Admir Hadžikadunić Senad Turković Muhamed Tabaković ... · Sport, odnosno sportska kultura kao sastavni dio obrazovanja pojedinaca znači način života, ali uopćeno gledano

Sarajevo, 2013

TEORIJA SPORTA SA OSNOVAMA TJELESNIH AKTIVNOSTI SPECIJALNE

NAMJENE

Admir Hadžikadunić Senad Turković Muhamed Tabaković

Autori:Doc. dr Admir Hadžikadunić

Prof. dr Senad TurkovićProf. dr Muhamed Tabaković

Izdavač:Univerzitet u Sarajevu

Fakultet sporta i tjelesnog odgoja

Za izdavača:Prof. dr Munir Talović

Recenzenti: Prof. dr Midhat Mekić,

Prof. dr Mirjana Mađarević

Lektor:Sanita Đapo

Kompjuterska obrada:Doc. dr Admir Hadžikadunić

Fotografija:Doc. dr Admir Hadžikadunić

Doc. dr Almir Maljević

Naslovna strana:Emir Solak

DTP:Emir Solak

2 SADRŽAJ

SADRŽAJPREDGOVOR 7I DIO 91. UVOD 102. OSNOVNI POJMOVI U TEORIJI SPORTA 113. TJELESNA AKTIVNOST 14

3.1. Uticaj tjelesne aktivnosti na mentalno zdravlje čovjeka 163.2. Uticaj tjelesne aktivnosti na stres 173.3. Uticaj tjelesne aktivnosti na rad krvožilnog sistema 183.4. Uticaj tjelesne aktivnosti na imunološki sistem 193.5. Uticaj tjelesne aktivnosti na prevenciju od gojaznosti i dijabetesa 203.6. Uticaj tjelesne aktivnosti na prevenciju od drugih bolesti 213.7. Uticaj tjelesne aktivnosti na vitalnost 223.8. Tjelesna aktivnost kao važan faktor socijalizacije ličnosti 243.9. Tjelesna aktivnost u funkciji borbe protiv širenja alkoholizma i narkomanije 253.10. Tjelesna aktivnost u funkciji vaspitanja 253.11. Tjelesna aktivnost u funkciji formiranja higijenskih navika 263.12. Uticaj tjelesnih aktivnosti na razvoj motoričkih sposobnosti 273.13. Tjelesna aktivnost u slobodno vrijeme kao prevencija od destruktivnog izražavanja djece i omladine 29

4. TJELESNE SPOSOBNOSTI I NAČINI NJIHOVOG RAZVIJANJA 324.1. Snaga i vježbe za razvijanje snage 324.2. Brzina i vježbe za razvijanje brzine 334.3. Izdržljivost i vježbe za razvijanje izdržljivosti 344.4. Spretnost, okretnost i vježbe za razvoj spretnosti i okretnosti 35

5. OSNOVNA USMJERENJA SPORTA 375.1. Pojam i definicija rekreativnog sporta 375.2. Programska osnova rekreativnog sporta 38

6. VRHUNSKI ILI KVALITETNI SPORT 406.1. Pojam i definicija vrhunskog ili kvalitetnog sporta 406.2. Osnovne karakteristike vrhunskog ili kvalitetnog sporta 416.3. Humanost vrhunskog sporta 42

7. ŠKOLSKI SPORT 447.1. Pojam i definicija školskog sporta 447.2. Osnovne karakteristike školskog sporta 44

8. SISTEM SPORTA 458.1. Sistematizacija Sportova 45

Sadržaj

SADRŽAJ 3

9. SISTEM OLIMPIJSKIH IGARA 519.1. Udruženje međunarodnih federacija ljetnjih olimpijskih sportova (ASOIF) 529.2. Međunarodna atletska federacija (IAAF) 529.3. Međunarodna streličarska federacija – FITA (Archery) 539.4. Međunarodna bejsbol federacija – IBF (Baseball) 539.5. Međunarodna košarkaška federacija – FIBA (Basketball) 539.6. Međunarodna amaterska bokserska federacija – AIBA (Boxing) 549.7. Međunarodna kajakaška federacija – ICF ( Canoe / Kayak Slalom) 549.8. Međunarodna plivačka federacija – FINA (Aquatics) 549.9. Međunarodna biciklistička unija - UCI 569.10. Međunarodna konjička federacija – FEI 569.11. Međunarodna federacija fudbalskih asocijacija – FIFA (Football) 579.12. Međunarodna gimnastička federacija – FIG 579.13. Međunarodna rukometna federacija – IHF ( Handball) 589.14. Međunarodna hokejaška federacija – FIH (Hockey) 589.15. Međunarodna džudo federacija – IJF (Judo) 589.16. Međunarodna unija za moderni petoboj – UIPM (Modern Pentathlon) 599.17. Međunarodna veslačka federacija – FISA (Rowing) 599.18. Međunarodna jedriličarska federacija – ISAF (Sailing) 599.19. Međunarodna streljačka federacija – ISSF (Shooting) 609.20. Međunarodna softbol federacija – ISF Softball 609.21. Međunarodna stonoteniska federacija – ITTF (Table Tennis) 609.22. Međunarodna tekvando federacija – WTF (Taekwondo) 619.23. Međunarodna teniska federacija – ITF (Tennis) 619.24. Međunarodna trijatlonska unija – ITU (Triathlon) 619.25. Međunarodna odbojkaška federacija – FIVB 619.26. Međunarodna federacija za dizanje tegova – IWF (Weightlifting) 629.27. Međunarodna hrvačka federacija – FILA 62

10. ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE 6310.1. Međunarodna bijatlonska unija – IBU (Biathlon) 6310.2. Međunarodna bob i toboganing federacija – FIBT 6310.3. Međunarodna sankaška federacija – FIL 6310.4. Svjetska karling federacija – WCF (Curling) 6310.5. Međunarodna hokejaška federacija – FIH (Ice Hockey) 64 10.6. Međunarodna klizačka federacija – ISU 6410.7. Međunarodna skijaška federacija – FIS 65

11. EKSTREMNI SPORTOVI 67

Sadržaj

4 Teorija sporta sa osnovama tjelesnih aktivnosti specijalne namjene

II DIO 7112. HISTORIJSKI ASPEKTI PRIMJENE SPORTA U FUNKCIJI SPECIJALNE NAMJENE 72

12.1. Značaj tjelesnih aktivnosti i sporta u radu pripadnika specijalnih službi 7413. OSNOVE TJELESNOG VJEŽBANJA SPECIJALNE NAMJENE 77

13.1. Opća i specijalna tjelesna priprema pripadnika specijalnih službi 7714. OPĆA TJELESNA PRIPREMA PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUŽBI 80

14.1. Tjelesna aktivnost usmjerena na razvoj mišićne snage 8014.2. Tjelesna aktivnost usmjerena na razvoj izdržljivosti 8114.3. Tjelesna aktivnost usmjerena na razvoj pokretljivosti 8114.4. Specijalna tjelesna priprema pripadnika specijalnih službi 8314.5. Kretanje u specijalnim uvjetima 8514.6. Borilački sportovi 8814.7. Streljačke sposobnosti u specijalnim uvjetima 8914.8. Alpinizam 9014.9. Orijentacija u prostoru 9114. 10. Plivanje i ronjenje 9114.11. Skijanje 92

15. STRUKTURALNA ANALIZA PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUŽBI 9316. ANALIZA MOTORIČKOG DJELOVANJA 9517. MOTORIČKE SPOSOBNOSTI 100

17.1. Snaga, kao motorička sposobnost 10017.2. Sredstva i metode razvijanja snage 10217.3. Brzina kao motorička sposobnost 10317.4. Koordinacija kao motorička sposobnost 10517.5. Fleksibilnost kao motorička sposobnost 10717.6. Ravnoteža kao motorička sposobnost 10917.7. Preciznost kao motorička sposobnost 11017.8. Izdržljivost kao motorička sposobnost 111

18. SELEKCIJA I DIJAGNOSTICIRANJE SPOSOBNOSTI PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUŽBI 11318.1 Selekcija ljudskih resursa za potrebe specijalnih službi 11318.2. Dijagnosticiranje tjelesnih sposobnosti pripadnika specijalnih službi 115

19. UPRAVLJANJE, PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE PROCESA TJELESNOG VJEŽBANJA PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUŽBI 118

19.1. Upravljanje procesom tjelesnog vježbanja 11819.2. Planiranje procesa tjelesnog vježbanja 11919.3. Programiranje procesa tjelesnog vježbanja 120

Sadržaj

Teorija sporta sa osnovama tjelesnih aktivnosti specijalne namjene 5

20. MATERIJALNO TEHNIČKI I KADROVSKI UVJETI REALIZACIJE TJELESNIH AKTIVNOSTI PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUŽBI 12421. PRIMJENA METODIČKO ORGANIZACIJSKIH OBLIKA U RADU SA PRIPADNICIMA SPECIJALNE SLUŽBE 126

21.1. Rad u stanicama 12621.2. Kružni oblik rada 13021.3. Poligoni 13221.4. Rad na stazi 13721.5. Individualni oblik rada 140

22. TESTOVI ZA PROCJENU MOTORIČKIH SPOSOBNOSTI PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUŽBI 141

22.1. Primjeri testova i standarda za ocjenu motoričkih sposobnosti pripadnika vojske 14122.1. Primjeri motoričkih testova i normativnih standarda za ocjenu motoričkih sposobnosti pripadnika policije 14722.2. Primjer testova za procjenu specifičnih tjelesnih sposobnosti 15223.1. Primjeri tjelesnih vježbi za razvoj općih sposobnosti 153

24. PRIMJERI SADRŽAJA ZA RAZVOJ SPECIFIČNIH TJELESNIH SPOSOBNOSTI PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUŽBI 162

24.1. Primjeri sadržaja za razvoj specifične aerobne izdržljivosti 16224.2. Primjeri sadržaja za razvoj specifične anaerobne izdržljivosti 16324.3. Primjeri sadržaja za razvoj specifične snage 16424.4. Primjeri sadržaja za razvoj specifične brzine 16524.5. Primjeri sadržaja za razvoj specifične koordinacije, fleksibilnosti i ravnoteže 166

25. PRIMJER JEDNOGODIŠNJEG PLANA RADA PROGRAMIRANE TJELESNE AKTIVNOSTI VOJSKE I POLICIJE 16725.1. Sadržaji osnovne tjelesne aktivnosti 16725.2. Sadržaji specijalne tjelesne aktivnosti 16925.3. Sadržaji posebnih znanja i vještina samoodbrane 169

26. DEFINICIJA OSNOVNIH POJMOVA U SPORTU 17227. OPIS BAZIČNIH I SITUACIONO MOTORIČKIH TESTOVA ZA PRAĆENJE VREDNOVANJE I OCJENJIVANJE PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUŽBI 179

28.1. Bazično motorički testovi 179LITERATURA 186

Sadržaj

PREDGOVOR

Ova publikacija proizašla je kao rezultat želje i entuzijazma stručnjaka iz oblasti kineziologije koji su za cilj postavili definiranje modela planiranja, programiranja i realizacije sporta kao sredstva transformacionih procesa primarno motoričkih sposobnosti namijenjenih specifičnim kategorijama u policijskim i vojnim strukturama. Posmatrajući tjelesni odgoj i sport, neminovno je konstatirati da to treba biti jedna od glavnih vodilja današnjeg mladog naraštaja. Motorički status pripadnika specijalnih službi primarno ovisi od kvalitetnih programskih sadržaja sporta i sportskih aktivnosti. Savremena dostignuća u današnjem svijetu u velikoj mjeri umanjuju tjelesne aktivnosti čovjeka. Posljedica savremenog znanstvenog i tehnološkog razvoja je i intenzivan društveni razvoj, a to ipak traži i sve intenzivnije proučavanje ne samo različitih područja ljudskog rada, nego i užih područja ljudske djelatnosti. U edukaciji instruktora, sportskih trenera, studenata, budućih eksperata u oblasti sporta i sportske edukacije, važno je reći da se oni osposobljavaju za provedbu svih organizacionih oblika rada predviđenih planom, programom i zacrtanim ciljevima kod ovih kategorija. Sadržaj i struktura publikacije jasno kategorizira sport kao fenomen sa različitim programskim ciljevima. U skladu sa navedenim i pojedina poglavlja u publikaciji obuhvataju različite aspekte sporta, primarno kao sredstva pozitivnih transfomacija psihomotoričkog statusa, kao svrha samom sebi (sportskom rezultatu), te kao i preventivno-kurativnim kineziološkim tretmanima. Pored toga, značajan dio publikacije ima edukativni karakter. Naravno, rad na publikaciji protekao je uz usmjeravanje, sugestije i upućivanje određenog broja ljudi kojima autori duguju zahvalnost, a koji su svojim nesebičnim pružanjem pomoći i stručne saradnje omogućili publiciranje ovog djela. S obzirom na nesavršenost svakog čovjeka, autori su svjesni da postoje određene nepotpunosti i manjkavosti u ovom pionirskom radu. Ipak, značaj i doprinos publikacije jeste u tome što je i bio cilj autora, objediniti i publicirati djelo koje će obuhvatiti edukativni dio, specijalni program i praktične modele u realizaciji kinezioloških aktivnosti sa ciljem pozitivnih transformacija u prostoru bazičnih motoričkih sposobnosti i usavršavanja utilitarnih kretnih aktivnosti. Očekujemo pozitivnu reakciju čitaoca, a svaka primjedba bit će shvaćena dobronamjerno.

Autori


I DIO T E O R I J A S P O R T A

Kroz ovo poglavlje knjige, autori će upoznati čitatelje i iste uvesti u fenomenologiju opće teorije sporta, principa u terminologiji, te osnovnih ciljeva. U ovom dijelu knjige, teorije sporta čitatelji se mogu upoznati sa osnovnim teorijskim modelima planiranja i programiranja u sportu, klasifikacije sportova u odnosu na različite antropološke kriterije, kao i o osnovnim usmjerenjima u sportu. Prvi dio knjige obuhvata uvod u opću teoriju sporta i namijenjen je studentima studijskih programa u oblasti sporta i tjelesnog odgoja i srodnim studijskim programima, jer svojim sadržajem obuhvata značajan dio programskih sadržaja nastavnog predmeta teorije sporta i osnova tjelesne kulture. Svaka ekspertska oblast ima određene specifičnosti. Subjekti u realizaciji programskih sadržaja sporta i tjelesnih aktivnosti će se u ovom dijelu publikacije pobliže upoznati sa metodskim pristupom u definiranju ciljeva i zadataka u sportskom programu, osnovnim zakonitostima, principima u radu realizatora sportskih programa, pojavnom definiranju sporta i njegovoj kategorizaciji sa različitim aspektima klasifikacije, načinom i sredstvima realizacije sportskih sadržaja. Osnova kretne aktivnosti je pokret, Skup pokreta čini kineziološki operator (sportska vježba.) Kombinacija sportskih vježbi sa planiranim djelovanjem i uticajem na pojedine antropološke karakteristike čovjeka, u osnovi čini teoretski sadržaj prvog dijela knjige.

Teorija sporta


1. UVODSport, odnosno sportska kultura kao sastavni dio obrazovanja pojedinaca

znači način života, ali uopćeno gledano u vremenu u kojem živimo postavlja se kao imperativ ukoliko želimo zadovljiti fiziološke potrebe organizma, sa jedne i specifične motoričke sposobnosti, sa druge strane. Kroz povijesni razvoj, čovjek je u kontinuitetu izvodio određene tjelesne aktivnosti, a uz unaprijed zacrtane ciljeve. U početku su ciljevi izvođenja tjelesnih aktivnosti bili definirani očuvanjem vrste, zadovoljenja potreba, te obezbjeđenja sigurnosti i tjelesnog razvoja neophodnog u odbrani, lovu, borbama i sličnim aktivnostima. U navedenim, ranijim povijesnim periodima čovjek nije imao direktnu svjesnost o značaju kretnih aktivnosti kada su u pitanju zdravstveni, sociološki, profesionalni, i sl. aspekti o značaju tjelesnih aktivnosti. Danas, naučna dostignuća ukazuju na značaj i uticaj tjelesne aktivnosti za organizam čovjeka, odnosno njegov zdravstveni status i mogućnosti poboljšanja profesionalnih kapaciteta. Tjelesna aktivnost, sport i vježbanje već se desteljećima spominju kao sredstva važna za očuvanje zdravstvenog statusa, jer je gotovo nemoguće zamisliti mogućnost očuvanja sposobnosti čovjeka bez planiranog i programiranog kineziološkog tretmana. Bilo koji sport i bilo koja tjelesna aktivnost aktivira kompletni lokomotorni sistem presudan za transformaciju energije koja je prijeko potrebna za aktivnost svih stanica u organizmu, te se sport i tjelesna aktivnost mogu tretirati kao odrednica za skladan razvoj svih antroploških obilježja čovjeka sa aspekta kineziološke antropologijie. U kontekstu kategorija lica kojima je ova publikacija namijenjena, nepotrebno je dodatno pojašnjavati značaj i potrebu primjene kinezioloških tretmana sa ciljem obučavanja, razvoja bazičnog motoričkog statusa, usavršavanja i stilizacije koordinacijskih tehnika primjenjivih u profesionalnim aktivnosti lica uposlenih u specijalnim službama. Ukoliko se pokuša definirati opis, cilj i način operativnih aktivnosti ove populacije, neminovno se nameće argumentacija da je motorički status ovih pripadnika jedan od presudnih karakteristika kojima se može procjenjivati latentna uspješnost u obavljanju svakodenvnih aktivnosti. Pripadnici jedinica za specijalnu namjenu u opusu edukativnih procesa, u zavisnoti od opisa profesionalnih aktivnosti, moraju realizirati zahtjevne kineziološke aktivnosti u prostoru razvoja bazičnih motoričkih sposobnosti, kao i primjenu istih kroz specifične, odnosno situacijske motoričke vještine, umijeća i sposobnosti.


Teorija sporta

2. OSNOVNI POJMOVI U TEORIJI SPORTASvaka visoko struktuisana ciljana tjelesna aktivnost uređena pravilima, koja

posjeduje visok nivo posvećenosti i obuhvata prevladavanje sebe ili protivnika sadržavajući pojedine elemente igre može se nazivati Sportom. Sport uključuje intenzivno tjelesno naprezanje ili relativno kompleksne tjelesne sposobnosti učesnika, koji su motivisani unutrašnjom satisfakcijom ili nagradama i priznanjima povezanim sa učestvovanjem. Sportovi mogu biti individualni ili grupni. Grupni (zajednički) sportovi izvode se u grupi (sportske igre: nogomet, košarka, rukomet), a kod individualnih (pojedinačnih) sportova, npr. (plivanje, atletika, gimnastika), pojedinac se sam zalaže za sportsko postignuće i uspjeh. Često se govori o olimpijskim igrama, te o ostalim neolimpijskim sportovima. Postoje i sportovi kao što su moderni petoboj ili triatlon koji su u stvari spoj nekoliko različitih sportova. U sportsko – medicinskom smislu sportovi se klasifikuju prema tipu vježbanja (statički i dinamički sportovi) i intenzitetu opterećenja (sportovi niskog, srednjeg i visokog intenziteta). Osoba koja posjeduje nadprosječni nivo tjelesnih sposobnosti, zahvaljujući treningu ili talentu, sposobna da se nadmeće u tjelesnoj zahtjevnoj aktivnosti naziva se sportistom.

Sportskom kulturom se smatra dio kulture, poseban oblik kulture i predstavlja zbir sveukupnih društvenih dostignuća u stvaranju i korištenju specijalnih sredstava u cilju unapređenja zdravlja i razvoja ljudskih sposobnosti i osobina koje su u skladu sa potrebama društvene zajednice i interesima savremenog čovjeka. Najvažniji index stepena razvoja sportske kulture, dostignuća u sportskoj kulturi, jeste dostignuti nivo zdravlja, svestrani razvitak psihomotornih osobina, sportski kvalitet i prodor sredstava sportske kulture u svakodnevni život ljudi svih struktura, cjelokupnog stanovništva. (Smajić i Turković, 2001).

Sportski odgoj (tjelesni odgoj) je integralni dio odgoja i predstavlja plansku, svrsishodnu, sistematsku, trajnu i organizovanu pedagošku aktivnost, participiranja u formiranju srećnog čovjeka, humaniste i realiste, slobodno, svestrano razvijene kulturne i samostalne ličnosti.

Sportsko obrazovanje (tjelesno obrazovanje) je sastavni dio procesa sportskog odgoja. U sportu je odgojni proces koji je fokusiran na sticanje, formiranje i usavršvanje sportskih znanja, vještina i navika, kao i teoretskih znanja koja imaju ulogu u riješavanju zadataka sportskog odgoja.


Sportska vježba je kategorija tjelesne aktivnosti u kojoj se strukturisani, planirani i ponovljeni pokreti tijela koji se izvode sa ciljem unapređenja ili održavanja jedne ili više komponenti forme. Učestalo i redovno vježbanje predstavlju važnu komponentu prevencije malignih i kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i gojaznosti. Omogućava održavanje optimalne tjelesne mase i strukture, izgradnju i održavanje zdravih kostiju, mišića i zglobova, promovisanje psihološkog blagostanja, jačanje imunog sistema. Shodno cilju vježbanja razlikujemo vježbe istezanja (koje dovode do unapređenja obima pokreta), aerobno vježbanje (u cilju poboljšanja kardiorespiratorne izdržljivosti) i anaerobno vježbanje (u cilju poboljšanja mišične snage i izdržljivosti). Prema mehaničkoj akciji vježbanje može biti statičko i dinamičko. Dinamičko vježbanje (brzo hodanje, trčanje, plivanje) dovodi do promjene u dužini mišića i do pokretanja zglobova kontrakcijama koje nastaju nakon produkcije male intramuskularne sile; statičko vježbanje (gimnastika, dizanje tegova, rvanje), dovodi do razvoja relativno velike mišićne sile, sa ili bez promjene u dužini mišića i pokretanja zgloba. Većina vježbi ima statičku i dinamičku komponentu (npr. trčanje ima visoke dinamičke i niske statičke zahtjeve). Najveće zdravstvene efekte posjeduje dozirano aerobno dinamičko vježbanje. Sportsku vježbu možemo posmatrati u užem i u širem smislu. Kada govorimo o sportskoj vježbi u užem smislu, često je označavamo kao sportska vježba, a u širem sportska aktivnost. Pod sportskom aktivnošću podrazumijevamo skup, kompleks pojedinih pokreta, prostijih i složenijih jedinica, koje se unaprijed ne mogu odrediti, ali ih također, kao sportske vježbe u užem smislu izvodimo u cilju riješavanja zadataka sportskog odgoja. Dakle, sportska vježba predstavlja pokret ili kretanje, odnosno niz pojedinih pokreta, prostih i složenih, koje čovjek upražnjava u cilju smišljenog razvijanja, usavršavanja i održavanja svojih tjelesnih sposobnosti.

Sportsko vježbanje (tjelesno vježbanje) je više puta (mnogobrojno) ponovljeno upražnjavanje sportskih vježbi u cilju usvajanja određenih znanja, umijeća i navika, razvijanja sklonosti i sposobnosti obezbjeđivanja zabave i razonode.

Tjelesna aktivnost predstavlja svaki oblik pokreta tijela koji povećava energetsku potrošnju. Tjelesna aktivnost uključuje vježbanje, trening i takmičenje, intenzivni profesionalni rad, kućne poslove i nesportske aktivnosti koje zahtjevaju fizičko naprezanje. Tjelesna aktivnost je povezana sa zdravljem i dugovječnošću još od antičkih vremena. Prvi podaci o tjelesnim aktivnosti organizovanoj u cilju promocije zdravlja potiču iz Kine još od 2500 godina prije naše ere.

Teorija sporta


Sportski trening je program vježbanja namijenjen učenju i savladavanju određenih zahtjeva, poboljšanju tjelesne forme i pripremanju učesnika za određenu takmičarsku aktivnost. Postoji opći trening (kondicioniranje), specifični tehnički trening i trening psihološkh vještina. Kondicioniranje (opći trening), obuhvata skup svih fizioloških i morfoloških promjena osobe kao odgovor na trenažni program u cilju unapređenja pojedinih ili svih elemenata forme (npr. opća izdržljivost, mišićna snaga, fleksibilnost). Specifični trening obuhvata uvježbavanje tehničkih elemenata i vještina koje odgovaraju potrebama određenog sporta ili aktivnosti. Psihološki trening obuhvata mjere unapređenja mentalnih vještina sportista (motivacija, pažnja, samopouzdanje) potrebnih za sportsko postignuće. Trening se zasniva na osnovnim principima specifičnosti, individualnosti, nadopterećenja i reverzibilnosti (detreninga). Između treninga i sportskog vježbana ne postoje bitne razlike. Sportsko vježbanje je više orijentisano na riješavanje općih odgojnih zadataka, a trening na pripremu sportista za visoka sportska dostignuća.

Sportska rekreacija predstavlja cjelokupnu dobrovljnu aktivnost čovjeka izvan profesionalnog rada s ciljem odmora, osvježenja, jačanja zdravlja, zabave i razonode. Razni oblici sportske aktivnosti predstavljaju najmasovnije i najefikasnije područje rekreacije ljudi bez obzira na pol, uzrast, stepen obrazovanja, socijalno stanje i drugo.

Tjelesna sposobnost je skup urođenih i stečenih osobina koje uslovljavaju uspješno vršenje kretnih aktivnosti. Osnovne tjelesne sposobnosti koje čine opću sportsku sposobnost su: snaga, brzina, izdržljivost, okretnost, ravnoteža, preciznost i koordinacija.

Sportsko umijeće je vježbanjem stečena sposobnost izvođenja nekih sportskih aktivnosti na višem nivou: racionalno, efikasno i precizno.

Sportska navika je dugotrajnim vježbanjem stečen automatizam pri izvođenju određene sportske aktivnosti, bez veće potrebe angažovanja svijesti.

Teorija sporta

3. TJELESNA AKTIVNOSTU području tjelesne aktivnosti ćemo istaknuti njenu ulogu u tjelesnom i

mentalnom zdravlju čovjeka, što se očituje kroz smanjenje rizika nastanka bolesti, ublažavanja njihovih simptoma, ali i očuvanja zdravlja uopće. Obzirom da su se granice oboljenja pomjerile, sve je veći broj ljudi koji su oboljeli od mnogih „modernih bolesti“, nastalih usljed sedentarnog (sjedalačkog) načina života. Da bi preživio, Homo sapiens je bio tjelesno aktivan već prije oko 50 000 godina, kada je i nastao. Te tjelesne aktivnosti su bile vezane za lov, ribolov, a nešto kasnije za agrokulturu, tj. uzgoj biljaka i životinja. Takođe, česte migracije primoravale su tadašnjeg čovjeka da živi aktivno. Međutim, stvari su se do danas uveliko izmijenile. U posljednjih nekoliko decenija tempo tih promjena se ubrzao i pretvorio ljude u neaktivnu, sedentarnu populaciju. Većina ljudi je krenula lakšim putem, putem kompjutera, televizora, automobila i drugih modernih naprava koje olakšavaju život. Samo rijetki kreću pravcem redovne tjelesne aktivnosti i mnoštva zdravih navika, kao što su zdrava ishrana, kontrola tjelesne težine, kontrola stresa itd. Danas manje od 30% američke populacije upražnjava dovoljan nivo tjelesne aktivnosti (30 minuta umjerene aktivnosti skoro svaki dan) koja je neophodna za zdrav život, dok se samo mali broj, 10%, podvrgava aktivnosti koja, pored isključivo zdravstvenog aspekta, može da obezbijedi i dobru tjelesnu kondiciju (Booth i Chkravarthy, 2002, prema Sharkey i Gaskill, 2008). Zbog toga su čovjekovo zdravlje i vitalnost dovedeni u pitanje. Ljudi se sve više suočavaju sa hroničnim zamorom, depresijom, degenerativnim i malignim oboljenjima, bolestima pluća i srca, dijabetesom. Stone i Klein (2004) došli su do zaključka da redovni vježbači poboljšavaju svoje opće zdravstveno stanje i kondiciju, te bivaju ispunjeni osjećajem zadovoljstva i unutrašnje snage, što se pozitivno odražava i na sve druge sfere njihovog života (Sharkey i Gaskill, 2008). Tako, Kinezi već dugo primjenjuju tehniku taj-či kako bi spriječili nastanak bolesti koje su posljedica sedentarnog načina života, dok je u Starom Rimu, prije više od 1500 godina, čuveni ljekar Galen propisivao fizičke vježbe da bi se očuvalo zdravlje. Sasvim je jasno da tjelesno aktivne osobe ostvaruju niz prednosti koje se očituju u kvalitetnom životu. O beneficijama tjelesne aktivnosti govorili su Galić (2003), Hadžikadunić (2004), Gayton i Hall (2008), kao i mnogi drugi autori, posmatrajući tjelesnu aktivnost sa fiziološkog, psihološkog i sociološkog aspekta, što ukazuje na sveobuhvatnost uticaja tjelesne aktivnosti.


Teorija sporta

OTKLANJANJE ARTRITISA,

OSTEOPOROZE, BOLI U LEĐIMA I DR.

SAMOAKTUALIZACIJA

POTREBA ZA MOĆI

PREVENIRANJEANSIOZNOSTI

SMANJENJE RIZIKA OD MALIGNIH

BOLESTI

PREVENCIJA I UBLAŽIVANJE

DEPRESIVNIH STANJA

SPREĆAVANJE NASTANKA

KARDIOVASKULARNIH OBOLJENJA

OTKLANJANJE I UBLAŽIVANJE STRESA

POTPORAIMUNOLOŠKOM

SISTEMU

POTREBA ZA POŠTOVANJEM I

SAMOPOŠTOVANJEM

POTREBA ZA PRIPADANJEM I

LJUBAVLJU

POTREBA ZA SIGURNOŠĆU

RAZVOJ NEURONSKE MREŽE

VITALNOST I PRODUŽIVANJE

ŽIVOTNOG VIJEKA

SPREĆAVANJEOVISNOSTI

(MALOLJETNIČKE DELIKVENCIJE)

SPREĆAVANJENASTANKA

HIPOKINEZIJE

KVALITETNA ORGANIZACIJASLOBODNOG VREMENA

MENTALNO ZDRAVLJE

FIZIČKOZDRAVLJE

POTREBA ZA KRETANJEM

ZADOVOLJAVANJE LJUDSKIH POTREBA

Shema br. 1. Beneficije umjerene i redovne tjelesne aktivnosti

TJELESNA AKTIVNOST

OČUVANJE I UNAPREĐENJEZDRAVLJA


Teorija sporta


3.1. Uticaj tjelesne aktivnosti na mentalno zdravlje čovjeka

Tjelesnu aktivnost možemo posmatrati kao efikasno sredstvo u prevenciji i liječenju anksioznosti i depresije. Dakle, tjelesna aktivnost jednako dobro utiče na mentalno kao i na fizičko zdravlje. To se potkrepljuje činjenicom da je tjelesna aktivnost odličan način borbe sa problemima i svakodnevnicom. Ona omogućava da se loši postupci zamijene dobrim. Također, može se reći da vježbanje predstavlja vid meditacije, te daje osjećaj da upravljamo sopstvenim životom, odnosno osjećaj kontrole i samokontrole. Anksioznost se najčešće definiše kao stalno prisutan osjećaj nesigurnosti, straha i bespomoćnosti. Ona je prolazno stanje, crta ličnosti, emocionalni odgovor na specifične situacije s kojim se osoba može uspješno izboriti. Dokazano je da tjelesna aktivnost, poput šetnje, smanjuje stepen anksioznosti podjednako kao autosugestija ili neki drugi oblici upravljanja mentalnim fukcijama. Također, vježbe sa opterećenjem ili aerobno vježbanje znatno smanjuje anksioznost. Depresija je poremećaj koju karakteriše tuga, smanjeno samopouzdanje, pesimizam, osjećaj beznađa i očajanje. Simptomi se kreću u rasponu od razdražljivosti, povlačenja u sebe, pa sve do razmišljanja i pokušaja suicida, zavisno od stepena depresije. Statistički podaci govore da tjelesna aktivnost smanjuje stepen depresije u svim starosnim grupama. Tako je primjećeno da su manje depresivna djeca i tinejdžeri koji su aktivniji (Molt i saradnici, 2004, prema Sharkey i Gaskill, 2008). Bitno je naglasiti da duži i češći trenažni programi imaju veću efikasnost, što ne znači da i aerobno vježbanje jednom ili dva puta sedmično ne ostavlja pozitivan efekat na mentalno zdravlje.

Vrsta aktivnosti Aerobne aktivnosti; vježbe s manjim opterećenjem i većim brojem ponavljanja

Učestalost Skoro svakodnevno da bi se postigao brz i dugotrajan efekat

Intenzitet Lagan do umjeren; efekti se povećavaju s povećanjem intenziteta, trajanja i učestalosti vježbanja

Vrijeme 30 min. ili duže

Tabela 1. Preporuke za aktivnosti protiv depresije (prema Sharkey i Gaskill (2008)

Teorija sporta


3.2. Uticaj tjelesne aktivnosti na stres Smatra se da je redovna i umjerena tjelesna aktivnost najbolji način da se

neutrališe stres, jer ona omogućava sagorijevanje produkata stresne situacije. Tjelesnom aktivnošću eliminišu se neiskorišteni produkti, kao što su šećeri i masti, koji doprinose stvaranju nus produkata u našem organizmu i remete unutarnju ravnotežu organizma. Ona je umirujuća, relaksirajuća, usporava koagulaciju krvi u krvnim sudovima, snižava krvni pritisak i smanjuje lučenje kortizola i adrenalina (Sharkey i Gaskill, 2008). Aerobni trening je efikasniji od drugih oblika borbe protiv stresa, jer dovodi do smanjenja frekvencije srca i pada krvnog pritiska, nastalih usljed stresnog događaja (Spalding, Lyon i Hatfield, 2004, prema Sharkey i Gaskill, 2008). Također, nakon aerobnog treninga čovjek se osjeća prijatno, zadovoljno i lako zbog povećane razine ACHT hormona (Fajl, 2006, prema Kafedžić, 2010). Kretanje povećava nivo ACHT-a, jača cirkulaciju krvi u mozgu što je jedna pozitivna strana kretanja. Povišena razina ACHT-a i bolji dotok kiseonika u mozgu su uzrok doživljavanja sasvim novih misaonih podstreka tokom trčanja. Osim toga, ACHT podiže nivo serotonina što za posljedicu ima poboljšanje raspoloženja, smanjenje stresa i vedriji pogled na brige i probleme (Fajl, 2006, prema Kafedžić, 2010). Tjelesna aktivnost je jeftinija od lijekova i blagotvorno djeluje na čitav organizam, te ne ostavlja negativne posljedice kao lijekovi. Međutim, prekomjerno vježbanje može da poveća količinu stresnog hormona kortizola (Holford, 1999). Prekomjerna tjelesna aktivnost-fizički stres, u periodima kada je osoba već pod stresom se ne preporučuje, ali umjerena aktivnost, poput šetnje, tai-čia, meditacije ili joge oslobađa od stresa, te čovjeka čini opuštenim i sretnim. Ponekad osobe, dok su pod stresom pretjeruju u tjelesnoj aktivnosti, iscrpljuju se nastojeći naći u tome izlaz iz stresne situacije kao oblik terapije (Sharkey i Gaskill, 2008). Međutim, takvim načinom „borbe ili bijega“ dublje tonu u stres. Sportski psiholog, Morgan (1979) upozorava da je moguće biti previše posvećen tjelesnoj aktivnosti, vježbanju ili treningu. To znači biti negativno ovisan. On je opisao sportiste koji su bili toliko ovisni od aktivnosti da su potpuno zapostavljali svoje obitelji, poslove ili školske obaveze. Kako dalje ističe Morgan, nastavljali su trenirati bez obzira na povrede ili bolest. Glaser (1976) ističe i pozitivne strane negativne zavisnosti o tjelesnoj aktivnosti, obrazlažući da opterećenost nekim oblikom tjelesne aktivnosti može poslužiti kao terapija u liječenju ovisnosti o alkoholu ili drogama, isto kao i za anksioznost i depresiju. Dakle, pozitivne efekte tjelesne aktivnosti u cilju očuvanja i unapređenja zdravstvenog statusa i blagotvornog djelovanja na stres, možemo očekivati samo od umjerene, redovne tjelesne aktivnosti. U suprotnom, tjelesna aktivnost postaje veliki fizički stres.

Teorija sporta


3.3. Uticaj tjelesne aktivnosti na rad krvožilnog sistema

Naime, umjerena i redovna tjelesna aktivnost smanjuje rizik od srčane bolesti, tako što poboljšava funkciju srca (smanjuje opterećenje, poboljšava kontraktilnost srčanog mišića, povećava zapreminu krvi, snižava frekvenciju prilikom opterećenja i mirovanja i pojačava udarni volumen srca). Dalji efekti tjelesne aktivnosti ogledaju se u porastu koncentracije aerobnih enzima, proširenju arterijskog toka, povećanju broja arterija i kapilara i smanjenju i mobilisanju masti (triglicerida i holesterola) u arterijama. Na ovaj način se sprečava nastanka ateroskleroze – bolesti sužavanja arterija, pri čemu je onemogućena cirkulacija krvi u samom srčanom mišiću, koja neminovno vodi ka srčanom udaru (infarktu). Neaktivni ljudi su čak 56 puta više podložni srčanom udaru od ljudi koji redovno vježbaju (Sharkey i Gaskill, 2008). Aktivnim životnim stilom se može prevenirati, usporiti i zaustaviti proces ateroskleroze u kombinaciji sa ishranom baziranom na niskom unosu masti. Starenje i sedentarni stil života doprinose smanjenju elastičnosti i propustljivosti velikih arterija. Usljed toga raste krvni pritisak, koji povećava rizik stvaranja tromba i srčanog udara. Novija istraživanja koja navode Sharkey i Gaskill (2008) pokazala su da se redovnim aerobnim treningom može djelovati na povećanje arterijske propustljivosti, a time smanjiti rizik od infarkta miokarda. Visok krvni pritisak (hipertenzija) povećava opterećenje srca tjerajući ga da pumpa više krvi. Dokazano je da aktivnost kao što je hodanje, smanjuje krvni pritisak kod ljudi srednje i pozne dobi. Samim tim srce više nije pod opterećenjem. Ovo se ne odnosi i na aktivnosti kao što je dizanje tegova. Smanjenje krvnog pritiska može biti posljedica i gubitka tjelesne težine ili otklanjanja stresa, ali i ove pojave su često uzrokovane redovnom tjelesnom aktivnošću. Također, njome se poboljšava transport krvi u organizmu. Tokom vježbanja krv se raspoređuje u korist aktivnih mišića kojima je najpotrebnija, a organima za varenje i drugim organima protiču manje količine krvi. Uopće, tokom treninga, povećava se zapremina krvi, što je izuzetno važno za funkciju srca i skeletnih mišića, jer se putem krvi do njih dopremaju potrebne količine kisika.

Teorija sporta


3.4. Uticaj tjelesne aktivnosti na imunološki sistem

Mnogi autori (Neiman, 2000, Nikolić, 2003, Ihan, 2009) tvrde da redovna umjerena tjelesna aktivnost stimuliše funkcije imunološkog sistema, dok s druge strane, visok nivo fizičkog stresa ili iscrpljujuće vježbe slabe imunološki sistem i usporavaju njegovo djelovanje. Infekcije, tzv. gornjeg respiratoronog trakta (URTI ), kao što su: kašalj, prehlade, infekcija grla i uha su vodeći uzrok posjetama ljekarima opće prakse širom svijeta.Ono što pokazuju dosadašnja istraživanja iz oblasti imunologije je činjenica da postoje pozitivni efekti umjerenog vježbanja na smanjenje od incidencije URTI-ja (Niemen i saradnici, 1990b, Matthews i saradnici, 2002). Također, oblast imunologije ukazuje na jasnu vezu između umjerenog vježbanja i incidencije infekcije putem tzv. imunonadzora, koji predstavlja povećanje sposobnosti domaćina da odgovori na izazov infekcije (Nieman, 2000). Istraživanje Nieman i saradnici (1990b) potvrđuje povećanje od 57% „natural killers-a“ kod ispitanika koji su umjereno vježbali pet puta sedmično tokom perioda od 15 sedmica. Ovaj model naglašava da umjereno vježbanje smanjuje rizik od učestalosti infekcije za razliku od onih koji imaju više sjedalački trend. Međutim, obilan intenzitet vježbanja ili dugotrajan period obilnog vježbanja su povezani sa rizikom od URTI-ja, koji je čak veći od rizika individue sa sjedalačkim stilom života (Gleeson, 2005, prema Kafedžić, 2010), potvrđeno izvještajima sportista koji su bili uključeni u kratak raspored između treninga i takmičenja i njihovih trenera. Naime, ovi sportisti pate od većeg rizika incidencije infekcije (URTI-ja posebno) u poređenju sa individuama koji često sjede. Isto tako, tim sportistima je potrebno dosta više vremena da se oporave od takvih bolesti.

Teorija sporta


3.5. Uticaj tjelesne aktivnosti na prevenciju od gojaznosti i dijabetesa

Gojaznost se definiše kao porast tjelesne mase iznad arbitrarno utvrđene vrijednosti koja uzima u obzir pol, hronološki uzrast i tjelesnu visinu ispitanika, a koji je uslovljen prekomjernim sadržajem masti u organizmu. Možemo je definisati i kao uvećanje masne mase tijela u mjeri koja dovodi do narušavanja zdravlja i razvoja niza komplikacija, jer osobe koje su gojazne, tj. imaju visok BMI, imaju veću učestalost aterosklerotskih oboljenja srca, hipertenzije, pojedinih malignih oboljenja, dijabetesa, ciroze jetre, oboljenja mišićnog i koštano-zglobnog sistema, te se isti češće podvrgavaju hirurškim zahvatima (Sudarov i Fratrić, 2010). Broj gojaznih osoba raste iz godine u godinu. U pojedinim razvijenim zemljama ova bolest je prisutna kod 20-40%, a u drugim i kod preko 50% odraslog stanovništva. Postoji više razloga zbog kojih nastaje gojaznost. Ona može biti posljedica određenih hormonalnih poremećaja ili metaboličkih oboljenja (Holford, 1999). Međutim, prije svega, gojaznost se javlja kao posljedica manjka tjelesne aktivnosti i nepravilne prehrane (Guyton i Hall, 2008). Naime, ukoliko se u organizam redovno unosi više kalorija nego što se može potrošiti, te kalorije će se pretvoriti u kilograme u obliku uskladištenih masti. Većina ljudi, da bi se riješila pomenutih deponija, podvrgava se iscrpljujućim dijetama (izgladnjuje se), što ima neizvjesne rezultate i brojne zamke. Izgladnjivanjem se gubi vrijedno mišićno tkivo koje može da pomogne u oslobađanju od viška masti. Mišići su peći za sagorijevanje masti. Puno bolji način da se dođe do željenog cilja jeste redovna tjelesna aktivnost. Vježbanjem se troše energetske rezerve pohranjene u obliku masti, a izbjegava gubitak mišićnih proteina (Malcko i Rađo, 2004). Dakle, energija se dobiva iz masti u odnosu na ugljikohidrate. Kod fizički aktivne osobe se povećava sposobnost upotrebe masti kao energetskog izvora, te se smanjuje rizik od bolesti kao što je dijabetes. U cilju skidanja viška masnih naslaga, Sharkey i Gaskill (2008) savjetuju da se kombinuju dva tipa treninga – aerobni trening i trening mišićnih sposobnosti. Aerobni trening se odnosi na povećanje ukupne potrošnje kalorija kroz produženo trajanje treninga, dok je intenzitet u drugom planu. Potrebno je povećati i trajanje i učestalost treninga, čime će se ubrzati kalorijska potrošnja, a s tim i sagorijevanje masti. Dio programa koji se odnosi na trening mišićnih sposobnosti ima ulogu da održi ili poveća masu nemasnog tkiva, tj. mišića, te da ubrza metabolizam u mirovanju. Oba faktora su presudna za skidanje kilograma. Najbolje je vježbe izvoditi od 15 do 25 puta umjerenog opterećenja, 8-10 vježbi, 2-3 puta sedmično.

Teorija sporta


Gojaznost i smanjen fizički aktivitet često su dio problema inzulinske rezistencije. Ćelije rezistentne na inzulin ne mogu da prime glukozu, pa nivo glukoze u krvi raste, a tijelo luči sve više inzulina koji povećava krvni pritisak. Pored adekvatne prehrane, tjelesna aktivnost i ovdje ima značajnu ulogu. Ona povećava osjetljivost ćelija na inzulin i stimuliše transport glukoze kroz mišiće, te smanjuje rizik od razvoja inzulin-nezavisnog dijabetesa za 42%. Tako se ona nameće kao prvi stepen terapije kod osoba oboljelih od dijabetesa. Shodno tome, Sharkey i Gaskill (2008) preporučuju redovno vježbanje pacijentima, kako bi smanjili ili potpuno uklonili potrebu za uzimanjem lijekova.

3.6. Uticaj tjelesne aktivnosti na prevenciju od drugih bolesti

Artritis je degenerativno oboljenje zglobova, npr. koljena, koje ne nastaje vježbanjem, što je česta pogrešna predrasuda. Štaviše, smatra se da redovna, umjerena fizička akitvnost predstavlja jedan od elemenata terapije u liječenju artritisa. Osteoporoza predstavlja progresivan gubitak koštane mase. Taj gubitak se češće javlja kod žena, posebno u menopauzi, nego kod muškaraca. Kod starijih osoba osteoporaza se može javiti do mjere za koju su karakteristični prelomi kostiju, najčešće karlice i butne kosti, kao i pojava grbe na vratnom dijelu kičmenog stuba. Mnogobrojni su razlozi koji uzrokuju osteoporozu. To mogu biti pušenje, pothranjenost usljed neadekvatne prehrane, mal unos kalcija u mlađem uzrastu itd. Međutim, opće je poznato da smanjena fizička aktivnost ubrzava osteoporozu. Sharkey i Gaskill (2008), kao poseban vid vježbanja, preporučuju vježbe sa opterećenjem (tegovima), posebno u mladosti. Ove vježbe povećavaju koštanu masu i gustinu, te usporavaju njen gubitak u poznim godinama. Dvije godine intenzivnog treninga sa vanjskim opterećenjem pomogao je ispitanicama u postmenopauzi da održe zadovoljavajući nivo koštane mase (Kemler i saradnici, 2003, prema Sharkey i Gaskill, 2008). Nevil i saradnici (2003), prema Kafedžić (2010) tvrde da ovakav vid vježbanja djeluje i na gornje i na donje ekstremitete podjednako, za razliku od trčanja (opterećeni su samo donji dijelovi tijela), koje takođe može prevenirati nastanak osteoporoze (Sharkey i Gaskill, 2008). Za muškarce starije od 40 godina i njiihovo koštano zdravlje od neprocjenjive vrijednosti su tzv. udarni sportovi, odnosno sportovi u kojima se javljaju udarci, npr. udarac petom o podlogu pri trčanju, udarci u odbojci, ili borilačkim sportovima (Van Langendonk i saradnici, 2003, prema Sharkey i Gaskill, 2008).

Teorija sporta


Kod nedovoljno aktivnih osoba često se javlja akutni ili hronični bol u leđima. Redovno vježbanje razvija snagu i pokretljivost trbušne muskulature, mišića leđa i zadnjih loža nadkoljenice, što znatno smanjuje mogućnost javljanja boli u leđima. Također, tjelesna aktivnost može poslužiti u terapijske svrhe, tj. otkloniti već nastale bolove i ubrzati oporavak. Dakle, osim hirurških tehnika, injekcija i lijekova, programirana fizička aktivnost se pokazala kao najefikasnija metoda liječenja boli u leđima.

3.7. Uticaj tjelesne aktivnosti na vitalnost Da bismo zaokružili cjelinu i u potpunosti odgovorili definiciji zdravlja,

potrebno je reći da tjelesna aktivnost stimuliše vitalnost. Naime, zdravlje je stanje potpunog tjelesnog (fizičkog), duševnog (psihičkog) i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti (Gudjons, 1993). Definiciju zdravlja odredila je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Međutim, Olson (1980) je proširila definiciju WHO, te dodala da zdravlje uključuje i vitalnost-volju za kvalitetom života. Kako smo vidjeli, tjelesna aktivnost smanjuje rizik od koronarnih bolesti, malignih oboljenja, kao i drugih bolesti modernog života, ali i povećava životnu snagu, odgađa starost i čini je lakšom, te se bori protiv smrtnog ishoda. Studije su pokazale da je smrtnost tri puta manja kod ljudi s boljom, nego kod ljudi s lošijom kondicijom, naročito u dobi između pedesete i sedamdesete godine života (Guyton i Hall, 2008). Ova dva fiziologa tvrde da postoje dva razloga za smanjenje smrtnosti. Prvi je taj što bolja fizička kondicija i kontrola tjelesne mase znatno smanjuje učestalost kardiovaskularnih oboljenja (problemi sa krvnim pritiskom, holesterolom, srčani i moždani udari), a drugi razlog se ogleda u tome što fizički aktivne osobe imaju bolje funkcionalne rezerve na koje se mogu osloniti ako dođe do pojave bolesti. Čak je dokazano da umjerena fizička aktivnost (1500 kcal sedmično) produžava život za 1,57 godina, dok nešto intenzivnije aktivnosti produžavaju život za još 1,54 godine (Paffenbarger, 1994, prema Sharkey i Gaskill, 2010).

Teorija sporta


Oblik aktivnosti Svaka aktivnost koja koristi velike mišićne grupe, kontinuirana, ritmična i primarno aerobna aktivnost

Intenzitet Aktivnost na nivou: 60 – 90 % HR MAX (srčene frekvencije) 50 – 85 % VO2 MAX 12 – 16 SUBJ.PROCJENE ZAMORA

Trajanje 20 do 60 minuta kontinuirane aktivnosti

Frekvencija 3 – 5 puta nedjeljno

Oblik aktivnosti 8 do 10 vježbi velikih mišićnih grupa,

Intenzitet Jedna i više serija sa 8 do 12 ponavljanja svake vježbe

Trajanje Od 20 do 60 minuta

Frekvencija 2 do 3 puta nedljeljno

Tabela 2. Preporučen oblik vježbanja za unapređenje zdravstvene i sportske forme – Kardiorespiratorna forma (prema Američkom koledžu sportske medicine (ACSM), Centar za kontrolu i prevenciju bolesti SAD)

Tabela 3. Preporučen oblik vježbanja za unapređenje zdravstvene i sportske forme – Mišična snaga i mišična izdržljivost (prema Američkom koledžu sportske medicine (ACSM), Centar za kontrolu i prevenciju bolesti SAD)

Teorija sporta


3.8. Tjelesna aktivnost kao važan faktor socijalizacije ličnosti

Iz rezultata psiholoških i kinezioloških istraživanja sporta kao i rezultata validnih individualnih iskustava, proizilazi da je aktivno bavljenje sportom važan agens socijalizacije ličnosti. Šta je to socijaliazcija?. Socijalizacija je dinamički proces zrenja i učenja. Ona se poistovjećuje i sa pojmovima odgoja i obrazovanja. Socijalizaciju je moguće definirati i kao proces interakcije između pojedinca i njegove okoline. I u drugim određenjima pojma socijalizacije – neskladan razvoj svakog pojedinca, korekcija pogrešnih vidova ponašanja pojedinca,”prigušivanje” i prilagođavanje individualnih osobina “kolektivnim idealima” i slično, moguće je pronaći osnovne indikatore važne za razumijevanje relacija između sportskih aktivnosti i socijalizacije. Istraživanja pokazuju da sportski aktivniji pojedinci u odnosu na sportski neaktivne ili, pak manje aktivne pojedince, ispoljavaju više poželjnih, pozitivnih osobina ličnosti. Ispoljavaju veću emotivnu stabilnost, bolju emotivnu kontrolu i manju anksioznost, veće samopouzdanje i veći stepen savjesnosti. Veći sportski autoritet doprinosi i razvoju veće osobine odgovornosti, društvenosti i tolerantnosti. Dugogodišnja sportska aktivnost rezultira i razvojem veoma značajnih konativnih osobina ličnosti kao što su: odlučnost, istrajnost i realističnost, osobine koje omogućuju sportisti, zbog veće snage ega, da ne gubi glavu, da se ne obeshrabri kada se suoči sa složenijim i komplikovanijim životnim preprekama.

Teorija sporta


3.9. Tjelesna aktivnost u funkciji borbe protiv širenja alkoholizma i narkomanije

Tehnički i opći razvitak savremenog društva rezultirao je širenje alkoholizma i narkomanije. Ove pojave su izuzetno štetne za pojedince, ali i za društvenu zajednicu u cjelosti. Osobe sklone konzumiranju alkohola nisu samo lično ugrožene, već indirektno ugrožavaju i sigurnost okoline u kojoj žive. Bosna i Hercegovina nakon agresije predstavlja nažalost sredinu u kojoj se bilježi nagli porast narkomanije i alkoholizma, naročito prisutnih kod mladih osoba. Nezaposlenost, socijalna nesigurnost, besparica, ratne traume i niz drugih posljedica, direktno utiču na porast ovih poroka. Konkretnim planiranjem i programiranjem sportskih aktivnosti i investiranjem u sportske objekte, sistematski će umanjiti broj ovisnika opojnih sredstava, a time i mnoge društvene probleme koji ih redovito prate. Izgradnjom i iskorištavanjem već postojećih sportskih objekata, može se veoma efikasno osmisliti period slobodnog vremena djece i omladine, udaljiti ih iz objekata u kojima je vjerovatnoća za alkoholiziranje i korištenje droga visoka. Iz primjera zapadnih zemalja vidimo da organiziranje djece i omladine kroz sportsko-rekreativne aktivnosti doprinosi zdravijem razvoju društvene zajednice i time se otvaraju horizonti blistave perspektive jedne države i njenih stanovnika.

3.10. Tjelesna aktivnost u funkciji vaspitanjaVažnost tjelesnog odgoja u procesu vaspitanja je ogromna. Navešćemo

nekoliko primjera šta su o tome rekli neki istaknuti pedagozi i filozofi.

Mijat Stojanović : “Tko bi htio odsjeći krila ptici, da ne leti, ili joj osakatiti glasnice, da ne pjeva, nazvali bi ga okrutnim mučiteljem nevinih životinja. Tako bi isto postupao i onaj, koji bi htio zabraniti djetetu da se igra. Kao što se naukom i obukom njeguje, krijepi i razvija duh mladeži, i kao što se jelom, pićem i snom jača,snaži i razvija tjelesna snaga djece, tako se i pristojnim igranjem, zabavom i veseljem krijepi i snaži duh i tijelo dječije.”

Vasa Pelagić : “Igra je čarobni svijet djeteta, samo u njoj ono se osjeća potpuno djetetom. Igrom se uči dijete pažnji, strpljenju, istrajnosti, razmišljanju, inicijativi, samopouzdanju i brzom reagovanju. U igri uči da sluša i zapovijeda. Da drug drugu bude vjeran i da istinu neodstupno brani.”

Teorija sporta


Žan-Žak Ruso: Njegov vaspitanik Emil treba da “s razumom mudraca udruži snagu atlete.” Tjelesne vježbe su prema Rusou sredstvo za razvijanje moralne snage, obrazovanja, hrabrosti i karakternih osobina. U vezi s tim Ruso kaže : “Kad izađete iz mojih ruku, nećete biti, ja to priznajem, ni sudija, ni vojnik, ni sveštenik. Biće najprije čovjek, i sve što čovjek treba biti, on će umjeti biti.”

Platon: “Saopštavanje znanja nije prvobitni cilj u početku vaspitanja, već regulisanje nagonskog života vaspitanikova,a tome se može sa tjelesne strane najprije prići i zahvatiti ga.” Platon u knjizi “Država III” to još bolje pojašnjava kad kaže: “ Ko u stupnju gimnastike i muzike postigne najveći stepen savršenstva, kao i primjeni obeju na vaspitanje duše, taj je veći od svih umjetnika muzičara.”

Nadežda Krupska: “Igra je način upoznavanja djeteta sa spoljašnjim svijetom; igra je za djecu učenje; igra je za njih rad; igra je za njih ozbiljna forma vaspitanja; igra je prijeka potreba dječijeg organizma koji raste.”

3.11. Tjelesna aktivnost u funkciji formiranja higijenskih navika

Primijetili ste da pri tjelesnim aktivnostima, treningu, a pogotovu sportskom takmičenju vaše srce i pluća ubrzano rade. Mišićima koji rade potrebna je pokretačka snaga, a nju daju hranljive materije i kiseonik. Zato se pluća, srce i krvotok trude da mišiće snadbiju sa što više kiseonika; češćim i bržim disanjem povećava se količina udahnutog zraka nekoliko puta, a mišići troše i deset puta više kiseonika, nego pri mirovanju. Kada se ovo zna onda je jasno zašto treba što više vježbati na čistom zraku, u prirodi, u provjetrenoj čistoj sobi ili kod kuće pored otvorenog prozora. Prašina, dim, magla i gasovi iz automobila, moraju se izbjegavati koliko god je to moguće, jer u ovako zagađenom zraku ima manje kiseonika a dosta štetnih gasova i materija koje mogu štetno uticati na zdravlje. Koža je naš zaštitni omotač, ona čuva unutrašnje organe od raznih klica, štiti nas od utjecaja spoljnje sredine, učestvuje u regulaciji toplote tijela i preko nje se izbacuju raspadni produkti. U toku jednog dana u običnim uvjetima izlučimo oko jedan litar znoja i nekoliko grama soli. Pri intenzivnom tjelesnom naporu, znojenje je nekoliko puta veće, a ako se tome doda i sekret znojnih žlijezda, prljavština i mikroorganizama koji se skupljaju na koži, tada je razumljivo što se poslije svakog vježbanja treba tuširati mlakom vodom.

Teorija sporta


Sportska odjeća mora biti lahka, udobna i dobar sprovodnik zraka. Nju treba nositi pri bavljenju sportom i prati je, čistiti ili vjetriti poslije svakog vježbanja u njoj. Obuća služi da bi smo zaštitili noge od povreda, prljavštine, zato sportska obuća mora biti dovoljno prostrana, topla i omogućivati potrebno kretanja. Tijesna obuća povređuje noge (naboji, žuljevi), pritiskuje krvne sudove i može biti uzrok promrzlina nogu, pogotovu ako je još pri tome i vlažna. Zato i sportsku obuću treba nositi samo prilikom bavljenja sportom, čistitije, mazati, sušiti. Treba voditi računa i o čarapama. One moraju biti uvijek čiste, suhe – najbolje je da su od vune ili od pamuka.

3.12. Uticaj tjelesnih aktivnosti na razvoj motoričkih sposobnosti

Uticaj tjelesnih aktivnosti je najveći u pogledu razvoja, poboljšavanja i održavanja motoričkih sposobnosti. Motoričkim sposobnostima nazivaju se one sposobnosti čovjeka koje učestvuju u rješavanju motornih zadataka i uslovljavaju uspješno kretanje, bez obzira da li su stečene treningom, nastavom ili ne. Već od samog početka istraživanja motoričkog segmenta antropološkog statusa čovjeka bilo je jasno, da se motorička sposobnost ne može aproksimizirati jednom dimenzijom (faktorom), već da se radi o tzv. multidimenzionalnom pristupu. Na osnovu istraživanja koja su imala taksonomski ili fenomenološki karakter, strukturu motoričkog prostora (faktori prvog reda), definisali su faktori akcionog tipa (snaga, brzina, fleksibilnost, ravnoteža, koordinacija, preciznost), i tipološkog tipa (snaga ruku i ramenog pojasa, snaga nogu, snaga trupa, fleksibilnost pojasa, koordinacija nogu, koordinacija ruku, itd.). Kasnija istraživanja (Kurelić, Momirović, Šturm, Stojanović, Radojević i Viskić – Štalec 1975), koja su bazirana na modelima funkcionisanja centralnog nervnog sistema pri sprovođenju motoričkih zadataka, pokazala su da faktori koje predstavlja fenomenološki model, mogu predstaviti osnovicu funkcionalnom hijerarhijskom modelu, koji predstavlja sljedeće mehanizme drugog reda: Mehanizam za struktuiranja kretanja, odgovoran za varijabilitet koordinacije, Mehanizam za regulaciju trajanja ekscitacije, odgovoran za varijabilitet repetativne snage i statičke snage, Mehanizam za regulaciju inteziteta ekscitacije, odgovoran za varijabilitet eksplozivne snage i sile pokušanih pokreta, i Mehanizam za regulaciju tonusa i sinergijsku regulaciju, odgovoran za varijabilitet brzine, fleksibilnosti i preciznosti.

Teorija sporta


U prostoru tzv. trećeg reda pouzdano se može izolovati samo centralni regulacioni uređaj, koji kontroliše i koordinira funkcije regulacionih mehanizama nižeg reda. Prilikom analize motoričkih sposobnosti u sportskim aktivnostima, s obzirom da kompleksnih istraživanja po sportovima još uvijek nema u dovoljnom broju, najčešće se predlaže i primjenjuje hipotetski model, sastavljen od motoričkih sposobnosti snage, brzine, koordinacije, fleksibilnosti, ravnoteže, preciznosti i izdržljivosti.

U svom razvoju motoričke sposobnosti imaju sličnu krivulju razvoja kao i druge ljudske sposobnosti. Vrhunac se postiže navršavanjem 25-te godine života. Na dostignutom nivou se sposobnosti zadržavaju (zavisno od kvaliteta tjelesnog vježbanja), a poslije postepeno opadaju da bi nakon 40-te godine starosti, u skladu sa involutivnim procesima sve više opadala. Pod utjecajem sistematskog vježbanja u izuzetno velikoj mjeri se može utjecati na razvoj i očuvanje psihomotoričkih sposobnosti, ali različito u pogledu pojedinih psihomotoričkih sposobnosti i navika. Motoričke osobine se u velikoj mjeri nasljeđuju.

VISOK UTICAJ GENA SREDNJI UTICAJ GENA MALI UTICAJ GENAI

Morfologija Masa tijela Motorička znanja

Brzina Repetativna snaga Specifične navike

Eksplozivna snaga Funckionalne sposobnosti Specifična znanja

Preciznost Ravnoteža Mišljenja i stavovi

Koordinacija Fleksibilnost Statika snaga

Kognitivne Konativne karakteristike Psihička stanja sposobnosti

Tabela 4. gena na razvoj antropoloških obilježja

Teorija sporta


3.13. Tjelesna aktivnost u slobodno vrijeme kao prevencija od destruktivnog izražavanja djece i omladine

Slobodno vrijeme je posebno važno za djecu i omladinu, zbog mogućnosti ispoljavanja i razvoja kreativnosti. Ukoliko se djetetu i mladima ne dozvoljava kreativnost, oni će pronaći negativne i destruktivne načine da se izraze. Slobodno vrijeme je važno za razvoj ličnosti djece i mladih i otvara im mogućnosti za zadovoljavanje interesa i potreba. Mladi i djeca su sve manje organizatori zabave i slobodnog vremena, a sve više konzumenti sadržaja koje nudi visoko profesionalna mašinerija (zabava, koncerti, utakmice, spektakli i sl.). Konzumenti postaju pasivni auditorij, nepripremljeni za aktivno provođenje slobodnog vremena. Umjesto iskazivanja njihove kreativnosti i aktivnog sudjelovanja, reklamna potrošačka industrija takmiči se u sadržajima gdje su mladi pasivni sudionici i često samo promatrači. Slobodno vrijeme mladih veliki je vremenski prostor, a ako je nedovoljno osmišljen i vođen, prostor slobodnog vremena može postati izvor neprihvatljivog ponašanja i ovisnosti. Mladi najčešće slobodno vrijeme provode u zatvorenim prostorima i to u stanu, a gotovo 70% mladih provodi suviše vremena pred TV ekranom (više od 3h). Kafići su najčešće posjećivana mjesta od strane mladih. Loše organizirano slobodno vrijeme djece i mladih dovodi do sve veće pojave nepoželjnih i društveno neprihvatljivih, delikventnih oblika ponašanja djece osnovnoškolske i srednjoškolske dobi, koja se manifestuje od povlačenja i depresiranja, preko zlostavljanja vršnjaka i nasilja, do upotrebe psihoaktivnih tvari i stimulansa. Tjelesna aktivnost može poslužiti kao sredstvo organizovanog aktivnog odmora i zdrave razonode koje je uveliko povezano s vedrim raspoloženjem i koje je važno u organizaciji slobodnog vremena djece i mladih. Lagane igre, šetnja, planinarenje, trčanje itd. su aktivnosti koje se preporučuju, a koje su potrebne djeci i mladima poslije dugog vremena provedenog u zatvorenim školskim prostorima. Djeca u slobodnom vremenu upražnjavaju aktivnosti koje ne iziskuju mišićnu angažovanost. Sve je više djece i mladih koja su vezana za stolice prateći TV program, ili igrajući se kompjuterskih igrica, sa đojsticima i nezdravom hranom u ruci, ili to često mijenjaju odlascima u kafiće, kladionice, noćne barove, gdje su u iskošenju da probaju cigarete, alkohol, a nerijetko i drogu, te da postanu ovisni o istom. S druge strane, tek nekolicina djece i mladih je uključena u rekreativne i sportske programe.

Teorija sporta


Istraživanja nam govore da 39% dječaka i 58% djevojčica u dobi od 7. do 18. godine, ne ostvaruje preporučenu tjelesnu aktivnost od jednog sata dnevno. Samo 15% srednjoškolaca se u svoje slobodno vrijeme bavi sportom (Majurec i Brlas, 2001, prema Prskalo, 2007). Sve su ovo podaci koji ukazuju na sve veće filtriranje hipokinezije u živote djece, koja sama po sebi ostavlja negativne faktore na njihov zdravstveni status. Pitanje slobodnog vremena postao je pitanje opstanka mladih, jer kroz njega dijete stiče navike koje će mu bitno odrediti život. Zdravstveno značenje slobodnog vremena utoliko je uočljivije što omladina još uvijek nema dovoljno mogućnosti da u okviru porodice i školske nastave zadovolji svoje životne potrebe za kretanjem na svježem zraku. Da bi smo uključili što veči broj djece i omladine u tjelesne aktivnosti, sportski klubovi i organizacije trebaju osmisliti kvalitetne programe bavljenja sportom sa raznim zdravstvenim i marketinškim porukama, a sve u cilju korisno ispunjenog slobodnog vremena. Ovako osmišljeno bavljenje sportskom aktivnošću omogučit će djeci i mladima pravilan rast i razvoj, uključiti ih u sistem aktivnog bavljenja sportom bez imperativa vrhunskog sporta. Adekvatno osmišljenim i realizovanim programima baziranih na tjelesnim aktivnostima, eskivirat će se mogućnost pojave dosade, a time i negativne identifikacije djece i omladine. Tjelesna aktivnost treba biti sastavni dio života djece i mladih, svakodnevni sadržaj u slobodno vrijeme, jer on predstavlja odličan način za uspješno izbjegavanje pojave maloljetničke delikvencije i to kroz preventivno djelovanje. Organizovane tjelesne aktivnosti mogu koristiti i zadovoljavanju djetetovih osnovnih potreba za moći, slobodom, pripadanjem i zabavom. Naime, uspješno savladavanje sportskih znanja i vještina, sticanje navike ustrajnosti u trudu da se nešto novo nauči, kao i spoznaja da kroz sportsku aktivnost može biti prihvaćeno u grupi slabo ili nimalo poznate djece, kod djeteta može na zdrav način zadovoljiti potrebu za moći. Zajednička tjelesna aktivnost dijece u organizovanom Sportskom klubu može omogućiti zadovoljavanje niza socijalnih i emocionalnih potreba, a prije svega potrebu za pripadanjem. U sportu djecu između ostalog privlači osjećaj pripadnosti grupi, koja može biti sačinjena od djece različite po socio-ekonomskom statusu, spolu i dobi, čime se razvija sposobnost za suradnju i socijalizaciju s drugima. Kao član sportskog tima ili grupe djece koja zajedno treniraju, dijete će se osjećati ponosno ako je prihvaćeno od drugih, ako osjeća da pripada ovoj specifičnoj sportskoj zajednici. Porast će mu samopoštovanje i osjećaj poštovanosti od strane drugih. Dijete u doba adolescencije ima veliku potrebu da bude prihvaćeno od strane vršnjaka.

Teorija sporta


U ovom kontekstu djevojčice su nešto osjetljivije u odnosu na dječake. One od prijatelja ne očekuju samo društvo, nego i empatiju, razumijevanje i osjećaj da s nekim mogu podijeliti i dobra i loša iskustva. Ona djeca koja imaju manje samopouzdanja više ovise od drugih. Oni su ti koji su pod pritiskom odbacivanja i neuklapanja u društvo. Zato ponašanje adolescenata uveliko zavisi od ponašanja vršnjaka, tj. normi koje vladaju unutar grupe. Kroz organizovane sportske i druge oblike tjelesnih aktivnosti, djeca i mladi trebaju upoznati sportske aktivnosti i prihvatiti ih, te se njima baviti u svoje slobodno vrijeme, tako da im to postane životna potreba. Time se postiže trajnost upražnjavanja tjelesnih aktivnosti i nakon završavanja razdoblja školovanja, posebno danas kada svi žive jednim ubrzanim tempom života. Novi životni uslovi, s pojavom tehnike i radnih pomagala, smanjuju mogućnost samoizražavanja čovjeka, a istovremeno povećavaju njegovo slobodno vrijeme.

Teorija sporta


4. TJELESNE SPOSOBNOSTI I NAČINI NJIHOVOG RAZVIJANJA

Čovjek vježba i trenira sa namjerom da bi bio zdraviji, snažniji, brži, izdržljiviji, spretniji, okretniji, a time i prilagođeniji za svakodnevne redovne i vandredne životne situacije i zahtjeve. Osnovne tjelesne sposobnosti su snaga, brzina, izdržljivost, spretnost i okretnost.

4.1. Snaga i vježbe za razvijanje snageSnaga je osobina organizma koja se izražava u jednokratnim, acikličnim,

maksimalnim naprezanjima mišića. Tu se radi o sili koju mišići svojom kontrakcijom mogu da proizvedu, o efektu rada mišića. Snaga je ovisna od mišića, a naročito od uvježbanosti i međusobne saradnje većeg broja ili svih mišičnih grupa i skupina, kao i od nervnog sistema. Snaga je potrebna svakom kretanju. Snaga se može podijeliti na:

a) Statičku snagu, koja predstavlja snagu držanja tijela, dijelova tijela ili tereta, prilikom čega mišići rade sa naprezanjem bez vidljivih pomjeranja svojih pripoja. Ova vrsta snage izrazitije dominira u streljaštvu, u raznim gimnastičkim izdržajima, u sportskim igrama gdje dominira stav u polučučnju itd.

b) Dinamička snaga, je snaga manifestovana u pokretu, sa vidljivim pomjeranjem mišićnih pripoja. Ova snaga se javlja kao snaga privlačenja, snaga guranja, snaga rotora, udarna ili eksplozivna snaga. Ova vrsta snage dominira u najvećem broju sportskih tehnika.

Zavisno od toga da li razvijamo opću ili lokalnu snagu, vježbe za razvijanje snage mogu biti: vježbe općeg jačanja (vježbe kojim jačamo čitavo tijelo) i vježbe lokalnog značaja (vježbe kojim jačamo samo određene mišićne grupe – vježbe za jačanje odraza, jačanja ruku, ramenog pojasa, trbušnih mišića, leđnih mišića itd.)

Teorija sporta


U praksi treniranja uglavnom se preporučuju vježbe za razvijanje snage kod kojih savladavamo:

a) Vlastitu težinu tijela, (za jačanje nogu: čučnjevi, poskoci, skokovi sa i bez opterećenja; za jačanje ruku i ramenog pojasa: sklekovi, zgibovi, penjanje uz konopac; za jačanje mišića trupa: podizanje nogu ili trupa iz ležanja na leđima ili prsima).

b) Vježbe sa teretom, (vježbe sa tegovima, bučicama, espanderima, dizanje i nošenje partnera).

c) Savladavanje otpora, suvježbača, (rvanje, nadvlačenje, potiskivanje, otimanje).

d) Ponavljanje tehničkih elemenata, određenog sporta sa ciljem razvijanja specifične snage.

4.2. Brzina i vježbe za razvijanje brzinePod brzinom se podrazumijeva sposobnost organizma da maksimalnim

naprezanjem u što kraćem vremenu savlada što veći put. U sportskoj praksi, vježbe tipa brzine najčešće dijelimo na:

a) Vježbe maksimalne brzine ili sprinterske brzine, (trčanje na 60 i 100 m. Ove vježbe traju relativno kratko, vrše se za cijelo vrijeme maksimalnim intenzitetom i troše velike količine energije).

b) Vježbe brzinske izdržljivosti, (trčanje na 200 m i duže). Ove vježbe traže intenzivan produženi napor. U nekim literaturama nazivaju se repetitorna brzina.

Teorija sporta


Kada se analizira brzina unutar strukture određene sportske discipline (njene tehnike), mogu da se otkriju njeni specifični oblici javljanja:

a) Refleksna brzina, (predstavlja vrijeme koje je potrebno da se bez učešća svijesti odgovori na zvučni i vizuelni nadražaj).

b) Startna brzina, (predstavlja vrijeme koje je potrebno da se od trenutka uspostavljanja kretanja razvije puna brzina).

c) Sprinterska brzina, (predstavlja utrošeno vrijeme potrebno da se savlada distanca na kojoj se može dejstvovati maksimalnim intenzitetom).

d) Brzinska izdržljivost, predstavlja vrijeme koje je potrebno da se savladavaju ponovljene distance, npr. 10 x 100 m, sa pauzama od 1 – 3 sek.

e) Brzina adekvatnog dejstvovanja, (sastoji se iz lanca: signal, prerada i shvatanje situacije – adekvatan odgovor motorikom. Primjeri su kod sportskih igara, slalom i sl. Tu se već ne radi o reflesknoj reakciji, jer između nadražaja i reakcije nalazi vrijeme rezervisano na aktivnost svijesti u pravcu ocjene situacije i iznalaženja najbolje kretne reakcije u odnosu na nju, odnosno zadatak dejstvovanja).

Brzina je neophodna u svim sportovima, a u velikom broju sportova predstavlja osnovni faktor za postizanje vrijednijeg sportskog rezultata. Brzina u sportu u osnovi je uslovljena dobrom tehnikom, snagom i izdržljivošću. Za brzinu je također veoma važan refleks, što se pogotovo manifestuje kod starta u atletici, ali i u sportskim igrama, boksu i ostalim sportovima.

4.3. Izdržljivost i vježbe za razvijanje izdržljivostiIzdržljivost, kao općta motorička sposobnost, u dosadašnjim istraživanjima nije

izolirana. Izdržljivost predstavlja sposobnost organizma za podnošenje tjelesnih napora kroz neko duže vrijeme, tj. sposobnost odupiranja mišićnom zamoru. Zamor u vježbama koje dugo traju javlja se zavisno od vrste rada, njegovog intenziteta i trajanja. To odmah upućuje da je razvijanje kvaliteta izdržljivosti specifična za svaku vrstu aktivnosti. Izdržljivost je potrebna svakom sportisti i bazični je kvalitet tzv. kondicije i sportske forme. U praksi se izdržljivost klasificira na:

Teorija sporta


a) Opću izdržljivost, (određeni stepen izdržljivosti koji je potreban svakom čovjeku, svakom radniku i sportisti. U pripremnom periodu treniranja, sportisti moraju sticati opću radnu sposobnost organizma, kako bi se pripremili za predtakmičarski i takmičarski period). Osnovna vježba za razvijanje opće izdržljivosti jeste hodanje i trčanje, a najviše u prirodi po ravnom i valovitom terenu, uzbro, nizbrdo, po travi, po pijesku.

b) Posebna izdržljivost, (druga faza u razvijanju izdržljivosti, koja ima zadatak da se što duže punovrijedno dejstvuje u izabranom području kretanja na određenoj dužini staze, u sportskoj igri, na ringu, na skakalištu, bacalištu, gimnastičkim spravama itd. Posebna izdržljivost je specifičan kvalitet u potpunosti ovisan od vrste rada, njegovog trajanja i intenziteta. Posebna izdržljivost razvija se prvenstveno ponavljanjem elemenata tehnike i elemenata taktike određenog sporta.

4.4. Spretnost, okretnost i vježbe za razvoj spretnosti i okretnosti

Okretnost je razvijena sposobnost vladanja kretanjima trupa, i za tu osobinu često se i dosta opravdano koristi termin gipkost. Ljudi su različito okretni, ali vježbanjem mogu da tu tjelesnu sposobnost visoko razviju.

Spretnost je sposobnost dobrog manipulisanja rukama, nogama i glavom. Spretnost se najčešće manifestuje zajedno sa okretnošću. Primjer tome je vođenje lopte u košarci, vođenje lopte u nogometu sa zavaravanjem protivnika i slično. Okretnost trupa i spretnost ekstremiteta čine cjelinu, zbog čega je odvajanje spretnosti od okretnosti u velikom broju slučajeva samo teoretski problem.

Ova tjelesna sposobnost u najvećem stepenu zavisi od mehanizma za upravljanje kretanjem, tj od nervnog sistema. Spretnost i okretnost predstavljaju viši sportski kvalitet koji dominira u sportskim igrama sa loptom, i upravo ovim tjelesnim aktivnostima razvijamo najvažnije elemente spretnosti i okretnosti kao što su: savršeno vladanje tijelom i predmetima, ocjenjivanje razdaljina, ocjenjivanje i doziranje brzine, snage, preciznosti, ravnoteže, orijentacije u prostoru i vremenu. U sportskim igrama neprestano se javljaju i smjenjuju nove situacije koje nameću „budnost” vida, sluha, ravnoteže, položaja i kretanja.

Teorija sporta


Tipične vježbe za razvijanje spretnosti i okretnosti mogu se svrstati u slijedeće grupe:

a) Vježbe za ravnotežu, (hodanje i okretanje na gredi, balansiranje na trupcima i sl. , vožnja na koturaljkama, skijanje, klizanje, vožnja bicikla, slalom zadaci).

b) Vježbe za preciznost, (gađanje ciljeva, ubacivanje predmeta u određene prostore na tlu ili viseći, dodavanje lopte u hodu i trčanju, šutiranje lopte nogom i rukom na gol i koš, vježbanje likova na koturaljkama, klizaljkama, biciklu).

c) Vježbe za orijentaciju u prostoru, (akrobatika na tlu, vježbe na spravama, skokovi u vodu).

d) Vježbe reakcije, (pogrešna dodavanja lopte – prenisko – previsoko – predaleko – preblizu – u hodanju – trčanju, elementarne igre sa zadacima, košarka, stoni tenis, odbojka, rukomet, nogomet i ostale sportske igre).

Teorija sporta


5. OSNOVNA USMJERENJA SPORTA5.1. Pojam i definicija rekreativnog sporta

Pod pojmom rekreacija podrazumijeva se široki spektar raznovrsnih aktivnosti na području tjelesne kulture, kulturno umjetničkog stvaralaštva, društveno zabavnih aktivnosti, primjenjene umjetnosti, zanata, tehničkih i sakupljačkih aktivnosti, kao i aktivnosti vezanih za različite oblike boravka u prirodi (šetnje, ture, izleti, pohodi i logorovanja).

Termin rekreacija nije ustaljen u svim zemljama. U svijetu za ovu djelatnost koriste različite termine kao što su: sportska rekreacija, fizička rekreacija, tjelesna rekreacija, rekreacija (tjelesnim) vježbanjem, kretna rekreacija, kineziološka rekreacija, rekreacija.

Rekreacija je veoma široko i raznoliko područje koje obuhvata najraznovrsnije sadržaje koji su vezani za zdrav život, slobodno vrijeme, odmor i zabavu. Rekreacija obuhvata raznovrsne aktivnosti namijenjene aktivnom i pasivnom odmoru. Prednost ima aktivna rekreacija, jer doprinosi razvoju stvaralačkih sposobnosti. U savremenim uslovima života najveće učinke pruža rekreacija sredstvima sporta (tjelesnim vježbanjem) – sportska rekreacija. Ona se prije svega, karakterizira specifičnom strukturom programa koji su prilagođeni potrebama i interesima korisnika svih uzrasta, različitog nivoa sposobnosti i zdravstvenog stanja. Područje sportske rekreacije, bazira se na redovnim sistematskim naučno fundiranim programima, primjerenim objektivnim i subjektivnim potrebama i interesima učesnika, kojima se postižu najveći zdravstveno – preventivni, socio psihološki i drugi pozitivni efekti. Primjenom raznovrsnih sportskorekreativnih aktivnosti koje su usaglašene sa nivoom sposobnosti, zdravstvenim stanjem, polnim i uzrasnim karakteristikama svakog čovjeka, sportska rekreacija je usmjerena na zadovoljavanje potreba i interesa u tjelesnoj kulturi. Svrha i cilj sportske rekreacije je:

a) Korekcija, (ispravljanje negativnih učinaka okoliša, rada i uvjeta života, što se manifestira smanjenom funkcionalnom radnom sposobnošću, narušenim stupnjem zdravlja, povećanjem bolovanja i ranom invalidnošću).

b) Kompenzacija, (nadoknada ili uspostava narušene ravnoteže, uvjetovane savremenim načinom rada i života pri čemu je veoma prisutno smanjenje

Teorija sporta


kretanja i tjelesnog naprezanja, smanjenje stvaralaštva i doživljavanja aktivnosti na višem stepenu emocionalnog zadovoljstva, provođene aktivnosti u prostorima sa nenarušenim i nezagađenim prirodnim okolišem).

c) Stvaranje pozitivnih navika, (sadržajan i koristan način provođenja slobodnog vremena, što znatno može uticati na smanjenje broja asocijalnih pojava i ponašanja (alkoholizam, hazardne igre, narkomanija, huliganstvo i sl.).

d) Humanizacija savremenog načina života i rada, (putem sportskorekreativnih aktivnosti koje pomažu čovjeku da se lakše adaptira na nepovoljne uvjete života i rada i time smanje negativne posljedice na psihosomatski status. To je u stvari briga o čovjeku i kvalitetu njegovog života).

5.2. Programska osnova rekreativnog sportaProgramsku osnovu rekreativnog sporta čine raznovrsni sadržaji, oblici

aktivnosti i modeli programa koji se provode u svim segmentima prostora i vremena: u stanu, u kući, u dvorištu, u parku, na izletištu, u turističkom centru, u specijaliziranom sportskorekreacijskom centru, odnosno svuda gdje čovjek boravi i provodi svoje slobodno vrijeme. Sadržaji sportske rekreacije, prema karakteristikama i podobnosti za ostvarivanje pojedinih zadataka mogu se grupisati kao:

a) Sadržaji podobni za optimalizaciju funkcionalnih sposobnosti, (u ovu grupu spadaju prirodni oblici kretanja – hodanje – trčanje, i druge cikličke aktivnosti – plivanje – vožnja bicikla).

b) Sadržaji podobni za optimalizaciju lokomotornog aparata i razvijanje motoričkih sposobnosti, (u ovu grupu spadaju vježbe oblikovanja na spravama i sa spravama, vježbe na fitnes spravama i trenažerima. To su, prvenstveno, sadržaji kojima se efikasno utiče na razvoj opće i specifične snage).

Teorija sporta


c) Sadržaji zabavno - rekreacijskog karaktera, (u ovu grupu spadaju zabavno - rekreacijske igre i aktivnosti, uglavnog malog i umjerenog intenziteta. Primjenjuju se sa ciljem ublažavanja ili otklanjanja nervno – psihičkog umora, opuštanja i relaksacije, podizanja pozitivne emocionalnosti, dobrog raspoloženja, zabave i razonode).

d) Fizioprofilaktičke procedure i druge nemotoričke aktivnosti, (u ovu grupu spadaju hidro, termo, elektro i druge procedure fizikalne terapije, kao i masaža i sauna, koje se u kompleksnim programima sportske rekreacije ne primjenjuju u terapeutske, već u preventivne svrhe).

Teorija sporta


6. VRHUNSKI ILI KVALITETNI SPORT6.1. Pojam i definicija vrhunskog ili kvalitetnog sporta

Vrhunski ili kvalitetni Sport se u najužem smislu vezuje za takmičarsku aktivnost usmjerenu na ostvarenje što boljeg rezultata. U odnosu na dostignuti kvalitet i kategorizaciju u nacionalnim i međunarodnim okvirima, može se razlikovati nekoliko nivoa takmičarskog sporta.

Vrhunski sport je definisan kao oblast sporta koja obuhvata sportske aktivnosti koje pokazuju izuzetne (vrhunske) sportske kvalitete i rezultate. To praktično znači da samo oni sportisti i sportske grane koji postižu vrhunske rezultate na međunarodnoj sceni mogu imati atribut vrhunskog sporta.

Pod kvalitetnim sportom se podrazumevaju sve sportske aktivnosti koje se sprovode u okviru pojedine sportske grane, a čija se takmičenja održavaju do nacionalnog nivoa (lige i prvenstva države), pod uvjetom da su te sportske grane registrovane u skladu sa Zakonom i da ih prepoznaje Olimpijski komitet kao redovne ili pridružene članove.

Vrhunski sport ima danas neosporno vrlo veliku društvenu popularnost. Događaji kao što su Olimpijske igre ili Svjetsko prvenstvo u nogometu bilježe ogromnu gledanost. Sportaši u pojedinim sportovima počinju enormno zarađivati. Vrhunski sport je postao bitan ako ne i najvažniji globalni segment industrije zabave. U vrhunski sport države ili pojedinci ulažu mnogo novca. Međutim, nije lako odgovoriti na pitanje ima li ovakav razvoj i smjer vrhunskog sporta i svoju pozitivnu društveno humanističku logiku. Postavlja se pitanje svrhe vrhunskog sporta, smisla postizanja rekorda i vrhunskih sportskih rezultata, jeftinog načina pasivne zabave širokih masa. Bilo je i onih koji su prije 15-ak prognozirali propast vrhunskog sporta i preokret prema masovnom i rekreativnom vježbanju s ciljem očuvanja zdravlja pojedinca.

Teorija sporta


6.2. Osnovne karakteristike vrhunskog ili kvalitetnog sporta

Osnovna karakteristika vrhunskog ili kvalitetnog sporta jeste specijalizacija. Vrhunski rezultati u sportu mogu se postići samo dugotrajnim i sistematskim radom, ali ne više sportskih grana istovremeno, već ograničeno samo na jednu sportsku granu, ili čak samo jednu sportsku disciplinu.

Pozitivne socijalne i individulne karakteristike vrhunskog sporta ogledaju se u: vrijednost discipline koju zahtjeva vrhunski sport, vrhunski sport predstavlja idealno sredstvo za samoostvarenje i osobni razvoj mladih ljudi, omogućava iskušavanje individualnih granica i mogućnosti vlastitog tijela, prihvaćanje sebi postavljenih izazova i samodokazivanja, omogućava razvoj samosvijesti i osjećaja lične sigurnosti, omogućava nacionalno promoviranje, razvija međunarodno razumijevanje i prijateljstvo, omogućava solidarnost, identitet i integraciju u zajednicu pa makar to bio i navijački klub, negira religiozne i rasne razlike i omogućava nadilaženje ljudske prosječnosti i time predstavlja važan simbol centralnih vrijednosti naše kulture.

Sa druge strane vrhunski sport ima i svoje negativne karakteristike koje se ogledaju u činjenici da vrhunski sport postaje posao sa svim onim što karakterizira savremena radna mjesta. Prisila umjesto dobrovoljnosti, upravljanje i vođenje sportiste umjesto njegovog samostalnog i slobodnog djelovanja. Na ovaj način sport potvrđuje karakteristike vladajućeg društvenog sistema rada.

Savremeni vrhunski sport ima svojih dobrih i loših strana, kao što ima i sportista koji imaju humanističko pozitivne ciljeve tako ima i onih sa drugačijim motivima. Ipak, za primijetiti je da sve više materijalni motivi nadvladavaju ideale fer nadmetanja, a kao dokaz tome mogu poslužiti sve češći slučajevi dopinga i namještanja rezultata. Takmičenja i trening koji predstavljaju opasnost po zdravlje sportaša, grubosti i nesportski odnos prema protivniku vezan uz vrijeđanje i fizičko povređivanje, prodaja i razmjena sportista bez njihove saglasnosti, predstavljaju kršenje pravila koja bi zapravo trebala biti smisao vrhunskog sporta.

Teorija sporta


6.3. Humanost vrhunskog sportaVrhunski sport predstavlja sistem u kome ima malo pobjednika i mnogo

poraženih, a upravo stoga je pobjeda posebno vrijedna. Pitanje je koliko je ovakav sustav human? Koliko ima neuspjelih sportaša koji su uložili najbolje godine života u sport a nisu uspjeli jer uspjeti mogu rijetki budući da na vrhu piramide ima samo malo mjesta. Da bi se uspjelo u vrhunskom sportu potrebno je uložiti cijeloga sebe. Takva ekstremna specijalizacija, bila ona na kraju uspješna ili ne, dovodi do jednostranog razvoja osobnosti, preuskog i vrlo često malog obrazovanja. Sportski neuspjeh postaje ljudski neuspjeh, razočarenje u neostvarena očekivanja ostavlja tragove na angažiranost i kvalitetu ostatka života. Trening kome se danas podvrgavaju sportaši predstavlja takvo psihofizičko opterećenje na organizam da se postavlja pitanje može li se takav tretman poistovjetiti sa mučenjem. Bez obzira na to što sportaš takvom «mučenju» pristupa dobrovoljno pitanje je koliko je to humano, pogotovo kod mlađih dobnih uzrasta koje se može manipulirati pa i prisiljavati na različite načine da ustraju u treningu iako to nije njihova slobodna volja.

Trka za vrhunskim rezultatima potpomognuta marketinškim «potporama», i očekivanjima društvene svijesti da se pobijedi i nadvlada, uvjetovala je neophodnost profesionalnog bavljenja sportom. Nisu davno vremena iza nas, kada je profesionalnim sportašima bilo zabranjeno učestvovati na olimpijskim igrama. Koliko je odluka o puštanju profesionalizma u olimpizam ispravna i koliko je ona bila uvjetovana pritiscima sponzora, medija i marketinga? Promjena smjera od «bitno je učestvovati» u «bitno je pobijediti» promijenila je i smjer današnjeg vrhunskog sporta od antičkih ideala ka idealima danas vladajućeg komercijaliziranog shvaćanja. Možda najbolji primjer navedenom je prilagođavanje pravila pojedinog sporta zahtjevima masovnih medija. Tako se u odbojci bitno mijenjaju pravila igre pod pritiskom televizijskog programa, u drugim sportovima uvode se dodatni «team-aut» kako bi se sponzori mogli reklamirati i time osigurala novčana sredstva bez kojih, u postavljenim uvjetima, pojedini sport ne može opstati. Možda u navedenom nema ništa loše, osim što sport i sportaš postaje rob novca ali u današnjem vladajućem sistemu vrijednosti to i nije ništa loše. Pitanje je kako stoje stvari ako se uzdignemo iznad vladajućeg komercijalnog i financijskog sagledavanja svijeta. Imaju li i tada smisla ciljevi današnjeg vrhunskog sporta?

Teorija sporta


Čini se kako je vrhunski sport u svojim ciljevima odstupio od osnovnih vrijednosti sporta i prešao u industriju zabave u kojoj je osnovni cilj pobijediti, postići vrhunski rezultat i to komercijalizirati ili što skuplje prodati na tržištu. Ovim ciljevima podređeno je sve, od zdravlja sportaša, do ne biranja sredstava za ostvarenje ovih ciljeva i komercijalizacije i profesionalizacije pa čak i sumnje u kriminalizaciju olimpijske ideje. Dodatni problemi vrhunskog sporta je nehuman omjer pobjednika i poraženih, uplitanje politike u sport radi ostvarenja njenih najčešće nehumanih i sa sportom nevezanih ciljeva, jednostrani i preuzak razvoj ukupne osobnosti vrhunskog sportaša. Očito da vrijednosti i kretanja u društvu neminovno utječu i na smjer i djelovanje vrhunskog sporta, pri čemu se on odriče i svojih najvažniji postulata, važnosti samog učestvovanja i fer i korektnog natjecanja uz poštivanje protivnika a ne samo pobjeđivanje protivnika.

Teorija sporta


7. ŠKOLSKI SPORT7.1. Pojam i definicija školskog sporta

Međunarodna povelja o tjelesnom odgoju i sportu, koju je UNESKO usvojio 1978. godine, u prvom članu naglašava da je „Bavljenje tjelesnim vaspitanjem i sportom fundamentalno ljudsko pravo za sve”. U školskom sistemu, realizacija ovog prava školske djece i omladine je obezbjeđena kroz redovnu (obaveznu) nastavu tjelesnog odgoja, kao i kroz funkcionisanje sistema školskog sporta, pod kojim se podrazumjeva ispoljavanje i razvoj sklonosti psiho-fizički nadarene djece, kao i njihovo uključivanje u sistem takmičenja na lokalnom, regionalnom i državnom nivou. Naravno, tjelesni odgoj je nemoguće odvojiti od školskog sporta budući da se dobar dio vaspitnog procesa, između ostalog, zasniva i na primjeni takmičenja, a da se istovremeno kroz sistem školskog sporta realizuju brojni vaspitno-obrazovni zadaci djece i omladine. Osim tjelesnih aktivnosti u osnovnim i srednjim školama, postoji ili bi trebala da postoji tjelesna aktivnost i u predškolskim ustanovama. Ona se u institucionalnim uvjetima predškolskog vaspitanja može prvenstveno sagledati kao preventivno-zdravstvena aktivnost usmjerena na pravilan psiho-fizički razvoj najmlađih, ali i kao mogućnost da se izvrši kvalitetna kontrola rane selekcije u sportu.

7.2. Osnovne karakteristike školskog sporta

Školski sport predstavlja prve oblike susretanja sa sportskim sadržajima započetim još u najmlađim uzrastima. Sprovođenje ovog programa manifestuje se kroz podučavanje elementarnih igara, zatim se kasnije sistematski nastavlja kroz druge oblike edukacje uz neprekidni monitoring stručnjaka uz uvažavanje bioloških karakteristika ciljanog uzrasta. Školski sport sačinjavaju tri tematska područja, koje je neophodno obraditi: sportsko-tehničko obrazovanje, razvoj antropomotoričkih sposobnosti i povezivanje tjelesnog odgoja sa životom i radom. Ovo je najbitniji segment tjelesne kulture od početka bavljenja tjelesnim aktivnostima, zahvaljujući kome se stiču radne navike neophodne u kasnijim životnim razdobljima, dok je njihov transfer u rekreativnom sportu od neprocenjive vrijednosti.

Teorija sporta


8. SISTEM SPORTA8.1. Sistematizacija Sportova

Sadržaji sporta, kao društvene pojave, u dosadašnjim teorijama različito su uređivani i sistematizovani jer je bilo neophodno da se utvrde kriteriji, polazne osnove za uređivanje sadržaja u sportu. Po Kurelic, N. (1967) sportovi se mogu grupisati na slijedeći način:

• Atletskisportoviiliatletika.

• Gimnastičkisportoviilisportskagimnastika.

• Odbrambeni ili borilački sportovi (hrvanje, boks, džudo, mačevanje,streljaštvo, gađanje lukom i strelom).

• Nautičkisportoviilisportovinavodiiuvodi(plivanje,veslanje,kajakarstvo,jedrenje, motonautika).

• Sportskeigre(fudbal,košarka,rukomet,odbojka,ragbi,tenis,stonitenis,hokej na travi, kuglanje).

• Klizački sportovi (umjetničko klizanje, brzinsko klizanje, hokej na ledu,sankanje, jedrenje na ledu).

• Smučarskisportovi(trčanja,skokovi,alpskediscipline,skijering).

• Konjički sportovi (kasačke, preponske i ostale trke, dresura, polo nakonjima).

• Ciklističkisportovi(automobilozam,motociklizam,biziklizam).

• Vazduhoplovni sportovi (motorno letenje, jedriličarstvo, padobranskisport).

Teorija sporta


Platonov, V.N. (1987) sve sportove je predstavio u dvije sistematizacije. Prva uključuje sljedeće grupe:

• Atletskisportovivezanizamaksimalnoangažovanjesportista:lakaiteškaatletika, plivanje, veslanje, gimnastika, sportske igre, sportski višeboji.

• Sportovi u kojima je aktivnost sportista usmjerena na upravljanjesredstvima premještanja: automobil, avion, motocikl, jahta.

• Sportoviukojimasekoristispecijalnosportskooružje:puška,lukidr.

• Sportovizasnovaninaupoređivanjurezultatakonstruktorskedjelatnosti,avio i brodo modelarstvo.

• Sportovivezanizakretanjeuprirodi:turizam,alpinizamidr.

• Sportovi u kojima djelatnost sportista ima karakter apstraktnokompozicionog mišljenja, šah, dame i drugo.

Druga uključuje sistematizaciju sportova koji ulaze u sastav Olimpijskih igara:

• Cikličnisportovi(plivanje,veslanje,atletskatrčanja,biciklizam,smučarskotrčanje).

• Brzinsko-snažnisportovi(skokovi,bacanja,teškaatletika).

• Sportovi koji su primarno vezani za visoko ispoljavanje koordinacionihsposobnosti (sportska i umetnička gimnastika, umjetničko klizanje, skokovi u vodu...).

• Sportskeigre(košarka,rukomet,odbojka,fudbal,vaterpolo,hokejidruge).

• Borilačkisportovi(boks,hrvanje,mačevanjeidrugi).

• Višeboji(smučarskibiatlon,atletskidesetoboj,modernipetobojidrugi).

Teorija sporta


Malacko, J. (1991) za klasifikaciju koristi dva osnovna kriterija. Prvi je utilitarni značaj sporta na promjene antropoloških karakteristika, a drugi kriterijum je način postizanja rezultata na takmičenju i njime su izdvojene pet grupa:

• Sportovi koji imaju značajan uticaj na transformaciju antropološkihkarakteristika sportista (atletika, plivanje, gimnastika, borilački sportovi, sportske igre i dr.),

• Sportovi kod kojih rezultat pretežno zavisi od tehničkih uvjeta,posebno spoljašnjih izvora energije (vazduhoplovstvo, automibilizam, motociklizam, jedriličarstvo i dr.),

• Sportovi kod kojih je motorička aktivnost strogo limitirana uvjetimapogađanja cilja iz specijalnog oružja ili pomoću sprave (streljaštvo, streličarstvo, kuglanje i dr.),

• Sportovi u kojima se vrši upoređivanje rezultata modelarsko-konstruktorske aktivnosti sportista (avio-modeli, auto-modeli i dr.),

• Sportovi čiji se sadržaj takmičenja sastoji u apstraktnom-logičkomnadmetanju (šah).

Malacko sportove prve grupu sistematizuje uvodeći kriterij složenosti sportskih struktura i izdvaja dvije osnovne podgrupe:

• Monostrukturalni sportovi u kojima dominira struktura acikličnog icikličnog tipa:

• Acikličnisportovi (atletskiskokovi,bacanja,vježbenaspravama,dizanjetegova, skokovi u vodu, smučarski skokovi i dr);

• Cikličnisportovi(trčanje,plivanje,veslanje,biciklizam,smučarskotrčanjeidr.).

• Polistrukturalni sportovi u kojima dominira kompleksnost strukturaacikličnog i cikličnog tipa u čijoj osnovi je varibilitet, uz prisustvo više raznovrsnih faktora:

Teorija sporta


• Acikličnisportovi(boks,hrvanje,džudo,karate,mačevanjeidr.),

• Kompleksnisportovičijiuspjehzavisiodsaradnječlanovaekipe(sportskeigre i dr.),

• Konvencionalni sportovi u čijoj osnovi je gibanje u skladu sa nekimestetskim kriterijima (ritmičko-sportska gimnstika, umetničko klizanje, umetničko plivanje i dr.),

• Kompleksni sportovi u kojimadominiraju stalni sadržaji (atletski troboj,petoboj, sedmoboj, desetoboj, moderni petoboj i dr.).

Živanović, N. (1990) je sistematizovao sport prema ciljevima tjelesnog odgoja, koji nisu prikladni za sport, a i ciljevi nisu adekvatni kriterij za sistematizaciju bilo koje djelatnosti:

• Školskisport(univerzitetski),

• Registrovanisport(amaterski,vrhunski,profesionalni)i

• Rekreativnisport.

Ozolin N.G. (1966) predlaže sistematizaciju sportova prema dominantnosti motoričkih sposobnosti na treningu i takmičenju:

• Sportoviukojimasepretežnoističubrzinaisnaga(sprinterskegrane,svisportovi dizanja utega, bacanja, skokovi i dr.),

• Sportovizakojejekarakterističnaizdržljivost(plivanje,brzinskoklizanje,biciklizam, sportsko hodanje, trčanje na srednje i duge pruge),

• Sportovi za koje je karakteristična okretnost (sportska gimnastika,umjetničko klizanje, skokovi u vodu) i

• Sportovi za koje je karakteristično kompleksno razvijanje motornihsvojstava (boks, hrvanje, sportske igre...).

Teorija sporta


Milanović, D. (1997:399), za sistematizovanje sporta primijenio tri kriterijuma.

a) Prema kriteriju strukturalne složenosti:

• Monostrukturalni – u kojim postoji jedna ili više zatvorenih kretnihstruktura cikličnog ili acikličnog karaktera koje se sukcesivno ponavljaju. U grupaciji monostrukturalnih sportova nalaze se: atletika, plivanje, veslanje, biciklizam, dizanje tegova, skijanje, kuglanje, streljaštvo i druge.

• Polistrukturalni – u kojima dominiraju otvorene i poluotvorene kretnestrukture koje se izvode u varijabilnim uvjetima. U ovoj grupaciji nalaze se borilačke aktivnosti: boks, rvanje, mačevanje, karate i džudo, kao i individualne sportske igre (tenis i stoni tenis).

• Kompleksni–kojesačinjavajukompleksijednostavnihilisloženihgibanja,a izvode se u uslovima kooperacije članova tima u igri. Ova grupacija obuhvata ekipne sportske igre: košarka, nogomet, odbojka, rukomet, vaterpolo, hokej na ledu, ragbi i dr.

• Konvencionalni–kojisadržiestetskioblikovaneikoreografskipostavljeneaciklične strukture kreatanja koje se izvode najčešće u standardnim, ali i u varijabilnim uslovima. U ovu grupaciju spadaju: umjetničko klizanje, ritmička gimnastika, skokovi u vodu, plesovi i dr.

b) Prema kriteriju dominacije energetskih procesa:

• Aerobni sportovi – sportovi dugotrajne izdržljivosti, trčanje na dugepruge, biciklizam, plivanje (800 i 1500m), veslanje, skijaško trčanje, biatlon, triatlon i dr.

• Aerobno-anaerobni sportovi (mješani energetski procesi) – sportovisrednje-trajne izdržljivosti: trčanje na srednje pruge (800-1500m), plivanje (400m), brzo klizanje (1000 i 3000m),

• Anaerobnisportovi(glikolitičkienergetskiproces)–tosusportovivisokogintenziteta i trajanja između 30 s i 3 min: borilački sportovi, trčanje (400m), plivanje (200m), kajak i kanu, umetničko klizanje, brzo klizanje (500m) i dr.

Teorija sporta


• Anaerobni sportovi (fosfageni energetski proces) – to su sportovimaksimalnog intenziteta i trajanja pojedinačnih akcija do 30 s, sportske igre (košarka, odbojka), tenis, trčanje na kratke pruge (100 i 200m), plivanje (50 i 100m), skokovi u atletici, sportska gimnastika i dr.

• Apsolutnasnaga(dizanjetegova,hrvanje,bacanjekugle),

• Relativnasnaga(sportskagimnastika,skokoviuvodu,alpinizam),

• Brzinaibrzinskasnaga(trčanjenakratkepruge,tenis,stonitenis,karate),sportske igre.

• Izdržljivost (trčanjena srednje i dugepruge,plivanjena srednje i dugepruge, skijaško trčanje, biciklizam),

c) Prema kriteriju dominacije sposobnosti sportske grane:

• Koordinacija i agilnostpokreta (ritmičko-sportskagimnastika, skokoviuvodu, sportske igre, umjetničko klizanje),

• Preciznost (streljštvo, streličarstvo, kuglanje, boćanje i sportske igre),fleksibilnost (ritmička i sportska gimnastika, karate) i

• Ravnoteža(skijanje,sportskagimnastika,motociklizam).

Teorija sporta


9. SISTEM OLIMPIJSKIH IGARAPostojanje i razvoj sporta nametnuo je potrebu da se sačini odgovarajući

sistem prema načinima i formama takmičenja u sportu. Taj sistem istakao je MOK. Ne ulazeći u detaljnije analize kriterijuma za sadašnji sistem MOK-a, sportovi su podeljenji u:

a) Olimpijske sportove,

b) Priznate sportove od MOK-a

c) Paraolimpijske sportove i

d) Sportove izvan ingerencije MOK-a,

e) Ekstremni i

f) Nacionalni sportovi.

Razvoj sporta je uvjetovao potrebu da se MOK organizuje na osnovu postojanja međunarodnih sportskskih federacija. U 2005. godini postojale su slijedeće Međunarodne sportske federacije u okviru MOK-a:

• UdruženjemeđunarodnihsportskihfederacijazaLjetnjeOI,

• UdruženjemeđunarodnihsportskihfederacijazaZimskeOI,

• Priznatesportskefederacijeregistrovanihsportovai

• PriznatefederacijezaParaolimpijskeigreinvalidnihlica.

Teorija sporta


9.1. Udruženje međunarodnih federacija ljetnjih olimpijskih sportova (ASOIF)

ASOIF je osnovan 1984. godine na inicijativu 21 međunarodne sportske federacije čiji su se sportovi bili na programu Ljetnjih olimpijskih igara 1984. godine u Los Anđelesu. Osnovni cilj udruženja je bio da koordinira i zaštiti zajedničke interese članica. U 2005. godini u ASOIF udruženo je 28 međunarodnih sportskih federacija, čiji se sportovi nalaze na programu ljetnjih olimpijskih igara.

9.2. Međunarodna atletska federacija (IAAF)Sportske discipline:

• 10000m Man • 10000m Woman • 100m Man • 100m Woman • 100m prepone(hurdles) Woman • 110m prepone (hurdles) Man • 1500m Man • 1500m Woman • 200m Man • 200m Woman • 20km trka hodanjem (race walk) Woman • 20km sportsko hodanje (walk) Man • 3000m stiplčez (steeplechase) Man • 400m Man • 400m Woman • 400m prepone (hurdles) Man • 400m prepone (hurdles) Woman • 4x100m štafeta (relay) Man • 4x100m štafeta (relay) Woman • 4x400m štafeta (relay) Man • 4x400m štafeta (relay) Woman • 5000m Man • 5000m Woman

• 50km sportsko hodanje (walk) Man • 800m Man • 800m Woman • desetoboj (decathlon) Man • bacanje diska (discus throw) Man • bacanje diska (discus throw) Woman • bacanje kladiva (hammer throw) Man • bacanje kladiva (hammer throw) Woman • petoboj (heptathlon) Woman • skok uvis (high jump) Man • skok uvis (high jump) Woman • bacanje koplja (javelin throw) Man • bacanje koplja (javelin throw) Woman • skok udalj (long jump) Man • skok udalj (long jump) Woman • maraton (marathon) Man • maraton (marathon) Woman • skok s motkom (pole vault) Man • skok s motkom (pole vault) Woman • bacanje kugle (shot put) Man • bacanje kugle (shot put) Woman • troskok (triple jump) Man • troskok (triple jump) Woman

Teorija sporta


9.3. Međunarodna streličarska federacija – FITA (Archery)

Međunarodna badminton federacija – IBF ( Badminton )

9.4. Međunarodna bejsbol federacija – IBF (Baseball)

9.5. Međunarodna košarkaška federacija – FIBA (Basketball)

Sportske discipline:

• individual (FITA Olympic round - 70m) Man • individual (FITA Olympic round - 70m) Woman


• doubles Man • doubles Mixed • doubles Woman


• basketball Man • basketball Woman


• baseball Man

• team (FITA Olympic round – 70m) Man • team (FITA Olympic round – 70m) Wom

• singles Man • singles Woman

Teorija sporta


9.6. Međunarodna amaterska bokserska federacija – AIBA (Boxing)

9.7. Međunarodna kajakaška federacija – ICF ( Canoe / Kayak Slalom)

9.8. Međunarodna plivačka federacija – FINA (Aquatics)


• + 91kg (super heavyweight) Man • - 48kg (light-flyweight) Man • 48 - 51kg (flyweight) Man • 51 - 54kg (bantamweight) Man • 54 - 57kg (featherweight) Man • 57 - 60kg (lightweight) Man


• C-1 1000m (canoe single) Man • C-1 500m (canoe single) Man • C-2 1000m (canoe double) Man • C-2 500m (canoe double) Man • K-1 1000m (kayak single) Man • K-1 500m (kayak single) Man • K-1 500m (kayak single) Woman • K-2 1000m (kayak double) Man • K-2 500m (kayak double) Man


• 10m platform Man • 10m platform Woman • 3m springboard Man • 3m springboard Woman

• 60 - 64 kg Man • 64 - 69 kg Man • 69 - 75 kg Man • 75 - 81kg (light-heavyweight) Man • 81 - 91kg (heavyweight) Man

• K-2 500m (kayak double) Woman • K-4 1000m (kayak four) Man • K-4 500m (kayak four) Woman

• C-1 (canoe single) Man • C-2 (canoe double) Man • K-1 (kayak single) Man • K-1 (kayak single) Woman

• synchronized diving 10m platform Man • synchronized diving 10m platform Woman • synchronized diving 3m springboard Man • synchronized diving 3m springboard Woman

Teorija sporta


SwimmingSportske discipline:

• 100m backstroke Man • 100m backstroke Woman • 100m breaststroke Man • 100m breaststroke Woman • 100m butterfly Man • 100m butterfly Woman • 100m freestyle Man • 100m freestyle Woman • 1500m freestyle Man • 200m backstroke Man • 200m backstroke Woman • 200m breaststroke Man • 200m breaststroke Woman • 200m butterfly Man • 200m butterfly Woman • 200m freestyle Man

Synchronized SwimmingSportske discipline:

• duet Woman • team Woman

Water poloSportske discipline:

• water polo Man • water polo Woman

• 200m freestyle Woman • 200m individual medley Man • 200m individual medley Woman • 400m freestyle Man • 400m freestyle Woman • 400m individual medley Man • 400m individual medley Woman • 4x100m freestyle relay Man • 4x100m freestyle relay Woman • 4x100m medley relay Man • 4x100m medley relay Woman • 4x200m freestyle relay Man • 4x200m freestyle relay Woman • 50m freestyle Man • 50m freestyle Woman • 800m freestyle Woman

Teorija sporta


9.9. Međunarodna biciklistička unija - UCI

9.10. Međunarodna konjička federacija – FEIEquestrian / EventingSportske discipline:

• individual Mixed • team Mixed

Equestrian / JumpingSportske discipline:


Cycling RoadSportske discipline:

• individual road race Man • individual road race Woman

Cycling TrackSportske discipline:

• 1km time trial Man • 500m time trial Woman • Individual Pursuit Man • individual pursuit Woman • Keirin Man • Madison Man

Mountain BikeSportske discipline:

• cross-country Man • cross-country Woman

Equestrian / DressageSportske discipline:


• individual time trial Man • individual time trial Woman

• Olympic Sprint Man • Points Race Man • points race Woman • sprint Woman • Sprint indivual Man • Team Pursuit (4000m) Man

Teorija sporta


9.11. Međunarodna federacija fudbalskih asocijacija – FIFA (Football)

Water poloSportske discipline:

• water polo Man • water polo Woman


• football Man • football Woman

FencingSportske discipline:

• épée individual Man • épée individual Woman • épée team Man • épée team Woman • foil individual Man

• foil individual Woman • foil team Man • sabre individual Man • sabre individual Woman • sabre team Man

9.12. Međunarodna gimnastička federacija – FIG Artistic GymnasticsRhythmic GymnasticsSportske discipline:

• group competition Woman • individual all-round Woman

TrampolineSportske discipline:

• individual Man • individual Woman

Teorija sporta


9.13. Međunarodna rukometna federacija – IHF ( Handball)

9.14. Međunarodna hokejaška federacija – FIH (Hockey)

9.15. Međunarodna džudo federacija – IJF (Judo)Sportske discipline:

• + 100kg (heavyweight) Man • + 78kg (heavyweight) Woman • - 48kg (extra-lightweight) Woman • 48 - 52kg (half-lightweight) Woman • 52 - 57kg (lightweight) Woman • 57 - 63kg (half-middleweight) Woman • 60 - 66kg (half-lightweight) Man

• 63 - 70kg (middleweight) Woman • 66 - 73kg (lightweight) Man • 70 - 78kg (half-heavyweight) Woman • 73 - 81kg (half-middleweight) Man • 81 - 90kg (middleweight) Man • 90 - 100kg (half-heavyweight) Man


• handball Man • handball Woman


• hockey Man • hockey Woman

Teorija sporta


9.16. Međunarodna unija za moderni petoboj – UIPM (Modern Pentathlon)Sportske discipline:

• Individual competition Man • Individual competition Woman

9.17. Međunarodna veslačka federacija – FISA (Rowing)Sportske discipline:

• coxless pair (2-) Man • double sculls (2x) Man • double sculls (2x) Woman • eight with coxswain (8+) Man • eight with coxswain (8+) Woman • four without coxswain (4-) Man • lightweight coxless four (4-) Man

• lightweight double sculls (2x) Man • lightweight double sculls (2x) Woman • pair without coxswain (2-) Woman • quadruple sculls without coxsw Man • quadruple sculls without coxsw Woman • single sculls (1x) Man • single sculls (1x) Woman

9.18. Međunarodna jedriličarska federacija – ISAF (Sailing)Sportske discipline:

• board (Mistral) Man • board (Mistral) Woman • double-handed dinghy (470) Man • double-handed dinghy (470) Woman • high performance dinghy open (49er) Mixed • multihull open (Tornado) Mixed

• single-handed dinghy (Europe) Woman • single-handed dinghy (Finn) Man • single-handed dinghy open (Laser) Mixed • Star Man • yngling Woman

Teorija sporta


9.20. Međunarodna softbol federacija – ISF Softball

9.21. Međunarodna stonoteniska federacija – ITTF (Table Tennis)Sportske discipline:

• doubles Man • doubles Woman



• softball Woman

9.19. Međunarodna streljačka federacija – ISSF (Shooting)Sportske discipline:

• 10m air pistol (40 shots) Woman • 10m air pistol (60 shots) Man • 10m air rifle (40 shots) Woman • 10m air rifle (60 shots) Man • 10m running target (30+30 shot Man • 25m pistol (30+30 shots) Woman • 25m rapid fire pistol (60 shot Man • 50m pistol (60 shots) Man • 50m rifle 3 positions (3x20 shots) Woman

• 50m rifle 3 positions (3x40 sh Man • 50m rifle prone (60 shots) Man • double trap (120 targets) Woman • double trap (150 targets) Man • skeet (125 targets) Man • skeet (75 targets) Woman • trap (125 targets) Man • trap (75 targets) Woman

Teorija sporta


9.23. Međunarodna teniska federacija – ITF (Tennis)

9.24. Međunarodna trijatlonska unija – ITU (Triathlon)


• doubles Man • doubles Woman


• Individual Man • Individual Woman


9.22. Međunarodna tekvando federacija – WTF (Taekwondo)Sportske discipline:

• + 67 kg Woman • + 80 kg Man • - 49 kg Woman • - 58 kg Man

• 49 - 57 kg Woman • 57 - 67 kg Woman • 58 - 68 kg Man • 68 - 80 kg Man

9.25. Međunarodna odbojkaška federacija – FIVBBeach volleyballSportske discipline:

• beach volleyball Man • beach volleyball Woman

VolleyballSportske discipline:

• volleyball Man • volleyball Woman

Teorija sporta


9.27. Međunarodna hrvačka federacija – FILAWrestling FreestyleSportske discipline:

• - 48kg Woman • - 55kg Man • 48 - 55kg Woman • 55 - 60kg Man • 55 - 63kg Woman • 60 - 66kg Man

• 63 - 72kg Woman • 66 - 74kg Man • 74 - 84kg Man • 84 - 96kg Man • 96 - 120kg Man

9.26. Međunarodna federacija za dizanje tegova – IWF (Weightlifting)Sportske discipline:

• + 105kg, total Man • + 75kg, total Woman • - 48kg, total Woman • - 56kg, total Man • 48 - 53kg, total Woman • 53 - 58kg, total Woman • 56 - 62kg, total Man • 58 - 63kg, total Woman

• 62 - 69kg, total Man • 63 - 69kg, total Woman • 69 - 75kg, total Woman • 69 - 77kg, total Man • 77 - 85kg, total Man • 85 - 94kg, total Man • 94 - 105kg, total Man

Wrestling Greco-RomanSportske discipline:

• - 55kg Man • 55 - 60kg Man • 60 - 66kg Man • 66 - 74kg Man

• 74 - 84kg Man • 84 - 96kg Man • 96 - 120kg Man

Teorija sporta


10. ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE10.1. Međunarodna bijatlonska unija – IBU (Biathlon)

10.2. Međunarodna bob i toboganing federacija – FIBT

10.3. Međunarodna sankaška federacija – FIL


• 10km Man • 10km pursuit Woman • 12,5km mass start Woman • 12.5km pursuit Man • 15km Woman

BobsleighSportske discipline:

• four-man Man • two-man Man • two-man Woman

SkeletonSportske discipline:

• individual Man • individual Woman

• 15km mass start Man • 20km Man • 4x6km relay Woman • 4x7.5km relay Man • 7.5km Woman

10.4. Svjetska karling federacija – WCF (Curling)Sportske discipline:

• curling Man • curling Woman

Teorija sporta


Speed skatingSportske discipline:

• 10000m Man • 1000m Man • 1000m Woman • 1500m Man • 1500m Woman

• 3000m Woman • 5000m Man • 5000m Woman • 500m Man • 500m Woman

10.5. Međunarodna hokejaška federacija – FIH (Ice Hockey)

10.6. Međunarodna klizačka federacija – ISU


• ice hockey Man • ice hockey Woman

LugeSportske discipline:

• doubles Mixed • singles Man • singles Woman

Figure skatingSportske discipline:

• ice dancing Mixed • individual Man

Short Track Speed SkatingSportske discipline:

• 1000m Man • 1000m Woman • 1500m Man • 1500m Woman

• individual Woman • pairs Mixed

• 3000m relay Woman • 5000m relay Man • 500m Man • 500m Woman

Teorija sporta


10.7. Međunarodna skijaška federacija – FISUdruženje međunarodnih federacija zimskih olimpijskih sportova obuhvata sedam

sportskih federacija čiji se sportovi nalaze na programu Zimskih olimpijskih igara:

Alpine SkiingSportske discipline:

• alpine combined Man • alpine combined Woman • downhill Man • downhill Woman • giant slalom Man

Cross Country SkiingSportske discipline:

• 10km Woman • 10km pursuit Man • 15km Man • 15km mass start Woman • 30km Woman • 30km mass start Man

Alpine SkiingSportske discipline:

Sportske discipline:• alpine combined Man • alpine combined Woman • downhill Man • downhill Woman

• giant slalom Woman • slalom Man • slalom Woman • super-G Man • super-G Woman

• 4x10km relay Man • 4x5km relay Woman • 50km Man • 5km pursuit Woman • sprint 1.5km Man • sprint 1.5km Woman

• giant slalom Man • giant slalom Woman • slalom Man • slalom Woman • super-G Man • super-G Woman

Teorija sporta


SnowboardSportske discipline:

• giant parallel slalom Man • giant parallel slalom Woman • half-pipe Man

• half-pipe Woman • Snowboard Cross Man • Snowboard Cross Woman

Freestyle SkiingSportske discipline:

• aerials Man • aerials Woman

Nordic CombinedSportske discipline:

• individual Man • sprint Man

Cross Country SkiingSportske discipline:

• 10km Woman • 10km pursuit Man • 15km Man • 15km mass start Woman • 30km Woman • 30km mass start Man

Ski JumpingSportske discipline:

• K120 individual (90m) Man • K120 team (90m) Man

• moguls Man • moguls Woman

• team of 4 Man

• 4x10km relay Man • 4x5km relay Woman • 50km Man • 5km pursuit Woman • sprint 1.5km Man • sprint 1.5km Woman

• K90 individual (70m) Man

Teorija sporta


11. EKSTREMNI SPORTOVIEkstremni sportovi (često se koristi i naziv akcioni sportovi ili ‘’X’’ sportovi)

su sportovi koji u kretanjima koriste sa ekstremne hazarnim tehnike. Sportisti na treningu i takmičenjima koriste tehnike u kojima sportisti koriste ekstremne forme i sposobnosti. Pored toga sportisti rizikuju da se povrede, pa zato koriste posebnu sportsku odjeću, specijalno napravljene zaštitne rekvizite i neobične sportske terene.

Sportski tereni su ili ekstremne konfiguracije na terenu, ili posebno sagrađeni sportski objekti, ili prilagođene mašine ili dresirane životinje. Od sportista se zahtjeva da se ekstremno bzo kreću, da na neuobičajen način koriste mašine, ekstremne terene i izlažu se različitim opasnostima. Nivoi opasnosti variraju, ali ih pretežno izaziva jedan faktor (ekstremni faktor). Karakteristika ovih sportova je da kod sportista i gledaoca izazivaju naglo lučenje adrenalina, pa ih neki stručnjaci nazivaju i adrenalinskim sportovima. Pored uvećanog lučenja adrenalina utvrđeno je i uvećano lučenje dopamina (dopamine), endorfina (endorphins) i serotonina (serotonin).

Jedna od razlika između ekstremnih i konvencionalnih sportova je u načinu korišćenja marketinga, pravila i propozicija. Mnogi ekstremni sportovi postali su konvencionalne sportske dicipline, npr., snoubord koji je uvršćen u program Zimskih OI. Mlađe osobe, češće od odraslih prihvataju i koriste ekstrene sportove. Od nekih mogućih razloga izdvajaju se: mogućnost za dokazivanje individulnosti, da pokažu svoja maksimalna dostignuća u nekim sposobnostima, da koriste savremenu tehnologiju, što se u manjoj meri plaše od rizika, što u sportu žele da učestvuju cijelim tijelom i istražuju svoje limite i da upoznaju i koriste ekstremne prirodne oblike i pojave. Mnogi ekstremni sportovi zavise od geografskih i klimatskih uvjeta, povezani su kulturnim prilikama a naročito sa novim muzičkim žanrovima. Zbog ekstremnosti postoje mnoge teškoće da se sačini potpuna i sveobuhvatna sistematizacija ‘’X sportova’’. Jedna od mogućih teškoća je i zbog neprekidnog inoviranje i pojave novi ekstremnih sportova. Zbog toga što se u ekstremnim sportovima koriste novi sportski sadržaji kretanja i samopokretanja, ekstremni sportovi se nameću kao predmet naučnih istraživanja. Na sljedećoj tabeli prikazan je jedan od načina klasifikovanja ekstremnih sportova.

Teorija sporta


- BMX bicikli- XG – skejt- MTX – motori- SNB – snouborderi- SKT – skejt borderi- L+S life style - ETC – mali sport- Wakeboarding - skijanje na vodi vučenje- Climbing – penjanje- Surfing – Surfovanje- Skiing – skijanje ekstremno

Na sajtovima i web stranicama interneta mogu se pronaći adrese na kojima se koriste različite sistematizacije ekstremnih sportova. Registrovana takmičenja u ekstremnim sportovima Na web stranici www. Open Directory - Sports Extreme Sports.htm mogu da se pročitaju informacije o broju održanih takmičenja u pojedinim disciplinama.

• Adventure Racing@ (269) (opasne trke) • All-Terrain Boarding (22) (suvozemni boarding)• ATVs@ (372) • Base Jumping (16) (osnovna skakanja)• BMX@ (247) • Bungee Jumping (7) (bunge skokovi)• Canopying@ (5) (zastori)• Cave Diving@ (34) (pećinsko ronjenje)• Hang Gliding@ (96) (višenje) • Kitesurfing@ (132) • Land Luge (14) kopneno• Motocross@ (444) (motokros)• Mountain Biking@ (318) (planinski biciklizam)• Paragliding@ (301) (Paraglajding)• Parkour (16) • Rock Climbing@ (28) (penjanje na stijene) • Roller Skating@ (528) (cilindrične klizaljke)• Skateboarding@ (642) (skejbord)• Ski Joring@ (6) • Skiing@ (2,299) (skijanje)

Teorija sporta


• Skydiving@ (375) (skokovi u vazduhu)• Snowboarding@ (265) (bording na na snijegu)• Snowcross@ (53) (snežni kros)• Surfing@ (490) (skijanje na talasima)• Video Games@ (19) Video igre• Wakeboarding@ (59) • Watercross@ (25) • Whitewater Canoe and Kayaking@ (38) • Whitewater Rafting@ (264) Splavaranje• Windsurfing@ (184) (surfring na vjetru)• Winter Games (0) (zimske igre)

Na stranicama Wikipedia, the free encyclopedia.htm sportovi se klasifikuju u slijedeće grupe:

1. atletika (Athletics), 2. sportovi životinja, (Animal sports), 3. sportovi bitaka (Combat sports), 4. biciklizam (Cycling), 5. ekstremni sportovi (Extreme sports), 6. gimnastika (Gymnastics), 7. motorizovani sportovi, (Motorised sports), 8. drugi sportovi, nekategorisani (Other), 9. sportovi napolju (Outdoor sports), 10. sportovi snage (Power sports), 11. sportovi penjanja (Racket sports), 12. klizanje (Skating), 13. skijanje / sportovi na snijegu (Skiing / Snowsports), 14. saonice (Sleighing), 15. sportovi sa ciljanjem (Target sports) , 16. timski sportovi (Team sports), 17. umni sportovi (Mind sports), 18. sportovi na vodi (Water sports).

Teorija sporta

II DIO OSNOVE TJELESNIH

AKTIVNOSTI SPECIJALNE NAMJENE

U ovom dijelu knjige, mogu se pronaći opće teorijske i specifične aplikativne infromacije u oblasti primjene programskih sadržaja sporta. Poseban akcenat dat je na utilitarni pristup u planiranju i programiranju, odnosno u postupcima čiji sadržaji ostvaruju poseban efekat na opći, ali primarno na specifični motorički potencijal. U ovim poglavljima, prezentirane su specifične upute za programiranje, planiranje, evaluaciju i utvrđivanje specifičnog antropološkog statusa pripadnika službi specijalne namjene. Pored toga, u slijedećem tekstu čitatelji će pronaći i aplikativne organizaciono-metodske upute, te principe pedagoškog vođenja nastavnih jednica u oblasti sportskog treninga specijalne namjene. Bogatsvo izvora korištenih u izradi ove knjige, aktuelnost i savremenost informacionih paketa u sportu koji su prezentirani u ovom dijelu, zasigurno mogu biti od značajne koristi budućim realizatorima sportskih sadržaja specijalne namjene. Za razliku od prethodnog dijela knjige, ovaj dio je namijenjen educiranim licima i može se koristiti kao priručnik u radu pri kreiranju i izradama programa sportskih sadržaja u zavisnosti od specifičnih zahtjeva pojedinih raznorodnih rodova u oblasti specijalne namjene. Također, dio naslova obuhvata i praktične primjere i tehničke aspekte o načinu vođenja postupaka procjene specifičnih motoričkih sposobnosti kod ovih pripadnika, kao i mjera u provođenju postupaka praćenja, procjenjivanja i valorizacije efekata različitih programskih sadržaja sporta na opći i specifični motorički status pripadnika službi za specijalne namjene. U teorijskom smislu, date su osnovne pristupne informacije o specifičnim aspektima sportskih sadržaja ove populacijske skupine, a kroz dalji tekst autori su pokušali rasvijetliti i definirati određene teorijske modele i metodske postupke u realizaciji ovih programa.


12. HISTORIJSKI ASPEKTI PRIMJENE SPORTA U FUNKCIJI SPECIJALNE NAMJENE

Tjelesna aktivnost pripadnika oružanih snaga, policije i ostalih subjekata sigurnosnih sistema, uvijek je imala značajno mjesto u okvirima obuke kroz historiju. Poslije savladavanja osnovnih elemenata obuke, dalja priprema se odvijala kroz povećanje uspješnosti izvođenja elemenata ili efikasnosti. Osnovu za to predstavlja povećanje tjelesne sposobnosti. U vezi sa tim potrebno je naglasiti da bez obzira na razvoj tehnike i tehnologije, koja se koristi u savremenim oružanim i policijskim snagama u svijetu i kod nas, još uvijek je čovjek ključni faktor u tehnologiji vođenja izravnih sukoba između sukobljenih strana, a tako će biti i u budućnosti.

Ako pažljivo analiziramo historiju ratovanja i ako se upoznamo sa radom istaknutih vojskovođa u historiji, onda možemo doći do slijedećih zaključaka. U pripremi za rat, poslije savladavanja vještine korištenja oružja, dalje se pažnja posvećivala, prije svega, tjelesnoj pripremi boraca. Pobjede na bojnom polju dobijale su, uglavnom, vojske koje su uspješno u toku borbe primjenjivale manevar i iznenađenje, što je direktno uvjetovano nivoom tjelesne spremnosti vojnika. Kao posebno uspješne vojskovođe pokazali su se oni, koji su bili u stanju da dobro procjene, prije svega, tjelesne mogućnosti svojih jedinica da uspješno realizuju njihove taktičke zamisli. Još iz stare Helade potiče Hipokratova izreka: „Ako želiš da budeš jak – trči, ako želiš da budeš lijep – trči, ako želiš da budeš pametan – trči”. Od tada su ljudi shvatili, a kasnije je i dokazano, da raznovrsne, redovno primjenjivane tjelesne aktivnosti omogućuju učesnicima da poboljšaju svoje tjelesne i funkcionalne sposobnosti, čime se ostvaruje povoljan uticaj na njegovo zdravlje, osjećanje i produktivnost. Prvi počeci organizovanog tjelesnog vaspitanja datiraju iz drevne Sparte, u kojoj se školovanje djece, budućih ratnika, sastojalo pretežno od tjelesnog vježbanja – osnovna aktivnost bila su trčanja. U Rimu su visoke tjelesne sposobnosti postizane kroz gimnastičke vježbe, lov i rukovanje oružjem. Kada je rat počeo da odražava ciljeve politike, tjelesno vaspitanje postaje značajan elemenat pripreme vojnika za rat. Ta priprema započinje u najranijoj mladosti. U starom vijeku tjelesno vaspitanje je bilo prevashodno usmjereno na razvijanje snage, brzine, strpljenja i skromnosti u prohtijevima. Tada tjelesno vaspitanje obuhvata: trčanje, mačevanje, plivanje, hrvanje, jahanje, gađanje kamenom, kopljem i strijelom. Slično je bilo i u starim

Osnove tjelesnih aktivnosti specijalne namjene


državama Egipta, Kine, Indije, gdje su vojnici intezivno vježbali takmičeći se u trčanju, skakanju, puzanju, plivanju bez odjeće, pješačenju pod punom ratnom opremom. Ratovi u srednjem vijeku, u kojima se isključivo upotrebljavalo oružje, tjelesni odgoj je bio veoma usko orijentisan i podređen potrebama ratovanja pod teškim oklopom i što je zahtijevalo potpunu pripremljenost za takvu vrstu napora. Zadatak je bio da se vojnik uspješno pripremi i obuči u rukovanju oružjem, da bude dobar jahač, mačevalac, kopljanik.

U kapitalizmu se javljaju nova oružja, a sa njima i potreba za preobražajem u pripremi i osposobljavanju vojnika za uspješno ratovanje tim sredstvima, kao i potreba da se tjelesno pripremaju za savlađivanje raznih prepreka. Za taj period je vezana i pojava etnocentrizma, pravca koji je nastao upravo u tim nemirnim vremenima XVIII vijeka, kada su internacionalni konflikti dominirali Evropom, a Napoleonovi ratovi predstavljali istovremeno sukob između starog i novog. Nacije su jačale, a period profesionalnih vojski prolazio. U takvoj situaciji javlja se sve izraženija potreba za tjelesnim vježbanjem građana, koji su sada novi vojnici po potrebi. Prvi svjetski rat nagovijestio je pojavu manevra. Manevar je nametnuo stalnu dinamiku, kretanje, promjenu pravca kretanja, položaja, korištenje svih vremenskih, prostornih i materijalno tehničkih mogućnosti i uvjeta. Manevarsko ratovanje zahtijeva od vojnika i starješine veliko fizičko naprezanje, stalan pokret nošenja teške opreme i oružja, stalnu napetost. U vrijeme Francuske revolucije najveće predstavničko tijelo (Konvent) donosi odluku o zavođenju obavezne gimanstike za vojsku, a izdaje se i prvi priručnik za tjelesno vaspitanje. Iskustva savremenih ratova ukazuju na permamentnu potrebu što intenzivnijeg bavljena sportom i sportskom rekreacijom kako bi se vojnici i njihove starješine što potpunije pripremili da izdrže izuzetne psihološke i fizičke napore u eventualnom ratu. Ono je postalo svakodnevna obaveza vojničkog života i rada, čije se psihofizičke sposobnosti vrlo često ili svakodnevno provjeravaju, i preduzimaju mjere za njihovo stalno poboljšavanje.

Već u prvim poslijeratnim godinama, a i kasnije, Flajšman vrši istraživanja motoričkih sposobnosti u američkoj vojsci i mornarici. Također i poznati američki naučnik i ljekar Kenet Kuper, upravnik Medicinske istraživačke laboratorije vojnog vazduhoplovnog centra u San Antoniju, vrši obimna istraživanja tjelesne pripremljenosti američkih vojnika i iznosi podatak da je na zahtjev Vrhovne komande SAD, 1968. g. Ispitao preko 15.000 njenih pripadnika. Kuper pominje da su iste godine na Kongresu međunarodnog vojnog sporta u Fonteneblu doneseni



planovi za aerobik programe podizanja funkcionalnih sposobnosti vojnih snaga Švedske, Austrije, Finske, Koreje i Brazila. Devet zemalja, koje su prisustvovale Kongresu dogovorile su se da skupljaju podatke dobijene prilikom testiranja, te da se kao takva kompariraju i koriste za daljnje unapređivanje programa podizanja tjelesne sposobnosti svojih vojnika. Na Simpoziju pripadnika NATO pakta, održanom 1978. g., konstatovano je da ni u jednoj armiji NATO pakta ne postoji zadovoljavajuća i općeprihvaćena metodologija utvrđivanja sposobnosti vojnika i starješina i da je njihov stepen pripremljenosti različit među pripadnicima oružanih snaga pojedinih armija. U današnje doba u svijetu prepunom nasilja, kriminala i terora koji predstavljaju jedno od najvećih prijetnji miru i savremenom civiliziranom načinu života, borba protiv istih predstavlja jednu od temeljnih zadataka modernog demokratskog društva i nužnu potrebu u zaštiti ljudi koji imaju pravo na slobodan i siguran način života. Protiv terora i nasilja treba se odlučno i beskompromisno boriti svim sredstvima i mogućnostima. Veoma veliku ulogu u sigurnosno – zaštitnom smislu imaju specijalne službe. Specijalne službe su vojska, policija, sigurnosne bezbjedonosne agencije, zaštitarske agencije, vatrogasne službe, gorske službe spašavanja, kao i sve ostale agencije koje djeluju i obučavaju se za specijalne situacije riješavanja niza konkretnih ciljeva i zadataka koji se od njih traže. Eskalacija raznih sukoba manjih intenziteta, širom svijeta, nametnuo je novi sistem ratovanja. Dolazi novo doba, doba specijalnog ratovanja, ratovanja putem satelita, specijalaca. Pojava novih, naprednih tehničkih sredstava i oružja, uvjetovalo je i pojavu novih jedinica u okviru vojske, policije, i drugih bezbjedno sigurnosnih agencija, čiji se sistem obuke i pripreme radi što boljeg funkcionisanja ovih jedinica, u mnogome bazira na razvoju tjelesnih sposobnosti pojedinca i grupe u okviru raznih specijalnih službi.

12.1. Značaj tjelesnih aktivnosti i sporta u radu pripadnika specijalnih službi

Razna iskustva pripadnika oružanih snaga, policije i drugih službenika specijalnih službi u osiguravanju unutrašnje sigurnosti (sigurnost saobraćaja, narušavanje javnog reda i mira, požari, ugrožavanje životne sredine), praktično su potvrdile rezultate mnogobrojnih dosadašnjih istraživanja, koja dokazuju da pripadnici bilo kojih specijalnih službi, koji su kao aktivni sportisti razvili svoje psihofizičke kvalitete, posjeduje dobru općefizičku pripremu, koja im omogućava funkciju povećanja njegove efikasnosti u riješavanju njegovih svakodnevnih



aktivnosti. Oni su pokretljiviji, kreativniji, hrabriji, odlučniji, precizniji i brži, za razliku od pripradnika koji se ne mogu svrstati u kategoriju sportista i koji posjeduje manju kulturu kretanja. Tjelesno vaspitanje i sport su sastavni dio obuke i vaspitanja svih pripadnika oružanih i policijskih snaga, a njegov cilj je podizanje psihofizičkih kvaliteta na nivo neophodan za uspješno izvršavanje i najsloženijih zadataka u miru i u ratu. Sportska takmičenja u oružanim i policijskim snagama treba da predstavljaju izvanrednu stimulaciju upravo tih kvaliteta te ih u tom kontekstu treba često organizovati. Kada je vojnik, policajac ili pripadnik druge sigurnosne službe adekvatno tjelesno pripremljen, onda to znači da je u stanju da izdrži sve napore, koji su predviđeni odgovarajućim planovima i programima rada oružanih snaga, policijskih ili drugih sigurnosnih agencija i službi.

To znači da je njegov organizam prilagođen tim aktivnostima, koji pred njega postavljaju zadaci. Dobra tjelesna pripremljenost je samo neophodan preduvjet za dalji uspješan rad na povećanju njihove efikasnosti u riješavanju niza zadataka koji se od njih očekuju. Opća i specijalna tjelesna priprema je temelj i baza za sve poslove koje obavlja pripadnik oružanih snaga, policije i specijalnih službi i agencija. Prilikom upotrebe snage vojnik, policijski službenik ili pripadnik drugih sigurnosnih službi i agencija, mora posjedovati borbene vještine na visokom stepenu automatizacije, jer je njegovo postupanje na granici urgentnosti i nema vremena za jednu misaonu kontrolu, već se sve stečene borbene vještine moraju realizirati na visokom stepenu automatizma (Jozić, 2003). Tjelesne sposobnosti pojedinaca u specijalnim službama, potrebno je permanentno održavati, a posebno ih podizati na veći nivo. Upotrebom najrazličitijih sredstava i metoda iz oblasti tjelesnog odgoja i sporta, moguće je podići individualne i grupne sposobnosti na veoma visok nivo. Programirana tjelesna aktivnost i sport, ima posebno mjesto i značaj u osposobljavanju pripadnika specijalnih službi i u njegovoj pripremi za obavljanje specijalnih poslova i zadataka.

Zato je optimalni nivo motoričkih i funkcionalnih sposobnosti pripadnika specijalnih službi važan faktor. Osnove karakteristike ove osposobljenosti su brzina i tačnost ispunjavanja specifičnih zadataka pojedinca i grupe, stepen zavisnosti između motoričke spremnosti i tehničko taktičke pripremljenosti pripadnika specijalnih službi je utoliko veća, ukoliko su složeniji uvjeti u kojima one dolaze do punog izražaja. Odavno je dokazano da dobra tjelesna pripremljenost, uz ostale činioce, obezbjeđuje optimalno stanje zdravlja, normalni tjelesni razvoj, povećava motoričku i funkcionalnu sposobnost. Posebna uloga tjelesne aktivnosti jeste da



neposredno ili posredno utiče i na nivo specifičnih aktivnosti koje su veoma bitne za pripadnike specijalnih službi (vojska, policija, vatrogasci, zaštitari...). Programirana tjelesna aktivnost je sastavni dio obuke i vaspitanja pripadnika specijalnih službi, sa ciljem podizanja njihovih tjelesnih sposobnosti na nivo neophodan za uspješno izvršavanje zadataka u miru i ratu. Programirana tjelesna aktivnost pripadnika specijalnih službi, treba biti trajni proces obrazovanja i vaspitanja vojnika, policajaca, vatrogasaca, zaštitara, jer tjelesna aktivnost doprinosi njihovom tjelesnom razvoju, razvijanju psihofizičkih sposobnosti i oblikovanju moralnog lika svakog pripadnika specijalnih službi. Općim i posebnim zadacima kroz ovaj programirani proces, stiču se vještine i znanja iz: borilačkih sportova, plivanja, skijanja, alpinizma, atletike i drugih aktivnosti potrebnih za izvršavanje specijalnih zadataka i savlađivanje prirodnih i vještačkih prepreka.



13. OSNOVE TJELESNOG VJEŽBANJA SPECIJALNE NAMJENE

13.1. Opća i specijalna tjelesna priprema pripadnika specijalnih službi

Tjelesna priprema pripadnika specijalnih službi je sveobuhvatan i složen proces unapređenja motoričkih, funkcionalnih sposobnosti, morfoloških karakteristika, kao i zdravstvenog statusa i za tu svrhu potrebnih motoričkih znanja. Dobra tjelesna pripremljenost pripadnika sigurnosnih službi je osno-va na koju se nadograđuju osnovne i specijalističke vještine i znanja. Praktična iskustva i naučna istraživanja pokazuju da tjelesna spremnost utiče na djelotvornost vojnika, policajaca i zaštitara na terenu. Stepen motoričkih i funkcionalnih sposobnosti direktno utiču na njihov stepen obučenosti bez obzira na specijalnost kojom se bave u sistemu bezbjed-nosnih službi.. Kako bismo mogli indentifikovati značajne sposobnosti za pripadnike oružanih, policijskih snaga, kao i za pripadnike ostalih sigurnos-nih službi, potrebno je definisati faktore koji utiču na što efikasniju borbenu efikasnost ovih pripadnika, kao i definisati pokazatelje od kojih ta efikasnost zavisi. Redovno praćenje borbenih efikasnosti i njenih elemenata, obezbjeđuje ne samo neku vrstu garancije spremnosti navednih kategorija, već može da posluži i kao dosta dobar način za selekciju ljudstva za neke jedinice specijalnih namjena, ocenjivanje sposobnosti pripadnika, kao i određivanje vodećeg kadra za vođenje jedinica u borbi i sl. Uspješnost i efikasnost pripadnika specijalnih službi, uvjetovana je stepenom i struktu-rom različitog broja motoričkih sposobnosti, antropoloških karakteristika i znanja borenja (Jozić, 2003). Vrlo je bitno da se sve motoričke sposobnosti, kao i antropološke karakteristike pripadnika vojske, policije i drugih sigurnosnih službi mogu indentifikovati i podizati na veći stepen odgovarajućim programima opće i specijalne tjelesne pripreme.

Tjelesna pripremljenost pripadnika svih specijalnih službi, baza je na koju se nadograđuju specifična vojna, policijska i zaštitarska znanja s ciljem stvaranja kvalitetnog pojedinca, odnosno kvalitetnih sigurnosnih službi. Od dobre tjelesne pripremljenosti pripadnika specijalnih službi zavisi ne samo njihova efikasnost, nego, u velikom broju slučajeva, i njihov život.Pripadnici specijalnih službi



moraju imati razvijene mnoge tjelesne sposobnosti koje moraju stalno održavati na optimalnom nivou. Zbog stalnih zadataka u koje su uključeni, vrlo je teško provesti programiranju tjelesnu aktivnost na način kako se ona primjenjuje u sportu, jer pripadnicima specijalnih službi treba istovremeno da se razvijaju sve tjelesne sposobnosti istovremeno i to na poprilično visokom stepenu. Za ulazak u specijalne službe, u većini slučajeva je potrebno proći određenu selekciju, u kojem se traži visok stepen tjelesne spremnosti. Nakon uspješnog prolaza, pripadnici su dužni održavati optimalan stepen tjelesnih sposobnosti, što provode organiziranim tjelesnim vježbanjem, kao i individualnim programima vježbanja. U smislu programiranja procesa tjelesnog vježbanja za pripadnike specijalnih službi, najviše vremena treba se odvojiti za održavanje već stečenih tjelesnih sposobnosti, jer oni moraju uvijek biti tjelesno spremni za obavljenja svojih zadataka.

Proces organiziranog tjelesnog vježbanja mora biti konstantna, primjenom raznih vježbi s manjim opterećenjem i većim brojem ponavljanja, zajedno s aerobnim treningom umjerenog intenziteta. Tjelesno vježbanje pripadnika specijalnih službi, temelji se na istim zakonitostima kao i tjelesno vježbane sportaša. Konačni cilj tih zakonitosti jeste postizanje optimalne tjelesne forme, koja podrazumijeva optimalno zdravstveno stanje, odgovarajuću psihičku stabilnost, najviši stepen motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te najvišu taktičku i tehničku učinkovitost. Tjelesna priprema pripadnika specijalnih službi provodi se višestranom, bazičnom, specifičnom i situacijskom vježbom. Višestrana vježba usmjerena je na poboljšanje sposobnosti svih topoloških regija tijela, na podizanje učinkovitosti svih organa i organskih sistema, podizanje funkcionalnih sposobnosti kao i osnovne snage, brzine, izdržljivosti i gipkosti (Milanović, 1987). Ovaj tip tjelesne vježbe pogodan je za pripadnike svih sigurnosnih službi u početnoj fazi obuke, bez obzira kojoj vojnoj, policijskoj ili nekoj drugoj strukturi specijalne službe oni pripadali i koje će zadatke obavljati u okviru svojih redovnih nadležnosti. Bazične vježbe, usmjerene su na razvoj najvažnijih sposobnosti za uspjeh u konkretnoj sportskoj aktivnosti primjenom za tu svrhu najučinkovitijih metodskih postupaka. Vježbanje je usmjereno na ona svojstva koja imaju veliku važnost za uspjeh u toj aktivnosti.

Bazične vježbe trebaju da dominiraju u drugoj fazi obuke pripadnika specijalnih službi, pod pretpostavkom da je izvršena selekcija kadrova prema njihovim sposobnostima. Situacione vježbe integriraju taktičke i kondicione vježbe. Uvjeti u



kome se primjenjuju situacione vježbe, nastoje se izjednačiti sa realnim uvjetima ili su čak nešto zahtjevniji. Situacione vježbe u obuci kadrova za potrebe specijalnih službi, treba da dominiraju u završnoj fazi obuke, približavajući uvjete vježbanja stvarnim situacijama u kojima se mogu zadesiti pri riješavanju svakodnevnih zadataka, zavisno od opisa nijhovih zadataka, njihovih ovlaštenja, kao i pripadnosti jedinica koje se nalaze u sastavu vojske, policije i ostalih sigurnosnih agencija (jedinica za podršku, interventna jedinica, pješadija, saobraćajna jedinica itd.). Za uspješno planiranje i programiranje tjelesnog vježbanja za specijalne namjene, nužno je odrediti važnost pojedinih sposobnosti, osobina i znanja u konkretnoj aktivnosti koja je definisana zadacima pojedinih jedinica u okviru vojske, policije i ostalih specijalnih službi.

O koeficijentima sudjelovanja pojedinih sposobnosti u jednačini specifikacije možemo govoriti samo hipotetski. U području funkcionalnih sposobnosti zastupljeni su aerobni, aerobno-anaerobni i anaerobni energetski mehanizmi. U području snage prevladava repetitivna, statička i maksimalna snaga. U prostoru koordinacije do izražaja dolazi koordinacija tijela, brzina izvođenja složenih motoričkih zadataka, agilnost. U prostoru brzine do izražaja dolazi brzina reakcije, brzina pojedinačnog pokreta, brzina frekvencije pokreta. Važna je ravnoteža, pre-ciznost i prilagodljivost. S obzirom na sposobnosti, bitne za obavljanje zada-taka pripadnika specijalnih službi, proces tjelesnog vježbanja trebao bi biti koncipiran na razvoju upravo tih sposobnosti, te provođenju više vremena na razvoj dominantnih sposobnosti – aerobna i mišićna izdržljivost. Za pri-padnike specijalnih službi je nepotrebno i kontraproduktivno vježbanje u teretani s ciljem podizanja maksimalnih opterećenja i rada na što većem izgledu i masivnosti.



14. OPĆA TJELESNA PRIPREMA PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUŽBI

14.1. Tjelesna aktivnost usmjerena na razvoj mišićne snage

Mišićna snaga se odnosi na sposobnost mišićnog sistema da pokreće tijelo uprkos otporu. Mnogi povezuju ovakve treninge snage sa progresivnim vježbama uz korištenje tegova i sprava. Međutim, sposobnost pripadnika specijalnih službi da kontroliše svoju težinu bi trebao biti preduvjet za uključivanje tereta u njihov trening. U radu sa teretom, treba dominirati sistem rada u kojem se izvodi veći broj ponavljanja s manjim i srednjim opterećenjima uključujući pritom vježbe za cijelo tijelo – npr. kružni metod rada. Pauze s u kratke, opterećenje do 70% 1RM-a, broj ponavljanja iznad 10, više serija ili krugova, vježbe za velike i značajnije mišićne skupine. Prilikom primjene kružnog oblika rada obavezna je evidencija postignutih rezultata, vođenje dokumentacije o radu, u cilju praćenja efekata rada za svakog pripadnika specijalne službe. Kružni metod rada vodi ka individualizaciij vježbanja. Nezaobilazan dio svake obuke pripadnika specijalnih službi, trebale bi biti vježbe u kojima savladavamo otpor vlastitog tijela – sklekovi, podizanja trupa, zgibovi, penjanje na konop, čučnjevi... Za ove vježbe karakterističan je veći broj ponavljanja i razvoj dugotrajne mišićne izdržljivosti, gdje broj ponavljanja pojedinih vježbi prelazi i 50. Mogući su razni sistemi vježbanja primjenom ovih vježbi, međutim jedno treba izbjegavati – zadržavanje pozicija na pola pokreta prilikom izvođenja vježbi zbog pojave većeg nepovoljnog opterećenja na organizam a s ciljem povećavanja težine izvedbe same vježbe (Deuster, 1997.). Kod ovakvog treninga imamo tačno određene zadatke. Na primjer, pripadnik specijalne službe koji želi da se bolje penje uz konopac će uraditi trening penjanja uz konopac noseći pancir, i fokusirati se na mišiće koji su uključeni u ovakav vid vježbe. Grupa pripadnika specijalne službe koji očekuju da će morati djelovati na brdovitom terenu, raditi će trening tako što će se koncentrisati na sticanju snage donjeg dijela tijela.



14.2. Tjelesna aktivnost usmjerena na razvoj izdržljivosti

Postoje dva tipa izdržljivosti koja su potrebna pripadnicima specijalnih službi da zadovolji zahtjeve koje se pred njega postavljaju, a to su aerobna i anaerobna izdržljivost. Aerobna izdržljivost je aerobna aktivnost „uz prisustvo kisika“. Ovu aktivnost kategorišu tjelesni zahtjevi pri kojima nije potreban maksimalan napor i uključuju aktivnosti koje su po prirodi kontinuirane (traju više od 3 – 5 minuta). Takva dva primjera su marširanje i trčanje na duge staze. Anaerobna izdržljivost je anaerobna aktivnost, što znači „ bez kisika“, kategorišu tjelesni zahtjevi visokog intenziteta i koji kraće traju (manje od 2 – 3 minute). Primjeri su penjanje uz konopac, većina vježbi dizanja tegova, te brzo trčanje kraćih staza. Od svih važnih tjelesnih sposobnosti, izdržljivost se u slučaju sposobnosti potrebnih za obavljanje poslova specijalnih namjena treba nalaziti na samom vrhu sposobnosti. Svaki pripadnik specijalnih službi mora imati razvijenu sposobnost dugotrajnog trčanja, koja je uvjetovana stepenom razvijenosti funkcionalnih sposobnosti. Kako bismo ovaj trening približili stvarnim uvjetima pripadnika specijalnih službi, preporučuje se trčanje na neravnim terenima.

14.3. Tjelesna aktivnost usmjerena na razvoj pokretljivosti

Tjelesna aktivnost usmjerena na razvoj pokretljivosti su usmjereni ka poboljšanju kvaliteta kretanja. Taj kvalitet zavisi od elemenata kao što su brzina, eksplozivnost, fleksibilnost, koordinacija, ravnoteža. Pokretljivost pogotovo dolazi do izražaja u urbanim operacijama. Zadaci koji se obavljaju u naseljenim područjima, podrazumijevaju aktivnosti savladavanja prepreka, sprintovi, bočna kretanja, okretnost te brzina reakcije. Ako takve kretnje usporedimo sa sportskim aktivnostima, onda ih možemo zamijetiti u sportskim igrama kao što su košarka, nogomet, tenis ili rukomet. Ove sportove karakteriziraju česte promjene smjera, kratke dionice trčanja, promjene oblika kretanja i startna ubrzanja. Iako je trening SAQ (speed, agility and quickness ili brzina, agilnost i eksplozivnost) u posljednje vrijeme popularan način treniranja sportaša, nužno je naglasiti njegovu važnost za razvijanje onih sposobnosti koje su presudne za uspješno izvršenje zadataka specijalnih timova u specijalnih službama. (Družeta 2010). Jedno od najboljih sredstava za razvoj pokretljivosti je akrobatika.



Akrobatika kao jedan od bazičnih sportova obavezno mora biti dio obuke pripadnika specijalnih službi. Raznovrsne kineziološke forme akrobatike iziskuju i raznovrsna naprezanja, a time je i utjecaj akrobatike na vježbača višestruk i raznovrstan. Akrobatika ima utjecaj na: optimalan razvoj svih organa i funkcija i cjelokupan razvoj organizma, na aparat za kretanje (naročito muskulatura ruku i ramenog pojasa), aparat za disanje, razvoj čulnih organa (organa vanjskih nadražaja, organa unutarnjih nadražaja, receptora, konduktora, dijela kore velikog mozga, organ sluha, vestibularni aparat za orijentaciju i ravnotežu, proprioreceptora), veliki razvoj gotovo svih motoričkih sposobnosti, zdravstveni status.

Osim ovih utjecaja akrobatika utječe na određenu transformaciju čovjekove ličnosti: praktičnu inteligenciju, disciplinu, hrabrost, volju i upornost, sistematičnost i odlučnost. Akrobatske vježbe zauzimaju posebno mjesto, one su često polazna osnova za usvajanje složenijih vježbi. One pružaju pomoć vježbačima pri upoznavanju sa osnovnim karakteristikama određenih kretanja (amplituda, tempo, ritam, kvalitet i količina sile, tačan položaj pojedinih dijelova i tijela u cjelini, držanje tijela i dr.), koja nalaze primjenu kod vježbi i udrugim sportovima. Akrobatske vježbe utječu na svestrani razvoj vježbača, razvoj zglobova, ligamenata, mišića i povećanje njihove fleksibilnosti, snage, brzine i dr. Tehnika izvođenja akrobatskih elemenata sastoji se iz raznovrsnih kretnji i spojeva koji su izvedeni pojedinim dijelovima tijela ili cijelim tijelom.

Ta raznovrsnost vježbi, zatim različita struktura pojedinih elemenata i vježbi zahtijevaju od vježbača visok nivo motoričkih sposobnosti, i svih drugih kvaliteta koje zahtijeva i razvija akrobatika. Akrobatske vježbe angažuju skoro podjednako sve dijelove tijela. One su osnova (baza), za druge sportove. Nije potrebno poduzimanje posebnih mjera da bi vježbači motivisali i kod njih podstakli interes za vježbanjem. Vježbači se upoznaju sa raznovrsnim kretnjama pojedinih dijelova tijela i ovladavaju njihovim osnovnim komponentama (pravcem i brzinom, amplitudom i veličinom nervno – mišićnog naprezanja), a istovremeno se uče da tačno upravljaju svojim kretnjama i koordiniraju kretnje u prostoru i vremenu. Takav kvalitet akrobatskih vježbi omogućava da se njima bave, kako početnici tako i napredniji i kvalitetniji, te vrhunski vježbači.

Akrobatika je sport koji obuhvata vrlo velik broj raznovrsnih jednostavnih i kompleksnih statičkih i dinamičkih elemenata s precizno definisanom tehnikom, koji se međusobno mogu povezivati i kombinirati. Akrobatski elementi mogu se



izvoditi na slijedeće načine: s nogu na ruke, s ruku na noge, s nogu na noge, s ruku na ruke. Jedna od najvažnijih uloga akrobatike očituje se u razvoju motoričkih sposobnosti, prije svih koordinacije, snage, fleksibilnosti i ravnoteže. Akrobatski elementi značajno utječu na sposobnost kretanja tijela u prostoru, čime se pospješuje opća koordinativna motorička sposobnost cijeloga tijela i pojedinih dijelova tijela. Vrlo preciznim te brzim radom i naizmjeničnom aktivacijom pojedinog mišića i mišićnih skupina, akrobatikom se razvijaju svi oblici snage, pri čemu je najznačajnija eksplozivna snaga.

Pri izvođenju pojedinih akrobatskih elemenata vrlo je bitna amplituda u pojedinim zglobovima i zglobnim sistemima te estetska komponenta, koja se manifestira kroz preciznost položaja tijela i dijelova tijela. Akrobatika zahtijeva, a također i utječe na razvoj fleksibilnosti kao jedne od bitnih motoričkih sposobnosti. Nije rijetko da takmičari borilačkih sportova, atletičari, kao što su skakači uvis i s motkom, i ostali sportaši koriste elemente akrobatike radi lakšeg i uspješnijeg savladavanja pojedinih skokova, padova, bacanja, a ujedno i zbog njihova značajnog uticaja na razvoj koordinativnih sposobnosti. Akrobatski elementi sastavni su dio nekih sportova, kao što su: skokovi u vodu, borilački sportovi, padobranstvo, umjetničko klizanje, akrobatsko skijanje, i dr. Savladavanjem osnova akorobatike, pripadnici specijalnih službi dobivaju bazu za daljnju nadogradnju kako bazičnih motoričkih sposobnosti, tako i specifičnih motoričkih sposobnosti koje su usko vezane za uspješnu realizaciju zadataka pripadnika specijalnih službi.

14.4. Specijalna tjelesna priprema pripadnika specijalnih službi

Potrebe za tjelesnim sposobnostima pripadnika specijalnih službi mogu se usporediti sa zahtjevima za tjelesnim sposobnostima istovremeno u većem broju sportova kao što su: trčanje i plivanje na duge pruge, veslanje, alpinizam, padobranstvo, ronjenje, dugotrajno hodanje s nošenjem tereta i do 90 kg, borilački sportovi, biatlon, skijaško trčanje i trčanje, brzo hodanje. Iz ovoga je vidljivo kako više tjelesnih sposobnosti pripadnika specijalnih službi mora istovremeno biti na optimalnom nivou. Iz ovih razloga pripadnicima specijalnih službi nužno je omogućiti i obuku iz plivanja, skijanja, alpinizma, ronjenja i drugih sportova. Ove aktivnosti omogućiće im:



• Održavanjenjihovihtjelesnihsposobnostinaoptimalnomnivou• Riješavanjerazličitihzadatakauslužbi

Kada govorimo o aktivnostima koji će im omogućiti uspješnost u riješavanju različitih zadataka, onda možemo govoriti o specijalističkim sadržajima ili aktivnostima pripadnika specijalnih službi. Specijalna tjelesna priprema pripadnika specijalnih službi odnosi se na strukturu tehničkih elemenata i povezuje tjelesnu sposobnost sa usvojenim motoričkim znanjima. Ovakva tjelesna priprema podrazumijeva uvježbavanje onih elemenata, struktura, pokreta, vještina i sposobnosti karakterističnih za neku aktivnost, sport, u ovom slučaju karakteristične radne zadatke pripadnika specijalnih službi. Hijerarhijska stuktura dimenzija pripadnika specijalnih službi o kojima zavisi uspješno izvođenje zadataka sadrži tri grupe faktora: Prvu grupu čine antropološke karakteristike, drugu grupu čine specifične sposobnosti znanja i vještine pripadnika specijalnih službi, bitne za specijalnu tjelesnu pripremu, a treću grupu čini situaciona efikasnost, bitna za konkretno obavaljanje zadataku u okviru svojih službi. Osnovu za sprovođenje specifične tjelesne pripreme pripadnika specijalnih službi, spadaju:

Kretanje u specijalnih uslovima, Borilačke vještine sa hladnim oružjem i bez oružja koje dolaze do izražaja u borbi prsa o prsa, Streljačke vještine u borbenim uslovima, Specifične tjelesne sposobnosti, Znanja iz područja alpinizma, Znanja iz područja orijentiringa, Znanja iz područja plivanja i ronjenja, Znanja iz područja skijanja.

Integracija navedenih specijalističkih aktivnosti čini specifičnu pripremu koja uz situacijske zadatke treba da dominira u obuci pripadnika specijalnih službi. Kada se specijalističke aktivnosti strukturiraju u ostale tjelesne aktivnosti i tjelesne vježbe, dobijamo specifično i situacijsko vježbanje koji ispunjava najviše zahtjeva za obukom kakvu bi trebale provoditi pripadnici specijalnih službi. Uz svu opasnost koju donosi posao pripadnika specijalnih službi i sa željom da se trening koncipira što realnije, potrebno je čuvanje zdravlja, te ukoliko se isti efekt može postići na neki manje stresan način, treba ga uzeti u obzir. Sam posao je dovoljno stresan i opasan te je potrebno veliku pozornost obratit na sigurnost prilikom vježbanja. Kao i sportašu, pripadniku specijalnih službi, treba kvalitetan program koji je usmjeren na razvoj sposobnosti i očuvanju zdravlja koliko je god to moguće. (Šopar, 2008).



14.5. Kretanje u specijalnim uvjetimaOva znanja spadaju u motorička znanja koja su genetski uvjetovana. Ona

spadaju u specifičnu dimenziju kada je riječ o specijalnih službama, pa ih stoga možemo svrstati u područje profesionalnih kinezioloških motoričkih znanja, znanja nužna za obavljanje neke profesije. Osnovna i najbolja metoda za ovu vrstu specifičnog vježbanja je poligon prepreka. Za poligon prepreka karakteristično je da se pri savladavanju prepreka ne zaustavlja, već se ona savladava sa većom ili manjom brzinom na ispravan način. Put između prepreka treba savladati u što manjem vremenu. Pri savladavanju poligona primjenjuju se hodanja, trčanja, puzanja, kolutanja, kotrljanja, valjanja, skakanja, penjanja, silaženja, provlačenja, doskoci, naskoci, dizanja, nošenja, guranja, povlačenja, vučenja, sastavljanja, rastavljanja.

Slika 1. Poligon za razvoj izdržljivosti. (prema Kalić E., Solaković E. Sportekspert, 2008)



Slika 2. Poligon za razvoj koordinacije. (prema Kalić E., Solaković E. Sportekspert, 2008)

Slika 3. Poligon za razvoj snage. (prema Kalić E., Solaković E. Sportekspert, 2008)



Slika 4. Poligon za razvoj preciznosti. (prema Kalić E., Solaković E. Sportekspert, 2008)

Poligon prepreka idealan je metod za razvijanje i održavanje gotovo svih funkcionalnih i motoričkih sposobnosti koje ako se uvježbavaju na poligonima prepreka postaju specifične, tako što prelaskom prepreka na nestandardne načine možemo uticati na razvoj koordinacije, brzim prelascima prepreka razvijamo brzinsku koordinaciju i brzinu, kod penjanja na prepreke utičemo na razvoj relativne repetativne snage, skokovima preko prepreka utičemo na razvoj skočnosti, maksimalnim i submaksimalnim brzim prelascima utičemo na razvoj brzinske izdržljivosti, dugotrajnim savladavanjem poligona utičemo na razvoj opće aerobne izdržljivosti te stabilizaciju tehnike savladavanja prostora.

Poligoni prepreka trebali bi biti sastavni dio specijalne pripreme pripadnika specijalnih službi. Postoje standardni vojni poligoni ali je također moguće s obzirom na uvjete, ciljeve i zadatke konstruirati i formirati različite vrste nestandardnih poligona. Poligon prepreka može se savladavati s oružjem i opremom čime pripadnike specijalnih službi stavljamo u uvjete koji sve više sliče na opterećenja i prepreke koje ga očekuju u realnoj situaciji. Nošenje puške, ranca, plinske maske, savladavanje poligona timski noseći velike gume, gumeni čamac, lutke koje predstavljaju ozlijeđenog čovjeka, itd.



14.6. Borilački sportovi

Borilački sportovi zasigurno moraju biti dio obuke pripadnika specijalnih službi, posebno pripadnika specijalnih službi koji dolaze u neposredan kontakt sa protivnicima. Borilački sportovi se u strukturi organizovang tjelesnog vježbanja mogu organizirati kao zasebni časovi tjelesnog vježbanja, namijenjeni isključivo na uvježbavanju tehnike ili mogu biti organizovani, tako da na svakom satu tjelesnog vježbanja budu prisutni elementi borilačkih sportova – npr. razni oblici hrvanja kao dio sveukupnog procesa tjelesnog vježbanja bez obzira na njegovu usmjerenost. Elementi borenja mogu biti vrlo dobri kao sredstvo uvodnog i završnog dijela sata tjelesnog vježbanja kojemu nije cilj uvježbavanje ili usavršavanje elemenata borenja, već im je cilj da razvijaju opće i specifične tjelesne sposobnosti, jer omogućavaju i zahtijevaju primjenu velikog broja različitih sposobnosti; od brzine, snage, izdržljivosti do fleksibilnosti, koordinacije i preciznosti. U većini borilačkih sportova borbe za vrijeme takmičenja traju 2 – 3 minuta, ali u realnoj situaciji, npr. u nekoj intervenciji, eventualna borba trajat će tek nekoliko sekundi. Iz ovog razloga svaka tjelesna aktivnost koja sadrži elemente borilačkih sportova, koji nije konkretno usmjeren na učenje tehnike ili taktike postaje specijalna tjelesna aktivnost. Borilački sportovi koji bi trebali dominirati u programu specijalne tjelesne pripreme pripadnika specijalnih službi su: Judo, Boks, Tajlandski boks, Hrvanje. Elementi borilačkih sportova koji trebaju da dominiraju u procesu tjelesnog vježbanja pripadnika specijalnih službi su:

a) Padovi, kolutanja, valjanja; b) Zahvati bacanja; c) Poluge, gušenja, držanja; d) Zahvati samoobrane i privođenja; e) Udarci – rukama, nogama, koljenima, laktovima; f) Sparinzi, hrvanja i borbe u parteru i stojci, borba u klinču.



14.7. Streljačke sposobnosti u specijalnim uvjetima

Streljačke sposobnosti podrazumijevaju upotrebu kratkog i dugog oružja. Oružje je radni alat većine pripadnika specijalnih službi, sredstvo pomoću kojeg on obavlja svoj posao. Upravo zbog ovoga pripadnici specijalnih službi moraju baratati tim „alatom“ na vrhunskom stepenu. Tjelesna aktivnost koja podrazumijeva upotrebu oružja, spada u najopasnije specijalne aktivnosti. Preciznost je ovdje sposobnost koja dolazi do punog izražaja. Kada je riječ o pripadnicima specijalnih službi, tada možemo govoriti o dvije vrste preciznosti. Prva preciznost se odnosi na preciznost koja je karakteristična za sportsko streljaštvo, gdje se strijelac fokusira na nišan i mušicu da pogodi metu. Druga vrsta preciznosti je preciznost u borbenim uvjetima. Ovdje se za razliku od sportskog streljaštva, strijelac mora koncentrisati na metu, jer nema toliko vremena za nišanjenje kao u sportskom streljaštvu. Specijalni uvjeti u smislu potrebe treninga streljaštva pripadnika specijalnih službi mogli bi se definirati kao uvjeti u kojima je pripadnik specijalne službe pod psihofizičkim stresom u situacijama kada mora upotrijebiti vatreno oružje. Cilj je dakle borbeno gađanje pod opterećenjima jer je ono najbliže realnoj situaciji. Ovakva vrsta vježbanja specijalnih vještina pripadnika pojedinih specijalnih službi (vojska, policija), može biti organizovana u vidu sportskih aktivnosti Paintball i Airsoft.

Paintball je igra u kojoj se sudionici takmiče u timu ili samostalno s ciljem izbacivanja jednog ili više protivnika, gađajući i označujući ih kuglicama koje sadrže boju iz paintball markera. Pobjednik je ona strana ili igrač koji prvi postigne cilj ili posljednji ostane u igri. Paintball se može igrati na vanjskim površinama i unutar objekata koji se nazivaju paintball terenima ili poljima. Paintball je korišten u SAD-u, Kanadi i Velikoj Britaniji kao dodatak vojnoj obuci, te u nekim zemljama ponekad kao odgovor na pobune i nerede. U zadnjih 20 godina paintball je postao jedan od najzanimljivijih ekstremnih sportova koji se igraju u prirodnom okruženju i to u 110 zemalja u svijetu.

Airsoft je vojni simulacijski sport, sličan Paintballu, u kojem se upotrebljavaju replike vatrenog oružja, koje izbacuju kuglice od tvrde plastike promjera 6 milimetara. Airsoft se razvio u Aziji (Japanu i Hong Kongu), gdje je zbog strogih zakona teško legalno pridobiti oružje. Igrači moraju biti punoljetni, međutim sa 16 godina, smiju igrati uz pratnju roditelja. Igrači moraju nositi zaštitnu opremu



(posebne naočale) i moraju imati sigurnosnu riječ za prekid igre u slučaju da nešto pođe po krivu. Ako se ne pridržavaju sigurnosni propisi, može doći do ozljeda. Razlike između Paintballa i Airsofta su u vrsti municije. U Airsoftu municija je od plastike i za razliku od Paintballa, nisu punjene bojom. Airsoft teži da je oružje što realnije streljivo je u spremniku, te nema vanjskih boca s plinom. Domet Airsoft oružja je veći nego kod Paintball oružja (oko 70 metara). Preciznost Airsofta je veća. Osim na zrak, Airsoft oružje može raditi i na baterije. Airsoft oružje je jeftinije od Paintball oružja.

14.8. AlpinizamAlpinizam bi trebao biti neizostavan dio obuke pripadnika specijalnih službi,

a pogotovo pripadnika vatrogasnih službi, službi za spašavanje, gorske službe spašavanja, pripadnika specijalnih odreda vojske i policije. Alpinizam se kod ovih službi koristi prilikom savladavanja teških terena (stijene, litice) ili umjetnih prepreka (zgrade, upotreba kod talačkih situacija), izlaska iz helikoptera. Primjeri sadržaja iz alpinizma:

a) spuštanje alpinističkom opremom niz visoke objekte, litice, tornjeve, dimnjake, silose;

b) savladavanje urbanih prepreka – gradski alpinizam;

c) penjanje i spuštanje mornarskim ljestvama;

d) penjanja na umjetne i prirodne stijene sa i bez alpinističke opreme (prirodne i umjetne stijene za penjanje);

e) hodanja preko visećih mostova, metalnih sajli, puzanje preko sajli, hodanje rukama preko sajli, spuštanje niz brodski konop, penjanje i spuštanje sa brodskih mreža, penjanja i spuštanja sa opremom i oružjem.

Primjena alpinizma u programu tjelesne pripreme pripadnika specijalnih službi spada u jedan od najboljih treninga kojim se može uticati na razvoj konativnih osobina (razbijanje straha, razvoj samopouzdanja...).



14.9. Orijentacija u prostoru

Snalaženje u prostoru i na različitim terenima, veoma je bitno za pripadnike vojske, policije, gorske službe spasavanja, vatrogasne službe. Ova sposobnost može se razvijati kroz različite forme aktivnosti koje uz pomoć karte i kompasa zahtijevaju pronalazak određenih kontrolnih tačaka na terenu i to onim redoslijedom kako je nacrtano na karti. Jedna od takvih aktivnosti je orijentiring, koji za razliku od atletskog krosa gdje se trčanje u prirodi izvodi na obilježenoj stazi određene dužine, u orijentiringu se takmičari kreću po nepoznatom terenu (stazi), a da bi to mogli, koriste se pomoćnim rekvizitima: specijalnom kartom tog terena i kompasom. Iz toga proističe i osnovni zadatak u orijentiringu. Takmičari se dakle, uz pomoć karte i kompasa, kreću nepoznatim terenom, a njihova zadata staza i kontrolne tačke koje na terenu treba da pronađu, ucrtane su na karti. U svakom trenutku takmičar mora znati gdje se nalazi i naravno na osnovu svog znanja i iskustva u čitanju karte, da donose odluku o tome kojim pravcem će se kretati kako bi najbrže obišli cijelu stazu i pronašli sve kontrolne tačke. Takmičenja u orijentiringu mogu biti: pojedinačna, štafetna, ekipna. Mogu se sprovoditi danju (dnevna) i noću (noćna). Slijedeća osnovna podjela je na: orijentiring kretanjem nogama, orijentiring kretanjem na skijama (ski-orijentiring), orijentiring kretanjem na biclklu (MTB orijentiring) i orijentiring za hendikepirane osobe. U okviru ovih tipova postoje i podjele na osnovu dužine staza pa se tako orijentiring takmičenja mogu podjeliti na trke na dugim, srednjim i sprint distancama.

14. 10. Plivanje i ronjenjePosao pripadnika specijalnih službi, može zahtijevati njegovo djelovanje na

područjima vezanim uz vodu pa je zbog toga nužna osposobljenost za i zvršenje zadataka u takvim situacijama u kojima su potrebna znanja i sposobnosti iz područja plivanja i ronjenja. Sadržaji treninga za plivanje i ronjenje su plivanje dugih dionica od 1do 8 km. (osnovni načini plivanja-kraul, prsno, bočno-side stroke), plivanje u bazenu, u moru - u zaljevima i uvalama i na otvorenom moru, plivanje s i bez peraja; - plivanje u odjeći i održavanje na vodi; - plivanje s opremom i oružjem, “australski splav”; - spašavanje utopljenika; - plivanje sa zavezanim rukama, sa zavezanim rukama i nogama; - ronjenje na dah u daljinu i dubinu ; - ronjenje i savladavanje podvodnih prepreka; - vodeni poligoni prepreka.



14.11. SkijanjePosao pripadnika specijalnih službi, ponekad može zahtijevati njegovo

djelovanje i u zimskim uvjetima, na snijegu. Ove aktivnosti podrazumijevaju učinkovito obavljanje zadataka na snježnim terenima i površinama, u planinama i gorskim predjelima. Sadržaji ovih aktivnosti podrazumijevaju osnovna znanja iz područja skijanja:

a) kretanja na skijama na ravnom s opremom i oružjem; b) penjanja na povišenja, brijeg s kompletnom opremom i skijama; c) spuštanje na skijama s kompletnom opremom; d) spuštanje na skijama i gađanje meta; e) kretanje sa skijama na različitim prirodnim terenima; f) kombinacija kretanja na skijama; g) brzo kretanje na skijama na ravnom-skijaško trčanje; h) biatlon (skijaško trčanje u kombinaciji s gađanjem meta).



15. STRUKTURALNA ANALIZA PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUŽBI

Poslovi pripadnika specijalnih službi sastoje se od riješavanja situacija uslijed talačkih situacija, najtežih oblika narušavanja javnog reda, uhićenja naoružanih pojedinaca i grupa, osiguranja osoba u posebnim uvjetima, borba protiv terorističkih organizacija i organizovanog kriminala, borba protiv vanjskog i unutrašnjeg neprijatelja, spašavanja unesrećenih osoba uslijed prirodnih ili drugih nepogoda. Kako bismo uspješno napravili plan i program tjelesnih i sportskih aktivnosti za potrebe pripadnika specijalnih službi, moramo izvršiti analizu zadataka koje oni obavljaju u okviru svojih nadležnosti, kako bismo u što većoj mjeri omogućili njihovu obuku sa ciljem što bolje pripremljenosti i stavljanja u realne situacije sa naglaskom na tjelesnu pripremu.

Strukturalna analiza služi za utvrđivanje tipičnih struktura, substruktura i strukturalnih jedinica neke aktivnosti. Strukturalna analiza može dati odgovor na pitanje o karakteristikama tipičnih faza i podfaza poslova i detalja koji čine motorički sadržaj određene aktivnosti (Milanović, 1997). Strukturalnom analizom poslova pripadnika specijalnih službi u posebnim uvjetima mogu se staviti u kompleksne polistrukturalne aktivnosti, a ovisno o specifičnoj situaciji u kojima se nađu pripadnici specijalnih službi, aktivnosti mogu imati veliki dio monostrukturalnih cikličnih i acikličkih aktivnosti. Kompleksne aktivnosti čine kompleks jednostavnih ili složenijih gibanja, a u uvjetima saradnje, kooperacije članova nekog tima. U sportu ovoj grupi aktivnosti spadaju timski sportovi (nogomet, rukomet, košarka, odbojka), (Milanović, 1997). Polistrukturalne aktivnosti čine kretne strukture koje se izvode u varijabilnim ili promjenjivim uvjetima. U sportu ovoj grupi aktivnosti pripadaju borilački sportovi (Milanović, 1997).

Monostrukturalne aktivnosti čine kretne strukture koje se sukcesivno ponavljaju, a cikličkog su ili acikličkog karaktera. Ovdje spadaju trčanje, plivanje kao cikličke aktivnosti te atletska skakanja i bacanja, dizanje utega kao acikličke aktivnosti (Milanović, 1997). Ako sa ovim pojmovima uporedimo poslove pripadnika specijalnih službi, vidimo da je njihov rad pretežno timski rad, gdje svatko unutar jednog tima ima svoj zadatak koji doprinosi glavnom cilju – uspješno izvedenom zadatku, a neophodna je saradnja između članova tima da bi se to moglo i ostvariti. Sama kretanja čitavog tima složenog su karaktera i zahtijeva dobru međusobnu



„uigranosti i saradnju“, što se postiže taktičkom obukom (Šopar, 2004). Aktivnost pripadnika specijalnih službi ima monostrukturalne cikličke i acikličke aktivnosti. To su cikličke aktivnosti tipa hodanja i trčanja, ali može doći do prevladavanja neke aktivnosti u cjelokupnoj situaciji, npr. Trčanje prilikom potjere, spašavanje utopljenika gdje će biti potrebno plivati, ili upotreba alpinističke opreme kao jedna monostrukturalna aciklička aktivnost koja isto može biti samo jedan dio cjelokupne akcije, ali možda glavno i jedino sredstvo prilikom situacija kada je potrebno penjati se ili spuštati putem takve opreme da bi se zadatak uspješno obavio (Šopar, 2004). Strukturalna analiza omogućuje uvid u strukturu aktivnosti koje obavljaju pripadnici specijalnih službi i kretnje koje se pri tom izvode. Na osnovu toga možemo veoma kvalitetno izraditi plan i program tjelesne pripreme pripadnika specijalnih službi, te staviti naglasak na upravo one situacije koje se primjenjuju u realnim uvjetima, i to upravo na način na koje se one primjenjuju u stvarnosti (Šopar, 2004).



16. ANALIZA MOTORIČKOG DJELOVANJA

Analiza motoričkog djelovanja odnosi se i govori o motoričkim sposobnostima koje su najodgovornije za uspjeh u pojedinoj sportskoj aktivnosti (Milanović i Jukić, 2003). Analiza motoričkog djelovanja predstavlja izradu jednačine specifikacije koja nam govori koje su to sposobnosti i osobine koje utiču na uspješno obavljanje poslova pripadnika specijalnih službi. Rezultati istraživanja koja su rezultat individualnog (anketnog) i studioznog grupnog pristupa kineziološkoj analizi i razradi pojedinih radnih (specifičnih) mjesta u policijskim strukturama različitog nivoa, nedvosmisleno ukazuju na to da je veoma teško doći do jednačine specifikacije uspjeha (Kazazović, 2008). Vrlo odgovorni i krajnje komplikovani poslovi i radni zadaci pripadnika specijalnih službi, veoma otežavaju i krajnje komplikuju procedure preko kojih možemo doći do relevantnih činjenica i parametara koji su odgovorni za uspješnost u obavljanju njihovih zadataka. U području tjelesne pripreme pripadnika specijalnih službi, možemo govoriti o tjelesnim sposobnostima koje su potrebne za izvršavanje različitih zadataka u okviru različitih nadležnosti i pripadnosti različitih sektora za specijalnu namjenu. To bi značilo da nivoi tjelesne sposobnosti ne bi trebali biti isti za pripadnika oružanih snaga u odnosu na pripadnika policijskih snaga ili pripadnika zaštitarskih agencija. Isto tako zahtjevani nivo određenih tjelesnih sposobnosti ne bi trebao biti isti za pripadnika pješadijskih snaga vojske u odnosu na pripadnike protiv vazdušne odbrane, kao ni isti između pripadnika saobraćajne policije u odnosu na policajca specijalne jedinice. Bez obzira na pripadnost jedinice, zasigurno možemo govoriti o tjelesnim sposobnostima koje su bitne za sve pripadnike sigurnosnih službi, a nivo tih sposobnosti trebao bi da bitno utiče na strukturu i kadar jedinica specijalnih službi.Hijerarhijska struktura motoričkih faktora pružaju mogućnost adekvatne selekcije za odabir najboljih među najboljima za profesionalno angažovanje u raznim vidovima specijalnih službi. Isto tako hijerarhijska struktura daje orijentaciju da se određenim sredstvima i metodama ti kvaliteti pernamentnom usavršavaju kroz obavezne oblike i dopunske angažmane (Kazazović, 2008).



M O T O R I Č K E D I M E N Z I J E

Tabela 5. Hijerarhijski artikulisane motoričke dimenzije u policijskim ogranizacijskim strukturama – jedinica za podršku / Specijalna jedinica

Brzina se definira kao sposobnost čovjeka da izvrši veliku frekvenciju pokreta za najkraće vrijeme ili da jedan jedini pokret izvede što je moguće brže u datim uvjetima.

Relativna snaga, je značajna kod motoričkih akcija odnosno ljudskih pokreta, manipulacija tijelom, u vježbanju na spravama, itd.

Preciznost se manifestuje u pogađanju ili vođenju nekog predmeta do cilja, koji se nalazi na nekoj udaljenosti. Preciznost ciljanjem definsan je kao faktor koji je odgovoran za sposobnost pogađanja cilja vođenjem projektila. Preciznost gađanjem faktor je definisan kao sposobnost pogađanja cilja izbačenim projektilom.

Sposobnost integrisanja aktivnosti različitih dijelova i segmenata tijela u cilju izvođenja efikasnog i preciznog pokreta.

Sposobnost održavanja specifične aktivnosti tokom prolongiranog perioda vremena. Izdržljivost se sastoji od dvije komponente – kardiovaskularne i mišićne izdržljivosti

1. BRZINA

2. RELATIVNA SNAGA

3. PRECIZNOST

4. KOORDINACIJA TIJELA

5. IZDRŽLJIVOST


Tabela 6. Hijerarhijski artikulisane motoričke dimenzije u policijskim ogranizacijskim strukturama – Saobraćajna policija



Statička snaga nogu se objašnjava kao sposobnost donjih ekstremiteta za dugotrajan izometrijski rad, izdržaji nogu u određenim položajima. Repetativna snaga nogu se smatra kao motorički faktor koji je odgovoran za izvođenje dugotrajnog rada muskulature donjih ekstremiteta.



Element forme koji podrazumijeva sposobnost i obim izvođenja pokreta u određenom zglobu. Fleksibilnost je specifična za svaki zglob u organizmu.

1. IZDRŽLJIVOST

2. STATIČKA I REPETATIVNA SNAGA NOGU


4. PRECIZNOST

5. FLEKSIBILNOST



Tabela 7. Hijerarhijski artikulisane motoričke dimenzije u policijskim ogranizacijskim strukturama – Pozornici




Najčešće se definiše kao sposobnost da se uloži maksimalna energija u jednom pokretu za što kraće vrijeme.



1. IZDRŽLJIVOST

2. FLEKSIBILNOST

3. EKSPLOZIVNA SNAGA4. KOORDINACIJA TIJELA

5. PRECIZNOST

Tabela 8. Hijerarhijski artikulisane motoričke dimenzije u policijskim ogranizacijskim strukturama – Pratnja ličnosti u pokretu



Se definiše kao sposobnost dugotrajnog rada na principu naizmjeničnih kontrakcija i relaksacije mišića srednjih regija tijela.




1. IZDRŽLJIVOST

2. REPETATIVNA SNAGA TRUPA


4. FLEKSIBILNOST

5. PRECIZNOST




Tabela 9. Hijerarhijski artikulisane motoričke dimenzije u policijskim ogranizacijskim strukturama – Inspektori za bezbjednost lica i objekata

Najčešće se definiše kao sposobnost da se uloži maksimalna energija u jednom pokretu za što kraće vrijeme.



Statička snaga nogu se objašnjava kao sposobnost donjih ekstremiteta za dugotrajan izometrijski rad, izdržaji nogu u određenim položajima.


1. EKSPLOZIVNA SNAGA


2. PRECIZNOST

3. STATIČKA SNAGA NOGU

4. IZDRŽLJIVOST


Tabela 10. Hijerarhijski artikulisane motoričke dimenzije u policijskim ogranizacijskim strukturama – Kontra diverzantska zaštita



Definisana je kao sposobnost dugotrajnog izometrijskog rada muskulature trupa.


Brzina se definira kao sposobnost čovjeka da izvrši veliku frekvenciju pokreta za najkraće vrijeme ili da jedan jedini pokret izvede što je moguće brže u datim uvjetima. Smatra se da je to jedna od najznačajnijih motoričkih sposobnosti.

1. IZDRŽLJIVOST


3. STATIČKA SNAGA TIJELA

4. PRECIZNOST

5. BRZINA




Tabela 11. Hijerarhijski artikulisane motoričke dimenzije u policijskim ogranizacijskim strukturama – Krim služba


Definira se kao sposobnost manipulacije objektima gornjih ekstremiteta.

Brzina se definira kao sposobnost čovjeka da izvrši veliku frekvenciju pokreta za najkraće vrijeme ili da jedan jedini pokret izvede što je moguće brže u datim uslovima. Smatra se da je to jedna od najznačajnijih motoričkih sposobnosti.

Najčešće se definira kao sposobnost da se uloži maksimalna energija u jednom pokretu za što kraće vrijeme.

Preciznost se manifestuje u pogađanju ili vođenju nekog predmeta do cilja, koji se nalazi na nekoj udaljenosti. Preciznost ciljanjem definiran je kao faktor koji je odgovoran za sposobnost pogađanja cilja vođenjem projektila. Preciznost gađanjem faktor je definisan kao sposobnost pogađanja cilja izbačenim projektilom.

1. IZDRŽLJIVOST

2. KOORDINACIJA RUKU

3. BRZINA

4. EKSPLOZIVNA SNAGA

5. PRECIZNOST


Tabela 12. Hijerarhijski artikulisane motoričke dimenzije u policijskim ogranizacijskim strukturama – Obavještajni odjel





Brzina se definira kao sposobnost čovjeka da izvrši veliku frekvenciju pokreta za najkraće vrijeme ili da jedan jedini pokret izvede što je moguće brže u datim uvjetima.

1. IZDRŽLJIVOST


3. PRECIZNOST

4. FLEKSIBILNOST

5. BRZINA


17. MOTORIČKE SPOSOBNOSTI

17.1. Snaga, kao motorička sposobnost

Kao što je u praksi poznato, razvija se i primjenjuje u različitim aktivnostima vježbanja i treninga, pa shodno tome, postoje i različite vrste (ili oblici) ispoljavanja snage, koje su formirane na bazi kriterija njegovog dejstva. Na osnovu ovog kriterija, odnosno kakvog režima mišići razvijaju snagu (sa ili bez kretanja), u generalnom pogledu, postoji tzv. dinamička i statička snaga (izotonička i izometrijska). Kod ispoljavanja dinamičke snage mišići se skraćuju a njihova unutrašnja napetost se ne mijenja. Kod statičke snage mišići se ne skraćuju, odnosno mišić je učvršćen između dvije fiksne tačke i zbog toga se povećava njegova unutrašnja napetost. U dinamičkom radu, prilikom istezanja mišića, odnosno udaljavanjem njegovih pripoja, nastaje i tzv. miometrijska snaga (Zaciorskij 1966, Nett 1960). Za Šturma, snaga je sposobnost čovjeka da efikasno primjenjuje silu mišića za djelovanje protiv spoljašnjih sila raznih vrsta, koje stupaju u vezu sa kretanjem ili zadržavanjem položaja vlastitog tijela ili predmeta. Za Opavskog snaga je sposobnost da se mišićno naprezanje u sastavu motoričkih jedinica transformiše u kinetički ili potencijalni oblik mehaničke energije. Za Horvata snaga je napetost nastala kontrakcijom mišića kao rezultat energetskih procesa. Kurelić za snagu kaže da je to sposobnost organizma, a naročito mišića da znatno i efikasno djeluju protiv otpora. Zaciorski, snagu određuje kao sposobnost da čovjek savladava spoljnji otpor ili djeluje protiv otpora na račun mišićnih naprezanja. Najprecizniju definiciju dao je Barow rekavši da je snaga sposobnost pojedinaca da razviju silu mišića. Iako se snaga smatra jedinstvenom sposobnošću, koja omogućava savladavanje i pokretanje tijela, ipak je moguće diferencirati vidove njenog ispoljavanja bar u tri osnove: Na osnovu karaktera režima mišićnog rada snaga se može ispoljavati u vidu: statičke snage i dinamičke snage (eksplozivne i repetativne).

Eksplozivna snaga, koja se najčešće definira kao sposobnost da se uloži maksimalna energija u jednom pokretu za što kraće vrijeme, a ispoljava se u svim pokretima u kojima cijelo tijelo, njegovi dijelovi ili opterećenje (sprava) produžavaju svoje kretanje usljed dobivenog impulsa, odnosno početnog ubrzanja, a njen koeficijent urođenosti iznosi oko .80, tako da je sa razvojem ove sposobnosti potrebno otpočeti vrlo rano, odnosno između 5 – 7 godine života.



Eksplozivna snaga podrazumijeva sposobnost maksimalnog ubrzanja u razvijanju maksimalne sile mišića, ili kako se u literaturi često može naći, sposobnost aktiviranja maksimalnog broja mišićnih jedinica u jedinici vremena.

Repetativna snaga, koja se najčešće definira kao sposobnost izvođenja pojedinačnih i ponavljanja nekih jednostavnijih pokreta ili tijela, i može se najviše razviti, s obzirom da je koeficijent urođenosti krajnje nizak i iznosi .50. repetativna snaga je sposobnost produženog vršenja ‘’ponavljanog’’, cikličnog rada (naizmjenične mišićne kontrakcije i relaksacije). Ona se ispoljava u motoričkim akcijama velikog inteziteta kraćeg trajanja – kao u sprinterskom trčanju, zgibovima, sklekovima, ili manjeg inteziteta, a dužeg trajanja – kao u trčanju na srednje pruge. Ova sposobnost, čini se, nije generalna, već je prije moguće govoriti o repetativnoj snazi mišića pregibača lakta, pregibača kuka, opružača leđa i slično uz postojanje visokog stepena pozitivne korelacije među njima.

Statička snaga, koja se najčešće definira kao sposobnost zadržavanja jedne maksimalne izometrijske kontrakcije mišića, a ispoljava se kada sportista pokušava savladati otpor koji prelazi njegove mogućnosti, ili vrši naprezanje da bi sačuvao određeni stav, u uvjetima kada su mišići napregnuti ali nema kretanja, a njegov koeficijent urođenosti iznosi .50, što znači da je razvoj veoma spor. Ovom vrstom snage obiljžava se sposobnost dugotrajnog izdržavanja mišićnog naprezanja izotoničkog tipa (bez promjene njegove dužine pri kontrakciji) a sa ciljem da se spriječi narušavanje zauzetog položaja dejstvom spoljašnjih sila, kao sile teže, inercije, sile partnera i slično. Tipične motoričke aktivnosti u kojima se manifestuje ovaj vid snage jesu izdržaji. Tri navedene vrste akcione snage nazivaju se u nekim istraživanjima i primarni faktori snage. U mehaničkom smislu statička snaga je najbliža pojmu sile, eksplozivna se približava pojmu energije, a repetativna pojmu energije i pojmu moći. Najčešći kriteriji za klasifikaciju motoričke sposobnosti – snage je odnos veličine ispoljene sile i mase tijela. Po ovom osnovu moguće je izolovati: apsolutnu snagu i relativnu snagu.

Apsolutna snaga, predstavlja maksimalnu mišićnu snagu koju čovjek može da razvije sa svojom sveukupnom mišićnom masom, odnosno, tako zvanim faktorom cirkularne dimenzionalnosti tijela i tjelesnom masom. Ova vrsta snage je odlučujuća u pokretima koji imaju za cilj djelovanje na spoljašnje predmete, odnosno kod kojih se savladavaju veliki spoljni otpori – bacanja, dizanja.



Relativna snaga, je značajna kod motoričkih akcija odnosno ljudskih pokreta, manipulacija tijelom, u vježbanju na spravama, itd.

Snagu je moguće razvrstati i po anatomotorološkom osnovu (u praksi najčešće prisutnom), i to na:

a) snagu ruke i ramenog pojasa, b) snagu trupa i snagu nogu.

17.2. Sredstva i metode razvijanja snageS obzirom da se pojedine sportske aktivnosti među sobom značajno razlikuju,

kako po svojoj strukturi, tako i po karakteru i intezitetu kretanja, stoga se moraju primjenjivati i različita sredstva, i metode opterećenja. Iz tih razloga, sredstva, metode i opterećenja moraju biti prilagođena svojoj namjeri. Odabiranje, konstrukcija i klasifikacija sredstava za razvoj snage, kao što je poznato, vrši se prema strukturi, karakteru i intezitetu kretne aktivnosti u pojedinim sportskim aktivnostima. Shodno tome, sredstva se mogu, odabirati, konstruisati i klasifikovati na: specifična sredstva, odnosno sredstva koja direktno utječu na rezultat u određenoj sportskoj aktivnosti i bazična sredstva, odnosno sredstva koja imaju indirektnog utjecaja na sportski rezultat. Pod sredstvima za razvoj snage koja direktno utječu na uspjeh u pojedinim sportskim aktivnostima podrazumijevaju se sredstva koja po strukturi, karakteru i intezitetu opterećenja veoma bliska aktivnostima koja se izvode na takmičenju, odnosno pokazuju najveću povezanost sa postignutim sportskim učinkom. Pod sredstvima koja indirektno utječu na određeni sportski rezultat podrazumijevaju se sredstva koja su usmjerena na razvoj bazične snage, ali i na procese specijalizacije. Iz tih razloga, svrsishodnije je govoriti o određenim metodskim pravcima razvoja snage. Prema većem broju autora (Zaciorskij 1975, Ter Ovanesijan 1967, De Vries 1966, Nett 1970) postoje tri osnovna metodska pravca razvoja snage:

a) Sa maksimalnim i submaksimalnim opterećenjem, koji se sprovodi na graničnim vrijednostima (85 – 100 % od maksimuma), što dozvoljava 1,2 ili 3 ponavljanja u seriji, sa odmorima između serija 3 – 5 minuta,

b) Sa ponavljanjem vježbi do otkaza, u seriji sa 40 – 60 % težine od maksimuma

c) Sa što bržim izvođenjem pokreta, koji je usmjeren na razvoj brzinske snage, pri čemu se koriste manje težine, ali sa maksimalnom brzinom izvođenja.



Vježbe koje se koriste za razvoj snage jesu one kojima se savladava spoljniji otpor tereta (različite vrste i težine) i kojima se savladava težina dijelova tijela ili cijelog tijela. Vježbe snage mogu biti općeg dejstva, kada je cjelokupna mišićna masa uključena u njihovo izvođenje, i lokalnog dejstva kada su uključeni samo pojedini mišići, odnosno radom su obuhvaćene mišićne grupe.

Najčešće su primijenjene vježbe: Pri kojima se savladava težina sopstvenog tijela ili dijelova tijela, a efikasno je to činiti kontra sili zemljine teže, Sa dopunskim teretom kao što su lopte – medicinske, bučice malih težina, kaiševi napunjeni pijeskom i slično,

Vježbe u paru: potiskivanje, nošenje,

Brzinsko – snažne vježbe: kao što su skokovi, doskoci sa nižim na više nivoe i obratno, penjanje uz kose i vertikalne prepreke i slično,

Opće razvojne vježbe – aerobne vježbe mišićne aktivnosti, čiji je zadatak da osnaže krupne mišiće kao što su mišići leđa, trbuha, ramenog pojasa, zatim da jačaju mišićne grupe koje su slabo aktivne u uobičajenim životnim aktivnostima, kao što su adduktori i abduktori ekstremiteta, zadnja loža buta, mišići stopala i šake, kosi mišići trbuha i jačanje disajne muskulature.

17.3. Brzina kao motorička sposobnostBrzina se definira kao sposobnost čovjeka da izvrši veliku frekvenciju pokreta

za najkraće vrijeme ili da jedan jedini pokret izvede što je moguće brže u datim uvjetima. Smatra se da je to jedna od najznačajnijih motoričkih sposobnosti. Za razliku od snage, brzina je znatno manje proučena. Za sada se zna da brzinu kretanja ostvaruju i neki činioci koji su međusobno u različitim relacijama. Pored toga, neki činioci, za koje se vjerovalo da imaju odlučujuću ulogu, kao što je brzina reakcije, pokazalo se da neznatno utječu na formiranje brzine određenog kretanja. Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazuju da ne postoji obostrana pozitivna povezanost između brzine reakcije i brzine pokreta tj. čovjek može brzo reagovati, a da nema brze pokrete. Pored toga, neka istraživanja ukazuju na mogućnost prenosa brzinskih svojstava kada je riječ o strukturi kretanja, čija je koordinaciona osnova zajednička (brzina odskoka, brzina izbačaja, startna brzina), kao i da ne postoji povezanost između takvih kretanja kao što su skip i



sprint. Međutim, brzina trčanja ima visoku povezanost sa eksplozivnom snagom i repetativnom snagom (Kurelić i saradnici 1975, Šturm 1970). Iz ovoga se može zaključiti da su sposobnosti čovjeka u pogledu brzine prilično specifične i složene. U dosadašnjim istraživanjima, pored genetički uvjetovane opće brzine, u sportu je utvrđeno postojanje: brzine kretanja sa promjenom pravca (agilnost), brzina sprinterskog trčanja (kratki sprint), i segmentarne brzine, gdje dolazi do izražaja maksimalna frekvencija pojedinačnih pokreta konstantne amplitude. Shodno tome, proizilaze dva osnovna pravca u razvoju brzine, koji određuju kako sredstva tako i metode koje treba primijeniti, a to su:

a) usavršavanje specifične tehnike, uz postepen porast frekvencije i veliko korištenje snage,

b) razvoj energetske potrošnje, uz nervnomišićno prilagođavanje organizma.

Sredstva, metode i opterećenja koja se primjenjuju u razvoju brzine kretanja moraju u organizmu da izazovu takve promjene, koje osiguravaju znatno viši nivo ispoljavanja brzine.

17.3.1. Sredstva i metode razvoja brzineTrening brzine se mora odvijati u 4 ravni:

a) Razvoj opće koordinacije kroz usavršavanje trčanja,

b) Poboljšavanje startnih i reakcionih sposobnosti kroz specifične oblike treninga,

c) Razvoj brzine kroz različite forme treninga i trening snage.

Za optimizaciju treninga brzine treba postupiti prema sljedećim uputama. Sa treningom brzine treba započeti rano (u ranom školskom uzrastu) jer se u ovom periodu može relativno dobro utjecati na CNS, kao i na strukturu mišićnih vlakana. Brzinski i brzinsko – snažni elementi treninga moraju biti prisutni u svakoj trenažnoj jedinici. Zbog velike opasnosti od povređivanja, treningu brzine, odnosno, brzinske snage (eksplozivne snage) mora predhoditi opsežno zagrijavanje.



U ranim jutarnjim satima ili pri niskim temperaturama okoline mora se sprovesti temeljit i intezivan program zagrijavanja. Starijim sportašima potreban je duži proces zagrijavanja nego mlađim. Trening brzine se izvodi na početku trenažne jedinice, kada su igrači odmorni. Treninzi brzine su efikasni samo u koliko su tempo i intezitet izvođenja vježbi maksimalni, dok je obim opterećenja manji. Pojava zamora je signal za završetak treninga brzine. Kod treninga brzine mora se voditi računa o pravilnom odnosu opterećenja i oporavka. Trening brzine je dobro obavljen kada je nakon kratkih visoko eksplozivnih opterećenja koja traju 3 – 5 sec. slijedila faza aktivnog odmora u trajanju od 1 – 1,5 min, (aktivan odmor je lagano trčkaranje ili dodavanje lopte u laganom kretanju) koja služi obnavljanju i punjenju depoa KP – a. Sportaši koje treniraju dva puta na dan ne smiju imati intezivne treninge brzine i ujutro i poslije podne (na veče). Opasnost od stagnacije brzinskih sposobnosti je povećana kod treninga na kojima se koriste ista ili slična maksimalna opterećenja. Da bi se izbjeglo rano stvaranje brzinskih barijera, trening brzine mora sadržavati raznovrsne i promjenljive vježbe. Zbog toga se moraju koristiti različite metode i sadržaji treninga koji imaju različit utjecaj. Kod treninga brzine se također mora paziti da opterećenja, koja se daju, moraju biti usaglašena sa strukturom sposobnosti potrebnih za pojedinu sportsku aktivnost. Na treningu brzine se moraju paralelno razvijati i drugi faktori koji utječu na brzinu, kao što su snaga, koordinacija, okretnost i izdržljivost (koja je osnova dobre sposobnosti oporavljanja). Kod optimizacije brzine djelovanja sportaša, mora se paziti na progresivno otežavanje uvjeta djelovanja.

17.4. Koordinacija kao motorička sposobnostKoordinacija je kompleksna motorička sposobnost nužna za vrhunsku

izvedbu svakog pokreta. Snaga, brzina, fleksibilnost i izdržljivost predstavljaju temelje za vrhunsku izvedbu u smislu tjelesne kondicije, a dobra koordinacija je nužna za usvajanje vještina i njihovo daljnje usavršavanje. Dobra koordinacija pokreta, rezultira boljom učinkovitošću kod izvođenja vještina. Pravo vrijeme za uvježbavanje koordinacije je tijekom ranih godina kada sportaši sve uče brzo. Što je veći stepen snage, brzine i izdržljivosti, jednostavniji je razvoj koordinacije. Na primjer, povećanje snage omogućuje sportašima da brže pokreću udove i mijenjaju pravce kretanja. Snaga nogu ili sposobnost snažne primjene sile na podlogu, povećat će brzinu. Neovisno o stepenu naslijeđene koordinacije, ne možete očekivati neprekidno napredovanje u toj važnoj sposobnosti bez poklanjanja posebne pažnje unapređenju tokom djetinjstva i adolescencije.



Što je veći stepen koordinacije, jednostavnije će biti naučiti nove i složenije tehničke i taktičke vještine. Koeficijent urođenosti za koordinaciju iznosi .80, tako da se sa razvojem ove motoričke sposobnosti treba otpočeti također u najranijem djetinjstvu. U vezi sa razvojem ove motoričke sposobnosti postoje tri osnovna metodska pravca. U sistemu usvajanja uvijek novih pokreta, iz razloga što usvajanje novih struktura koordinacije veoma intezivno utječe na poboljšavanje nivoa treniranosti. U vježbanju već usvojenih novih pokreta, samo oni daju u izmjenjenom obliku ili prijelazima i vezama od jednog kretanja na drugo. U potpuno novim i ne predviđenim uvjetima, u kojima treba da se na optimalan način ispoljavaju već usvojena kretanja.

17.4.1. Sredstva i metode razvoja koordinacije

Razvoj koordinacionih sposobnosti treba da se odvijaju u najranijim fazama sportske karijere, odnosno, u tzv. ‘’senzibilnim’’ periodima ili ‘’kritičnim’’ fazama, kada su moguće najoptimalnije reakcije organizma na primjenjene koordinacione vježbe. Pošto je koordinacija u velikoj povezanosti (oko .75 – .80) sa općom inteligencijom (G – faktorom) i sportskom tehnikom, iz tih razloga potrebno je u početnim fazama treninga posebnu pažnju pokloniti stvaranju šireg repertoara različitih struktura kretanja, koje mogu doprinijeti kompleksnijem formiranju sposobnosti koordinacije. Pri uvježbavanju komplikovanih pokreta moramo metodski postupati i postepeno povećavati zahtjeve nervnog sistema. Specifične koordinacione vježbe, za vježbanje međusobno neovisnih pokreta dijelimo na (prema Plachu):

a) Asimetrične vježbe su takvozvane nejednako usmjerene vježbe, (npr. kombinovanje dva kretna elementa u istom pravcu ali različitog obima, ili kombinacija dva kretna elementa u različitom pravcu ili kombinacija tri ili više elemenata)

b) Akronične vježbe su takozvane neistovremene vježbe, (npr. drugi ekstremitet izvodi isti pokret kao i prvi, ali dva puta kasnije)

c) Aritmične vježbe su takozvane vježbe u nejednakom ritmu, (npr. jedan ekstremitet izvodi isti pokret kao i drugi ekstremitet, ali dva puta brže)



Glavni cilj treninga koordinacije je biti u stanju izvoditi sve kompleksnije vještine i vježbe i unapređivati usvajanje vještina. Kada sportaši usvoje te vještine mogu unapređivati koordinaciju povećanjem kompleksnosti vještina i vježbi te otežavanjem njihovog izvođenja. Na svakom treningu 10 do 15 minuta raditi na koordinaciji. Za dobar napredak u razvoju koordinacije bitno je sljedeće:

a) Složene vježbe radite nakon što su savladane jednostavne.

b) Treba krenuti od poznatih vježbi prema nepoznatim (npr. od stoja na rukama do premeta strance).

U vezi sa razvojem ove motoričke sposobnosti postoje tri osnovna metodska pravca:

a) U sistemu usvajanja uvijek novih pokreta, iz razloga što usvajanje novih struktura koordinacije veoma intenzivno utiče na poboljšavanje nivoa treniranosti,

b) U vježbanju već usvojenih novih pokreta, samo oni daju u izmijenjenom obliku ili prijelazima i vezama od jednog kretanja na drugo,

c) U potpuno novim i nepredviđenim uslovima, u kojima treba da se na optimalan način ispoljavaju već usvojena kretanja.

17.5. Fleksibilnost kao motorička sposobnost

Fleksibilnost se definiše kao sposobnost čovjeka da izvede pokret što većom amplitudom. Kao mjerilo, najčešće se uzima maksimalna amplituda pokreta u raznim dijelovima tijela. U literaturi se može naći podjela fleksibilnosti na:

a) Aktivnu, koja se sastoji u sposobnosti da se postigne velika amplituda pokreta u nekom zglobu aktivnošću mišićnih grupa koje prelaze preko tog zgloba,

b) Pasivnu, koja se sastoji u sposobnosti da se postigne najveća amplituda djelovanjem spoljašnjih sila.



Veoma često se pominje i podjela fleksibilnosti na:

a) Ekstendiranu, odnosno sposobnost zadržavanja položaja raspona u ekstenziji sa maksimalno mogućom amplitudom,

b) Dinamičku, odnosno sposobnost brzog panavljanja pokreta fleksije sa što većom amplitudom.

Ekstendirana fleksibilnost često se povezuje sa statičkom snagom, dok se dinamička pojavljuje i kao brzina izvođenja pokreta. Koeficijent urođenosti fleksibilnosti je prilično nizak, tako da postoji mogućnost njenog razvoja.

Razvijati fleksibilnost ne znači samo zadovoljavanje potreba sporta, već također i nadilaženje opsega kretnji koje uobičajeno zahtijeva neki sport, te razvijanje dodatne fleksibilnosti kako bi spriječili ozljede. Najbolje vrijeme za izvođenje vježbi istezanja je kraj općeg zagrijavanja (joging i laka tjelovježba), tijekom intervala odmora između vježbi i na kraju samog treninga.

17.5.1. Sredstva i metode razvoja fleksibilnostiOsnovno sredstvo u razvoju fleksibilnosti predstavljaju vježbe istezanja

lokalnog i općeg tipa. Osnovni zahtjev prilikom primjenjivanja ovih vježbi sastoji se u postepenosti i povećanju amplitude kretanja. Primarne metode za razvoj fleksibilnosti su:

a) Metoda statičkih istezanja, sa varijantama pasivnog istezanja,

b) Metoda dinamičkih istezanja, sa varijantama aktivnog istezanja,

c) Metoda sa varijantama strečinga (stretching), posebno sa načinom kontrakcije i relaksacije istog dijela tijela, odnosno iste grupe mišića i ligamenata.

Statičko istezanje, uključuje istezanje do granica pokreta bez forsiranja istezanja i držanja pozicije bez kretanja određeno vrijeme. Kroz izvedbu statičkog istezanja, sportaš bi trebao pokušati opustiti mišiće da bi dosegao maksimalan raspon pokreta. U statičkom istezanju se upotrebljava isključivo vlastita snaga sportaša.



Dinamičko istezanje, uključuje aktivno kretanje do granica pokreta. Sportaši ne zadržavaju konačnu poziciju. Na primjer, zauzme se pozicija s rukama iznad glave i raširenim stopalima, trup se dinamički savija prema koljenima da bi se postigao maksimalan raspon pokreta.

17.6. Ravnoteža kao motorička sposobnostRavnoteža je sposobnost da se zadrži tijelo u ravnotežnom položaju i da se

koriguje pokretima uz djelovanje gravitacije zemljine teže, koja otežava da se održi ravnotežni položaj i djelovanjem spoljašnjih nadražaja (aktivnih remetećih faktora). Koeficijent urođenosti ove sposobnosti je veoma velik i iz tih razloga je razviti ravnotežu prilično složeno, specifično i teško. Zbog velikog varijabiliteta, vježbanje se uglavnom sastoji u održavanju ravnotežnih položaja u nekim tipičnim (specifičnim, situacionim) uvjetima, koja su karakteristična za neku aktivnost. Iako je motorička dimenzija ravnoteže od velikog značaja ne samo za sport, nego i za mnoge ljudske djelatnosti (zrakoplovstvo, astronautika, te pomorska i građevinska zanimanja, …) postoji razmjerno mali broj studija koje temeljito analiziraju promatrane fenomene. Dosadašnji rezultati istraživanja, upućuju na vrlo nisku pouzdanost mjernih instrumenata za procjenu ravnoteže, te ukazuju na zaključak da stvarna struktura ravnoteže još uvijek nije poznata. Sumirajući brojna istraživanja inostranih i domaćih istraživača, koji su utvrđivali vrste i uvjete manifestacije ravnoteže (Bass, Hempel, Ismail, Grubar, Kurelić, Šturm, Momirović) može se zaključiti da postoje slijedeće vrste ravnoteže:

a) Elementarna ravnoteža, je sposobnost da se tijelo zadrži u zadanom, najčešće normalnom uspravnom položaju, često na smanjenoj i uzdignutoj površini oslonca. U literaturi se obično naziva statička ravnoteža (sa vizuelnom kontrolom), i vezuje se za situaciju održavanja zadatog položaja tijela koji nije u pokretu.

b) Vizuelno otežana ravnoteža, je sposobnost zadržavanja tijela u zadanom položaju težištem iznad površine oslonca o tlo, ali bez vizuelne kontrole.

c) Dinamički otežana ravnoteža, je sposobnost zadržavanja tijela u zadanom položaju težištem iznad površine oslonca usprkos otežanjima koja dolaze od dejstva spoljnijih sila. Najčešća vrsta ovih otežanja jeste nestabilnost ili posebno programirano pomjeranje oslonca na kojem se tijelo uravnotežava.



17.6.1. Sredstva i metode razvoja ravnotežeVježbe ravnoteže izvode se npr. stajanjem na jednoj nozi sa istovremenim

pokretima ruku, nogu i trupa, ali i sjedenjem bez oslonca ruku i nogu na tlu – statičke vježbe ravnoteže. Ove vježbe su zahtjevne, jer pri njihovom izvođenju imamo malu površinu oslonca, oko koje se moraju kretati dijelovi tijela iznad osovine tijela, ili moramo vršiti prenošenje centra težišta tijela (prilikom čučnjeva ili propinjanja na prste).Pri vježbama sa poskocima, i pri brzim vježbama okreta poboljšavamo orijentaciju u pokretu, a time i sposobnost djelovanja protiv sile zemljine teže (dinamične vježbe ravnoteže).

17.7. Preciznost kao motorička sposobnostPreciznost se manifestuje u pogađanju ili vođenju nekog predmeta do cilja,

koji se nalazi na nekoj udaljenosti. To je jedna od veoma osjetljivih osobina za koju je potrebno imati dobar kinestetički osjećaj, zatim dobra procjena parametara cilja i kinestetička kontrola pokreta na određenom putu, kao i vrijeme kontrakcije. Dovoljno je da se raspoloženje čovjeka promijeni ili bilo koji spoljašnji faktor (remeteći faktor), pa da se rezultati bitno promijene. Pošto je koeficijent urođenosti prilično visok (oko .80), postoji mogućnost da se ta sposobnost popravi, ali pod uvjetom da se sportista stavlja u situacione uvjete rješavanja različitih specifičnih zadataka, a zatim da se ostvari odgovarajući odnos sa tehnikom i taktikom određene aktivnost.

17.7.1. Sredstva i metode razvoja preciznostiVježbe za razvoj preciznosti mogu se podijeliti u dvije grupe. Vježbe za

razvoj preciznosti ciljanjem, tj. vježbe gađanja cilja vođenjem projektila (ciljanje rukom ili nogom u neku metu ili predmet, ciljanje u nepokretnu i pokretnu metu štapom, ciljanje rukom ili nogom natraške, ciljanje nepokretnih i pokretnih ciljeva nožem, ciljanje i pogađanje mete nogom...). Vježbe za razvoj gađanjem, tj.. vježbe pogađanja cilja izbačenim projektilom (gađanje pokretnih i nepokretnih vertikalnih ciljeva rukom, gađanje horizontalnih i vertikalnih pokretnih i nepokretnih ciljeva nogom, gađanje ciljeva raznih vrsta glavom, gađanje ciljeva u pokretu i mirovanju naoružanjem...).



17.8. Izdržljivost kao motorička sposobnostPodrazumijeva motoričku sposobnost dužeg izvršavanja određenog kretanja,

bez smanjenja efikasnosti, odnosno dužeg sprovođenja aktivnosti ne smanjenim intezitetom. Pošto se koeficijent urođenosti kod izdržljivosti kreće između .70 i .80, mogućnost razvoja postoji. Izdržljiovst se u stvari temelji na efikasnosti funkcionisanja regulacionih mehanizama koji se manifestuju u:

a) Energetskim rezervama (adenozintrifosfat, kreatinfosfat, glikogen i kiseonik),

b) Funkcionalnom kvalitetu energetskog potencijala (energetskih procesa).

Pošto se izdržljivost manifestuje na različitim nivoima eksploatacije energetskih struktura, postoji:

a) Anaerobna izdržljivost na nivou laktatne komponente (u trajanju od 3 – 5 minuta), koja je odgovorna za izvršavanje kretnih struktura submaksimalnim intezitetom, a u njenoj se osnovi nalaze mehanizmi za regulaciju veličine kiseoničkog duga i koncentracije laktata u krvi,

b) Anaerobna izdržljivost na nivou alaktatne komponente (u trajanju 15 – 20 sekundi), koja je odgovorna za izvršavanje kretnih struktura maksimalnog inteziteta, u čijoj se fiziološkoj osnovi nalaze mehanizmi za regulaciju velike količine kiseoničkog duga i minimalne količine laktata u krvi,

c) Aerobna izdržljivost (u trajanju od 5 minuta do nekoliko sati), koja je odgovorna za izvršavanje kretnih struktura umjerenog inteziteta u dužem vremenskom periodu, u čijoj se osnovi nalaze mehanizmi za regulaciju i stvaranje energije iz glukoze i slobodnih masnih kiselina.



17.8.1. Sredstva i metode razvoja izdržljivostiRazvoj izdržljivosti se karakteriše dugotrajnim opterećenjem na nivou

frekvencije pulsa od 140 – 170 otkucaja u minuti, pri čemu nije dovoljno da se opterećenje u trenažnom procesu osnovne izdržljivosti organizuje isključivo preko ekstenziteta, već je potrebno pridržavati se pojedinih efektivnih zona intenziteta. Dok kod premalog opterećenja ne dolazi do razvijanja uspješnosti, kod prevelikog inteziteta se blokira izmjena masnih materija kao osnovni izvor energije za razvoj osnovne izdržljivosti i jače se aktivira razmjena ugljikohidrata.Trenažni rad u razvoju izdržljivosti se sprovodi u jednom od sljedećih oblika:

a) Intervalni trening, kada se periodi trčanja smjenjuju sa periodima odmora,

b) Kontinuirani trening, kada se neprekidno trčanje završava ustaljenim tempom,

c) Kombinovani trening, kada se neprekidno trčanje završi promjenljivim tempom.

Interativni trening, uključuje trčanje u više navrata sa periodima odmora. Periodi odmora mogu biti aktivni, kada trkač džogira prije početka sljedećeg trčanja ili pasivni, kod kojih trkač sjedi u intervalu između dva trčanja. Ova vrsta treninga se često sreće pod nazivom intervalno trčanje, čija svrha je razvijanje anaerobnih sistema i repetativno trčanje, sa ciljem razvijanja aerobnog sistema. U vezi s tim, postoji izvjestan broj parametara, koji se mogu mijenjati kod intervalnog treninga, da bi se dobila različita trenažna opterećenja, a to su dužina (ekstenzitet) svake ponovljene dionice, brzina (intezitet) svakog ponavljanja, ukupan broj ponavljanja i serija, period oporavka, tip oporavka – aktivni ili pasivni i teren na kome se trči dionica.



18. SELEKCIJA I DIJAGNOSTICIRANJE SPOSOBNOSTI PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUŽBI

18.1 Selekcija ljudskih resursa za potrebe specijalnih službi

Ljudski resursi su najvažniji faktor u svakoj strategiji razvoja specijalnih službi. Veoma je bitno istražiti motoričke, funkcionalne sposobnosti, morfološke karakteristike, zdravstveni status, psihološke i sociološke karakteristike, te specifična znanja i vještine pripadnika svih specijalnih službi. Istraživanja antropoloških karakteristika u cilju selekcije ljudskih potencijala i resursa, može nam omogučiti preduslov za utvrđivanje razlika u komponentama između pripadnika u različitim strukturama specijalnih službi. Isto tako istraživanje antropoloških karakteristika pripadnika specijalnih službi, može nam pružiti informacije o željenom stanju antropološkog statusa pripadnika specijalnih službi, kao polazne osnove za kreiranje postupaka za njegovo unapređenje.

Selekcija ljudskih potencijala za potrebe specijalnih službi je složen proces čiji je osnovni zadatak da obezbijedi dovoljan broj kandidata, od kojih mogu da se izaberu oni koji najviše odgovaraju obavljanju konkretnih zadataka u okviru poojedinih specijalnih službi (vojska, policija, gorska služba spašavanja, vatrogasna služba, zaštitari). Kada govorimo o procesu regrutovanja kandidata za potrebe specijalnih službi, moramo prvo izvršiti analizu posla koja podrazumijeva specifikaciju zahtjeva posla i obezbjeđenje opisa posla za kandidate, kao drugo, moramo izvršiti planiranje ljudskih resursa koje obuhvata specifikaciju broja i vrste zaposlenih koji su potrebni za ostvarivanje strateških ciljeva pojedinih specijalnih službi.

Selekcija ili odabir kandidata, slijedi odmah nakon regrutovanja a podrazumijeva odabir kandidata koji imaju najbolje sposobnosti. Selekcija ljudskih resursa za potrebe specijalnih službi se prema unaprijed utvrđenim standardizovanim metodama i tehnikama vrši između više kandidata. U procesu selekcije ljudskih resursa moraju se poštovati određena pravila i principi kako bi se minimizovale greške i izabrali najkvalitetniji kandidati, pri čemu je potrebno voditi računa o individualnim razlikama kandidata i međuzavisnosti osobina kandidata i zahtjeva



posla. Osnovne faze u procesu selekcije ljudskih resursa za potrebe specijalnih službi su analiza prispjelih prijava i prateće dokumentacije, preliminarni intervju, testiranje, dijagnostički intervju, provjera reference i ponuda posla i ljekarski pregled. U procesu selekcije veoma je važno ponuditi posao kandidatu koji ima najveću skladnost između ličnih potencijala i zahtjeva radnog mjesta. U tu svrhu koriste se razni testovi i instrumenti koji će dati objektivnu procjenu. Jedan od najvažnijih i najrazvijenijih instrumenata su i testovi za procjenu motoričkih sposobnosti. Kada se govori o procjeni motoričkih sposobnosti, ili o motoričkim mjerenjima, misli se na različite postupke realnog mjerenja na osnovu motoričkih testova. Kada se govori o motoričkim mjerenjima, uobičajeno je da se koristi termin ‘’motoričko testiranje’’, ‘’motorički test’’ ili samo ‘’test’’. Pojam ‘’test’’ se poistovjećuje sa pojmom ‘’mjerni instrument’’.

Ovaj pojam obuhvataju sva sredstva ili procedure kojima se dolazi do odgovora, a na osnovu kojih se čovjekova karakteristika dovodi u određenu relaciju u svojstvu predikcije uspjeha. Ako takvo sredstvo služi za procjenu individualne sposobnosti, tada se ono naziva ‘’test postignuća ili uspjeha’’. Pomoću takvih testova vrši se dijagnoza motoričkog statusa ispitanika u aktuelnom trenutku. U češćoj upotrebi je podjela motoričkih testova na tzv. bazičnu i specifičnu motoričku sposobnost čovjeka. Bazična motorička sposobnost čovjeka podrazumijeva skup onih karakteristika koji posjeduje svaki čovjek, dok specifična motorička sposobnost obuhvata skup karakteristika koje su rezultat relativno dužeg bavljenja nekim programiranim kineziološkim aktivnostima. Prema tome, testove za procjenu motoričkih sposobnosti možemo generalno podijeliti u dvije grupe: za procjenu bazičnih motoričkih sposobnosti i za procjenu specifičnih motoričkih sposobnosti. U selekciji ljudskih resursa za potrebe specijalnih službi, trebaju dominirati testovi koji procjenjuju bazično-motoričke sposobnosti, odnosno one sposobnosti koje ostvaruju visok stepen varijanse sa zahtjevima buduće profesije potencijalnih kandidata. Testiranje motoričkih sposobnosti je postupak i sistematski pristup primjene odgovarajućih testova u cilju kvantifikacije motoričkog ponašanja, sposobnosti, umijeća i vještina.

Motoričkim testiranjima procjenjuju se veoma kompleksne sposobnosti čovjeka. Mjerenje motoričkih sposobnosti podrazumijeva različite postupke u cilju dobijanja planiranih kvantitativnih pokazatelja odabrane motoričke sposobnosti. Iako su motoričke sposobnosti latentnog karaktera, u procjeni pojedinih motoričkih sposobnosti neophodno je upotrijebiti manifestne indikatore, a sa



ciljem dobijanja što jasnije informacije. Ti postupci podrazumijevaju indirektna mjerenja, pa je potrebno imati više indikatora (motoričkih instrumenata, testova) o nekoj motoričkoj sposobnosti. U odabiru i realizaciji postupka procjene motoričkih sposobnosti neophodno je homogenizirati potencijalne kandidate u specifične grupe. To podrazumijeva kreiranje kriterijskog indikatora usklađenog sa specifičnostima određenih kategorisanih poslova specijalne namjene. Ovim se optimalizira vrijeme, tok, intenzitet, volumen i kompletan postupak provođenja procjene motoričkih sposobnosti u cilju selekcije ljudskih resursa i potencijala za potrebe specijalnih službi.

18.2. Dijagnosticiranje tjelesnih sposobnosti pripadnika specijalnih službi

Dijagnosticiranje tjelesnih sposobnosti pripadnika specijalnih službi, predstavlja prvi stepen u kreiranju i upravljanju sistemom tjelesne pripreme. Nakon dijagnostikovanih dominantnih i relevantnih antropoloških osobina i sposobnosti, mogu se postaviti naredni koraci u primjeni i upravljanju tjelesnim aktivnostima pripadnika specijalnih službi. Složeni zahtjevi u tjelesnim aktivnostima koji se nameću pripadnicima specijalnih službi i njihov konstantan rad kroz godinu zahtjeva i specifično programiranje.

Svaki voditelj procesa tjelesnog vježbanja pripadnika specijalnih službi, trebao bi znati kakva je trenutačna tjelesna sposobnost svih službenika u specijalnoj službi bez obzira na godine, aktivnost u sportu ili neke druge egzogene i endogene faktore ograničenja. Kako bi se došlo od ovih značajnih informacija za proces programiranog tjelesnog vježbanja, voditelji ovih aktivnosti konstantno moraju vršiti dijagnosticiranje tjelesnih sposobnosti službenika ili određene formacije u okviru specijalnih službi. Mjerljivost svih motoričkih sposobnosti i antropometrijskih karakteristika, odgovornih za uspješnost u izvođenju zadataka specijalnih namjena, omogućava nam dijagnosticiranje stanja službenika i drugih pripadnika specijalnih službi. Ovim se načinom omogućava valorizacija efekata programiranog vježbanja.

U samom procesu programiranog vježbanja moramo provoditi mjerenja, testiranja zadanih dimenzija tako da ih iskazujemo brojčanim veličinama. Na osnovu rezultata u dijagnostičkim testovima formiramo homogenizirane skupine



po sposobnostima za izvođenje određenih tjelesnih aktivnosti koje se realiziraju u okviru programiranog tjelesnog vejžbanja. Uticaj tjelesne vježbe na organizam može biti različit, jer ista vježba ne utječe jednako na sve pojedince, a sve to zavisi od niza faktora i okolnosti u kojima se primjenjuje. Tjelesne vježbe kao što je poznato mogu da izazovu i niz negativnih uticaja, stoga je neophodno da se cio proces vježbanja organizuje i ostvaruje po unaprijed utvrđenim pravilima u određenim okolnostima i pod nadzorom stručnjaka.

To podrazumijeva da voditelj tjelesnih aktivnosti poznaje sve pripadnike sa kojima radi, i da raspolaže sa informacijama koje se odnose na njihove potencijalne snage i sposobnosti. Isto tako je neophodno stalno i sistematsko provjeravanje rezultata koji se ostvaruju kao trenutni ili kumulativni efekti tog procesa programiranog vježbanja, kao i faktora koji na njih djeluju. Da bi imali uvid u nivo tjelesnih sposobnosti pripadnika specijalnih službi i promjene koje nastaju pod uticajem programiranog tjelesnog vježbanja, mora se sprovoditi čitav niz mjerenja, testiranja ili drugih oblika provjeravanja na osnovu kojih se procjenjuju neposredni ili kumulativni efekti procesa tjelesnog vježbanja u određenim vremenskim intervalima. Kako bismo upješno programirali proces tjelesnih aktivnosti pripadnika specijalnih službi, koristimo dijagnosticiranje svih relevantnih pokazatelja tjelesnih sposobnosti kroz:

a) Inicijalno testiranje, koje ima funkciju da se voditelj tjelesnih aktivnosti specijalnih namjena upozna sa pripadnicima specijalnih službi, jer tek na osnovu uvida u stanje, njihovih tjelesnih sposobnosti, kao i uvidom u druge pokazatelje psihosomatskog statusa moguće je planirati i programirati proces tjelesnog vježbanja i predvidjeti dostignuća kako pojedinca, tako i grupe sa kojom radi. Inicijalno testiranje se provodi na početku procesa programiranog vježbanja. Rezultati dobijeni ovim testiranjem čine polaznu osnovu za planiranje procesa tjelesnog vježbanja specijalnih službi.

b) Tranzitivno ili periodično testiranje, uvijek treba biti povezano s registriranjem onoga što se testira. Pri testiranju svih sposobnosti treba bilježiti dobijeni rezultat, Uz pomoć tranzitivnog ili periodičnog testiranja treba dobiti povratne informacije o uspješnosti programa tjelesnog vježbanja na povećanje tjelesnih sposobnosti, kao i pozitivan uticaj na somatski status pripadnika specijalnih službi.



c) Finalno testiranje ili završno testiranje, provodi se na kraju određenog programa tjelesnog vježbanja i predstavlja finalni dio cjelokupnog procesa testiranja. Cilj završnog testiranja je da se utvrdi u kojem je stepenu realiziran program tjelesnog vježbanja i kakvi su njegovi učinci na tjelesne sposobnosti pripadnika specijalnih službi. Ovi podaci ukazuju voditelju procesa tjelesnog vježbanja u kojoj mjeri je ostvario postavljene zadatke, koliko je bio realan u planiranju i šta treba korigovati u planu za sljedeći period, a pripadnicima u kojoj mjeri su poboljšali svoje tjelesne sposobnosti.



19. UPRAVLJANJE, PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE PROCESA TJELESNOG VJEŽBANJA PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUŽBI

19.1. Upravljanje procesom tjelesnog vježbanja

Savremeni proces tjelesnog vježbanja ne podnosi nikakve improvizacije, planiranje i provođenje vježbanja po nekim ličnim osjećajima, već zahtijeva rad osnovan na nauci i tehnici. Samo primjenjena naučna i tehnička dostignuća omogućuju da se sportsko, tjelesno vježbanje učini intenzivnim i efikasnim. Prvi zahtjev koji se postavlja pred svakog voditelja tjelesnih aktivnosti je snimanje polaznog nivoa u biopsihosociološkom smislu. Ovaj korak se može nazvati i dijagnozom stvarnog stanja, što omogućuje maksimalno približavanje procesa vježbanja individualnim karakteristikama vježbača – sportiste. Drugi zahtjev je da se na bazi utvrđenog stanja znalački utvrde zadaci koje treba izvršavati kako bi se to stanje transformisalo u novi željeni kvalitet.

To od voditelja procesa tjelesnog vježbanja zahtijeva poznavanje vježbi kojima se mogu izvršiti pojedini zadaci i da je u stanju vršiti izbor i sistematizaciju vježbi. Treći zahtjev logičan je nastavak prva dva i svodi se na razumno i objektivno programiranje procesa tjelesnog vježbanja. Izbor vježbi, doziranje intenziteta vježbanja i izbor metoda rada ne može se prepuštati slučajnosti, već to mora biti bazirano na objektivnom stanju sa svjesnim upravljanjem djelatnošću da bi se izazvali i postigli željeni efekti vježbanja. Četvrti zahtjev je da se stalno i u svim fazama vode i analiziraju informacije o toku i efektima vježbanja.

Nemoguće je zamisliti savremeno vježbanje, niti je moguće tim procesom upravljati, ako se ne registriraju promjene u toku čitavog perioda vježbanja. Danas postoji čitav niz metoda kojima se mogu uspješno pratiti promjene i efekti vježbanja. Indikatori koji se pri tome najčešće koriste su promjene u kardiovaskularnom i respiratornom aparatu (puls i disanje), promjene u tonusu muskulature, na receptorima itd.



19.2. Planiranje procesa tjelesnog vježbanja Potrebe za tjelesnim sposobnostima na visokom stepenu kod pripadnika

specijalnih službi, mogu se uporediti sa zahtjevima za tjelesnim sposobnostima istovremeno u većem broju sportova kao što su: trčanje i plivanje na duge pruge, veslanje, alpinizam, padobranstvo, ronjenje, dugotrajno hodanje s nošenjem tereta i do 90 kg, borilački sportovi, biatlon, skijaško trčanje i trčanje, žustro hodanje (engl.trekking). Iz ovoga je vidljivo kako više tjelesnih sposobnosti pripadnika specijalnih službi mora istovremeno biti na optimalnom nivou. U tjelesnoj pripremi sportaša, postoji sistem takmičenja, tako da se njihova forma može planirati upravo za određeni period u kojem će najbolje iskazati svoje sposobnosti, za razliku od pripadnika specijalnih službi, koji svoje sposobnosti mora stalno održavati na optimalnom nivou.

Zbog mnogih zadataka u koje su pripadnici specijalnih službi uključeni, vrlo je teško provesti planiranje procesa tjelesnog vježbanja na način kako se ona primjenjuje u sportu jer pripadnicima specijalnih službi treba istovremeno više tjelesnih sposobnosti i to na poprilično visokom nivou. Za ulazak u specijalne službe, u većini slučajeva je potrebno proći određeni selekcijski postupak u kojem se traži visok nivo tjelesnih sposobnosti.

Nakon uspješnog prolaza, pripadnici su dužni održavati optimalan nivo tjelesnih sposobnosti, što provode organiziranim i sistematskim tjelesnim vježbanjem. Na temelju navedenoga, može se reći kako se planiranje procesa tjelesnog vježbanja pripadnika specijalnih službi mora temeljiti najviše na fazi održavanja stepena tjelesnih sposobnosti, zapravo faza održavanja tjelesnih sposobnosti predstavlja određen oblik pripreme. Pripadnik specijalne službe, mora uvijek biti tjelesno spreman i faza održavanja njegovih tjelesnih sposobnosti je konstantna. U okvirima planiranja procesa tjelesnih aktivnosti pripadnika specijalnih službi, možemo govoriti o kratkoročnom planiranju (makrociklus), koji je baziran na na temelju godišnjeg ili polugodišneg planiranja. U okviru godišnjeg ili polugodišnjeg plana tjelesnog vježbanja potrebno je utvrditi slijedeće:

Na osnovu jednačine specifikacije za pripadnike specijalnih službi utvrditi

željeno (tranzitivno, finalno) stanje,



a) Putem dijagnosticiranja utvrditi polazni nivo svih primarnih tjelesnih sposobnosti i uporediti ga sa željenim (finalnim) stanjem (modelom hijerarhijske strukture i normativima),

b) Putem analize procesa tjelesnog vježbanja iz prethodne godine utvrditi nedostatke i greške,

c) Na osnovu dijagnosticiranja, analize prethodnog procesa tjelesnog vježbanja pripadnika specijalne službe, utvrditi glavne pravce i zadatke.

d) Kreirati strukturu procesa tjelesnih aktivnosti pripadnika specijalnih službi, ekstenzitet i intenzitet opterećenja u pojedinim periodima i ciklusima, sredstva i metode.

e) Utvrditi termine sprovođenja kontrole pripadnika specijalnih službi u cilju sagledavanja efekata procesa tjelesnog vježbanja.

Jedan makrociklus (godišnji ili polugodišnji) procesa tjelesne pripreme pripadnika specijalnih službi možemo podijeliti na:

a) opću tjelesna pripremu b) specijalnu tjelesnu pripremu c) kontrolu tjelesne pripreme

19.3. Programiranje procesa tjelesnog vježbanja Programiranje sadržaja procesa tjelesnog vježbanja pripadnika specijalnih

službi, je veoma složen posao, koji se na bazi godišnjeg ili polugodišnjeg (makrociklus) određuju konkretni programski postupci, koji sadrže informacije o trenažnim sadržajima, sredstvima, intenzitetu, ekstenzitetu i metodama rada. Struktura programiranja procesa tjelesnog vježbanja, može se podijeliti u četiri etape (Prema Findaku):

a) Eksplicitno definiranje cilja programa, b) Određivanje sadržaja programa, c) Programiranje procesa vježbanja, d) Praćenje, provjeravanje, analiza dobivenih saznanja o efikasnosti

programa.



Programiranje tjelesnog vježbanja pripadnika specijalnih službi bi se trebalo vršiti prema slijedećim kriterijima:

a) Procjena inicijalnog stanja, tj. procjena stanja tjelesnih sposobnosti i određenih dimenzija psihosomatskog statusa, kao i evidentiranje podataka o njihovom zdravstvenom stanju;

b) Postavljanje konkretnih zadataka tjelesnog vježbanja, na osnovu definiranih zadataka biraju se najoptimalniji sadržaji i metode rada. Izbor optimalnog sadržaja i metoda rada programa tjelesnog vježbanja trebaju se odrediti na osnovu: fonda sati koji je predviđen za određeni program tjelesnog vježbanja, poznavanja vrijednosti različitih tjelesnih aktivnosti za realizaciju zadataka u najkraćem vremenu i sa utroškom energije i materijalnih sredstava, materijalnih uvjeta rada (prostor i oprema), klimatskim uvjetima (rad u otvorenim i zatvorenim prostorima)

c) Prilikom programiranja procesa tjelesnog vježbanja pripadnika specijalnih službi, treba maksimalno poštovati tzv. unutrašnje i vanjske faktore koji u manjoj ili većoj mjeri utiču na izradu i ostvarivanje programa. Kada je riječ o unutrašnjim faktorima, prvo treba voditi računa o zakonitostima razvoja tjelesnih sposobnosti. Od vanjskih faktora, izrada i ostvarenje programa, najviše zavisi od raspoloživog vremena za vježbanje i materijalnih uvjeta rada. Raspoloživo vrijeme za vježbanje je jedan od najvažnijih parametara od kojeg zavisi ne samo volumen rada nego i cjelokupni kvalitativni i kvantitativni efekti programa, jer dugotrajnim i sistematskim procesom ponavljanja moguće je izazvati pozitivne promjene tjelesnih sposobnosti. Jedan od osnovnih uvjeta za uspješno programiranje procesa tjelesnog vježbanja pripadnika specijalnih službi je potreba da se pridržavamo određenih principa:

a) Princip uspješnosti, podrazumijeva da program treba izraditi tako da osigura razvoj onih tjelesnih sposobnosti pripadnika specijalnih službi, koji će uticati na riješavanje konkretnih zadataka u realnim uvjetima.

b) Princip primjerenosti, podrazumijeva izradu takvog programa koji poštuje aktuelno stanje i sposobnosti pripadnika specijalnih službi.



c) Princip realnosti, podrazumijeva izradu programa koji je usklađen sa autentičnim potrebama pripadnika specijalnih službi, odnosno program koji je primjeren konkretnim zadacima koji pripadnici specijalnih službi obavljaju u okviru svojih nadležnosti.

d) Princip fleksibilnosti, podrazumijeva izradu programa koji se tokom realizacije može mijenjati shodno zahtjevima koji proizlaze iz rezultata dobivenih tranzitivnim provjeravanjem ili koji su uvjetovani promjenama materijalnih uvjeta rada.

e) Princip jednostavnosti, podrazumijeva izradu programa koji se može brzo i lako izraditi, a također, koji može da pretrpi određene intervencije tokom realizacije (dopunjavanje, izostavljanje, ispravljanje). Prilikom izrade programa tjelesnog vježbanja pripadnika specijalnih službi, moramo se pridržavati i određenih faza programiranja:

a) Dijagnostička faza, ova faza se sprovodi na početku realizacije određenog programa specijalne namjene. U ovoj fazi utvrđuje se dijagnoza aktuelnog stanja tjelesnih sposobnosti svakog polaznika programa specijalne namjene. Ova faza predstavlja temeljni uvjet za jasno definisanje cilja programa specijalne namjene. Prvu fazu programiranja čini eksplicitno definiranje cilja programa. Ova faza programiranja je jedna od najvažnijih operacija u metodologiji programiranja, jer sam program znači operacionalizaciju tog cilja ili tih ciljeva. b) Analitičko - prognostička faza, provodi se s ciljem analize rezultata koji su dobijeni prilikom dijagnosticiranja stanja svakog polaznika programa specijalne namjene, radi prognoziranja daljeg rada. Ova faza nam može dati jasne informacije o tome da li program specijalne namjene treba da direktno utiče na one sposobnosti koje su kod polaznika najmanje, ili da se prvo utiče na podizanje općih tjelesnih sposobnosti polaznika programa specijalne namjene, koja predstavlja osnov za poboljšanje i unapređenje specifičnih tjelesnih sposobnosti potrebnih za riješavanje konkretnih zadataka u radu pripadnika specijalnih službi. Druga faza programiranja čini izbor sadržaja te podjelu sadržaja prema utvrđenom vremenskom planu realizacije programa.



b) Sintetičko - programerska faza, provodi se nakon detaljne analize inicijalnog stanja svakog polaznika programa specijalne namjene i realne prognoze s ciljem izrade specifičnih programa za svakog polaznika, odnosno za svaku grupu polaznika programa u cilju prilagođavanja programa specijalne namjene stvarnim potrebama koje su uvjetovane zadacima koji će pripadnici specijalnih službi izvršavati u skladu sa njihovim nadležnostima. Ova faza programiranja podrazumijeva određivanje volumena opterećenja (doziranje, podjelu i kontrolu opterećenja) i utvrđivanje uvjeta u kojima će se programirani proces tjelesnog vježbanja ostvarivati, odnosno organizaciju tog procesa (metodičko organizacijske oblike rada, metode rada, metodičke postupke i drugo). c) Verifikacijsko - valorizacijska faza, provodi se tokom realizacije programa specijalne namjene. Ova faza se provodi tokom cijelog vremena izvođenja programa specijalne namjene, s ciljem uvida u realizaciju programa i da se program po potrebi dopunjava ili mijenja, radi približavanja stvarnim potrebama pripadnika specijalnih službi. Četvrtu fazu programiranja čini rad na praćenju, provjeravanju i analiziranju o toku i efektima tjelesnog vježbanja – programa.



20. MATERIJALNO TEHNIČKI I KADROVSKI UVJETI REALIZACIJE TJELESNIH AKTIVNOSTI PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUŽBI

Kako bi se nesmetano mogle odvijati programirane tjelesne aktivnosti pripadnika specijalnih službi, nužno je obezbijediti odgovarajuću opremu, trenažere, te prostore za kvalitetno izvođenje planiranih aktivnosti. Od posebne važnosti je osiguranje kvalitetnih površina za rad u zimskom periodu „Skijalište“, u ljetnom periodu „Plivalište“, od ostalih prostora izdvajamo sportsku dvoranu sa upotrebom tatamija, teretanu, atletske staze, prirodne staze, saunu, standardne poligone prepreka, specijalne namjenske poligone prepreka, te igrališta.

Od trenažnih pomagala potrebno je napomenuti izradu i korištenje improvizovanih sredstava, pušaka, pištolja, noževa, palica, te edukativna sredstva, informatički sistem za obradu i analizu podataka. Dalje je potrebno osigurati mjerne instrumente i uređaje za kontrolu stanja tjelesnih sposobnosti. (Šalina, 2001). Kada govorimo o odabiru sportskih objekata u svrhu realizacije procesa tjelesnog vježbanja pripadnika specijalnih službi, moramo se pridržavati slijedećih kriterija:

a) Sportski objekat mora odgovarati zadacima procesa tjelesnog vježbanja specijalne namjene. Sportski objekat mora obezbijediti da se proces tjelesnog vježbanja može sprovoditi u dobro opremljenim zatvorenim i otvorenim terenima.

b) Sportski objekat mora odgovarati specifičnim potrebama pojedinih specijalnih službi, kako u odnosu na broj pripadnika, tako i na vrstu zadataka pojedinih specijalnih službi.

c) Sportski objekat mora biti smješten van stambenih objekata, što podrazumijeva da je odvojen od objekata koji zagađuju zrak, uz mogućnost da nisu suviše udaljeni od urbane zone. Oprema koja se koristi u procesu tjelesnog vježbanja pripadnika specijalnih službi mora sadržavati:



d) Opremu za dijagnostiku, koja se koristi u toku procesa tjelesnog vježbanja treba da predstavlja neophodan određeni minimum sa kojom se voditelj procesa tjelesnog vježbanja treba ne samo biti neposredno upoznat, već i osposobljen za efikasno korištenje dobijenih informacija.

e) Kompjutersku opremu, sa savremenom softverskom tehnologijom, koja se u posrednom i neposrednom procesu tjelesnog vježbanja primjenjuje u cilju modelovanja, dijagnosticiranja, kontroliranja, registriranja, grafičkog i statističkog obrađivanja podataka.

f ) Trenažersku opremu, koja je od veoma velike važnosti za usvanjanje automatizovanih pokreta i razvijanje specifičnih motoričkih sposobnosti, kao i mnoge druge specijalne mašine za razvoj motoričkih sposobnosti.

Za realizaciju programirane tjelesne aktivnosti pripadnika specijalnih službi potrebno je pored optimalnih tehničko materijalnih uvjeta, obezbijediti i odgovarajuće kadrove, koji će sprovesti ovaj proces vježbanja. Savremeni voditelj procesa tjelesnog vježbanja pripadnika specijalnih službi treba da se izdvaja studioznim i funkcionalnim organiziranjem procesa tjelesnog vježbanja pripadnika specijalnih službi, koja podrazumijeva:

a) Planiranje i programiranje aktivnosti, b) Registraciju i klasificiranje, c) Analiziranje i interpretiranje, d) Logiziranje i vrednovanje u cilju uvođenja novih organizacionih rješenja.

Voditelj tjelesnih aktivnosti pripadnika specijalnih službi mora:

a) Voditi organizacioni proces tjelesnog vježbanja u kojem se koordiniraju, integriraju i usmjeravaju organizacione aktivnosti radi ostvarivanja postavljenih ciljeva u okvirima željenog stanja,

b) Kontrolisati da li se predviđeni planirani proces izvršenja zadataka odvija blagovremeno, ekonomično i kvalitetno.



21. PRIMJENA METODIČKO ORGANIZACIJSKIH OBLIKA U RADU SA PRIPADNICIMA SPECIJALNE SLUŽBE

Organizacija samog procesa tjelesnog vježbanja pripadnika specijalnih službi predstavlja kompleksan proces s ciljem povećanja njihovih općih i specifičnih sposobnosti. Kako bi se tjelesnim vježbanjem, mogli ostvariti ovi ciljevi, proces tjelesnog vježbanja specijalnih službi mora biti dobro organizovano i programirano. Kada govorimo o dobroj organizaciji samog procesa tjelesnog vježbana, tada govorimo o primijeni optimalnih metodičko organizacijskih oblika rada i sadržaja. Funkcija metodičko organizacijskih oblika rada se može posmatrati kroz potrebu za doprinos intezifikaciji procesa tjelesnog vježbanja te stvaranju optimalnih uvjeta za provođenje vježbanja. Bez dobrog izbora metodičko organizacijskih oblika rada i sadržaja ne može se očekivati dobra organizacija i realizacija programa tjelesnog vježbanja specijalne namjene. U skladu sa ciljevima i zadacima programa tjelesnog vježbanja specijalnih službi, predlažemo organizaciju ovog procesa kroz primjenu složenijih metodičko organizacijskih oblika rada, kao što su:

a) Rad u stanicama; b) Kružni oblik rada, c) Poligoni prepreka,d) Rad na stazi,e) Individualni oblik rada

21.1. Rad u stanicamaSpecifičnost ovog oblika rada čine podjelu na grupe (dva do tri učesnika),

koji izvode vježbe na većem broju radnih mjesta, odnosno stanica, po unaprijed utvrđenom redoslijedu.Zadržavanje na radnim mjestima - stanicama se određuje vremenskim trajanjem ili brojem ponavljanja. Svaki učesnik procesa tjelesnog vježbanja prolazi kroz sva radna mjesta - stanice. Broj stanica je različit i obično se kreće od 6 do 12 stanica, što zavisi od broja učesnika tjelesnog vježbanja, materijalnih uvjeta i ciljeva i zadataka konkretnog sata tjelesnog vježbanja. Obično se počinje sa manjim brojem stanica. Primarni cilj primjene ovog oblika rada je



poboljšanje motoričkih sposobnosti. Ovakav oblik rada omogućava obučavanje i uvježbavanje motoričkih aktivnosti uz visok intenzitet opterećenja organizma, putem određivanja broja ponavljanja i trajanja vježbanja na pojedinim radnim mjestima može se vršiti individualno doziranje.

U pripremi za provođenje ovog metodičko-organizacijskog oblika rada treba na svakom radnom mjestu ili stanici tačno utvrditi vrijeme zadržavanja, kao i potrebno vrijeme za izmjene, tj. za prelaz sa jednog radnog mjesta (stanice) na drugo. Zadržavanje vježbača na svakoj stanici izračunava se tako da se od ukupnog vremena za rad u stanicama oduzme potrebno vrijeme za izmjene i podijeli sa brojem stanica.

Ukupno vrijeme - vrijeme za izmjene = vrijeme zadržavanja, odnosno broja stanica vježbanja u stanici.

Rad u stanicama može se organizovati na više načina. Stanice sa jednim radnim mjestom, stanice sa dva radna mjesta, stanice sa različitim brojem radnih mjesta i nejednakim trajanjem vježbi, stanice sa različitim brojem radnih mjesta i jednakim vremenom trajanja vježbi, stanični krugovi, zajednički stanični krugovi.




Slika 5. Stanični krugovi (prema Hadžikadunić, M. Metodika nastave tjelesnog odgoja 2002)



Slika 6. Zajednički stanični krug (prema Hadžikadunić, M. Metodika nastave tjelesnog odgoja 2002)


21.2. Kružni oblik radaMetodičko organizacijski oblik rada koji ima za cilj razvoj i usavršavanje

osnovnih tjelesnih sposobnosti: snage, brzine i izdržljivosti kao i njihovih složenih oblika ispoljavanja (izdržljivost u snazi, brzinska snaga i brzinska izdržljivost). Tvorci su engleski treneri Morgan i Adams. U kružnom radu primjenjuje se metod programiranog opterećenja pri čemu se stepen opterećenja na satu vježbanja određuje na osnovu tzv.maksimalnog testa. Naziv «kružni rad» potiče od toga što se radna mjesta, odnosno stanice postavljaju u krug. Broj radnih mjesta - stanica određuje se po formuli:

N/2 gdje je N - broj učesnika, a /2 broj radnih mjesta koja čini polovinu broja učesnika (26 učesnika - N/2 je 13 radnih mjesta).

Na početku sata tjelesnog vježbanja učesnici upoznaju zadatak (motoričku aktivnost) idući od jednog do drugog radnog mjesta i tako do zadnjeg, gdje nije bitan broj ponavljanja vježbe. Cilj je upoznavanje sa organizacijom rada. Na prvom satu tjelesnog vježbanja učesnici popunjavaju liste sa svojim osnovnim podacima:

Ime i prezime, godište, (broj i naziv radnog mjesta). Liste uzimaju iz koverte i na kraju vraćaju u istu. Svako radno mjesto obilježeno je odgovarajućim brojem i nazivom (kratak opis) vježbe. Na drugom satu tjelesnog vježbanja učesnici nakon upoznavanja sa zadacima po stanicama, polaze na svoja radna mjesta i pripreme se za vježbu. Na dati znak počinju sa izvođenjem vježbe nastojeći da u predviđenom vremenu izvedu što veći broj ponavljanja. Na drugi znak prekidaju vježbu i broj ponavljanja unose u svoju listu u rubriku predviđenu za to radno mjesto. Broj ponavljanja vježbe na pojedinom radnom mjestu predstavlja maksimalni test i to je relativni pokazatelj, a objektivni bi se dobio sa pokazateljem fizioloških funkcija organizma prije i poslije opterećenja. Vrijeme izvođenja maksimalnog testa u većini zemalja svijeta limitirano je na 30 sekundi rada i 30 sekundi odmora, na svakom radnom mjestu. Uz listu za bilježenje rezultata vježbanja učesnicima stoji na raspolaganju i lista sa opisom zadataka na pojedinim radnim mjestima - stanicama i brojem ponavljanja po ciklusima. Obično se rad sa stanicama organizuje jedanput nedjeljno. Ciklus može trajati tri do četiri nedjelje.



21.2.1 Izbor vježbi za kružni radVježbe treba da osiguraju aktivno opterećenje većih mišićnih grupa: jačanje

muskulature nogu, jačanje muskulature trbušnog zida, jačanje muskulature ruku i ramenog pojasa i jačanje leđne muskulature. Kod vježbi za razvoj snage mišićnih grupa u stepenu napora, može se raditi najviše deset uzastopnih ponavljanja, bez dodatnog opterećenja. Vježbe za razvoj izdržljivosti u stepenu napora mogu se raditi najviše sa deset do trideset ponavljanja. Vježbe koje se mogu u vremenskom intervalu od 30 sekundi ponoviti više od 30 puta, utiču na povećanje izdržljivosti u snazi.

21.2.2. Doziranje opterećenja u kružnom raduOsnov za utvrđivanje opterećenja je maksimalni test, a imamo više vrsta tih

testova. Postoje tri varijante doziranja opterećenja sa pretpostavkom da se kružni rad provodi jednom nedjeljno: U prvoj varijanti se vrši povećanje broja ponavljanja polovine maksimalnog testa po nedjeljama. U drugoj varijanti kao osnova se uzima četvrtina vrijednosti maksimalnog testa s tim da se ponavljanja vrše po serijama na jednom radnom mjestu. U trećoj varijanti vrijeme vježbanja maksimalnog testa od 30 sekundi (što označava T) dijeli se sa dva i dobije se da se prve nedjelje vježba 15 sekundi, druge 20, treće 25 i četvrte 30 sekundi. Za pauzu se koristi vrijeme koje se dopunjuje do 60 sekundi. (I ned. 45 sekundi, druga 30, treća 15 sekundi, itd.). Primjer, Sastavljanja programa vježbanja u kružnom radu:

a) Vježbe treba da naizmjenično angažuju veće grupe mišića.b) Do 12 vježbi ili 3 kruga sa 4 radna mjesta, s tim da se sve četiri vježbe u

jednom krugu radi na istoj mišićnoj grupi.c) Ponavljanje vježbe na radnom mjestu je 10 do 20 puta.d) Vježbe ne smiju imati negativan uticaj na držanje tijela.e) Obično se u radu koriste: bučice, kugle, medicinke, vijače, palice, itd. ili

prirodne prepreke ako se radi vani.f) Izbor vježbe je prema zadatku koji želimo postići. Izbjegavati češće

mjenjanje sastava vježbi kruga.g) Nastavnik na osnovu maksimalnog testa dijeli učenike na parove ili

grupe približno istih sposobnosti.



Slika 7. Kružni oblik rada (prema Hadžikadunić, M. Metodika nastave tjelesnog odgoja 2002)

21.3. Poligoni U procesu tjelesnog vježbanja pripadnika specijalnih službi Poligon se

primjenjuje u cilju formiranja određenih motoričkih aktivnosti, složenog karaktera. U prostoru se postavlja više radnih mjesta sa ciljem da pripadnik specijalne službe istu motoričku aktivnost izvede na raznim spravama ili u raznim kombinacijama. U literaturi nalazimo primjere poligona spretnosti, okretnosti, snalažljivosti. Zadaci poligona se izvode bez pauze, gdje se pripadnik specijalne službe stalno kreće od zadatka do zadatka savlađujući ili brže ili sporije. Primjena poligona je praktično neograničena s obzirom na spol, starost, trenutno stanje sposobnosti pripadnika specijalne službe, nivoa znanja i dostignuća te s obzirom na mjesto rada, godišnje doba, uvjete rada, itd. Može se provoditi tokom čitave godine. Ako je cilj poligona podizanje nivoa motoričkih dostignuća, poželjno je da njegov sadržaj čine motorička kretanja iz stvarnih kretnih aktivnosti pripadnika specijalnih službi u riješavanju određenih zadataka. Prilikom formiranja poligona moramo se pridržavati slijedećih kriterija:



a) Postavljanje poligona, rasporeda radnih mjesta može biti u obliku polukruga, kruga, kvadrata, pravougaonika, ravne crte, elipse, osmice, itd.

b) Može se mjeriti potrebno vrijeme za izvođenje, tj. savladavanje staze poligona ili broj ponavljanja u jedinici vremena.

c) Vrijeme odmora se može planirati između dva vježbanja, između dva savlađivanja staze, poligona, ako je duži poligon ili poslije jedne serije ako se radi o kraćem poligonu.

Poligon se može dijeliti na više načina:

a) Poligon na otvorenom prostorub) Poligon u zatvorenom prostoru c) Prirodni (prirodne prepreke) d) Vještački (sprave, pomagala, rekviziti, itd) e) Kombinovanif) Poligon za opću tjelesnu pripremu g) Atletski, gimnastički poligon prepreka h) Poligon za sportske igre i) Poligon prepreka za motorička znanja i dostignuća j) Poligon za motoričke sposobnosti k) Kompleksni poligon prepreka

Prema načinu postavljanja poligon se može dijeliti na:

a) Jednostazni poligon može biti sa startom iz istog mjesta, ili sa različitih mjesta, radi smanjenja vremena čekanja.

b) Dvostazni poligon može biti sa istim zadacima, ili sa različitim zadacima što ovisi o broju različitih, ili istih sprava i rekvizita i dovoljno prostora za rad.

c) Višestazni poligon može biti sa istim zadacima. Pogodan za usavršavanje naučenih motoričkih znanja te provjeru, i sa različitim zadacima.



Slika 8. Jednostazni poligon prepreka (prema Hadžikadunić, M. Metodika nastave tjelesnog odgoja 2002)

1. Trčanje na klupi sa medicinkom2. Skakanje iz zaleta sa konja preko visoke prepreke3. Kolut naprijed4. Trčanje po gredi5. Vođenje lopte između stalaka6. Preskok preko kozlića - raznoška7. Provlačenje ispod prepreke



1. Preskakanje vijače ( jedanput)2. Preskok preko kozlića- raznoška3. Provlačenje a zatim preskakanje prepreke4. Kolut naprijed5. Trčanje po klupi6. Slalom vođenje 7. Pretrčavanje kroz obruč8. Ulazak u cilj

Slika 9. Dvostazni poligon prepreka (prema Hadžikadunić, M. Metodika nastave tjelesnog odgoja 2002)



Slika 10. Višestazni poligon prepreka (prema Hadžikadunić, M. Metodika nastave tjelesnog odgoja 2002)

A. ATLETIKA1. skok u dalj, 2. trčanje oko stalka, 3. provlačenje kroz obruč, 4. trčanje preko prepona, 5. skok u vis.

B. KOŠARKA1. vođenje lopte u slalomu, 2. vođenje, naskok, skok-šut, 3. obilaženje stalka u vođenju, 4. vijugavo vođenje,5. košarkaški dvokorak.

C. ODBOJKA1. gornje odbijanje u kretanju

između stalaka, 2. donje odbijanje u kretanju

oko stalaka, 3. odbijanje lopte preko prepreke

uz provlačenje ispod iste, te nastavljanje sa odbijanjem,

4. gornje odbijanje lopte uz kretanje između stalaka.



21.4. Rad na stazi

Primjenom Rada na stazi, jedna grupa koju čine pripadnici jedne specijalne službe, dijele sa na nekoliko grupa gdje svaka grupa na svom radnom mjestu izvodi sve vježbe na različitim spravama i u različitim uvjetima po unaprijed utvrđenom redu i to tako da svaki pripadnik specijalne službe prođe sva radna mjesta na stazi. Prethodno savladana motorička kretanja čine sadržaj radnih mjesta. Kad jedan pripadnik specijalne službe prođe sva radna mjesta vraća se na početak staze i radi ponovo. Radni zadaci se postavljaju u liniji, jedan iza drugog, što podsjeća na stazu, pa iz toga proizlazi naziv rad na stazi. Kada primjenjujemo ovaj metodičko organizacijski oblik rada može se:

a) Formirati više staza,b) Postepeno povećavati broj staza,

Primjena ovog metodičko organizacijskog oblika rada u radu sa pripadnicima specijalnih službi zavisi od:

a) Broja radnih mjesta, od broja sprava i pomagala te prostornih mogućnosti.

b) Udaljenosti između radnih mjesta, udaljenost se može smanjivati ili povećavati što otežava ili olakšava uvjete izvođenja vježbi.

c) Načina postavljanja radnih mjesta, različito postavljena radna mjesta mogu osigurati da se ista motorička kretanja izvode u drugačijim uvjetima, što omogućava postupnost i utilitarnost u radu.

Nakon odluke o izboru zadatka i broja radnih mjesta, pristupa se formiranju staze, postavljanju potrebnih sprava, te raspoređivanje pripadnika specijalnih službi po grupama odnosno stazama. Slijedi demonstracija zadataka, te objašnjenje i prelazak na rad. Pripadnici specijalnih službi se odmaraju kada se vraćaju na početak staze, tj. tokom čekanja na red za ponovno izvođenje zadataka. Poslije predviđenog vremena za vježbanje na znak voditelja procesa tjelesnog



vježbanja, prekida se vježbanje na svim radnim mjestima i stazama. Pojavni oblici rada na stazi su:

a) Ponavljanje istih zadataka (usavršavanje nekog motoričkog zadatka uzastopnim ponavljanjem istog više puta).

b) Ponavljanje istog zadatka u različitim uvjetima (usavršavanje nekog motoričkog kretanja na višem nivou koje se izvodi u različitim prostornim i vremenskim uvjetima uz pomoć sprava, na spravama i sa spravama).

c) Ponavljanje istog zadatka na obje strane do kraja staze.

d) Ponavljanje različitih strukturalno srodnih zadataka.

e) Ponavljanje strukturalno različitih zadataka (kombinacija različitih tjelesnih vježbi na spravama i elemenata sportskih igara).

f) Ponavljanje strukturalno različitih zadataka i postupnim približavanjem vježbovnih elemenata jedan drugom na stazi.

g) Povezivanje različitih zadataka na istim radnim mjestima.

h) Ponavljanje i provjeravanje različitih tjelesnih vježbi na jednakim radnim mjestima u jednu cjelinu.



Slika 11. Rad na stazi – ponavljanje istih tjelsnih vježbi (prema Hadžikadunić, M. Metodika nastave tjelesnog odgoja 2002)

Slika 12. Rad na stazi - ponavljanje strukturno različitih tjelesnih vježbi (prema Hadžikadunić, M. Metodika nastave tjelesnog odgoja 2002)



21.5. Individualni oblik radaU procesu tjelesne pripreme pripadnika specijalne službe svim primjenjenim

oblicima rada težimo individualnom radu. Individualni oblik rada je kada svaki pripadnik specijalne službe, sam za sebe, ne sarađujući sa drugim pripadnicima u toku rada, izvršava zadanu tjelovježbu, zadatak, element. To je istovremeno i samostalan rad i primjenjuje se u grupnom i frontalnom obliku rada, sa izuzetkom vježbi u parovima. Varijante rada individualnog oblika rada:

a) Izvodi se ista vježba,b) Izvode se različite vježbe,c) Izvode se iste vježbe ali sa diferenciranim brojem ponavljanja

Svaki pripadnik specijalne službe izvodi tjelovježbenu, aktivnost svojim individualnim tempom koji je u skladu sa njegovim tjelesnim sposobnostima.



22. TESTOVI ZA PROCJENU MOTORIČKIH SPOSOBNOSTI PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUŽBI

Izuzetno je teško i hipotetski odrediti koje bi antropološke karakteristike trebalo dijagnosticirati za predviđanje uspješnosti u obavljanju svakodnevnih ili izvanrednih zadataka u sistemu specijalnih službi. Pred pripadnike specijalnih službi postavlja se niz zadataka različitih težina ovisno o grani, struci, rodu ili specijalnosti kojoj pripadnik specijalne službe pripada. Stoga je potrebno odrediti koje bi bazične motoričke i funkcionalne sposobnosti svaki pripadnik specijalne službe morao održavati na određenom stepenu, kako bi mogao odgovoriti na zadatke koji se pred njega postavljaju. Svaki pripadnik specijalnih službi mora biti zdrav te imati optimalno razvijene bazične motoričke sposobnosti, koje određuju faktorsku strukturu uspješnosti u izvođenju , i zadovoljavajuće morfološke karakteristike. O tim karakteristikama možemo govoriti samo hipotetski, na temelju iskustva. Cilj tjelesnog vježbanja u sistemu specijalnih službi jeste rekreacija, u slobodnom vremenu, spremnost za riješavanje svakodnevnih i izvanrednih zadataka, razvojem tjelesnih sposobnosti i sticanjem specifičnih motoričkih znanja i navika. Od pripadnika specijalnih službi traži se skladan razvoj funkcionalnih i motoričkih sposobnosti, poželjne tjelesne proporcije te optimalan zdravstveni status. Za zadovoljavanje svih zadataka koji pred njega postavlja služba, pripadnik specijalnih službi mora proći sve faze razvoja od višestranog preko bazičnog i specifičnog do situacijskog pripremnog dijela. Problem za dijagnosticiranje tjelesnih sposobnosti i postavljanje primarnih ciljeva i zadataka u procesu tjelesne pripreme pripadnika specijalne službe jeste definiranje tjelesnih sposobnosti u odnosu na rodove, struku te specijalnosti u sklopu specijalnih službi. Specifični poslovi svakog pripadnika specijalne službe, stvaraju specifične tjelesne zahtjeve.

22.1. Primjeri testova i standarda za ocjenu motoričkih sposobnosti pripadnika vojske

Testovi za ocjenu motoričkih sposobnosti i potrebne norme, koje smo prezentirali u tabelama od 14 – 19, preuzeti su iz priručnika Physical Fitness Test (PFT) američke vojske. Poznato je da su u SAD-a testovi modificirani, a norme su različite za pojedine grane, rodove, struke i specijalnosti (tabele 13 - 18).



TESTOVI

Sklekovi (Push-ups)

Trbušnjaci(Sit-ups)

Zgibovi(Pull-ups)

Trbušnjaci s pruženimrukama(Crul-ups)

Trbušnjaci s pogrčenim rukama(Crunches)

Izdržaj u zgibupothvatom(Flexed arm hang)

Trčanje na 5 milja(5 – mile run)

Trčanje na 3 milje(3 – mile run)

Trčanje na 2 milje(2 – mile run)

Trčanje na 1,5 milju(1,5 – mile run)

Pješačenje na 10 milja s 29,5 kg teškomnaprtrnjačom(10 mile hike w/65 thpack)

Plivanje na 500 jardi(500 Yd swim)

US Army(Kopnena

vojska)

X

X

X

X

X Xmuškarci

Xžene

X

X

X

X

X

X

X

X

X

US Navy(Ratna

mornarica)

X

US AirForce(Ratno

zrakoplovstvo)

X

X

USMC(Marinci)

US Ranger(Rendžeri)

X

X

Tabela 13. Skup testova koji se primjenjuju u oružanim snagama SAD



TESTOVI

Sklekovi (Push-ups)

Sklekovi u 2 minute

Trbušnjaci (Sit-ups)

Trbušnjaci u 2 minute

Trčanje na 2 milje

Zgibovi

Trčanje na 2 milje

Trčanje na 5 milja

Pješačenje 15 miljas 29,5 kg teškom naprtnjačom

Plivanje na 15 m sa opremom

180 bodova

RANGER PFT

muškarci žene muškarci žene

42 19 57 – 71 31 - 42

49

53 53 66 – 78 66 - 78

59

15:54 18:54 13:00 – 14:24 15:36 – 17:12

6

15:12

40:00

5 sati i 20 minuta

Prošao / pao

240 – 300 bodova

Minimalni rezultati

Tabela 14. Norme na PFT-u Američke vojske

Tabela 15. Potrebni rezultati i testovi na PFT za Rengere Američke vojske



Kategorija

Natprosječan

Natprosječan

Natprosječan

Odličan

Odličan

Odličan

Dobar

Dobar

Dobar

Zadovoljavajući

Zadovoljavajući

Zadovoljavajući

Razina Bodovi Trbušnjaci Sklekovi Trčanje na 1,5 milju

Plivanje na 450 metara

Plivanje na 500 jardi

Visoka 100 105 87 8:30 6:30 6:20

Srednja 95 103 86 9:00 7:00 6:50

Niska 90 98 81 9:15 7:30 7:20

Visoka 85 94 77 9:45 8:00 7:50

Srednja 80 90 74 10:00 8:15 8:05

Niska 75 87 71 10:30 8:45 8:35

Visoka 70 78 64 10:45 9:30 9:20

Srednja 65 66 55 11:30 10:30 10:20

Niska 60 58 47 12:00 11:30 11:20

Visoka 55 54 45 12:45 12:00 11:50

Srednja 50 50 42 13:15 12:15 12:05

45 46 37 13:30 13:00 12:50

Tabela 16. Norme i testovi za Američku mornaricu



MUŠKARCI

ŽENE

Standard “Liberator”(Zadovoljavaljuća norma)

Standard “Thunderboll”(Vrlo dobra norma)

Standard “Wathavk”(Izvanredna norma)

Standard “Liberator”(Zadovoljavaljuća norma)

Standard “Thunderboll”(Vrlo dobra norma)

Standard “Wathavk”(Izvanredna norma)

Trčanje na 1,5 milju

Trčanje na 1,5 milju

Sklekovi

Sklekovi

Trbušnjaci

Trbušnjaci

Zgibovi

Zgibovi

11:57 min 46 50 n/a

8:55 min 62 70 4

8:05 min 75 80 10

13:56 min 27 50 0

11:33 min 37 60 2

10:55 min 40 75 5

Tabela 17. Norme i testovi za Američko zrakoplovstvo



MUŠKARCI / godine

ŽENE / godine

17 - 26

27 - 39

40 - 45

46 +

17 – 26

27 - 39

40 - 45

46 +

Zgibovi

Izdržaj u zgibu pothvatom

Trbušnjaci sa pogrčenim rukama

Trbušnjaci sa pogrčenim rukama

Trčanje na 3 milje

Trčanje na 3 milje

Tabela 18. Norme i testovi za USMC (Korpus mornaričkog pješaštva – marinci)

3 50 28:00

3 45 29:00

3 45 30:00

3 40 33:00

15 s 50 31:00

15 s 45 32:00

15 s 45 33:00

15 s 40 36:00



Testovi za procjenu motoričkih sposobnosti

Trčanje na 100 metara

Trčanje 12 minuta – Kuperov test

Skok u dalj iz mjesta

Podizanje trupa – Trbušnjaci

Sklekovi

Cilj testa

Tabela 19. Primjeri motoričkih testova testova za ocjenu motoričkih sposobnosti pripadnika policije Kantona Sarajevo u kategoriji „Mlađi inspektor“

Brzina trčanja – maksimalna brzina – najmanje vrijeme ponavljanja

Izdržljivost – aeorobno – anaerobna – najveći broj ponavljanja

Eksplozivna snaga nogu – najveća ostvarena razdaljina

Repetativna snaga trbušne musculature – najveći ostvareni broj ponavljanja

Repetativna snaga ruku - najveći broj ponavljanja

U ovim primjerima motoričkih testova i normi koje se koriste u Američkoj vojsci za ocjenu motoričkih sposobnosti vojnika, važno je uočiti da se testiraju one sposobnosti koje su specifične za pojedine grane i rodove Američkog vojnog sistema. Ovakav pristup se mora provoditi u dijagnosticiranju tjelesnih sposobnosti pripadnika svih specijalnih službi koje egzistitaju u sistemu odbrane. Potrebno je izraditi specifične testove za pojedine rodove, struke i specijalnosti. Na primjer za pripadnika zaštitarske agencije, koji se bavi poslovima zaštite VIP – osoba, važno je da ima razvijenu brzinu (brzinu reakcije i pojedinačnog pokreta), snagu (tipa bacanja, sprinta), jakost (maksimalnu, izdržljivost u jakosti, repetitivnu), koordinaciju, agilnost, preciznost, ravnotežu, fleksibilnost, anaerobnu i aerobnu izdržljivost. Od pripadnika zaštitarskih agencija, očekuje se da svojim sposobnostima, posebnim znanjima i vještinama zaštite osobu od prijetnji i napada. Na osonovu ranijeg izlaganja, možemo zaključiti da testovi za procjenu tjelesnih sposobnosti moraju biti specifični i primjereni konkretnim zadacima pripadnika specijalnih službi.

22.1. Primjeri motoričkih testova i normativnih standarda za ocjenu motoričkih sposobnosti pripadnika policije



Tabela 20. Normativni standardi i ocjene motoričkih sposobnosti pripadnika policije prema MUP-u Kantona Sarajevo u kategoriji “Mlađi inspektor” Muškarci od 19 do 29 godina

Tabela 21. Normativni standardi i ocjene motoričkih sposobnosti pripadnika policije prema MUP-u Kantona Sarajevo u kategoriji “Mlađi inspektor” Žene od 19 do 29 godina



12,0 3200 280 42 10 12,5 3000 275 40 9

15,0 2800 240 36 10 15,5 2600 230 34 9

13,0 2800 270 37 8 13,3 2600 260 35 7

16,0 2400 220 32 8 16,3 2200 210 30 7

13,6 2400 250 32 6 13,8 2200 240 29 5 14,0 2000 230 26 4

16,6 2000 200 28 6 16,8 1800 190 26 5 17,0 1600 180 26 4

14,3 1800 220 23 3 14,6 1600 210 21 2 15,0 1400 200 19 1

17,3 1400 170 20 3 17,6 1200 160 18 2 18,0 1000 150 15 1

Trčanje 12 minuta Kuperov test

Trčanje 12 minuta Kuperov test



Podizanje trupaTrbušnjaci do otkaza

Podizanje trupaTrbušnjaci do otkaza

Bodovi

Bodovi



Ocjena motoričkih sposobnosti pripadnika polcije u kategoriji „Mlađi inspektor“, vrednuje se na osnovu normativnih standarda koje su prikazane u tabelama 19, 20 i 21. Motoričke sposobnosti se procjenjuju primjenom motoričkih testova (trčanje na 100 m, trčanje 12 minuta, skok u dalj iz mjesta, podizanje trupa). Motoričke sposobnosti, ocjenjuju se od 0 – 10 bodova. Opšta ocjena motoričkih sposobnosti dobijaju se zbirom ostvarenih bodova na svakom testu, koji se podijeli sa brojem primjenjenih testova za procjenu motoričkih sposobnosti. Kandidat koji je pristupio testiranju motoričkih sposobnosti radi ocjene motoričkih sposobnosti, a pri tome ne ostvari zadovoljavajući minimum utvrđen normativnim standardima, odnosno ne ostvari rezultat od minimalno 1 bod za, nije zadovoljio minimum standarda i eliminiše se iz daljeg procesa ocjene motoričkih sposobnosti.



Testovi za procjenu motoričkih sposobnosti

Brzina reakcije rukama na zvučni signal

Brzina reakcije rukama na svjetlosni signal

Taping rukom

Iskret s palicom

Osmica sa sagibanjem

Provlačenje i preskakanje prepreke

Sprint 30 m iz ležečeg stava

Sprint 100 m iz visokog starta

Skok u dalj sa zaletom

Penjanje uz konopac 5 m

Izdržaj u zgibu

Podizanje trupa s teretom do otkaza sa opterećenjem 20 kg

Bench press do otkaza sa opterećenjem 40 % od vlastite težine

Hiperekstenzija leđa do otkaza sa opterećenjem 10 kg

Trčanje 2400 m

Cilj testa

Tabela 22. Primjeri testova za selekciju i ocjenu ljudskih resursa i potencijala u policiji Kantona Sarajevo – Jedinica za podršku

Brzina reakcije na zvučni signal – najmanje vrijeme ponavljanja

Brzine reakcije na svjetlosni signal – najmanje vrijeme ponavljanja

Brzina pokreta rukom – najmanje vrijeme ponavljanja

Fleksibilnost ramenog pojasa – najveća amplitude pokreta

Agilnost i koordinacija – najmanje vrijeme ponavljanja

Koordinacija, fleksibilnost – najmanje vrijeme ponavljanja

Brzina trčanja – najmanje vrijeme ponavljanja

Maksimalna brzina trčanja – najmanje vrijeme ponavljanja

Eksplozivna snaga – najviše ostvarenih metara u skoku

Funkcionalna snaga – najmanje vrijeme ponavljanja

Funkcionalna snaga – najveće vrijeme ponavljanja

Submaksimalna snaga - najveći broj ponavljanja

Submaksimalna snaga – najveći broj ponavljanja

Submaksimalna snaga – najveći broj ponavljanja

Izdržljivost – aeorobno – anaerobna – najmanje vrijeme ponavljanja



Tabela 23. Normativni standardi i ocjene motoričkih sposobnosti prema MUP-u Kantona Sarajevo za selekciju i ocjenu ljudskih resursa i potencijala u jedinici za podršku

Ocj

ena

prip

rem

ljen

osti

Bodo

vi

Bzin

a re

akci

je ru

kam

a n

a sv

jetlo

sni s

igna

l

Brzi

na re

akci

je ru

kam

a na

svje

tlosn

i sig

nal

Tapi

ng ru

kom

Iskr

et s

pal

ico

m

Osm

ica

sa sa

giba

njem

Pro

vlač

enje

i pr

eska

kanj

e pr

epre

ka

Sprin

t 30

m iz

leže

čeg

stav

a

Sprin

t 100

m iz

vis

oko

g st

ava

Sko

k u

dalj

sa z

alet

om

Pen

janj

e u

z ko

nop

ac 5

m

Izd

ržaj

u z

gibu

Pod

izan

je tr

upa

do o

tkaz

a sa

opt

ereć

enje

m o

d 2

0 kg

Ben

ch p

ress

do

otka

za s

a op

tere

ćenj

em o

d 4

0% tj

. te

ž ine

Hip

erek

sten

zija

leđa

do

otka

za sa

opt

ereć

enje

m o

d 10

kg

Trča

nje

2400

m

5 20 0,134 0,163 59 41 14,0 12,2 4,64 12,16 536 3,98 59 111 79 48 9,36

19 0,137 0,165 58 45 14,7 12,5 4,70 12,28 528 4,63 56 105 76 47 9,45

18 0,139 0,167 57 50 15,3 12,7 4,78 12,39 521 5,32 53 99 72 45 9,56

17 0,142 0,170 55 55 15,9 13,1 4,84 12,48 513 6,07 50 92 68 44 10,07

4 16 0,144 0,172 54 60 16,4 13,4 4,90 12,68 505 6,87 47 86 65 42 10,18

15 0,147 0,175 53 65 16,9 13,8 4,98 12,89 497 472 43 80 60 41 10,30

14 0,150 0,179 52 70 17,4 14,2 5,05 13,11 488 6,62 38 74 57 39 10,43

13 0,153 0,182 50 75 17,9 14,6 5,11 13,35 479 9,57 34 67 53 37 10,56

3 12 0,156 0,186 49 80 18,3 15,0 5,18 13,59 469 10,56 30 62 50 35 11,10

11 0,161 0,190 47 85 18,7 15,5 5,26 13,86 459 11,61 26 57 47 33 11,25

10 0,164 0,194 46 90 19,1 16,0 5,32 14,14 447 12,72 22 51 44 31 11,41

9 0,168 0,198 44 95 19,4 16,5 5,39 14,14 436 13,87 19 47 41 29 11,59

2 8 0,173 0,204 43 100 19,7 17,1 5,46 14,76 423 15,08 16 42 39 28 12,17

7 0,179 0,210 41 104 20,0 17,7 5,53 15,11 409 16,34 13 37 36 25 12,37

6 0,184 0,216 40 108 20,2 18,3 5,61 15,48 393 17,65 11 33 33 23 12,57

5 0,191 0,224 38 112 20,4 18,9 5,68 15,87 377 19,02 9 29 32 20 13,20

1 4 0,197 0,231 36 115 20,5 19,5 5,76 16,29 357 20,41 7 27 30 17 13,42 3 0,206 0,239 34 116 20,7 20,2 5,85 16,71 335 20,87 5 23 28 13 14,04

2 0,215 0,242 32 117 20,8 20,9 5,96 16,81 308 23,38 4 20 26 9 14,19 1 0,222 0,260 31 118 20,9 21,7 6,16 17,01 276 24,95 3 18 24 4 14,26



Selekcija i ocjena kandidata za prijem u Jedinicu za podršku MUP-a Kantona Sarajevo, vrši se primjenom testova za procjenu motoričkih sposobnosti (tabela 22). Kandidat je prošao selekcijski postupak, ako je postigao ocjenu od 45. Ocjena motoričkih sposobnosti se dobija zbrajanjem pojedinačnih ocjena ostvarenih na testovima za procjenu motoričkih sposobnosti (tabela 23). Kandidat koji ne ostvari opštu ocjenu motoričkih sposobnosti u vrijednosti od 45, ili ako u nekom od testova za ocjenu motoričkih sposobnosti bude ocjenjen sa 1, podvrgava se dodatnom programu podizanja nivoa tjelesne pripremljenosti i vandrednoj ukupnoj provjeri motoričkih sposobnosti.

22.2. Primjer testova za procjenu specifičnih tjelesnih sposobnosti

Kako bismo dobili potrebne informacije o tjelesnoj pripremljenosti u odnosu na specifične zahtjeve pojedinih rodova i specijalnosti pripadnika specijalnih službi, potrebno je provoditi specifične testove. Specifični testovi sadržajno se trebaju razlikovati od testova kojima utvrđujemo bazičnu tjelesnu pripremljenost. Ovi testovi trebaju biti tako osmišljeni da prilikom testiranja dolazi do aktivacije mehanizama koji su odgovorni za specifične motoričke i funkcionalne sposobnosti. Okruženje i uvjeti u kojima se ovi testovi realiziraju moraju biti što sličniji uslovima okruženja gdje pripadnik specijalne službe riješava svoje svakodnevne zadatke, ili u nekim slučajevima i izvanredne zadatke. Ovo bi značilo da se specifični testovi izvode tako da se prave određene simulacije iz svakodnevnih aktivnosti pripadnika specijalnih službi. Odjeća i obuća također moraju biti onakvi kakvi će se upotrebljavati prilikom izvršenja tih zadataka. Jedan od uobičajenih testova je test na poligonu sa preprekama. (slika 5).

Slika 5. Mornaričke prepreke (preuzeto sa www.military. com)



Ovakvi testovi se koriste u svim savremenim vojskama. Testiranjem na takvim preprekama utvrđujemo tjelesne i psihičke sposobnosti pripadnika oružanih snaga. Prilikom savladavanja prepreka do izražaja dolaze jakost, snaga, izdržljivost, koordinacija, agilnost, brzina, upornost, samopouzdanje i odvažnost. Sve navedene sposobnosti i osobine bitne su za svakog vojnika. Pješačke ili mornaričke prepreke trebaju biti dio testova koje moraju proći svi pripadnici oružanih snaga. Testovima za procjenu bazične tjelesne sposobnosti dobijamo informacije o tjelesnim sposobnostima pripadnika specijalnih službi. Specifični testovi za provjeru tjelesnih sposobnosti nužni su za provjeru najvažnijih segmenata osposobljenosti pripadnika specijalnih službi.

23.1. PRIMJERI TJELESNIH VJEŽBI ZA RAZVOJ OPĆIH SPOSOBNOSTI

Ovdje su opisane dnevne tjelesne vježbe sa fotografijama koje služe za razvoj opštih tjelesnih sposobnosti. Ove vježbe koriste pripadnici Američkih oružanih snaga u cilju očuvanja bazičnih tjelesnih sposobnosti. (Marine corps physical fitness test and body composition. Department of the navy headquarters united states marine corps 2 navy annex Washington, DC 20380-1775. Program manual).

23.1.1. Pushups Sklekovi. Početni položaj je ležanje na stomaku sa rukama razdvojenim u

širini ramena, nožni prsti su na tlu, laktovi, leđa i koljena ispravljeni. Na jedan i tri, spustiti grudi do tla, saviti laktove do najmanje 90 stepeni. Na dva i četiri, ispružiti ruke u početni položaj. Cilj vježbe je jačanje grudnih mišića, mišića ramena, mišića nadlaktice.

Slika 6. Pushups



23.1.2. CrunchesTrbušnjaci. Početni položaj je ležanje na leđima, kukovi savijeni pod 90 stepeni,

koljena savijena, stopala nisu na tlu. Laktove saviti pod 90 stepeni ili prekrstiti na grudima ili ispod rebara. Na jedan i tri podiže se gornji dio tijela tako da se dodirnu prepone. Na dva i četiri vratiti se u početni položaj. Ruke stalno moraju biti na grudima odnosno ispod rebara tokom vježbe. Ova vježba bi se trebala raditi polako i kontrolisano. Cilj vježbe je jačanje trbušne muskulature.

23.1.3. Dirty dogs Odnoženje. Početni položaj je na koljenima i rukama, na jedan i tri digne se

lijeva noga u stranu, koljeno ostaje savijeno. Na dva i četiri vratiti nogu u početni položaj. Zamijeniti strane i ponoviti. Cilj vježbe je jačanje prepona i mišića karlice.

Slika 7. Crunches

Slika 8. Dirty dogs



23.1.4. Wide PushupsSklekovi sa raširenim rukama. Početni položaj je ležanje na stomaku, ruke

su razdvojene više od širine ramena, nožni prsti na tlu. Laktovi, leđa i koljena ispravljena. Na 1 i 3 spustiti grudi na tlo, saviti laktove najmanje pod 90 stepeni. Na 2 i 4 ispružiti ruke u početni položaj. Cilj vježbe je jačanje grudnih mišića, mišića ramena, mišića nadlaktice. Sa raširenim rukama povećava se otpor na grudne mišiće.

23.1.5. Dive Bomber PushupsUpor prednji. Početni položaj je ležanje na stomaku sa rukama i nožnim prstima

na tlu, laktovi i koljena su ispruženi. Ruke su malo uže od širine ramena. Dizati bokove, a ramena će biti iza ruku. Na 1, spustiti grudi dolje prema tlu, ramena su jednaka sa rukama . Na 2 nastaviti ka dolje pružajući laktove gdje su sad ramena ispred ruku. Na 3 zamjeniti pravac spuštajući grudi nazad do tla, ramena su izjednačene sa rukama. Na 4 vratiti se u početni položaj. Ova vježba se izvodi sporim kontinuiranim pokretima. Cilj vježbe je jačanje mišića ramenog pojasa i mišića nadlaktice i podlaktice.

Slika 9. Wide Pushups



23.1.6. Elbow to Knee CrunchesTrbušnjaci – lakat koljeno. Početni položaj je ležanje na leđima , desna noga

ravno stoji na tlu. Lijeva prebačena preko desnog koljena, ruke prekrštene preko grudi. Na 1 i 3 podići gornji dio tijela rotirajući ga u lijevu stranu tako da desni lakat dodirne lijevu preponu. Na 2 i 4 vratiti se u početni položaj. Ova se vježba radi sporo i kontrolisano. Cilj vježbe je jačanje trbušne muskulature.

Slika 10. Dive Bomber Pushups

Slika 11. Elbow to Knee Crunches



23.1.8. Back ExtensionZanoženje. Početni položaj je ležanje na stomaku, na 1 podići lijevu nogu sa

tla dok desna osaje na tlu. N 2 spustiti lijevu nogu u početni položaj. Na 3 podići desnu nogu dok lijeva ostaje na tlu. Na 4 vratiti desnu nogu u početni položaj. Cilj vježbe je jačanje trbušne muskulature.

23.1.7. Side CrunchesTrbušnjaci na strani. Početni položaj je ležanje na lijevoj strani, lijeva ruka je

preko grudi, desna stoji niz tijelo. Na 1 i 3 podići gornji dio tijela i stopala sa tla dok desna ruka klizi niz prepone. Na 2 i 4 vratiti se u početni položaj. Zamijeniti strane i ponoviti. Cilj vježbe je jačanje trbušne muskulature.

Slika 12. Side Crunches

Slika 13. Side Crunches



23.1.10. Hip AdductionOdnoženje u stranu. Početni položaj je ležanje na lijevoj strani, desna noga je

savijena tako da je desno stopalo ispred lijevog koljena.na 1 i 3 podići lijevu nogu sa poda stiskajući prepone zajedno. Na 2 i 4 spustiti lijevu nogu u početni položaj. Prsti na lijevoj nozi će biti ispravljeni ravno a ne prema gore. Zamijeniti strane i ponoviti. Cilj vježbe je jačanje nožnih mišića i prepona.

23.1.9. Donkey kick Početni položaj je na koljenima i rukama. Na 1 i 3 lijevom nogom udariti nazad i

gore, ispravljajući koljeno. Na 2 i 4 saviti koljeno i kuk tako da lijevo koljeno dodine grudi. Leđa ne bi trebala biti pretjerano ispružena tokom ove vježbe. Zamijeniti strane i ponoviti. Cilj vježbe je jačanje mišića leđa.

Slika 15. Donkey kick

Slika 14. Donkey kick



23.1.11. Side Leg RaisesOdnoženje. Početni položaj je na lijevoj strani sa savijenom lijevom nogom,

bok je vertikalan, prsti na desnoj nozi idu naprijed a ne prema gore. Na 1 i 3 podići desnu nogu otprilike 18 cm, sa petom naprijed. Prsti i dalje idu naprijed, ne prema gore. Na 2 i 4 spustiti desnu nogu u početni položaj. Zamijeniti strane i ponoviti. Ovo je vježba za jačanje muskulature karličnog pojasa i prepona.

Slika 16. Side Leg Raises

Slika 17. Steam engines

23.1.12. Steam engines Uznoženje. Početni položaj

je stajanje sa nogama razdvojenim u širini ramena, ruke su iza glave. Na 1, desni lakat dodiruje lijevo koljeno savijanjem i dizanjem lijevog koljena, te okretanjem gornjeg dijela tijela u lijevu stranu. Na 2, vratiti se u početni položaj. Na 3, lijevi lakat dodiruje desno koljeno na isti način. Na 4. vratiti se u početni položaj. Ovu vježbu treba raditi sporo i kontrolisano. Ovo je vježba za jačanje trbušnih mišića i prepona.



23.1.13. LungesNaizmjenični čučanj. Početni položaj je stajanje , stopala su razdvojena u širini

ramena ruke su na bokovima. Na 1, desno koljeno dodiruje tlo istupanjem naprijed sa lijevim stopalom i savijajući oba koljena. Na 2 vratiti se u početni položaj. Na 3 lijevo koljeno dodiruje tlo istupanjem sa desnim stopalom i savijanjem oba stopala. Na 4 vratiti se u početni položaj. Ne treba savijati koljena više od 90 stepeni,vježbu treba raditi sporo i kontrolisano. Ovo je vježba za jačanje mišića nogu.

Slika 18. Lunges



Slika 20. Kartice za tjelesno vježbanje

Slika 19. Lunges

23.1.14. Side straddle hops Početni položaj je stajanje,stopala su zajedno,ruke na stranama. Na 1 i 3 skočiti

i spustiti se sa raširenim stopalima, a ruke idu zajedno iznad glave. Na 2 i 4 skočiti nazad u početni položaj. Vježba se radi kontinuiranim pokretima.


EXERCISE CARD 1

Wide PushupsDonkey KicksCrunchesDive Bomber PushupsDirty DogsSide CrunchesBack ExtensionsLunges

Side Straddle Hops

EXERCISE CARD 2

PushupsCrunchesSide leg RaisesDiamond PushupsElbow - to - Knee CrunchesProne Flutter KicksHip AbductionLunges

Steam Engines


24. PRIMJERI SADRŽAJA ZA RAZVOJ SPECIFIČNIH TJELESNIH SPOSOBNOSTI PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUŽBI

24.1. Primjeri sadržaja za razvoj specifične aerobne izdržljivosti

• Tempoizvedbetreninga:krećeseodumjerenogdobrzog

• Trajanjeaktivnosti:iznad3minuta

• Kodintervalnogtreninga:velikibrojponavljanja(serija)sakratkimpauzama(1-2min); novu seriju započinjati kada je puls 120 otkucaja.

• Vrijednostipulsatrebajudasekrećuuvrijednostimaizmeđu150–170otkucajauminuti.

Sadržaji treninga:

• Trčanje dionica od 1 – 15 km, s oružjem, u radnoj odjeći i čizmama, pancirkom ili prslukom, kacigom, trčanje sa plinskom maskom na glavi, ili nošenje potpune borbene opreme, nošenje dodatnog tereta u rancima, zajedničko nošenje dodatnog opterećenja, npr. Balvana različitih težina, nošenje ranjenog.

• Trčanje na različitim podlogama (sa opremom i oružjem, opterećenjima); trava, pijesak, tvrda zemlja, makadam, šuma, livada, planina

• Fartlek trčanja u prirodi sa opremom i oružjem, opterećenjima.

• Intervalna trčanja dionica 200, 400, 500, 1000 metara (oprema, oružje, opterećenje), kroz više serija sa kratkim pauzama i bržim tempom trčanja npr. 20 x 400 metara sa pauzama u trajanju hodanja na dužini od 200 – 400 metara.

• Intervalna trčanja na povišenja, npr. 20 x 200 metara trčanja na povišenja s pauzama u trajanju hodanja na dužini od 200 – 400 metara.



• Tempoizvedbetreninga:submaksimalanilimaksimalan

• Trajanjeaktivnosti:od2sekundedo2minuta

• Vrijednostipulsa:submaksimalneimaksimalnevrijednosti

• Metodrada:intervalnametoda(promjenjivailistandardna)

• Brojserija:od3do6

• Brojponavljanja:od1do6

• Odmorizmeđuserija:do5do20minuta

• Odmorizmeđuponavljanja.od2do8minuta

• Aktivnostiupauzi:opuštanje,istezanje,labavljenje,hodanje,kaskanje,trčkaranje

Sadržaji treninga:

• Trčanje kratkih sprinterskih dionica, od 20 do 150 metara, ili dužih sprinterskih dionica od 150 do 400 metara sa opremom i oružjem (kratko oružje, dugo oružje, sa kacigom, plinskom maskom, pancirkom, borbeniim prslukom, rancem, nošenje ozlijeđenog.

• Dugotrajna hodanja, savladavanje dionica od 20 do 65 kilometara sa potpunom borbenom opremom, ili stavljanjem dodatnih opterećenja, po raznolikom terenu (planinske ture sa mnogo uspona, šumoviti predjeli, prelaženje preko vodenih površina u različitim vremenskim uslovima (vrućina, hladnoća, kiša, snijeg, vjetar, magla).

• Hodanje brzim tempom, sa potpunom borbenom opremom, brzinom od 6 – 7 kilometara na sat, spojena sa orijentacijom (upotreba kompasa i čitenjem karata).

• Savladavanje poligona prepreka, različitih vrsta, različitog trajanja (od jednog prelaska pa do 30 i više minuta kontinuiranog prelaženja).

• Plivanje, u odjeći, održavanje na vodi, spašavanje utopljenika, australski splav, plivanje s opremom i oružjem, dugotrajna plivanja s perajama, plivanje u paru.

24.2. Primjeri sadržaja za razvoj specifične anaerobne izdržljivosti



• Brzo trčanje uz stepenice, sa borbenom opremom i oružjem

• Startna ubrzanja, iz različitih pozicija (iz sjedenja, ležanja na leđima, trbuhu, iz kleka) sa borbenom opremom i oružjem.

• Trčanje sa kratkim ubrzanjima, u trajanju od 2 do 5 minuta sa borbenom opremom i oružjem.

• Trčanje uz brdo, od 50 do 200 metara sa borbenom opremom i oružjem.

• Trčanje sa brzim promjenama pravca, do 2 minuta sa borbenom opremom i oružjem.

• Poligoni prepreka, do 2 minuta sa borbenom opremom i oružjem.

24.3. Primjeri sadržaja za razvoj specifične snage

Sadržaji treninga za razvoj specifične eksplozivne snage:

• Jednonožni skokovi preko prepreka i prepona, sa borbenom opremom i oružjem.

• Sunožni skokovi preko prepreka i prepona, sa borbenom opremom i oružjem.

• Dubinski skokovi u dalj sa i bez zaleta, sa borbenom opremom i oružjem.

• Specifičnasnagarazvijasetokomsvihspecifičnihisituacijskihtreningakojinisunužno usmjereni na razvoj pojedine sposobnosti.

• Eksplozivnasnaga,tipaudarcarazvijasenajboljetreningomborilačkihsportova.

• Eksplozivnasnagatipasprintapoveznajesaspecifičnimtreningomrazvojabrzinskeizdržljivosti.

• Specifičnueksplozivnusnagutipaskočnostimogućejerazvijatiprimjenomrazličitihvrstaskokova uspecifičnimuslovima

• Specifičnasnažnaizdržljivostrazvijaseprilikomdugotrajnogobavljanjaodređenograda uspecifičnimuslovima



Sadržaji treninga za razvoj snažne izdržljivosti:

• Dugotrajna hodanja, sa borbenom opremom i oružjem.

• Penjanja, sa borbenom opremom i oružjem.

• Poligoni prepreka, sa borbenom opremom i oružjem.

• Guranje i vuča defendera.

• Probijanje kroz gužvu, formirane dvije kolone zbijene jedna uz drugu, zadnji iz kolone agresivno prolazi između kolona koje mu pružaju otpor kada on prolazi.

U svim zadacima gdje se upotrebljava oprema, oružje, sve ono što se koristi u stvarnim situacijama, te uslovima koji simuliraju stvarnost, predstavljaju vanjsko opterećenje koje je potrebno savladati jednokratno ili ponovljeno pa tako u svim tim slučajevima dolazi do manifestacije specifične snage.

24.4. Primjeri sadržaja za razvoj specifične brzine

Sadržaji treninga za razvoj specifične brzine:

• Brzo izvođenje udaraca, jednom ili što veći broj ponavljanja u jedinici vremena – frekvencija.

• Brzo izvođenje zahvata, jednom ili što veći broj ponavljanja u jedinici vremena – frekvencija.

• Brzo izvođenje bacanja, jednom ili što veći broj ponavljanja u jedinici vremena – frekvencija.

• Specifičnubrzinu(brzinupokreta)možemorazvijatiuspecifičnimuslovimavezanimzaborilačkevještine.

• Specifičnubrzinu(brzinupokreta)povezujemoiprilikomupotrebevatrenogoružja.

• Najboljinačinizarazvojspecifičnebrzinejepostavljanjevremenskogograničenja(obavljanjezadatakaušto kraćem vremenu – vremenske norme).



• Brza upotreba vatrenog oružja, brzo okidanje iz vatrenog oružja.

• Brza upotreba vatrenog oružja, brzo vađenje oružja iz futrole.

• Brza upotreba vatrenog oružja, brza promjena okvira oružja.

Specifična maksimalna brzina trčanja i startna brzina obrađene su u poglavlju o anaerobnoj izdržljivosti.

24.5. Primjeri sadržaja za razvoj specifične koordinacije, fleksibilnosti i ravnoteže

• Zarazvojkoordinacijemogusekonstruiratirazličitizadaciprimjenomrazličitih sadržaja prirodnog oblika kretanja.

• Poligonipreprekasuidealansadržajzarazvojkoordinacije,akadasejošpostavevremenske norme za njegovo savladavanje od izražaja dolazi i brzinska koordinacija.

• Sposobnostikaoštosufleksibilnostiravnotežauvelikosuzastupljeniprilikomizvođenja specifičnihisituacijskihtreningarazličitihkaraktera,apogotovokodpoligonaprepreka.

Sadržaji treninga za razvoj specifične koordinacije, fleksibilnosti i ravnoteže:

• Kolutnaprijed,triokretaokouzdužneosedesno.

• Kolutnazad,triokretaokouzdužneoselijevo.

• Padnaprijed,puzanje,sprintnatraške

• Ustajanje iz ležanja, sprint, leteći kolut, tri okreta oko uzdužne ose,puzanje natraške.

• Puzanjenaprijed,dizanje isprint,kolutnazad,kretanjedokorakomustranu, pad nazad, sprint natraške.

• Sprintnaprijedizsjedećegpoložaja,padnaprijed,puzanje,okretiokouzdužne ose, četvoronoške kretanje prema nazad, pad natrag.



25. PRIMJER JEDNOGODIŠNJEG PLANA RADA PROGRAMIRANE TJELESNE AKTIVNOSTI VOJSKE I POLICIJE

25.1. Sadržaji osnovne tjelesne aktivnosti

25.1.1. Elementi atletikeTrčanje na kratke dionice: 20, 60, 100, 200 metara; srednje dionice: 800, 1000,

1500 metara; duge dionice: 3000, 8000 metara; hodanje: 10, 20, 30 kilometara; skokovi: poskoci preko vijače, skokovi s noge na nogu, skokovi preko prepreka i prepona, poskoci i skokovi sa vanjskim opterećenjem, skokovi iz polučučnja, skok u dalj.

25.1.2. Elementi akrobatikeElementi na tlu: kolut naprijed, kolut nazad, upijač, povaljka, stoj na glavi, stoj

na rukama, kolut nazad do stoja na rukama, premet strance, premet usklopno, premet natrag, premet strance okretom, salto naprijed, salto nazad.

25.1.3. Elementi sportskih igara – NogometPravila takmičenja, vođenje lopte sa raznim zadacima, dodavanje i primanje

lopte na kratkoj, srednjoj i dugoj distanci, udarci po lopti na razne načine, manipuliranje loptom, udarac na gol, razvijanje taktike u napadu i odbrani.

25.1.4. Elementi sportskih igara – OdbojkaPravila takmičenja, odbijanje lopte prstima, odbijanje lopte čekićem, odbijanje

lopte čekićem sa dvije ruke, serviranje na različite načine, smeč, blokiranje, igre sa zadacima.



25.1.5. Elementi sportskih igara – KošarkaPravila takmičenja, razvijanje taktike u napadu i odbrani, primanje i dodavanje

lopte u mjestu i kretanju, vođenje lopte na različite načine, šutiranje na koš, igre sa zadacima, ragbi košarka.

25.1.6. Elementi sportskih igara – RukometPravila takmičenja, primanje i dodavanje lopte u mjestu i kretanju, vođenje

lopte, šutiranje na gol iz različitih pozicija, razvijanje taktike igre u napadu i odbrani.

25.1.7. Poligoni prepreka – savladavanje preprekaPreskakivanje i prelaženje prepreka na visini od 0,5 – 5m, dužine 2 m,

provlačenje ispod i između prepreka, hvatanje rukama po vodoravnim ljestvama

25.1.8. Poligoni prepreka – savladavanje otporaNošenje opreme, naoružanja sa vremenskim ograničenjem, naizmjenično

nošenje, guranje i potiskivanje suvježbača, hodanje i poskoci na rukama uz pomoć suvježbača.

25.1.9. Poligoni prepreka – savladavanje prostora20 m trčanjem naprijed, unatrag, kretanje četvoronoške naprijed, unatrag,

puzanje prsno, leđno, penjanje rukama, rukama i nogama.

25.1.10. Poligoni prepreka – savladavanje preprekaNaizmjenično provlačenje i preskakivanje prepreka (švedski sanduk, sprave za

preskakivanje suvježbača), penjanje i spuštanje uz konopac, ljestve i cijevi.



25.1.11. ManipulacijaManipuliranje različitim rekvizitima sa različitim zadatcima (medicinke,

košarkaške, odbojkaške, nogometne, rukometne i teniske lopte).

25.2. Sadržaji specijalne tjelesne aktivnosti

25.2.1. PlivanjeObučavanje i usavršavanje osnovne tehnike plivanja, skokova u vodu i ronjenja,

obučavanje i usavršavanje načina savladavanja vodenih pre-preka pomoću priručnih sredstava i u odjeći, načini spašavanja utoplje-nika i pružanje prve pomoći utopljenicima.

25.2.2. SkijanjeObučavanje i usavršavanje osnovnih tehnika skijanja, kretanja na i sa skijama,

savladavanje prirodnih prepreka, nošenje opreme i naoružanja tokom skijanja.

25.2.3. AlpinizamSavladavanje prostora penjanjem (rukama i nogama, puzanjem, spuštanjem

i hodanjem), savladavanje prepreka penjanjem (alpinističke ljestve, drveni toranj visine 10 m, brodski konop visine 10 m, metalni toranj konstrukcije 10 m), savladavanje prepreka puzanjem po metalnoj sajli dužine 18 m i visine 12 m pridržavajući se rukama za dvije pomoćne sajle u visini pojasa).

25.3. Sadržaji posebnih znanja i vještina samoodbrane

25.3.1. Tehnike napadaStavovi (osnovni stav, dijagonalni stav, jahaći stav, paralelni stav), kretanja

(korak, prikorak, izmicanje, priskok), blokade (gornja blokada, donja blokada, vanjska, srednja, ukrštena, vanjska blokada podlakticama (dolje, lijevo, desno),



blokada bridom stopala, blokada potkoljenicom, udarci (udarac vrhom stopala, udarac hrptom stopala, bočni udarac no-gom, stražnji udarac, kružni udarac, gurajući prednji udarac, udarac kol-jenom).

25.3.2. Tehnike padanjaPad kolutom naprijed, pad kolutom natrag, pad nab bok, kolut bočno, pad

naprijed na podlaktice, pad u most, pad predmetom u most, pad predmetom nab bok, pad nab bok preko jedne ruke, pad sa dvostrukim udarcem.

25.3.3. Zahvati za privođenjePoluga na laktu pomoću ramena, ključ na laktu (provlačenjem, povlačenjem),

ključ na laktu s leđa, savijanje ruke na leđa, poluge na šaci s unutarnje strane, hvat podlakticom oko vrata s leđa, poluga na šaci s vanjske strane, poluga na psrtima, poluga na šaci, ključ na laktu iz poluge na šaci, hvat ruku s leđa, poluga na laktu i šaci iz pozdrava, poluga na prstima, ključ na laktu.

25.3.4. Tehnike gušenjaGušenje šakom pomoću okovratnika, gušenje podlakticom pomoću oko-

vratnika, gušenje prstima jedne ruke, gušenje člancima, gušenje podlak-ticom straga hvatom za svoju ruku, gušenje ukrštenim rukama.

25.3.5. Tehnike judo bacanjaIzbijanje desnom desne noge iznutra/izvana, izbijanje noge u koraku, izbijanje

desnom lijeve noge iznutra, izbijanje obje noge desnom nogom otraga, bacanjem hvatom ispod pazuha, bacanje hvatom oko glave i vrata, izbijanje desnom desne noge sprijeda nisko, bacanje preko savi-jene noge iznutra, bacanje preko savijene noge iznutra, bacanje preko podlaktice i nadlaktice, bacanje hvatom i povlačenjem za obje noge spri-jeda, bacanje nogom preko sebe, bacanje preko sebe potkoljenicom.



25.3.6. Tehnike zahvata držanja na tluStezanje ruke na vratu, poluga na laktu nogama, poluga na laktu ležeči preko

protivnika, ključna poluga, poluga na kralježnici, pritisak na lakat nogom, poluga na prstima, savijanje ruke na leđa.

25.3.7. Situacioni oblici borbeBorba korištenjem judo tehnika bacanja, borba na tlu korištenjem tehnika

poluga, gušenja, borba kombinacijom udaranja samo ručnim tehnikama udaranja, borba kombinacijom samo nožnim tehnikama udaranja, borba kombinacijama ručnih i nožnih tehnika udaranja, primjena samoodbrane u situacijskim uslovima naoružanja, noževa i palica.



26. DEFINICIJA OSNOVNIH POJMOVA U SPORTU

a) Aerobna sposobnost je maksimalna količina energije koja se proizvodi aerobnim energetskim sistemom u jedinici vremena tj. stopa produkcije adenozin trifosfata (ATP) putem aerobnog metabolizma. Zavisi od sposobnosti tkiva da koriste kiseonik u sagorevanju metaboličkih goriva i kombinovane sposobnosti organskih sistema (pulmunalnog, kardiovaskularnog i ćelijskog) da transportuju i utilizuju kiseonik iz vazduha do mitohondrija. Aerobna sposobnost je uglavnom mjeri putem određivana maksimalne potrošnje kiseonika za vrijeme tjelesne aktivnosti

b) Aerobni trening je vrsta treninga koja unapređuje karakteristike kardiorespiratornog sistema i poboljšava efikasnost aerobnog energetskog sistema.

c) Aerobno vježbanje je vježbanje relativno niskog intenziteta i dugog trajanja koje koristi velike mišićne grupe i zavisi od aerobnih energetskih sistema. Aerobno vježbanje povećava potrebu organizma za kisenonikom, povećava opterećenje kardio – respiratornog sistema i dovodi do porasta srčane frekvencije.

d) Agilnost je rapidna i precizna sposobnost promjene pravca kretanja tijela bez gubitka ravnoteže i koordinacije.

e) Anaerobna sposobnost je ukupna količina metaboličke hemijske energije koja se proizvodi djelovanjem anaerobnih energetskih sistema. Uglavnom se izražava kao maksimalna ili ukupna produkcija energije tokom kratkih aktivnosti visokog intenziteta.

f ) Anaerobno vježbanje je vrsta tjelesne aktivnosti koja dovodi do unapređenja efikasnosti anaerobnog metabolizma i povećanja anaerobne sposobnosti.

g) Antropometrija je mjerenje dimenzija i proporcija čitavog tijela ili pojedinih tjelesnih segmenata. Klasične antropometrijske dimenzije obuhvataju tjelesnu visinu i masu, dužinu ruku i nogu, raspon ruku, debljine kožnih

Definicija osnovnih pojmova u sportu


nabora, obime i koštane raspone tjelesnih segmenata. Pojedini sportovi posjeduju definisan antromopetrijski profil (npr poželjna tjelesna visina, raspon ruku, dužina stopala...).

h) Ciljana srčana frekvencija je opseg vrijednosti srčane frekvencije preporučene i programirane za određenu vrstu tjelesne aktivnosti ili treninga. Uglavnom se izražava u procentima maksimalne srčane frekvencije (HR-max) ili srčane frekvencije na anaerobnom pragu (HRAnT). Srčana frekvencija je pouzdan indikator intenziteta opterećenja jer se linearno povećava sa porastom opterećenja. Shodno tome, ciljna srčana frekvencija efikasno se koristi u doziranju i programiranju vježbanja. Postoji nekoliko načina određivanja ciljne srčane frekvencije (metoda maksimalnog pulsa ili Karvenov metod). Ciljna srčana frekvenca koristi se u determinisanju trenažnih zona vježbanja.

i) Detrening je fenomen kontra-adaptacionih promjena nakon prestanka vježbanja i treninga. Polije završetka trenažnih nadražaja, većina pozitivnih adaptacionih promjena se gubi nakon 8 nedjelja mirovanja. Smanjene brzine i agilnosti je relativno sporo dok se fleksibilnost najbrže redukuje. Umjereno aerobno vježbanje dovodi do porasta aerobne sposobnosti za 10 do 20 % ali nakon prestanka trenažnog stimulansa, vrijednosti se vraćaju na početni nivo nakon svega nekoliko nedjelja.

j) Doziranje vježbanja je individualizovani princip vježbanja koji definira učestalost, trajanje, intenzitet i oblik vježbanja shodno karakteristikama pojedine osobe, kao što su zdravstveni status, nivo utreniranosti i skonost ka određenim vrstama aktivnosti.

k) Ekstenzija je pokret opružanja u zglobu pri kome se tjelesni segment vraća u anatomski položaj iz pregibanja. Izvodi se u sagitalnoj (bočnoj) ravni pri čemu se distalni dio ekstremiteta (npr. Šaka, natkoljenica) kreće put nazad.

l) Fartlek trening je trening igre brzinom. Relativno nestrukturisan tip pseudo-kontinuiranog treninga koji potiče iz Skandinavije i izvodi se u prirodnom ambijentu. Tipično traje 45 minuta na definisanom prostoru u kome se brzina rada smjenjuje od laganog trčanja ili hodanja do sprinta.



Zavisno od preciznosti doziranja, fartlek treningom se može razvijati aerobna i anaerobna sposobnost.

m) Fit pravilo je akronim koji predstavlja skraćenicu tri osnovna principa povećanja tjelesnog opterećenja putem porasta učestalosti (Frequency), intenziteta (Intensity) ili trajanja (Time) treninga. Intenzitet vježbanja treba da se daje u opsegu koji se dozira u skladu sa trajanjem i frekvencijom vježbanja (intenzitet je obrnuto proporcionalan trajanju – intenzivnija aktivnost traje kraće i obrnuto). Odgovarajući nivo intenziteta zavisi od nivoa pripremljenosti osobe – početnici treba da započnu aktivnost nižeg intenziteta i da postepeno povećavaju intenzitet, trajanje i učestalost vježbanja

n) Fizička aktivnost ili tjelesna aktivnost je svaki oblik pokreta tijela koji povećava energetsku potrošnju. Fizička aktivnost ili tjelesna aktivnost uključuje vježbanje, trening i takmičenje, intenzivni profesionalni rad, kućne poslove i nesportske aktivnosti koje zahtijevaju fizičko naprezanje.

o) Fleksibilnost je element forme koji podrazumijeva sposobnost i obim izvođenja pokreta u određenom zglobu. Fleksibilnost je specifična za svaki zglob u organizmu, biti elastičan u jednom zglobu ne znači optimalnu fleksibilnost.

p) Fleksija je pokret pregibanja u zglobu čime se kosti koje grade zglob međusobno približavaju. Izvodi se u bočnoj (sagitalnoj) ravni, kretanjem distalnog segmenta unaprijed.

q) Forma je skup karakteristika koje osoba ima ili razvija, a koje su povezane sa sposobnošću za obavljanje određene tjelesne aktivnosti. Tjelesna pripremljenost (forma) sastavljena je od merljivih komponenti koje omogućavaju osobi da poboljša svoje aktivnosti u okviru različitih sportskih i svakodnevnih zahtjeva.

r) Hipokinezija je odsustvo kretanja. Jedan od glavnih faktora za pojavu tzv. Hipokinetskih bolesti koje nastaju kao posljedica nedostatka tjelesne aktivnosti. Fizička neaktivnost povezuje se sa povećanjem učestalosti mnogih bolesti kao što su gojaznost, kardiovaskularne bolesti, šećerna bolest, pojedina maligna oboljenja.



s) Individualnost tjelesnog vježbanja je osnovni princip vježbanja usmjeren na individualnu prilagođenost vježbanja specifičnim potrebama i sposobnostima svakog učesnika. Učesnici prilikom vježbanja se razlikuju prema ciljevima programa i adaptacionim reakcijama na vježbanje.

t) Intenzitet vježbanja je specifični nivo mišićne aktivnosti izražen kvantitativnim vrijednostima. Shodno principu progresivnog nadopterećenja, u cilju poboljšanja tjelesnih sposobnosti, vježbanje mora biti intenzivno u mjeri iznad uobičajenih vrijednosti. Metod određivanja optimalnog intenziteta treninga zavisi od svakog elementa forme.

u) Intervalni trening je sistem treninga u kome se smjenjuju intervali vježbanja (kratkog i srednjeg trajanja) i intervali odmora. Optimiziranjem epizoda vježbanja i odmora moguće je izvršiti veći ukupni obim tjelesne aktivnosti u odnosu na kontinuirani metod treninga.

v) Izdržljivost je sposobnost održavanja specifične aktivnosti tokom prolongiranog perioda vremena. Izdržljivost se sastoji od dvije komponente, kardiovaskularne i mišićne izdržljivosti.

w) Kardiovaskularna forma je sposobnost srca i pluća da isporuče adekvatnu količinu kiseonika aktivnim mišićima. Koliko intenzivno srce obavlja svoju funkciju može se indirektno pratiti preko vrijednosti srčane frekvencije. Vrijednosti srčane frekvencije uvijek rastu kako rastu potrebe tkiva za kiseonikom.

x) Kineziologija je nauka koja se bavi proučavanjem ljudskog pokreta, zakonitostima upravljanja procesom vježbanja i posljedica djelovanja tih procesa na ljudski organizam. Obuhvata općtu i kliničku kineziologiju, koje analiziraju pokret kod zdravog i očuvanog odnosno patološki izmjenjenog lokomotornog sistema. Prema metodama rada i ciljevima kineziologija obuhvata kineziološku rekreaciju (usmjerenu na očuvanje zdravlja organizma, socijalizaciju, osmiljavanje slobodnog vremena i postizanje osjećaja zadovoljstva), kineziterapiju (terapiju tjelesnim vježbanjem u cilju poboljšanja



y) Kontinuirani trening je vrsta neprekidnog treniga bez perioda odmora. Kontinuirani treninzi mogu biti sa visoko-intenzivnom aktivnosti umjerenog trajanja pa sve do treninga dugog trajanja i niskog intenziteta.

z) Koordinacija je sposobnost integrisanja aktivnosti različitih dijelova i segmenata tijela u cilju izvođenja efikasnog i preciznog pokreta.

aa) Kružni trening je vrsta treninga koja uključuje izvođenje određenih vježbi ili aktivnosti u seriji, tzv. Stanica. Stanice obrazuju krug kojim osoba prolazi ili u što je kraće mogućem periodu ili tokom definisanog perioda vremena. Većina programa kružnih treninga dovodi do neznatnih poboljšanja aerobnih sposobnosti i značajnih poboljšanja mišične snage, izdržljivosti i fleksibilnosti.

bb) Mišićna izdržljivost je element forme koji se opisuje kao broj ponovljenih kontrakcija mišića ili mišične grupe koje se izvode protiv opterećenja bez zamora ili vrijeme za koje se jedna kontrakcija zadržava bez pojave zamora. Programi unapređenja mišićne izdržljivosti odnose se na izvođenje velikog broja ponovljenih kontrakcija nasuprot slabom otporu i mogu pripremiti osobu za različite sportske ili svakodnevne aktivnosti.

cc) Mišićna snaga je komponenta forme koja se definiše kao maksimalna sila mišića (mišične grupe) koja se razvija tokom jedne kontrakcije u cilju prevladavanja spoljašnjeg otpora.

dd) Nadopterećenje je izlaganje organizma zahtjevima većim od onih na koji je organizam naviknut. Opterećenje iznad uobičajenog predstavlja nadražaj koji dovodi do hronične adaptacije. Nadopterećenje se postiže promjenom intenziteta, učestalosti, trajanja i kvaliteta vježbanja.

ee) Obim treninga je kvantitativni element treninga, ukupna količina treninga koja se uglavnom izražava kao ukupna pređena distanca tokom određenog vremena.

ff) Pasivno istezanje je istezanje mišića, tetiva i ligamenata izvođenjem pasivnih pokreta uz djelovanje spoljašnje sile (gravitacija, partner, opterećenje).



gg) Periodizacija je ciklus planiranja i programiranja tjelesnog vježbanja shodno obrascu koji će dovesti do maksimalnih rezultata. Cilj periodizacije tjelesnog vježbanja zasniva se na manipulaciji kompponenti i principa koji treba da dovedu do maskimalnog sportskog rezultata. Periodizacija može biti organizovana na različite načine i uglavnom obuhvata jednu sezonu ili godinu podjeljenu na četiri faze ili ciklusa – fazu aktivnog odmora, vansezonski, predsezonski i sezonski ciklus.

hh) Pretreniranost je kompleksan psihofiziološki sindrom koji se karakteriše osjećajem osjećajem anksioznosti, tenzije, sportske i druge aktivnosti. Nastaje kao posljedica akumuliranog tjelesnog i mentalnog stresa pri prevazilaženju normalnih adaptacionih mehanizama organizma.

ii) Ravnoteža je sposobnost održavanja stabilne i specifične orijentacije u prostoru, u odnosu na promjene spoljašnjih uvjeta ambijenta. Statička ravnoteža odnosi se na sposobnost zadržavanja nepokretnog zauzetog položaja. Dinamička ravnoteža podrazumijeva zadržavanje ravnoteže tokom pokreta.

jj) Specifičnost tjelesnog vježbanja jedan je od osnovnih principa procesa tjelesnog vježbanja. U cilju poboljšanja određene komponente tjelesne forme, neophodno je tokom vježbanja razvijati upravo tu komponentu. Program tjelesnog vježbanja treba da angažuje fiziološke sisteme određene tjelesne aktivnosti u cilju ostvarivanja posebnih adaptacija na vježbanje.

kk) Srčana frekvencija (HR) je broj srčanih ciklusa (kompletna sekvenca kontrakcije i relaksacije srca) u jedinici vremena izražena brojem otkucaja (udara) u minuti. Razlog čestog mjerenja srčane frekvencije tokom tjelesne aktivnosti je prije svega u praćenju i doziranju intenziteta vježbanja. Vrijednost srčane frekvencije raste linearno sa povećanjem nivoa opterećenja i potrošnje kiseonika tokom dinamičkih aktivnosti. Redovni aerobni trening smanjuje vrijednost srčane frekvencije u mirovanju i pri zadatom nivou opterećenja.



ll) Subjektivna procjena zamora je numeričko gradiranje nivoa iscrpljenosti tokom tjelesne aktivnosti zasnovano na ličnom subjektivnom osjećaju. Gradiranje zamora koristi skalu sa 15 tj. 10 stepeni zamora od veoma, veoma lakog do izuzetno snažnog zamora. Povećanje stepena zamora prati linearan porast srčane frekvencije, pa se subjektivna procjena zamora često koristi kao jeftina i efikasna metoda u doziranju intenziteta vježbanja.

mm)Trenažer je specijalizovani aparat koji omogućava salvadavanje opterećenja tokom vježbanja. U užem smislu odnosi se na različite sprave koji se koriste u treningu mišične snage i izdržljivosti.

nn) Trening je program vježbanja namjenjen učenju i savladavanju određenih zahtjeva, poboljšanju fizičke forme i pripremanju učesnika za određenu takmičarsku aktivnost. Uglavnom obuhvata opći trening (kondiciranje), specifični tehnički trening i trening psiholoških vještina.

oo) Vježbanje je kategorija tjelesne aktivnosti u kojoj se strukturisani, planirani i ponovljeni pokreti tijela izvode sa ciljem unapređenja ili održavanja jedne ili više komponenti forme.

pp) Zavisnost od vježbanja je neprirodna neophodnost svakodnevnog vježbanja bez koje se osoba ne osjeća spremnom za druge dnevne aktivnosti. Vježbanje postaje glavni mehanizam za kompenzovanje svakodnevnih stresnih situacija. Odlikuje se zavisnošću i apstinencijom. Trčanje, borilačke vještine i aerobik su najčešće aktivnosti koje stvaraju zavisnost.



27. OPIS BAZIČNIH I SITUACIONO MOTORIČKIH TESTOVA ZA PRAĆENJE VREDNOVANJE I OCJENJIVANJE PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUŽBI

27.1. Bazično motorički testovi

a) Sprint 100 m iz visokog starta, početni položaj ispitanika je u stojećem položaju visokog starta iza startne linije. Nakon znaka „pozor“ i startnog signala, ispitanik maksimalnom brzinom treba da pređe prostor između dvije linije koje su udaljene jedna od druge 100 metara. Test je uspješno izvršen, kada ispitanik grudima pređe ravninu ciljne linije. Ocjenjuje se vrijeme u stotim dijelovima sekunde od startnog signala do momenta kada ispitanik grudima prođe ciljnu liniju. Prilikom sprovođenja testa, ispitanik trči u patikama. Deset metara iza cilja u produžetku staze ne smije biti nikakvih prepreka koje bi omogućile slobodno istrčavanje ispitanika. U slučaju neispravnog starta (prestup ili istrčavanje prije znaka) starter poziva na ponovni start.

b) Trčanje 12 minuta („Kuperov test“), početni položaj ispitanika je u stojećem položaju visokog starta dva metra iza startne linije. Na dogovoreni zvučni signal, ispitanici trče dionicu što duže mogu u vremenksom periodu od 12 minuta. Test je uspješno izvršen kada na štoperici istekne 12 (dvanaest) minuta, koji se označava dogovorenim zvučnim signalom. Ispitanici nakon zvučnog signala, ostaju na svojim mjestima do očitanja i upisivanja rezultata. Rezultat se mjeri i upisuje sa tačnošću u metrima.

c) Sklekovi za žene (sklekovi sa koljena), početni položaj ispitanika je u kleku, ruku položenih na pod u ravni ramena. Noge su ispružene, tako da se tlo dodiruje samo dlanovima i nožnim prstima. Tijelo je u istoj ravni sa koljenima, bokovima, ramenima i ušima. Iz ovog početnog položaja koljena treba spustiti na pod. Stopala trebaju biti u zraku (desetak centimetara iznad tla), a gležnjevi prekriženi (unakrsno). Test je uspješno izvršen kada se ispitanik iz početnog položaja, savijajući ruke spusti prsa prema tlu (sklek), i istim načinom, opružajući ruke se vrati u početni položaj. Pri ovom



pokušaju ne smije se dohvatati tlo (treba se spustiti 5 cm od udaljenosti tla). Sklekovi se izvode bez prekida koji ima karakter odmora. Test se izvodi do „otkaza“ (nemogućnost daljnjeg pravilnog izvođenja testa). Ocjenjuje se broj pravilno izvedenih sklekova.

d) Sklekovi za muškarce, početni položaj ispitanika je upor ležeći prednji (položaj ležanja na trbuhu). Noge ispružene, tako da tlo dodiruje samo dlanovima ruku (koje su postavljene u širini ramena) i nožnim prstima. Tijelo je u istoj ravni sa koljenima, bokovima, ramenima i ušima. Test je uspješno završen kada ispitanik iz početnog položaja, savijajući ruke spusti prsa prema tlu (sklek), i istim načinom, opružajući ruke, se vrati u početni položaj. Pri ovom pokušaju ne smije se dohvatiti tlo (treba se spustiti 5 cm od udaljenosti tla). Sklekovi se izvode bez prekida koji ima karakter odmora. Test se izvodi do „otkaza“ (nemogućnost daljnjeg pravilnog izvođenja testa). Test se ocjenjuje, tako što se broje pravilno izvedeni sklekovi.

e) Podizanje trupa iz ležečeg stava (trbušnjaci), početni položaj ispitanika je ležeći na leđima, sa koljenima savijenim pod uglom od 90 stepeni, stopalima raširenih u širini kukova i savijenih ruku sa dlanovima ukrštenim na zatiljku. Test je uspješno izvršen kada se ispitanik iz početnog položaja podigne u sjedeći stav, grudima dohvatajući nadkoljenicu. Test se izvodi kontinuirano bez prekida koji ima karakter odmora. Test se izvodi od „otkaza“ (nemogućnosti daljnjeg pravilnog izvođenja testa). Ocjenjuje se broj pravilno izvedenih trbušnjaka.

f ) Skok u dalj iz mjesta, početni položaj ispitanika je u stojećem stavu, stopalima raširenih u širini kukova, postavljenih iza odskočne linije, licem okrenut prema strunjači. Test je uspješno izvršen kada ispitanik sunožno (sa obadvije noge) skoči prema naprijed. Test se ocjenjuje, tako što se registruje dužina ispravnog skoka u centrimetrima od odskočne linije do onog stopala na strunjači koji je najbliži mjestu odraza. Test se smatra neispravnim ako ispitanik napravi dvostruki odraz (poskok) u mjestu prije skoka, ako prstima pređe rub linije, ako odraz nije sunožan, ako u sunožni položaj za odraz dođe dokorakom, pa taj dokorak poveže se odrazom, ako pri doskoku dodirne strunjaču rukama iza peta, ako pri doskoku sjedne. Svaki neispravan skok se ponavlja.



g) Brzina pokreta rukom (taping rukom), početni položaj ispitanika je sjedeći na stolici nasuprot daske za taping. Dlan lijeve ruke ispitanik stavi na sredinu daske. Desnu ruku prekriži preko lijeve i dlan postavi na lijevu ploču na dasci. (ljevoruki postave ruke obratno). Noge ispitanika su razmaknute i punim stopalima postavljene na tlo. Ispitanik što brže može, u vremenu od 20 sekundi, dodiruje prstima desne ruke (ljevoruki lijeve ruke) naizmjenično jednu pa drugu ploču na dasci. Zadatak se automatski prekida nakon 20 sekundi. Rezultat u testu je broj pravilno izvedenih naizmjeničnih udaraca prstiju ispitanika po okruglim pločama daske za taping u vremenu od 20 sekundi. Rekviziti potrebni za izvođenje ovog testa su: elektronska ploča za taping sa automatskim registrovanjem vremena i uspješnog broja pokušaja.

h) Iskret s palicom, početni stav ispitanika je stojeći stav, držeči ispred sebe palicu, tako da lijevom šakom obuhvata plastični držač, a desnom šakom palicu neposredno do držača. Iz početnog položaja ispitanik lagano podiže palicu prema rukama pruženim ispred sebe i istovremeno razdvaja ruke klizeči desnom šakom po palici, dok lijeva ostaje fiskirana na držaču. Zadatak je ispitanika da napravi iskret iznad glave držeči palicu pruženim rukama, tako da je razmak između ruku najmanji mogući. Čitava kretnja mora se izvesti lagano i bez zamaha. Zadatak se bez pauze izvodi tri puta. Rekviziti potrebni za izvođenje ovog testa su: 1 okrugla drvena palica promjera 2,5 cm, dužine 165 cm. Na jednom kraju palice montiran je plastični držač koji pokriva 15 cm drvenog dijela palice, dok je na ostalom dijelu ucrtana centimetarska skala s nultom tačkom neposredno do plastičnog držača. Rezultat u testu je udaljenost između unutrašnjih rubova šaka nakon izvedenog iskreta izražena u centrimetrima. Zadatak se izvodi tri puta.

i) Osmica sa sagibanjem, početni stav ispitanika je stojeći u poziciji visokog starta pokraj jednog stalka okrenut u smijeru drugog. Prsti prednje noge su u ravni stalka pored kojeg stoji. Elastična traka je zategnuta i postavljena u visini najvišeg ruba karlice ispitanika. Na znak, ispitanik najbrže što može obilazi stalke slijedeći zamišljenu liniju položenog broja 8, saginjući se svaki put ispod razapete elestične trake. Nakon što ispitanik obiđe oko stalaka na opisani način 4 puta i protrči pokraj stalaka koji je služio za start, zadatak je završen. U ovom testu se mjeri vrijeme u desetinkama sekunde od znaka za početak do momenta kada ispitanik, nakon pravilno



izvedenog zadatka, dodatakne grudima zamišljenu ravninu okomitu na razapetu elastičnu traku, a definiranu stalkom od kojeg je izveden start. Rekviziti potrebni za izvođenje ovog testa su. 2 stalka sa stabilnim postoljem visine 150 cm, elastična traka bijele boje duga 7 metara.

j) Provlačenje i preskakanje prepreke, početni stav ispitanika je stojeći neposredno iza startne linije. Na znak ispitanik trči do prvog okvira, preskače ga ili prelazi korakom, provlači se kroz drugi okvir, preskače treći, provlači se kroz četvrti, prelazi potpuno liniju okretišta, okreće se za 180 stepeni i u povratku preskače četvrti okvir (sada prvi), provlači se kroz treći, preskače drugi i provlači se kroz prvi okvir, podiže se i pretrčava startnu liniju. Zadatak se izvodi na prostoru gdje je označena startna linija duga 1 metar, a na 7,5 metara od nje označena je linija okretišta također u dužini od 1. metra. Na udaljenosti od 1,5 matara od startne linije postavljen je okomito na smijer kretanja prvi okvir po dužini, zatim 1,5 metara od njega drugi okvir i tako do četvrtog okvira. Prelazak svih dijelova tijela preko startne linije poslije tačno izvedenih elemenata zadatka označava kraj zadatka. U ovom testu mjeri se vrijeme u desetinkama sekunde od znaka do potpunog prijelaza startne linije svim dijelovima tijela u povratku. Rekviziti potrebni za izvođenje ovog testa su: 4 okvira od švedskog sanduka, 1 štoperica.

k) Sprint 30 m iz ležećeg stava, početni položaj ispitanika je ležeći na prsima sa rukama savijenim u laktovima, dlanovima oslonjenih na tlo u visini ramena ispitanika. Vrhovi prstiju se nalaze iza startne linije. Brada ispitanika dodiruje tlo ispred startne linije. Zadatak ispitanika je da nakon startnog signala maksimalno brzo prijeđe prostor između dvije linije koje su jedna od druge udaljene 30 metara. Zadatak je završen kada ispitanici grudima prijeđu ravninu ciljne linije. U ovom testu mjeri se vrijeme u stotim dijelovima sekunde od startnog signala do momenta kada ispitanici grudima prođu ciljnu liniju. Rekviziti potrebni za izvođenje ovog testa su: pištaljka, dvije štoperice.

l) Skok u dalj sa zaletom, početni položaj ispitanika je iza odrazne linije na proizvoljnoj udaljenosti. Ispitanik nakon zaleta vrši odraz s jedne noge postavljenom iza odrazne linije i skače naprijed što dalje može. Zadatak je završen nakon što ispitanik izvede tri skoka. U ovom testu mjeri se dužina ispravnog skoka od odrazne linije do otiska u jami sa pjeskom koji



je najbliže odraznoj liniji. Rekviziti potrebni za izvođenje ovog testa su: mjerna traka, kreda, marker za označavanje mjesta doskoka.

m) Penjane uz konopac 5 m, početni stav ispitanika je sjedeći na podu sa prekriženim nogama, jednom rukom se drži za okačeni konopac dužine 5 metara. Ispitanik se nakon signala, proizvoljnom tehnikom penje uz konopac do oznake na visini od 5 metara. Zadatak je završen kada ispitanik jednom rukom dotakne oznaku na visini od 5 metara. U ovom testu mjeri se vrijeme sa tačnošću u stotim dijelovima sekunde. Rekviziti potrebni za izvođenje ovog testa su: konopac visine 5 metara, strunjača, pištaljka i štoperica.

n) Izdržaj u zgibu, početni položaj ispitanika je stojeći, rukama u širini ramena hvata prečku u širini ramena nathvatom. Tijelo, noge i ruke ispitanika vertikalno su opruženi. Brada ispitanika je iznad prečke. Ispitanik nastoji da se u opisanom početnom stavu zadrži što je duže moguće. Zadatak je završen kada ispitanik nije u stanju da održi nivo brade iznad prečke. U ovom testu mjeri se dužina pravilnog izdržaja. Rekviziti potrebni za izvođenje ovog testa su: prečka, štoperica.

o) Podizanje trupa s teretom do otkaza sa opterećenjem od 20 kg, početni položaj ispitanika je ležeći na strunjači okrenut leđima sa nogama postavljenim i opruženim na strunjači. Ispitanik ploču utega od 20 kg pridržava objema rukama nathvatom na grudima. Zadatak ispitanika je da napravi što više podizanja trupa do vertikale u sjedu i spuštanja u ležeći položaj. Zadatak je završen kada ispitanik ne može više da podigne tijelo u ispravan sijed. U ovom testu broji se broj ispravnih podizanja do sjeda. Rekviziti potrebni za izvođenje ovog testa su: strunjače, ploča utega težine 20 kg, štoperica.

p) Bench press do otkaza sa opterećenjem od 40% od vlastite težine, početni položaj ispitanika je ležeći na bench klupi, sa polusavijenim nogama i stopalima oslonjenim na tlo, lijevo i desno od klupe. Ispitanik podiže uteg sa stalka u gornju početnu poziciju pri kojoj je uteg na potpuno opruženim rukama. Ispitanik spušta ruke prema dole u vertikalnoj liniji i ponovo ih opruža prema gore, ne prislanjajući uteg na grudi. Zadatak ispitanika je da izvrši maksimalan broj podizanja i spuštanja utega. U ovom testu se broji maksimalno mogući broj pravilno izvedenih podizanja utega, od početka



rada do prestanka rada ili trenutka kada ispitanik ne može više pružiti ruke u latkovima, ili se počinje odmarati između podizanja i spuštanja utega. Rekviziti potrebni za izvođenje ovog testa su: bench klupa, stalci, utezi različitih težina.

q) Hiperekstenzija leđa do otkaza sa opterećenjem od 10 kg, početni položaj ispitanika je ležeći potrbuške na švedskom sanduku, tako da su mu kukovi poravnati sa rubom sanduka, a gornji dio tijela sa glavom na dole je savijen u kukovima pod uglom od 90 stepeni. Noge su ispružene na švedskom sanduku. Pomoćni ispitivač fiskira mu noge. Ispitaniku se šipka sa utezima težine 10 kg stavlja na ramena iza vrata, a ispitanik ih pridržava objema rukama nathvatom. Zadatak ispitanika je da napravi što više podizanja trupa iz početnog položaja do horizontalnog položaja. Zadatak je završen kada ispitanik ne može više da podigne tijelo u horizontalni položaj, ili kada su pauze između ponavljanja dugačke. U ovom testu se broji maksimalno mogući broj podizanja trupa iz početnog do horizontalnog položaja. Rekviziti potrebni za izvođenje ovog testa su: švedski sanduk, strunjača, šipka sa utezima težine 10 kg.

r) Trčanje 2400 m, početni položaj ispitanika je 2 metra iza startne linije. Zadatak ispitanika je da nakon zvučnog signala, iz pozicije visokog starta odmah iza startne linije trkom u što kraćem vremenskom periodu savladaju stazu dužine 2400 metara. Zadatak je završen kada svaki od ispitanika pređe ciljnu liniju. U ovom testu se mjeri vrijeme u stotim dijelovima sekunde od znaka za početak testa pa do prelaska ispitanika preko ciljne linije. Rekviziti potrebni za izvođenje ovog testa su pištaljka i štoperica sa mogućnošću registrovanja više vremena.

27.2. Situaciono motorički testovia) Održavanje na vodi u trajanju od 15 minuta, grupa ispitanika se nalazi

u bazenu u plivaćoj odjeći. Zadatak ispitanika je da se nakon zvučnog signala održavaju u vodi u trajanju od 15 minuta, bez doticanja dna i bočnih zidova bazena. Zadatak je završen na zvučni signal nakon isteka 15 minuta. Ispitanici koji se uspiju održati na vodi 15 minuta, uspješno su završili zadatak, a oni koji to ne uspiju nisu zadovoljili kriterij provjere. Rekviziti potrebi za izvođenje ovog testa su štoperica i pištaljka.



b) Gađanje iz pištolja – tri stava po 5 metaka nakon pretrčavanja Koverta poligona sa vremenskim ograničenjem od 70 sekundi, gađanje se izvodi iz pištolja sa udaljenosti od deset metara od postavljene mete. Gađa se u kružnu metu dimenzija 50 x 50 iz tri stava (stojeći, klečeći i ležeći), sa po pet metaka po stavu. Gađanje iz svakog stava se izvodi nakon pretrčavanja „Koverta“ poligona označenog sa pet markera. Vrijeme za izvršenje zadatka je ograničeno na 70 sekundi. Markeri su postavljeni tako da četiri markera čine četiri vrha pravougaonika dimenzija 3 x 5 metara, a peti marker se nalazi na presjeku njihovih dijagonala. Razmak između markera bližih meti je 3 metra, a slijedeća dva paralelna markera su odmaknuta od njih pet metara u pravcu mete. Vatrena linija sa koje ispitanici gađaju, nalazi se deset metara u pravcu mete. Prva dva markera nalaze se desno od vatrene linije, paralelno sa njom. Po dolasku na vatrenu liniju ispitanik na komandu puni oružje okvirom u kojem se nalazi pet metaka i ubacuje metak u cijev pištolja, nakon čega vraća pištolj u futrolu. Drugi okvir sa deset metaka se nalazi za pojasom. Na komandu, ispitanik kreće u pravcu „Koverta“ poligona. Od momenta komande, koja označava početak izvođenja testa, počinje se mjeriti vrijeme. Kada ispitanik obiđe poligon, ide ka vatrenoj liniji sa koje gađa kružnu metu iz stojećeg stava sa pet metaka. Nakon ispaljenog petog metka, izbacuje prazni okvir, ubacuje novi i ubacuje metak u cijev, vraća oružje u futrolu i nastavlja sa kretanjem prelazeći poligon na isti način kao i prethodni put. Nakon prelaska poligona i dolaska na vatrenu liniju, istim postupkom gađa metu iz stojećeg stava. Nakon ispaljenog petog metka ispitanik ponavlja istu proceduru i ponovnim dolaskom na vatrenu liniju, ustaljenim postupkom gađa kružnu metu iz ležećeg stava. Nakon ispaljenog petog metka iz ležećeg stava, ispitanik izbacuje okvir iz pištolja, vraća zatvarač u prednji položaj, izvodi opaljenje na prazno, ustaje, vraća oružje u futrolu i dizanjem ruke daje znak da je završio zadatak. Ukupni rezultat testa predstavlja suma pogođenih krugova u ograničenom vremenu od 70 sekundi. Ovaj test ispitanici izvod u taktičkoj opremi, što prodrazumijeva nošenje pancira, jurišnog prsluka, šljema i zaštitnih naočala.



LITERATURA1. Aračić, M. (2005). Kineziološki priručnik za pripadnike OS RH. Zagreb:

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske

2. Aračić, M. (2005). Kineziološki priručnik za pripadnike OS RH. Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske.

3. Blažinić, I. (2007). 300 JARDI – test za procjenu brzinske izdržljivosti. Kondicijski trening 5 (1), 6.

4. Bowerman, J. W., Freeman, H.W., T.A.C., Gambeta, V. (1999). Atletika. Zagreb: Gopal d.o.o.

5. Brown, E. L., A. V. Ferrgno, C. J. Santana (2004). Brzina, agilnost, eksplozivnost. Zagreb: Gopal.

6. Čanaki, M., Šoš, K., Vučetić, V. (2006). Dijagnostika eksplozivne snage tipa vertikalne skočnosti na platformi za mjerenja sile quattro jumo. Kondicijski trening 4 (1), 19 – 24.

7. Čengić, A. (2013). Krav maga kao specijalistički sadržaj u obuci vojske i policije. Diplomski rad. Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu.

8. D. Milanović i I. Jukić (ur.), Kondicijska priprema sportaša, Zbornik radova međunarodnog znanstveno-stručnog skupa, Zagreb, 28. – 29. veljače 2004., (str. 133 – 169). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Zagrebački športski savez.

9. D. Milanović i S. Heimer (1997). Dijagnostika treniranosti sportaša. U D. Milanović i S. Heimer (ur.), Zbornik radova Međunarodnog savjetovanja “Dijagnostika treniranosti sportaša” 6. Zagrebačkog sajma športa, Zagreb, 1.ožujka 1997. (str.3).

10. Desnica - Bakrač, N. (2003). Izokinetička dijagnostika. Kondicijski trening 1(2), 7 – 13

11. Družeta, K. (2008). Dijagnostika kondicijske pripremljenosti djelatnih vojnih osoba Oružanih snaga Republike Hrvatske. (Diplomski rad). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Literatura


12. Fazlija, S. (2013). Sportsko streljaštvo u obuci policijskih službenika. Diplomski rad. Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu.

13. Grupa autora, (1999). Propisnik za provjeru i ocjenjivanje motoričkih sposobnosti pripadnika OS RH. Zagreb: Glavni stožer OS RH.

14. Hadžikadunić, A. (2012). Sport kao prevencija od destruktivnog izražavanja djece i omladine. Kriminalističke teme. Časopis za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije. XII, Broj 3-4, str.233-242.

15. Hadžikadunić, A. (2012). Uticaj sporta na destruktivno izražavanje djece i omladine. Naučna konferencija Djeca i mladi u kriminološkom fokusu. XII dani kriminalističkih nauka. 14 – 15. Juni 2012. Sarajevo.

16. Hadžikadunić, A., Kapur, E., Hadžikadunić, M., Džibrić, Dž., Turković, S. (2011). Efekti različito primjenjenih modela organizacije nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Sportekspert, Vol4, No 1-2.

17. Hadžikadunić, A., Kozić, V. (2013). Osnove kondicijske pripreme pripadnika Specijalnih službi. 11. Godišnja međunarodna konferencija »Kondicijska priprema sportaša«. Zagreb, 22 i 23 veljače 2013. Zbornik radova 379 – 382.

18. Hadžikadunić, A., Tabaković, M., Turković, S., Hadžikadunić, M. (2013). Uticaj primjene Metodičko organizacijskih oblika rada u nastavi tjelesnog odgoja. VI Međunarodni simpozij »Nove tehnologije u sportu. Fakultet sporta i tjelesnog odgoja. Sarajevo.

19. Hadžikadunić, A., Turković, S. (2013). Selekcija ljudskih resursa za potrebe policije primjenom bazično motoričkih testova. Treća međunarodna konferencija »Sportske nauke i zdravlje. Panevropski Univerzitet 15.03.2013. godine. Banjaluka.

20. Hadžikadunić, M., Demir, M., Haseta, M., Pašalić, E. (2002). Sportska rekreacija. Fakultet za fizičku kulturu. Sarajevo.

21. Hadžikadunić, M., Mađarević, M. (2008). Metodika nastave tjelesnog odgoja sa osnovama fiziologije. Pedagoški fakultet. Zenica.

Literatura


22. Jozić, M. (2003). Dijagnostika bazičnih i specifičnih sposbnosti policijskih službenika interventne policije. U: Zbornik radova „12. Ljetne škole kineziologa Republike Hrvatske“ (ur: M. Jozić), pp (227-230). Rovinj, Hrvatski kineziološki savez.

23. Jozić, M., Zečić, M. (2010). Trening opće i specifične obuke s naglaskom na agilnosti, apsolutnoj jakosti i relativnoj repetitivnoj jakosti za pripadnike Interventne policije MUP-a RH. Kondicijska priprema sportaša 2010., KIF u Zagrebu, Udruga kondicijskih trenera hrvatske, Zagreb. 243-247.

24. Jukić I., Vučetić V., Aračić M., Bok D., Dizdar D., Sporiš G., Križanić A. (2008). Dijagnostika kondicijske pripremljenosti vojnika., Zagrebu, KIF.

25. Jukić, I., D. Milanović i D. Metikoš (2003). Struktura kondicijskog treninga. U D. Milanović i I. Jukić (ur.), Kondicijska priprema sportaša, Zbornik radova međunarodnog znanstvenostručnog skupa, Zagreb, 21. – 22. Veljače 2003., (str. 26 – 32). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Zagrebački športski savez.

26. Kazazović, B (2008). Kineziološka analiza. Struktura motoričkog prostora, razvoj osnovnih i specifičnih fizičkih sposobnosti, obzčavanje specijalnih motoričkih vještina. Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu.

27. Kejn, Dž. E. (1984). Psihologija i sport.”Nolit”, Beograd.

28. Kostić, M., R., i R. Z. Kostić. (1997). Teorijsko-filozofske osnove sporta, Samostalno izdanje Autora, Niš.

29. Kuleš, B., J. Marić, S. Blažević (1996). Dijagnostika i usporedba motoričkih i morfoloških modelnih karakteristika karatista juniora i seniora. Zagreb, FFK.

30. Kurelić, N. (1967).Osnovi sportskog treninga. Beograd: Sportska knjiga.

31. Malacko, J. (1991). Osnove sportskog treninga. Novi Sad: SIA.

32. Malacko, J., Rađo, I. (2006). Menadžment ljudskih resursa u sportu. Fakultet sporta i tjelesnog odgoja. Sarajevo.

33. Mataja, Ž. (1986). Kontrola treniranosti. Uvod u sportski trening (str. 121 – 124) Zagreb: Sportska tribina

Literatura


34. Medved (1997). Funkcionalna dijagnostika treniranosti sportaša. U D. Milanović i S. Heimer (ur.), Zbornik radova Međunarodnog savjetovanja «Dijagnostika treniranosti sportaša» 6. Zagrebačkog sajma športa, Zagreb, 1.ožujka 1997 (str.49). Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

35. Metikoš, D., E. Hofman, F. Prot, Ž. Pintar, G. Oreb. (1989). Mjerenje bazičnih motoričkih dimenzija sportaša. Zagreb, FFK.

36. Metikoš, D., Hofman, E., Prot, F., Pintar, Ž., Oreb, G. (1989). Mjerenje bazičnih motoričkih dimenzija sportaša. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

37. Milanović, D. (1997). Osnove teorija treninga . U “Priručnik za sportske trenere”, Zagreb: Fakultet fizičke kulture.

38. Milanović, D. (2009). Teorija i metodika treninga. Zagreb: Odjel za izobrazbu trenera Društvenog veleučilišta Zagreb; Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

39. Milanović, D. (ur.) (1997). Priručnik za sportske trenere. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

40. Milanović, D., D. Vuleta, Z. Šimenc. (1997). Dijagnostika i analiza kondicijske pripremljenosti vrhunskih rukometaša i r ukometašica. Zagreb, FFK. 20. ljetna škola kineziologa republike hrvatske

41. Milanović, D., Heimer, S. (1997). Dijagnostika treniranosti sportaša. Dijagnostika treniranosti sportaša. Zagreb, FFK.

42. Milanović, D., Jukić, I., Vuleta, D. (2002). Planiranje i programiranje u području sporta. U V. Findak (ur.), Planiranje i programiranje u području edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije 11. Ljetna škola kinezologa, Rovinj, 22.-26.06.2002 (str.15-25) Zagreb: Hrvatski kineziološki savez.

43. Milanović, Heimer (1997). Dijagnostika treniranosti sportaša. U D. Milanović i S. Heimer (ur.), Zbornik radova Međunarodnog savjetovanja «Dijagnostika treniranosti sportaša» 6. Zagrebačkog sajma športa, Zagreb, 1.ožujka 1997 (str.3).

Literatura


44. Milanović, L. (2003). 20 JARDI – Test za procjenu agilnosti. Kondicijski trening 1 (1), 12 – 13.

45. Milanović, Vuleta, Šimec (1997). Dijagnostika treniranosti sportaša. U D. Milanović i S. Heimer (ur.), Zbornik radova Međunarodnog savjetovanja «Dijagnostika treniranosti sportaša» 6. Zagrebačkog sajma športa, Zagreb, 1.ožujka 1997 (str.116-125). Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

46. Milanović. M., Gabelica-Šupljak, M. (1997). Psihodijagnostika u funkciji procjene psihosocijalnog statusa članova sportske ekipe. Psihosocijalna dijagnostika u sportu. U D. Milanović i S. Heimer (ur.), Zbornik radova Međunarodnog savjetovanja «Dijagnostika treniranosti sportaša» 6. Zagrebačkog sajma športa, Zagreb, 1.ožujka 1997 (str.203). Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

47. Mišigoj- Duraković, M. (1997). Morfološka antropometrija u dijagnostičkom postupku kod sportaša. U D. Milanović i S. Heimer (ur.), Zbornik radova Mežunarodnog savjetovanja «Dijagnostika treniranosti sportaša» 6. Zagrebačkog sajma športa, Zagreb, 1.ožujka 1997 (str.9). Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu

48. Newton, R.U., Kraemer, W.J. (1994). Developing explosive muscular power:implications for a mixed methods training strategy . Strenght and Conditionong Journal, 16, 16(5), 20-31.

49. Ostojić, S (2006). Leksikon sportske medicine i fiziologije vježbanja. Agencija Matić. Beograd.

50. Ozolin, N.G. (1966). Sportski trening. Beograd: NIP Partizan.

51. Petek, D. (2007). Kondicijska priprema u vojsci. Kondicijski trening, 5(1), 41–46.

52. Petek, D. (2007). Kondicijska priprema u vojsci. Kondicijski trening 5(1), 41– 46.

53. Petković, M. (2003). Teorija i metodika sportskog treninga. Univerzitet u Prištini, Leposavić.

54. Platonov, V.N. (1987). Teorija sporta. Kijev: Viša škola

Literatura


55. Rodić, N. (1995). Utjecaj fizičkih sposobnosti na vojničku osposobljenost. (Disertacija). Novi Sad: Fakultet za fizičku kulturu.

56. Sektor Specijalne policije (1993).Plan i program obuke u specijalnoj jedinici, MUP Zagreb.1993.

57. Sertić, H., Lindi, H. (2003). Kondicijska priprema judaša. U D. Milanović i I. Jukić (ur.), Zbornik radova Međunarodnog znanstveno stručnog skupa «Kondicijska priprema sportaša» 12. zagrebačkog sajma sporta i nautike, Zagreb, 21. i 22. veljače 2003. (str. 367 - 374). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Zagrebački športski savez.

58. Sheppard, J. M. i W. B. Young (2006). Agility literature review: Classification, training and testing. U Journal of Sport Sciences. 24(9), str. 919 – 932.

59. Smajić, M., Turković, S. (2001). Opšta teorija sporta. Fakultet sporta. Sarajevo.

60. Šango, J., Vučetić, V. (2005). CONCONIJEV TEST – Jednostavna metoda za određivanje anaerobnog praga. Kondicijski trening 3 (2), 25 – 29.

61. Šopar, J. (2004). Specifična i situacijska kondicijska priprema specijalnih postrojbi vojske i policije. (Diplomski rad). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

62. Šopar, J. (2008). Trening jakosti specijalnih postrojba vojske. Kondicijski trening. 6(1), str. 72 – 77.

63. Tomić, D. (1990), Teorija sporta / Uvod u filozofiju sporta. Samostalno izdanje autora, Beograd.

64. Tomić, D. (1993). Uspostavljanje teorije sporta, Samostalno izdanje autora, Beograd.

65. Trajković, D. (2013). Značaj borilačkih sportova u obuci i kondicionoj pripremi pripadnika specijalnih službi. Diplomski rad. Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu.

66. Verstegen, M. i B. Marcello (2001). Agility and coordination. U B. Foran (ur.) High Performance Sports Conditioning. Champaign: Human Kinetics, str. 139 – 165.

Literatura


67. Vladušić, I. (2007). Trening vojnika u mirovnoj misiji u Afganistanu. Kondicijski trening, 5(2), 74 – 80.

68. Vladušić, I. (2007). Trening vojnika u mirovnoj misiji u Afganistanu. Kondicijski trening 5(2), 74 – 80.

69. Vučetić, V. (2004). BIP TEST – terenski test za procjenu maksimalnog aerobnog kapaciteta. Kondicijski trening 2 (1), 17 – 20.

70. Vučetić, V. i Šentija, D. (2004). Dijagnostika funkcionalnih sposobnosti – zašto, kako i kada testirati sportaše? Kondicijski trening, 2 (2), 8-14.

71. Vučetić, V. Šentija, D. (2004). Dijagnostika funkcionalnih sposobnosti – zašto, kako, i kada testirati sportaše? Kondicijski trening 2 (2), 8-14.

72. Vučetić, V., Čanaki, M. (2007). Dijagnostika fleksibilnosti sportaša. Kondicijski trening 5 (2), 5 – 10.

73. Vučetić, V., Šentija, D., Jukić, I. (2007). Dijagnostika treniranosti mladih sportaša-zbog čega i kada provoditi testiranje, što mjeriti i što sa rezultatima testiranja? U I. Jukić, D. Milanović i S. Šimek, Zbornik radova Međunarodnog znanstveno stručnog skupa «Kondicijska priprema sportaša», Zagreb 23. i 24. veljače 2007: Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Zagrebački športski savez.

74. Vuleta, D., Milanović, D., Gruić, I. (2003). Kondicijska priprema rukometaša. . U D. Milanović i I. Jukić (ur.), Zbornik radova Međunarodnog znanstveno stručnog skupa «Kondicijska priprema sportaša» 12. zagrebačkog sajma sporta i nautike, Zagreb, 21. i 22. veljače 2003. (str. 491500). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; Zagrebački športski savez.

75. Zapovjedništvo interventne policije. (2005). Program policijskog treninga opće i specijalističke tjelesne pripteme. Zagreb, MUP RH.

76. Živanović, N. (1990). Prilog epistemiologiji fizičke kulture. Niš: “Mašinac”.

Literatura


REKLAMA III

146mm x 50mm

REKLAMA I

146mm x 50mm

REKLAMA II

146mm x 50mm

Documents

Admir Hadžikadunić Senad Turković Muhamed Tabaković ... · Sport, odnosno sportska kultura kao sastavni dio obrazovanja pojedinaca znači način života, ali uopćeno gledano