HRVOJE TURKOVIĆTEORIJA MONTAŽE (2012-2013)

16. Pripisi točke promatranja

12. III. 2013.

REKAPITULACIJA: OPĆE UVJETOVANOSTI IZBORA T.PROM.

Prizori se uvijek, u danom trenutku promatranja, promatraju s neke – iz perspektivne projekcije prizora izvedene – određene točke promatranja.

Kako je točka promatranja tek optička ponuda, nije tjelesno vezana, to se načelno – u sklopu danog prizora – može zauzeti bilo koja točka promatranja, bez ikakvih tjelesnih ograničenja i ta se mogućnosti povremeno iskorištava tako da se biraju ljudski-tjelesno nemoguće

točke promatranja, nemoguće vizure. No, ipak se na izbor točke promatranja težilo prenijeti neki iskustveni, životni

obrasci promatranja, i njih se stilski standardizirati:Tri temeljna kriterija standardizacije: 1. Opće-psihološki standard – kanonska vizura

raspoznavalački najpogodnija točka promatranja (najlakša i najbrža za prepoznavanje) 2. Opće-snalazilački standard – normalna vizura

Točka promatranja s koje prevladavajuće pratimo svijet oko nas pri snalaženju u njemu (s visine očiju uspravne, prosječno visoke osobe)

3. Prigodno-kontekstualni standard – akcijska vizura Točka promatranja u montažnoj smjeni smještena na onoj razini (plohi) po kojoj se odvija

odredbeno zbivanje (razgovorna razmjena, pogled-viđeno, baratanje nečim...)

PRIMJERI RANE KANONSKE VIZURE NA CIJELI – “ ” PRIZOR TABLO PRISTUP

Prvi filmovi su, u načelu, što spontano, što prema slikarskoj, fotografskoj i kazališnoj tradiciji, prizore predočavali po načelu “tabloa” tablo (engl. tableau) pov teor predočavanje filmske scene u jednom,

obuhvatnom kadru, najčešće u srednjem planu (totalu prizora što obuhvaća ključne interesne sastojke ukupne scene), u frontalnoj kompoziciji, s polukružnim, "razlistalim" rasporedom likova viđenih s lica ili prednjeg poluprofila, s razine očiju i ravne osi promatranja, te s osvjetljenjem koje čini sve sastojke prizora podjednako vidljivim. Povjesničari su preuzeli naziv od Georgesa Méllièsa, koji je kadrove-scene u svojim višescenskim filmovima nazivao "slikama" (franc. tableaux), kako bi imenovali rani nijemofilmski standard snimanja interijernih, odnosno razgovornih scena. (→ STIL, primitivni)

PRIMJER - Lumierèovi i Dickinsonovi (Edisonovi) filmovi: http://www.youtube.com/watch?v=4nj0vEO4Q6s http://www.youtube.com/watch?v=WmZ4VPmhAkw

STILIZIRANE TOČKE PROMATRANJA Izbor točke promatranja ne ravna se uvijek načelom najpovoljnije točke

promatranja – ima i smislenih otklona od toga načela. Svaki uočljiviji (planiran, izabran) otklon od neke od standardnih vizura

(njezino ‘narušavanje’) drži se stiliziranim, odnosno vizurnom stilizacijomTipične stilizacije (PRIMJERI – A. PETERLIĆ – DVD-Teorija filma): Nekanonske vizure (krajnji otkloni od kanonske vizure) – one s kojih otežano

prepoznajemo tematizirani prizor ili sastojak prizora Jaki donji i gornji rakursi Izokrenuti i jako kosi kadrovi Jako nemiran (drndav) kadar (recimo – potresene panorame, brišuće

panorame…) ‘Abnormalne’, neobične vizure (otkloni od normalne vizure)

Horizontalan, ravan, pogled na predmet na podu; ravan pogled na vrh nebodera; donji ili gornji rakurs na osobu normalne veličine; jaki mikrokadar ili široki rakurs na veliko životno područje (pogled na zemljinu kuglu…

Otkloni od kontekstualno motivirane vizure Npr. umjesto da se razgovor snima s razgovorne razine – snima se s donjih

ili gornjih rakursa

PRIZORNO MOTIVIRAN IZBOR TOČKEPROMATRANJA

No, standardizacija se ne obuhvaća samo nabrojane tipove – kanonsku, normalnu i akcijsku vizuru.

Ponekad se javljaju vizure koje odstupaju od prethodnih vizura, a svjedno se drže “akcijski opravdanim” – prigodno motiviranim.

Takve su sve vizure koje se dadu pripisati nekom – u prizor uvučenom – promatraču: Tzv. pripisane točke promatranja

Naime, optička pozicija koju nam nudi film perspektivno je zadana svakom gledatelju filma, bez obzira gdje se on nalazio - nije uvjetovana našom stvarnim tjelesnim položajem (onim u kinu).

Ona je utoliko polazno “objektivna” – tj. “intersubjektivna”- pripada svakom gledatelju i svim gledateljima filma, nikome specifično

Ali, nju se može u filmu pripisati nekome ili nečemu (nekoj osobi, ili nekoj optičkoj napravi) – može ju se personalizirati ili opredmetiti. Pripisuje ju se tipično pomoću posebnih kontekstualnih i

unutarkadrovskih uputa, indikacija

TIPIČNE VRSTE PRIPISA TOČKE PROMATRANJA a) pripis liku

upućuje se da dana točka promatranja u kadru pripada nekom liku u filmu b) pripis filmskoj ekipi

Upućuje se da točka promatranja pripada ekipi ili nekom članu ekipe prisutne u prizoru (intervjueru, redatelju)

c) pripis kameri Upućuje se da točka promatranja pripada napravi koja snima prizor, neovisno

o prisutnosti ili neovisnosti d) pripis gledatelju

upućuje se da dana točka promatranja u kadru pripada gledateljima filma (onima koji gledaju film, odnosno taj kadar)

e) pripis ‘autoru’ Podsjeća se naglašenije da točka promatranja ‘pripada’ tvorcu filma,

specifičnije osjećamo ‘interventnu’ prisutnost tvorca filmaO pripisanoj točki promatranja govori se često kao o točki gledišta indicirane

osobe ili registracijske sprave (kamere)

KLASIČNA PODJELA Klasična je, međutim, podjela tek na dva oprekovna tipa: objektivnu i

subjektivnu točku promatranja (tzv. objektivni i subjektivni kadar) “objektivnom” (eng., objective camera, objective shot) tipično držimo točku

promatranja koja: (a) koja zadovoljava uvjete prigodno “najpogodnije točke promatranja”,

tj. Kanonska je i/ili standardna (b) nije nikome pripisana Međutim, bolje bi je bilo nazvati, kad se pomišlja na pripise:

“NEUTRALNA TOČKA PROMATRANJA” “subjektivnom” (eng. point of view shot, POV shot) se tipično drži točku

promatranja koja je pripisana pokazanom ili podrazumijevanom liku u prizoru, a promatrački se nalazi na osi promatranja (optičkoj osi) lika

Međutim, pripis točke promatranja liku ne svodi se samo na “subjektivnu točku promatranja”, nego i na još dva tipa pripisa:

a) subjektivna vizura (eng. point of view shot, POV) b) polusubjektivna vizura (eng. over-shoulder shot, semi-subjective shot) c) pristrana vizura (eng. angle shot?)

TIPOVI INDIKACIJE DA NEKA TOČKA PROMATRANJA PRIPADA LIKU

Dvojako se indicira pripadnost točke promatranja liku: (a) Pripisi liku podrazumijevaju, tipično - prema dvokomponentnom

načelu predočavanja čina gledanja - pokazivanje lika koji gleda i onoga što lik gleda.

(b) Ali, može se pokazati samo ono što lik gleda – ali uz neke dodatne naznake da postoji neki lik u prizoru koji gleda s podrazumijevane točke promatranja ‘subjektivitet’ se može sugerirati pomoću naznake tjelesnih

ograničenja nad točkom gledišta, njene vezanosti uz tjelesno ograničenog nositelja (primjeri : Noć vještica)

DRUGI TIPOVI PRIZORNA PRIPISA TOČKE PROMATRANJA

(b) pripis točke promatranja filmskoj ekipi ako se u dokumentarcu vidi, ili osjeti ekipa kako snima, čuje intervjuer

kako pita; ako ljudi poziraju za snimanje PRIMJERI: Reportersko pojavljivanje; Rubikon, Ž. Radivoja; Plavi

jahač, T. Gotovac Time filmska ekipa biva percipirana kao dio prizora, kao prizorni ‘likovi’

(c) pripis točke promatranja kameri (optičko-registracijskoj napravi) Čim se naznačuje da točka promatranja pripada ekipi, podrazumijeva se da

pripada i kameri – tj. uvodi se svijest da to snima kamera Kamera sama postaje indiciranim nositeljem točke promatranja ako se

naznači da je snimka tek snimkom automatske kamere bez ljudske kontrole, ili s tek načelnom kontrolom PRIMJER: snimka nadzorne kamere koje automatski snimaju: http://www.yvoschaap.com/youtube/

TIPOVI NEPRIZORNA PRIPISA TOČKE PROMATRANJA:

PRIPIS TOČKE PROMATRANJA AUTORU

(e) pripis točke promatranja autoru filmaJasno je naznačeno da točka promatranja pripada autoru

(i kameri kojom snima)PRIMJER: Powerless, P.L. Sargent; Kuća, A. Hušman

Razlikovanje između:a) izričitog pripisa točke promatranja autoru filma, izričito

autorske točke gledišta (prizorno indicirane)b) neizričitog, podrazumijevanog ‘autorskog kadra’

(izvanprizorno indicirane)

“AUTORSKI KADAR” - PETERLIĆ

A. Peterlić, 2000, ‘Autorov kadar’ u Osnove teorije filma, str. 61-62

‘Autorski kadar’ (ili ‘autorov kadar’) je onaj kadar:: (A) koji nije baš ‘objektivan’ – tj. najpogodniji za promatranja važnog dijela

prizora tj. nestandardan je, stilizacijski – otklon od tipičnih postava kadrova u

danom filmu, u sklopu danog stila (B) koji se ne može pripisati niti jednom liku, a niti ostalima tipičnim

otjeloviteljima točke promatranja (niti gledatelju, niti ekipi filma) (D) Upućuje na poseban, ‘komentativan’, odnos prema danome mjestu filmaTakav kadar tipično oživljava svijest gledatelja da je rezultatom posebne

‘intervencije izrađivača’, tipično – autora (redatelja) PRIMJER: Sjever-sjeverozapad, ptičje vizure/Dvorišni prozor, uvodni

opisi