bračni drugovi koji se potpuno posvete jedno drugome u Kristu, mogu uz vodstvo Svetoga Duha i pomoć Crkve ostvariti zajednicu ljubavi. Bog blagoslivlja obitelj i želi da njezini članovi pomažu jedni drugima pri dostizanju pune zrelosti. Roditelji trebaju podizati svoju djecu u ljubavi i poslušnosti Gospodinu. Svojim primjerom i riječima trebaju ih učiti da je Krist odgajatelj pun ljubavi, nježnosti i brige, koji želi da ona postanu udovi njegovog Tijela, članovi Božje obitelji.” (Broj 22) Ellen G. White, jedna od osnivača Crkve, rekla je: “Djelatnost roditelja temelj je svake druge djelatnosti. Društvo se sastoji od obitelji i ono je što od njega čine glave obitelji. Iz srca ‘izvire život’ (Izreke 4,23); a dom je srce zajednice, Crkve i naroda. O utjecaju doma ovise dobrobit društva, uspjeh Crkve, uspjeh i blagostanje nacije.” (Put u bolji život, str. 215) Ovu izjavu za javnost objavio je predsjednik Generalne konferencije Neal C. Wilson nakon savjetovanja sa

šestnaestoricom potpredsjednika Crkve adventista sedmog dana, 27. lipnja 1985., na zasjedanju Generalne

konferencije u New Orleansu, saveznoj državi Louisiana u SAD-u.

7


** Značenje obitelji

Obiteljska je veza najtješnja, najnježnija i najsvetija od svih ljudskih veza na Zemlji. Bog je ustanovio obitelj da bi prva osigurala tople i skrbničke odnose za kojima čezne ljudsko srce. U obiteljskom krugu znakovito se zadovoljavaju duboke i trajne potrebe za pripadanjem, ljubavlju i prisnosti. Bog blagoslivlja obitelj i želi da njezini članovi pomažu jedni drugima u postizanju potpune zrelosti i cjelovitosti. U kršćanskoj se obitelji osobna vrijednost i dostojanstvo svakog člana ostvaruje i njeguje u ozračju poštovanja, jednakosti, otvorenosti i ljubavi. U tom intimnom krugu razvijaju se pojedinčeva najranija i najtrajnija gledišta prema odnosima i prenose moralne vrijednosti s jednog naraštaja na drugi. Bog isto tako želi kroz obiteljske odnose otkriti sebe i svoje putove. Uz uzajamnu ljubav, poštovanje, intimnost i doživotni zavjet kao sastavno tkivo, brak je odraz ljubavi, svetosti, bliskosti i trajnosti veze između Krista i Njegove Crkve. Odgoj i obrazovanje što ga vrše roditelji i uzvratna ljubav potomstva na ukazanu im ljubav odraz je onoga što doživljavaju vjernici kao Božja djeca. Božjom milošću obitelj može biti snažno sredstvo za privođenje njezinih članova Kristu. Grijeh je izopačio Božje ideale braka i obitelji. Osim toga, sve veća složenost društva i golemi stres koji opterećuje odnose u mnogim obiteljima izaziva krize. Posljedice su uočljive u prekinutim, poremećenim životima i odnosima obilježenima nepovjerenjem, sukobima, neprijateljstvom i otuđenošću. Mnogi članovi obitelji, uključujući i roditelje i djedove i bake, osobito žene i djeca, izloženi su obiteljskom nasilju. Sve veći broj rastava ukazuje na visok stupanj bračne nesloge i nesreće. Obiteljima je potrebna obnova i reforma unutarnjih odnosa. To će pomoći da se promijeni razorno ponašanje i postupci što danas prevladavaju u mnogim domovima. Zahvaljujući snazi Evanđelja, članovi obitelji mogu priznati svoju grešnost, prihvatiti uzajamne nedostatke i u svojemu životu i odnosima doživjeti Kristovo spasiteljsko iscjeljenje. Premda neki obiteljski odnosi nisu dostignuli ideal i možda nije potpuno ostvareno oslobađanje od štetnih iskustava, tamo gdje vlada Kristova ljubav, Njegov će Duh promicati jedinstvo i sklad i takve domove učiniti protočnicima životvorne radosti i snage u Crkvi i društvu. Ovu izjavu za javnost objavio je predsjednik Generalne konferencije Neal C. Wilson nakon savjetovanja sa

šestnaestoricom potpredsjednika Crkve adventista sedmog dana, 5. srpnja 1990., na zasjedanju Generalne

konferencije u Indianapolisu, saveznoj državi Indiana u SAD-u.

*** Nasilje u obitelji

Pod obiteljskim nasiljem razumijemo napad bilo koje vrste — verbalni, fizički, emocionalni, seksualni te aktivnu i pasivnu nebrigu koju vrše osoba ili osobe na nekoga iz obitelji, bilo da su u braku ili rodbina, bilo da žive zajedno ili odvojeno, ili su rastavljene. Trenutačna međunarodna istraživanja pokazuju da je obiteljsko nasilje globalni problem. Prisutno je kod pojedinaca — bez obzira na dob, nacionalnost i društveno-ekonomski položaj, i u obiteljima — bez obzira jesu li njezini članovi odrasli u religioznom ili nereligioznom domu. Pokazalo se da je postotak incidenata sličan u gradskim, prigradskim i seoskim zajednicama. Nasilje u obitelji očituje se na više načina: to može biti fizički napad na bračnog druga, ali i emocionalni napadi (verbalne prijetnje, izljevi bijesa, omalovažavanje i nerealni zahtjevi za savršenstvom). Nasilje može imati oblik tjelesne prisile i nasilja u bračnim spolnim odnosima, ili prijetnje nasiljem kroz zastrašivanje verbalnim ili neverbalnim ponašanjem. U nasilje ubrajamo rodoskvrnuće i zlostavljanje ili zanemarivanje maloljetne djece od roditelja ili drugog skrbnika, koje dovodi do ozljeda ili povreda. Nasilje nad starijima vidljivo je u tjelesnom, psihološkom, seksualnom, verbalnom, materijalnom i zdravstvenom zlostavljanju ili nebrizi. Biblija jasno pokazuje da je odlika kršćanskih vjernika kvaliteta njihovih ljudskih odnosa u crkvi i obitelji. Sukladno je Kristovom duhu voljeti i prihvatiti, ohrabriti i podizati druge, a ne zlostavljati ili podcjenjivati. Među Kristovim sljedbenicima nema mjesta tiraniji i zlouporabi vlasti ili autoriteta. Poticani ljubavlju prema Kristu, Njegovi su učenici pozvani pokazati poštovanje prema drugima, brinuti se za njihovu dobrobit, muškarce i žene smatrati ravnopravnima i priznati kako svatko ima pravo na poštovanje i dostojanstvo. Zanemariti takvo postupanje prema drugima znači povrijediti njihovu osobnost i podcijeniti ljudska bića koja je Bog stvorio i otkupio. Apostol Pavao govori o crkvi kao o “domaćima u vjeri”; ona funkcionira kao proširena obitelj i nudi prihvaćanje, razumijevanje i udobnost svima, osobito povrijeđenima i oštećenima. Sveto pismo prikazuje crkvu kao obitelj u kojoj je moguće ostvariti osobni i duhovni rast kad osjećaji izdaje, odbacivanja i boli daju mjesta osjećajima oproštenja, povjerenja i zdravlja. Biblija govori i o kršćaninovoj osobnoj odgovornosti da sačuva hram svojega tijela od oskvrnuća, zato što je mjesto u kojemu nastava Bog. Nažalost, obiteljskog nasilja ima u mnogim kršćanskim domovima, no preko njega ne možemo olako prijeći. Ono snažno utječe na život svih članova obitelji i često izaziva dugotrajna pogrešna shvaćanja o Bogu, sebi i drugima.

8


Impressum:

glavni i odgovorni urednik izvršni urednik suradnici uredništva lektura design

Branko Bistrović Kristina Hleb Darko Kovačević Neven Klačmer

Miroslav Vukmanić Kristina Hleb

adresa

e-mail

Rakovčeva 26, 10000 ZAGREB, Hrvatska [email protected]

ADVENTPRESS NEWSLETTER izdaje Odjel za komunikacije Jadranske unije konferencija Kršćanske adventističke crkve. Dopušteno je citirati bilo koji dio ovog glasila bez prethodne suglasnosti. Pritom svakako treba navesti izvor informacije Adventpress newsletter, odnosno agenciju od koje je vijest preuzeta.

Uvjereni smo da je Crkva dužna: 1. brinuti se za one koji pate od zlostavljanja u obitelji i odgovoriti na njihove potrebe tako što će a. saslušati i prihvatiti one koji pate od zlostavljanja pokazujući da ih voli i smatra valjanim i dragocjenim osobama; b. ukazivati na nepravdu zlostavljanja i ustati u obranu žrtava kako u zajednici vjere, tako i u društvu; c. osigurati službu skrbi i potpore obiteljima izloženima nasilju i zlostavljanju, nastojati žrtvama i počiniteljima omogućiti savjetovanje adventističkih stručnjaka gdje je to moguće, ili drugih stručnih službi u društvenoj zajednici; d. poticati obučavanje i osnivanje priznatih adventističkih stručnih službi kako za vjernike crkve, tako i za društvenu zajednicu; e. ponuditi službu pomirenja kad počiniteljevo pokajanje omogućuje razmišljanje o oprostu i obnovi odnosa. Pokajanje uvijek obuhvaća prihvaćanje pune odgovornosti za učinjeno zlo, spremnost za svakovrsnu naknadu i promjenu u ponašanju kako bi se zlostavljanje uklonilo; f. usmjeriti svjetlost Evanđelja na narav odnosa između muža i žene, roditelja i djeteta te druge prisne odnose, i omogućiti pojedincima i obiteljima da u svojemu životu zajedno rastu u skladu s Božjim idealima; g. čuvati se izbjegavanja žrtava i počinitelja u obitelji i crkvenoj zajednici, no pritom nepopustljivo smatrati počinitelje odgovornima za učinjena nedjela. 2. Osnažiti obiteljski život: a. skrbi za poučavanje u obiteljskom životu, prožetom milosrđem u koje je uključeno biblijsko razumijevanje uzajamnosti, jednakosti i poštovanje potrebno u kršćanskim odnosima, b. boljim razumijevanjem uzroka koji pridonose obiteljskom nasilju, c. razvijanjem mogućnosti sprečavanja zlostavljanja, nasilja i ponavljanja ciklusa, što često vidimo u obiteljima i nizu naraštaja, d. ispravljanjem naslijeđenih vjerskih i kulturnih uvjerenosti kojima se opravdava ili prikriva obiteljsko nasilje. Primjerice, iako Bog od roditelja očekuje da primijene stegu za dobro svoje djece, ta odgovornost im ne daje pravo na pribjegavanje grubom kažnjavanju. 3. Prihvatiti svoju moralnu odgovornost da budemo budni i reagiramo na zlostavljanje u obiteljima naših crkava i društvenih zajednica te takvo nasilničko ponašanjem proglasimo kršenjem adventističkih načela. Ne smijemo umanjivati, već ozbiljno uzeti svaki nagovještaj ili izvještaj o zlostavljanju. Vjernici koji ostaju ravnodušni i ne reagiraju, zapravo odobravaju, produžuju i čak podupiru nasilje u obitelji. Ako želimo živjeti kao djeca svjetla, moramo ukloniti tamu u kojoj se u našoj sredini javlja obiteljsko nasilje. Moramo voditi računa jedni o drugima čak i kad je lakše ostati po strani. Izjava se temelji na načelima izraženim u ovim biblijskim tekstovima: Izlazak 20,12; Matej 7,12; 20,25-28; Marko 9,33-45; Ivan 13,34; Rimljanima 12,10.13; 1. Korinćanima 6,19; Galaćanima 3,28; Efežanima 5,2.3.21-27; 6,1-4; Kološanima 3,12-14; 1. Solunjanima 5,11; 1. Timoteju 5,5-8. Ovu je izjavu odobrio i prihvatio Administrativni odbor Generalne konferencije Crkve adventista sedmog dana, 26.

kolovoza 1996., a poslana je na razmatranje na godišnjem zasjedanju Generalne konferencije u San Joseu, u

Kostarici, održanom od 1. do 10. listopada 1996. godine.

Documents

ADVENTPRESS NEWSLETTER