— 1 —

www.hnkmostar.ba

— 2 —

Dragan KOMADINA

prema memoarskoj prozi Ilije JakovlJevića “Konclogor na Savi” i

zbirci pjesama “Lirika nevremena” te motivima

“Grobnice za Borisa Davidoviča” Danila KIšA

Režija:

Ivan Leo LEMO

Dramatizacija i dramaturgija:

Dragan KOMADINA

igraju:

Robert PeHaR – ilija Jakovljević

Branimir viDić Flika – Gazda

ivo kReŠić – isljednik

Miro BARNJAK – Josip Gaon

Ivan SKOKO – Uzvišeni

Boris MaTić – Zastavnik ante

Bojan BERIBAKA – Muco

Mario BoŠNJak – Mladić

Scenografija:

vesna ReŽić

kostimografija:

Mirjana ZaGoReC

Glazba:

Zvonimir DUSPeR Dus

oblikovanje videa:

Slaven MaRiNČić

oblikovanje svjetla:

Uroš ŠkilJević

izrada scenografskih elemenata:

Davorin BRiŠevaC

izrada scenografije:

Mario BOšNJAK

Oliver šETKA

izrada kostima:

Mensur kaZaZić

Premijera:

29. svibnja 2018. u 20 sati

Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru

voditelj produkcije: Zoran ćoRlUka inspicijentica: Azra MERDAN Majstor tona: Mladen aNDRiJaNić

Garderobijerka: Majida kovaČević Rekviziterka: ljiljana BaDalić voditelj tehnike: Leo SMOLJAN

Dekorateri: Zorislav Galić, Branko kUZMaNović

Logorilijada

— 4 —

ilija Jakovljević rođen je 21. listopada 1898.

u Mostaru kao jedinac u obitelji Marka i Kate

rođ. vuković. od godine 1909. do 1915. pohađa

osnovnu školu i gimnaziju u rodnom gradu, a

1916/1917. sedmi i osmi razred gimnazije po-

lazi u Sarajevu. Nakon toga mobiliziran je u

austrougarsku vojsku i stacioniran u Pečuhu

(Mađarska). Godine 1918. upisuje Pravni fakultet

u Zagrebu, gdje diplomira 1926. i zapošljava se

kao odvjetnički pripravnik, a 31. svibnja 1929.

promoviran je u doktora prava. iduće godine u

Zagrebu otvara samostalni odvjetnički ured.

Politički je do 1923. djelovao kao član Hrvatske

pučke stranke, a 1929. učlanio se u Hrvatsku

seljačku stranku. U drugoj polovici dvadesetih

godina blizak je orlovskom odnosno križarskom

pokretu, u čijem je časopisu “Nedjelja” objavio

dvadeset uvodnih i drugih članaka. Rođenje

djece i početak samostalne odvjetničke karije-

re odvajaju ga od katoličkog javnog rada pa sve

više naginje političkom djelovanju.

Sa snažnim kršćansko-demokratskim uvjerenjima, koja su u njegovu kasnijemu ži-

votnom razdoblju ustupila mjesto nepokolebljivu građansko-liberalnomu svjeto-

nazoru, vlastima nikada nije bio mio. No, kao predani pacifist, svoja je uvjerenja

zastupao isključivo evolucijskim metodama, odbacujući svaki oblik revolucije, na-

silja i totalitarističkih stremljenja. U novinskim se istupima kritički strastveno

osvrtao na kraljev diktatorski režim, zbog čega je uhićen početkom tridesetih.

Bio je novinar i urednik “luči”, “Narodne politike”, “Hrvatske obrane”, “Hrvatskoga

dnev nika” i “Savremenika”, u kojima je objavljivao političke uvodnike i feljtone s

liberalno-demokratskim stajalištima.

 

Pripadao je krugu književnika katoličke orijentacije, s osloncem na realistič-

ku tradiciju. objavio “Studije i feljtone” (1919), zbirke pjesama “otrov uspome-

na“ (1940), punu gorčine i kobnih slutnja, i liriku nevremena (1945), svjedočanstvo

zatočeništva i stradanja u Staroj Gradiški prožeto kršćanskim humanizmom. kao

pripovjedač, romansijer i pjesnik vraća se nerijetko hercegovačkom kraju u kojemu

traži tematske inspiracije i lirsko pribježište. Humanu, socijalnu zaokupljenost

iznosio je i u knjižici zavičajnih pripovijesti “Zavičaj” (1923) te u romanima “Na

raskrsnici” (1925) i “U mraku” (1945). Njegovi potresni zapisi o starogradiškome

logoru objavljeni su u knjizi “konclogor na Savi” (1999).

Nakon početka rata prvi put je uhićen 13. travnja 1941., no ubrzo je pušten. Ustaške

ga vlasti ponovno uhićuju 13. listopada iste godine i šalju u logor Stara Gradiška.

Na slobodu je pušten 23. prosinca 1942. Nepune dvije godine živi u Zagrebu da bi 21.

rujna 1944. pod ponovnom prijetnom uhićenja od strane ustaša otišao u partizane,

gdje je do kraja godine bio u Moslavini i Topuskom, a nakon toga 1945., do 12. svib-

nja, radi u Splitu u odjelu informacija ZavNoH-a i “vjesniku”. Nakon svršetka rata

radio je kao odvjetnik, a 25. svibnja 1948. uhićen je od oZN-e u Zagrebu zbog kom-

promitacije andrije Hebranga. ispitivan je u Zagrebu i Beogradu, a 28. listopada

tragično umire. Pokopan je na Mirogoju 30. listopada 1948.

Det

alj s

poš

tans

ke m

arke

HP

Mos

tar,

aut

oric

e ak

adem

ske

slik

aric

e Ta

mar

e G

rbav

ac

— 5 —

Ne PRiSTaJaNJe Na MoRalNe UCJeNe

Društvena stvarnost u kojoj živimo, na žalost, duboko je kontaminirana nedovr-

šenim ideološkim sukobima na liniji endehazijskog fašizma i jugoslavenskog ko-

munizma. Suvremena moralna refleksija prema spomenutoj totalitarnoj prošlosti,

pri tom, kako to, među ostalima, lucidno primjećuje i Borislav Ristić u knjizi “Ne

kupujte mačka u vreći”, najčešće uzima formu moralne ucjene koja kaže: “ako si pro-

tiv komunista, onda si zacijelo ustaša; a ako si protiv ustaštva, onda si zacijelo

komunist”.

Društveno i povijesno iskustvo nas uči kako takva moralna perspektiva ne dopri-

nosi okončanju i nadilaženju spomenutih ideoloških sukoba nego njihovom druš-

tvenom reproduciranju i političkom instrumentaliziranju. Postavljeni u takav

odnos, fašizam i komunizam se međusobno hrane, jačaju i zajedno pletu ideološku

matricu koja sputava i guši emancipaciju bilo od jednog ili drugog totalitarizma,

kako na individualnoj tako i društvenoj razini. Time se spomenuta perspektiva ra-

zotkriva ne samo kao pogrešna i štetna, nego i moralno perverzna.

Život i smrt ilije Jakovljevića svjedoče kako je moguće odbiti lojalnost i zanije-

kati legitimitet i fašizmu i komunizmu. Perspektiva iz koje Jakovljević pri tom

nastupa, nije primarno ni politička ni estetska, nego duboko ljudski osobna i mo-

ralna. i njegovo književno stvaralaštvo i društveno-politički angažman izviru iz

te perspektive i u njoj nalaze svoj najdublji smisao i svrhu. Cijena koju je pri tom

često potrebno platiti je ništa manje nego vlastiti život. Neovisno o tome bio on

okončan vlastitom ili tuđom rukom. Jedini način, ponekad, da se bude čovjek je ra-

dikalno nepristajanje biti ne-čovjek.

Promatrana iz današnje, spominjanim ideološkim sukobima kontaminirane druš-

tvene stvarnosti, Jakovljevićeva perspektiva svjedoči nam da se ti sukobi mogu

nadvladati samo na vertikalnoj liniji moralnog uzdizanja iznad oba spomenuta to-

talitarizma. Stoga je Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, kao kulturna i umjet-

nička institucija, svjesno društvene odgovornosti za zajednicu u kojoj djeluje, od-

lučilo u svoj repertoar uvrstiti predstavu koja je svojevrsni hommage stvaralaštvu

i životu ilije Jakovljevića, ali i svojevrstan poticaj svima nama da ne pristajemo

biti moralno korumpirani bez obzira koliko nagrada za pristajanje bila zavodljiva

ili kazna za odbijanje bolna i teška.

Ivan VUKOJA

— 6 —

PoD JaRBoliMa vJeČNiH HUlJa

Živeći na prostorima na kojima nitko među nama nije doživio razdoblje trajnog i

stabilnog mira, jedina konstanta je sukob. Bez obzira što se u ovoj zemlji ne radi o

konfliktu niskog intenziteta, kako ga definira britanski povjesničar John Brewer,

nego u našem slučaju nedovršenom konfliktu s iznimno visokom razinom političkih

tenzija, u oba slučaja ljudi se naviknu živjeti sa sukobom i više ne osjećaju potre-

bu za njegovim okončanjem. Nezaliječene društvene rane postaju dio naše psihe i

prenose se na nove naraštaje.

Mogu li se u takvom društvu, zarobljenom na rubu novih sukoba, otvorene rane

liječiti podsjećanjem na uzničke dane jednog intelektualca od prije sedamde-

setak godina? Što sudbina jednog čovjeka koji je i za “crne” i “crvene” bio prije

kolateralna šteta nego nekakav ozbiljni državni neprijatelj može ponuditi današ-

njoj publici, a da ne predstavlja novi trivijalni krug optužbi o tome tko je pobio

više ljudi u Drugom svjetskom ratu?

Sama činjenica da ilija Jakovljević nije bio nikakva ozbiljna politička prijetnja

ni jednom ni drugom režimu, uz ironični podsjetnik kako je vjerovao u istinsko

oslobođenje u komunizmu nakon sloma “arijskoga raja” – kako cinično svjedoči u

svojim zapisima – njegovu žrtvu uzdiže na razinu Pojedinca koji strada jer ne želi

iznevjeriti sebe i vlastiti moralni integritet. Odsustvo stvarne prijetnje govori

u prilog okrutnosti samih režima. kad grme koračnice, svako pa i najmanje odstupa-

nje može narasti do čina nacionalne izdaje. Zato, “logorilijada” ne upada u zamku

bilo kakvog izjednačavanja dva totalitarizma, dvije rak rane na tkivu prošloga

stoljeća koje očito još nije završilo, jer to teatar niti treba niti smije raditi. on

se bavi individuom, nesretnikom koga je tamničko iskustvo i njegova prozno-po-

etska destilacija uzdiglo na pijedestal žrtve. a on je samo htio da ga se pusti na

miru!

iako “logorilijada” u izboru dnevničkog materijala svjesno priziva opća mjesta i

citate iz “konclogora na Savi” o stradanjima u Drugom svjetskom ratu, ona ne doli-

jeva ulje na vatru u aktualnom društvenom nesporazumu koji se zrcali u iscrplju-

jućoj priči o ustašama i partizanima, nego vrlo jasno progovora o psihopatskoj na-

ravi “stvaratelja” jednog sustava, koja u spoju s povijesnim okolnostima i “višim”

ciljevima može poroditi užasna zlodjela. Nema dvojbe da je ustaški režim nešto što

čega se trebamo sramiti! kao ljudska bića, prije svega! ali, “crvena zora” nije doni-

jela ozdravljenje, nego duboko razočarenje. i novi val zločina! To, jedan građanski

intelektualac i istinski demokrat, kakav je bio Jakovljević, nije mogao podnijeti.

No, prije svega “logorilijada” je predstava o pjesniku kojega je povijesni kovitlac

podignuo u strašnu oluju, odnosno u dramaturšku centrifugu s epicentrom u nje-

govoj glavi. U narativnom smislu sve počiva u dva sloja, komunističkom zatvoru

iz 1948. u kojemu se ilija svjedoči o zbivanjima u ustaškom logoru iz 1942. i dok

je “krimen” zbog koga je završio u Staroj Gradiški jasno ocrtan, jer je utemeljen

na Jakovljevićevim dnevničkim zapisima, onaj u komunističkom zatvoru se tek na-

slućuje. Sudbina pjesnika u totalitarnim režimima, odnosno književnik koji se

nije htio odreći vlastitih političkih i moralnih uvjerenja, smjestili su ga između

ustaškog noža i komunističkog čekića. ako pjesnici možda jedini i mogu pisati po-

— 7 —

vijest, onda se od povijesne oluje i ratne katastrofe mogu braniti na jedini mogući

način – pisanjem: pjesama, pretočenih u “liriku nevremena” ili proznih memoarskih

zapisa ukoričenih tek krajem 20. stoljeća u „konclogor na Savi“ (1999).

Naime, tijekom zatočeničkih dana 1941. i 1942. ilija Jakovljević vodio je dnevnik,

potajno ispisujući na minijaturnim komadićima papira strahote koje su logoraši

– Židovi, Srbi i Romi – svakodnevno doživljavali. Te zapise Jakovljević je pro-

krijunmčario iz logora i kasnije rekonstruirao u potresnoj memoarskoj prozi. ovo

djelo spada u vrhunce hrvatske logoraške književnosti, u kojemu autor bez lažne

retorike i narcisoidnosti uspio opisati život logoraša, osobito psihu i ponašanje,

kako zatočenika, tako i krvnika. S jedne strane strah, koji nema morala i zbog koga

je čovjek koji se boji spreman učiniti sve kako bi zaštitio svoj život, a s druge

strane stražari, “klatež” najgore vrste, otupjela od zločina i mogućnosti bilo ka-

kvog iskrenog pokajanja. To je u domaćoj književnosti jedan od najmoćnijih portre-

ta logoraških zločinaca, koji je izradio sam logoraš. Jedan od onih koji je čekao

svoj red.

ispisujući stihove u “lirici nevremena”, iz koje u jednoj anatomski preciznoj po-

etskoj deskripciji izranja svijet logora, Jakovljević progovara o fenomenu zla i

zločina, koji, nažalost, ne samo u detaljima, frapantno korespondiraju s najnovijim

ratom i poraćem, jer očito iz utroba velikih društvenih lomova vječno strše kosti,

kao jarboli na kojima vijore povijesne zablude u režiji velikih političkih hulja i

pripadajuće kriminogene egzekutive.

Na vizualnom planu “logorilijada” promovira estetiku ružnog, gdje je sva moralna

izopačenost jednog vremena pronašla odgovarajući ekvivalent u grotesknom ko-

stimu. kako navodi Umberto eco u svojoj knjizi „Povijest ružnoće“ bilo koji oblik

ružnoga se može iskupiti njenim vjernim i djelotvornim umjetničkim prikazom, jer

u umjetničkim djelima koja podražavaju ružno, ono ostaje takvo, ali mu majstorstvo

umjetnika daje odbljesak ljepote. kvalitet našeg odbljeska ovisit će o snazi scenske

zrake da nađe put do mračnih kutaka u kojima se skladište naše predrasude ili za-

blude, koje svoju vitalnost imaju zahvaliti neprestanoj dopuni sa dojki kolektiv-

nog pamćenja.

Kišova antologijska pripovijest ovdje je data samo kao aluzivna matrica jednog

staljinističkog mehanizma isljeđivanja. Naš Fedjukin poprima obličje isljednika,

koji kroz ispitivanja pokušava kompromitirati ilijin patnički put, i diskrediti-

rati ga kao revolucionara, ali i kao čovjeka, transformirajući se na kraju u Mefi-

stofelesa, u, frojdovski kazano, slugu ida ili Gospodara Tame, koji nam kao jedino

rješenje nudi ništavilo i propast.

U savjetima mladom piscu kiš kaže: “ako vas neko upita postoji li razlika između

auschwitza i Tolime (staljinističkog logora na dalekom istoku Rusije, op.a.) poša-

ljite ga dođavola!”

kiš, čiji je otac odveden i ubijen u koncentracijskom logoru i snažni borac pro-

tiv svakog nacionalizma, ističući uvijek kako pisac mora gajiti sumnju i biti na

distanci prema vladarima, vrlo izravno sugerira kako je bez obzira na zastave i

ideologije, andrićevski kazano, samo jedno izvjesno, a to je da je “čovek na večnom

gubitku”. Čovjek, pojedinac, Jakovljević...

Dragan KOMADINA

— 8 —

— 9 —

— 10 —

Ivan Leo Lemo

(Split, 1976.)

Akademiju dramske

umjetnosti završio je

u Zagrebu. U 20 godina

profesionalnog rada po

kazalištima Hrvatske,

Srbije, Makedonije,

Njemačke i Grčke,

režirao je te pisao

dramske tekstove ili

dramatizacije za preko

70 predstava u svim

žanrovima.

Radio je u skoro svim

kazalištima u Hrvatskoj

dramske klasike,

suvremene dramske

tekstove, predstave za

djecu, opere i operete

među kojima se ističu:

“Trainspotting”,

“Marlene Dietrich”,

“Mala Floramye”,

“Maskerata”, “Traviata”,

“Hasanaginica”, “leda”,

“Tramvaj zvani žudnja”,

“Sjećanje vode”, “opasne

veze”, “Paraziti”, “važno

je zvati se ernest”,

“Životinjska farma”,

“Priče iz 1001 noći”, “Tko

se boji virginije Woolf”,

“Gola u kavezu”, “San

ljetne noći”, “Harem”,

“idealan muž”, “kneginja

čardaša” itd. Mnoge

su od tih predstava

nagrađivane te su

uspješno gostovale na

hrvatskim, regionalnim i

međunarodnim festivalima

(italija, SaD, velika

Britanija, venezuela,

Bugarska, Mađarska,

Poljska, Moldavija,

Rumunjska, kirgistan...).

Radio je kao profesor

glume u operi na

Umjetničkoj akademiji

u osijeku, a trenutno

isti kolegij predaje

na glazbenom studiju

Sveučilišta u Mostaru.

Režira sinkronizacije

animiranih filmova. Na

Hrvatskoj radioteleviziji

radio je kao redatelj

u studiju u zabavnom

programu. Živi u Zagrebu.

Dragan Komadina

(Mostar, 1974.)

Diplomirao je na Odsjeku

za dramaturgiju na Aka-

demiji scenskih umjetno-

sti u Sarajevu, gdje tre-

nutačno radi kao docent

na predmetu Dramaturgija.

Radio kao dramaturg na

predstavama u teatrima

Sarajeva, Zenice, Tuzle i

Mostara.

U HNk Mostar režirao

je predstave Sjećan-

ja iz garderobe, Nigdje

nikog nemam te “‘Ajmo

na fuka” (koprodukcija

s NP Mostar). Nagrade za

dramaturgiju dobivao je

na festivalima u Mostaru

(za predstave “Usamlje-

ni zapad” i “Njegove tri

sestre”), Jajcu (“Njegove

tri sestre”) i Zenici

(“Stranci”).

Objavljuje kazališne kri-

tike, recenzije te pred-

stavlja teatrološke knjige

i monografije. Bio je član

kazališnih festival-

skih žirija u Beogradu,

Mostaru i Bugojnu, a u dva

je navrata bio i članom

umjetničkog žirija Fon-

dacije za kinematografiju

FBiH.

Umjetnički je savjetnik

u HNK Mostar od sezone

2012/2013.

vesna Režić (Split, 1974.)

Nakon mature u splitskoj

jezičnoj gimnaziji,

diplome iz scenografije

na Accademia di Belle Arti

u talijanskoj Macerati,

pohađanja stage-a za

filmsku i televizijsku

scenografiju pri Udruzi

scenografa (aSCa) u

Rimu, dragocjene prakse

u rekviziti opernog

festivala na mačeratskom

Sferisteriu te asistiranja

scenografu Hansu

Georgu Schaferu, godine

1998. postavlja svoju

prvu profesionalnu

scenografiju u HNk Split

(“Na Tri kralja”, režija

eduard Miller).

od tada biva angažirana

kao scenografkinja u

svim većim hrvatskim

kazalištima te u

Nacionalnoj Operi

Bukurešt i Narodnom

pozorištu Subotica.

Surađuje s brojnim

redateljima (Paolo

Magelli, ivica Boban,

Nenni Delmestre, ozren

Prohić, ivan leo lemo,

Dora Ruždjak Podolski,

krešimir Dolenčić, Dario

Harjaček...) i autorica

je scenografija u više od

80 opernih, dramskih,

baletnih i dječjih

predstava.

Dobitnica je nagrada Naj,

naj, naj za dječju

predstavu Vlado i Tanja

— 11 —

Mirjana Zagorec

(Zagreb, 1965.)

Diplomirala je studij

dizajna tekstila i

odjeće pri Tehnološkom

fakultetu u Zagrebu.

Svoju prvu predstavu u

kazalištu radi 1992. i

od tada je napravila je

oko 200 kostimografija u

Hrvatskoj i inozemstvu.

Surađivala je sa svim

hrvatskim kazalištima

i s većinom hrvatskih

redatelja te s nekolicinom

stranih.

Od dramskih predstava

izdvajamo: “Magic&loss”

(ZkM), “Na Tri kralja”

(komedija), “ima zločina i

zločina” te “adam i eva/

Hrvatska rapsodija”,

“Sjećanje vode” (HNk

osijek), “veliki meštar

sviju hulja” (ZkM), “Ujak

vanja” (HNk Split), “leda”

(HNk osijek), “Hasanaga”

(HNk Zagreb), “Raspra“

(HNk Rijeka), “Woyzeck”

(HNk varaždin), “Nemoćnik

u pameti” (komedija). U

inozemstvu radila je na

predstavi “Hase Hase”

(Stadtsthetar karlzruhe),

“Begović kabare”

(Strasbourg), “leda” (SNG

Nova Gorica), “Što je vidio

Butler” (SNG Maribor),

“Chicago” (komedija

teatar u St. Petersburgu),

“Predstava Hamleta

u selu Mrduša Donja”

Zvonimir Dusper (Zagreb, 1972.)

Producent, skladatelj,

aranžer. komponirao je

glazbu za više od 250

reklama i Tv jingle-ova,

36 kazališnih predstava, 5

filmova i Tv serija.

Godine 2010. skladao je

i producirao komplet-

nu snimljenu glazbenu

opremu za svečanosti

otvaranja i zatvaranja 2.

Azijskih igara na pijesku

u Omanu (r. Krešimir Do-

lenčić) koje je u izravnom

prijenosu gledalo više od

300 milijuna gledatelja. U

okviru projekta eddy&-

Dus za svjetsko je tržište

objavio odlično ocijenjen

album “High life” te više

od 20 singl izdanja i 50

remix-eva, između ostalih

i one za velikane džeza

Sun Ra i Archie Sheppa.

Radio je koprodukciju za

Barbaru Tucker (uz Play-

one), Micka Hucknaila iz

nekadašnje grupe Simply

Red – Happy This Christ-

mas (dub Remix, produci-

rano s Playone) te 15 gla-

zbenih albuma različitih

žanrova odnosno više od

150 pojedinačnih pjesama.

Dobitnik je tri hrvatske

glazbene nagrade Porin te

Nagrade za najbolju glaz-

bu Stručnoga žirija 34.

Kazališnih/pozorišnih

susreta u Brčkom (2017.)

za “Predstavu Hamleta u

selu Mrduša Donja” (HNK

Mostar).

(2001.), Peristila za

operu “Oedipus rex”

(2002.), Zlatnog smijeha za

predstavu “Kurve”

(2007.), Marula (2010.)

za “Prije sna” i

nagrade Rudolf Bunk za

najbolja umjetničko

ostvarenja u scenografiji

u sezoni 2010/11. i

2011/12. HNK Split.

Tri puta je nominirana

za Nagradu hrvatskog

glumišta.

Od 2016. godine radi

kao asistentica na

kolegiju scenografije na

Umjetničkoj akademiji u

Splitu.

(HNk Mostar), “amadeus”

(Naroden teater Štip).

Dobitnica je Marulićeve

nagrade za kostimografiju

1997. godine za predstavu

“Adam i Eva/Hrvatska

rapsodija” (HNk osijek) i

2000. godine za predstave

“Hasanaga” (HNk Zagreb)

i “Nemoćnik u pameti”

(komedija). Dobitnica je

dvije Nagrade hrvatskog

glumišta za predstave

“Spamelot” i “Mamma Mia”.

Dobitnica je i Nagrade

za najbolji kostim

Stručnoga žirija 34.

Kazališnih/pozorišnih

susreta u Brčkom (2017.)

za “Predstavu Hamleta u

selu Mrduša Donja” (HNK

Mostar).

— 12 —

Branimir vidić (Mostar, 1958.)

kao stipendist dubrovač-

kog teatra angažiran je u

kazalištu Marina Držića od

1984. godine. Od niza uloga

koje je ostvario u KMD-u

posebno su mu drage one u

“Romanci o tri ljubavi An-

tuna Šoljana”, frančezariji

“ilija aliti muž zabezočen”

Marina Tudiševića te uloga

Luka u “Kati Kapuralici”

vlaha Stullija. U Zagrebu

je veliki broj uloga ostva-

rio u Hrvatskom narodnom

kazalištu, Gradskom dram-

skom kazalištu “Gavella”

i u Zagrebačkom gradskom

kazalištu “komedija”. Zapa-

žena umjetnička ostvarenja

imao je i na filmu, televi-

ziji i radiju.

Nominiran je četiri puta za

Nagradu hrvatskog glumi-

šta za uloge u predstavama

“ilija aliti muž zabezočen”,

“Život je san”, “Skup i za

uloge protagonista Drži-

ćevih komedija u predstavi

“Planet Držić”.

Značajnije uloge ostvario

je u predstavama KMD-a

“Prosjačka opera”, “Život

je san”, “Teštamenat”,

“Skup”, “Bijelo”, “otac i

Braća karamazovi”. ovo nije

prvi put da surađuje s HNk

Mostar. Dosad je igrao u

predstavama “Tena”, “veseli

četverokut”, “Probudi se,

kato” i “Teštament”.  

ivo krešić

(Mostar, 1979.)

Diplomirao na odsjeku za

dramsku umjetnost Fakul-

teta humanističkih nauka

Univerziteta “Džemal Bije-

dić” u Mostaru, u klasi prof.

Tanje Miletić oručević.

Ostvario je uloge u slje-

dećim predstavama: “let

iznad kukavičjeg gnijezda”

(Narodno pozorište Mostar,

2004.), “Mračna komedija”

(NPM, 2005.), “atlanti-

da-pronađena zemlja” (NPM,

2010.), “Chick lit” (HNk Mo-

star, 2013.). autor je dvije

monodarme: “otirač” (reda-

teljska suradnja s Tanjom

Miletić oručević, 2013.)

i “Smeće” u režiji Marija

kovača. igrao je i u dugome-

tražnim filmovima “obrana

i zaštita” (redatelj: Bobo

Jelčić, 2013.), “Mrtve ribe”

(redatelj: kristijan Milić,

2016.), “General” (redatelj:

antun vrdoljak, 2017.), u Tv

seriji “Počivali u miru»

(redatelj: Goran Rukavina,

2017.) te u kratkim igranim

filmovima “krvavi makovi”

(2016.), “Slijepac” (2016.) i

“ljubav” (2016.).

Dobitnik je filmske na-

grade Mostarskog filmskog

festivala “Stablo ljubavi”

za najbolju epizodnu ulogu

u filmu “Mrtve ribe”; knji-

ževne nagrada Fondacije Fra

Grgo Martić za najbolji ro-

man prvijenac “i dođe mjesec

maj” te nagrade Fondacije za

izdavaštvo FBiH za najbolju

koautorsku zbirku poezije

“Usred grada tmurna nalak-

tih se da povratim”.

Miro Barnjak

(Uskoplje, 1969.)

Filmski, kazališni i tele-

vizijski glumac. Do 1998.

godine živio u Uskoplju,

kada seli u Mostar gdje

i danas živi i radi kao

član ansambla HNk Mostar.

Glumio u filmo vima: “Top

je bio vreo”, “Sonja i bik”,

“little Hands”, “Cirkus

Columbia”, “Čekaj me, ja

sigurno neću doći”, “Živi

i mrtvi”, “Tu”, “konjanik”,

“Crvena prašina” i “Mrtve

ribe”. Na televiziji glumio

u serijalima “Larin izbor”

i “Mamutica”. Ostvario je

značajne uloge u predsta-

vama HNk Mostar: “Nema

veze”, “Druga savjest”,

“Slučajna smrt jednog op-

timista”, “i smrt će biti

sasma nešto ljudsko”, “Blje-

sak zlatnog zuba”, “Chick

lit”, “Brat magarac”, “Me-

štar”, “Mrtve ribe plivaju

na leđima”, “Quijotanje”,

“Predstava Hamleta u selu

Mrduša Donja”, “Preobražaj”

i “Gnijezdo”.

Robert Pehar

(Mostar, 1966.)

Prva teatarska iskustva

stječe u alternativnim

teatarskim kućama u Mos-

taru: Mostarskom teatru

mladih (MTM) i Privremenom

pozorištu (PP).

Profesionalno se teat rom

počinje baviti 1988. u lut-

karskom pozorištu Mostar.

U istom razdoblju igra i na

sceni Narodnog pozorišta

Mostar.

Član je ansambla HNk Mo-

star od 1994. godine, gdje

je igrao u brojnim pred-

stavama.

Radio je i kao voditelj ka-

zališnih radionica te su-

djelovao u dokumentarnim

i igranim filmovima.

Dobitnik je nekoliko na-

grada i priznanja za glu-

mačko ostvarenje.

Sudjeluje na svim važnijim

pjesničkim manifestacija-

ma u Hercegovini.

— 13 —

Boris Matić (Čapljina, 1975.)

U profesionalnom je an-

gažmanu u dubrovačkom

kazalištu Marina Držića

od 2012. godine. Prije toga

amaterski se bavio glumom

u Čapljini, potom u Mostaru

u Studentskom kazalištu

koji je vodio Toni Pehar.

Igrao je u studentskoj

predstavi “S.O.S. centrala”

koju je produciralo Hr-

vatsko narodno kazalište

u Mostaru 1999. godine.

Autor je monodrame “Jesam

li poš’o ili doš’o”.

ostvario je zapažene uloge

u predstavama KMD Dubrov-

nik: “Šmigalove furbarije”,

“otac”, “Prasac koji gleda

u sunce”, “Mačak u vreći”,

“oluja”, “Braća karama-

zovi”, “Bastion”, “Ne vrti

se okolo gola golcata”,

“kako voli druga strana”,

“Prikazanje muke isusove”,

“Švedska šibica”, “Skup”,

“Pjerin”, “Na Tri kralja”,

“Nesporazum”, “Mate s onog

svita” itd.

Od 1998. godine organi-

zira kazališna gostovanja

u Čapljini i okolici, a od

2002. godine vodi likovnu

koloniju u Trebižatu. U

organizaciji je i likovne

kolonije Čapljina, sudje-

luje u projektima HKUD-a

“Seljačka sloga” iz Tre-

bižata, HkUD-a Čapljina i

Založbe kralja Tomislava

iz Čapljine.

Bojan Beribaka

(Sarajevo, 1984.)

Diplomirao je Glumu na

Fakultetu humanističkih

nauka Univerziteta

“Džemal Bijedić” u Mostaru

s predstavom “Smrt i

djevojka” Ariela Dorfmana

u klasi prof. Tanje Miletić

oručević. Trenutno je

zaposlen u HNK Mostar

gdje igra u predstavama

“Chick lit”, “Ljepotica iz

Leenanea”, “Brat magarac”,

“Mrtve ribe plivaju na

leđima”, “Quijotanje”,

“Predstava Hamleta u

selu Mrduša Donja”, “Noć

tribada”, “Preobražaj” i

“Gnijezdo”. U Narodnom

pozorištu Mostar ostvario

je uloge u predstavama

“let iznad kukavičijeg

gnijezda”, “Derviš i smrt”,

“Kulin” i “Atlantida”. U

Mostarskom teatru mladih

igrao je u predstavama

“Novembar 2050” i “Ptice

bez granica” (autorski

projekt). Surađivao je i

s Lutkarskim kazalištem

Mostar na predstavama

“Dorina zemlja Oz”, “Mačak u

čizmama” i “Čudnovate zgode

šegrta Hlapića”. Surađuje

i igra u KMD Dubrovnik

u predstavama “Legenda

o beskrajnom moru”,

Macbeth”, “švedska šibica”,

“Skup”. Dobitnik Nagrade

Sigridrug” na Zmaj danima

u Novom Sadu te Nagrade

za scenski pokret na

internacionalnom festivalu

interlajka (Ukrajina) 2006.

godine za ulogu u predstavi

“Lutak”.

Ivan Skoko

(Mostar, 1986.)

Završio je Glumu na Fakul-

tetu humanističkih nauka

Univerziteta “Džemal Bije-

dić” u Mostaru 2014. godine

u klasi profesora Ferida

karajice. ostvario zapaže-

ne uloge u predstavama HNK

Mostar: “Chick lit”, “vanja

i Sonja i Maša i još jedan”,

“kisik”, “Brat magarac”,

“Mrtve ribe plivaju na le-

đima”, “Quijotanje”, “Pred-

stava Hamleta u selu Mr-

duša Donja”, “Noć tribada”,

“Preobražaj” i “Gnijezdo”

zatim u “Sumnjivom licu”

Kulturnog centra u Trebi-

nju te “Ne igraj na Engleze”

Narodnog pozorišta Mostar.

S diplomskom predstavom

“ljubav”, koju je pod men-

torskom palicom profesora

Ferida karajice realizirao

zajedno s kolegicom Niko-

linom ljuboja, nastupio je

na Internacionalnom stu-

dentskom festivalu FiST u

Beogradu gdje im je tročla-

ni međunarodni žiri dodi-

jelio nagradu za najbolju

glumu. Za ulogu Špicka u

predstavi “Vanja i Sonja i

Maša i još jedan” dobio je

Nagradu za najboljeg mla-

dog glumca na Kazališnim/

pozorišnim igrama u Jajcu.

Mario Bošnjak

(Mostar, 1981.)

Diplomirao je na Agronom-

skom fakultetu u Mostaru

2009. godine. Od godine

2016. u Hrvatskom narod-

nom kazalištu u radi kao

suradnik za video projek-

ciju.

Osim u predstavi “Logori-

lijada” igra i u kazališnom

hitu “Predstava Hamleta u

selu Mrduša Donja”.

— 14 —

Buđenje

U meni dišu, svega me njišu

Mirisi slatkih ciklama.

Pred mojim vratima u ranim satima,

umire zelena tama.

Buđenje, čuđenje

nad procvalom krošnjom sna.

Gorim iznutra nad pragu jutra,

jer duša

svoj put i poziv zna.

vjetrom obijen, zrakom opijen,

ja sam ko kamen klesan.

S mojih Siona pjevaju zvona

Raskošnu novu pjesan.

o ruke marnice, budite varnice

Svjetleć u život gorak.

U noći ovoj skinut ću povoj.

Čut će se i moj korak.

Sav ću se preliti, suncu veseliti,

Ljubiti jastuk

vlažni.

Od suza zvjezdan idem na bezdan

i most ću podići snažni.

Razbit ćuz granice, spojit oranice

da ljudi jedno budu.

ko romar i vladar donijet ću na dar

i svoju rodnu grudu.

Moram pohrliti, čovjeka grliti

ko druga, ko brata, ko mater.

U meni hukti, u meni bukti

sveljudske radosti krater.

ilija JakovlJević

— 15 —

— 16 —

NakladnikHrvatsko narodno kazalište u Mostaru

Za nakladnikaIvan VUKOJA, ravnatelj

Umjetnički savjetnikDragan KOMADINA

Urednik programske knjižiceJosip BLAŽEVIĆ

FotografijeVesna REŽIĆ i Anja RIKALO

TisakGRAFIT, Mostar

Bosn

a i H

erce

govi

naFe

dera

cija

Bos

ne i

Her

cego

vine

Fede

raln

o m

inis

tars

tvo

kult

ure

i spo

rta

Fede

raln

o m

inis

tars

tvo

kult

ure

i špo

rta

Фед

ерал

но м

инис

тарс

тво

култ

уре

и сп

орта

Pred

stav

u fi

nanc

ijski

om

oguć

ili:

www.hnkmostar.ba hrvatsko.narodno.kazaliste.mostar h.n.k.mostar hnk.za.studente