ABLATIV APSOLUTNI-imenica u ablativu i particip prezenta ili particip perfekta u ablativu-zamjenjuje vremensku, uzročnu, pogodbenu i dopusnu rečenicu-prevodimo ga i glagolskim prilogom prošlim, prijedložnim izrazom i usporednom rečenicom.-ako je u konstrukciji particip prezenta prevodimo ga trajno, istovremeno i aktivno, a ako je particip perfekta prevodimo ga svršeno, pasivno i prijevremenoGallia relicta Caesar in Italiam reduit.>Cezar se vratio u Italiju, napustivši Galiju. (nakon što je napustio, napustio je)

ABLATIV APSOLUTNI BEZ PARTICIPA-umjesto participa upotrebljavaju se imenice kojima se izriče čast, služba ili dob (puer,consul,rex,dux) ili pridjevi (vivus, salvus, plenus)Catone sene tempora prospera erant. >Za katona starca, bila su sretna vremena.

ZAVISNO UPITNE REČENICE-slažu se prema consecutio temporum-počinju: upitnim zamjenicama- quis? quid? qui? quae? quod?upitnim prilozima- ubi? Cur? Quando? Quo? Unde? Quomodo?upitnim česticama-ne, nonne, num, utrum...amPitam te što radiš. >Rogo te quid agas.

VREMENSKE REČENICE S INDIKATIVOM-veznici su- cum, postquam, dum, donec, quoad, antequam, priusquam, ut, ubi, ubi primum, simul, simul as, simul atquePozdravio sam kada sam ušao. >Salutavi cum intravi.

VREMENSKE REČENICE S KONJUKTIVOM-veznici su- cum- dolazi samo uz konjuktiv imperfekta ili pluskvamperfekta prema consecutio temporum-konjuktiv inoerfekta prevodimo perfektom nesvršenih glagola, a konj.+kvamperfekta perf.svrš.gl.Cum dux execitum lustrare, hostes castra aggressi sunt. >Dok je vojskovođa pregledavao vojsku, neprijatelji su navalili na tabor.

UZROČNE REČENICE-veznici su-quia, quoniam, quod-QUOD + indikativ-uzrok po piščevom mišljenju (objektivni prikaz)-QUOD + konjuktiv-izjava Gala (subjektivno prikazivanje)-consecutio temporumGalli Caesari gratias eqerunt, quod eos magno periculo liberaverat.>Gali su zahvalili Cezaru što ih je oslobodio velike opasnosti.

UZROČNE REČENICE S KONJUKTIVOM-veznik-cum-uvijek s konjuktivom prema CTBudući da je broj neprijatelja bio velik, vojskovođa povede vojnike natrag u tabor.>Cum numerus hostium magnus esset, dux milites incastra reduxit.

FINALNE REČENICE-uvijek prema CT, a radnja je uvijek istovremena-glavna rečenica-ideo, idcirco, propterea, eo consilio-zavisna rečenica-ut, ne, quo (uz komparativ)Zakonima se zato pokoravamo, da možemo biti slobodni.>Legibus ideo paremus ut liberi esse possimus.

REČENICE UZ VERBA POSTULANDI-postulo, impero, moneo, persuadeo, oro, rogo, peto, opto, kupio-veznici-ut, ne-radnja uvijek istovremenaTe rogo, ne desperes.>Molim te, ne očajavaj.

REČENICE UZ VERBA IMPEDIENDI-impedio, prohibeo, resisto, obsto, recuso-veznici-ne, quominus-radnja uvijek istovremenaMonituit me, ne id facerem.>Opominjao me da ne napravim ovo.

REČENICE UZ VERBA TIMENDI-timeo, metuo, vereor-veznici-ut, ne-slaže se prema CTPlašim se da prijatelj ne dolazi.>Timeo ut amicus veniat.

PRAVE POSLJEDIČNE REČENICE-glavna rečenica-ita, sic, adeo, tam, talis, tantum-zavisna rečenica-ut, i konjuktiv apsolutni (ne slaže se po CT nego se uzima ono vrijeme po kojem bi bila u indikativu)

POSLJEDIČNE REČENICE UZ IZRAZE-veznici-fit, accidit, evenit, fieri potest, sequitur, restat, relinquitur, reliquum est, mos est-prema CT

POSLJEDIČNE REČENICE IZA KOMPARATIVA SA QUAMGrad bijaše odviše utvrđen da bi se mogao zauzeti.>Urbs munitior erat, quam occupari posesset.

POSLJEDIČNE REČENICE SA QUINnon multum abest+quinnihil praetermitto+quinfacere non possum+quinnon dubito+quinnemo est+quinnihil est+quin

Ne sumnjam da ćeš danas doći kod mene.>Non dubito quin venturum sis ad me.

KOMPARATIVNE ILI POREDBENE REČENICE-uspoređuje se radnja zavisne s radnjom glavne rečenice1.ako sadržavaju stvarnu radnju stoje u indikativu i počinju relativnim pridjevima ili prilozima kojima u gl. Rečenici odgovara pokazna riječ /KORELATIV)RELATIV-KORELATIVqualis-talisquantus-tantusquot-totquantopere-tantoperequotiens-totiensquo-eoquam-tamQuot linguas calles, tot homines vales.>Koliko jezika znaš, toliko ljudi vrijediš.2.može početi komparativnim veznicima kojima u gl.rečenici odgovara korelativzavisna-ut, uti, sicut, quemadmodumglavna-sic, ita, item Ut sementem feceris ita metes.>KAKO POSIJEŠ, TAKO ĆEŠ I ŽETI.3.mogu početi sa QUAM iza riječi komparativna značenja.Praestat fortiter mori, quam turpiter servire.>Bolje je hrabro umrijeti, nego sramotno služiti.4.počinje sa ac ili atque iza izraza koji omogućuje sličnost, jednakost ili razliku.Non idem tyrranis expedit ac multitudini.>Ne koristi isto tiranima što i mnoštvu

KOMPARATIVNE REČENICE S KONJUKTIVOM-uspoređuju nešto pomišljeno sa stvarnim-slažu se prema CT-veznici-tamquam,tamquam si,velut,velut si, quasi, proinde quasi, ut si,atque ac si,perinde ac siRadi kao da ćeš živjeti 100 godina.>Labora tamquam centum annos victurus sis.

DOPUSNE ILI KONCESIVNE REČENICE-s indikativom-etsi, tametsi, etiamsi, quamquam-s konjuktivom- licet, quamvis, cum, ut ->prema CTUspomena na slavne ljude ostat će, iako su umrli.>Memoria clarorum virorum manebit,etsi mortui sunt.

POGODBENE ILI KONDICIONALNE REČENICE-ne slažu se prema CT-glavna rečenica pokazuje posljedicu pogodbe, a u zavisnoj je pogodba-veznici-si, nisi1.realne pogodbene-i u zavisnoj (protaza) i u glavnoj (apodoza) stoji indikativ-futur 2.u protazi na lat.prevodimo futurom 1.-ako je u protazi preznet svršenog glagola na latinski ga pervodimo futurom 2.Ako učiš znaš.>Si discis, scis

Ako si učio, znao si.>Si discebas, sciebasAko budeš učio, znat ćeš.>Si disces, scies.Ako naučiš, znat ćeš.>Si didiceris, scies2.potencijalne pogodbenePROTAZA APODOZA SADAŠNJOST Konjuktiv prezenta Konjuktiv prezenta TRAJNOPROŠLOST Konjuktiv perfekta Konjuktiv perfekta SVRŠENO

-na hrvatski se prevodi kondicionalom 1sad.-Si discas, scias.>Ako bi učio, znao bi.proš.-Si didiceris, sciveris.>Ako bi naučio, saznao bi3.irealne pogodbenePROTAZA APODOZASADAŠNJOST Konjuktiv imperfekta Konjuktiv imperfektaPROŠLOST Konjuktiv pluskvamperfekta Konjuktiv pluskvamperfekta

-na hrvatski:SADAŠNJOST- da+prezent kondicional 1.kad+kondicional 1 kondicional 1PROŠLOST-da+ perfekt kondicional 2Si tacuisses, philosophum mansisses.>Da si šutio, bio bi ostao filozof.