1

Hazreti Abu Bakr Siddiqa r.a.

2

Život hazreti Abu Bakra Siddiqa r.a.

Izdavač: Madžlis Khuddam – ul –Ahmadiyya Njemačke

Sadržaj

Hidžra (Iseljenje)................................................................................................................................... 8

Bitka na Badru (Ghazwa – e – Badr)............................................................................................. 12

Bitka na Hendeku ( Ghazwa – e- Khandrak).............................................................................. 14

Sporazum na Hudaibiyi..................................................................................................................... 15

Bitka na Hajbaru ( Ghazwa – e – Khaibar).................................................................................. 16

Osvajanje Mekke.................................................................................................................................. 16

Bitka na Hunejnu (Ghazwa – e – Hunain)................................................................................... 17

Bitka na Tabuku ( Ghazwa – e- Tabuk)........................................................................................ 17

Polazak hazreti Usama bin Zaida u bitku................................................................................... 21

Izdaja islamske vlade i njen poraz................................................................................................. 22

Hapšenje onih koji odbijaše davanje zekata............................................................................. 22

Zbrika Časnog Kur'ana........................................................................................................................ 23

Preseljenje.............................................................................................................................................24

Utjelovljenje dobrih djela................................................................................................................... 25

Hrabrost................................................................................................................................................25

Ljubav prema Božijoj Jedinstvenosti (Tawhid)........................................................................... 26

Ljubav prema Časnom Poslaniku s.a.v.s....................................................................................... 27

Skromnost i poniznost........................................................................................................................ 28

3

Služenje čovječanstvu.......................................................................................................................... 29

Supruge i potomci................................................................................................................................ 29

Predgovor

Zahvala pripada jedino milosti Allahovoj i dovama našeg voljenog Ameer – ul – Momineen hazreti

Khalifat – ul – Masih V što je odjeljenje Išaat MKAD-a povodom godišnjice postojanja hilafeta dobilo

mogućnost da izda niz knjiga o biografijama i životima Khulafa – e- Rašideen ( pravovjernih halifa).

U drugom dijelu biografija Khulafa – e – Rašideen bit ćete u prilici da se pobliže upoznate sa životom

hazreti Abu Bakra Siddiqa r.a. Čitaoci će u ovoj knjizi pronaći sastavljenu biografiju o životu hazreti

Abu Bakra r.a. tako što će imati uvid u neka zbivanja iz njegovog života u pitanju njegove ljubavi

prema Allahu i Časnom Poslaniku s.a.v.s. Da nas Allah obogati tom ljubavlju prema Njemu,

Uzvišenom i prema Časnom Poslaniku s.a.v.s.. Amin.

Temelj islama se ogleda u Jednoći i Jedinstvenosti Uzvišenog Boga. Jedinstvenost znači da ne postoji

Bog pored Allaha. On je Jedinstven, nema partnera i Njegova je vlast i moć nad cijelim svemirom.

Najveći pobornik Božije Jedinstvenosti naš je voljeni Časni Poslanik s.a.v.s.. On, s.a.v.s. je

jedinstvenost i veličinu Božiju u srca ljudi usadio u tolikoj mjeri, da je to postalo osnov vjere.

Jedinstvenost Božija predstavlja drugo značenje vjere i označava je. Kada je Časni Poslanik s.a.v.s.

preselio i vratio se svome Gospodaru, Khulafa –e – Rašideen su bili ti koji su svojom hrabrošću,

prosvijetljenjem i svojom istrajnošću ostali pobornici Božije Jedinstvenosti i koji su pokušavali to

usaditi u ljudska srca. To je svijetlo poglavlje u historiji islama i neuporedivo je s bilo čime.

Prema Allahovoj volji, nakon preseljenja Časnog Poslanika s.a.v.s., oživio je Khilafat – e – Rašida čiji je

temelj izgrađen u sljedbeništvu poslanstva. Khulafa – e- Rašideen bili su ogledalo Časnog Poslanika

s.a.v.s. i odraz savršenog islamskog učenja. Oni su se u svim stvarima savjetovali sa starijim ashabima

Časnog Poslanika s.a.v.s. i cijenili njihove prijedloge. Iz historije možemo zaključiti da je islam za

vrijeme tih halifa u svakom pogledu cvijetao i bio uspiješan. Islamska poruka mira je napredovala u

svakom području i svakoj zemlji, a misao o Jedinstvenosti Božijoj se ustalila u bezbroj zemalja. Svijet

se upoznao sa mirom i pravdom pa taj period se može nazvati i zlatno doba historije islama.

Kada je Časni Poslanik s.a.v.s. preselio, njegovi ashabi su se mnogo ražalostili i nisu bili u stanju da

prihvate da je njihov voljeni Poslanik s.a.v.s. preselio na drugi svijet. Tada je hazreti Umar r.a. izvukao

svoj mač i rekao da će onome koji bude tvrdio da je Časni Poslanik s.a.v.s. preselio, odrubiti glavu. U

toj nezgodnoj i opasnoj situaciji, hazreti Abu Bakr r.a. je bio taj koji je oživio ponovo misao o

4

Jedinstvenosti Božijoj. Kada je saznao da je Časni Poslanik s.a.v.s. preselio, požurio se u kuću hazreti

Aiše r.a. gdje se nalazilo tijelo Časnog Poslanika s.a.v.s.. Hazreti Abu Bakr r.a. je sklonio prekrivač s lica

Časnog Poslanika s.a.v.s. i prepoznao ga i shvatio da je preselio. Zaplakao je zbog tuge za svojim

voljenim Poslanikom s.a.v.s.. Sageo se, poljubio ga u čelu i rekao da ga Allah nikad neće usmrtiti

dvaput. Nakon toga požurio je na mjesto okupljanja ostalih ashaba Časnog Poslanika s.a.v.s. i obratio

im se sljedećim riječima:“ O ljudi! Ko Muhammada obožava, neka zna da je Muhammad s.a.v.s.

preselio! A ko Allaha obožava, neka zna da je Bog Živi koji nikad ne umire!“ (Sahih Buhari, poglavlje

Munakib Abu Bakr)

Zatim je proučio sljedeći ajet:

„A Muhammad je samo poslanik. Zaista, prije njega su prošli poslanici. Ako on onda umre ili bude

ubijen, zar ćete se vi okrenuti na svojim petama? A onaj ko se okrene na svojim petama, neće nikakve

štete učiniti Allahu. A Allah će sigurno nagraditi zahvalne.“ (sura Ali- Imran, ajet 145)

Hazreti Abu Bakr r.a. bio je hrabar i smion. Pratio je Časnog Poslanika s.a.v.s. pri iseljenju u Medinu

kao i pri znamenitom događaju u pećini. Allah mu je u Časnom Kur'anu dodijelio stepen „Sani

asnain“ (Jedan od dvojice).

Najzad dovim Allahu da izdavanje ove knjige bude blagoslovljeno u svakom pogledu i da nam On,

Uzvišeni pruži mogućnost da naše dane i noći provodimo u skladu sa učenjem Časnog Kur'ana. Da

Allah blagoslovi izdavanje ove knjige u svakom pogledu i da je učini izvorom ljubavi prema Časnom

Poslaniku s.a.v.s. i njegovim ashabima. Amin.

Njemački prevod ove knjige je izdat 2005. godine pod vodstvom gospodina Ramiza Džaveda, bivšeg

Mohtamima Išaat Madžlis Khuddam – ul – Ahmadiyya Njemačke. Gospoda Iftikhar Ahmad Sahib( iz

Gross Geraua), Šahab – ud – Din Sahib (iz Šlesviga) i Ramiz Džaved (iz Darmštata) su je preveli.

Gospođa Sayyeda Qurratulain Qureiši Sahiba je obavila posao lektora.

Nakon završetka prevoda, djelo je još jedanput lektorisao gospodin Imran Zaka Sahib. Poslije je knjigu

provjerio gospodin Maulana Mubarak Ahmad Tanvir Sahib (predsjednik Šoba Tasnif Džamata

Ahmadiyya u Njemačkoj). Naizad je gospodin Affan Ahmad Ghafur Sahib uredio layout. Naslovnicu

knjige je uredio gospodin Sadžid Nawaz. I gospodin Tariq Ahmad Ghumman Sahib je također pridonio

izdavanju ove knjige. Džazahumullahutala Ahsanal Džazah.

Molim Allaha da primi dobra djela svih koji su učestvovali u nastanku ove knjige. Amin. Zamolio bih i

čitaoce da ove koji su pridonijeli izdavanju ove knjige spomenu u svojim dovama. Molim Allaha da

članovi Džamata osim što pročitaju ovu knjigu, izvuku i korist iz nje. Da Allah ovu knjigu učini

korisnom za cijelo čovječanstvo. Amin.

Wasalam

Khaksar

Hafiz Muzaffar Imran

SADR (Predsjednik) MADŽLIS KHUDDAM-UL-AHMADIYYA NJEMAČKE

28. juli, 2009. godine

5

Život hazreti Abu Bakra Siddiqa r.a.

U ime Allaha, Milostivog, Darovaoca bez traženja, Samilosnog

Jednom je rimski car Herakleios posticao nemuslimanska plemena koja su nastanjivala granične

predjele između Arabije i Sirije na rat protiv muslimana. Kad je ta vijest došla do Časnog Poslanika

s.a.v.s., on se odlučio na borbu, a ne na samo čekanje i oklijevanje, te je započeo sa odgovorajućim

pripremama. U tom vremenu nije postajao zakon koji je regulisao oporezivanje od strane države. Pri

potrebi je Časni Poslanik s.a.v.s. pozivao muslimane da daruju novac na putu Allahovom pa je to

učinio i tada. Svako je podario onoliko koliko je bio u mogućnosti; neko je dao 1000 dirhema, neko

4000. Neki su dali pola svog imetka na Božijem putu. Bio je pak jedan ashab Časnog Poslanika s.a.v.s.

koji je sve što je u svojoj kući našao donio i stavio pred Časnog Poslanika s.a.v.s.. Kada je Časni

Poslanik s.a.v.s. sve to vidio, upitao ga je: „Da li si ostavio nešto za svoju ženu i djecu?“ Ashab je

odgovorio: „ Njima sam ostavio Allaha i Njegovog poslanika.“

Znate li ko je bio taj ashab? Taj prijatelj Časnog Poslanika s.a.v.s. zvao se Abu Bakr Siddiq, prvi koji je

povjerovao Časnom Poslaniku s.a.v.s. i prvi halifa.

U historiji islama je ime hazreti Abu Bakra Siddiqa vjerovatno najpoznatije nakon imena Časnog

Poslanika s.a.v.s..

Njegov stepen je visok kako u historiji islama tako i u svjetskoj historiji i on je od onih ljudi koji su

obilježili uspjeh u historiji čovječanstva.

O njegovom djetinjstvu i mladosti se ne zna mnogo. Kada se rodio dali su mu ime Abdul Ka'bah. Kad

je postao musliman, Časni Poslanik s.a.v.s. mu je dao ime Abdullah. Zbog njegovog bogatstva ljudi su

ga zvali Atiq (Odabrani). Pošto je bio prvi musliman dobio je nadimak Siddiq (Iskreni). Otac mu se

zvao Usman Abu Qahafa, a majka Ummul Khair Salma. Oboje su pripadali porodici Banu Tamiem,

plemenu Kurejšija.

6

Datum rođenja hazreti Abu Bakra r.a. nije poznat. Saznajemo da je bio oko dvije i po do tri godine

mlađi od Časnog Poslanika s.a.v.s..

Prije nego je postao musliman, bavio se trgovinom pa je često putovao u Siriju i Jemen. Svoj prvi

poslovni put poduzeo je kada mu je bilo 18 godina i u periodu od nekoliko godina počeo se ubrajati

među najveće i najbogatije poslovne ljude Mekke. Kako Mekanlije tako i drugi ljudi koji su se s njime

susretali u poslu su ga cijenili i poštovali i voljeli ga zbog njegove iskrenosti, njegovih moralnih

kvaliteta, njegove inteligencije kao i njegove sposobnosti lijepog savjetovanja drugih. Hazreti Abu

Bakr r.a. je pozivan kao sudija pri svakoj prepirci i svađi među članovima plemena Kurejšija. Niko nije

posjedovao više znanja od njega o historiji Kurejšija i plemenskih porodica.

Bio je prijatelj Časnog Poslanika s.a.v.s.. Kada je Časni Poslanik s.a.v.s. objavio da je Božiji poslanik, on

nije bio u Mekki tada. Kada se vratio, nekoliko plemenskih poglavara mu je došlo, među njima i Abu

Džehel Amro Bin Hišam, Utbah i Šaybah. Prenijeli su mu kako je nećak Abu Taliba sebi uzeo za pravo

nazvati se poslanikom. Pošto su ga napustili, hazreti Abu Bakr r.a. se zaputio Časnom Poslaniku

s.a.v.s. da ga pita da li je on objavio da je Božiji poslanik. Časni Poslanik s.a.v.s. je počeo objašnjavati,

ali ga je hazreti Abu Bakr r.a. prekinuo riječima: „Samo mi reci da li se smatraš Božijim poslanikom?“

Časni Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: “Da!“ Na to mu je hazreti Abu Bakr r.a. rekao: „Onda ja svjedočim

da si ti Božiji poslanik!“

Time hazreti Abu Bakr r.a. pored hazreti Hadidže r.a., hazreti Alija r.a. i hazreti Zaid Bin Harsaha r.a.

spada među prve ljude koji su prihvatili islam. O prihvatanju islama hazreti Abu Bakra r.a. Časni

Poslanik s.a.v.s. je jednom rekao: „Kome god da sam prenio poruku islama, isprva se kolebao prije

nego li bi postao musliman, osim Abu Bakra. On je islam prihvatio bez oklijevanja.“

Novost da je hazreti Abu Bakr r.a. prihvatio islam se nadaleko pročula, jer je on bio poznat po svojoj

bogobojaznosti, povjerenju, dobroti, oštroumnošću, bogatstvu kao i dobrom utjecaju na Kurejšije.

Plemenske vođe Kurejšija su bili užasnuti tom činjenicom.

Odmah pošto je postao musliman, svoj je život, svoj imetak i svoj društveni položaj stavio u službu

islama i Časnog poslanika Muhammada s.a.v.s.. Isto tako je počeo da Kurejšijama prenosi poruku

islama. Njegovim naporima postignuto je da su mnogi ugledni ljudi iz utjecajnih porodica u Mekki

prihvatili islam među kojima hazreti Usman bin Affan r.a., koji je kasnije postao treći halifa, zatim

hazreti Zubair bin Al-Awam, hazreti Talha bin Ubaidullah, hazreti Abdul Rahman bin A'uf, hazreti Saad

bin Abi Waqqas, hazreti Usman bin Maz'un, hazreti Abu Ubaidah bin Al-Džarrah i hazreti Halid bin

Saeed.

Kada su Kurejšije saznali da su svi ovi ljudi prihvatili islam, bili su veoma ozlojađeni i počeli su tući

nove muslimane i mučiti ih kako bi ih odvratili od islama. Tako je hazreti Usmana r.a. njegov ujak

vezao užadima i toliko dugo tukao dok on ne bi posve izgubio svijest. Hazreti Zubaira r.a. bi prekrili

sijenom i izlagali dimu pa tako je jedva mogao disati.

Tako su mnoge muslimane progonili i mučili na razne načine. Najviše su međutim trpjeli robovi među

njima jer nisu imali porodice koje su stajale iza njih i raspitivali se. Nevjernici su ih mučili, tukli,

bičevali i lomili im noge i ruke. Bili su izloženi jakoj vrućini bez jela i pića i vukli bi ih po vrućem

pijesku. Umayya bin Khalf, vlasnik hazreti Bilala r.a. znao je u podne stavljati ga na vruće kamenje pri

čemu bi teško kamenje stavljao na njegova prsa kako se ne bi mogao pomicati. Bičevao ga je i tjerao

7

ga da ospori Boga. Ali hazreti Bilal r.a. bi mu uvijek odgovarao riječima: „Ahad, Ahad!“: Samo je Jedan

Bog!

Safwan bin Umayya , vlasnik hazreti Abu Fakiaha r.a. ga je također stavljao na vrelo kamenje i tukao

ga. Čim bi se onesvijestio, zavezao bi mu uže oko vrata i predao bi ga djeci Mekke. Djeca bi ga vukla

ulicama Mekke po kamenitom i vrelom tlu.

Abu Džehel je tako tukao Zunairahu da je oslijepila. Labinahu, jednu drugu muslimanku bi toliko dugo

tukli dok sami nisu imali više snage da je tuku te bi joj rekli da je puštaju jer ne mogu više da je tuku.

Kad bi se odmorili nastavili bi sa mučenjem.

Jednog dana je hazreti Bilal r.a. bio toliko mučen da se hazreti Abu Bakr r.a. prolazeći tuda i vidjevši tu

scenu mnogo uznemirio. Kako bi svog brata po vjeri spasio tih strahota obratio se njegovom vlasniku i

upitao ga da li bi mu prodao hazreti Bilala r.a.. Tako ga je hazreti Abu Bakr r.a. otkupio i oslobodio.

Osim hazreti Bilala r.a. on je otkupio i oslobodio još i Umro, Faheria, Abu Fakiaha, Zunairahu, Nahdia

binte Nahdiu kao i Ummul Ubbaisu. Kako su vlasnici ovih robova znali da hazreti Abu Bakr r.a. ne

može podnijeti da gleda kako oni muče njegovu braću i sestre po vjeri, tražili su od njega veoma

visoke sume novca kad bi ih želio otkupiti. Hazreti Abu Bakr r.a. im je međutim uvijek davao željeni

iznos.

Jednom je njegov otac Abu Kahafa rekao: „Ako već hoćeš da trošiš svoj novac na robove, onda kupuj

mlade i snažne robove koji bi ti po potrebi mogli biti od koristi umjesto tih starih, iznemoglih i slijepih

robova na koje trošiš novac.“ Hazreti Abu Bakr r.a. bi mu odgovorio: „Ne, svoj novac trošim samo

kako bi stekao zadovoljstvo Božije i ne želim da se u to dobro djelo uplete dunjalučki interes.“

Jednog su dana okupljeni sjedili mnoge plemenske vođe Kurejšija u Kaabi. I Časni poslanik

Muhammad s.a.v.s. je tamo bio kako bi tavafio (kruženje oko Kaabe) i kako bi klanjao tu. Uqba bin

Abi Mait ga je zgrabio i napao sa svojim prijateljima. Tukli su Časnog Poslanika s.a.v.s. toliko dugo dok

se nije onesvijestio. Uqba je svezao svoj ogrtač oko vrata Časnog Poslanika s.a.v.s. i vukao ga tako

okolo. Ostale vođe su ga pratile i naizmjenično tukli Časnog Poslanika s.a.v.s. i vrijeđali ga. Neko je o

tome obavijestio hazreti Abu Bakra r.a. na što je on žureći stigao i srdito se umiješao. Braneći se i

tukući, sklonio ih je ustranu. Pokušao je zaštititi Časnog Poslanika s.a.v.s. pritom govoreći: „Sram vas

bilo! Zar udarate onog čovjeka koji tvrdi: Bog je moj Gospodar!“ Nevjernici su time bili toliko

izrevoltirani da su se okrenuli prema njemu i počeli njega tući. Oni su ga toliko jako udarali da mu je

na nekim mjestima pukla koža na glavi i počeo je krvariti. On je sve trpio, govoreći: „O Allahu, Časni i

Moćni! Ti si onaj koji blagoslov daje.“ Najzad su ga oslobodili njegovi rođaci.

Hazreti Aiša, kćerka hazreti Abu Bakra r.a. prenosi da je njegovo stanje bilo toliko loše kad se vratio

kući, da mu je svugdje gdje bi ga se dotaklo po glavi, opadala kosa.

Muslimani su u tolikoj mjeri bili mučeni od strane nevjernika da su bili prisiljeni da napuste svoje

domove. Jedanput su se iselili 11 muškaraca i žena, a drugi put preko 80 muškaraca i žena u susjednu

zemlju, današnju Etiopiju. Tamošnji kršćanski kralj Nadžaši bio je veoma dobar čovjek. On im je

podario utočište i omogućio miran život.

Ne mogavši više trpjeti zla djela nevjernika, jednog je dana i hazreti Abu Bakr r.a. krenuo prema

Etiopiji preko Jemena. Bio je već prešao oko pet predjela kad je stigao u mjesto pod imenom Bark-ul-

Ghamad i susreo se sa Ibnul Daghnamom, tamošnjim plemenskim vođom Qaraha. On ga je upitao:

8

„Kuda ste krenuli?“ Na to mu je on odgovorio: „Moji su me ljudi otjerali pa se selim u drugu zemlju

kako bi se mogao tamo klanjati Bogu.“ Ibnul Daghna mu na to reče: „Vi ste pomoćnik siromašnih i

slabih, onaj koji suosjeća sa tlačenima i dobar savjetnik. Kako Vas neko može istjerati iz sopstvene

kuće? Vratite se sa mnom. Ja ću Vam pružiti utočište.“ Hazreti Abu Bakr r.a. ga je poslušao i s njim se

vratio u Mekku. Kad se vratio u Mekku, Ibnul Daghna je obznanio: 'da se Abu Bakr nalazi pod

njegovom zaštitom i da će se on boriti protiv onih koji ga budu uznemiravali.' Kurejšije su to prihvatili

i hazreti Abu Bakr r.a. je mogao i dalje da živi u Mekki.

Imao je običaj u svome dvorištu da obavlja namaz i da uči Časni Kur'an. Prilikom učenja Časnog

Kur'ana plakao bi iz ljubavi prema Uzvišenom Allahu. Žene i djeca Kurejšija bi se sakupili kod njega,

prisluškivajući ga kako uči i posmatrajući ga dok obavlja namaz. Kurejšije su strahovali da će zbog

toga njihove žene i djeca prihvatiti islam. Govorili su Ibnul Daghnu: „Ne možemo ništa učiniti Abu

Bakru zbog tebe, ali strahujemo da zbog njegovog učenja naše žene i djeca ne prihvate islam. Trebaš

ga od toga odvratiti. Ako ga ti od toga ne odvratiš, mi ćemo to učiniti.“ Ibnul Daghna je potom otišao

hazreti Abu Bakru r.a. i ispričao mu to. Hazreti Abu Bakr r.a. bi mu rekao: „Zahvaljujem ti na tvojoj

zaštiti,ali povodom toga ne mogu učiniti to što se od mene traži. Povuci svoju izjavu o svojoj zaštiti,

meni je Allah dovoljan Zaštitnik.“ Na to je Ibnul Daghna svoju zaštitu povukao i to obznanio.

To se desilo 13. godine nakon Nabawwata (objavljivanje Časnog Poslanika s.a.v.s. da je on Božiji

poslanik).

Hidžra (Iseljenje)

Muslimani su 13 dugih godina trpjeli razna mučenja od strane nevjernika. U to vrijeme jednom se

pojavilo nekoliko hodočasnika iz Yasriba (stari naziv za Medinu) povodom obavljanja Hadždža

(Hodočašće) i susreli se sa Časnim poslanikom Muhammadom s.a.v.s.. On im je prenio poruku islama.

Idući put kada su krenuli obaviti Hadždž poveli su sa sobom još nekoliko ljudi koji su potom također

prihvatili islam. Osim toga, pozvali su Časnog Poslanika s.a.v.s. da ih posjeti u Yasribu obećavši mu

pritom potpunu zaštitu. Pošto Časni Poslanik s.a.v.s. nije primio nikakvu Božiju naredbu povodom

toga, tada se nije odazvao na njihov poziv, ali je dozvolio drugim muslimanima da se isele u Yasrib.

Tako su muslimani koji su bili izloženi progonima od strane nevjernika započeli da se iseljavaju u

Yasrib. I hazreti Umar r.a. se sa ostalim muslimanima tamo odselio. U Mekki su još ostali samo Časni

poslanik Muhammad s.a.v.s. i nekolicina njegovih ashaba.

I hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. je tražio dozvolu da se iseli. Časni poslanik Muhammad s.a.v.s. mu je

međutim rekao: „Nemoj još ići, možda će ti Allah dati prijatelja koji bi te na tvom putu pratio.“

Hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. shvatio je da ga Časni Poslanik s.a.v.s. želi imati u svome društvu te je

započeo sa pripremama. Kupio je dvije mlade jake kamile i hranio ih plodovima Kikar- drveta kako bi

ih osnažio za putovanje. Osim toga, uposlio je čovjeka pod imenom Abdullah bin Uraiqat koji bi im

pokazivao put.

Kada su nevjernici saznali da ljudi u Yasribu prihvataju islam i da se muslimani iz Mekke sele u Yasrib

bili su veoma uznemireni jer se Yasrib nalazio na putu za Siriju i mnoge Mekanlije sa karavanima su

prolazili tu pri trgovanju. Strahovali su da će karavani naići na poteškoće ukoliko bi se Časni Poslanik

s.a.v.s. zaputio tamo i ukoliko bi tamo ljudi prihvatali islam. Kako bi iznašli riješenje, sastali su se

9

jedne prilike. Jedan čovjek je rekao: „Trebamo svezati Muhammada kako ne bi otišao u Yasrib.“ Pošto

bi se tada mogao očekivati napad muslimana koji bi ga htjeli osloboditi taj prijedlog je odbačen. Drugi

su međutim smatrali da bi ga trebali otjerati iz Mekke. I taj je prijedlog odbačen jer bi se poruka

islama tako mogla proširiti na cijeli arabijski poluotok. Najzad je Abu Džehel rekao: „On je narodni

neprijatelj, dakle ubijte ga!“ Tako su se dogovorili iz svake porodice plemena Kurejšija da odaberu

jednog čovjeka kako bi ga svi zajedno ubili pa se pleme Banu Hašim ne bi moglo osvetiti za njegovu

smrt.

U isto vrijeme dok su Kurejšije kovali te zle planove, Časni Poslanik s.a.v.s. je oko podne bio na putu

kući hazreti Abu Bakra r.a.. Časni poslanik Muhammad s.a.v.s. bi inače imao običaj posjetiti ga ujutro

ili navečer, pa je ta posjeta veoma uznemirila hazreti Abu Bakra Siddiqa r.a.. Časni Poslanik s.a.v.s. je

ušao u njegovu kuću obavijestivši ga da je Allah dozvolio da napusti Mekku. Hazreti Abu Bakr r.a. ga

je zamolio da i njega povede sa sobom, na što mu je Časni Poslanik s.a.v.s. odgovorio: „Naravno!“ On

je bio tako radostan da će biti u prilici pratiti Časnog poslanika Muhammada s.a.v.s. na tom

putovanju da je zaplakao od sreće. Hazreti Aiša r.a. koja je bila prisutna tu, poslije je pripovijedala

kako je toga dana naučila da čovjek može zaplakati i od radosti. Hazreti Abu Bakr r.a. je pokazao

Časnom Poslaniku s.a.v.s. one dvije kamile obavijestivši ga da ih je kupio da im budu od koristi kada

krenu na put. Časni poslanik Muhammad s.a.v.s. mu je jednu otkupio.

Iste noći su nevjernici okružili kuću Časnog Poslanika s.a.v.s.. Namjera im je bila u zoru ga napasti i

ubiti. Međutim Časni poslanik Muhammad s.a.v.s. je svoj pokrivač predao hazreti Aliju r.a. i ustupio

mu svoje konačište. Iz tog razloga su Kurejšije smatrali da je Časni Poslanik s.a.v.s. tu prisutan i da

spava u svome krevetu. A ustvari Časni Poslanik s.a.v.s. je u noći napustio već svoju kuću, sreo se sa

hazreti Abu Bakrom r.a. van Mekke i započeo svoje putovanje ka Yasribu. Uobičajeni put prema

Yasribu nije bio posve siguran i pretpostavljalo se da bi ih konjanici Mekanlija mogli sustići i uhvatiti.

Iz tog razloga je on odabrao put kojim se rijeđe ide. Jahali su prema pećini Thaur. Pećina se nalazila

južno od Mekke, a Yasrib je bio sjeverno od Mekke tako da nevjernici nisu mogli ni posumnjati kuda

se Časni poslanik Muhammad s.a.v.s. ustvari zaputio. Pošto su stigli do pećine, hazreti Abu Bakr r.a.

prvo ju je malo očistio prije nego je Časni Poslanik s.a.v.s. u nju ušao. Kako bi se prvo malo odmorio,

Časni Poslanik s.a.v.s. se naslonio na nogu hazreti Abu Bakra r.a. i zaspao tako. Dok je on još spavao iz

jedne rupe u pećini se pojavila zmija. Kako bi je ubio, hazreti Abu Bakr r.a. je stavio svoju nogu na

njenu glavu, ali je ona uspijela ujesti ga za nogu. Kako ne bi probudio Časnog Poslanika s.a.v.s. nije se

htio pomjeriti. Međutim bol je bila tako jaka, da su mu suze krenule na oči. Jedna suza je pala na lice

Časnom Poslaniku s.a.v.s. pa se on probudio i vidjevši hazreti Abu Bakra r.a. upitao ga je: „Šta ti je,

Abu Bakre?“ Rekao mu je da ga je ujela zmija. Časni Poslanik s.a.v.s. je ovlažio ranu svojom

pljuvačkom, čime se bol smanjila.

S druge stane pak, nevjernici su shvatili da je Časni Poslanik s.a.v.s. uspio da im utekne i da napusti

Mekku. Abu Džehel je s još nekoliko ljudi otišao kući hazreti Abu Bakra r.a. i zatekavši tamo njegovu

kćerku Asmu, upitao ju je gdje joj je otac. Ona je odgovorila da ne zna. Abu Džehel se toliko naljutio

da ju je takvom jačinom udario u lice, te joj je spala naušnica, a ona je pala na pod.

Tri dana su Časni Poslanik s.a.v.s. i hazreti Abu Bakr r.a. proveli u pećini Thaur. Svakog dana su Asma,

kćerka hazreti Abu Bakra r.a. i njen brat spremali za njih nešto za jelo i slali im po Amiru bin Fahirahu.

On je svoje koze tjerao u blizinu pećine i predavao Časnom Poslaniku s.a.v.s. i hazreti Abu Bakru r.a.

friško izmuženo mlijeko.

10

Kurejšije su žurno tragali za Časnim Poslanikom s.a.v.s.. Čak su obećali nagradu u iznosu od 100

kamila za onoga koji ga nađe. Pohlepni za nagradom, mnogi ljudi su se odazvali ovoj potrazi za njim,

pa su dvojica, trojica čak dospijevali i do pećine. Kada bi hazreti Abu Bakr r.a. vidio tragove pred

pećinom, veoma bi se uznemirio i govorio bi: „Nevjernici su nas pronašli!“ Časni poslanik Muhammad

s.a.v.s. bi ga smirivao riječima: „ Ne brini se. Allah je s nama!“

U Časnom Kur'anu se hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. u vezi sa ovim dešavanjima spominje kao Saani-yas-

Nain: što znači jedan od dvojice.

Četvrtog dana su najzad obojica napustili pećinu. Preuzeli su kamile sina hazreti Abu Bakra Siddiqa

r.a. i zaputili se u Yasrib. Pošto su putovali nekoliko dana, zaustavili su se u mjestu pod imenom

Qubaa, koje se nalazilo dvije- tri milje udaljeno od Yasriba.

Tokom cijelog putovanja hazreti Abu Bakr r.a. se brinuo o sigurnosti Časnog Poslanika s.a.v.s.. Malo je

jahao ispred njega, a malo iza njega kako bi bio siguran da ih niko ne prati. Onda bi zamolio Časnog

Poslanika s.a.v.s. da zaspi i odmori se dok bi sam ostajao budan kako bi ga zaštitio.

Hazreti Abu Bakr r.a. je mnogo putovao trgujući te je uspostavio mnoga poznanstva. Kadgod bi mu se

tokom putovanja obratio neki poznanik upitavši ga za njegovog saputnika, on bi imao običaj kazati:

„On je moj putovođa.“

Tek kada su stigli u Qubaa, hazreti Abu Bakr r.a. je osjetio olakšanje. Vijest da je Časni Poslanik s.a.v.s.

stigao u Qubaa pročula se i u Yasribu, pa je sve više ljudi pristizalo u Qubaa kako bi vidjeli Časnog

Poslanika s.a.v.s.. Većina ih nije Časnog Poslanika s.a.v.s. lično upoznala pa nisu bili sigurni koji od njih

je Božiji poslanik. Tek pošto bi sunce jače zasijalo te hazreti Abu Bakr r.a. ustajao kako bi svojom

sjenom napravio hlad Časnom Poslaniku s.a.v.s. ljudi bi spoznali ko je Božiji poslanik.

U Qubi se im se pridružio i hazreti Ali r.a.. Nakon nekoliko dana odmora u Qubi, Časni Poslanik s.a.v.s.

se zaputio u Yasrib. Pošto se Časni Poslanik s.a.v.s. nakon nekog vremena udomaćio u Yasribu, ubrzo

mu je promijenjeno ime u „Medina-tun-Nabi“ ( Grad poslanika) ili ukratko Medina.

Pri dolasku Časnog Poslanika s.a.v.s. u Medinu, tamošnje stanovništvo mu je priredilo sjajan doček.

Dječaci i djevojčice su radosno pjevali:

„Puni mjesec nas obasja.“

Pored toga glasno su vikali: „Božiji poslanik je stigao! Allahov poslanik je stigao!“

Stanovnici Medine su toga dana bili tako sretni kao da je Bajram. S mnogo poštovanja i radosti,

Časnom Poslaniku s.a.v.s. i ostalim muhadžirima(iseljenicima) su na raspolaganje stavili prenoćišta i

svoje kuće.

Muhadžiri su napustili svoje kuće u Mekki i većina ih je u Medinu došla praznih ruku. Zbog toga je

Časni Poslanik s.a.v.s. pošto je stigao u Medinu objasnio nužnost bratimljenja jednog muslimana iz

Medine sa po jednim mekanskim muhadžirom. Khardža bin Zaid je postao brat hazreti Abu Bakr

Siddiqu r.a.. Njegova kuća se nalazila u obližnjem selu pod imenom Sah. Iz tog razloga je hazreti Abu

Bakr r.a. živio u tom selu tada.

Muslimani iz Medine su toliko pomagali muhadžirima da su dobili ime Ansarije, što znači pomagači.

11

Nekoliko dana nakon Hidžre (iseljenja), hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. i još nekoliko mekanskih

muhadžira se razbolilo dobivši visoku temperaturu. Klima Medine se razlikovala od one u Mekki i

često je uzrokovala takve epidemije. Časni Poslanik s.a.v.s. je dovio pa se ta epidemija u Medini

stišala.

Časni Poslanik s.a.v.s. je u Medini isprva živio u kući hazreti Abu Ajuba Ansarije. Nakon nekog

vremena Časni Poslanik s.a.v.s. je uspio dobiti komad zemljišta koje je platio hazreti Abu Bakr r.a.. Na

tom zemljištu se izgradila džamija koja je danas poznata pod imenom Masdžid Nabwi. Oko džamije su

se izgradile kuće za Časnog Poslanika s.a.v.s. i muhadžire koji su se s njim iselili iz Mekke. Kuće su

izgrađene od gline i kamena. Za krovove su korišteni listovi i grane drveta hurmi.

Kuća najbliža džamiji nije bila još ni izgrađena kada je Časni Poslanik s.a.v.s. poslao nekoga u Mekku

po svoju djecu. S njima su došla i djeca hazreti Abu Bakra Siddiqa r.a. u Medinu. Prvo su jedno

vrijeme živjeli u Sahu, a onda su se naselili u Medini. Kada je dovršena kuća do džamije preselili su se

u nju.

U Medini su Časni Poslanik s.a.v.s. i muhadžiri bili sigurni od napada Kurejšija. Ali činjenica da su

muslimani na sigurnom strahovito je ljutila Kurejšije. Samo su čekali priliku da napadnu muslimane.

Strahovali su i da će im se povećati broj ukoliko budu živjeli u miru u Medini. Konačno su Kurejšije

dobile svoju priliku na napad u bici na Badru.

Bitka na Badru (Ghazwa – e – Badr)

Vojska Kurejšija se sastojala iz 1000 vojnika, od kojih je 100 jahalo na konjima, a 700 na kamilama.

Kada je Časni Poslanik s.a.v.s. saznao da su Kurejšije krenule sa vojskom prema Medini, sakupio je

muslimane kako bi se posavjetovali.

Hazreti Abu Bakr r.a. i nekoliko drugih ashaba su predložili da neprijateljima izađu u susret izvan

Medine. Časni Poslanik s.a.v.s. je prihvatio taj prijedlog i krenuo u boj sa 313 muslimana. Muslimani

su na raspolaganju imali samo 70 kamila i 3 konja. Oni su se zaustavili na Badru. Bila je to dolina od

Medine udaljena sedam dana hoda i nastanjena u blizini Crvenog mora. Obje vojske su se tamo srele.

Realno gledajući, muslimani su bili daleko iza njihovih neprijatelja po pitanju vojne opreme. Bili su

veoma loše opremljeni, a imali su i malo vojnika u svojim redovima tako da je naizgled bilo očito da

im pobjeda i nije bila baš zagarantovana.

U ovoj situaciji Časni Poslanik s.a.v.s. je dovio Allahu: „O Allahu, ispuni Svoje obećanje koje Si mi dao.

O Allahu, ako ova mala skupina muslimana danas bude poražena, nigdje na svijetu neće biti onih koji

će Te obožavati.“

Uočivši nemir u dovama Časnog Poslanika s.a.v.s., hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. bi mu stalno govorio:

„O Božiji poslaniče! Bog će Svoje obećanje ispuniti. Prestanite, molim Vas.“ Časni Poslanik s.a.v.s. je

bio duboko u dovi kada mu je Allah obznanio da će muslimani izvojevati pobjedu. Časni Poslanik

s.a.v.s. završio bi sa svojim namazima i obratio bi se hazreti Abu Bakru r.a. riječima: „ Ubrzo će

nevjernici biti poraženi, bježeći sa bojnog polja.“

12

Ashabi su za Časnog Poslanika s.a.v.s. izgradili nešto poput manjeg šatora na bojnom polju. Tu je

Časni Poslanik s.a.v.s. zauzeo svoje mjesto. Hazreti Abu Bakr r.a. je štitio Časnog Poslanika s.a.v.s.

svojim mačem. Pojedinačni obračuni koji su tada bili običaj kod Arapa su se privodili kraju i bitka je

započela. Hazreti Abu Bakr r.a. je bio na čelu desnog dijela vojske. U toj žestokoj borbi, 70 Mekanlija

je poginulo. Među poginulim bili su i vođa Mekanlija Abu Džehel, Utbah i Šiba. Pored toga 70

Mekanlija je palo u ratno zarobljeništvo. Ostali vojnici su pobjegli sa bojnog polja.

Iz Mekke prognani muslimani su bili sa mnogim napadačima u srodstvu. Svaki od 70 ubijenih

Mekanlija iz reda Kurejšija imao je bliskog rođaka među muslimanima.

Abdul Rahman, jedan od sinova hazreti Abu Bakra r.a. za vrijeme bitke na Badru još uvijek nije bio

musliman. Borio se u redovima nevjernika. Kada je poslije prešao na islam, priznao je svome ocu da je

u bici na Badru imao mogućnost da ga ubije. On to međutim nije učinio jer mu je hazreti Abu Bakr

najzad bio voljeni otac. Hazreti Abu Bakr r.a. međutim mu je rekao da on tu priliku ne bi ispustio.

Časni Poslanik s.a.v.s. se savjetovao sa svojim ashabima šta da učine sa ratnim zarobljenicima. Hazreti

Umar r.a. bio je mišljenja da sve zarobljenike treba ubiti. Hazreti Abu Bakr r.a. je međutim predložio:

„Ti zarobljenici su naša braća. Trebaju neprijatelji otkupiti njihovu slobodu.“ Časni Poslanik s.a.v.s. je

prihvatio prijedlog hazreti Abu Bakra Siddiqa r.a..

Bitka na Uhudu (Ghazwa – e – Uhud)

Kurejšije su bili veoma uznemireni zbog svog poraza u bici na Badru. Kovali su nove zavjere protiv

muslimana. Nakon godine dana priprema, vojska nevjernika je brojala oko 3000 ljudi. Treće godine

Hidžre, u mjesecu Ramazanu, jedne srijede zaputili su se na sjever i zaustavili se na brdu Uhud. Časni

Poslanik s.a.v.s. se borio sa 700 svojih ljudi protiv te vojske. U toj bici su se muslimani odbranili od

nevjernika i otjerali ih nazad. Iza muslimana nalazila se dolina te kako bi spriječili napad s leđa, to

područje je nadgledalo 50 muslimana. S pretpostavkom da je neprijatelj poražen svi do nekoliko njih

su napustili ta svoja mjesta u toj dolini. Kada su nevjernici primjetili da je dolina iza muslimana

nenadgledana, napali su ih s leđa. Tim napadom zavladao je haos među muslimanskom vojskom i

neprijatelji su uspijeli doprijeti i do samog Časnog Poslanika s.a.v.s.. Časnom Poslaniku s.a.v.s. su u

tom napadu povrijedili glavu i izbili dva zuba. Časni Poslanik s.a.v.s. je ranjen pao među tijela nekih

šehida. Muslimani su ga onda počeli tražiti, ali hazreti Abu Bakr r.a. ga je pronašao. Uz pomoć

nekoliko ashaba pridigli su ga. Otklonili su željeznu žicu na njegovoj kacigi koja se bila zarila u njegovo

lice i očistili ga. U međuvremenu su nevjernici ponovo napali muslimane, ali jedna manja skupina njih

ih je uspijela potjerati u bijeg i poraziti. Kada su se nakratko zaustavili, Časni Poslanik s.a.v.s. je oko

sebe sakupio nekoliko ashaba na jednom brdašcetu. Za to vrijeme nevjernici nisu znali da li je on još

uvijek živ.

Abu Suffiyan, koji u to vrijeme još uvijek nije bio prihvatio islam se približio i uzviknuo: „Da li je

Muhammad među vama?“ Časni Poslanik s.a.v.s. je zabranio muslimanima da odgovore. Potom je

upitao: „Da li je Abu Bakr među vama?“ I tada su svi šutjeli. Potom se opet raspitivao: „ Da li je Umar

među vama?“ Opet mu niko nije odgovorio. Abu Suffiyan je povikao: „To znači da su svi poginuli.“

13

Tada hazreti Umar r.a. nije mogao ušutjeti i zavikao je: „O Božiji neprijatelju! Svi smo mi još uvijek

živi!“ Abu Suffiyan je rekao da Badr odgovora sa: „ Živio Hubal1! Živio Laat2!“ Uz dozvolu Časnog

Poslanika s.a.v.s. hazreti Umar r.a. mu je odgovorio: „Allah je naš Gospodar, a ti Gospodara nemaš.“

Abu Suffiyan je rekao nešto čime je nagovijestio da će se iduće godine opet sresti na Badru.

„Naravno“, bio je odgovor hazreti Umara r.a.. U međuvremenu su se muslimani sakupili. Nevjernici

su međutim već bili na putu za Mekku.

Na početku te bitke izašao je na dvoboj Abdul Rahman, sin hazreti Abu Bakra Siddiqa r.a. koji tada još

uvijek nije bio prihvatio islam, boreći se na strani nevjernika i pozivajući muslimane na dvoboj.

Hazreti Abu Bakr r.a. je izvukao svoj mač tražeći dozvolu od Časnog Poslanika s.a.v.s. da pristupi na

dvoboj sa svojim sinom. Međutim Časni Poslanik s.a.v.s. mu je nije htio dati.

Pored toga, hazreti Abu Bakr r.a. je bio među onih 70 muslimana koji su nakon bitke poslani da prate

nevjernike.

Bitka na Hendeku (Ghazwa – e – Khandak)

627. godine Kurejšije su sa 13.000 ratnika,prema nekim izvorima ta cifra iznosi oko 10.000, krenuli

prema Medini. Oni su pripadali raznim arapskim plemenima kao što su bili Banu Ghatfan, Banu Asad i

Banu Sulaim. Po pitanju njihovog broja, muslimani su bili daleko iza Kurejšija. Časni Poslanik s.a.v.s. je

prema prijedlogu hazreti Salmana Farsija r.a. zajedno sa svojim ashabima iskopao duboki rov oko

Medine i spremio se sa oko 3000 muslimana na unutrašnju odbranu. Nevjernici su pak okružili

Medinu i u tom položaju ostali mjesec dana. S vremena na vrijeme tokom tog perioda je dolazilo do

manjih borbi.

Nakon što je prošlo mjesec dana, odjedanput je nastalo veliko nevrijeme. Padala je obimna kiša.

Posljedica toga je bila i nemogućnost održavanja vatre za spremanje hrane. Vjetar je šatore

nevjernika odnosio zajedno sa posuđem za jelo, a jahaće životinje su im bježale preplašene

nevremenom. Mjesec dana bez ijedne velike bitke je veoma obeshrabrilo nevjernike , pa je ta nova

poteškoća prouzrokovala očaj Kurejšija što je dovelo do toga da su se spuštenih glava vratili nazad u

Mekku. Čim su se Kurejšije vratili, i ostala plemena su ih slijedila. Ostalo je samo jedno jevrejsko

pleme pod imenom Kurejze koje je najzad i sakupilo tu ogromnu vojsku protiv muslimana. Kada su

shvatili da su ostali sami, bježeći glavom bez obzira napustili su bojno mjesto i otišli u svoje tvrđave.

Muslimani su ih napali i natjerali preostale da se predaju. Jevrejsko pleme je prihvatilo poraz pod

uslovom da izdaja muslimana bude kažnjena odlukom hazreti Saad bin Ubadaha, poglavara plemena

Aus, a ne odlukom Časnog Poslanika s.a.v.s.. Obje strane bi trebale odluku prihvatiti bezuslovno.

Hazreti Muhammad s.a.v.s. i ostali muslimani su se složili s time. Hazreti Saad se odlučio presuditi po

svetoj knjizi Jevreja, prema Tori. Prema njoj je slijedila smrtna kazna za izdaju i kršenje dogovora sa

muslimanima svim ratnicima.

Tokom ove bitke jedan dio rova je bio nadziran od strane hazreti Abu Bakra r.a. i njemu pridruženih

ljudi. Na tom mjestu se poslije izgradila džamija koja je dobila naziv Masdžid Siddiq.

1 Ime idola čiji se kip nalazio u Kaabi i koji su Mekkanlija obožavali

2 isto

14

Sporazum na Hudaibiyi

U svetom mjesecu Zikadu, šeste godine nakon Hidžre, Časni Poslanik s.a.v.s. se sa 1400 muslimana

zaputio u Mekku kako bi obavio Umru. Časni Poslanik s.a.v.s. je već prethodno najavio da su

muslimani krenuli samo da obave Umru, a ne da se bore protiv Kurejšija. Iz tog razloga su muslimani

imali na sebi tradicionalne ihrame( bijela odjeća koju muslimani nose prilikom obavljanja Umre i

Hadždža) i sa sobom su poveli i životinje za žrtvovanje.

Međutim tokom njihovog puta za Mekku, Časni Poslanik s.a.v.s. je saznao da Kurejšije osporavaju

muslimanima ulazak u Mekku kako bi obavili Umru i da će ih ukoliko se ogluše na njihove zabrane,

napasti. Pošto je Časni Poslanik s.a.v.s. čuo za to, prekinuo je svoje putovanje i zaustavio se na mjestu

pod imenom Hudaibiya kako bi se odmorili. Tu je Časni Poslanik s.a.v.s. posjetio nekoliko glasnika iz

Mekke koji su posredovali između Kurejšija i muslimana. Najzad su Kurejšije poslali svoga posrednika

i to je bio Urwa bin Masud. Objavio je da su Kurejšije spremne na borbu i da ni u kojem slučaju

muslimanima neće dati da obave Umru. Hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. je u toj situaciji također bio

prisutan i ne mogavši prešutjeti na tu opasku Urwe bin Masuda rekao mu je: „ Zar misliš da mi ne

bismo podržali hazreti Muhammada s.a.v.s. kada bi se sluge Laata i Azze pripremile za bitku?“ Urwa

se veoma uznemirio rekavši mu: „Abu Bakr mi je mnogo izlazio ususret. Da ne marim za to, sigurno

bih mu i na to znao odgovoriti!“

U međuvremenu je Časni Poslanik s.a.v.s. poslao u Mekku hazreti Usmana r.a. kao svog glasnika.

Hazreti Usman r.a. se sreo sa Abu Sufiyanom i drugim poglavarima Kurejšija. Pošto se hazreti Usman

r.a. zadugo nije vraćao među muslimanima se počelo govoriti da su ga Kurejšije ubili. Svi muslimani

su Časnom Poslaniku s.a.v.s. dali bejat i obećanje da će osvetiti smrt hazreti Usmana r.a. U tom

trenutku data prisega (bejat) je poznata pod nazivom Bai'at-e-Rizwan.

Poslije se međutim saznalo da je ta vijest bila pogrešna i da je hazreti Usman r.a. još uvijek živ.

Najzad se pojavio Suhail kao glasnik Kurejšija. Nakon razgovora s njim, došlo se do jednog dogovora.

Na prvi pogled je izgledalo da su tim dogovorom muslimani bili inferiorni u odnosu na nevjernike, ali

pomnim posmatranjem svi uslovi su išli u korist muslimanima. Ashabi, međutim, među kojima je bio i

hazreti Usman r.a. to nisu razumijeli, pa su bili mnogo uznemireni. Zaputili su se hazreti Abu Bakru

r.a. i iznijeli svoje mišljenje kako taj dogovor ne treba prihvatiti jer ponižava muslimane. Hazreti Abu

Bakr r.a. im je, međutim, objasnio kako je s njegove strane odluka Časnog Poslanika s.a.v.s. ona koja

je ispravna. Hazreti Umar r.a., međutim nije još uvijek bio posve zadovoljan te se zaputio ka Časnom

Poslaniku s.a.v.s. rekavši mu: „Zar ti nisi pravi Božiji poslanik? Zar nismo mi oni koji su upravu? Zašto

da trpimo to poniženje?“ Časni Poslanik s.a.v.s. mu je pak objasnio kako on samo djeluje po naredbi

Uzvišenog Allaha. Hazreti Abu Bakr r.a. na to je još dodao: „ Časni Poslanik s.a.v.s. djeluje samo po

naredbi Božijoj i ono što on poduzme je za naše dobro.“

Tako je sklopljen sporazum o primirju. Tekst tog dogovora sastavio je hazreti Ali r.a. To primirje su od

muslimana potpisali osim Časnog Poslanika s.a.v.s. još i hazreti Abu Bakr Sidddiq r.a., hazreti Umar

r.a. kao i još nekoliko ashaba.

Bitka na Hajbaru (Ghazwa – e – Khaibar)

15

Nakon povratka iz Hudaibiye, Časni Poslanik s.a.v.s. se zadržao tek jedno mjesec dana u Medini.

U šestoj godini nakon Hidžre, u mjesecu Muharramu, Časni Poslanik s.a.v.s. je sa svojom vojskom

krenuo u Hajbar. Hajbar su naseljavala jevrejska plemena. Ta plemena su nakon poraza Banu

Qaynuqa i Banu Quraiza bila veoma srdita i pokušavala su na razne načine tajno učiniti nažao

muslimanima. U Hajbaru su Jevreji imali mnoge tvrđave. Pošto su se iz tih zatvorenih tvrđava borili

protiv muslimana, bitka je trajala veoma dugo. Konačno je i Hajbar pao i bitka je okončana u šestoj

godini po Hidžri, u mjesecu Saffaru.

I u ovoj bici se hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. borio rame uz rame sa Časnim Poslanikom s.a.v.s..

Iste godine je hazreti Abu Bakr r.a. izvojevao pobjedu sa svojom malom vojskom nad neprijateljskim

plemenom Banu Kalab i nakon toga se borio protiv plemena Fazarah.

Osvajanje Mekke

Kurejšije su prekršile mirovni sporazum sa Hudaibiye veoma rano. Pleme Khuza'a koje je imalo

prijateljske odnose sa muslimanima napadnuto je od strane plemena Banu Bakr već u mjesecu

Ramazanu, osme godine nakon Hidžre. Pleme Banu Bakr je bilo u prijateljskim odnosima sa

Kurejšijama pa su i oni sudjelovali u napadu na pleme Khuza'a. Banu Khuza'a je zamolilo muslimane

za pomoć, na što se Časni Poslanik s.a.v.s. shodno sporazumu, 10. dana mjeseca Ramazana zaputio iz

Medine sa vojskom od 10.000 ljudi. Već pri njihovom dolasku u Mekku, Kurejšije su se predale te tako

nije ni došlo do ratnih dejstava. Časni poslanik Muhammad s.a.v.s. se smilovao nad Kurejšijama koji

su 13 dugih godina uznemiravali, tukli i vrijeđali njegove ashabe, otpustivši ih bez ikakve kazne.

I na ovom putu Časnog Poslanika s.a.v.s. je pratio hazreti Abu Bakr r.a.. Prilikom ovih zbivanja i otac

hazreti Abu Bakr Siddiqa r.a., hazreti Abu Qahafah je prešao na islam.

Bitka na Hunejnu (Ghazwa – e – Hunain)

Nakon osvajanja Mekke, iako su Kurejšije prihvatili islam, postojalo je još plemena u Arabiji koja to

nisu učinila. Plemena Hawazan i Thaqief kao i neka druga plemena su se ujedinila u jednu vojsku i

zaputila da napadnu muslimane. Na strani Časnog Poslanika s.a.v.s. stajalo je 10.000 muslimana koji

su ga pratili još iz Medine i dodatnih 2000 Mekanlija. Bitka se odigrala u dolini Hunejna. Međutim,

napad nevjernika je isprva bio toliko žestok da su se muslimani uplašili te je Časni Poslanik s.a.v.s.

ostao na bojnom polju uz tek nekolicinu ashaba. Među njima su bili hazreti Abu Bakr Siddiq

r.a.,hazreti Umar r.a., hazreti Ali r.a., hazreti Abbas r.a., hazreti Fazal bin Abbas r.a., hazreti Usama

bin Zaid r.a. i hazreti Aiman r.a.. Ali na jedan zov hazreti Abbasa r.a. svi su se muslimani vratili na

bojno polje, te su sakupivši se ponovo i žestoko napadajući neprijatelja uspijeli da ga potjeraju.

16

Bitka na Tabuku (Ghazwa – e – Tabuk)

Na početku smo napisali da je hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. sav svoj imetak žrtvovao na putu Božijem

u korist jedne bitke. To se odnosi na bitku na Tabuku. I u toj bici je hazreti Abu Bakr r.a. bio uz Časnog

Poslanika s.a.v.s..

U vezi sa ovom bitku desilo se nešto veoma zanimljivo. U tom trenutku kada je Časni Poslanik s.a.v.s.

pozvao muslimane da daju nešto od sebe u korist ove bitke, hazreti Umar r.a. bio je veoma bogat. U

nadi da će ovog puta premašiti hazreti Abu Bakra Siddiqa r.a. u pitanju darovanja novca, uzeo je

polovinu svog imetka i odnio je Časnom Poslaniku s.a.v.s.. Hazreti Umar r.a. prenosi: „Sjedio sam

presretan kraj Časnog Poslanika s.a.v.s. kada se pojavio hazreti Abu Bakr r.a. noseći svoj cijelokupni

imetak. Toga dana sam shvatio da nikada neću premašiti hazreti Abu Bakra r.a..

U devetoj godini nakon Hidžre, veliki broj muslimana se zaputio da obavi Hadždž. Te godine,

međutim, Časni Poslanik s.a.v.s. nije krenuo da obavi Hadždž te je za Emira hodočašća odredio hazreti

Abu Bakr Siddiqa r.a..

Deset godine nakon Hidžre je i Časni Poslanik s.a.v.s. obavio Hadždž. To je bio i posljednji Hadždž za

njegova života. Hazreti Abu Bakr r.a. je tada bio s njim.

Nakon obavljanja Hadždža Časni Poslanik s.a.v.s. se na povratku razbolio. Još uvijek je bio veoma

bolestan kada je jednog dana ušao u džamiju i stao za minber obrativši se prisutnima. Tada je rekao:

„Bog je jednom Svome robu rekao da izabere između dunjaluka i Ahireta. Rob se odlučio na Ahiret.“

Svi su prisutni pomno slušali dars Časnog Poslanika s.a.v.s. ne razumijevši da je on govorio o sebi i

svom skorom preseljenju na onaj svijet. Samo je hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. shvatio bit njegovog

govora, i plakao je. Časni Poslanik s.a.v.s. ga je smirivao rekavši mu: „Sva vrata koja se otvaraju prema

džamijama neka ostanu zatvorena do vrata hazreti Abu Bakra r.a.!“

Jednom drugom prilikom Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: „ Nema čovjeka koji mi je više dobra učinio

od Abu Bakra.“

Kada se zdravstveno stanje Časnog Poslanika s.a.v.s. pogoršalo, rekao je: „Recite Abu Bakru da

predvodi namaz.“ Tako je hazreti Abu Bakr r.a. predvodio namaze sve dok Časni Poslanik s.a.v.s. nije

preselio.

Jednom je hazreti Abu Bakr r.a. imamio u trenutku kada je Časni Poslanik s.a.v.s. iz svoje kuće došao

u džamiju. Hazreti Abu Bakr r.a. je primjetio prisutnost Časnog Poslanika s.a.v.s. i krenuo je da se

povuče nazad kako bi mu ustupio mjesto imama, ali ga je Časni Poslanik s.a.v.s. zaustavio položivši

svoju ruku na njegovo rame i rekavši: „Ne! Nastavi sa namazom.“ Časni Poslanik s.a.v.s. je tom

prilikom stao s desne strane hazreti Abu Bakra r.a. i obavio namaz u džamatu.

Nakon obavljanja namaza vratio se kući i legao. Jedno vrijeme osjećao se bolje. Zamolio je hazreti

Aišu r.a. da mu donese miswak (grančica za pranje zuba). Časni Poslanik s.a.v.s. je koristio miswak i

sklopio oči uz riječi „ Najuzvišenijem Prijatelju, najuzvišenijem Prijatelju“ . Allahovi smo i Njemu se

vraćamo.

17

Taj tužni dan bio je ponedjeljak, dvanaesti dan mjeseca Rabiul Awwala.

Muslimani su neopisivo voljeli Časnog Poslanika s.a.v.s. pa im je njegovo preseljenje izazvalo veliku

tugu i žalost. Stanje odraslih muslimana bilo je nalik onom djece kada izgube svoga oca. Nisu mogli da

shvate šta se desilo. Neki od njih uopće nisu bili u stanju da prihvate njegovu smrt.

Hazreti Umar r.a. bio je stabilan muškarac, ali je toga dana bio toliko potrešen da je hodao okolo sa

podignutim mačem vičući da će odrubiti glavu svakom onom koji bude tvrdio da je Časni Poslanik

s.a.v.s. umro. I drugi su bili u dubokoj žalosti, hodali su okolo ne znajući kako si mogu pomoći.

Hazreti Abu Bakr r.a. je u tom trenutku bio u svojoj kući u Sahu. Čim je do njega došla vijest da je

Časni Poslanik s.a.v.s. preselio, odmah je uzjahao svoga konja i zaputio se ka njegovoj kući. Vidio je

kako su se ljudi okupljali u Masdžid Nabwi i vidio je hazreti Umara r.a. kako je sa podignutim mačem

vikao uokolo, ali ničemu nije pridavao pažnju. Hazreti Abu Bakr r.a. sišao je s konja,zaputio se pravo u

sobu hazreti Aiše r.a., skinuo pokrivač s njegovog lica i poljubio ga u čelo. Sa suzama u očima,

progovorio je: „Žrtvovao bih i svoga oca i svoju majku za tebe. Imao si veoma lijep život i veoma lijepu

smrt.“ Nakon toga se ogrnuo svojim ogrtačem i izašao.

Napolju je ponovo vidio kako hazreti Umar r.a. srdito hoda okolo sa izvađenim mačem i prijeti: „Svi

koji tvrde da je Časni Poslanik s.a.v.s. umro su licemjeri. Božiji poslanik nije umro, samo je na nekoliko

dana kod Allaha i sigurno će se ponovo vratiti.“ Hazreti Abu Bakr r.a. je shvatio da on to izgovara iz

prevelike tuge i boli za Časnim Poslanikom s.a.v.s.. Hazreti Abu Bakr r.a. mu je potom rekao: „ Umare,

saberi se i ušuti na momenat!“ Ali hazreti Umar r.a. nije bio u stanju da u tom trenutku bilo što čuje

te je bez prestanka nastavio govoriti. Najzad mu se hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. obratio ovako:

„O ljudi, poslušajte! Ko Muhammada obožava, neka zna da je Muhammad s.a.v.s. preselio! A ko

Allaha obožava, neka zna da je Bog Živi koji nikad ne umire!“ Nakon toga je hazreti Abu Bakr proučio

145. ajet sure Ali-Imran: „A Muhammad je samo poslanik. Zaista, prije njega su prošli poslanici. Ako

on onda umre ili bude ubijen, zar ćete se vi okrenuti na svojim petama?“

Te riječi hazreti Abu Bakra r.a. i njegovo učenje spomenutog ajeta je osvijestilo ljude. Hazreti Umar

r.a. prenosi: „Imao sam osjećaj da je taj ajet tek tada spušten. Tada sam uistinu shvatio da je Časni

Poslanik s.a.v.s. preselio. Imao sam osjećaj kao da su mi noge slomljene. Obuzela me slabost, nisam

mogao stajati na nogama i pao sam na pod.“

Ljudi su još uvijek bili okupljeni u Masdžid Nabwi kada je neko došao sa vijestima da su se Anasarije

okupile na savjetovanje u Saqifa Bani Sa'edah o nasljedniku Časnog Poslanika s.a.v.s..Kada su hazreti

Abu Bakr r.a. i hazreti Umar r.a. to čuli, odmah su se tamo zaputili. Usput im se pridružio hazreti Abu

Ubaidah r.a., tako da su se njih trojica pojavili tamo pred Ansarijama. Anasarije su bile mišljenja da bi

nasljednik Božijeg poslanika odnosno halifa trebao biti neko iz njihove sredine. Ovdje je pak postojala

bojazan da nebrojni muslimani iz Arabije koji su u zadnjim danima života Časnog Poslanika s.a.v.s.

prihvatili islam nisu dovoljno upućeni u islamsko učenje i značaj hilafeta. Oni ne bi prihvatili jednog

Anasariju za halifu.

Potom je jedan čovjek iz reda Anasarija predložio da se izaberu dvojica halifa, jedan iz redova

Ansarija, a drugi iz redova muhadžira. Da je taj prijedlog usvojen, muslimani nikad ne bi uspijeli

postati jedinstveni i podijelili bi se u dvije suprotstavljene strane. Iz tog razloga je i taj prijedlog

odbijen.

18

Najzad je hazreti Abu Bakr r.a. predložio Ansarijama da halifa treba da bude iz reda muhadžira. Oni su

Časnog Poslanika s.a.v.s. prihvatili kad su mu se svi drugi suprotstavili. Oni su mu vjerovali i zajedno s

njim su trpjeli patnju i progone. Iako su bili malobrojni u odnosu na protivnike, ni u jednom trenutku

Časnom Poslaniku s.a.v.s. nisu otkazali svoju poslušnost i povjerenje u njega.

Dalje je hazreti Abu Bakr r.a. naveo: „O Ansarije! Vašu veličinu i vaše služenje islamu vam niko ne

može osporiti. Vas je Bog odabrao da služite Njegovoj vjeri i Njegovom poslaniku. Onda je vama

poslao Svog poslanika nakon iseljenja njegovog. Vi ste dostigli visoke stepene, ali Amir bi trebao biti iz

redova muhadžira i ne bi bez savjetovanja vas Ansarija trebao ništa poduzimati.“ Nakon toga je

pokazao na hazreti Umara r.a. i hazreti Ubaidaha r.a. i rekao kako bi Ansarije trebali jednog od njih

dvojice odabrati za halifu.

Nakon govora hazreti Abu Bakra r.a., Ansarije su shvatili situaciju. Muhadžiri su pripadali plemenu

Kurejšija, a to pleme je bilo ugledno među svim arapskim plemenima. Zbog toga ne bi trebalo

strahovati da pleme jednog halife neće biti prihvaćeno. Shodno tome su svi Ansarije se složili da

halifa bude iz redova muhadžira.

Kada je hazreti Abu Bakr r.a. izrekao imena hazreti Umara r.a. i hazreti Ubaidaha r.a., obojica su

uzviknula: „Abu Bakre, ti si najmudriji među muhadžirima, a pored toga si jedan od dvojice iz pećine i

ti si predvodio namaze u odsutnosti Časnog Poslanika s.a.v.s. Pruži svoju ruku, a mi ćemo ti na nju

prisegnuti se na vjernost( dati bejat)!“

Kada su to prisutni čuli, primakli su se kako bi i oni dali bejat. Prvi je iz redova Ansarija, hazreti Bašir

bin Sa'ad dao bejat, nakon njega hazreti Umar r.a., potom hazreti Ubaidah r.a. i nakon njega ostali

Ansarije.

Pošto je hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. izabran za halifu, muslimanima se vratio mir u srca.

Trebali su pokopati Časnog Poslanika s.a.v.s. i odlučeno je da ga pokopaju u sobi hazreti Aiše r.a.,

dakle na onom mjestu na kome je preselio. U toj sobi je načinjen mezar Časnog Poslanika s.a.v.s. i on

je tamo pronašao svoj mir.

Preseljenje Časnog Poslanika s.a.v.s. je ostavilo veliki trag bola u životima muslimana, pa su oni

shodno tome bili veoma tužni i zabrinuti. U Medini su tugovali kako odrasli ljudi tako i djeca i niko si

nije znao pomoći. U takvom jednom trenutku uspijeti umiriti ljude i upozoriti ih na održavanje

jedinstva ukazuje na izvanrednu inteligenciju, jaku odlučnost i jedinstvene sposobnosti vođe koje su

odlikovale hazreti Abu Bakra Siddiqa r.a..Među muslimanima, on je bio taj koji je bio najviše vezan za

Časnog Poslanika s.a.v.s. On je bio i taj koji je bio najviše ožalošćen o preseljenju Časnog Poslanika

s.a.v.s.. Ali uprkos neopisivoj žalosti, ostao je uspravan. On ne samo da je tješio muslimane i

suosjećao sa njihovom boli, nego ih je spasio i jedne greške koja je prijetila da ih razori.

Na dan nakon preseljenja Časnog Poslanika s.a.v.s.,ljudi su se okupili u Masdžid Nabwi. Oni koji dotad

nisu dali bejat, učinili su to tada. Potom se hazreti Abu Bakr r.a. obratio muslimanima:

„O ljudi! Nikada nisam želio da budem poglavar, niti sam Allahu za to dovio. Nimalo se ne radujem

ovoj odgovornosti, naprotiv, niti imam snage da nosim ovaj golemi teret niti se on može savladati bez

Allahove pomoći. Iako nisam nimalo bolji od vas, izabran sam za vašeg vođu. Podržite me kada činim

dobro, i upozorite me kada krenem da napravim neku grešku. Govoriti istinu obaveza je .... Laž je s

19

druge strane nepovjerenje. Slab među vama je u mojim očima jak sve dok mu ne osiguram njegova

prava. Jak među vama je u mojim očima slab, sve dok ne uvaži prava koja pripadaju drugome.“

Nakon njegovog izbora za halifu, hazreti Abu Bar Siddiq r.a. je dobio ime Khalifatul Rasul, što znači

Nasljednik poslanika.

Odmah nakon što je postao halifa, hazreti Abu Bakr r.a. se susreo sa mnogim poteškoćama i

opasnostima. S jedne strane bili su lažni poslanici, što je izazivalo nerede, a s druge strane su tu bili

otpadnici od vjere koji su javno pokazivali svoju izdaju halifi poslanikovom. Pored onih koji su odbijali

davanje zakata, izazov mu je predstavljao i pohod u bitku hazreti Usama bin Zaida r.a..

Sa svih je strana islam bio izložen opasnostima. Strahoviti oblaci opasnosti i vjetrovi izdaje su brod

islama navodili u centar oluje opasnosti. Njegova kćerka, hazreti Aiša r.a. je adekvatno opisala tu

opasnu i tešku situaciju, riječima:

„Da su poteškoće na koje je odmah nailazio moj otac prihvativši se odgovornosti halife, pale na brda,

ona bi se zasigurno raspala u komade.“

U toj situaciji je Uzvišeni Allah pomogao hazreti Abu Bakru r.a. shodno Njegovom djelovanju, jer On

pomaže Svojim robovima na Zemlji na takav način kao da je sišao s Nebesa. Preko ruke hazreti Abu

Bakra r.a. je Allah te bojazni pretvorio u mir i crni oblaci su se razišli. Nakon samo kratkog odmora,

karavana islama je ponovo bila na putu uspijeha.

Pogledajmo sada bitna djela koja su sprovedena za vrijeme hilafeta hazreti Abu Bakra r.a..

Polazak hazreti Usama bin Zaida r.a. u bitku

Prvi veliki izazov za hazreti Abu Bakra r.a. bio je slanje vojske , koju je hazreti Muhammad s.a.v.s.

odredio za polazak u Siriju kako bi se osvetila za šehide iz bitke na Mauti. Vojska je bila gotovo pa

krenula, iako se nalazila u Medini kada je Časni Poslanik s.a.v.s. preselio. Zbog toga je polazak bio

odgođen.

Pošto su se okolnosti bile promjenile , pošto je na hiljade ljudi izdalo Časnog Poslanika s.a.v.s.,

postojala je opasnost da će ti izdajnici napasti Medinu. Iz tog razloga su ashabi bili stanovišta da se

slanje vojske u Siriju treba odgoditi kako bi se prvo riješila ta situacija sa izdajnicima.

Međutim, hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. kao halifa nije htio odvezati zastavu koju je Časni Poslanik

s.a.v.s. vlastitim rukama zavezao još za života. Tako da je s velikom odlučnošću objavio: „ Tako mi

Allaha i da u Medini ne ostane nijedan jedini čovjek, i da moje tijelo ulicama vuku divlje životinje, ja

ne mogu i neću zaustaviti ovaj zadatak. Zato naređujem da se ova vojska pošalje na svoje odredište.“

Tako da je hazreti Abu Bakr r.a. unatoč teškim okolnostima naredio hazreti Usami r.a. da krene sa

svojom vojskom. On je izdavao naredbe za to dok je pješačio uz hazreti Usamu r.a., glavnim

vojskovođom, dok je ovaj jahao na konju. Hazreti Usama r.a. mu je rekao: „O halifa, molim Vas

popnite se sa mnom na konja ili ću ja sići i s Vama hodati pješice.“ Međutim, hazreti Abu Bakr r.a. mu

je odgovorio: „ Šta ima veze ako na putu Božijem, malo uprljam noge zemljom?“

20

Hazreti Usama r.a. je dakle krenuo sa svojom vojskom prema Siriji i nakon 40 dana se vratio u Medinu

izvojevši pobjedu i postigavši sve zacrtane ciljeve sa svojom vojskom. Hazreti Abu Bakr r.a. i ashabi su

tu pobjedonosnu vojsku dočekali izvan bedema grada Medine.

Izdaja islamske vladavine i njen poraz

Još za vrijeme života Časnog Poslanika s.a.v.s. neke osobe su si zacrtale da preuzmu vladavinu.

Smatrali su da će s lahkoćom pridobiti povjerenje ljudi polažući prava na poslanstvo. Dvojica od tih

ljudi bili su Musailma Kazzab i Aswad Unsa.

Nakon preseljenja Časnog Poslanika s.a.v.s. broj i moć tih ljudi su se povećavali. Time što su oformili

svoj sopstveni vladajući režim kao protutežu vladavini hilafeta, javno su se deklarisali kao izdajnici i

time postali stalna prijetnja muslimanima.

S obzirom na tu situaciju, bilo je veoma teško spriječiti i boriti se protiv tog zla kao i pozvati

pobunjenike na odgovornost.

Kako bi ugušio nerede tih pobunjenika, hazreti Abu Bakr r.a. je pod vodstvom hazreti Halida bin

Walida r.a. oformio vojsku. Dajući mu podršku na drugim mjestima su se protiv vojske Muselma

Kazzaba, Aswad Unsa, Sadžahe binte Harisa i Ainia bin Hasana borili hazreti Sabit bin Qair i hazreti

Šardžil bin Hasan.

Naizad su nemiri ugušeni time što su Muselma Kazzab i Aswad Unsa ubijeni, dok je Ainia bin Hasan

poslije prihvatio islam, a Sadžah binte Haris pobjegao.

Hapšenje onih koji odbijaše davanje zakata

Pozivom onih koji su polagali pravo na lažno poslanstvo, nastale su mnoge skupine kojima su jednim

dijelom pripadale osobe koje su se okrenule od islama željne napada na hilafet kao i one osobe koje

su se na prvi pogled izjašnjavale muslimanima, ali su odbijale davati zakat, što je bilo jednako javnom

suprotstavljanju halifi i njegovom režimu vladanja.

Bilo je to također jedno izvanredno djelo hazreti Abu Bakra Siddiqa r.a., njegova staloženost i

stabilnost postupanja sa onima koji su htjeli oslabiti instituciju hilafeta i onima koji su osporavali taj

režim vladanja.

Rezulat tog organizovanog i staloženog provođenja u djelo njegovog nauma jeste i okončanje tih

nemira. Naizad su i ostali ashabi morali uvidjeti mudrost i dubinu odluke hazreti Abu Bakra Siddiqa

r.a..

Zbirka Časnog Kur'ana

21

Već je bilo riječ o tome da je hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. poslao vojsku pod vodstvom hazreti Halida

bin Walida protiv Muselme i ostalih pobunjenika. Tada se desilo nekoliko bitki na raznim mjestima

protiv pobunjenika pri kojima su i mnogi muslimani, među njima i Haffaz-e-Quran3, preselili kao

šehidi. Pogotovo u ratnim dešavanjima u Yamami je poginulo toliko ashaba da je hazreti Umar r.a.

strahovao da će se mnogi dijelovi Časnog Kur'ana izgubiti ukoliko ostane toliki broj šehida. Hazreti

Umar r.a. je povodom tih svojih strahova razgovarao sa hazreti Abu Bakrom r.a. i predlagao da se

Časni Kur'an prema svome redoslijedu sakupi na jednom mjestu. Hazreti Abu Bakr r.a. je isprva bio

pomalo nesiguran u to, jer to ni Časni Poslanik s.a.v.s. nije učinio. Ali pošto je Božijom voljom shvatio

da je to ipak nužnost, naredio je hazreti Zaid bin Sabitu r.a. da sakupi Časni Kur'an u jedan svezak-

jednu zbirku.Tako je hazreti Zaid bin Sabit r.a. obavio taj časni posao.

Na ovom mjestu, važno je napomenuti da to nikako ne znači da Časni Kur'an već prije toga nije bio

uredno organizovan niti da nije već prije bio ispisan.

Časni Kur'an je prilikom spuštanja objave bio zapisivan i hazreti Muhammad s.a.v.s. je lično diktirao

njegov tekst. Tako da se u historiji spominju uz hazreti Zaid bin Sabita r.a. još četrdesetorica ashaba

kao ljudi koji su Časni Kur'an zapisivali. Ashabi su također učili Časni Kur'an istim redoslijedom kojim

se i dan danas može naći.

Časni Poslanik s.a.v.s. je lično objašnjavao u kojoj suri i na kom mjestu u Časnom Kur'anu se treba

zapisati određeni ajet. Prema tome, Časni Kur'an je već od početka bio zapisivan. Redoslijed ajeta i

sura je već za vrijeme života Časnog Poslanika s.a.v.s. bio utvrđen prema njegovim naredbama. Iako

se napisani tekst Časnog Kur'ana jednim dijelom nalazio na kostima, listovima i sličnim površinama.

Posebnost djela pisanja Časnog Kur'ana za vrijeme hilafeta hazreti Abu Bakra r.a. sastojala se u tome

da se svi ti dijelovi Časnog Kur'ana napisani na raznim površinama sakupe na jednom mjestu. Ta

zbirka je nakon preseljenja hazreti Abu Bakra r.a. predata sljedećem halifi hazreti Umaru r.a. koji ju je

predao na čuvanje hazreti Hafzi r.a..

Od te zbirke je poslije hazreti Usman r.a. za vrijeme dok je on bio halifa napravio nekoliko kopija,

prepisivanjem i poslao ih na razna mjesta.

Preseljenje

Hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. je tek 2 i po godine bio halifa kada su nastupili posljednji dani njegova

života. Hazreti Aiša r.a. prenosi da se hazreti Abu Bakr r.a. okupao jednog hladnog dana i poslije toga

obolio uz visoku temperaturu koja ga je držala 15 dana.

Hazreti Abu Bakr r.a. je zamolio hazreti Umara r.a. da predvodi namaz u periodu njegove bolesti te

kada je hazreti Abu Bakr r.a. osjetio da mu je bolest mogla donijeti smrt, u dogovoru sa ashabima je

hazreti Umara r.a. imenovao svojim nasljednikom. Hazreti Abu Bakr r.a. je lično objavio javno izbor

svoga nasljednika: „Nisam odabrao svoga poštovanog brata za nasljednika već najboljeg od svih.“ Svi

prisutni su se složili s tim izborom pod devizom- čujemo i odazivamo se. Na to je hazreti Abu Bakr r.a.

pozvao hazreti Umara r.a. sebi i dao mu određene smjernice. (Tabqaat Ibn Saad)

3 Osobe koje časni Kur'an znaju napamet

22

Poslije toga je posavjetovao hazreti Aišu r.a. po nekim porodičnim i ličnim pitanjima i dao joj

smjernice po pitanju njegove dženaze: „ Ova odjeća koju imam na sebi, treba se oprati i iskoristiti se

zajedno sa mojom ostalom odjećom kao ćefini.“ Hazreti Aiša r.a. mu je rekla kako mu je ta odjeća

stara. Na to joj je hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. odgovorio: „O ti, očeva životna snago, živi imaju više

prava od mrtvih na novu odjeću.“

Nakon toga je hazreti Abu Bakr r.a. upitao koji je dan u sedmici. Odgovorili su mu da je ponedjeljak.

Potom je pitao: „Na koji je dan Časni Poslanik s.a.v.s. preselio?“ Kad su mu rekli da je također bio

ponedjeljak, rekao je: „Imam silnu želju da i ja ove noći napustim ovaj prolazni svijet.“

Allah mu je ispunio tu želju i time mu podario prijateljstvo i društvo Časnog Poslanika s.a.v.s. i u smrti.

Hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. preselio je u dobi od 63 godine, zadnjih dana mjeseca Džamadi-ul-

Awwala, 13. godine po Hidžri. Njegovu je dženazu predvodio hazreti Umar r.a.. Potom su ga ukopali

pored Časnog Poslanika s.a.v.s..

Uvid u blagoslovljenu ličnost hazreti Abu Bakr Siddiqa r.a.

Pri kraju ove kraće biografije, predstavit ćemo bliže neke crte predivne ličnosti hazreti Abu Bakra r.a..

Utjelovljenje dobrih djela

Ličnost hazreti Abu Bakra r.a. je u svakom pogledu odražavala potpunost bogobojaznosti. Bilo da je

riječ o njegovom načinu obavljanja namaza ili o njegovom darovanju imetka na putu Božijem ili

njegovoj službi čovječanstvu ili suosjećanju sa drugim ljudima ili o njegovoj hrabrosti, smionosti i

blagosti. Njegova je ličnost bila nalik vrtu punom cvijeća raznih boja, u kome je proljetni vjetar širio

predivan miris unutar duhovnog svijeta.

Prenosi se od hazreti Abu Hureire r.a. da je jednom prilikom Časni Poslanik s.a.v.s. upitao: „Da li je

danas neko postio?“ Hazerti Abu Bakr r.a. je odgovorio: „ O Božiji poslaniče, ja sam postio danas!“

Časni Poslanik s.a.v.s. je dalje pitao: „Da li je danas neko dao sadaku?“ Opet je hazeti Abu Bakr r.a.

odgovorio: „Ja sam danas udijelio sadaku!“ Potom je hazreti Muhammad s.a.v.s. upitao: „Da li je

danas neko prisustvovao jednoj džanazi?“ Hazreti Abu Bakr r.a. je rekao: „Ja sam danas imao priliku

to da učinim!“ Najzad je Časni Poslanik s.a.v.s. upitao: „ Da li je danas neko nahranio gladnog?“ I na

ovo pitanje je hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. odgovorio: „Allah mi je danas tu mogućnost pružio.“ Potom

je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: „Onome koji je utjelovljenje tih dobrih djela, Džannat je

zagarantovan.“

Prema jednoj drugoj predaji koju također prenosi hazreti Abu Hureira r.a., Časni Poslanik s.a.v.s. je

rekao: „U Džannat će voditi mnoga vrata. Bit će jedna vrata kroz koja će ući oni ljudi koji su davali

sadaku na putu Božijem. Potom će biti ona vrata na koja će biti pozvani oni ljudi koji su obavljali

namaz na vrijeme. Onaj koji je učestvovao u džihadu, ući će na vrata džihada, a onaj koji je redovno

postio, njega će pozvati na vrata koja se postom otvaraju.“ Pošto je hazreti Abu Bakr r.a. to čuo,

upitao je: „O Božiji poslaniče, da li će biti neko koga će pozvati na sva ta vrata?“ Na to mu je Časni

23

Poslanik s.a.v.s. odgovorio: „Da, bit će takvih ljudi, i ja se nadam da ćeš ti biti jedan od njih koji će na

sva ta vrata ući.“ (Buhari)

Hrabrost

Obećani Mesija se izjasnio o hazreti Abu Bakr Siddiqu r.a. na ovaj način:

„Siddiq-e-Aqbar4 bio je najhrabriji među ashabima.“

Časni Poslanik s.a.v.s. je o njemu rekao: „Kada bih izdvajao Abu Bakra onda biste ga unatoč njegovoj

tjelesnoj slabosti pronašli snažnog u obavljanju naredbi Božijih.“

Nakon što je hazreti Abu Bakr r.a. izabran za halifu, u svom prvom govoru je rekao: „Slab među vama

je u mojim očima jak sve dok mu ne osiguram njegova prava. Jak među vama je u mojim očima slab,

sve dok ne uvaži prava koja pripadaju drugome.“

Kada su jednom upitali hazreti Alija r.a. ko je najhrabriji i najsmioniji od ashaba, on je rekao ime

hazreti Abu Bakra Siddiqa r.a. i prepričao kako su jednom prilikom u bici na Badru izgradili šator za

Časnog Poslanika s.a.v.s. i pri dilemi ko bi mogao šator to sklonište, hazreti Abu Bakr r.a. se izjasnio

spremnim vadeći svoj mač i uspravljajući se kako bi ga zaštitio. Najhrabriji među ljudima bio je hazreti

Abu Bakr r.a.

U istoj bici desilo se još nešto što je uistinu dokaz prave hrabrosti. U bici na Badru i jedan od sinova

hazreti Abu Bakra r.a, Abdul Rahman, se borio, ali u redovima mekanskih nevjernika. Kada je taj

njegov sin poslije prihvatio islam, obratio se svome ocu: „ O oče, u bici na Badru sam te savladao, ali

te nisam htio napasti.“ Na to je hazreti Abu Bakr r.a. svome sinu odgovorio: „O sine, da sam ja tebe

toga dana savladao, ne bih te poštedio.“

Uistinu je dokaz velike hrabrosti da za religiju ni srodstvo ni veze ne igraju veliku ulogu.

Ljubav prema Božijoj jedinstvenosti (Tawhid)

Prvo islamsko učenje je svjedočenje jednoće Božije. On je Jedini Stvaraoc cijelog svemira. Nema

druga u Svojim osobinama i biti. Sve osim Njega je smrtno i ima svoj kraj.

Učenje o jednoći Božijoj koju je hazreti Abu Bakr r.a. ostavio ummetu Časnog Poslanika s.a.v.s. je

vrijedno spomena i sjećanja. Kada je hazreti Abu Bakr r.a. čuo za preseljenje Časnog Poslanika s.a.v.s.,

zaputio se ka sobi hazreti Aiše r.a., skinuo prekrivač sa lica Časnog Poslanika s.a.v.s. i izgovorio: Innaa

lillahi wa innaa ilaihi radžiun.“ ( Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo) Potom je rekao: „Kunem se

Allahom, on je preselio. O moj poslaniče!“ Hazreti Abu Bakr r.a. se potom sageo i poljubio ga u čelo.

Potom je podigao svoju glavu i rekao: „O moj prijatelju, napustio si me.“ Potom se ponovo sageo i

poljubio ga u čelo. Zatim je ponovo podigao glavu i izgovorio: „O miljeniče Božiji!“ Zatim se hazreti

4 Veliki Siddiq (Abu Bakr)

24

Abu Bakr r.a. sageo i treći put poljubio Časnog Poslanika s.a.v.s. u čelo prekrivši njegovo lice

prekrivačem.

Nakon toga je hazreti Abu Bakr r.a. rekao: „Kako je lijep bio njegov život, kako je lijepa bila njegova

smrt.“ Sa suzama u očima nastavio je: „Žrtvovao bih i majku i oca za tebe. Kunem se Bogom, Allah ti

nikad neće dati da dvije smrti dočekaš.“ Poslije toga je hazreti Abu Bakr r.a. iz te sobe otišao u

Masdžid Nabwi.Tamo je hazreti Umar r.a. hodao okolo sa isukanim mačem stalno ponavljajući: „ Onaj

koji bude tvrdio da je Časni Poslanik s.a.v.s. umro, odrubit ću mu glavu.“ Hazreti Abu Bakr r.a. je

pozivao hazreti Umara r.a. da se smiri. Potom je objavio: „Ko Muhammada obožava, neka zna da je

Muhammad s.a.v.s. preselio! A ko Allaha obožava, neka zna da je Bog Živi koji nikad ne umire! Allah

je rekao da je Muhammad s.a.v.s. samo poslanik. Prije njega su svi poslanici umirali.“ (Buhari)

Ljubav prema Časnom Poslaniku s.a.v.s.

Hazreti Muhammad s.a.v.s. je jednom rekao: „ Niko od vas neće biti vjernik sve dok mu ja ne budem

draži od njegovih roditelja, njegove djece i svih drugih ljudi.“ Hazreti Abu Bakr r.a. je uistinu nakon

Allaha najviše volio Časnog Poslanika s.a.v.s..

Na to se Obećani Mesija osvrnuo: „Abu Bakr Siddiq r.a. je procvao u ljubavi prema Časnom Poslaniku

s.a.v.s.“ (Sirrul Khilafa, Rohani Khazain, 8. tom, str. 339)

Ta potpunost njegove ljubavi prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. mu je osigurala naziv Siddiqa. To je

deredža koja je najviša u pitanju ljubavi prema Časnom Poslaniku s.a.v.s..Ta ljubav prema Bogu i

Časnom Poslaniku s.a.v.s. zasjenila je sve dunjalučke veze i srodstva u bitkama. Bila je to ljubav koja

ga pokrenula kada je svom vlastitom sinu rekao: „Da si pao pod moj mač, ne bi ti bilo spasa.“

Čak i kada je hazreti Aiša r.a. nepravedno optužena i kada je danonoćno plakala i ostajala bez mirnog

sna, na njegovom čelu se nije pokazivala ni trunka namrgođenosti prema Časnom Poslaniku s.a.v.s..

Čak ju je vratio Časnom Poslaniku s.a.v.s. kada mu je došla uz njegovu dozvolu da bude kod oca,

hazreti Abu Bakra r.a..

Kada je došlo vrijeme Hidžre, hazreti Abu Bakr r.a. je pri samoj pomisli rastanka sa Časnim

Poslanikom s.a.v.s. bio tužan te je sa suzama u očima rekao: „O Božiji poslaniče! Ne šaljite me od

sebe!“

Hazreti Muhammad s.a.v.s. je u pratnji hazreti Abu Bakra r.a. otišao iz Mekke u Medinu. Na putu ka

pećini Saur, hazreti Abu Bakr r.a. je išao malo ispred, malo iza, malo s desne, malo s lijeve strane

Časnog Poslanika s.a.v.s..

Kada je Časni Poslanik s.a.v.s. upitao za razlog njegovog stalnog mijenjanja položaja, hazreti Abu Bakr

r.a. mu je odgovorio: „O Poslaniče! Strahujem da nas možda neko ne prati, zato idem iza vas, pa

potom da mogu bolje osmotriti situaciju, pređem naprijed i onda iz istog straha malo na desno i malo

na lijevo. Ljubav prema tebi je ta koja učini da se plašim za tvoju sigurnost.“

25

Kada su obojica ušli u pećinu Saur, hazreti Abu Bakr r.a. ju je očistio i zatvorio sve rupe kako ne bi

mogli iz njih izaći zmija ili škorpija. Ipak jednu rupu nije primjetio. Nju je hazreti Abu Bakr r.a. sve

vrijeme držao zatvorenu svojom nogom. Časni Poslanik s.a.v.s. se naslonio na njegovu nogu kako bi

se kratko odmorio. Iz te otvorene rupe ga je pak ujela zmija u nogu. Unatoč bolovima, hazreti Abu

Bakr r.a. se nije pomjerio kako ne bi zasmetao Časnom Poslaniku s.a.v.s.. Ali zbog bola krenule su mu

suze na oči zbog kojih je Časni Poslanik s.a.v.s. primjetio šta se dešava.

S druge strane opet je bila ljubav prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. koja je hazreti Abu Bakra r.a.

spriječila da odveže čvor sa zastave koju je Časni Poslanik s.a.v.s. vlastoručno svezao za života.

I ista je ta ljubav bila razlog što su mu samo pri obraćanju ashaba sa „Zamjenik Božijeg poslanika“

suze navirale u oči kada je s njima išao u Mekku radi obavljanja umre. Bilo je dovoljno samo da čuje

ime Časnog Poslanika s.a.v.s. da počne plakati, ne mogavši se zaustaviti.

Ljubav prema Časnom Poslaniku s.a.v.s. ga nijednog trenutka nije ostavljala na miru. Nakon smrti

hazreti Muhammada s.a.v.s. jednom je rekao hazreti Umaru r.a.: „Hajdemo da posjetimo Umme

Aiman, Časni Poslanik s.a.v.s. ga je često posjećivao.“ Kada bi tamo stigli sve trojica bi plakali sjećajući

se Časnog Poslanika s.a.v.s., dugo ne mogavši zaustaviti suze.

Neki pisci biografija tvrde da ga je rastanak sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. ustvari veoma jako pogodio

i učinio duševno iznemoglim.

Sam hazreti Abu Bakr r.a. se u pogledu rastanka sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. ovako izjasnio:

„Šta je život nakon rastanka sa voljenim i šta još može ponuditi. Ah da smo barem svi preselili zajedno

s njim onda bismo svi bili u njegovoj blizini. O Atiq, dok tvoj voljeni leži pod zemljom, ti ovdje sjediš

sam i udišeš tugu. Da sam barem preselio prije njega, da barem ležim u svom mezaru pod zemljom.

Da je barem nakon tvoje smrti Sudnji dan nastupio i da barem poslije tebe ne vidimo ni naš imetak ni

djecu. Kad god pomislim da te više neću vidjeti, rastužim se.“ (Ibn Saad)

Skromnost i poniznost

Jednom je hazreti Abu Bakr r.a. ugledao jednu pticu koja je na drvetu jela voćku. Kada je nešto od

voćke spalo s drveta, hazreti Abu Bakr r.a. je rekao: „O ptico, blago se tebi što si na tom drvetu i jedeš

od te voćke. Da sam barem i ja voćka koju bi ptica pojela. O ptico! Allahom se kunem da bih bio

zadovoljan da sam drvo na putu pored kojeg prođe kamila koja bi me stavila u usta i sažvakala.“

Dao je da mu se izradi prsten na kojem je trebalo biti izgravirano: „ Odani rob, Mudrog i Velikog

Gospodara.“ Njegov prvi govor kao halife svjedoči njegovoj skromnosti i poniznosti. U njemu je rekao:

„Iako nisam nimalo bolji od vas, izabran sam za vašeg vođu. Podržite me kada činim dobro, i

upozorite me kada krenem da napravim neku grešku.“

26

Služenje čovječanstvu

Pored njegove ljubavi prema Bogu i Časnom Poslaniku s.a.v.s., ljubav prema drugim ljudima je bio još

jedan aspekt njegove ličnosti.

Hazreti Umar r.a. prenosi: „Brinuo sam se za jednu stariju slijepu ženu i donosio joj vode. Kada god

sam s tom namjerom krenuo ka njoj, neko bi me uvijek preduhitrio i dobro djelo je već bilo učinjeno.

Jednom sam vidio da je hazreti Abu Bakr r.a. bio taj koji bi me pretekao u činjenju tog dobra iako je

tada već bio halifa. Tako sam rekao: Kunem se svojim godinama, ti si me svaki put preduhitrio u

tome.“

U blizini kuće u kojoj je živio hazreti Abu Bakr r.a., živjela je jedna djevojčica koja je bila siroče i prije

nego je postao halifa hazreti Abu Bakr je imao običaj da izmuze njene ovce. Ali kada je hazreti Abu

Bakr r.a. postao halifa, ona se zabrinula ko će musti njene ovce, te joj je on odgovorio: „Ja ću ih

izmusti i ne želim da se išta od toga promjeni.“ Tako je lično muzao mlijeko ovaca i kao halifa.

Jedna starija žena, koja je vjerovatno ona ista koju smo već spomenuli na početku, bila je sigurna da

je hazreti Abu Bakr r.a. preselio kada se jednom nije pojavio da joj pomogne. To nevjerovatno

služenje čovječanstvu, Obećani Mesija ovako opisuje: „Na dan kada je hazreti Abu Bakr r.a. preselio,

ta žena je sa potpunom sigurnošću tvrdila da je on umro. Ljudi su je pitali kako je saznala da je hazreti

Abu Bakr r.a. preselio. Rekla im je da joj je svakog dana donosio halvu da jede i da nije bio od onih

koji svoje obećanje nisu ispunjavali. Kada toga dana nije došao sigurno je umro, jer da je živ, došao bi

pod svaku cijenu.“ (Malfuzaat, 4.tom, str.290)

Dalje Obećani Mesija piše: „Hazreti Abu Bakr Siddiq r.a. je nosio ogrtač poniznosti i skromnosti. Imao

je duboku povezanost sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. i njegova je duša bila povezana sa onom Časnog

Poslanika s.a.v.s.“ (Sirrul Khilafa)

Učenjak Dimyari o hazreti Abu Bakru r.a. je napisao: „Hazreti Abu Bakr r.a. je bio iznimna ličnost.

Obilježavali su ga njegova čistoća, poniznost, skromnost, hrabrost, čast, smionost, strpljenje i ljubav

prema drugima. Bio je neponovljiv među ashabima.“

Supruge i potomci

Hazreti Abu Bakr r.a. se u različitim periodima ženio različitim ženama. Jedna njegova žena zvala se

hazreti Qatiela ili hazreti Qatla koja mu je rodila hazreti Abdullaha r.a. i hazreti Asmu r.a. Druga žena

mu se zvala Umme Ruman bint Amir bin Uwaimir. Ova druga mu je rodila Abdul Rahmana i hazreti

Aišu r.a..

Asma bint Amies je bila njegova treća žena koja mu je rodila Muhammad bin Abu Bakra. Hazreti

Asma je prije svoga braka sa hazreti Abu Bakrom r.a. bila udata za Hazreti Džafara koji je poginuo kao

šehid. Nakon što je hazreti Abu Bakr r.a. preselio udala se za hazreti Alija r.a..

Četvrta supruga hazreti Abu Bakr Siddiqa r.a. bila je hazreti Habiba bint Khardža.

27