Embed Size (px)
DESCRIPTION
Sve o računarima za početnike
Citation preview
abacus
logaritamsko računalo
mehanički kalkulatori
diferencijalni i analitički stroj
••
•
•
elektromehanički strojevi
eniac
generacije elektroničkih računala
elektronske cijevi
•
••
•
čip
mikroprocesori
osobna računala
•••
Povijesni razvoj računala
1-2
Uvod
Čovjek je oduvijek nastojao olakšati svakodnevne radnje različitim pomoćnim sredstvima. Tražio je pomoć za brojanje i računanje. Naravno, na početku se koristio samo svojim prstima i kroz stoljeća od prstiju došao do računala.
KaKo je počelo
3000 godina pr. n. ere
Najstarije pomagalo za računanje bio je abak ili abakus (lat. abacus). Pojavilo se u Kini oko 3000 g. pr. n. e. , a koristili su ga i stari Grci i Rimljani. Prva su se sastojala od ploče s osam žljebova duž kojih su se pomicali kamenčići, a kasnije su se koristile kuglice na šipkama.
U Europi se koristio do 17. stoljeća i početka korištenja arapskih brojeva i računanja na papi-ru. I danas je zbog jednostavnosti korištenja u uporabi u nekim zemljama Dalekog istoka.
17. stoljeće
Početkom 17. stoljeća škotski matematičar JOHN NAPIER (1550.– 1617.) sudjelovao je u istraživanju koje je iziskivalo puno vreme-na i napora budući da se računalo s velikim brojevima. Traži način bržeg i jednostavnijeg računa. Njegova istraživanja dovela su do onoga što danas zovemo logaritmi. Logari-tmi su pojednostavnili operacije množenja i dijeljenja pri čemu se račun svodi na zbraja-nje, odnosno oduzimanje.
Slika 1-1. Abacus sa žljebovima
Slika 1-2. Abacus
Slika 1-3. John Napier
POV
IJES
T
1-3
Baze
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etTe
kst
Tabl
ice
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeIzr
ada
web
aPr
ogram
iranje
To je vrijeme kada nastaju logaritam-ske tablice, a kao pomoć pri računanju pojavljuje se logaritamsko ili po-mično računalo, kod nas popularno zvano šiber. Kao pomoć pri računu i preteča kalkulatora koristi se do 80-ih godina prošlog stoljeća.
mehanički strojevi
1623. njemački matematičar i astronom WILHELM SCHICKARD (1592.–1635.) izradio je prvi mehanički kalkulator koji je zbrajao, oduzimao, množio i dijelio. Njegov kalkulator ostaje nepoznat još slijedećih 300 go-dina do rekonstrukcije 60.tih godina 20 stoljeća.
1642. francuski filozof i matematičar BLAISE PASCAL (1623.-1662.) izradio je mehanički stroj koji je mogao relativno brzo zbrajati i oduzimati velike brojeve. Stroj je trebao pomoći njegovu ocu koji je radio kao poreznik. Mana mu je bila nedovoljna preciznost budu-ći da tadašnja tehnologija nije omogućavala preciznu i pouzdanu izradu njegovih mehaničkih dijelova. Stroj je dobio naziv Pascalina.
1672. njemački filozof i matematičar GOTTFRIED WILHELM LEIBNIZ (1646. – 1716.) izradio je stroj sli-čan Pascalini koji je mogao zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti, ali ni taj stroj nije bio pouzdan ni upotrebljiv u praksi. Leibniz je bio među prvim matematičarima koji su proučavali binarni brojevni sustav, a koji i danas primjenjujemo u radu računala.
Slika 1-4. Model šibera
Slika 1-5. Blaise Pascal
Slika 1-8. Gottfried Wilhelm Leibniz
Slika 1-6. Pascalina
Slika 1-7. Leibnizov kalkulator
1-4
19. stoljeće
1801.- JOSEPH MARIE JACQUARD (1752. - 1834.) izumio je tkalački stroj kod kojeg su uzorci tkanja bili predstavljeni nizom bušenih kartica. Raspored rupica na bušenim karticama predstavljao je program kojim se određivalo djelovanje tkalačkog stroja.
1822. engleski izumitelj CHARLES BABBAGE (1792. – 1871.) izrađuje nacrt stroja namijenjenog računanju logaritama u logaritamskim tablicama pri čemu su izlaz predstavljale metalne pločice, a rezultati su se mogli tiskati na papir. C. Babbage taj je stroj nazvao diferencijalni stroj (engl. difference engine). To je bio vrlo složen i skup projekt, ali stroj nikad nije bio dovršen. Ograničenje je opet bila teh-nologija koja nije mogla slijediti Babbageove zamisli ali i financije, budući da je vlada nakon 15 godina prestala financijski pomagati njegov projekt.
1833. Babbage je dobio ideju za izradu stroja kojim je želio ukloniti nedostatke dotadašnjih mehanič-kih kalkulatora. Tako nastaje analitički stroj (engl. analytical engine) za računanje koji je trebao rješa-vati različite zadatke. Po svojoj građi, stroj je imao sve elemente suvremenih računala: ulazni uređaj, memoriju, centralnu jedinicu, program na bušenim karticama i izlazni uređaj. U realizaciji ovog projek-ta Babbagea su pratile tehničke i druge poteškoće tako da nije uspio potpuno realizirati zamisao o programibilnom računalu. Unatoč tome njegova ideja predstavlja model računala kakvo upotreblja-vamo i danas te analitički stroj smatramo mehanič-kom pretečom današnjih računala.
Sa Charlesom Babbageom surađivala je i prva žena i vizionarka u svijetu računa-la - ADA BYRON KING, grofica Lovelace (1815.-1852.). Opsežnim je bilješkama opisala mogućnosti analitičkog stroja koji se kasnije počeo koristiti u praktične i znan-stvene svrhe. Ada je bila matematičarka te je predložila Babbageu način na koji stroj može izračunavati Bernulijeve brojeve. Ovaj plan danas se smatra prvim “kompjutorskim programom”, a u njenu je čast njenim ime-nom nazvan jedan od viših programskih je-zika - ADA.
Slika 1-9. Charles Babbage
Slika 1-10. Diferencijalni stroj
Slika 1-11. Ada Byron King
POV
IJES
T
1-5
Baze
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etTe
kst
Tabl
ice
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeIzr
ada
web
aPr
ogram
iranje
elektromehanički strojevi
19. stoljeće
1890. HERMAN HOLLERITH (1860. – 1929.) izumio je stroj za svrstavanje buše-nih kartica s podatcima iz popisa stanovništva. Nazvan je sortirnim strojem (engl. tabulating machine). Dotadašnja obrada podataka popisa trajala je nekoliko godina, a Holerithovim izumom vrijeme obrade bilo je smanjeno na nekoliko tjedana. Ovaj izum konačno je imao i praktičnu korist pa je počela i komercijalna proizvodnja. S ovim izumom javlja se pojam masovne obrade podataka. Zbog komercijalnog uspje-ha ovih strojeva osnovano je nekoliko tvrtki.
1896. Hollerith osniva tvrtku Tabulating Machine Company (TMC)
20. stoljeće
1924. tvrtka TMC udružuje se s još nekoliko srodnih kompanija te nastaje tvrtka IBM (International Business Machine) koja i danas predstavlja jednog od najznačajnijih proizvođača računala na svijetu.
Tadašnja tehnologija nije bila dorasla zamislima dotadašnjih izumitelja, međutim razvojem elektronike stvari se bitno mijenjaju.
Na pojavu prvog „pravog“ elektroničkog računala znatno je utjecao II. svjetski rat. Pri izradi oruđa za ratne potrebe trebalo je izvršiti velike količine računskih operacija. Tadašnji kalkulatori i ljudi to nisu mogli pratiti. Zbog toga su na različitim mjestima, ali u isto vrijeme trojica znanstvenika, svaki u svojoj zemlji, radili na projektu izrade elektroničkog kalkulatora.
1938. KONRAD ZUSE (1910. – 1996.) izrađuje računalo Z1. Nešto kasnije nastaje Z2.
1942. izrađuje Z3, prvi programibilni kalkulator koji radi na principu binarne alge-bre, a zatim 1943. i Z4. Temeljni element ovih računala su bili elektromagnetski releji. K. Zuse je tada poznavao mogućnosti elektronskih cijevi, ali se zbog njihove nepouz-danosti odlučio za releje. U Njemačkoj nisu pridavali velik značaj njegovim radovima te je razvoj programibilnih kalkulatora bio isključivo rezultat njegova entuzijazma.
Slika 1-12. Herman Hollerith i sortirni stroj Slika 1-13. Prvi logo tvrtke IBM
1-6
1943. HOWARD AIKEN (1900. – 1973.) uz financijsku pomoć IBM-a, a inspiriran Babbageovim radovima izradio je elektromehaničko računalo MARK I. Računalo je bilo dugačko približno 20 metara, visoko 2,5 metra, težilo je oko 5 tona, a imalo oko 750000 dijelova. I ovo se računalo temeljilo na elektromagnetskim relejima.
1943. engleski matematičar ALAN TURING (1912. – 1954.) je sa svojim timom izradio računalo Colossus. Colossus je dešifrirao tajne njemačke poruke, šifrirane njemačkim stro-jem za šifriranje Enigma. U ovom računalu prvi se put upotrebljavaju elektronske cijevi. Turing je svoj stroj nazvao COMPUTER (engl. to compute = računati).
eleKtroničKa račUnala
Pojavom elektronike, izgrađen je ENIAC (engl. Electronic Numerical Integrator And Cal-culator) – stroj koji smatramo 1. elektroničkim računalom.
Završilo je doba mehaničkih i elektromehaničkih strojeva.
Kontruktori ENIAC-a su istraživači John Mauchly (1907. – 1980.) i John Presper Eckert (1919. – 1995.), a ENIAC je dovršen i predstavljen javnosti 1946. godine.
Računalo se temeljilo na elektronskim cijevima (čak njih 18 000), težilo je 30 tona, a kad je radilo, trošilo je toliko električne energije da je grad Philadelphia ostajao u mraku.
Tijekom rada ENIAC-a uočena su 2 nedostatka:
mala memorija
nije bio programibilan
Ideju o tome kako računalo može rje-šavati različite zadatke ovisno o pro-gramu dao je mađarski matematičar John von Neumann. Njegova ideja bila je ključna za daljnji razvoj raču-nala pa se i današnja računala temelje na von Neumannovoj arhitekturi.
1.
2.
Slika 1-14. Colossus Alana Turinga
Slika 1-15. ENIAC
POV
IJES
T
1-7
Baze
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etTe
kst
Tabl
ice
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeIzr
ada
web
aPr
ogram
iranje
Nakon ENIAC-a slijedi čitav niz elektroničkih digitalnih računala, podijeljenih u 5 ge-neracija, ovisno o primijenjenoj tehnologiji izgradnje uređaja. Generacije se razlikuju po značajnom skoku u mogućnostima računala1.
osnovne karakteristike
I. generacija računala
Temeljni element računala: elektronske cijevi.
Najpoznatije računalo ove generacije je UNIVAC (engl. Universal Automatic Com-puter) koji se koristio za obradu popisa stanovništva u SAD-u 1951.g.
Kao ulazni medij koriste se bušene kartice i papirna vrpca.
Programi za računalo pišu se u strojnom jeziku.
Računala su velika, troše puno energije, nepouzdana su, programiranje je dugo-trajno i složeno.
1 U stručnoj literaturi neki autori spominju i 6. generaciju računala. Budući da se većina autora slaže s podje-lom na 5, a ne 6 generacija, mi smo prihvatili istu.
•
•
•
•
•
Slika 1-17. UNIVAC
Slika 1-16. Generacije računala na crti vremena
brojevni sustavi
dekadski, binarni, oktalni heksadekadski zapis broja dvojni komplement binarnog broja
••
•
tehnika fiksnog i kliznog zareza
binarni račun
bit, byte (b), kb, mb, gb, tb
kodiranje, kod
ascii kod
•
••
••
osnovne logičke operacije
logički sklopovi
•
•
Abeceda računala
2-2
Brojevni sustavi
10 na papiru u mislima pretvaramo u deset prstiju, deset jabuka, deset kilometara, deset kilograma, deset…Kad bismo to htjeli razložiti nekome tko ne poznaje naš način zapisivanja brojeva, napravili bismo deset crtica na papiru ili pomaknuli deset kuglica - kao što se radilo na abakusu prije 5000 godina. Ali što je s velikim brojevi-ma i složenijim računom?
Pri prebrojavanju koristimo prirodne brojeve, a način njihova zapisivanja razvija se usporedno s razvojem pisma kroz čitavu ljudsku povijest.
U povijesnim zapisima ili matematičkim knjigama susrećemo rimski način zapisiva-nja brojeva. Nije teško pročitati, ali račun je složen i nepraktičan.
Slika 2-1. Egipatski način zapisivanja brojeva
Slika 2-2. Zapis prvih nekoliko prirod-nih brojeva kod Babilonaca
Slika 2-3. Zapis prvih nekoliko prirodnih brojeva kod Maya Indijanaca
Rezultat zapiši rimskim brojkama!
2-3
ABE
CED
APo
vije
stIn
tern
etSk
lopo
vlje
OS
Teks
tTa
blic
eM
ultim
edija
Prez
enta
cije
Izrad
a w
eba
Prog
ramira
njeBa
ze
Podsjeti se: Za zapis broja koriste se velika slova latinice (I=1, V=5, X=10 ,L=50, C=100, D=500, M=1000); isti znak zastupa istu brojevnu vrijednost bez obzira na položaj koji za-uzima u zapisu broja; ako dva ili tri jednaka znaka stoje jedan uz drugi, njihove brojevne vrijednosti se zbrajaju; ako uz neki znak zdesna stoji znak manje vrijednosti, vrijednosti dvaju znakova se zbrajaju, a ako je znak manje vrijednosti slijeva znaku veće vrijedno-sti, onda se od veće oduzme manja vrijednost; ako se neki znak nalazi između dvaju jednakih znakova s većom brojevnom vrijednošću, manja će se vrijednost oduzeti od veće desne, a rezultat oduzimanja dodati lijevoj; broj nad kojim je nadvučena crta valja množiti s 1000, a broj nad kojim su dvije crte s 1 000 000.
Brojevni sustav je način zapisivanja i tumačenja brojeva. Određen je skupom raspo-loživih simbola – znamenaka.
Kako u rimskom zapisu svaki znak ima uvijek istu brojevnu vrijednost bez obzira na svoj položaj (poziciju), npr. u zapisu broja (XXX=10+10+10=30), rimski brojevni sustav pripada u skupinu nepozicijskih brojevnih sustava.
U našem svakodnevnom zapisu i računu potpuno je drukčije.
Npr. 222 ne znači 2+2+2, već predstavlja vrijednost 2•100+2•10+2 ili 2 stotice + 2 desetice + 2 jedinice.
Svaka od triju jednakih brojki 2 ima drugu brojevnu vrijednost, ovisno o položaju ili poziciji u zapisu broja.
Takav brojevni sustav kod kojeg vrijednost svakog znaka ovisi o njegovoj poziciji u zapisanom broju nazivamo pozicijskim (položajnim) brojevnim sustavom. Od sada ćemo razmatrati samo takve brojevne sustave.
Broj različitih znamenaka u sustavu određuje bazu sustava i prema bazi sustav dobiva ime. Najmanja znamenka sustava uvijek je 0, a najveća je za jedan manja od njegove baze.
Kao djeca brojili smo i računali “na prste”. Činjenica da imamo 10 prstiju odredila je naš način razmišljanja i brojanja: svaki broj možemo raspisati po potencijama broja 10. Potencije broja 10 predstavljaju težine pojedinih brojevnih mjesta (jedinice, dese-tice, stotice, tisućice…). Naš sustav nazivamo dekadski brojevni sustav, baza mu je 10, a moguće znamenke su 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9.
Za bazu brojevnog sustava možemo odabrati bilo koji prirodan broj, no mi ćemo spomenuti sustave važne za razumijevanje rada računala: sustave s bazama 2, 8 i 16.
2-4
Heksadekadski brojevni sustav koristi 16 različitih znamenaka. Prvih deset zna-menaka su znakovi od 0 do 9, a za preostalih šest trebalo je uvesti nove simbole. Dogovoreno je da to bude prvih šest slova engleske abecede:
Simbol A b C D E F
VrijEDnoSt 10 11 12 13 14 15
Kako bismo razlikovali zapis broja u različitim sustavima, uz broj ćemo pisati oznaku baze:
15(10)=1111(2)=17(8)=F(16)
Primjer 1. Pogledajmo nekoliko brojeva u različitim zapisima:
1101101(2) = 1 • 26 + 1 • 25 + 0 • 24 + 1 • 23 + 1 • 22 + 0 • 21 + 1 • 20 =
=1 • 64 + 1 • 32 + 0 • 16 + 1 • 8 + 1 • 4 + 0 • 2 + 1 • 1 =
= 64 + 32 + 8 + 4 + 1
=109(10)
732(8) = 7•82 + 3•81 + 2•80 =
= 7•64 + 3•8 + 2•1 =
= 448 + 24 + 2 =
= 474(10)
1A3D (16) = 1•163 + 10•162 + 3•161 + 13•160
= 4096 + 10•256 + 3•16 + 13•1 =
= 4096 + 2560 + 48 + 13 =
= 6717(10)
Želimo li dobiti vrijednost broja pisanog u bilo kojem zapisu, dovoljno ga je raspisati po potencijama baze uvažavajući položaj pojedine znamenke:
brojEVni SUStAV bAZA SUStAVA moGUĆE ZnAmEnKE primjEr ZApiSA brojA 15
dekadski 10 0,1,2,3,4,5,6,7,8,9 15
binarni 2 0,1 1111
oktalni 8 0,1,2,3,4,5,6,7 17
heksadekadski 160,1,2,3,4,5,6,7,8,9
A,B,C,D,E,FF
0123456
012
0123
2-5
ABE
CED
APo
vije
stIn
tern
etSk
lopo
vlje
OS
Teks
tTa
blic
eM
ultim
edija
Prez
enta
cije
Izrad
a w
eba
Prog
ramira
njeBa
ze
Time smo naučili pretvorbu zapisa broja iz bilo kojeg brojevnog sustava u dekadski, sustav u kojem smo navikli brojiti, razmišljati i računati.
Kako to radimo obratno?
Pretvaranje dekadskog zapisa broja u bilo koji drugi zapis provodi se standardnim postupkom uzastopnog cjelobrojnog dijeljenja s bazom brojevnog sustava u koji se broj pretvara te bilježenjem ostataka nakon pojedinog dijeljenja. Prvi je ostatak znamenka na mjestu jedinica, a svaki sljedeći na mjestu neposredno ulijevo.
Primjer 2. Zapišimo broj 315(10) u binarnom, oktalnom i heksadekadskom brojev-nom sustavu.
20=1 80=1 100=1 160=1
21=2 81=8 101=10 161=16
22=4 82=64 102=100 162=256
23=8 83=512 103=1000 163=4096
24=16 84=4096 104=10000 164=65536
25=32 85=32768 105=100000 165=1048576
26=64 86=262144 106=1000000 166=16777216
27=128
28=256
29=512
210=1024
POTENCIJEbn = b·b·b· …·b
n faktora
n je eksponent potencije
binArni brojEVni SUStAV oKtAlni brojEVni SUStAVHEKSADEKADSKi brojEVni
SUStAVostatak < 2 ostatak < 8 ostatak < 16
315:2=157
157:2=78
78:2=39
39:2=19
19:2=9
9:2=4
4:2=2
2:2=1
1:2=0
1
1
0
1
1
1
0
0
1
315:8=39
39:8=4
4:8=0
3
7
4
315:16=19
19:16=1
1:16=0
11 (b)
3
1
100111011(2) 473(8) 13b (16)
SMJE
R Č
ITA
NJA
Podsjeti se:
2-6
Dakle, 315(10) = 100111011(2) = 473(8) = 13B (16).
Jednostavno je povezati binarni i oktalni zapis broja. Važno je uočiti prikaz oktalnih znamenki bi-narno. Za prikaz su dovoljne 3 binarne znamenke.
Imamo li zadan broj u binarnom brojevnom sustavu, lako ćemo ga pretvoriti u oktalni brojevni sustav koristeći sljedeći algoritam:
grupiramo binarne znamenke u skupine po tri počevši zdesna
ako broj znamenaka nije cjelobrojni višekrat-nik od tri, nadopunimo ga nulama s lijeve strane
svaku grupu binarnih znamenki zamijenimo odgovarajućom oktalnom znamen-kom
nanižemo redom dobivene oktalne znamenke
Primjer 3. Broj 10101(2) zapišimo oktalno.
Obrnuti problem rješava se slično: svaku oktalnu znamenku zadanog broja zapišemo pomoću tri binarne znamenke; vodeće nule odbacimo, a spojivši binarne znamenke dobit ćemo binarni zapis oktalnog broja.
Primjer 4. Broj 173(8) zapišimo binarno.
Sličnim razmatranjima spojit ćemo binarni i heksadekadski brojevni sustav. Algori-tme za pretvorbu prilagodit ćemo zahtjevima heksadekadskog brojevnog sustava: za prikaz znamenaka heksadekadskog sustava potrebne su nam četiri binarne znamenke.
Primjer 5. Odredimo heksadekadski zapis broja 10101(2) .
1.
2.
3.
4.
binArni ZApiS oKtAlni ZApiS000 0
001 1
010 2
011 3
100 4
101 5
110 6
111 7
010 101→ 10101(2) =25(8) 2 5
1 7 3→ 173(8) =1111011(2) 001 111 011
binArni ZApiS HEKSADEKADSKi ZApiS binArni ZApiS HEKSADEKADSKi
ZApiS
0000 0 1000 8
0001 1 1001 9
0010 2 1010 A
0011 3 1011 B
0100 4 1100 C
0101 5 1101 D
0110 6 1110 E
0111 7 1111 F
0001 0101→ 10101(2) =15(16) 1 5
2-7
ABE
CED
APo
vije
stIn
tern
etSk
lopo
vlje
OS
Teks
tTa
blic
eM
ultim
edija
Prez
enta
cije
Izrad
a w
eba
Prog
ramira
njeBa
ze
Primjer 6. Broj 1A3(16) zapišimo binarno.
Lako je uočiti da je najbrži i najlakši način pretvorbe broja iz oktalnog u heksade-kadski sustav i obrnuto korištenje binarnog zapisa, a za one manje snalažljive može poslužiti pretvorba u dekadski brojevni sustav.
Primjer 7.
U pretvorbi brojeva, kao i u računu u različitim sustavima, pomažu nam džepna raču-nala ili Calculator uključen u operacijski sustav Windows (Start → Svi programi → Pomagala → Kalkulator):
1 A 3→ 1A3(16) =110100011(2) 0001 1010 0011
315(8) =3 1 5
= CD(16)011 001 101 = 1100 1101C D
Slika 2-4. Kalkulator uključen u operacijski sustav Windows
računalni sustav
ulazni uređaji
tipkovnica
miš
skener
izlazni uređaji
monitor
•••••••
grafička kartica
pisači
zvučnici
zvučna kartica
matična ploča
procesori
memorije
•••••••
rom
ram
tvrdi disk
magnetska traka
optički disk
poluvidičke flash memorije
••••••
Sklopovlje
3-2
Uvod
Suvremeni način života i rada nemoguće je zamisliti bez uporabe računala (compu-ter). Njegovim korištenjem olakšavamo i ubrzavamo svakodnevne poslove, a poseb-no do izražaja dolazi brzina i jednostavnost komunikacije s drugima putem inter-neta. U svojim raznim oblicima računalo je prisutno u velikom broju uređaja koje svakodnevno koristimo (mobitel, TV prijemnik, mp3 svirač (player), perilica suđa itd.).
U ovom poglavlju bit će opisani dijelovi od kojih se računalo sastoji, njihovo među-sobno povezivanje te način rada.
sklopovlje u računalnom sustavu
Budući da je računalo elektronički uređaj koji se sastoji od više međusobno pove-zanih dijelova, možemo slobodno govoriti o računalnom sustavu. Sve dijelove sustava koji su izrađeni od tvrde materije (plastika, metal itd.) jednom riječju zovemo sklopovlje (hardware). Osim sklopovlja vrlo važan dio računalnog sustava su progra-mi (aplikacije) pomoću kojih upravljamo sklopovljem, izvršavamo zadane poslove te komuniciramo s drugima. Svi programi u računalnom sustavu zovu se softver (sof-tware). Uz hardver i softver u računalni sustav možemo ubrojiti i samog korisnika koji njima upravlja obavljajući različite poslove. Sva računala, od onih koja su ugrađena u mobitel pa do osobnih računala (Personal Computer – PC), sastoje se od:
ulaznih uređaja – služe za unos podataka i instrukcija iz okoline u računalo
izlaznih uređaja – služe za prijenos podataka iz računala u okolinu
memorije (unutarnje i vanjske) – služi za pohranu podataka
centralne procesorske jedinice – izvršava naredbe i vrši obradu podataka
•
•
•
•
Slika 3-1. Von Neumannov model računala
SKLO
- PO
VLJ
E
3-3
Povi
jest
Abe
ceda
Izrad
a w
eba
OS
Inte
rnet
Teks
tTa
blic
eM
ultim
edija
Prez
enta
cije
Baze
Prog
ramira
nje
U ranoj fazi razvoja računala su se sastojala od mehaničkih dijelova dok su dijelovi današnjih računala građeni od elektroničkih elemenata (čipova). Stoga sva suvreme-na računala imaju atribut elektronička.
Iz svega dosad navedenog te shematskog prikaza može se izvesti opća definicija pojma elektroničko računalo.
Elektroničko računalo (computer) jest sustav koji se sastoji od hardvera i softvera, a služi za unos, obradu i prikaz podataka.
Elektroničko računalo (computer) jest stroj koji se sastoji od elektroničkih dijelova (hardver) te prema zadanim naredbama prihvaća podatke (ulazni uređaji), pamti podatke (memorija), obrađuje ih, a rezultate obrade prikazuje (izlazni uređaji) ili pohranjuje za kasniju uporabu.
Računalo možemo slikovito zamisliti kao tvornicu u kojoj se primjerice izrađuju stolice. Kamioni (ulazne jedinice) dovoze u tvornicu sirovinu (trupce) i istovaruju je u skladište (memorija). Nakon toga dolazi do narudžbe 1000 stolica. Prvi tko će taj zahtjev primiti bit će upravljački dio, tj. menadžment (upravljačka jedinica). Kad rukovodstvo zna što treba učiniti, daje upute (naredbe) radnicima u pogonu da to naprave (aritmetičko-logička jedinica). Kad je posao u pogonu završen, imamo gotov proizvod. O tome hoće li se taj proizvod odmah plasirati na tržište (izlaz) ili će se uskladištiti, odlučuje rukovodstvo (upravljačka jedinica).
Slika 3-2. Sklopovski dijelovi računalnog sustava
3-4
Ulazni Uređaji
Kako bi računalo moglo izvršavati instrukcije i obrađivati podatke, potrebno ih je najprije iz okoline unijeti u memoriju računala. Osim prijenosa podataka podatci se najčešće pretvaraju u oblik razumljiv računalu (digitalni, binarni). Sliku s papira koju želimo obrađivati pomoću računala, potrebno je skenirati i prenijeti u računalo. Ulazni uređaj koji ćemo koristiti bit će skener koji pretvara sliku s papira u digitalni (binarni) oblik i prenosi je u memoriju računala.
U ovom poglavlju bit će opisan način rada ulaznih uređaja preko kojih ujedno i ko-municiramo s računalom.
Tipkovnica (Keyboard)Tipkovnica je ulazni uređaj najčešće prilagođen unosu teksta. Suvremene tipkovnice sadrže i dodatne funkcijske tipke kojima možemo pokretati razne programe (inter-net preglednik, kalkulator itd.), vršiti kontrolu zvuka, isključiti računalo ili ga staviti u stanje čekanja (Stand By).
Svaka označena tipka mehanički je vezana za svoju sklopku koja kod pritiska na nju ostvaruje električni kontakt. Posljedica toga je zatvaranje strujnog kruga te pojava napona na temelju kojeg se stvara električni impuls. Na temelju impulsa upravljački čip u tipkovnici šalje čipu u računalu kôd pritisnute tipke. Nakon toga čip u računalu određuje kodnu vrijednost pritisnute tipke i pretvara ga u znak na zaslonu. Time se od mehaničkog pritiska na tipku dolazi do digitalnog (binarnog) podatka u računalu.
Slika 3-3. Tipkovnica s dodatnim tipkama
SKLO
- PO
VLJ
E
3-5
Povi
jest
Abe
ceda
Izrad
a w
eba
OS
Inte
rnet
Teks
tTa
blic
eM
ultim
edija
Prez
enta
cije
Baze
Prog
ramira
nje
Značenje i funkcija tipki
Budući da je tipkovnica jedan od najčešće korištenih ulaznih uređaja, važno je objasniti funkciju pojedinih tipki koja ovisi o programu (alatu) u kojem se koriste. Tablica s objašnje-njem funkcija tipki vezana je brojevi-ma uz prethodnu sliku.
Značenje tipki komentirano je u okviru operacijskog sustava Windows te programskog paketa MS Office.
Značenje tipki na drugim platformama (Macintosh, Unix/Linux) može biti definirano potpuno drukčije.
Tipka Značenje
1- Fu
nkci
jske
Tipk
e
esc poništavanje neke radnje ili izlazak iz prozora•
F1 pozivanje pomoći (help)•
F2
u My computeru – preimenovanje datoteke ili mape
u Wordu premještanje teksta – označite dio teksta, pritisnite tipku F2, kliknite na mjesto gdje ga hoćete premjestiti te pritisnite tipku enter
u excelu – editiranje ćelije
•
•
•F3 najčešće znači traženje riječi ili slova u tekstu•
F4u Wordu, excelu i powerpointu ponavljanje zadnje akcije; ako ste npr. tekstu povećali slova, svaki sljedeći put to možete učiniti pomoću ove tipke
u My computeru i internet exploreru otvara address
•
•
F5
u Wordu skok na određenu stranicu, u excelu u određenu ćeliju
u powerpointu – pokretanje prezentacije
u My computeru i internet exploreru osvježavanje sadržaja
•
•
•F7 u Office programima pokreće alat za provjeru pravopisa•
F8 F9 nemaju neko veće značenje•
F10 ulazak u izbornike•
F11 u internet exploreru – prikaz punog ekrana ( full screen)•
F12 u Office paketu – save as…•
prt scr print screen – uzima sadržaj ekrana i sprema ga u međumemoriju (clipboard)•scroll lock
u nekim programima (npr. excel) mijenja značenje strelica za pomak pa umjesto pomaka dobijemo klizanje (scroll) cijelog dokumenta u smjeru strelice
•
pause/ break
u kombinaciji s tipkom cTRL najčešće prekida izvođenje DOs programa•
2. Ti
pke s
a
sLOv
iMa
i bR
Ojev
iMa Dio tipkovnice sa slovima i brojevima
iznad nekih tipki postoje specijalni znakovi koje aktiviramo kombinacijom sa shift ili altGr tipkama
•
•
3-6
insert
ako je uključena (svijetli statusna žaruljica), pisanje teksta izvodi se u načinu prepisivanja, tj. postojeći se znak mijenja novim
kad je isključena, pisanje teksta izvodi se u načinu umetanja novog znaka umje-sto postojećeg koji se pomiče za jedno mjesto udesno.
•
•
Homepokazivač (kursor) se kod pisanja teksta postavlja na početak reda u kojem se nalazi
•
Delete briše znak desno od pokazivača ili znak na kojem se on nalazi •
end pokazivač (kursor) se kod pisanja teksta postavlja na kraj reda u kojem se nalazi•
page up vraća pokazivač na prethodnu stranicu (gore)•
page Dn vraća pokazivač na sljedeću stranicu (dolje)•
num Lockako je uključena (svijetli statusna žaruljica), numerički dio tipkovnice je u funkciji, a u suprotnom nije ga moguće koristiti
•
ostaletipke s brojevima i osnovnim aritmetičkim operacijama (+, -, /, *) za brži unos brojčanih podataka
•
strjelicetipke sa strjelicama koje omogućuju pomak pokazivača za jedno mjestu u određe-nom smjeru
•
-skupina specijalnih tipki za brži rad (pokretanje programa, kontrola zvuka, isključivanje računala…)
•
backspacepomiče pokazivač za jedno mjesto ulijevo te briše znak koji se nalazi na tom mjestu
•
enterpotvrda upisane naredbe te njezino prosljeđivanje na izvođenje
potvrda označenog izbora u izbornicima program
•
•
shift
pisanje posebnih znakova naznačenih u gornjem dijelu tipaka
ispis velikih slova
ispis malih slova (ako svijetli caps Lock žaruljica)
•
•
•
cTRL
funkcionira u kombinaciji s drugim tipkama
ctrl + c – kopiraj (copy)
ctrl + v – Zalijepi (paste)
ctrl + X – izreži (cut)
•
•
•
•
11 simulacija desne tipke miša•
12 pokretanje izbornika start•
13 alt Grpisanje znakova u podnožju tipaka
stalno je pritisnuta kod pritiska na željen znak
•
•
14 spacebar ispisuje prazan znak i pomiče pokazivač udesno•
15 alt
funkcionira u kombinaciji s drugim tipkama
shift + alt – mijenjanje tipkovnice s hrvatske na englesku
ctrl + alt + Delete - prisilno prekidanje izvođenja programa
alt + kod tipke daje određeni znak (npr. alt + 64 = @)
•
•
•
•
16 caps Lockuključuje (žaruljica svijetli) / isključuje (žaruljica ne svijetli) pisanje velikih slova
•
34
56
78
910
17
Tabulator (Tab)
pomiče točku unosa u sljedeći stupac ili u sljedeće polje dijaloškog okvira•
SKLO
- PO
VLJ
E
3-7
Povi
jest
Abe
ceda
Izrad
a w
eba
OS
Inte
rnet
Teks
tTa
blic
eM
ultim
edija
Prez
enta
cije
Baze
Prog
ramira
nje
Tipkovnice se međusobno razlikuju po svojim karakteristikama kao što su:
raspored tipaka - Qwertz ili Qwerty te Dvořakova tipkovnica
prilagođenost čovjeku (ergonomija) – izbjegavaju se zdravstveni poremećaji
tehnologija kojom su ostvareni električni kontakti
način spajanja - žičano spajanje tipkovnice s kućištem ostvaruje se PS/2 konek-torom ili USB-om. Tipkovnicu možemo spojiti s računalom i bežičnom vezom. Kod bežičnih tipkovnica prijenos signala odvija se pomoću 2 primopredajnika od kojih je jedan u tipkovnici, a drugi je spojen s računalom pomoću USB ili PS/2 konektora. Prijenos signala kod bežičnih tipkovnica odvija se preko infracrvenih (Infrared) ili radio valova (npr. Bluetooth).
Unos teksta Dvořakovom tipkovnicom puno je brži od tipkovnice s Qwertz raspore-dom jer prsti prevaljuju manji put.
Više informacija o tipkovnici s rasporedom tipki prema Dvořaku potražite na web stranici: http://www.dvorak-keyboards.com
•
•
•
•
Slika 3-4. Raspored tipaka Dvořakove tipkovnice
Slika 3-5. Standardni raspored tipaka (Qwertz)
Slika 3-6. Ergonomska tipkovnica
operacijski sustavi kernel – jezgra sustava
korisnički programi bios
otvoreni sustavi
••
•
••
memorijski međuspremnik – clipboard datoteka
mapa
datotečni sustav prozori
•
••••
gui
radna površina
podešavanje sustava
kontrolna ploča
bluetooth
vraćanje sustava
•••
•••
Operacijski sustavi (OS)
4-2
Uvod
Postoji nekoliko vrsta programa koji se koriste u računalima. Neki od njih služe za pokretanje računala odnosno njegovih komponenti, neki za održavanje računala u radu, a neki za izvršavanje određenih radnji, primjerice obradu teksta, uređivanje slika, slušanje glazbe i slično. Programi koji služe za rad računala zovu se operacijski� ili radni sustavi. Druga skupina programa u računalu su korisnički ili aplikacijski� programi.
Operacijski sustav je skup programa koji upravlja osnovnim radom sklopovlja – hardvera računala. Osnovni rad računala, prema Von Neumannu, podrazumijeva ulaz, obradu, pohranjivanje i izlaz podataka.
Operacijski sustav je programska veza između korisničkih programa i sklopovlja računala. Korisnički programi za svoj normalan rad često „pozivaju“ programske dijelove ili funkcije operacijskog sustava.
Razvoj računala i razvoj operacijskih sustava u međusobnoj su posljedičnoj vezi. Osnovne zadaće operacijskih sustava su:
upravljanje memorijom računala
upravljanje diskovima i pristupanje podatcima
izvršavanje zadaća
nadzor i čitanje ulaznih jedinica
prikaz podataka na zaslonu (grafika)
Svaki je program skup radnih naredba procesoru što znači da jače (bolje) procesore trebaju opsluživati složeniji operacijski sustavi. Operacijski sustav sastoji se od jezgre (kernel), datotečnog sustava, ljuske za izvođenje pro-grama, grafičkog sučelja, komunikacijske veze putem mrežnih protokola, programskog sučelja�.
Prilikom uključivanja računala prvi od programa koji se pokreće jest opera-cijski sustav. On će ostati uključen cijelo vrijeme rada računala raspoređujući „poslove“ koje treba obaviti procesor i upravljajući protokom informacija unutar hardvera računala. Za različite vrste računala tj. za različiti hardver koji je ugrađen postoje i različiti operacijski sustavi, pa se prilikom nabavke novog računala valja raspitati koji ćemo operacijski sustav koristiti u radu računala.
U početku su operacijski sustavi izgledali dosta „negostoljubivo“ odnosno pristup njihovim naredbama bio je prikazan na crnom ekranu. Trebalo je znati sve naredbe i upisivati ih bez pogrješke tipkovnicom u naredbeni redak (command prompt). Ope-racijski sustavi koji su danas u uporabi koriste uglavnom grafičko korisničko sučelje (Graphical User Interface).
� Operativni ili operacijski sustavi – postoji prijepor jezikoslovaca u vezi naziva� Aplikativni ili aplikacijski - postoji prijepor jezikoslovaca u vezi naziva� API – Application programming interface
•
•
•
•
•
Više o različitim distribucijama Linux operacijskog sustava možete pronaći u CARNetovoj e-Knjižnici na adresi e-knjiznica.carnet.hr/ kojoj možete pristupiti koristeći svoj elektronički identitet. Više o elektroničkom identitetu saznajte na www.carnet.hr
OS
4-3
Baze
Abe
ceda
Sklo
povl
jePo
vije
stIn
tern
etTe
kst
Tabl
ice
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeIzr
ada
web
aPr
ogram
iranje
vrste i primjena operacijskih sUstava
Postoje otvoreni i zatvoreni operacijski sustavi. Otvoreni operacijski sustavi su sustavi otvorenog programskog kôda – besplatni, koje svaki korisnik može dorađivati. Primjeri takvih operacijskih sustava su BSD (NetBSD, OpenBSD, FreeBSD), FreeDOS, Linux inačice: Mandriva (Mandrake), SuSe, Ubuntu, PC Linux, Red Hat itd.
Zatvoreni operacijski sustavi su svi sustavi temeljeni na komercijalnim zakonitostima i financijskoj zaradi. Primjer zatvorenih operacijskih sustava su: Microsoft DOS, Microsoft Windows NT, Xenix, Windows CE, Windows XP, Windows Vista, Windows Server, Windows 7, Windows mobile, UNIX, Sun (Solaris), IBM (AIX, PC-DOS, OS/�, z/OS, OS-�90, VMS), Digital Research (DR-DOS, CP/M).
Primjena operacijskih sustava danas prati razvoj i primjenu računala pa tako opera-cijske sustave nalazimo u stolnim i prijenosnim računalima, automobilima i ostalim prijevoznim sredstvima, PDA prijenosnicima, mobitelima, usmjerivačima itd.
Slika 4-1. Izgled ekrana nekoliko operacijskih sustava
Slika 4-2. Ekran mobilnog uređaja s OS Windows Mobile
4-4
Bios
Računalo je skup logički povezanih elektroničkih sklopova koji će uz programsku podršku odnosno pisane naredbe trajno pamtiti podatke, obrađivati ih i izvršavati određene zadatke. Redoslijed radnji i zadataka koje računalo izvršava korisnik ne tre-ba poznavati. Današnja računala ne izvršavaju samo jednu radnju, nego više radnji istovremeno. To izvršavanje višestrukih radnji istovremeno naziva se višezadaćnost, višezadaćni rad ili multitasking. Primjer takvog rada jest pisanje teksta dok istovreme-no svira glazba. Već je rečeno da se prilikom uključivanja računala najprije učitava operacijski sustav. To je prvi program koji se pokreće, ali se prije toga aktiviraju rutine iz BIOS-a. BIOS (Basic Input Output System) – osnovni ulazno-izlazni sustav jest skup rutina i naredbi koje su zapisane u ROM čipu (Read Only Memory). Informacije
potrebne za pokretanje sustava ostaju trajno zapisane i nakon isključivanja računala. Osnovna zamisao i funkcija BIOS-a bila je učitati tipkovni-cu, miš i disketnu jedinicu s koje su se pokretali prvi operacijski sustavi.
Slika 4-3. BIOS čip
Slika 4-4. Sučelje za podešavanje BIOS-a
OS
4-5
Baze
Abe
ceda
Sklo
povl
jePo
vije
stIn
tern
etTe
kst
Tabl
ice
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeIzr
ada
web
aPr
ogram
iranje
datoteka, mapa, datotečni sUstav
Podatci koji se zapisuju u računalo mogu imati različita obilježja. Datoteka je niz binarnih podataka koji sačinjavaju jednu logičku cjelinu i nalaze se pohranjeni na disku. Ti podatci mogu biti zvuk, slika, tekst, izvršni podatci odnosno programski red-ci itd. Veličina datoteka izražava se u bajtovima. Korisničke i izvršne datoteke unutar sustava strukturirane su prema odgovarajućim pravilima – konvencijama u datotečni sustav. Postoji više vrsta datotečnih sustava, npr. datotečni sustav baze podataka (database-based file system), flash datotečni sustav, diskovni datotečni sustav itd.
Diskovni datotečni sustav predviđen je za pohranjivanje datoteka na diskove odno-sno uređaje za pohranu podataka u računalu. Oznake diskovnih datotečnih sustava mogu biti FAT (File Allocation Table), FAT��, HFS, NTFS (New Technology File System), EXT�, EXT�, UDF itd.
Ime svake datoteke sastoji se od dva dijela. Prvi dio definira osnovno ime datoteke (file name), a drugi dio definira kojoj grupi pripada datoteka (grafika, zvuk, tekst, izvršni program itd.) te koji će korisnički program morati pokrenuti operacijski sustav da bi se datoteka mogla pročitati. Taj drugi dio zove se nastavak ili sufiks ili ekstenzija (file extension). Kod starih operacijskih sustava s naredbenim retkom (MS DOS) ime datoteke nije bilo veće od osam znakova. Ako bi datoteka naziva „Lekcija iz menadz-menta.doc“ trebala biti prikazana u MS DOS ekranu, vidjelo bi se samo sljedeće: „Lekcija~1.doc“. Nastavci datoteka koje najčešće koriste operacijski sustavi u radu su: .exe, .bat, .sys, .com, .dll, . ini, i dr.
Datoteka za čiji pregled postoji instalirani program u računalu ima dodijeljenu ikonu ili piktogram ispred naziva datoteke. Dvostrukim klikom na naziv datoteke pokreće se program u kojem se može uređivati odabrana datoteka.
Slika 4-5. Prikaz datoteke u različitim GUI operacijskim sustavima
4-6
Nepoznata datoteka koja nema dodijeljen program za otvaranje u OS Windows Vista ima izgled praznog lista ( ). Dvostrukim klikom na ikonu pokreće se dijaloški okvir u kojem OS traži da se datoteci dodijeli program za otvaranje.
Prilikom rada s datotekama i kod davanja imena novim datotekama nije preporuč-ljivo, a najčešće nije niti moguće korištenje znakova koje operacijski sustavi koriste u komunikaciji s programima i perifernim jedinicama, npr. *\|,.:@-. Neke će skupine datoteka biti dostupne samo za čitanje (read only), a neke će biti potpuno skrivene (hidden files) i dostupne samo administratoru operacijskih sustava.
Da bi se osigurala bolja preglednost i brži pristup datotekama, one se pohranjuju prema određenim kriterijima korisnika ili sustava u mape ili foldere (folders). Mape su organizacijske cjeline u koje se sortiraju podmape (subfolders) i datoteke prema određenim načelima. Kod starijih operacijskih sustava mape i podmape nazivale su se direktoriji (directories) i poddirektoriji (subdirectories)
Podatci – datoteke te podmape i mape pohranjuju se na diskovima, memorijskim karticama i USB me-morijama prema određenom hijerarhijskom redo-slijedu, od „korijena“ (root), preko mapa i podmapa koje čine „stablo“ do datoteka koje se mogu uspore-diti s lišćem.
Slika 4-6. Neke od ikona računalu poznatih datoteka
Slika 4-7. Traženje pripadajućeg programa za datoteku
Slika 4-8. Grafički izgled mapa (podmapa) u Windows OS
OS
4-7
Baze
Abe
ceda
Sklo
povl
jePo
vije
stIn
tern
etTe
kst
Tabl
ice
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeIzr
ada
web
aPr
ogram
iranje
Prikaz pohranjivanja i organiziranja podataka u programu Windows Explorer prika-zan je na sljedećoj slici:
Program Windows Explorer možemo pokrenuti na više načina. Neki od tih načina su:
Klik mišem na gumb Start → Svi programi (All Programs) → Pomagala (Acce-ssories) → Windows Explorer
Desni klik mišem na ikonu Moje Računalo (My Computer) ako se nalazi na radnoj površini te iz skočnog izbornika (pop-up menu) odabrati naredbu Istraži (Explore).
Desni klik mišem na gumb Start u donjem lijevom kutu zaslona i iz skočnog izbornika odabrati naredbu Istraži (Explore).
U operacijskom sustavu Linux�, program u kojem se prikazuje organizacija podataka zove se Preglednik datoteka (File Browser�) .
Program se pokreće iz izbor-nika Places i prikazan je na sljedećoj slici:
� Ubuntu inačica� U nekim Linux OS program se zove File Manager (kao i u Windows �.��)
�.
�.
�.
Slika 4-9. Windows Explorer u Windows Visti (lijevo) i u Windows XP (desno)
Slika 4-10. File Browser
mreže
infrastruktura mreže
mrežni protokoli
lan
wlan
wan
••
••••
vatrozid
korisnik poslužitelj
resursi
modem
internet
preglednik
•••••••
pretraživač e–mail (elektronička pošta)korisnički računi
••
•
Mrežne komunikacije (internet, e–mail)
5-2
Uvod
Računalo je uređaj koji svojim sklopovljem i ugrađenim programima ispunjava velik dio zahtjeva korisnika. Međutim tijekom rada javlja se potreba za razmjenom podataka i dijeljenjem resursa računala. Odavno je uočeno da računalo ne može biti izolirano za vrijeme rada, nego mora biti dio informacijskog sustava pa se javila potreba za spajanjem računala.
Mreže
Dva međusobno spojena računala čine osnovnu mrežu. Računala mogu biti spojena kabelom – žicom ili bežično, valovima određene frekvencije. Mreža mora osiguravati obostranu izmjenu informacija među računalima. Da bi se računalo moglo poveziva-ti s drugim računalima, treba postojati infrastruktura mreže, odnosno:
ugrađen mrežni adapter – mrežna kartica NIC (Network Interface Card). Ta je mrežna kartica danas najčešće sastavni dio matične ploče računala�
pogonski programi – driveri
mrežno ožičenje, posebnim kablovima
koncentrator (Hub) ili preklopnik (Switch), usmjerivač (Router)
ugrađeni softver za mrežno povezivanje
mrežni protokoli.
� Računala obično imaju LAN (Local Area Network) mrežni priključak za žičano povezivanje i/ili WLAN (Wireless LAN) priključak za bežično povezivanje.
•
•
•
•
•
•
Slika 5-1. Mreža
Koncentrator (Hub)
ili
Preklopnik (Switch)
Mrežni kablovi
Računalo
5-3
INTE
RNET
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
STe
kst
Tabl
ice
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeIzr
ada
web
aPr
ogram
iranje
Baze
Mreže se prema veličini dijele na:
lokalne mreže (LAN)
gradske (mjesne – područne) mreže (MAN)
široko razgranate mreže (WAN).
Lokalna mreža (Local Area Network – LAN) je mreža računala koja su povezana u nekom relativno malom, ograničenom prostoru, npr. ustanova, zgrada, industrij-ski pogon, školska učionica i slično. Računala se povezuju ili fizički, odgovarajućim mrežnim kablovima ili bežično (Wireless) pomoću valova odgovarajuće frekvencije.
Područna mreža (Metropolitan Area Network – MAN) je mreža računala povezanih u nekom gradskom ili širem području i najčešće je to skup povezanih lokalnih mreža. Način povezivanja sličan je povezivanju u lokalnim mrežama.
Široko razgranata mreža (Wide Area Network – WAN) je složen sustav područnih i lokalnih mreža koji povezuje velika i udaljena područja. Na načelima spajanja WAN mreža nastaje internet kao najsloženiji oblik spajanja računala u „mrežu svih mreža“.
•
•
•
Slika 5-2. LAN spojena na internet
Slika 5-3. WLAN – bežična mreža
Preklopnik (Switch)
ModemInternet
Preklopnik (Switch)
Pristupni čvor (Access Point)
Pristupni čvor (Access Point)
5-4
Lokalna mreža može biti otvorena, zatvorena ili samo djelomično zatvorena. Zatvo-rena mreža može i ne mora biti povezana na internet. Ako je povezana, onda je to uglavnom preko jednog računala koje filtrira podatke i sprječava neovlašteni pristup mreži i izlaz na internet. Takvo je računalo s instaliranim odgovarajućim programima zadani pristupnik (default gateway) i stvara vatrozid (firewall).
Vatrozid postavlja ograničenja na dolazni i odlazni promet i prikriva identitet kori-sničkog računala što onda otežava dobivanje informacija o računalu koje bi omogu-ćilo upad. OS Windows dolazi s ugrađenim vatrozidom. Postavke vatrozida određuju se u Upravljačkoj ploči.
Računalna mreža je, dakle, skup dvaju ili više fizički povezanih računala između kojih se obavlja izmjena podataka i koriste zajednički resursi.
protokoli
Protokoli se mogu definirati kao skup općeprihvaćenih standardiziranih pravila koja se primjenjuju kod elektroničkog prijenosa podataka između računala i računalnih mreža, a služe nesmetanom prijenosu informacija između računala s različitim ope-racijskim sustavima i korisničkim programima.
Protokola je velik broj i njihova je namjena različita, a da bismo mogli koristiti usluge na internetu, treba znati osnovne pojmove o nekim protokolima.
TCP / IP (Transmission Control Protocol/Internet Protocol) protokol je skup pravila koji određuje kako će računala međusobno razmjenjivati informacije. Od �982. godine je standard za razmjenu podataka i poruka među računalima spojenima na internet. Internet povezuje različita računala koja rade na različitim operacijskim sustavima u ravnopravnu cjelinu. TCP/IP � osnovni je komunikacijski “jezik” ili internetski proto-kol. To je dvoslojni ili program na dvije razine.
2 Izvor: http://ibasics-qua.netfirms.comhttp://searchnetworking.techtarget.com
Slika 5-4. Postavljanje mogućnosti vatrozida
5-5
INTE
RNET
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
STe
kst
Tabl
ice
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeIzr
ada
web
aPr
ogram
iranje
Baze
Viša razina – TCP upravlja usitnjavanjem poruke u manje pakete koji se šalju preko interneta i primaju u računalo čiji TCP spaja pakete u izvornu poruku.
Niža razina – IP upravlja i nadzire adrese unutar paketa da bi paketi nesmetano stigli na pravo odredište. Danas su u uporabi IPv4� i IPv6�
POP – protokol za dolaznu elektroničku poštu (Post Office Protocol). Uglavnom se koristi POP3 protokol
IMAP – protokol za dolaznu elektroničku poštu (Internet Message Transfer Protocol)
SMTP – protokol za odlaznu elektroničku poštu (Simple Mail Transfer Protocol)
TELNET – omogućuje pristup udaljenom računalu ili čvoru� (TELecommunications NETwork)
HTTP – protokol za prijenos hipertekstualnih datoteka (Hyper Text Transfer Protocol)
HTTPS – protokol za prijenos hipertekstualnih datoteka (Hypertext Transfer Protocol over Secure Socket Layer), ali preko uspostavljene sigurne veze koja koristi dodatnu zaštitu (prijavu i enkripciju) i različite ulaze od standardnih (TCP port)6
FTP – protokol za prijenos podataka između čvorova (File Transfer Protocol)
NFS – omogućuje dijeljenje diskova i podataka na njima među umreženim računalima
Osnovni problem svake mreže je zagušenje kanala za prijenos podataka kod velikog prometa, odnosno kad je zahtjev za prijenosom podataka veći od fizičke i tehničke mogućnosti mreže. Korisnik takvo stanje doživljava kao usporenje rada računala.
tehnologija mreže
Pristup udaljenim računalima može se općenito ostvariti na dva načina:
korisnik/poslužitelj (client/server) mrežnom tehnologijom
mrežnom tehnologijom ravnopravnog pristupa (peer to peer „P2P“).
Korisnik / poslužitelj tip mreže može se jednostavno definirati kao sustav računala koja dijele zajedničke podatke na način da korisnik šalje odgovarajuće zahtjeve po-služitelju koji te zahtjeve obrađuje i informaciju vraća korisniku. Program na raču-nalu – korisniku uglavnom je zadužen za korisničko sučelje, slanje zahtjeva i prihvat podataka. Program na poslužitelju prima, obrađuje zahtjev i podatak, informaciju vraća korisniku. Poslovi obrade podatka podijeljeni su među računalima, tako putuje manja količina podataka i rasterećuje se mreža. Poslužitelji su brza i „jaka“ računala koja su uglavnom stalno spojena na mreži. Za mrežu u kojoj postoji računalo – po-služitelj često se koristi naziv čvor.
Peer to peer mreža je mreža ravnopravnih računala, na istoj razini mrežne komuni-kacije, s jednako vrijednim podatcima. Sva računala koja izmjenjuju podatke imaju
� Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/IPv44 Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/IPv6� Čvor (Node): računalo ili neki drugi uređaj koji je povezan na mrežu6 Više na: http://en.wikipedia.org/wiki/Https
•
•
5-6
iste ili slične programe koji rade jednak posao. Ovakav se način uglavnom upotre-bljava za izmjenu multimedijskih datoteka (filmovi, glazba i slično).
Računala istovremeno primaju zatražene podatke i šalju podatke na druga računala koja su zainteresirana za podatke.
dijeljenje resursa na računalima na lan mreži
Računalima koja se nalaze u LAN mreži može se dozvoliti potpuni ili ograničeni pri-stup mapama nekog drugog računala. Na taj način omogućuje se preuzimanje dato-teka ili izmjena sadržaja datoteke na udaljenom računalu bez preuzimanja datoteke na vlastito računalo. Također se može dozvoliti dijeljenje resursa pisača na mreži. Ikone mrežnog dijeljenja u OS Windows Vista i XP prikazane su na sljedećoj slici.
Slika 5-6. Peer to peer mrežaSlika 5-5. Program za izmjenu podataka „peer to peer“
Slika 5-7. Ikone dijeljenja resursa na mreži
Mrežna (dijeljena) mapa
Mrežni pisač
Dijeljena mapa na lokalnom računalu
OS Windows Vista
Mapa
Disk
Pisač
Ikona lokalne mreže
Ikona računala na mreži
Ikona dijeljene mape
OS Windows XP OS Linux Ubuntu
5-7
INTE
RNET
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
STe
kst
Tabl
ice
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeIzr
ada
web
aPr
ogram
iranje
Baze
Prikaz računala u lokalnoj mreži i dijeljenih resursa strukturiran je kao i prikaz drugih podataka u Windows Exploreru.
Postoje programi koji omogućuju vezu s udaljenim računalom (Remote Desktop). Na taj način može se upravljati programima i datotekama na udaljenom računalu.
I operacijski sustav Windows Vista ima razvijen takav pomoćni program, ali ne može se koristiti u svim inačicama niti s računalima na kojima je pokrenut Windows XP Home Edition.
Slika 5-8. Prikaz lokalne mreže računala i dijeljenih resursa
Slika 5-9. Program za upravljanje udaljenim računalom
Mrežna dijeljena mapa
Mrežni pisači
Zaslon udaljenog računala
Zaslon lokalnog računala
obrada teksta
znak
odlomak
vrpca
kartice
uređivanje teksta
oblikovanje teksta, odlomka i stranice
•••••••
tabulatori
popisi
zaglavlje i podnožje
stupci
simboli i jednadžbe
slike
isječci crteža
oblici
••••••••
tekstni okviri
ukrasni tekst
inicijal
tablice
ispis dokumenta
•••••
Obrada teksta
6-2
Uvod
Programi za obradu teksta (eng. text processor) namijenjeni su korisnicima da bi na jednostavan način uređivali, oblikovali i ispisivali tekst. Oblikovanja sežu od jednostavnih promjena vrsta i veličina slova do izrade složenih dokumena-ta s tablicama i slikama. Mnogo je i dodatnih mogućnosti kao što je provjera gramatike i pravopisa, izravno slanje dokumenta elektroničkom poštom, krei-ranje makronaredbi te jednostavno povezivanje takvih dokumenata sa sličnim programima.
Danas postoje mnogi programi za obradu teksta čije su mogućnosti slične, no našu pozornost najviše su privukli Microsoft Word 2007 iz paketa Microsoft Office 2007 i Writer iz OpenOffice.org programskog paketa. MS Word jer je vodeći program za obradu teksta dok je Writer zanimljiv jer pripada skupini Open Source programa što znači da je besplatan i da omogućuje svim zaintere-siranim osobama izravno sudjelovanje u njegovom razvoju. Oba programa vrlo su moćni alati sličnih mogućnosti. U ovoj knjizi bit će prikazane mogućnosti Microsoft Worda 2007.
prije početka
Za lakše razumijevanje obrade teksta pojasnit ćemo na početku osnovne pojmo-ve: dokument, odlomak, znak i font.
Datoteka koja nastaje u programu za obradu teksta naziva se dokument. Svaka datoteka, ovisno o programu u kojem je nastala, ima uz ime i određeni tip ili nastavak. Tako datoteka kreirana u programu Word 2007 ima nastavak .docx, za razliku od ranijih verzija Word programa (npr. Word 97-2003) u kojima je nasta-vak datoteke .doc. Datoteka nastala u programu Writer iz OpenOffice.org paketa ima nastavak .sxw.
Svaki dokument podijeljen je na cjeline koje nazivamo odlomci. Odlomak je dio teksta koji završava pritiskom na tipku Enter. Veličina odlomka nije unaprijed određena; to može biti samo nekoliko znakova ili nekoliko stranica.
Odlomak se sastoji od riječi odnosno znakova, a znak može biti slovo, simbol, broj ili znak interpunkcije. Znakove oblikujemo vrstom pisma koju nazivamo font. Fontom je određen oblik, dizajn i veličina znaka.
Slika 6-1. Programi za obradu teksta
Više o OpenOffice.org Writeru možete pronaći u CARNetovoj e-Knjižnici na adresi e-knjiznica.carnet.hr/ kojoj možete pristupiti koristeći svoj elektronički identitet. Više o elektroničkom identitetu saznajte na www.carnet.hr
TEKS
T
6-3
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etBa
zeTa
blic
eM
ultim
edija
Prez
enta
cije
Izrad
a w
eba
Prog
ramira
nje
osnovno o wordU
Program Word pokrećemo iz izbornika Start ili pomoću ikone na radnoj površini. Pokretanjem programa otvara se prozor Worda koji se izgledom razlikuje od ranijih verzija. Osnovna razlika koju možemo odmah primijetiti jest da nema izbornika ni alatnih traka. Naredbe su sada organizirane na sasvim drugačiji način.
Glavne dijelove prozora prikazuje slika, a slijedi i objašnjenje.
Vrpca (Ribbon) – na vrpci su smještene sve naredbe koje ćemo najčešće koristiti u radu s dokumentom, a organizirane su u kartice i grupe. Osvrnemo li se na izgled ekrana u prijašnjim verzijama Worda, vidimo da je to zapravo zamjena za izbornike i alatne trake.
Kartice (Tabs) – na vrpci se nalazi sedam osnovnih kartica.
To su: Polazno (Home), Umetni (Insert), Izgled stranice (Page Layout), Reference (References), Skupna pisma (Mailings), Pregled (Review), Prikaz (View). Svaka kartica sadrži skup srodnih naredbi. Pritiskom na tipku Alt vidimo i njihove prečace.
Slika 6-2. Izgled prozora
Slika 6-3. Prečaci kartica
6-4
Grupa (Group) predstavlja dio neke kartice na kojoj su naredbe grupirane prema srodnosti zadataka, npr. u grupi Font nalaze se naredbe za oblikovanje znakova.
Pokretač dijaloškog okvira (Dialog Box Launcher) je mala dijagonalna strjelica u donjem desnom kutu neke grupe kojom otvaramo pripadajući dijaloški okvir.
Gumb Microsoft Office (Office Button) je gumb koji otvara dijaloški okvir s osnov-nim naredbama za rad s dokumentom; otvaranje, spremanje i ispis dokumenta.
Alatna traka Brzi pristup (Quick Access Toolbar) nalazi se u gornjem lijevom kutu pokraj gumba Office. Na njoj su, prema unaprijed zadanom, smješteni alati koje često koristimo prilikom rada u Wordu. To su alati Spremi (Save), Poništi (Undo) i Ponovi (Repeat).
Naslovna traka (Title Bar) sadrži ime programa u kojem radimo te ime aktivnog dokumenta, a s desne strane gumbe za rad s prozorom (Buttons for the window).
Ravnalo (Ruler) nalazi se iznad i s lijeve strane radne površine, a koristi se za razna podešavanja (npr. margina, namještanje oznaka za uvlačenje teksta...).
Radna površina (Workspace) koristi se za rad u izabranom dokumentu. U Wordu radna površina ima izgled praznog lista papira.
Gumbi za promjenu prikaza dokumenta (Document views) uz desni rub trake sta-nja omogućuju pet različitih prikaza dokumenta na zaslonu.
Traka stanja (Status bar) nalazi se na dnu prozora, a prikazuje stranicu, broj riječi, jezik.
Klizači (Scroll Bars) nalaze se ispod i s desne strane radne površine i njima se kreće-mo po dokumentu.
Zumiranje (Zoom) – kontrola za promjenu razine uvećanja ili sma-njenja dokumenta radi bolje čitljivosti ili preglednosti (ukoliko želimo na zaslonu vi-djeti više stranica, ali manje veličine). Može se podešavati pomoću klizača ili upisom postotka povećanja ili smanjenja prikaza.
unos i brisanje teksta
Prilikom pokretanja Worda automatski se otvara prozor s novim (praznim) doku-mentom.
Pisanje započinjemo u dokumentu na onom mjestu gdje se nalazi točka unosa (kursor).
Kad prilikom unosa teksta dođemo do desnog ruba do-kumenta i nastavimo pisati, Word automatski prelomi tekst tako da točku umetanja zajedno s riječju koju pišemo premjesti na početak sljede-ćeg retka. Slika 6-4. Točka unosa
TEKS
T
6-5
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etBa
zeTa
blic
eM
ultim
edija
Prez
enta
cije
Izrad
a w
eba
Prog
ramira
nje
Kad pritisnemo tipku Enter (Return) na tipkovnici, Word automatski kreira novi odlomak.
Alat Pokaži sve (Show/Hide) koristimo da bismo u dokumentu vidjeli oznake oblikovanja. To su nevidljivi znakovi kao što su oznake odlomka, tabulatora, razmaka i slično.
Za brisanje znakova koristimo tipke Backspace i Delete. Backspace briše jedan znak lijevo od točke umetanja, a Delete znak desno od točke umetanja. Brišemo li označe-ni tekst, svejedno je koju tipku koristimo za brisanje.
U radu s dokumentom katkad pogriješimo u izboru neke naredbe, unosa ili oblikova-nja. Da bismo poništili pogrešnu radnju, koristimo naredbu Poništi (Undo) .
Suprotna naredba jest naredba Ponovi (Repeat) kojom ponavljamo prethodnu radnju.
Obje naredbe nalaze se na alatnoj traci Brzi pristup (Quick Access Toolbar) .
Tipke Funkcija
enter novi odlomak
Shift + enter novi red, ali ne i novi odlomak
ctrl + enter nova stranica
Slika 6-5. Skrivene oznake obliko-
6-6
spremanje dokumenata
Nakon što smo tekst upisali, potrebno je dokument spremiti kako bismo poslije mogli raditi na njemu. Za spremanje dokumenta kliknemo na gumb OfficeZa spremanje dokumenta kliknemo na gumb Office i iz padajućeg izbornika možemo izabrati dvije naredbe za spremanje: Spremi (Save) i Spremi kao (Save As).
Kad prvi put spremamo doku-ment, odabirom bilo koje od ovih dviju naredbi otvara se dijaloški okvir Spremi kao (Save As). U njemu određujemo mapuU njemu određujemo mapu u koju ćemo spremiti dokument, ime dokumenta i tip. Po unapri-jed zadanom, budući da se radi o Wordu 2007, tip dokumenta bit će .docx.
Nakon što smo dokumentu dodijelili ime i nastavili pisati, dobro je dokument i dalje stalno spremati. Koristimo naredbu Spremi (Save) koju odabiremu u izborniku Office ili na alatnoj traci Brzi pristup (Quick Access Toolbar).
Kako bi naš dokument mo-gli koristiti i korisnici Worda koji ne koriste verziju 2007, dokument je moguće snimiti i u obliku prijašne verzije (.doc). To određujemo u polju Spremi u obliku (Save As Type).
Dokument u Wordu možemo spremiti i u formatu .pdf (Por-table Document Format). To je format datoteke kojim želimo stvoriti dokument samo za čitanje i ispis. Da bismo doku-ment spremili u .pdf formatu, kod naredbe Spremi kao (Save As) kliknemo na trokutić kako bi se otvorio podizbornik u kojem odabiremo odgovara-juću mogućnost – PDF (objavi kopiju dokumenta kao PDF datoteku).
Važno je znati da opcija spremanja datoteke u .pdf formatu neće biti dostupna ukoliko nismo nakon instalacije programa s Microsoftovog web sjedišta instalirali odgovarajući dodatak.
Slika 6-6. Naredbe za spremanje dokumenta
Slika 6-7. Spremanje dokumenta
Slika 6-8. Spremanje word dokumenta u formatu .pdf
TEKS
T
6-7
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etBa
zeTa
blic
eM
ultim
edija
Prez
enta
cije
Izrad
a w
eba
Prog
ramira
nje
otvaranje i zatvaranje dokumenata
Kada govorimo o otvaranju dokumenta, razlikujemo otvaranje novog i otvaranje postojećeg (već ranije kreiranog) dokumenta.
Novi dokument, osim što otvaramo samim pokretanjem programa, možemo otvoriti tako da iz padajućeg izbornika klikom na gumb Office odaberemo naredbu Novo (New). Otvara se dijaloški okvir Novi dokument (New Document) u kojem odabire-mo Prazan dokument (Blank Document) i kliknemo na gumb Stvori (Create). Nov prazan dokument možemo otvoriti istovremenim pritiskom na tipke Ctrl+N.
Otvaramo li dokument koji smo već ranije spremili na neki medij, koristimo naredbu Otvori (Open) iz već prije spomenutog padajućeg izbornika. Odabirom naredbe otvara se dijaloški okvir Otvaranje (Open) u kojem pronađemo mapu i dokument koji želimo otvoriti.
Uz naredbu Otvori (Open) smješten je podizbornik Nedavno otvoreni dokumenti (Recent Documents) iz kojeg isto tako možemo otvoriti postojeći dokument.
Dokument zatvaramo naredbom ili gumbom Zatvori (Close). Ukoliko smo radili promjene u otvorenom dokumentu, a nismo ih spremili, prije zatvaranja program nas pita želimo li promjene spremiti.
Slika 6-9. Otvaranje novog dokumenta
proračunska tablica
excel
radna knjiga
radi list
ćelija
adresa ćelije
ispuna
•
••••••
automatska ispuna raspon ćelija
stil ćelije
stil tablice ispis radne knjige
izračuni
formule funkcije
••••••••
relativna adresa
apsolutna adresa
lista
sortiranje podataka
filtriranje podataka
grafikoni
•••••
•
Proračunske tablice
7-2
Uvod
Proračunske tablice su tablice za unos i obradu numeričkih podataka na računalu. Podatci su prikazani tablično u redcima i stupcima i s njima može-mo obavljati različite aritmetičke, financijske, statističke i druge proračune. Proračunske tablice često se koriste za izradu različitih obračuna prodaje, kalkulacija, troškovnika, financijskih i drugih poslovnih izvještaja kao i za kreiranje vlastitog obiteljskog (ili razrednog) proračuna (budžeta). Podatci iz tablice mogu se vrlo zorno grafički prikazati pomoću različitih grafikona. Formule za izračune pišemo sami ili koristimo različite funkcije programa u kojem radimo proračunske tablice. Za razliku od tablica na papiru, tablica-ma u računalu možemo dodavati i brisati retke i stupce, a ako promijenimo bilo koji podatak, svi izračuni se automatski ažuriraju. Isto tako povjerljive podatke možemo sakriti.
Danas na tržištu postoji velik broj različitih programa za tablične kalkulacije. Najpoznatiji komercijalni program je Microsoft Excel a besplatni OpenOffice.org Calc. Oba programa lokalizirana su na hrvatski jezik.
U ovom poglavlju obradit ćemo Microsoft Office Excel 2007 hrvatsku inačicu (u dalj-njem tekstu Excel).
Slika 7-1. Prozor Calca
Više o OpenOffice.org Calcu možete pronaći u CARNetovoj e-Knjižnici na adresi e-knjiznica.carnet.hr/ kojoj možete pristupiti koristeći svoj elektronički identitet. Više o elektroničkom identitetu saznajte na www.carnet.hr
TABL
ICE
7-3
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etTe
kst
Baze
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeIzr
ada
web
aPr
ogram
iranje
osnovno o ExcElU
Excel pokrećemo dvoklikom na njegovu ikonu na radnoj površini ili klikom na gumb Start → Svi programi (All Programs) → Microsoft Office → Microsoft Office Excel 2007.
Otvara se prozor prikazan na slici 7-2.
Prozor Excela sastoji se od sljedećih elemenata:
Naslovna traka (Title bar) – nalazi se na vrhu prozora s natpisom Knjiga1 – Mi-crosoft Excel.
Gumb Office (Office Button) – nalazi se na lijevoj strani naslovne trake, klikom na ovaj gumb otvara se izbornik s naredbama za rad s datotekama (otvaranje, zatvaranje, spremanje i ispis datoteka).
Alatna traka za brzi pristup (Quick Access Toolbar) – prema zadanim postavkama sadrži gumbe za brzo pokretanje naredbi Spremi (Save), Poništi
1.
2.
3.
Slika 7-2. Prozor Microsoft Excela 2007
Slika 7-3. Naslovna traka
7-4
Slika 7-4. Vrpca
(Undo) i Ponovi (Redo). Na alatnu traku možemo dodati nove gumbe za naredbe koje često koristimo, mijenjati njihov poredak na traci ili ih ukloniti.
Vrpca (Ribbon) – sadrži kartice (Tabs) s naredbama namijenjenim izvođenju određenih aktivnosti. Kartice zamjenjuju izbornike iz ranijih inačica programa (Excel 97 – 2003).
Naredbe unutar kartice organizirane su u logičke grupe (group) prema srodnosti zadataka. Unutar pojedinih grupa nalazi se Pokretač dijaloškog okvira (Dialog Box Launcher), a klikom na strjelicu otvara se pripadajući dijaloški okvir. Slijedi kratak pregled i opis kartica.
4.
Kartica Namjena
Polazno (Home)
Omogućava uređivanje sadržaja ćelije (oblikovanje fonta i poravnanje sadržaja), oblikovanje brojeva, stilova, umetanje stupaca i redaka, sortiranje i traženje podataka
Umetni (Insert)
Umetanje tablice, slika, crteža, grafikona, hiperveza i teksta (tekstni okviri, WordArt, simboli)
Izgled stranice
(Page Layout) Podešavanje orijentacije stranice, veličine lista i margina stranice, primjena teme
stranice, pozadine, ispis crti rešetke
Formule (Formulas)
Omogućava pristup formulama i funkcijama
Podatci (Data)
Sortiranje, filtriranje, grupiranje i provjera valjanosti podataka, konsolidacija podataka, što-ako analize
TABL
ICE
7-5
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etTe
kst
Baze
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeIzr
ada
web
aPr
ogram
iranje
Radi uštede prostora na vrpci, pojedine kartice pojavljuju se samo kod određe-nih aktivnosti. Npr. Kartica Oblik (Format) pojavljuje se samo kad je označena slika ili crtež, kartica Dizajn (Design) samo kad je označena tablica (podatci obli-kovani u tablicu), a kad označimo grafikon dostupne su kartice Dizajn (Design), Izgled (Layout ) i Oblik (Format).
Okvir naziva (Name box) – sadrži adresu aktivne ćelije ili broj reda-ka i stupaca prilikom označavanja.
Traka formule (Formula bar) – sadrži gumb Umetni funkciju (Insert function) i prostor u kojem se vidi sadržaj označene (aktivne) ćelije (tekst, brojevi ili formula).
Prilikom unosa sadržaja u ćeliju uz gumb Umetni funkciju pojavljuju se gumbi Unos (Enter) i Odustani (Cancel).
Radni list (Sheet) – sadrži polja poredana u retke i stupce. Sjecište retka i stupca naziva se ćelija (Cell).
Statusna traka (Status bar) nalazi se na dnu prozora – daje obavijest da je Excel spreman za rad, a prilikom upisivanja sadržaja u ćeliju pojavi se natpis „unos“.
Kad označimo sadržaj dviju ili više ćelija, na traci stanja prikazan je zbroj i prosjek brojeva u označenim ćelijama kao i količina brojeva nad kojima je obavljen izračun. Na desnoj strani statusne trake nalaze se gumbi za različit prikaz tablice na zaslonu kao i gumbi za zumiranje.
Otvaranjem Excela automatski se otvara nova radna knjiga pod nazivom Knjiga1 (Book1). Dokument u Excelu naziva se radna knjiga i ima ekstenziju .xlsx (dok su ranije inačice imale ekstenziju .xls).
Prema zadanim postavkama radna knjiga ima tri radna lista; List1 – List3 (Sheet1 – Sheet3). Kartica aktivnog radnog lista (onog koji vidimo na zaslonu) bijele je boje. Na drugi radni list prelazimo klikom na karticu s njegovim imenom.
5.
6.
7.
8.
Pregled (Review)
Provjera pravopisa, umetanje (uređivanje i brisanje) komentara, zaštita radne knjige i radnog lista
Prikaz (View) Različit prikaz tablice na zaslonu, prikaz dijelova prozora Excela, zamrzavanje
(odmrzavanje) dijelova prozora, makronaredbe
Slika 7-5. Traka Formula
Slika 7-6. Statusna traka
7-6
Radne listove možemo dodavati i brisati te im mijenjati imena. Svaki radni list je tablica s 1.048.576 redaka i 16.384 stupaca (A – XFD). Stupci su označeni slovom, a redci brojem. Sjecište stupca i retka jest ćelija (Cell). U ćelije unosimo podatke i obavljamo razne izračune. Svaka ćelija određena je adresom ili referencom, slovom stupca i brojem retka u kojem se nalazi, npr. A1, B5 itd. Aktivna ćelija je ona koja je omeđena crnim pravokutnikom i čija se adresa nalazi u Okviru naziva na traci For-mula. Kad označimo više ćelija, aktivna ćelija je bijele boje dok su ostale označene ćelije zatamnjene.
Po završetku rada u Excelu spremimo rad (tablicu na kojoj smo radili) te zatvorimo program. Najlakše ćemo to učiniti klikom na gumb Zatvori (Close) na naslovnoj traci programa. Drugi način jest da kliknemo na gumb Office → Izađi iz programa Excel (Exit Excel).
kretanje radnim listom
Kad otvorimo radnu knjigu, označena je ćelija A1 – omeđena je crnim pravokutni-kom. Ona je aktivna ćelija i njena adresa nalazi se u Okviru naziva. Započnemo li s unosom podataka, podatci će se upisivati u označenu ćeliju – A1.
Za premještanje u drugu ćeliju jednostavno mišem kliknemo na nju. Uz miš koristi-mo i sljedeće tipke:
Za pomicanje po velikim tablicama koristimo vodoravni i okomiti klizač kako bismo prikazali stupce i retke tablice koji se ne vide na zaslonu.
TipKa FuNKcija
Tipke sa strjelicama (,←↑→↓,) u susjednu ćeliju u smjeru strjelice
ctrl + strjelica (↑,↓,)u prvu (↑), odnosno posljednju (↓) ćeliju u stupcu u kojem je aktivna ćelija
ctrl + strjelica (←,→)u prvu (←), odnosno posljednju (→) ćeliju u retku u kojem je aktivna ćelija
Enter u ćeliju ispod aktivne ćelije
Shift + Enter u ćeliju iznad aktivne ćelije
page up za jedan zaslon gore
page Down za jedan zaslon dolje
TABL
ICE
7-7
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etTe
kst
Baze
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeIzr
ada
web
aPr
ogram
iranje
Unos podataka
Podatak unosimo u ćeliju. Podatak može biti tekst, broj, datum, formula ili funkcija.
Najprije označimo ćeliju u koju želimo unije-ti podatak i upišemo ga. Sadržaj koji unosi-mo upisuje se istovremeno u ćeliji i na traci Formula. Unos potvrđujemo pritiskom na tipku Enter ili klikom na gumb Unos (Enter) na traci Formula.
Ako se predomislimo i ne želimo unijeti podatak koji smo upisali, pritisnemo tipku Esc ili kliknemo na gumb Odustani (Cancel). Sadržaj upisan u ćeliju izbrišemo tako da označimo ćeliju i pritisnemo tipku Delete.
Tijekom upisivanja u ćeliju sadržaj može prelaziti preko desne susjedne ćelije. Kad započnemo unos u susjednu ćeliju, višak sadržaja iz prethodne ćelije se sakrije. Na-knadno uređujemo širinu ćelija kako bismo prikazali njihov cjelokupni sadržaj.
Tekst se po zadanim postavkama poravnava uz lijevi rub ćelije. Ako započnemo unos teksta početnim slovom koje se već nalazi u jednoj od ćelija u istom stupcu, Excel ponudi sadržaj te ćelije. Ponudu možemo prihvatiti pritiskom na tipku Enter ili nastaviti unos novog podatka.
Za ispis teksta ćelije u dva ili više redaka, potrebno je za prijelaz u novi redak priti-snuti kombinaciju tipki Alt+Enter.
Brojevi i datumi poravnaju se po zadanim postavkama uz desni rub ćelije. Želimo li ih poravnati uz lijevi rub ćelije, prije unosa broja potrebno je upisati izostavnik ili apostrof (‘) npr. ‘123. Kod unosa negativnog broja najprije se upiše negativni pred-znak (-), a zatim broj.
Datumi se unose u obliku dd-mm-gggg (dan-mjesec-godina), a razdvajaju se kosom crtom (18/06/1975) ili crticom (12-03-2008). Po zadanim postavkama poravnaju se uz desni rub ćelije.
Vrijeme unosimo u obliku hh:mm (sat:minuta) i odvajamo ih dvotočjem, npr. 10:15.
Za brzi unos tekućeg datuma pritisnemo Ctrl+Shift+, (zarez), a tekućeg vremena Ctrl+Shift+. (točka).
Za unos trenutnog datuma i vremena koje će se ažurirati svaki put kada otvorimo radnu knjigu koristimo funkcije TODAY (za datum) i NOW (za vrijeme).
Želimo li isti podatak unijeti u više ćelija, označimo sve ćelije (ne moraju biti susjed-ne), u aktivnu ćeliju unesemo podatak i pritisnemo Ctrl+Enter.
Slika 7-7. Unos podatka u ćeliju
Slika 7-8. Izgled podataka u ćelijama
Baze podatakabaza podataka
relacijska baza podataka
entitet
redundancija (zalihost) tablica
slog
••
••
••
polje tip i svojstvo polja
primarni i vanjski ključ
normalizacija
odnos (relacija-veza) referencijalni integritet
pretraživanje (lookup)
••••••
•
sortiranje podataka
filtriranje podataka sql i upiti
obrasci
izvoz podataka
izvještaji
••••••
8-2
Uvod
U svakodnevnom životu pojavljuje se čitav niz raznih evidencija, kartoteka, imenika, albuma koji predstavljaju manje ili više složene baze podataka. Neke od jednostav-nijih evidencija, imenika i sl. možemo sasvim uspješno voditi i pomoću programa za tablične proračune koje u tom slučaju nazivamo plošnim bazama (jer se svi podatci nalaze samo u jednoj tablici tj. predstavljeni su dvodimenzionalno – plošno). Tu postoje znatna ograničenja (vidi poglavlje Proračunske tablice).
Koncepcija baze podataka polazi sa stajališta stvaranja jedinstvenog skupa podata-ka tako da između tih podataka postoje određeni odnosi. Jedan te isti skup podata-ka služi većem broju aplikacija odnosno korisnika. Baze podataka mogu se definirati kao skup povezanih podataka ili preciznije rečeno baza podataka je organizirana i uređena cjelina međusobno povezanih podataka spremljenih bez nepotrebne redundancije (zalihosti)�. U zavisnosti od strukture odnosa između entiteta� baze podataka i njihovog povezi-vanja razlikuju se tri osnovna modela baza podataka:
Hijerarhijske�
Mrežne�
Relacijske
Od šezdesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća prevladavale su hijerarhij-ske i mrežne baze podataka, a od osamdesetih godina prošlog stoljeća to su relacij-ske baze podataka koje su danas gotovo isključivo u uporabi.
U nastavku bavit ćemo se samo relacijskim bazama podataka.
� Udvostručavanje ili umnožavanje� Entitet predstavlja stvaran ili apstraktan objekt ili događaj o kojem se u informacijskom sustavu prikupljaju podatci.� Hijerarhijske baze podataka zasnivaju se na hijerarhijskim strukturama podataka koji imaju oblik stabla.� Mrežne baze podataka zasnivaju se na mreži podataka povezanih tako da ne postoje ni podređeni ni osnov-ni segmenti.
•
•
•
BAZE
8-3
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etTe
kst
Tabl
ice
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeIzr
ada
web
aPr
ogram
iranje
Relacijske baze podataka
Relacijska baza podataka sastoji se od skupa povezanih tablica odnosno relacija. Definicija jedne relacije naziva se relacijska shema i sastoji se od naziva relacije i popisa atributa (obilježja) koji su u sastavu te relacije. Definicija čitave baze poda-taka naziva se relacijska shema baze podataka, a sastoji se od relacijskih shema svih relacija koje ulaze u sastav baze podataka. Relacijska struktura u velikoj je mjeri podudarna s predodžbom događaja stvarnog svijeta i podataka koje ti događaji ge-neriraju. Zbog svoje jednostavnosti i prilagođenosti ljudskom shvaćanju podataka i odnosa među njima relacijski model ima prednost pred ostalim modelima podataka. Relacijska baza podataka danas je najčešće korišteni model baza podataka.
Upravljanje bazom podataka vrši Sustav za upravljanje bazom podataka – SUBP (Database Management System – DBMS) odnosno RDBMS za relacijske baze. RDBMS je program, zapravo programski sustav, koji pohranjuje podatke u obliku međusobno povezanih tablica, odnosno to je sustav za organiziranje baze podataka i rad s podatcima u njoj. Ovaj sustav u osnovi obavlja dvije grupe poslova:
Definiranje baze podataka (Database Definition)
Rad s podatcima (Database Management)
U sklopu ovoga obuhvaćeno je uz ostalo:
Definiranje tablica i relacija
Unošenje, uređivanje, prikazivanje, pretraživanje, sortiranje i filtriranje podataka
Dohvat podataka
Zaštita integriteta podataka
Kontrola istovremenog pristupa podatcima
Zaštita od neovlaštenog korištenja
Stvaranje izvještaja
Kontrola baze podataka
Obnova baze u slučaju "pada"
1.
2.
•
•
•
•
•
•
•
•
•
8-4
tablica
Tablica (Table) je osnovni objekt relacijske baze podataka i u njoj su pohranjeni podatci.
Redak tablice naziva se Relacija (Relation), pojmovno je podudaran sa slogom podataka i predstavlja informaciju o jednom subjektu (učenik, zaposlenik, škola...), dakle relacije su pohranjene kao tablice.
Tablica (relacija) sastoji se od redaka (slogova) (Record) i stupaca koji se nazivaju atributi i pojmovno odgovaraju polju podataka (Field).
Istovrsni objekti (recimo učenici) prikazani su u tablici redcima koji su opisani stupci-ma ili poljima (Ime, Prezime...).
Osnovne karakteristike tablice (relacije) su:
ne postoje dva jednaka retka
ne postoje dva stupca jednakih imena
redoslijed redaka nije bitan
redoslijed stupaca nije bitan
primarni ključ
Polje ili više polja (Atributa) kojima se može jednoznačno definirati redak (slog) tabli-ce naziva se primarni ključ. Primjer: U tablici učenik polje JMBG je ono koje jednoznačno definira redak te može biti primarni ključ jer ne postoje dvije ili više osoba s istim jedinstvenim ma-tičnim brojem građana (JMBG). Malo kasnije pokazat ćemo zašto je jednostavnije, a obično i nužno kreirati novo polje za identifikaciju slogova za primarni ključ, u ovom slučaju ID_ucenik� (Slika 8-�.). Sam RDBMS ovom polju automatski dodjeljuje jedin-stveni broj (za svaki novi slog zadnji dodijeljeni broj povećava se za �).
� Prefiks ID koristimo radi lakšeg uočavanja polja koja su ključevi (primarni ili vanjski).
•
•
•
•
Slika 8-1. Tablica
Redak (Slog)
Stupac (Polje)
ID_ucenik JMBG ime prezime datum_r mjesto_s ulica broj
1 1910980380012 Ivica Šimić 19.10.1980 Makarska Sinjska 3
2 1009979380033 Davor Zorić 10.09.1979 Zadar Bubalova 45a
3 0101981385025 Nada Janković 01.01.1981 Šibenik Kninska 12
4 1201969385123 Vlatka Grgić 12.01.1969 Split Bregovita 23
5 1112987425234 Cvita Jukić 11.12.1987 Split Lička 6
... ... ... ... ... ... ... ...
Zaglavlje
BAZE
8-5
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etTe
kst
Tabl
ice
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeIzr
ada
web
aPr
ogram
iranje
Primarni ključ upotrebljava se za povezivanje tablica i ima dvostruku ulogu: jedno-značno definira retke tablice, a preko njega se ostvaruje i veza s drugim tablicama. Primarni ključ mora zadovoljavati:
vrijednost primarnog ključa mora biti jednoznačna
primarni ključ ne može imati vrijednost NULL (ne može biti prazno polje)
primarni ključ mora postojati kod kreiranja i spremanja sloga.
Uzmimo da nam je zadatak izraditi bazu podataka u kojoj će se pratiti učenici (njiho-vi osnovni podatci) te njihovo sudjelovanje na natjecanjima i uspjeh na istim.
Podatci koje želimo imati zapisane u bazi su:
Identifikacija sloga (retka), Ime, Prezime, JMBG, Datum rođenja, Mjesto sta-novanja, Adresa stanovanja (ulica i broj), Županija, Škola, Školska godina, Vrsta natjecanja, Predmet i Uspjeh. Kako smo ranije rekli, podatci se u relacijskim bazama pohranjuju u tablicama pa ćemo sukladno tome pokušati sve zahtijevane podatke pohraniti u tablicu prikazanu na Slici 8-�.
Primijetimo da u slučaju ovako formirane tablice JMBG ne bi mogao biti primarni ključ i da ovdje treba postaviti posebno polje (ID), o čemu je bilo riječi prije, a čija vrijednost će jednoznačno definirati svaki slog. Kad počnemo popunjavati tablicu podatcima, vidimo (Slika 8-�.) mnogostruko ponavljanje istih podataka (ime, prezime, JMBG, datum rođenja, mjesto, adresa, županija, škola), odnosno gotovo cijelih slogova za pojedinog učenika za svaku školsku godinu, vrstu natjecanja te predmet (Slika 8-�).
•
•
•
Slika 8-3. Tablica Ucenik
Slika 8-2. Tablica Ucenik
TABLICA UcenikID_ucenik JMBG ime prezime datum_r mjesto_s ulica broj
1 1910980380012 Ivica Šimić 19.10.1980 Makarska Sinjska 3
2 1009979380033 Davor Zorić 10.09.1979 Zadar Bubalova 45a
3 0101981385025 Nada Janković 01.01.1981 Šibenik Kninska 12
4 1201969385123 Vlatka Grgić 12.01.1969 Split Bregovita 23
5 1112987425234 Cvita Jukić 11.12.1987 Split Lička 6
... ... ... ... ... ... ... ...
ID ime prez. JMBG dat.rođ. mjesto adresa županija škola šk. god. vrsta natj. predmet uspjeh
8-6
Ovo je u suprotnosti s definicijom baze podataka koja glasi: Baza podataka je skup međusobno povezanih podataka, spremljenih bez redundancije (zalihosti), a u kontekstu baze podataka redundantnost (zalihost) je pojava kad je ista činjenica nepotrebno zapisana više puta.
Nepotrebno ponavljanje istih podataka u bazi dovodi do niza poteškoća u radu s bazom. Poteškoće se očituju na razne načine i to počevši od nepotreb-nog zauzimanja memorijskog prostora do pojava tzv. anomalija unosa, pro-mjene i brisanja podataka. Vodi li se primjerice u našoj bazi adresa stanovanja pojedinog učenika na više mjesta, ukoliko dođe do promjene adrese jednog učenika to se mora upisati na svim mjestima na kojima je adresa zapisana. Ukoliko na jednom mjestu to ne bi bilo obavljeno, došli bismo u situaciju da imamo krive i nepouzdane podatke u bazi. Da bi se ovo izbjeglo, vrši se tzv. normalizacija.
normalizacija
Normalizacija je postupak kojim se tablice u bazi strukturiraju tako da se izbjegne redundantnost i međuzavisnost te da se stvori što konzistentniji model podataka. Iza normalizacije stoji složena matematička teorija kojom se mi ovdje, na-ravno, nećemo baviti, međutim krajnje pojednostavljeno normaliziranje znači da se tablica u kojoj se nepotrebno ponavljaju podatci organi-zira u veći broj tablica. U rješavanju ovog problema veliki značaj ima i iskustvo dizajnera baze. Pomoću tzv. pravila dobrog dizajna tablice moguće je utvrditi ima li dizajn tablice smisla i je li lako primjenjiv.
ID ime prez. JMBG dat.rođ. mjesto adresa županija škola šk. god. vrsta natj. predmet uspjeh
1 Ivica Šimić 1910980380012 19.10.1980 Split Sinjska 3 Split.-dal. Pomorska 2005/06 državno Inform. 75%
2 Ivica Šimić 1910980380012 19.10.1980 Split Sinjska 3 Split.-dal. Pomorska 2006/07 županij. Inform. 86%
3 Ivica Šimić 1910980380012 19.10.1980 Split Sinjska 3 Split.-dal. Pomorska 2006/07 općinsko fizika 51%
4 Ivica Šimić 1910980380012 19.10.1980 Split Sinjska 3 Split.-dal. Pomorska 2007/08 državno Inform. 48%
5 Davor Zorić 1009979380033 10.09.1979 Varaždin Kninska Varaždinska Tehnička 2006/07 školsko fizika 81%
6 Davor Zorić 1009979380033 10.09.1979 Varaždin Kninska Varaždinska Tehnička 2006/07 općinsko hrvatski 98%
7 Davor Zorić 1009979380033 10.09.1979 Varaždin Kninska Varaždinska Tehnička 2007/08 općinsko engleski 91%
8 Davor Zorić 1009979380033 10.09.1979 Varaždin Kninska Varaždinska Tehnička 2007/08 županij engleski 61%
9 Hrvoje Anić 2901980380512 29.01.1980 Split Bubalova Split.-dal. Glazbena 2006/07 županij engleski 78%
Slika 8-4. Tablica Ucenik s upisanim podatcima o natjecanjima
BAZE
8-7
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etTe
kst
Tabl
ice
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeIzr
ada
web
aPr
ogram
iranje
Pravila dobrog dizajna tablice su:
Jedinstvenost polja – Svako polje u tablici mora predstavljati jedinstveni tip informacije.
Primarni ključevi – Svaka tablica mora imati primarni ključ koji se sastoji od jednog ili više polja tablice.
Funkcionalna ovisnost – Vrijednosti stupca s podatcima pridružene svakoj od jedinstvenih vrijednosti primarnog ključa moraju se odnositi na subjekt tablice i u potpunosti ga opisivati.
Nezavisnost polja – Mora postojati mogućnost mijenjanja podataka u bilo ko-jem polju (osim primarnog ključa), a da se pritom ne utječe na podatke u ostalim poljima.
Sukladno svemu rečenom problem tablice Ucenik (Slika 8-�.) možemo riješiti njenim “razbijanjem” u nekoliko manjih. Dakle:
Iz tablice Ucenik izdvajamo dio koji se odnosi na učenika, a koji se ne mijenja bez obzira na to kad je, na kojima i je li uopće sudjelovao na natjecanjima (Slika 8-�.), dakle izdvajamo njegove nepromjenjive podatke.
U posebnu tablicu također možemo izdvojiti podatke o mjestu (gradu) stanovanja. U ovoj tablici možemo voditi podatke o nazivu mjesta, poštanskom i pozivnom broju mjesta te o županiji u kojoj je taj grad (Slika 8-6.), nepromjenjive podatke koji su vezani za mjesto. Dodavanjem tablice Mjesto u tablici Ucenik sada umjesto naziva mjesta vodimo identifikaciju pripadajućeg mjesta (ID_mjesto). Ovo nam omogućuje da prema potrebi možemo uključiti i ostale podatke o mjestu u prikaz podataka o učeniku (O ovom će biti riječi kasnije u poglavlju o UPITIMA) .
1.
2.
3.
4.
Slika 8-7. Tablica Natjecanje
Slika 8-5. Nova tablica Ucenik
Slika 8-6. Tablica Mjesto
Tablica UcenikID_ucenik ime prez. JMBG dat.rođ. ID_mjesto adresa ID_skola
1 Ivica Šimić 1910980380012 19.10.1980 1 Sinjska
Tablica Mjesto
ID_mjesto mjesto pošt.br poz.br ID-zupanija
1 Split 21000 021 17
2 Zagreb 10000 01 1
Tablica Natjecanje
ID_natjecanje Šk_god. razred ID_ucenik ID_vrsta_natj ID_predmet rezultat
1 2005/06 I
2 2000/01 I
Slike i multimedijamultimedijski formati
zvuk
windows sound recorder
windows media player
video
frame
rasterska grafika
•••
••••
slojevi
kanali
putanje
xtns funkcije
filtri
vektorska grafika
objekti
crtanje
••••••••
krivulje
tekst
paragraph text
artistic text
crtanje
bojanje
bitmape
•••••••
9-2
Uvod
Računala se danas u kućanstvu (a u velikoj mjeri i poslovno) najčešće koriste u multimedijske svrhe: spremanje i obrada slika, fotografija i crteža, izrada i uređivanje audio i video zapisa, prezentacija, multimedijskih CD-a i DVD-a, stavljanje (upload) i uzimanje (skidanje, download) slika, audio i video sadržaja s interneta, videokon-ferencije i videotelefonija, igranje, slušanje radio programa te gledanje televizijskog programa i sl.
Multimedijsko računalo mora imati priključene uređaje i instalirane programe kako bi moglo vršiti prikaz i obradu multimedijskih sadržaja.
MU
LTI-
MED
IJA
9-3
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etTe
kst
Tabl
ice
Prez
enta
cije
Izrad
a w
eba
Prog
ramira
njeBa
ze
uređaji
Da bi se za računalo moglo reći da je multimedijsko, mora imati priključene uređaje poput zvučnika, mikrofona, slušalica, video kamere (web kamere), a podrazumijeva se da ima monitor te priključenu zvučnu i grafičku karticu. Zvučna (audio) i grafička (video) kartica mogu biti sadržane u sklopu matične ploče (kod jeftinijih modela računala) što može zadovoljiti manje zahtjevne korisnike multimedije. Za ozbiljnije korištenje multimedijskih sadržaja, a pogotovo za igranje suvremenih računalnih igara, potrebno je imati kvalitetniju grafičku karticu priključenu na matičnu ploču računala ili specijaliziranu grafičku i video karticu namijenjenu isključivo za profesi-onalnu uporabu. Za igranje online igara i pristup internetskim sadržajima nužan je uređaj za pristup internetu: modem ili sve popularnija mrežna kartica (DSL pristup preko routera). Za obradu slike bitni su pisač za ispis i skener (scanner) za snimanje slika s papira u digitalni oblik te svakako mediji za spremanje poput tvrdih diskova, CD-a i DVD-a, vrpci, kao i vrlo popularni mediji s manjim kapacitetom kao što su USB ključići (stikovi).
Pored navedenih najčešće korištenih uređaja tu su još i uređaji koji su danas sve više u uporabi: mobiteli, digitalne videokamere, digitalni fotoaparati, grafički tableti, razni glazbeni uređaji, diktafoni i sl.
programi
Kad govorimo o korištenju računala u multimedijske svrhe, mislimo na digitalnu multimediju koja će uskoro prevladati i na najpoznatijem multimedijskom uređaju u kućanstvu - televizoru koji je donedavno prikazivao isključivo analognu multimediju.
Digitalna multimedija na računalu podrazumijeva mogućnost spremanja i obrade multimedijskih sadržaja. Za to su potrebni programi kojima ćemo to raditi. U pravilu uz kupljeni multimedijski uređaj dolazi i program, no to nije uvijek slučaj.
Tekst je također dio multimedije. U programu MS Word već smo vidjeli neke ele-mente poput animacije naslova koja se može vidjeti na ekranu, ali ne i na papiru kao i veze (linkove) koje na računalu možemo koristiti dok su na papiru one neupotre-bljive. Tekst koji sadrži veze na druge tekstne sadržaje nazivamo hipertekst. Taj se pojam zadržao pa se često koristi i kada se veza (link) u tekstu koristi za povezivanje na slike, animacije, audio i video zapise. U literaturi se za takve tekstove umjesto na-ziva hipertekst može naići i na naziv hipermedija. Hipertekst je najpraktičniji kad se koristi u html i pdf formatu. Zbog niza prednosti u zadnje se vrijeme najčešće koriste pdf (Portable Document Format) datoteke, pri čemu nije nebitno ni to što je pro-gram za čitanje pdf datoteka Adobe Reader besplatan, jednostavan i lako dostupan. Nedostatak je što nemaju baš svi programi mogućnost izvoza (export) u pdf format.
Za prikaz slika postoji više programa. Najpoznatiji komercijalni programi su oni koji dolaze uz operacijski sustav Windows i koji se automatski pokreću (ako nije druga-čije definirano) kad se klikne na slikovnu datoteku. Radi se o Windows Picture and Fax Viewer programu. Postoji i mnoštvo drugih programa, a među njima i besplatni poput IrfanView i sl.
9-4
Za obradu slika također postoji mnoštvo programa, od manje zahtjevnih sa slabijim mogućnostima kao što je MS Paint (Bojanje) koji dolazi uz Windowse preko profesi-onalnih programa kao što su Adobe Photoshop, Corel Photopaint do besplatnih kao što su Gimp i OpenOffice.org programa Draw te Google Picasa.
Za obradu crteža postoji nekoliko programa. Kod obrade crteža moramo razlikovati rasterski od vektorskog crteža. Rasterski crtež sastoji se od točkica (pixela), a vek-torski crtež čine objekti, tekst, krivulje. Kod povećanja crteža rasterski crtež gubi na kvaliteti jer se pikseli koje se prikazuju kao kvadratići povećavaju i crtež se nazubljuje dok vektorski crtež ostaje iste kvalitete zahvaljujući matematičkom preračunavanju duljine i smjera odnosno koordinata početne i završne točke te koeficijenata krivulja. Za izradu rasterskog crteža može se koristiti spomenuti MS Paint program (Bojanje) i Gimp, dok za izradu i obradu vektorskih crteža moramo koristiti specijalizirane pro-grame za vektorsko crtanje kao što su CorelDraw i Adobe Illustrator.
Za reprodukciju, snimanje i obradu zvuka postoji mnogo programa. Najčešće se za jednostavnije radnje kod snimanja zvuka koristi program vrlo skromnih moguć-nosti Snimač zvuka (Sound Recorder) koji dolazi s Windowsima (postoje i profe-sionalni programi poput Total Recordera, Sound Forgea, Adobe Audition i sl.), a za reprodukciju Windows Media Player, no postoji i niz drugih poput Gom Playera, Real Media Playera, Quick Time Playera, Winampa, Musicmatch Jukeboxa, CoolEdit Proa i sl.
Kod obrade animacija razlikujemo programe koji su pogodni za obradu animacija za internet: Flash, Swish, Easy Gif Animator, programe za 3D animacije kao Swift3D te programe za 3D modeliranje: 3D Studio MAX, Simply 3D, Maya i besplatni Blender.
Video zapise možemo gledati pomoću Windows Media Playera i drugih programa (Playera), ovisno o formatu zapisa. Za obradu video zapisa koristi se Windows Movie Maker koji dolazi s Windowsima, Adobe Premiere za profesionalne potrebe te ostali programi poput Sony Vegasa i sl.
MU
LTI-
MED
IJA
9-5
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etTe
kst
Tabl
ice
Prez
enta
cije
Izrad
a w
eba
Prog
ramira
njeBa
ze
obrada zvUka
Zvuk koji je zapisan u analognom i digitalnom obliku važan je dio multimedije. Da bismo snimili zvuk i unijeli ga u računalo, moramo imati priključene uređaje (devi-ces): mikrofon i zvučnu karticu. Moraju biti instalirani i određeni programi koji omo-gućuju rad tih uređaja (drivers). Prilikom snimanja zvuka i unosa u računalo zvuk se iz analognog oblika pretvara u digitalni. Najjednostavniji program za snimanje zvuka je Sound Recorder koji dolazi s Windowsima.
Ukoliko su priključeni mikrofon i zvučna kratica, Sound Recorder odmah će omo-gućiti snimanje zvuka. Potrebno je samo kliknuti na Start Recording i snimanje započinje. Snimanje se prekida klikom na Stop Recording. Nakon toga pojavljuje se prozor za spremanje zvučne datoteke (Slika 9-1).
Nakon što zvuk snimimo, možemo ga i poslušati. Tom prilikom događa se obrnut proces. Sada se zvuk iz digitalnog oblika uz pomoć zvučne kartice i zvučnika pre-tvara u analogni. Zvuk možemo slušati uz pomoć Windows Media Playera koji dolazi s Windowsima ili nekog od ranije navedenih programa za slušanje zvučnih (audio) datoteka.
Sound Recorder je do Windowsa XP spremao zvučne datoteke u Microsoft Wave formatu (wav). To je nekomprimirani format koji zauzima dosta mjesta. U Windows Visti program Sound Recorder sprema u Windows Media Audio (wma) formatu. To je sažet (komprimiran) zvučni zapis koji zauzima manje mjesta.
Slika 9-1. Program Sound Recorder u Windows Visti (lijevo) i Windows XP (desno)
9-6
U praksi susrećemo više zvučnih formata. Najčešće korišteni sažeti (komprimirani) zvučni formati uz wma su MPEG Audio Layer 3 (mp3) i RealAudio (ra), a od nesažetih pored wav formata tu su MIDI (mid) i Audio CD (cda) formati.
Sažimanje je postupak uklanjanja nepotrebnih zvukova (koje ljudsko uho ne čuje ili slabije čuje). Prilikom sažimanja treba ipak voditi brigu o tome da se uslijed prevelikog komprimiranja i uštede na prostoru ne izgubi na kvaliteti zvuka. Odnos veličine zvučne datoteke i kvalitete zvuka direktno je proporcionalan. Kod snimanja govora ta se razlika toliko ne uoči kao kod snimanja glazbe.
Kod snimanja glazbe važno je napomenuti da su AUTORSKA PRAVA zaštićena za-konom te da nije dozvoljeno kopirati i dalje distribuirati kopirane zvučne datoteke koje ne nose oznaku da su slobodne za objavljivanje i kopiranje. Originalni CD smije se kopirati samo u svrhu čuvanja (backupa originala) za vlastite potrebe. Takvu kopi-ju ne smije se davati drugima na kopiranje jer na taj način neovlašteno distribuiraju tuđa autorska prava, što je zakonom zabranjeno.
Slika 9-2. Program Windows Media Player ima ugrađenu podršku za DRM (Digital Rights Management) i daje izbor korisniku hoće li ili neće nametnuti zaštitu preuzetim glazbenim datotekama sa CD-a.
MU
LTI-
MED
IJA
9-7
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etTe
kst
Tabl
ice
Prez
enta
cije
Izrad
a w
eba
Prog
ramira
njeBa
ze
obrada video zapisa
Danas je nemoguće govoriti o multimediji, a ne spomenuti video sadržaje. Razvojem novih tehnologija video sadržaji postali su dostupniji nego ikad. Šira uporaba video sadržaja na internetu donedavno bila je nezamisliva, a danas je internet gotovo ne-zamisliv bez video sadržaja. Tome je najviše doprinijela tehnologija koja je omogući-la brz pristup internetu i tehnologija koja je omogućila digitaliziranje video zapisa i njegovo sažimanje.
Kod videa, kao i kod audio zapisa, razlikujemo analogni i digitalni zapis. Analogni video zapis nalazi se na video kasetama i trakama, a digitalni na diskovima, CD-ima, DVD-ima i drugim medijima za pohranu digitalnog sadržaja. Za pretvaranje analo-gnog u digitalni video zapis za kućnu ili osobnu uporabu dovoljno je imati video-player, televizor i digitalnu video DVD kameru. Postoje i drugi uređaji i načini pretva-ranja video zapisa, kao i specijalni programi za profesionalnu uporabu. No princip je uvijek isti. Video player prikazuje analogni singal, a specijalni program ili uređaj pretvara ga u digitalni i snima na jedan od navedenih medija.
Da bi se na video zapisu prikazao pokret, potrebno je snimiti nekoliko slika zaredom koji se u programima zovu Frames. Što se prikazuje veći broj slika u sekundi, to je video zapis kvalitetniji, ali i zauzima više prostora. Za prosječan video (bez trzanja – bez preskoka) potrebno je imati minimalno 16 fps (Frames Per Second) – slika u sekundi, a za kvalitetan video zapis treba dvostruko više slika u sekundi.
Postoji više oblika u kojima se pojavljuju digitalni video zapisi: avi, mpeg, DivX, wmv.
AVI (Audio Video Interleaved) video zapisi pogodni su jer ih možemo pokrenuti na gotovo svim računalima. Nisu pogodni za širu uporabu i razmjenu zato što zauzima-ju puno prostora.
MPEG format doživio je nekoliko inačica, a prepoznat ćemo ga po nastavku .mpg. Koristi se u filmskoj (izdavačkoj) industriji te za zapisivanje video sadržaja na DVD i CD. Zapis u MPEG formatu vrlo je kvalitetan. Ranije je bio jako popularan, a danas sve više popularnost MPEG formata preuzima DivX format zbog velike kompresije i zauzimanja malo prostora na mediju. Zbog svega toga postao je popularan za distri-buciju video sadržaja, a pogotovo filmova preko interneta te njihovu pohranu na CD i DVD.
prezentacija
powerpoint
slajd
unos teksta
••••
umetanje grafike, videa i zvuka
wordart
stil pozadine
•
••
tema slajda
animacije
dijaprojekcija
ispis prezentacije
••••
Prezentacije
10-2
Uvod
Prezentacija je izlaganje na određenu temu pomoću tehničkih pomagala kao što su grafoskop, računalo i projektor. Prezentirati možemo ideje, novi proizvod, prijedlog za izlet ili odmor, školsko gradivo, omiljenu emisiju – što god poželimo.
Prezentacija se sastoji od slajdova (stranica sa sadržajem) koji se izmjenjuju za vrijeme izlaganja. Budući da se sadržaj na slajdovima može animirati (kretati po slajdu) i da ga mogu pratiti zvučni efekti, prezentacijom možemo izabranu temu predstaviti publici na zanimljiv i atraktivan način. Prezentaciju možemo prikazati poput kratkog filma, može je izlagati govornik koji će izmjenjiva-ti slajdove u skladu s objašnjenjima koja daje publici ili ćemo prezentaciju prilagoditi gledatelju – pojedincu da je samostalno pogleda u miru na svom računalu, npr. o proizvodu ili usluzi koju nudimo.
Za izradu prezentacije potreban je odgovarajući programski alat. Danas na tržištu postoji više programa za izradu prezentacija. Najpoznatiji komercijalni program je Microsoft PowerPoint, a najpoznatiji besplatni (opensource) pro-gram je Impress koji je sastavni dio programskog paketa OpenOffice.
Mi ćemo obraditi Microsoft PowerPoint 2007 (dalje u tekstu PowerPoint).
Slika 10-1. Prozor programa Impress
Više o OpenOffice.org Imressu možete pronaći u CARNetovoj e-Knjižnici na adresi e-knjiznica.carnet.hr/ kojoj možete pristupiti koristeći svoj elektronički identitet. Više o elektroničkom identitetu saznajte na www.carnet.hr
PREZ
EN-
TACI
JE
10-3
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etBa
zeTa
blic
eM
ultim
edija
Izrad
a w
eba
Prog
ramira
njeTe
kst
pokretanje powerpointa
PowerPoint pokrećemo dvoklikom na njegovu ikonu na radnoj površini ili klikom na gumb Start → Svi programi (All Programs) → Microsoft Office → Microsoft Office PowerPoint 2007.
Otvara se prozor poput ovog na slici.
Prozor PowerPointa sastoji se od istih glavnih dijelova kao i prozori ostalih programa iz skupine Microsoft Office 2007. Naravno, naredbe na karticama prilagođene su potrebama PowerPointa.
Specifično je za PowerPoint radno područje koje se sastoji od tri dijela:
okno s karticama Slajdovi (Slides) i Struktura (Outline) uz lijevi rub prozora. Na kartici Slajdovi nalaze se umanjene slike slajdova prezentacije što omogućuje lako premještanje i kopiranje slajdova te prikaz izabranog slajda u prozoru PowerPoint-a.
okno slajd – sadrži slajd, stranicu prezentacije na koju unosimo tekst i grafiku
okno za unos bilježaka – koristimo kad želimo napraviti bilješke (podsjetnik) koje ćemo koristiti tijekom prezentacije, a mogu se prikazati na zaslonu ili ispisati na papir
Prezentaciju spremamo klikom na gumb Office → Spremi (Save) te odredimo ime i mjesto (disk, mapu) kamo prezentaciju želimo spremiti. Prezentacija ima nastavak .pptx. Ranije spremljenu prezentaciju otvaramo pomoću gumba Office → Otvori (Open) na isti način kao što otvaramo i ostale dokumente iz skupine programa Mi-crosoft Office (Word, Excel).
1.
2.
3.
Slika 10-2. Prozor PowerPointa
10-4
Izrada nove prezentacIje
Otvaranjem PowerPointa otvara se nova prazna prezentacija s početnim slajdom. Uobičajeno je da prvi slajd prezentacije sadrži naslov odnosno naziv prezentacije – teme koja se prezentira te podnaslov ili ime autora.
unos teksta u okvire
Sadržaj na prvom slajdu (slika 2) unosimo tako da kliknemo u okvir u koji želimo uni-jeti tekst te upišemo sadržaj. Po unosu sadržaja u prvi okvir, kliknemo u drugi okvir kako bismo unijeli podnaslov i upišemo sadržaj.
Ako želimo sadržaj samo u jednom okviru, drugi okvir izbrišemo tako da kliknemo na njegov rub da bismo ga označili i pritisnemo tipku Delete.
Tekst na slajdu uređujemo na isti način kao što smo naučili u Wordu i Excelu pa to nećemo ponavljati (veličina i boja fonta, brisanje i dodavanje teksta itd.).
dodavanje novog slajda
Nakon što unesemo sadržaj na prvi slajd, dodajemo sljedeći. Na kartici Polazno (Home) kliknemo na strjelicu gumba Novi slajd (New Slide) što otvara galeriju izgleda slajdova. PowerPoint nudi nekoliko korisnih izgleda slajdova za unos teksta, crteža, grafova i ostalih objekata, a nudi i potpuno prazan slajd koji možemo obliko-vati kako želimo.
Kad kliknemo na izgled slajda koji nam odgovara, novi slajd umetne se u prezentaciju i prekrije prethodni. Istovremeno se u oknu s lijeve strane pojavi minijatura slajda koji smo upravo dodali u prezentaciju.
Slika 10-3. Dodavanje novog slajda
PREZ
EN-
TACI
JE
10-5
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etBa
zeTa
blic
eM
ultim
edija
Izrad
a w
eba
Prog
ramira
njeTe
kstSlijedi unos sadržaja na slajd. Kod unosa sadržaja treba pripaziti na ravnotežu teksta i
grafike. Tekst mora biti čitak, sažet i jasan – prevelika količina teksta mogla bi zbuniti publiku. S druge strane, previše grafike može odvući pažnju publike od onog bitnog što želimo poručiti.
Veličina i boja fonta moraju biti odgovarajuće – tekst ispisan premalim fontom neće biti čitljiv kao ni tekst čija boja nije u skladu s podlogom slajda (ne možemo svijetlim bojama ispisati tekst na svijetloj podlozi).
grafičke oznake i numeriranje
Tekst obično unosimo tako da u jedan okvir unesemo naslov slajda, a u drugi napo-mene ili činjenice vezane uz naslov. Za drugi okvir obično koristimo grafičke oznake ili numeriranje.
Izgled slajda koji smo izabrali uvelike ovisi o načinu stvara-nja numeriranih popisa. Većina okvira za unos sadržaja već sadrži grafičku oznaku (točku) za unos sadržaja. Kliknemo unutar okvira i upišemo sadržaj prvog retka. Pritiskom na tipku Enter i prela-skom u sljedeći redak automatski prenosimo i grafičku oznaku.
Slika 10-4. Novi slajd u prezentaciji
Slika 10-5. Primjeri numeriranja stavki
10-6
promjena grafičke oznake
Početnu grafičku oznaku mijenjamo pomoću gumba Grafičke oznake (Bullets). Najprije označimo stavke kojima želimo mijenjati grafičku oznaku tako da preko njih prevučemo pritisnutom lijevom tipkom miša. Kliknemo na strjelicu gumba Grafičke oznake (Bullets) i otvorimo izbornik dostupnih grafičkih oznaka .
Odabirom naredbe Grafičke oznake i numeriranje (Bullets and Numbering) na dnu izbornika otvaramo dijaloški okvir koji omogućuje promjenu boje grafičke oznake ili odabir slike za grafičku oznaku.
Želimo li grafičke oznake promijeniti u numerirani popis, kliknemo na gumb Nume-riranje i stavke popisa dobit će pripadajući broj od 1 nadalje. Ukoliko želimo nume-riranje rimskim brojevima ili abecedom, kliknemo na strjelicu gumba Numeriranje (Numbering) te u izborniku odaberemo odgovarajući stil numeracije.
Slika 10-6. Promjena grafičke oznake i odabir slike kao grafičke oznake
PREZ
EN-
TACI
JE
10-7
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etBa
zeTa
blic
eM
ultim
edija
Izrad
a w
eba
Prog
ramira
njeTe
kst
uvlake
Uvlake koristimo za organizaciju teksta po razinama kako bismo vidjeli što čemu pripada. Povećanjem uvlake tekst se pomiče udesno na sljedeću razinu, a smanje-njem uvlake vraća se na prethodnu razinu. Uvlake naročito koristimo prilikom unosa sadržaja u prikazu strukture.
Tekst uvlačimo tako da najprije označimo redak ili retke koje želimo uvući klikom na njihovu grafičku ili brojčanu oznaku. Dalje postoje dva načina:
kliknemo na gumb Povećaj razinu popisa (Increase List Level) ili
pritisnemo tipku tabulatora (Tab)
Svakim klikom na gumb Povećaj razinu popisa ili pritiskom na tipku tabulatora označeni tekst pomiče se za jedan stupac udesno i istovremeno mu se smanjuje font (veličina slova) u odnosu na prethodnu razinu, a mijenja mu se i grafička ili numerič-ka oznaka. Pritiskom na tipku Enter i prijelazom u novi redak, uvlaka i njena grafička oznaka prenose se u sljedeći red.
Za povratak na prethodnu razinu koristimo gumb Smanji razinu popisa (Decrease List Level) ili kombinaciju tipki Shift+Tab. Označeni sadržaj pomakne se za stupac ulijevo i poveća mu se font.
1.
2.
Slika 10-7. Primjeri uvlake
planiranje web sjedišta
opis prozora
izrada web sjedišta
dodavanje i brisanje web stranica
rad s tekstom
•
•••
•
umetanje horizontalne linije
oblikovanje odlomka i stranice
hiperlinkovi
bookmark (oznaka na stranici)
•
•
••
kreiranje tablica umetanje i oblikovanje slika
alternativni tekst
••
•
Izrada web stranica
11-2
Uvod - planiranje web sjedišta
Prije početka rada važno je naglasiti razliku između web stranice (web page) i web sjedišta (web lokacija, web mjesto, web site).
Web stranica (web page) je hipertekstualni, multimedijski dokument (sadrži tekst, grafiku, zvučne i video zapise).
Web sjedište (web site) je skup web stranica koje su sadržajno najčešće vezane za jednu temu. Sve datoteke (web stranice, slike…) koje su dio web sjedišta smještene su u jednu mapu koju kreiramo pri izradi web sjedišta. Na početku će se možda činiti čudnim izraz web sjedište, ali jako je bitno razlikovati web site od web page. Mi često i dalje koristimo izraze poput Iskonova stranica, CARNetova stranica misleći na cjelokupno web sjedište.
Svaka web stranica je multimedijski dokument. Međutim, na stranici treba izbje-gavati nepotrebne slike koje usporavaju učitavanje stranice pa bi posjetitelji mogli odustati. Web sjedište treba imati dosljedan izgled na svim stranicama. Ne treba pretjerivati s efektima koji odvlače pažnju posjetitelja. Po web sjedištu posjetitelji se trebaju lako snalaziti i jednostavno kretati.
Prije samog stvaranja web sjedišta moramo znati što želimo. Za početak prikupimo materijale za rad: tekstove, slike i dr. Svi materijali (slike) koji su nam potrebni za izra-du stranice nalaze se na DVD-u. Kao prvi korak dobro je napraviti shemu na papiru.
kakav će biti raspored elemenata na stranici?Pregledavajući internet primjećujemo da su linkovi na stranice koje su dio web sjedi-šta smješteni na lijevoj strani ili ispod zaglavlja stranice, linkovi na web stranice koje nisu dio web sjedišta na desnoj strani.
Redoslijed rada trebao bi biti sljedeći:
skica
sadržaj
dizajn
izrada stranica
Kad postanete vještiji u izradi web stranica, dizajn ćete raditi u nekom programu za obradu slika npr. u Photoshopu.
Korisnici smatraju da je prilikom posjeta nekoj web stranici najvažnije: pronaći informacije koje ih zanimaju, s lakoćom se kretati među ponuđenim sadržajima, moći zapisati svoj stav o nekoj ponuđenoj temi (izvor podataka stranica www.ffzg.hr). Manje je bitno da se s web stranice može stupiti u kontakt s osobama čija su imena navedena na stranici, uživati u dizajnu stranice, moći ocijeniti neki sadržaj.
•
•
•
•
IZRA
DA
W
EBA
11-3
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etTe
kst
Tabl
ice
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeBa
zePr
ogram
iranje
Frontpage 2003
Sve web stranice pisane su u HTML kôdu (HyperText Markup Language). Na početku svakog HTML dokumenta nalazi se tag (oznaka) <html> koji govori pregledniku da se radi o HTML datoteci. Svaki HTML dokument sastoji se od dva dijela: zaglavlja (eng. head) i tijela (eng. body).
HTML kôd možemo napisati u bilo kojem programu za unos teksta, ali HTML kôd težak je za primjenu pa postoje grafički programi kao što su: MS FrontPage ili Drea-mwiever. FrontPage je jednostavan program za izradu web stranica, sličan ostalim Microsoftovim programima iz paketa MS Office na koje smo već navikli (Word, Excel, PowerPoint).
pokretanje programa
Program FrontPage 2003 pokrećemo, kao i ostale programe, pomoću ikone ili izbornika Start → Programs → FrontPage 2003
Nakon toga pojavljuje se prozor programa.
Na lijevoj strani prozora nalazi se okvir Folder List koji sadrži popis mapa i datoteka našeg web sjedišta. U ovom okviru možemo dodavati nove stranice i mape sjedištu. Nove stranice koje dodajemo na ovaj način neće biti prikazane u pogledu Navigation. Potrebno ih je naknadno uključiti metodom povlačenja (drag and drop).
Slika 11-1. Prozor programa FrontPage 2003
11-4
Na istom mjestu možemo prikazati i Navigation Pane (ako smo u prikazu Page) korištenjem izbornika View → Navigati-on Pane. Navigation Pane prikazuje stranice koje su sastavni dio web sjedišta.Valja razlikovati prikaze (Page, Folders, Reports, Navigation, Hyperlinks, Tasks), poglede (Design, Split, Code, Preview). Za prijelaz između različitih prikaza koristimo izbornik View.
prikazi
Page - pregled i uređivanje pojedinačnih web stranica (tre-nutno otvorene stranice)
Folders - prikazuje sve stranice, mape i datoteke trenutnog web sjedišta
Remote web site - objavljivanje (publiciranje) weba
Reports - statističke i ostale informacije vezane uz web
Navigation - hijerarhijska organizacija weba, jednostavno dodavanje novih stranica; pregledavanje stranica
Hyperlinks - sve veze (linkovi) između dijelova weba
Tasks - popis zadataka koje treba napraviti ili koji su naprav-ljeni
Traka za odabir prikaza nalazi se na dnu prozora i nije vidljiva jedino ako smo u prikazu Page.
Ako smo u prikazu Page, vidljiva je traka za odabir pogleda.
Slika 11-2. Folder List
Slika 11-3. Izbornik View
Slika 11-4. Traka prikaza
Slika 11-5. Traka pogleda
IZRA
DA
W
EBA
11-5
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etTe
kst
Tabl
ice
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeBa
zePr
ogram
iranje
Pogledi
Design - pogled pri izradi web stranice
Split - podjela prostora za rad na Code i Design
Code - HTML kôd za izradu web stranice
Preview - pregled stranice kako će izgledati u web pregledniku (npr. Internet Explorer)
zatvaranje web sjedišta
Pri pokretanju programa otvara se web sjedište koje je zadnje bilo otvoreno. Želimo li kreirati novo web sjedište, sjedište koje je otvoreno pri pokretanju programa zatvorimo odabi-rom File → Close Site. Ako smo unosili promjene na stranicu, program će pitati želimo li spremiti promjene.
Slika 11-6. Prikaz Navigation jednog web sjedišta
Slika 11-7. Prikaz Page, pogled Split
Slika 11-8. Zatvaranje web sjedišta
11-6
izrada web sjedišta
Novo web sjedište (site) kreiramo na sljedeći način:
File>New….
Nakon toga otvorio se izbornik New u oknu zadatka. Okno zadatka poznato nam je iz drugih programa programskog paketa Office XP.
U odjeljku New web site odaberemo One Page web site… (prazna web stranica).
FrontPage nudi nekoliko predložaka i čarobnjaka za izradu web sjedišta, a opise pojedinih možemo vidjeti u odjeljku Description.
U odjeljku Specify the location of the new Web site odredimo ime mape (mje-sto, lokaciju) u koju će web sjedište biti spremljeno.
Nakon što smo odredili lokaciju na tvrdom disku na koju ćemo smjestiti web sjedište, odaberemo gumb OK.
Slika 11-9. Kreiranje novog web sjedišta
Slika 11-10. Sadržaj New u oknu zadatka Slika 11-11. Dijaloški okvir Web Site Templates
IZRA
DA
W
EBA
11-7
Povi
jest
Abe
ceda
Sklo
povl
jeO
SIn
tern
etTe
kst
Tabl
ice
Mul
timed
ijaPr
ezen
taci
jeBa
zePr
ogram
iranje
Web sjedište ima jednu stranicu - index.htm.
naša slova
Ponekad pregledavajući web stranice na internetu naiđemo na stranicu u kojoj su naša slova č, ć, š, ž prikazana nekim čudnim simbolima, kvadratićima i sl. Kako nam se to ne bi dogodilo, prije izrade cjelokupnog web sjedišta postavimo po-dešavanja u dijaloškom okviru Page Properties.
Odaberemo File → Properties…. U dijaloškom okviru Page Properties odabere-mo karticu Language te postavimo parametre kao na slici (ISO 8859-2 sadrži sve potrebne znakove za hrvatski jezik, uz još desetak jezika).
Slika 11-12. Novo web sjedište
Slika 11-13. Dijaloški okvir Page Properties
naredba
program
programski jezik
algoritam
••••
instrukcija
algoritamski postupci
dijagram tijeka
••
•
Programiranje
12-2
Uvod
Rješavajući svakodnevne zadatke koristimo logiku, iskustva, znanja, ali i intuiciju i osjećaje. Računalo je stvoreno da bi nam pomoglo u rješavanju svakodnevnih i rutin-skih zadataka. Kako ono to radi? Prema unaprijed zadanim pravilima.
Računalo „pripremamo“ za određenu vrstu zadataka, a one koje pred njega postav-ljamo moramo pretvoriti u računalu razumljiv oblik koristeći mogućnost pamćenja i logičkog rasuđivanja.
Većina korisnika računala ne piše programe, već pokreće one gotove instalirane ili spremljene na računalu. Program se izvršava, zahtijeva od korisnika unos pojedinih parametara i vraća rezultat kao rješenje problema.
Skup svih programa na računalu čini programsku opremu (softver). Svaki program ima određenu funkciju (npr. program za crtanje, program za upis i obradu teksta, program za obradu fotografija).
Program je niz naredbi koje se izvode točno određenim redosli-jedom i s točno određenim ciljem. Naredba je temeljni element programa i predstavlja nalog računalu za izvršenje određene rad-nje. Naredbama se točno opisuje što i kako računalo treba raditi.
Pravilnom uporabom programa korisnik upravlja računalom.
naredbe
12-3
PRO
GRA
-M
IRAN
JEPo
vije
stA
bece
daSk
lopo
vlje
OS
Inte
rnet
Teks
tTa
blic
eM
ultim
edija
Prez
enta
cije
Izrad
a w
eba
Baze
Programe pišu programeri i pri tome koriste neki od programskih jezika razumlji-vih računalu.
Postupak nastajanja programa naziva se programiranje.
Programiranje pripada u složene umne postupke, zahtijeva trening i upornost, vre-menski je zahtjevno i često nepredvidivo.
Programski jezici
Programski jezik je skup ključnih riječi i pravila za njihovo korištenje koje računalo “razumije”.
Razvoj programskih jezika pratio je razvoj računala. Širenjem kruga korisnika računa-la jezici su postojali sve razumljiviji i primjenjiviji.
i. generacija: strojni jezici
Program napisan u strojnom jeziku zapravo je niz nula i jedinica.
Strojni jezik je binarni prikaz programa.
Prva računala radila su s programima pisanim isključivo u strojnom jeziku vezanom uz njihovu građu.
Programiranje je bilo otežano nerazumljivim binar-nim zapisom pojedinih naredbi uz veliku vjerojat-
nost pogrješke, a od programera se zahtijevalo dobro poznavanje građe računala. Kako je svako računalo imalo sebi svojstven strojni jezik, programi se nisu mogli prenositi s računala na računalo i pisali su ih uglavnom sami konstruktori računala.
12-4
ii. generacija: simbolički jezici, asembler
Korak naprijed u upravljanju računalima bila je pojava simboličkog jezika – asem-blera.
U tom jeziku programer pri zapisu operacija (naredaba) koristi riječi izvedene iz svakodnevnog govora (uglavnom engleskog), a za podatke koristi varijable.
Programi postaju razumljiviji jer su numerički kodovi sastav-ljeni od nula i jedinica zamijenjeni riječima koje podsjećaju na operaciju koju treba obaviti (npr. ADD (engl.) = zbrajati, MUL (multiply) = množiti), a varijable podsjećaju na varijable u matematici.
Uvođenjem simboličkog jezika nešto se olakšava pisanje pro-grama, ali računalo i dalje razumije samo strojni jezik. Stoga se svaka naredba asemblerskog jezika prije izvođenja prevodi u strojnu naredbu.
iii. generacija: viši programski jezici
U višim programskim jezicima više naredbi strojnog ili asemblerskog jezika zamje-njuje se jednom naredbom višeg programskog jezika. Programer ne treba poznavati građu računala, a isti se program može pokrenuti na različitim modelima računala.
Takvim jezicima rješava se široki krug problema. Neki od njih više se ne koriste, ali dali su veliki doprinos u uključivanju i približavanju računala stvarnom svijetu i širo-kom krugu ljudi.
Jedan od prvih jezika te skupine bio je FORTRAN�. U sljedećih nekoliko godina razvi-ja se ALGOL, COBOL�, PL/1, Ada, LISP, PROLOG …
Kao jezik namijenjen učenju programiranja razvija se BASIC� i njegove inačice (QBASIC) te LOGO za mlađu programersku populaciju. U uporabi je Pascal (kao podrška nekim bazama podataka), a danas je najrasprostranjeniji C� (C++) na-mijenjen rješavanju najšireg kruga problema. Govorimo o proceduralnim jezicima.
Pogledajmo kako u cijelosti izgleda program za zbrajanje dvaju cijelih brojeva u nekim od viših programskih jezika:
� FORTRAN (FORmula TRANslation – prijevod formule) - pojavljuje se �956. godine; prilagođen je rješavanju matematičkih problema� COBOL (Common Business Oriented Language) – programski jezik okrenut poslovanju i masovnoj obradi podataka – pojavljuje se 60-ih godina prošloga stoljeća; popularan sedamdesetih i osamdesetih� BASIC (Beginner`s All purpose Aymbolic Instruction Code) – višenamjenski simbolički kôd naredbi za početnike – pojavljuje se �965. godine;u širokoj je uporabi kod osobnih računala 80-ih godina prošlog stoljeća� Prva verzija C-a pojavljuje se oko �97�. godine; �979. godine na osnovama C-a Danac Bjarne Stroustrup u Bell laboratoriju (kasnije At&T) započinje rad na programskom jeziku C++ koristeći dobra svojstva starijih jezika Algola, Ade, …
ZBRAJANJE � brojaAdrese u memoriji (memorijsku lokaciju) gdje su brojevi zapisani označimo simbolički s ax i bx. Nalog za zbrajanje ta dva broja tada bismo u asembleru pisali: ADD ax, bx. (rezultat se sprema u ax)
Sjeti se, strojno bi to bio niz nula i jedinica!
12-5
PRO
GRA
-M
IRAN
JEPo
vije
stA
bece
daSk
lopo
vlje
OS
Inte
rnet
Teks
tTa
blic
eM
ultim
edija
Prez
enta
cije
Izrad
a w
eba
Baze
Program zapisan u višem programskom jeziku naziva se izvorni program5 (source code).
Kako računalo razumije samo strojni jezik, za izvršenje programa napisanog u bilo kojem od ovih programskih jezika potreban je “prevoditelj” koji program prevodi u strojni jezik. Prevođenje vrše jezični prevoditelji. Dijelimo ih u dvije skupine:
interpreteri
kompajleri.
Interpreteri prevode svaku naredbu izvornog programa pisanog u višem program-skom jeziku u strojni binarni oblik tijekom svakog izvođenja programa u izvornom obliku. (primjer BASIC-a)
Kompajleri izvorni program prevode u strojni oblik posebnim postupkom prevođe-nja (kompajliranja). Prevođenjem izvornog programa dobit ćemo datoteku objek-tnog kôdaôdada (object code). Povezivanjem objektnog kôda s već postojećim bibliote-ôda s već postojećim bibliote-da s već postojećim bibliote-kama6 (libraries) dobit ćemo izvršni program (executable program). Za pokretanje programa na bilo kojem računalu dovoljna je njegova izvršna verzija (primjer Pasca-la, C-a).
iv. generacija: jezici prilagođeni krajnjim korisnicima
Jezicima ove generacije znatno se ubrzava proces programiranja, a programiranje je bliže i neprogramerima.
Primjeri takvih jezika su upitni jezici za bazu podataka (SQL). Pripadaju u skupinu neproceduralnih jezika.
Programeri sve češće programe sastavljaju od već gotovih dijelova. Te gotove dijelo-ve programa zovemo objektima (object, class), programe zovemo objektno orijenti-ranim programima (OOP - object oriented programs), a postupak programiranja njima objektno orijentirano programiranje (OOP - object oriented programming). Objek-
5 Kod programskog jezika QBASIC to su datoteke tipa .BAS, u Pascalu tipa .PAS, u C++ .CPP datoteke6 Biblioteke su datoteke u kojima se nalaze već gotove funkcije ili podatci, a koriste se radi izbjegavanja višestrukog pisanja često korištenih operacija. Isporučuju se zajedno s prevoditeljem, mogu se zasebno kupiti ili ih programer razvija sam. Primjeri su u C-u math.h (biblioteka matematičkih funkcija) ili stdio.h tj. u C++ cmath ili cstdio.
•
•
12-6
tno orijentirano programiranje postupak je izrade složenog programa uporabom skupa objekata koji međusobno razmjenjuju poruke. Popularni objektno orijentirani programi opće namjene su Visual BASIC, Visual C.
Već je i programski jezik C++ objektno orijentiran, ali omogućava i pisanje proce-duralnog kôda. Novi način razmišljanja pri programiranju znatno povećava proi-zvodnost programera, povećava točnost i preciznost te skraćuje vrijeme nastanka programa.
programski jezici neovisni o sklopovlju i operacijskom sustavu
Pojavom Interneta, koji uključuje mnogo različitih vrsta računala, javila se potreba prenosivosti programa. Time se razvijaju novi programski jezici od kojih je najpozna-tiji Java.
Java je objektno orijentirani programski jezik opće namjene. Potpuno je prenosiv i neovisan o računalu i operacijskom sustavu. Programer piše izvorni Java program. Napisani se program prevodi, a dobiveni rezultat predstavlja Java bytecodes. Na računalu na kojemu se program želi izvršiti mora postojati prevoditelj (interpreter) koji prevodi Java bytecodes u strojni jezik tog računala i izvršava ga (Java prividno ili virtualno računalo - engl. Java virtual machine).
Ako smo dobro usvojili tehniku i način razmišljanja pri raščlanjivanju i rješavanju problema, formalno je sasvim svejedno u kojem ćemo jeziku napisati program. Dovoljno je prilagoditi se strukturi jezika, pravilno koristiti ključne riječi i poštivati pravila pisanja naredbi. Zadržimo se na klasičnom programiranju. Prvi korak je razu-mijevanje algoritma.
12-7
PRO
GRA
-M
IRAN
JEPo
vije
stA
bece
daSk
lopo
vlje
OS
Inte
rnet
Teks
tTa
blic
eM
ultim
edija
Prez
enta
cije
Izrad
a w
eba
Baze
algoritam
Algoritam7 je precizna uputa kako obaviti neku radnju ili opis rješenja određenog problema.
Tako je algoritam naputak za pripravu nekog jela, uputa za rukovanje mobilnim telefonom, naputak za snižavanje povišene tjelesne temperature, naputak o pona-šanju u slučaju požara, naučeni postupak zbrajanja razlomaka ili rješavanja sustava jednadžbi.
Kroz algoritam cjelokupan zadatak svodi se na rješavanje više jednostavnijih, veza-nih manjih zadataka.
Algoritam treba napisati detaljno i jasno, tako da osoba koja nikad nije rješavala postavljeni zadatak može slijedeći korake algoritma doći do rješenja.
Postoji čitav niz zadataka koje prema uputama algoritma u načelu može riješiti i stroj. Tada se algoritam sastoji od niza mehaničkih radnji za čije izvršenje nije potreb-na posebna inteligencija. U našem slučaju stroj je računalo.
Vratimo se svakodnevnom životu.
Mnoge škole u holu imaju automat za napitke. Učenici ga koriste svakodnevno pre-ma navedenim uputama:
U otvor za kovanice ubaci dovoljan broj kovanica prema cijeni čaja navedenoj u cjeniku. Pritisni gumb uz ime napitka. Želiš li napitak sa šećerom, pritisni gumb uz natpis ŠEĆER. Pričekaj da stroj pripremi napitak i napuni šalicu. Uzmi svoj napitak i žličicu.
Što cijelo to vrijeme radi automat? Prema svom ugrađenom algoritmu (slijed meha-ničkih radnji) i našim zahtjevima priprema napitak.
Ovaj zadatak bio je prilično jednostavan te za taj i mnoge slične zadatke ne trebamo svakodnevno čitati algoritam, iako ga nesvjesno slijedimo. Postoji, međutim, mnogo zadataka koji su dovoljno složeni da je mnogima potreban algoritam.
Npr. trebamo upute za korištenje nove muzičke linije, DVD ili MP� playera, mobitela, džepnog računala. Svaka knjižica s uputama zapravo sadrži niz algoritama.
Najčešće algoritme nesvjesno slijedimo u matematici. Učimo postupke kojim se može riješiti matematički zadatak. Svaki put do rješenja sastoji se od niza jednostav-nih matematičkih radnji. Kad smo shvatili i naučili algoritam, znamo rješavati odre-đeni tip zadataka.
Npr. naučili smo algoritam za zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje prirodnih brojeva, zbrajanje razlomaka, rješavanje jednadžbi, izračunavanje opsega i površine geometrijskih likova …
Algoritme u dijagnostici i liječenju koriste liječnici, pri popravcima i konstrukciji tehničari i inženjeri.
7 Riječ algoritam dolazi od riječi Alchwarizmi ili Kovarezma kako je glasio nadimak arapskog pisca, matematičara i astronoma iz 9. stoljeća Muhammeda ibn Muse al Khowarizmi koji je napisao knjigu o brojevima i aritmetici.
