8. „SUDOVANJE“ u Republici Srpskoj i BiH 8.1. „Uratci“ banjalučkih sudova Da bih dokazala koliko je truo onaj „hrast“ iz 7.1., predstavit ću vam samo nekoliko „uradaka“ sudova: Presude Osnovnog, Okružnog i Vrhovnog suda u Banjaluci koje stavljam na uvid javnosti da bi ona saznala što može očekivati od Pravosuđa u RS. Iz tih Presuda se vidi da NITI JEDAN sud nije čak niti ušao u MERITUM ovog spora! Da li zato što nije smio, nije znao ili nije htio? Bez obzira što je razlog, ne mogu a da se ne zapitam: Tko to sjedi na tim časnim sudijskim funkcijama i ispunjavaju li ti pojedinci uopšte OSNOVNA tri kriterijuma da bi mogli dospjeti na te časne funkcije: STRUČNOST, DOSTOJNOST i EFIKASNOST? Tko ih je tamo postavio bez da su ispunili ta tri NEOPHODNA uslova? Onaj tko je to učinio je najveći SABOTER našeg društva i naše države! Razlog što sam ubacila konkretne primjere «uradaka» sudova iz RS je taj što želim i drugim ljudima pokazati tko, kako i zašto ih opstruira u napredovanju, kao što i mene opstruiraju od samog početka moje karijere. Prije nego što sam (uzaludno) tražila pravdu na sudovima, tražila sam je u SVIM institucijama Republike Srpske! Međutim, one sve su se pokazale potpuno jalovim! Niti dekani ETF-a, niti rektori i Savjet Univerziteta, niti Inspekcije, Gender centar, Ministarstvo prosvjete, Ministarstvi rada, Ministarstvo pravde, sindikat, OHR, Helsinški odbor, OSCE, NVO- «borci» za ljudska prava itd NITKO NE PRUŽA nikakvu zaštitu osobi čija su prava povrijeđena! Džaba su svi zakoni i prazna priča o «boljem entitetu», ali u institucijama RS pravo je ptpuno ignorisano. Zato sam se obratila sudovima i ustanovila da je i tamo potpuno ista situacija! Nekoliko od mnogobrojnih takvih i sličnih dopisa priložem u ovaj MANIFEST. To su bili i razlozi što sam prije 15-ak godina počela intenzivno da izučavam PATOLOGIJU našeg društva i naše vlasti, sa namjerom da ukažem drugima na to, a sve u cilju da se bar nešto popravi. Inače propadosmo svi zajedno! Zbog toga sam napisala i ovaj MANIFEST kao moj doprinos borbi za opstank i napredovanje naše domovine. 8.1.1. Presuda Osnovnog suda u Banjaluci- sudija Blagoja Dragosavljević

8.1.2.Presuda Okružnog suda u Banjaluci

8.1.3. Presuda Vrhovnog suda u Banjaluci

8.1.4. “Pravda” na način Blagoje Dragosavljevića-Prigovor izvršenika Pred vama je „Prigovor izvršenika“ kao akt pokušaja odbrane od nepravde koju proizvodi gore navedeni sudija. Ja sam 20-ak godina izvrgnuta teroru koji je nadamnom otpočeo Branko Dokić. Budući da NIJEDNA institucija u Republici Srpskoj ( a niti u BH) nije ni pokušala da me zaštiti od tog (ne)pravnog i psihičkog terora ( a svima sam se obraćala mnogo puta: Savjetu i dekanima ETFa, Rektoru i Savjetu Univerziteta, Ministarstvu prosvjete, Ministarstvu rada, Ministarstvu pravde, Premijeru, Predsjedniku, Inspektoratu, Sindikatu, Univerzitetu u BL, tužilaštvima, sudovima, NVO organizacijama koje „štite“ ljudska prava, OHRu ...), to mi je „pravnu zadovoljštinu“ dao sudija Osnovnog suda u Banjaluci, Blagoja Dragosavljević, čiji „uradak“ je u poglavlju 8.1.1. Iz tog uratka vidite da ne samo da nije zaustavio taj teror nadamnom, kaznio počinitelja i presudio mi nadoknadu štete i troškove za mog advokata, on je uradio SVE SUPROTNO nego nalažu zakoni, princip pravde i logika zdravog razuma: ON JE PRESUDIO DA JA PLATIM TROŠKOVE ADVOKATA MOG MOBERA!!! Vidite li vi ovdje korupciju? Koji drugi motivi su ga mogli voditi u donošenju ovakve presude? Dakle, svrstao se na stranu počinitelja kriminalnih djela nadamnom, i dao svoj doprinos u PACIFICIRANJU mene! Da ušutim i da više ne tražim pravdu jer je nema! To je poruka njegove presude! Eto, takvi sudije rade na Osnovnom sudu u Banjaluci. Ovo čeka svakog tko pokuša tražiti pravdu na tom Sudu. Ali, bez obzira na to, TRAŽITE PRAVDU i kritikujte takve sudije jer oni nisu zaslužili čast koju nosi sudijska funkcija. Takvi su tamo dospjeli ili nečijom greškom ili korupcijom ili zbog sabotaže naše države i društva. U takvim uslovima sveopšte nepravde koju podržavaju neke sudije, država niti može napred niti može opstati. Nažalost. A zamislite, on je za takav rad „avansovao“ na mjesto OKRUŽNOG SUDIJE! Nije li to i dalje prisutna ona otrovna negativna kadrovska politika iz brozizma „ što bolje to gore“ koja je uništila prethodnu državu?

OSNOVNI SUD BANJALUKA 71 0 И 050603 08 И Tražilac izvršenja: Dokić Branko iz Banjaluke Izvršenik: Radojka Praštalo iz Banjaluke PRIGOVOR IZVRŠENIKA Čl. 46 -47 ZIP-a U zakonskom roku protiv rješenja o izvršenju broj 71 0 И 050603 08 И, od 18.5. 2009. ulažem sljedeći prigovor izvršenika: Prijedlogom za dozvolu izvršenja tražilac izvršenja traži naplatu troškova u iznosu od 1.567.00 KM. Nije sporno da je drugostepeni sud potvrdio prvostepenu presudu OS Banjaluka u kojoj, između ostalog, sam u obavezi da tražiocu izvršenja isplatim troškove postupka u gornjem iznosu. Međutim, tražilac izvršenja je u svom troškovniku tražio 10 717 KM. Odlukom Suda taj iznos je ipak Sud utvrdio i on iznosi 1.567.00 KM. To konačno znači da je to 100 bodova za sve tužene, pa se 100 bodova dijeli na 6 tuženih, a to je ukupno za tražioca izvršenja 261 KM. To što Sud nije obračunao troškove u skladu sa zakonom ne snosim nikakvu odgovornost, a

između ostalog, i zbog tog razloga je uložena Revizija. Postavlja se pitanje da li je tražilac izvršenja pokušo da me prevari sa traženim iznosom od 10 717 KM, jer je znao ili morao znati način na koji se obračunavaju troškovi. A o ovome, u drugom postupku. Uz priloženi prijedlog za dozvolu izvršenja niste mi dostavili niti jedan dokaz koje je tražilac izvršenja dostavio Sudu ili je to bio u obavezi, a to su citirane presude, punomoć iz koje se vidi da je ovlašten punomoćnik, itd., a sadržaj rješenja nema sve elemente iz prijedloga za dozvolu izvršenja broj 71 0 И 050603 08 И, od 18.5. 2009. ( Sud nije dosudio zatezne kamate, niti su tražene od tuženog). Imajući u vidu napred navedene razloge, molim Sud da uvaži iste, te da stavi van snage Rješenje o izvršenju. Ili, ukoliko ne usvoji razloge, predlažem Sudu ODLOŽI-OBUSTAVI IZVRŠENJE Čl. 60-61 ZIP-a Molim Sud da odloži-obustavi izvršenje, jer sam Vrhovnom sudu RS uložila Reviziju na odluku Okružnog suda. Dokaz: Revizija od 26.11.2008. Imajući u vidu naprijed iznijeto izvršenik predlaže sudu da USVOJI PRIJEDLOG DUŽNIKA i rješenjem ODLOŽI SPROVOĐENJE IZVRŠENJA broj 71 0 И 050603 08 И od 18.5. 2009. do konačne odluke Vrhovnog suda po Reviziji. Izvršenik Radojka Praštalo

Napomena: Na ovaj Prigovor, nitko nije odgovorio

8.2.Vapaj oštećenog za pravdom

8.2.1.Tužba zbog terora i opstrukcija na radnom mjestu

OSNOVNOM SUDU BANJALUKA Tužiteljica: Radojka Praštalo, Banjaluka, Tuženi: 1.Aleksandar Ilišković, Banjaluka, bivši dekan, Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci,

2. Branko Dokić, ,Banjaluka, bivši dekan Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci, 3. Elektrotehnički fakultet u Banjaluci, ul. Patre 5 Banjaluka i 4. Rektorat Univerziteta u Banjaluci (adresa: Zgrada Banskog dvora)

Radi: ostvarivanja prava iz radnog odnosa i nadoknade štete Vrijednost spora: 147 000 eura + sudski troškovi. T U Ž B A kojom tužim 1. ALEKSANDRA ILIŠKOVIĆA i 2. BRANKA DOKIĆA, bivše dekane, (kao odgovorna lica, koji su nemilice i bezkurpulozno kršili Zakon

o univerzitetu, Zakon o radu i druge zakone, Međunarodne konvencije i Ustav RS, te zloupotrebljavali svoj rukovodeći položaj);

3. ELEKTROTENIČKI FAKULTET Univerziteta u Banjaluci, (čiji su organi upravljanja i zaposlenici podržavali i omogućili rukovodiocima zloupotrebu položaja i kršenje zakona rukovodiocima, a novo rukovodstvo na čelu sa dekanom Milorado Božićem nije ništa učinilo da popravi negativne posljedice takvih radnji i spriječi daljnju eroziju prava i morala na Fakultetu, već naprotiv, omogućilo njegov nastavak ) i 4. REKTORAT UNIVERZITETA u Banjaluci i odgovorne osobe ( zato što nisu

spriječili kršenje Zakona o univerzitetu i drugih pravnih akata od strane rukovodstva ETF-a, te zloupotrebu položaja dekana i drugog rukovodećeg kadra na Univerzitetu i Elektrotehničkom fakultetu, a imali su mehanizme i obavezu da to učine),

zbog materijalne i nematerijalne štete koju su mi ovakvim činjenjem i nečinjenjem počinili, a sve iz slijedećih razloga: O B R A Z L O Ž E N J E

I Kad sam doktorirala 1991., tadašnji dekan Branko Dokić je 3 godine odugovlačio sa raspisivanjem konkursa, što je po Zakonu o univerzitetu bio OBAVEZAN DA URADI SVAKE GODINE, ( DOKAZ 2- provjeriti dokumentciju Fakulteta što je meni nepristupačno), a tadašnji prosvjetni inspektor Milenko Lužajić nije radio svoj posao u skladu sa zakonom i tako mu omogućio ovu ZLOUPOTREBU POLOŽAJA (KZ RS čl.162.) (DOKAZ 3). Za razliku od mene, kad je trebao da napreduje neko iz njihove INTERESNE GRUPE ili neki njihov poslušnik, konkurs se odmah raspisivao i pokretao se postupak za njihovo napredovanje ( što se može provjeriti u dokumentaciji Fakulteta), pa je ovom ZLOUPOTREBOM POLOŽAJA ( KZ RS 162, stav 1, 2 i 3) Dokić vršio još i DISKRIMINACIJU NADAMNOM, te kršio USTAV RS , ČL 10 i gore pomenute MEĐUNARODNE KONVENCIJE, II Nakon mnogih mojih putešestvija oko tadašnjih institucija i vlastodržaca, Dokić je jedva nekako raspisao konkurs. Tad sam se javila na konurs za predmete OSNOVI ELEKTROTEHNIKE, na kom sam asistirala 20 godina i imala magistarski rad i doktorat iz teorijske i primjenjene elektromagnetike, i na kom je Vlajić radio honorarno, te na MIKROTALASNU TEHNIKU iz koje oblasti sam doktorirala. Tad počinju velike igre, kako da se meni uskrati ono na što imam pravo po Zakonu. Najprije su mi Dokić i Ilišković, krijući se iza Komisije za naučni rad ( koja je bila samo ispostava želja pomenute dvojice) odredili komisiju za izbor mimo ustaljenih pravila koja važe na Fakultetu ( da u komisiji bude neko od mentora). Tako se desilo da su meni u komisiju stavljena čak 2 AKADEMIKA i jedan redovni profesor, svi sa najelitnijeg fakulteta u bivšoj SFRJ, sa beogradskog, dok su sebi određivali članove komisije po principu klijentelizma ( ja tebi, ti meni), tako da je bilo članova komisije i sa Saobraćajnog fakulteta! (DOKAZI 4, 5). Protiv ovakve diskriminacije nisam mogla ništa, pa sam strpljivo čekala izvještaje komisije. Kako je u komisiju za predmet Osnovi elektrotehnike kao član, pored akademika, bio stavljen i Vlajić sa ciljem da odigra ulogu “ “trojanskog konja””( I odigrao je!), to sam tražila njegovo izuzeće, smatrajući da osoba koja je direktno zainteresovana, ne može biti u komisiji i dobila sam od Univerziteta odluku o izuzeću, koju je Dokić trebao da sprovede u roku od 15 dana. (DOKAZ 6). Dokić je ponovo ZLOUPOTREBIO svoj položaj (KZ RS čl.162) dekana i nije nikad postupio po toj odluci, a ja nikad nisam dobila ni pozitivan ni negativan referat, čime je prekršen i Zakon o Univerzitetu ( čl.80, 81). S obzirom da je prosvjetni inspektor tada bio korumpirani Lužajić, a kadrovik u u SDS Rajčević, nisam imala kome da se žalim, pa je Vlajić stekao doživotni monopol na honorarni dvosemestralni predmet, a ja sam se uzaludno usavršavala da jednog dana postanem profesor. U slučaju drugog predmeta, na veliku žalost Dokićeve intertesne grupe, komisija mi je napisala POZITIVAN referat (DOKAZ 7) i oni su se našli u nebranom groždju. Ali, u to doba bezvlašća i samovolje, Dokić se brzo snašao. Sazvao je Nastavno Vijeće ETF-a i rekao : “ Jest da Radojka Praštalo ima pozitivan referat i da ispunjava sve uslove za izbor u zvanje docenta, ali ja smatram da je Komisija njoj taj referat potpisala zato što je ne pozna (!!?). Osim toga, ona nije asistirala na tom predmetu ( što nije bilo pominjano ni za koje druge kandidate osim za mene (jedan od primjera Zlatko Bundalo)- dakle opet DISKRIMINACIJA), pa ja predlažem DA JE NE IZABEREMO”. Kad se glasalo, samo tri člana Vijeća nisu mogla da dezavuišu referat komisije akademika za koju su i sami na Vijeću glasali ( dr Širbegović, dr Sertić i dr Jovanović- sva trojica su otišli sa ETF-a), a svi drugi su poslušno glasali onako kako je to

od njih tražio Dokić ( opet ZLOUPOTREBA POLOŽAJA KZ RS čl. 162) (DOKAZ 8), jer da nisu, snašla bi ih ista zla sudbina kao i mene. III Nakon toga sam se opet žalila inspektoru za visoko školstvo Milenku Lužajiću, Savjetu Fakulteta i Vijeću Univerziteta (DOKAZ 9) Lužajić opet nije radio svoj posao kao ni do tada, Savjet takođe, a nije mi odgovorilo ni Vijeće Univerziteta ( treba vidjeti ko SVE u tim slučajevima podliježe pod KZ RS član 162. stav 1, 2, 3) A onda je odjednom, iznenada reagovao rektor Mirjanić i to telefonom nazvao Dokića, nakon čega je on sazvao Vijeće sa samo jednom tačkom dnevnog reda. Na tom Vijeću je rekao: “”Dobili smo naredjenje da u slučaju Radojke Praštalo postupimo po zakonu.(!!??) Neću nikakvu diskusiju. Ko je ”za” “ i SVI su sada bili ”za”, iako NIKAKVIH novih momenata nije bilo, niti je itko smio išta da pita. Naprosto: “Veži konja gdje ti aga kaže””, i šuti! A sve je bilo isto: i ista komisija, i isti izvještaj i isti opus i isti kandidat (DOKAZ 10- provjeriti u dokumentaciji FTF-a da nema nikakvih promjena u dokumentaciji u odnosu na mene i na DOKAZ 7). Bilo bi smiješno da nije žalosno i da se nije desilo na FAKULTETU!! Tako sam ja, tek 25. 8. 1994. dobila zvanje docenta (DOKAZ 11), iako sam doktorirala još 25. 9. 1991. (DOKAZ 12), za razliku od ostalih koji su, čim bi doktorirali, odmah dobili zvanje docenta ( opet DISKRIMINACIJA i sprečavanje napredovanja, te kršenje Ustava, Zakona i Konvencija), što se može utvrditi iz domumentacije drugih kandidata na Fakultetu. IV Desetljećima trpim razne vidove diskriminacije na ETF, od kojih sam neke predočila u prethodnim tačkama. Međutim, ima toga još mnogo. Na primjer: već tri puta mi je odbijen zahtjev za odlazak na konferencije na kojima mi je bio prihvaćen rad, da bi mi dekan Ilišković, uz molbu za odlazak na konferenciju zatražio čak i separat rada, da ON procijeni da li mogu da idem ili ne. To se jedino u mom slučaju traži i procjenjuje ( opet DISKRIMINACIJA i sprečavanje bavljenja naukom čime se krši USTAV RS čl. 27) (DOKAZI 13, 14, 15) . I “procijenio” je da taj moj rad NIJE USKO IZ MOJE OBLASTI( u današnjoj eri kognitivne nauke i forsiranja interdisciplinarnosti!!??) i odbio da mi omogući odlazak na Konferenciju. Koliko mi je poznato: NIKOM NIKAD, OSIM MENI, NIJE BIO USKRAĆEN ODLAZAK NA PREZENTACIJU VLASTITOG RADA NA KONFERENCIJI! Još jedan vid diskriminacije koju trpim je i nasilno i neprirodno raspolavljanje predmeta RADIOTEHNIKA samo da ja ne bi imala u jednom semestru honorarni predmet! Drugu polovinu trebalo je da drži jedan magistar iz Čajevca, a ja sam trebala da potpisujem i za njega i za sebe. Pošto je to bilo protivzakonito, ja sam rekla da pristajem jedino ako ja držim obje polovice. Dokić na to nije pristao i ja sam njegov aranžman odbila i rekla da ću radije držati i dalje sama sebi vježbe, nego da radim protivzakonite stvari. On je rekao da se tako radi na Fakultetu od prvog dana i da niko nije još stradao zbog toga, što za mene nije bilo prihvatljivo obrazloženje s obzirom na onu latinsku: Quod licet Jovis, non licet bovis! Međutim, on me nije htio pustiti na miru, te je organizovao sve potrebne radnje da se na brzinu predmet RADIOTEHNIKA raspolovi na dva: RADIOPREDAJNICI i RADIOPRIJEMNICI i time stvorio apsurdnu situaciju na predmetu: za oba predmeta su zajednički asistenti i zajednička laboratorija za koju sam samo ja odgovorna ( bez ikakve naknade, naravno), za jednu polovinu predmeta je nastavnik ovdje svaki dan, a za drugou dolazi jedanput godišnje iz Beograda! A sve sa ciljem da ja nipošto ne bi dobila jedan honorarni predmet ( dok ”oni” drže i po 3-4 honorarna predmeta- opet

DISKRIMINACIJA, USTAV RS čl. 10). O tome šta je bolje za studente, Dokić nije vodio brigu! A o brizi za sopstveni fakultetski kadar, pogotovo! V Kad sam stekla uslove za izbor u više zvanje na predmetu Mikrotalasna tehnika, a prispio mi je rok za reizbor (Zakon o univerzitetu čl. 78 ) tražila sam da raspiše konkurs, što je bila zakonska obaveza dekana da uradi SVAKE godine po Zakonu o univerzitetu, čl. 78, 79, on je to odugovlačio i nije raspisivao konkurs ( opet ZLOUPOTREBA položaja i ovlašćenja i KRIVIČNO DJELO po KZ RS član 162, stav 3 ) .Obratila sam se prosvjetnom inspektoru g. Željku Laganinu i on je nekako uspio da prisili tek novog dekana Iliškovića da to učini, pa sam se prijavila na Konkurs, u skladu sa važećim Zakonom (DOKAZ 16). Međutim, Ilišković je, zajedno sa sekretarom Fakulteta Markom Ninkovićem i pomenutom interesnom grupom kreirao spletku kojom će me onemogućiti da napredujem. Nažalost, pored “pravne države” kakvu imamo, u kojoj ni jedna institucija ne funkcioniše, on je uspio u tome, tako da ja još ni danas, 4 godine od isteka zakonskog roka koji je istekao 25. 9. 1999.( čl.78, 79 Zakona o univerzitetu) nije obavljen izbor. Ilišković je ZLOUPOTREBOM POLOŽAJA i OVLAŠĆENJA (KZ RS čl. 162. stav 3.) spriječio moje napredovanje i to na slijedeći način: Kad je 18. 7.2001. godine, dvije godine nakon zakonskog roka ( 25. 9. 1999. po čl. 78, 79 Zakona o univerzitetu) konačno raspisan konkurs, scenarij i tekst konkursa su tako bili režirani, da konkurs propadne. Naime, tekst je formulisan tendecionalno (DOKAZ 17), u suprotnosti sa Zakonom o univerzitetu, jer su u njemu pod tačkom 4. objedinjena dva jednosemestralna predmeta što je u suprotnosti sa Zakonom o univerzitetru čl. 75.. Svrha ovog je bila da se moje napredovanje na predmetu MIKROTALASNA TEHNIKA (MT), uslovi napredovanjem na predmetu RADIOPREDAJNICI (RP), za koji je Ilišković smatrao da ja nemam uslova jer se tom oblašću nisam eksplicitno bavila ili bar ne u onolikoj mjeri kao sa MT, pa da će mi to, ako se objedini u JEDNOM REFERATU (što nije u skladu sa Zakonom o univerzitetu čl. 75, jer su to dva različita i nespojiva predmeta, DOKAZ 18), onemogućiti da uopšte napredujem. Ja sam se prijavila, u skladu sa Zakonom o univerzitetu ( čl. 75) na jedan predmet tj. na Mikrotalasnu tehniku. Međutim, dekan Ilišković se ušutio i nije preduzimao mjere koje je dužan preduzeti po Zakonu o univerzitetu, čl. 80. Dana 12. 9. 2001. obratila sam se prodekanu za nastavu u Vijeću ETFa i tražila da mi se po ustaljenim kriterijima odredi komisija (DOKAZ 19). Odgovora nema. Obratila sam se ZAHTJEV-om Savjetu ETF (DOKAZ 20). Dana 15 11. 2001. umjesto Vijeća i Savjeta, odgovara dekan Ilišković sa obrazloženjem da se iz formalnih razloga moja prijava nije uvažila (DOKAZ 21)! Zbog nepoštivanja Zakona od strane dekana, Savjeta i Vijeća ETF, žalila sam se Vijeću univerziteta 20. 11. 2001. odgovora nema (DOKAZ 22 ). Dana 13. 2. 2002 žalila sam se Inspekciji rada (DOKAZ 23), da bi mi oni tek nakon mnogobrojnih intervencija odgovorili 5. 3. 2002 da nisu nadležni i proslijedili su to Inspektoru za visoko školstvo. On dolazi 27. 3. 2002. na ETF, gdje ga prima dekan Ilišković i zasipa ga raznim svojim izmišljotinama koje nižim ne može argumentovati, a koje su rezultat njegove patološke mržnje prema meni koja sam se jedina usprotivila njegovom teroru i njegovoj azijatskoj despotiji, pa me je vrijeđao i svašta nalagao inspektoru od čega je nešto ušlo i u zapisnik (DOKAZ 24), čime je prekršio mnoge članove Ustava RS ( čl. 13, 25, 32) i Evropske konvencije o ljudskim pravima čiji je BiH potpisnik, te potpao pod odredbu iz čl 198 Zakona o obligacionim odnosima. Nakon toga inspektor je, vidjevši da se tu svašta protivzakonito dešava, ispostavio RJEŠENJE br. 6-08-755/ 2002, 1. 4. 2002 . (DOKAZ 25), po kom dekan Ilišković nikad nije postupio i time dezavuisao pravni sistem RS u kojoj je

vršio funkciju dekana fakulteta! Zbog toga se ponovo obraćam Inspekciji rada i molim ih da oni zajedno sa prosvjetnim inspektorom zaštite moja prava, što oni ponovo odbijaju dopisom 05/5.1.1-173.1-471/02 od 8. 5. 2002.( DOKAZ 26) Kako je u međuvremenu došlo do incidenta na sjednici NNVa ETFa, to sam prosvjetnom inspektoru dostavila DOPUNU zahtjeva za intervenciju 22. 4. 2002, jer sam se osjetila ugroženom od strane razgoropađenog Iliškovića (DOKAZ 27), koji mi je na sjednici NNVa prijetio, vrijeđao me i istjerivao me napolje. Čak je prijetio, ako mu još samo jednom natovarim na vrat inspektora, da će mi dati OTKAZ, čime je prekršio mnoge članove iz USTAVA RS i Evropske konvencije o ljudskim pravima. Molim da se pojedinačno utvrdi odgovornost svih u tom lancu koji su prekršili KZ RS čl. 162. U međuvremenu, kako nije bilo nikakvog odgovora od prosvjetnog inspektora, ja sam pretpostavila da je opet na scenu stupio nedjelotvorni inspektor Lužajić, pa sam zatražila od inspekcije rada da oni penzionišu Lužajića i sekretara Univerziteta Nikolića koji ima 75 godina i blokira rad Vijeća univeriteta, kako bismo mi ugroženi mogli ostvarivati svoja prava, (DOKAZ 28) Inspektorat za prosvjetu se nakon toga više nije nije oglašavao, a meni nije imao ko da pomogne u ostvarivanju mojih zakonskih prava. Tako je neligitimno propala moja legitimna prijava na konkurs, a nigdje nikog nije bilo da me zaštiti. To je razlog što se sada moram obratiti Sudu. VI

U maju 2002. ponovo sam se prijavila na konkurs (DOKAZ 29) i to na tri jednosemestralna predmeta pod rednim brojevima 6.7.8. Kako sam još 12.9. 2001 predala prodekanu za nastavu i NNV-u ETF-a ZAHTJEV (DOKAZ 30) za formiranje Komisije za izbor u više zvanje, na koje mi niko nije odgovorio, to me Šef katedre za telekomunikacije Đemal Kolonić pozvao na razgovor i tražio od mene da odustanem od zahtjeva za formiranje komisije koje sam u pomenutom ZAHTJEVU iznijela. Ja nisam pristala i na slijedećem NNV-u Ilišković mi je naturio, komisiju po svom ukusu! (DOKAZ 31 ) . Pošto sam imala opravdane razloge da tražim izuzeće dvojice zadnjih članova iz te Komisija ( jer sam ispravno procijenila da oni imaju ulogu ””trojanskog konja” u toj komisiji), zatražila sam to na Vijeću i pokušala da to obrazložim. Ali, dekan Ilišković ne samo da mi je odbio to moje pravo, već nije dozvolio (USTAV čl. 25 i Konvencije o ljudskim pravima čl. 9) niti da iznesem svoje argumente (DOKAZ 32), niti da to što sam ja rekla uđe u zapisnik! Time je povredio više mojih građanskih prava ! Svoj monolog je završio riječima: “Dok sam ja ovdje, ti ne možeš ništa da kažeš niti da išta tvoje udje u zapisnik!” Zbog ignorisanja mojih prava od strane dekana Iliškovića, žalila sam se Vijeću Univerziteta 26. 6. 2002. (DOKAZ 33) i Inspektoru za visoko školstvo 2. 7. 2002. prilažući svu dokumentaciju vezanu za prethodni konkurs, kao i dokumentaciju relevantnu za moj zahtjev izuzeća dvojice članova komisije (DOKAZ 34), iz kog se vidi da je Šunjevarić direktno zainteresovan da ja ne budem izabrana jer drži honorarno predmet na koji sam ja konkurisala, baš kao što je bio slučaj sa Vlajićem 1991. god. ). Pošto ni ovaj put nije imao tko da me zaštiti od Iliškovićeve ZLOUPOTREBE položaja, a referat komisije nije stigao u roku propisanim Zakonom o univerzitetu ( čl.81.), to sam na osnovu čl. 104. Zakona o radu podnijela NNVu ETF-a u Banjaluci ZAHTJEV da mi se odredi komisija u skladu sa mojim ZAHTJEVOM od 12. 9. 2001. (DOKAZ 35), na što se dekan opet oglušio i time prekršio pomenute članove obaju pomenutih Zakona. Tek 24. 12. 2002. stigao je referat koji su potpisala prva trojica članova komisije: Akademik Aleksandar Marinčić, Prof. dr Bratislav Milovanović i Prof. dr Đorđe Paunović, dok ona dvojica čije sam izuzeće tražila, nisu htjeli da sudjeluju u radu Komisije. Jedan od

njih, Vlajić je napisao da nije sposoban da odradi nametnuti mu posao jer je kandidat “netipičan” (DOKAZ 36) VII

U medjuvremenu, tj. u novembru 2002 stigao je na NNV referat za izbor u zvanje vanrednog profesora Gojka Savanovića, tadašnjeg ministra za obrazovanje. Referat je bio napisan na 1.5 stranici ( kao za asistenta pripravnika!), što je bilo nečuveno! Nitko nije imao primjedbe osim mene! Ja sam ih imala čak 12 ( DOKAZ 37), ali mi dekan Ilišković nije dozvolio da ih iznesem. Kad sam počela da govorim i kad je on vidio šta ću reći, zajapurio se i skočio vrijeđajući me i onemogućavajući me da nastavim, kršeći po ne znam koji put moja ustavna i ljudska prava. Počeo je vikati : “TI SI LUDA! IZLAZI NAPOLJE! NE MOŽEŠ DA GOVORIŠ DOK SAM JA TU!”” i slično ( KZ RS čl. 180 i Zakon o obligacionim odnosima čl. 198.) Nakon što se malo smirio, ja sam ustala i rekla:” Ako ja to ne mogu da kažem ovdje, reći ću to preko sredstava javnog informisanja”( što sam i učinila, DOKAZ38) Nakon tog je samouvjereno rekao: ” Pa uradi već jednom nešto, nemoj stalno samo da prijetiš.” Nakon sjednice Vijeća otišla sam u moj kabinet i poslala e-mail većini članova vijeća o mojim primjedbama na Savanovićev referat (DOKAZ 39).

Nakon mog propalog pokušaja da iznesem primjedbe na Savanovićev referat, NITKO SE NIJE USUDIO DA IŠTA KAŽE i referat Gojka Savanovića je prošao iako on NIJE ISPUNJAVAO NITI JEDAN JEDINI USLOV ZA ZVANJE VANREDNOG PROFESORA. Usput da kažem da je dvije godine ranije, na neki čudan način on dobio i zvanje docenta na našem Fakultetu, iako nismo vidjeli niti njegov referat, a još manje reference, koje su nam i sad bile nedostupne, a sam referat je predstavljen na slabovidljivoj kopiji, kako ne bismo mogli vidjeti da tamo nema ništa. Znači, Gojko Savanović, koji je završio najprije zanat, pa pedagošku školu, pa pedagoški fakultet smjer za tehničko obrazovanje, koji NIKAD NIJE ZAVRŠIO elektrotehnički fakultet i koji je, kao takav, na tko zna koji način dobio titulu magistra i dotora elektrotehnike, koji nikad nije radio na fakultetu i bio asistent, odjednom je u roku od SAMO 2 godine došao do zvanja vanrednog profesora, sa samo 2 rada i dvije sumnjive knjige koje ne pokrivaju gradivo predmeta na koje se bira, dok ja, koja radim 30 godina na fakultetu, imam referat kao u DOKAZU 37 redovno sam završila školovanje, postdiplomski, doktorirala i magistrirala u Zagrebu, imam mnogo radova i knjiga, mene se 3 godine opstruiralo za zvanje docenta, a sad me se već 4 godine opstruira u sticanju zvanja vanrednog profesora. Nije li to najdrastičnija moguća DISKRIMINACIJA, s obzirom da smo pred USTAV-om, ZAKONIMA i MEĐUNARODNIM KONVENCIJAMA svi ravnopravni ( USTAV RS čl.10) VIII Kad je moj referat za zvanje van. prof. , potpisan od prva tri člana komisije stigao na Vijeće, njemu su tražili “ “””dlaku u jajetu”, protiv čega, u principu, nemam ništa, ali imam protiv DISKRIMINACIJE. Od moje Komisije su sad tražili da se referati razdvoje po predmetima, što od Savanovićeve komisije nisu tražili. A tražili su to iz dva razloga: 1. Da još otežu koliko god više mogu sa mojim izborom i tako me što više oštete

materijalno, moralno, psihički i profesionalno ( Evropska konvencija o ljudskim pravima čl. 3, 14, USTAV RS čl. 13,14, 16, 27 i KZ RS čl. 162. stav 1, 2, 3), Zakon o obligacionim odnosima čl.154, 155,188,189, 200.

2. Nadaju se, ako se sad moj opus razdijeli na tri referata, MOŽDA nigdje neće biti

dosta, pa će uspjeti da me spriječe u napredovanju, kad već nisu uspjeli onom Iliškovićevom ujudurmom kojiom je on pokušao da me spriječi da napredujem na Mikrotalasnoj tehnici ako me prisili da konkurišem na dva predmeta za koja bi se pisao jedan zajednički referat., kao što sam objasnila ranije, čim krše Zakon o univerzitetu. 3. Na ovaj način su dobili još malo vremena da pokušaju izlobirati bar jednog od ona tri člana komisije koji su potpisali referat, da ga ne potpiše, u čemu su uspjeli. Tako je dr Djordje Paunović, njima “ za ljubav”, skočio sam sebi u usta i ovaj put nije potpisao onaj isti referat koji je prošli put potpisao!!??? Prema informacijama koje imam zadatak da ga “”“obradi”” dobio je Džemal Kolonić (ministar za nauku i tehnologiju!) koji je to uspješno obavio. Očigledno je da mu takvi “”poslovi” bolje leže nego organizovanje naučnog rada na Katedri i u državi. A pitam se u kakvom je svojstvu to uopće radio jer on nije član komisije? Bar ne legalno izabran, što se može vidjeti na osnovu Zapisnika sa sjednice NNV-a od 22. 1. 2003, ako ga u medjuvremenu ne”””friziraju”””” ( ja raspolažem sa originalnom verzijom i dostavit ću je na zahtjev Suda) Iako sam odavno svjesna toga da ću zaštitu svojih prava tražiti na Sudu, ipak sam pokušala još jednom da se obratim Inspektoru za prosvjetu, 30. 1. 2003. (DOKAZ 40). I za čudo, on je došao na Fakultet i napisao ZAPISNIK, 7. 2. 2003. koji ja ne znam kako da tumačim (DOKAZ 41) Tek, da kažem da ovaj zapisnik nije ostavio baš nikakav utisak na rukovodstvo ETF, pa sam zbog toga odlučila da se obratim SUDU jer su prošle gotovo 4 godine od kad sam ja trebala dobiti zvanje van. prof. U tom dopisu Inspektor je saopštio dekanu ETF da je komisija od 3 člana dovoljna, da su se ispunili svi uslovi za moj izbor u zvanje vanrednog profesora i da ne treba nikakva izmjena ni dopuna članova komisije. Novo rukovodstvo ETF-a se ne sve ovo oglušilo bez obzira na odluku Inspektora za visoko školstvo. A da stvar bude gora, Đemal Kolonić mi je NUDIO da prihvatim njegov prijedlog da “ napredujem” u zvanje docenta na sva tri predmeta, jer navodno još nisam zrela ( !!??) za zvanje vanrednog profesora!! Ja sam mu se zahvalila na tako “ velikodušnoj “ ponudi i rekla mu, da je on zaboravio da sam ja već 9 godina u zvanju docenta na predmetu MT i da već 4 godine povjereno držim nastavu na Radiopredajnicima kao docent i ako nisam zrela poslije 30 godina rada na fakultertu, onda neću nikad ni biti. Nisam mogla da propustim priliku a da ga ne upitam : KAKO li je Savanović sazreo za zvanje vanrednog profesora za samo dvije godine honorarnog rada na fakultetu, a i on, Đemal Kolonić ( sadašnji ministar za nauku i tehnologiju) je glasao za njegov izbor? Kakvi su mu to toliko divergentni aršini? I on ne poštuje ni USTAV RS ni EVROPSKU KONVENCIJU O LJUDSKIM PRAVIMA, a da tragedija bude veća, sjedi na mjstu MINISTRA u Vladi RS!!!??? Zbog ovakvog nastranog stava, Đemal Kolonić ne može biti član komisije za moj izbor, a nije ni potrebno da bude, prema mišljenju Inspektora za visoko školstvo, mada ga je tamo netko ugurao ( on nije na regularan način tamo dospio što se može vidjeti u Zapisniku sa sjednive NNVa od 22. jan 2003. god.), pa se zato opravdano pitam u kom svojstvu je išao u Beograd da “ “”obrlati “ bar jednog od onih članova komisije koji su potpisali referat za moj izbor?! Na dan 7. jula, ponovo je raspisan obavezni konkurs za nepopunjena radna mjesta na ETF, a moj slučaj još nije okončan: ni pozitivno ni negativno!

IX Danas je 16. 9. 2003. Nitko od rukovodstva ETF-a ne smatra da mi duguje ikakvo objašnjenje. Svi su se oglušili na moja zakonska, ustavna i konvencijska prava. Zato sam prisiljena da se obratim Sudu. Zbog gore dokumentovanog kršenja mojih ustavnih, zakonskih i konvencijskih prava ja sam za ovih 25 godina pretrpjela veliku materijalnu i nematerijalnu ( moralnu, profesionalnu i zdravstvenu) štetu (Zakon o obligacionim odnosima Sl. l. SFRJ br. 29/78,39/85,57/89 i 31/93), tj. 1. Zbog konstantne opstrukcije na radnom mjestu nisam uspjela osatvariti profesionalnu

karijeru u skladu sa mojim preddispopzicijama i mojim obrazovanjem i obezbijediti sebi materijalna primanja koja bi mi obezbijedila u starosti život dostojan čovjeka ( Zakon o obligacionim odnosima čl.155, čl 189( stav 1 i 3), čl. 195 ( stav 1 i 2), čl. 198 (stav 1.)

2. Za period od 1991-1994. oštećena sam za razliku u plati između asistenta i docenta, što tražim da se obračuna zajedno sa pripadajućom kamatom i revalorizira (Zakon o obligacionim odnosima, čl. 154( stav 1)).

3. Za period od 1999.-do danas i dalje do datuma kad ću ostvariti svoje pravo i dobiti zasluženo zvanje vanrednog profesora, oštećena sam za razliku u plati docenta i vanrednog profesora, obračunato sa pripadajućom kamatom i revalorizirano ( Zakon o obligacionim odnoima, čl. 154 ( stav 1)).

4. Za vrijeme 25-godišnjeg terora ( mobinga- PRILOG 2), narušeno mi je zdravlje zbog čega sam prisiljena da veći dio svoje plate trošim na razne skupe terapije, kako bi se održala radno sposobnom, a sve dijagnoze koje su mi konstatovane su posljedica stresa na radnom mjestu, o čemu prilažem i obilnu medicinsku dokumentaciju i mišljenja ljekara, (Zakon o obligacioim odnosima čl. 188 (stav 1 i 4) i čl 200 (stav 1)).

Žalosno je da ja ostvarivanje svojih elementarnih građanskih i ljudskih prava moram tražiti na Sudu, ali je to jedini način s obzirom da NIJEDNA INSTITUCIJA u državama koje su do sada postojale na ovom području NIJE RADILA SVOJ POSAO, kao što se vidi iz priloženog dokaznog materijala. Može se postaviti pitanje zašto se nisam ranije obratila Sudu? Odgovor je: NI SUDOVI NISU RADILI SVOJ POSAO kako je trebalo, pa nije bilo svrhe da im se obraćam. Medjutim, odskorašnje uspostavljanje Visokog sudskog vijeća je prvi zračak nade u tom pogledu, na ovim prostorima. Naravno, uz pretpostavku da će bar oni RADITI SVOJ POSAO. Jedini i prvi koji mogu da otpočnu mijenjanje ovakvog stanja u ovoj državi su NEZAVISNI, OBJEKTIVNI i STRUČNI sudovi. U nadi da su sudovi u RS i BiH konačno postali upravo takvi, ja se takvom sudu obraćam za pomoć i nadam se da se neću razočrati. Tražim da Sud utvrdi činjenično stanje i da na osnovu rasprave i svega izloženog donese slijedeću P R E S U D U 1. Da se ispoštuje važeći Zakon o univerzitetu, te da se na regularan način, u skladu sa

važećim zakonima, okonča postupak mog izbora u zvanje vanrednog profesora i to u skladu sa prijavom na konkurs, referatom potpisanim od strane većine članova Komisije i

u skladu sa stavom inspektora za visoko školstvo, bez ikakvih daljnjih opstrukcija, sabotaža i intriga. ( Zakon o obligacionim odnosimačl. 157 (stav 1)

2. Da me se obešteti za razliku u plati docenta i asistenta za period od 3 godine, revalorizirano na današnju platu ( USTAV RS čl. 17 i Zakon o obligacionim odnosima čl. 154( stav 1), a iznos će se utvrditi nakon uvida u evidenciju i revalorizacije i sa kamatama što bi moglo biti oko 3000 eura.

3. Da me se obešteti za razliku u plati vanrednog profesora i docenta,revalorizirano uključujući i kamate, za period od 25. 8. 1999. do dana kad ću dobiti rješenje za zvanje vanrednog profesora (USTAV RS čl. 17 i Zakon o obligacionim odnosima čl. 154 (stav 1)). Iznos će se utvrditi naknadno, na osnovu evidencije i dana donošenja Rješenja o izboru, a iznosit će oko 4000 eura.

4. Da me se obešteti za iznos od 50 000 eura zbog opstrukcije u naučnom radu i nemogućnost postizanja profesionalnih ciljeva ( USTAV RS čl. 27 i Zakon o obligacionim odnosima čl. 155, čl. 189 (stav 1 i 3), čl.195 ( stav 1 i 2) i čl. 198) i osiguranja penzijskog prosjeka za primanja koja su mi trebala osigurati u penzionerskim danima život doktora nauka dostojan čovjeka, što je zbog kriminalnog djelovanja gore pomenutih osoba izostalo, pa me čeka sudbina onih koji se u penzionerskim danima snabdjevaju na kontejnerima. Prilikom procjene visine štete uporediti imovinu koju je za to vrijeme stekao Branko Dokić koji je opstruirao moje napredovanje i moj rad na fakultetu, a koju sam stekla ja, a bili smo oboje DOKTORI NAUKA u istoj ustanovi!

5. Da me se obešteti za ozbiljno narušavanje zdravlja u iznosu od 40 000 eura ( USTAV RS čl. 17 , Evropske konvencije o ljudskim pravima, čl. 3 i čl. 41. i Zakon o obligacionim odnosima čl. 188 ( stav 1 i 4). 5. Da me se obešteti sa 50 000 eura za dugogodišnji psihički bol i upropašten život ( Zakon o obligacionim odnosima čl. 200.) 6. Da ove štete, u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima čl. 158, 170,171, 172, 195 nadoknade: bivši dekani Aleksandar Ilišković , Branko Dokić i pravna lica Elektrotehmički fakultet u Banjaluci i Rektorat Univerziteta u Banjaluci, s tim da Sud raspodjeli ukupni potraživani iznos proporcionalno odgovornosti i zloupotrebi položaja. 7. Da mi se nadoknade svi izdaci koje imam u vezi vodjenja ovog spora, kao što su naknade za advokata, sudske troškove vještačenja, taksi i sl. , i to sve pod prijetnjom izvršenja u roku od 15 dana. Ukoliko pravosudne institucije RS ne izvrše svoje obaveze u pogledu ove TUŽBE u zakonom propisanom roku, bit ću prisiljena da preduzmem sve ostale mjere koje mi stoje na raspolaganju, a imam namjeru da idem DO KRAJA. Netko mora, da bi se konačno počela uspostavljati pravna država, kao osnovna pretpostavka boljeg života za sve građane na ovim prostorima. U Banjaluci 16.9. 2003. Tužiteljica: Dr Radojka Praštalo

Prilog: Sav dokazni materijal pomenut u TUŽBI, TRI PRILOGA i ŠIRE OBRAZLOŽENJE ŠIRE OBRAZLOŽENJE Na ETF sam došla 1974. god. iz fabrike ČAJAVEC na poziv tadašnjeg dekana dr Sedata Širbegovića i već samim tim navukla na sebe mržnju A. Iliškovića koji nije podnosio Širbegovića iz razloga što se on često suprotstavljao njegovoj samovolji i pokušaju da uvede bezpogovorni staljinizam na Fakultetu. Po preporuci Đemala Kolonića prihvatila sam da dođem na mjesto asistenta na predmetu Osnovi elektrotehnike kod starog profesora Borisava Tasića, jer je rukovodstvu Fakulteta u tom trenutku najveći problem bio, zbog velikog broja studenata, nedostatak asistenta na tom predmetu. Nakon 2 godine profesor Tasić je otišao u penziju, a taj predmet je povjeren Jelenku Vlajiću kao honorarni, jer je on tada radio na predmetu Teorijska elektromagnetika ( iako nije imao potrebna zvanja za to, već je to držao pod navodnim pokroviteljstvom dr Jovana Surutke). Od tad počinju svi moji problemi (detaljnije u PRILOGU 1).

Vlajićev interes je bio da ima apsolutno poslušne i neambiciozne asistente kako bi sebi osigurao doživotnu poziciju, kako na osnovnom predmetu, tako i na honorarnom. Kako ja nisam baš zadovoljavala te kriterije, to me je morao eliminisati i to terorom i lažima. Tako se još i danas, na svaki pomen njegovog nekorektnog i protivzakonitog odnosa prema meni, on brani lažima. Jedna od najomiljenijih mu je ona da navodno nisam dobro držala vježbe, koju on sam u startu demantuje činjenicom da je pomagao u opstrukciji mog napredovanja u zvanje docenta i time nepotrebno PRODUŽIO moje asistiranje kod njega, što je protivno logici zdravog razuma: Jer, ako sam bila loš asistent, trebao je nastojati da me se što prije riješi, kao što bi uradio svaki čovjek sa normalnom logikom zaključivanja, zar ne? Tu laž ne može NIČIM ARGUMENTOVATI ( time krši moje pravo iz USTAVA RS čl. 13. ) i ima obavezu nadoknade štete po Zakon o obligacionim odnosima čl. 198, stav 1. Kad sam doktorirala 1991., tadašnji dekan Branko Dokić je 3 godine odugovlačio sa raspisivanjem konkursa, što je po Zakonu o univerzitetu bio OBAVEZAN DA URADI SVAKE GODINE, ( DOKAZ 2- provjeriti dokumentciju Fakulteta što je meni nepristupačno), a tadašnji prosvjetni inspektor Milenko Lužajić nije radio svoj posao u skladu sa zakonom i tako mu omogućio ovu ZLOUPOTREBU POLOŽAJA (KZ RS čl.162.) (DOKAZ3). Za razliku od mene, kad je trebao da napreduje neko iz pomenute INTERESNE GRUPE ili neki njihov poslušnik, konkurs se odmah raspisivao i pokretao se postupak za njihovo napredovanje ( provjeriti u dokumentaciji Fakulteta), pa je ovom ZLOUPOTREBOM POLOŽAJA ( KZ RS 162, stav 1, 2 i 3) Dokić vršio još i DISKRIMINACIJU NADAMNOM, te kršio USTAV RS , ČL 10 i gore pomenute MEĐUNARODNE KONVENCIJE, Nakon mojih putešestvija oko tadašnjih institucija i vlastodržaca i njihove nezainteresiranosti za taj problem ( npr. Marko Rajčević, tadašnji “kadrovik” SDS je rekao: “Mene to ne interesuje!” (?!- on je često na visokim funkcijama u RS)), jedva sam preko dr Rajka Kuzmanovića uspjela natjerati Dokića da raspiše konkurs. Tad sam se javila na konurs za predmete OSNOVI ELEKTROTEHNIKE, na kom sam asistirala 20 godina i imala magistarski rad i doktorat iz teorijske i primjenjene elektromagnetike, i na kom je Vlajić radio honorarno, te na MIKROTALASNU TEHNIKU iz koje oblasti sam doktorirala. Tad počinju velike igre, kako da se meni uskrati ono na što imam pravo po Zakonu. Najprije su mi Dokić i Ilišković, krijući se iza Komisije za naučni rad ( koja je bila samo

ispostava želja pomenute dvojice) odredili komisiju za izbor mimo ustaljenih pravila koja važe na Fakultetu ( da u komisiji bude neko od mentora), a pogotovo mimo onih koja važe za članove pomenute INTERESNE GRUPE. Meni su ONI odredili Komisiju za pisanje referata, a sebi su također ONI određivali komisije. Tako se desilo da su meni u komisiju stavljena čak 2 AKADEMIKA i jedan redovni profesor, svi sa najelitnijeg fakulteta u bivšoj SFRJ, sa beogradskog, dok su sebi određivali članove komisije po principu klijentelizma ( ja tebi, ti meni), tako da je bilo članova komisije i sa Saobraćajnog fakulteta! (DOKAZI 4, 5). Protiv ovakve diskriminacije nisam mogla ništa, pa sam strpljivo čekala izvještaje komisije. Kako je u komisiju za predmet Osnovi elektrotehnike kao član, pored akademika, bio stavljen i Vlajić sa ciljem da odigra ulogu “ “trojanskog konja””( I odigrao je!), to sam tražila njegovo izuzeće, smatrajući da osoba koja je direktno zainteresovana, ne može biti u komisiji i dobila sam od Univerziteta odluku o izuzeću, koju je Dokić trebao da sprovede u roku od 15 dana. (DOKAZ 6). Dokić je ponovo ZLOUPOTREBIO svoj položaj (KZ RS čl.162) dekana i nije nikad postupio po toj odluci, a ja nikad nisam dobila ni pozitivan ni negativan referat, čime je prekršen i Zakon o Univerzitetu ( čl.80, 81). S obzirom da je prosvjetni inspektor tada bio korumpirani Lužajić, a kadrovik u u SDS Rajčević, nisam imala kome da se žalim, pa je Vlajić stekao doživotni monopol na honorarni dvosemestralni predmet, a ja sam se uzaludno usavršavala da jednog dana postanem profesor. U slučaju drugog predmeta, na veliku žalost Dokićeve intertesne grupe, komisija mi je napisala POZITIVAN referat (DOKAZ 7) i oni su se našli u nebranom groždju. Ali, u to doba bezvlašća i samovolje, Dokić se brzo snašao. Sazvao je Nastavno Vijeće ETF-a i rekao : “ Jest da Radojka Praštalo ima pozitivan referat i da ispunjava sve uslove za izbor u zvanje docenta, ali ja smatram da je Komisija njoj taj referat potpisala zato što je ne pozna (!!?). Osim toga, ona nije asistirala na tom predmetu ( što nije bilo pominjano ni za koje druge kandidate osim za mene (jedan od primjera Zlatko Bundalo)- dakle opet DISKRIMINACIJA), pa ja predlažem DA JE NE IZABEREMO”. Kad se glasalo, samo tri člana Vijeća nisu mogla da dezavuišu referat komisije akademika za koju su i sami na Vijeću glasali ( dr Širbegović, dr Sertić i dr Jovanović), a svi drugi su poslušno glasali onako kako je to od njih tražio Dokić ( opet ZLOUPOTREBA POLOŽAJA KZ RS čl. 162) (DOKAZ 8), jer da nisu, snašla bi ih ista zla sudbina kao i mene. Nakon toga sam se opet žalila Lužajiću, Savjetu Fakulteta i Vijeću Univerziteta (DOKAZ 9) Lužajić opet nije radio svoj posao kao ni do tada, Savjet takođe, a nije mi odgovorilo ni Vijeće Univerziteta ( treba vidjeti ko SVE u tim slučajevima podliježe pod KZ RS član 162. stav 1, 2, 3) A onda je odjednom, iznenada reagovao rektor Mirjanić i to telefonom nazvao Dokića, nakon čega je on sazvao Vijeće sa samo jednom tačkom dnevnog reda. Na tom Vijeću je rekao: “”Dobili smo naredjenje da u slučaju Radojke Praštalo postupimo po zakonu.(!!??) Neću nikakvu diskusiju. Ko je ”za” “ I SVI su sada bili ”za”, iako NIKAKVIH novih momenata nije bilo, niti je itko smio išta da pita. Naprosto: “Veži konja gdje ti aga kaže””, i šuti! A sve je bilo isto: i ista komisija, i isti izvještaj i isti opus i isti kandidat (DOKAZ 10- provjeriti u dokumentaciji FTF-a da nema nikakvih promjena u dokumentaciji u odnosu na mene i na DOKAZ 7). Bilo bi smiješno da nije žalosno i da se nije desilo na FAKULTETU!! Tako sam ja, tek 25. 8. 1994. dobila zvanje docenta (DOKAZ 11), iako sam doktorirala još 25. 9. 1991. (DOKAZ 12), za razliku od ostalih koji su, čim bi doktorirali, odmah dobili zvanje docenta ( opet DISKRIMINACIJA i sprečavanje napredovanja, te kršenje Ustava, Zakona i Konvencija), što se može utvrditi iz domumentacije drugih kandidata na Fakultetu. Bez obzira ne sve ove blokade i opstrukcije, ja sam se trudila da kvalitetno radim i da ispunjavam SVE svoje radne obaveze. Najteže mi je bilo zadovoljiti obavezu bavljenja naučnim radom jer meni je bilo nedostupno SVE što je pretpostavka bavljenja naučnim radom. Ipak, i u tako teškim uslovima, ja sam pokušavala da objavim po koji rad, bez obzira

na sve moguće opstrukcije. Jednom prilikom sam poslala rad u ELECTRONIKS, a potvrdu o prihvaćanju rada i formular za IZJAVU koju sam trebala potpisati da bi mi oni objavili rad, dobila sam sa 2 godine zakašnjenja! Netko je to pismo, tek dvije godine nakon što je stiglo, ubacio u moj kabinet. (Na zahtjev Suda mogu dostaviti i kopiju tog pisma). Naravno, tada je bilo kasno da popunjavam i šaljem dostavljeni mi formular, a stranci ne bi ni razumjeli moje isprike ovakve vrste! Dalje, već tri puta mi je odbijen zahtjev za odlazak na konferencije na kojima mi je bio prihvaćen rad, da bi mi dekan Ilišković, uz molbu za odlazak na konferenciju zatražio čak i separat rada, da ON procijeni da li mogu da idem ili ne. To se jedino u mom slučaju traži i procjenjuje ( opet DISKRIMINACIJA i sprečavanje bavljenja naukom čime se krši USTAV RS čl. 27) (DOKAZI 13, 14, 15) . I “procijenio” je da taj moj rad NIJE USKO IZ MOJE OBLASTI( u današnjoj eri kognitivne nauke i forsiranja interdisciplinarnosti!!??) i odbio da mi omogući odlazak na Konferenciju. Nakon toga teror nadamnom se nastavlja. Nisu htjeli da mi prime asistenta već su me prisilili da sama sebi držim vježbe. Da ne spominjem da sam bila gurnuta na marginu po svim osnovama: i projekti i odlazak na studijska putovanja, posjetu ETF u Novom Sadu kamo sam htjela otići radi uvidau njihovu novu, modernu laboratoriju za Osnove elektrotehnike, niti u Niš da vidim kako je organizovana nastava na predmetu Mikrotalasna tehnika, a također nikad nisam mogla dobiti ni stan, pa čak ni jednu sobu proširenja i td . No, pomirila sam se sa sudbinom, radila svoj posao, pisala knjigu. Ali onda je Dokić (koji je 8 godina bio dekan u kontinuitetu (!??), zaključio da j e meni vjerovatno suviše dobro kad ćutim, pa mi je naredio da moram prihvatiti, umjesto vježbi na mom predmetu, da držim predavanja na predmetu Električna mjerenja, što nije bilo iz oblasti mog bavljenja i interesovanja. Počela sam pripremati predavanja, da bise on, nakon izvjesnog vremena, predomislio(!?) i odlučioda taj predmet povjeri Radmila Vukić, a meni je naredio da držim 1/ 2 Radiotehnike. Drugu polovinu trebalo je da drži jedan magistar iz Čajevca, a ja sam trebala da potpisujem i za njega i za sebe. Pošto je to bilo protivzakonito, ja sam rekla da pristajem jedino ako ja držim obje polovice. On na to nije pristao i ja sam njegov aranžman odbila i rekla da ću radije držati i dalje sama sebi vježbe, nego da radim protivzakonite stvari. On je rekao da se tako radi na Fakultetu od prvog dana i da niko nije još stradao zbog toga, što za mene nije bilo prihvatljivo obrazloženje s obzirom na onu latinsku: Quod licet Jovis, non licet bovis! Međutim, on me nije htio pustiti na miru, te je organizovao sve potrebne radnje da se na brzinu predmet RADIOTEHNIKA raspolovi na dva:RADIOPREDAJNICI i RADIOPRIJEMNICI i prisilio me da držim RADIOPREDAJNIKE, dok je RADIOPRIJEMNIKE povjerio Šunjevariću iz Beograda koji dolazi jednom godišnje, samo da ja ne bi dobila jedan honorarni predmet ( dok ”oni” drže i po 3-4 honorarna predmeta- opet DISKRIMINACIJA, USTAV RS čl. 10). Kad sam stekla uslove za izbor u više zvanje na predmetu Mikrotalasna tehnika, a prispio mi je rok za reizbor (Zakon o univerzitetu čl. 78 ) tražila sam da raspiše konkurs, što je bila zakonska obaveza dekana da uradi SVAKE godine po Zakonu o univerzitetu, čl. 78, 79, on je to odugovlačio i nije raspisivao konkurs ( opet ZLOUPOTREBA položaja i ovlašćenja i KRIVIČNO DJELO po KZ RS član 162, stav 3 ) .Obratila sam se prosvjetnom inspektoru g. Željku Laganinu i on je nekako uspio da prisili tek novog dekana Iliškovića da to učini, pa sam se prijavila na Konkurs, u skladu sa važećim Zakonom (DOKAZ 16). Međutim, Ilišković je, zajedno sa sekretarom Fakulteta Markom Ninkovićem i pomenutom interesnom grupom kreirao spletku kojom će me onemogućiti da napredujem. Nažalost, pored “pravne države” kakvu imamo, u kojoj ni jedna institucija ne funkcioniše, on je uspio u tome, tako da ja još ni danas, gotovo 4 godine od isteka

zakonskog roka koji je istekao 25. 9. 1999.( čl.78, 79 Zakona o univerzitetu) nije obavljen izbor. Ilišković je ZLOUPOTREBOM POLOŽAJA i OVLAŠĆENJA (KZ RS čl. 162. stav 3.) spriječio moje napredovanje i to na slijedeći način: Kad je 18. 7.2001. godine, dvije godine nakon zakonskog roka ( 25. 9. 1999. po čl. 78, 79 Zakona o univerzitetu) konačno raspisan konkurs, scenarij i tekst konkursa su tako bili režirani, da konkurs propadne. Naime, tekst je formulisan tendecionalno (DOKAZ 17), u suprotnosti sa Zakonom o univerzitetu, jer su u njemu pod tačkom 4. objedinjena dva jednosemestralna predmeta što je u suprotnosti sa Zakonom o univerzitetru čl. 75.. Svrha ovog je bila da se moje napredovanje na predmetu MIKROTALASNA TEHNIKA (MT), uslovi napredovanjem na predmetu RADIOPREDAJNICI (RP), za koji je Ilišković smatrao da ja nemam uslova jer se tom oblašću nisam eksplicitno bavila ili bar ne u onolikoj mjeri kao sa MT, pa da će mi to, ako se objedini u JEDNOM REFERATU (što nije u skladu sa Zakonom o univerzitetu čl. 75, jer su to dva različita i nespojiva predmeta, DOKAZ 18), onemogućiti da uopšte napredujem. Ja sam se prijavila, u skladu sa Zakonom o univerzitetu ( čl. 75) na jedan predmet tj. na Mikrotalasnu tehniku. Međutim, dekan Ilišković se ušutio i nije preduzimao mjere koje je dužan preduzeti po Zakonu o univerzitetu, čl. 80. Dana 12. 9. 2001. obratila sam se prodekanu za nastavu u Vijeću ETFa i tražila da mi se po ustaljenim kriterijima odredi komisija (DOKAZ 19). Odgovora nema. Obratila sam se ZAHTJEV-om Savjetu ETF (DOKAZ 20). Dana 15 11. 2001. umjesto Vijeća i Savjeta, odgovara dekan Ilišković sa obrazloženjem da se iz formalnih razloga moja prijava nije uvažila (DOKAZ 21)! Zbog nepoštivanja Zakona od strane dekana, Savjeta i Vijeća ETF, žalila sam se Vijeću univerziteta 20. 11. 2001. odgovora nema (DOKAZ 22 ). Dana 13. 2. 2002 žalila sam se Inspekciji rada (DOKAZ 23), da bi mi oni tek nakon mnogobrojnih intervencija odgovorili 5. 3. 2002 da nisu nadležni i proslijedili su to Inspektoru za visoko školstvo. On dolazi 27. 3. 2002. na ETF, gdje ga prima dekan Ilišković i zasipa ga raznim svojim izmišljotinama koje nižim ne može argumentovati, a koje su rezultat njegove patološke mržnje prema meni koja sam se jedina usprotivila njegovom teroru i njegovoj azijatskoj despotiji, pa me je vrijeđao i svašta nalagao inspektoru od čega je nešto ušlo i u zapisnik (DOKAZ 24), čime je prekršio mnoge članove Ustava RS ( čl. 13, 25, 32) i Evropske konvencije o ljudskim pravima čiji je BiH potpisnik, te potpao pod odredbu iz čl 198 Zakona o obligacionim odnosima. Nakon toga inspektor je, vidjevši da se tu svašta protivzakonito dešava, ispostavio RJEŠENJE br. 6-08-755/ 2002, 1. 4. 2002 . (DOKAZ 25), po kom dekan Ilišković nikad nije postupio i time dezavuisao pravni sistem RS u kojoj je vršio funkciju dekana fakulteta! Zbog toga se ponovo obraćam Inspekciji rada i molim ih da oni zajedno sa prosvjetnim inspektorom zaštite moja prava, što oni ponovo odbijaju dopisom 05/5.1.1-173.1-471/02 od 8. 5. 2002.( DOKAZ 26) Kako je u međuvremenu došlo do incidenta na sjednici NNVa ETFa, to sam prosvjetnom inspektoru dostavila DOPUNU zahtjeva za intervenciju 22. 4. 2002, jer sam se osjetila ugroženom od strane razgoropađenog Iliškovića (DOKAZ 27), koji mi je na sjednici NNVa prijetio , vrijeđao me i istjerivao me napolje. Čak je prijetio, ako mu još samo jednom natovarim na vrat inspektora, da će mi dati OTKAZ, čime je prekršio mnoge članove iz USTAVA RS i Evropske konvencije o ljudskim pravima . Molim da se pojedinačno utvrdi odgovornost svih u tom lancu koji su prekršili KZ RS čl. 162. U međuvremenu, kako nije bilo nikakvog odgovora od prosvjetnog inspektora, ja sam pretpostavila da je opet na scenu stupio nedjelotvorni inspektor Lužajić, pa sam zatražila od inspekcije rada da oni penzionišu Lužajića i sekretara Univerziteta Nikolića koji ima 75 godina i blokira rad Vijeća univeriteta, kako bismo mi ugroženi mogli ostvarivati svoja prava, (DOKAZ 28) Inspektorat za prosvjetu se nakon toga više nije nije oglašavao, a meni nije imao ko da pomogne u ostvarivanju mojih zakonskih prava. Tako je neligitimno propala

moja legitimna prijava na konkurs, a nigdje nikog nije bilo da me zaštiti. To je razlog što se sada moram obratiti Sudu.

U međuvremenu je prošla godina dana i NELEGITIMNO je propala moja LEGITIMNA prijava na konkurs. Prosvjetni inspektor nije uspio da zaštiti moja prava već je samo prisilio Iliškovića da ponovo raspiše Konkurs i to u skladu sa zakonom, što je i učinjeno. Pitala sam sekretara ETF-a Marka Ninkovića, da li se ja moram opet prijaviti na konkurs i on mi je ””prijateljski”” savjetovao da to uradim i da se prijavim na DVA predmeta, kako ne bi opet imala problema sa dekanom, ( SILA ZAKON MIJENJA!). Razmislila sam o svemu i zaključila: KAD ME VEĆ PRISILJAVAJU DA SE BAVIM RADIOPREDAJNICIMA, onda ću konkurisati i na RADIOPRIJEMNIKE jer je to samo druga polovina jednog te istog predmeta RADIOTEHNIKA.

U maju 2002. ponovo sam se prijavila na konkurs (DOKAZ 29) i to na tri jednosemestralna predmeta pod rednim brojevima 6.7.8. Kako sam još 12.9. 2001 predala prodekanu za nastavu i NNV-u ETF-a ZAHTJEV (DOKAZ 30) za formiranje Komisije za izbor u više zvanje, na koje mi niko nije odgovorio, to me Šef katedre za telekomunikacije Đemal Kolonić pozvao na razgovor i tražio od mene da odustanem od zahtjeva za formiranje komisije koje sam u pomenutom ZAHTJEVU iznijela. Ja nisam pristala i na slijedećem NNV-u Ilišković mi je naturio, komisiju po svom ukusu! (DOKAZ 31 ) . Pošto sam imala opravdane razloge da tražim izuzeće dvojice zadnjih članova iz te Komisija ( jer sam ispravno procijenila da oni imaju ulogu ””trojanskog konja” u toj komisiji), zatražila sam to na Vijeću i pokušala da to obrazložim. Ali, dekan Ilišković ne samo da mi je odbio to moje pravo, već nije dozvolio (USTAV čl. 25 i Konvencije o ljudskim pravima čl. 9) niti da iznesem svoje argumente (DOKAZ 32), niti da to što sam ja rekla uđe u zapisnik! Time je povredio više mojih građanskih prava ! Svoj monolog je završio riječima: “Dok sam ja ovdje, ti ne možeš ništa da kažeš niti da išta tvoje udje u zapisnik!” Zbog ignorisanja mojih prava od strane dekana Iliškovića, žalila sam se Vijeću Univerziteta 26. 6. 2002. (DOKAZ 33) i Inspektoru za visoko školstvo 2. 7. 2002. prilažući svu dokumentaciju vezanu za prethodni konkurs, kao i dokumentaciju relevantnu za moj zahtjev izuzeća dvojice članova komisije (DOKAZ 34), iz kog se vidi da je Šunjevarić direktno zainteresovan da ja ne budem izabrana jer drži honorarno predmet na koji sam ja konkurisala, baš kao što je bio slučaj sa Vlajićem 1991. god. ). Pošto ni ovaj put nije imao tko da me zaštiti od Iliškovićeve ZLOUPOTREBE položaja, a referat komisije nije stigao u roku propisanim Zakonom o univerzitetu ( čl.81.), to sam na osnovu čl. 104. Zakona o radu podnijela NNVu ETF-a u Banjaluci ZAHTJEV da mi se odredi komisija u skladu sa mojim ZAHTJEVOM od 12. 9. 2001. (DOKAZ 35), na što se dekan opet oglušio i time prekršio pomenute članove obaju pomenutih Zakona.

Tek 24. 12. 2002. stigao je referat koji su potpisala prva trojica članova komisije: Akademik Aleksandar Marinčić, Prof. dr Bratislav Milovanović i Prof. dr Đorđe Paunović, dok ona dvojica čije sam izuzeće tražila, nisu htjeli da sudjeluju u radu Komisije. Jedan od njih, Vlajić je napisao da nije sposoban da odradi nametnuti mu posao jer je kandidat “netipičan” (DOKAZ 36)

U medjuvremenu, tj. u novembru 2002 stigao je na NNV referat za izbor u zvanje vanrednog profesora Gojka Savanovića, tadašnjeg ministra za obrazovanje. Referat je bio napisan na 1.5 stranici ( kao za asistenta pripravnika!), što je bilo nečuveno! Nitko nije imao primjedbe osim mene! Ja sam ih imala čak 12 ( DOKAZ 37), ali mi dekan Ilišković nije dozvolio da ih iznesem. Kad sam počela da govorim i kad je on vidio šta ću reći, zajapurio se i skočio vrijeđajući me i onemogućavajući me da nastavim, kršeći po ne znam koji put moja ustavna i ljudska prava. Počeo je vikati : “TI SI LUDA! IZLAZI NAPOLJE! NE MOŽEŠ DA GOVORIŠ DOK SAM JA TU!”” i slično ( KZ RS čl. 180 i Zakon o

obligacionim odnosima čl. 198.) Nakon što se malo smirio, ja sam ustala i rekla:” Ako ja to ne mogu da kažem ovdje, reći ću to preko sredstava javnog informisanja”( što sam i učinila, DOKAZ38) Nakon tog je samouvjereno rekao:”” ” Pa uradi već jednom nešto, nemoj stalno samo da prijetiš.” Nakon sjednice Vijeća otišla sam u moj kabinet i poslala e-mail većini članova vijeća o mojim primjedbama na Savanovićev referat (DOKAZ 39).

Nakon mog propalog pokušaja da iznesem primjedbe na Savanovićev referat, NITKO SE NIJE USUDIO DA IŠTA KAŽE i referat Gojka Savanovića je prošao iako on NIJE ISPUNJAVAO NITI JEDAN JEDINI USLOV ZA ZVANJE VANREDNOG PROFESORA. Usput da kažem da je dvije godine ranije, na neki čudan način on dobio i zvanje docenta na našem Fakultetu, iako nismo vidjeli niti njegov referat, a još manje reference, koje su nam i sad bile nedostupne, a sam referat je predstavljen na slabovidljivoj kopiji, kako ne bismo mogli vidjeti da tamo nema ništa. Znači, Gojko Savanović, koji je završio najprije zanat, pa pedagošku školu, pa pedagoški fakultet smjer za tehničko obrazovanje, koji NIKAD NIJE ZAVRŠIO elektrotehnički fakultet i koji je, kao takav, na tko zna koji način dobio titulu magistra i dotora elektrotehnike, koji nikad nije radio na fakultetu i bio asistent, odjednom je u roku od SAMO 2 godine došao do zvanja vanrednog profesora, sa samo 2 rada i dvije sumnjive knjige koje ne pokrivaju gradivo predmeta na koje se bira, dok ja, koja radim 30 godina na fakultetu, imam referat kao u DOKAZU 37 redovno sam završila školovanje, postdiplomski, doktorirala i magistrirala u Zagrebu, imam mnogo radova i knjiga, mene se 3 godine opstruiralo za zvanje docenta, a sad me se već 4 godine opstruira u sticanju zvanja vanrednog profesora. Nije li to najdrastičnija moguća DISKRIMINACIJA, s obzirom da smo pred USTAV-om, ZAKONIMA i MEĐUNARODNIM KONVENCIJAMA svi ravnopravni ( USTAV RS čl.10) Kad je moj referat za zvanje van. prof. , potpisan od prva tri člana komisije stigao na Vijeće, njemu su tražili “ “””dlaku u jajetu”, protiv čega, u principu, nemam ništa, ali imam protiv DISKRIMINACIJE. Od moje Komisije su sad tražili da se referati razdvoje po predmetima, što od Savanovićeve komisije nisu tražili. A tražili su to iz dva razloga: 1. Da još otežu koliko god više mogu sa mojim izborom i tako me što više oštete

materijalno, moralno, psihički i profesionalno ( Evropska konvencija o ljudskim pravima čl. 3, 14, USTAV RS čl. 13,14, 16, 27 i KZ RS čl. 162. stav 1, 2, 3), Zakon o obligacionim odnosima čl.154, 155,188,189, 200.

2. Nadaju se, ako se sad moj opus razdijeli na tri referata, MOŽDA nigdje neće biti dosta, pa će uspjeti da me spriječe u napredovanju, kad već nisu uspjeli onom Iliškovićevom ujudurmom kojiom je on pokušao da me spriječi da napredujem na Mikrotalasnoj tehnici ako me prisili da konkurišem na dva predmeta za koja bi se pisao jedan zajednički referat., kao što sam objasnila ranije, čim krše Zakon o univerzitetu. 3. Na ovaj način su dobili još malo vremena da pokušaju izlobirati bar jednog od ona tri člana komisije koji su potpisali referat, da ga ne potpiše, u čemu su uspjeli. Tako je dr Djordje Paunović, njima “ za ljubav”, skočio sam sebi u usta i ovaj put nije potpisao onaj isti referat koji je prošli put potpisao!!??? Prema informacijama koje imam zadatak da ga “”“obradi”” dobio je Džemal Kolonić (ministar za nauku i tehnologiju!) koji je to uspješno obavio. Očigledno je da mu takvi “”poslovi” bolje leže nego organizovanje naučnog rada na Katedri i u državi. A pitam se u kakvom je svojstvu to uopće radio jer on nije član komisije? Bar ne legalno izabran, što se može vidjeti na osnovu Zapisnika sa sjednice NNV-a od 22. 1. 2003, ako ga u medjuvremenu ne”””friziraju”””” ( ja raspolažem sa originalnom verzijom i dostavit ću je na zahtjev Suda)

Iako sam odavno svjesna toga da ću zaštitu svojih prava tražiti na Sudu, ipak sam pokušala još jednom da se obratim Inspektoru za prosvjetu, 30. 1. 2003. (DOKAZ 40). I za čudo, on je došao na Fakultet i napisao ZAPISNIK, 7. 2. 2003. koji ja ne znam kako da tumačim (DOKAZ 41) Tek, da kažem da ovaj zapisnik nije ostavio baš nikakav utisak na rukovodstvo ETF, pa sam zbog toga odlučila da se obratim SUDU jer su prošle gotovo 4 godine od kad sam ja trebala dobiti zvanje van. prof. U tom dopisu Inspektor je saopštio dekanu ETF da je komisija od 3 člana dovoljna, da su se ispunili svi uslovi za moj izbor u zvanje vanrednog profesora i da ne treba nikakva izmjena ni dopuna članova komisije. Novo rukovodstvo ETF-a se ne sve ovo oglušilo i umjesto Vlajića u komisiju stavilo Džemala Kolonića i to sasvim proizvoljno, bez pokrića u odluci ikojeg organa fakulteta ( što se može vidjeti iz zapisnika sa sjednice Vijeća od 22. 1. 2003.) i bez obzora na odluku Inspektora za visoko školstvo. A da stvar bude gora, Đemal Kolonić mi je nekoliko dana prije toga NUDIO da prihvatim njegov prijedlog da “ napredujem” u zvanje docenta na sva tri predmeta, jer navodno još nisam zrela ( !!??) za zvanje vanrednog profesora!! Ja sam mu se zahvalila na tako “ velikodušnoj “ ponudi i rekla mu, da je on zaboravio da sam ja već 9 godina u zvanju docenta na predmetu MT i da već 4 godine povjereno držim nastavu na Radiopredajnicima kao docent i ako nisam zrela poslije 30 godina rada na fakultertu, onda neću nikad ni biti. Nisam mogla da propustim priliku a da ga ne upitam : KAKO li je Savanović sazreo za zvanje vanrednog profesora za samo dvije godine honorarnog rada na fakultetu, a i on, Đemal Kolonić ( sadašnji ministar za nauku i tehnologiju) je glasao za njegov izbor? Kakvi su mu to toliko divergentni aršini? I on ne poštuje ni USTAV RS ni EVROPSKU KONVENCIJU O LJUDSKIM PRAVIMA, a da tragedija bude veća, sjedi na mjstu MINISTRA u Vladi RS!!!??? Zbog ovakvog nastranog stava, Đemal Kolonić ne može biti član komisije za moj izbor, a nije ni potrebno da bude, prema mišljenju Inspektora za visoko školstvo, mada ga je tamo netko ugurao ( on nije na regularan način tamo dospio što se može vidjeti u Zapisniku sa sjednive NNVa od 22. jan 2003. god.), te je u tom svojstvu išao u Beograd da “ “”obrlati “ bar jednog od onih članova komisije koji su potpisali referat za moj izbor.! I uspio je!! Na dan 7. jula, ponovo je raspisan obavezni konkurs za nepopunjena radna mjesta na ETF, a moj slučaj još nije okončan: ni pozitivno ni negativno! Nitko od rukovodstva ETFa me ni o čemu ne obavještava, iako je već 16. 9 2003, a rok za moj izbor (ili reizbor) je istekao još u septembru 1999.! Dr Radojka Praštalo

Dr Radojka Praštalo Banjaluka Broj: RS-2494/03 Datum: 3. 9. 2004. O S N O V N O M S U D U U B A N J A L U C I Predmet: PODNESAK o dopuni TUŽBE broj RS-2494/03 od 26.9.2003.…

P O D N E S A K Zbog nastavka terora nadamnom i zbog neraegovanja SUDA i TUŽILAŠTVA prisiljena sam da dopunim TUŽBU RS-2494/03, što ću vjerovatno morati i dalje raditi, sve dok ove institucije ne prorade ( ako se to uopšte ikad bude desilo), a na šta imam pravo po Zakonu o parničnom postupku čl. 56 i 57 stav 1), Sl. glasnik RS 58/03. Osim svih onih kršenja ustavnih, zakonskih i konvencijskih normi koja su nabrojana u TUŽBI RS-2494/03., rukovodstvo Elektrotehničkog fakulteta U Banjaluci nastavlja sa kršenjem kako nabrojanih tako i drugih normi iz tih oblasti. U aprilu 2004. inspektor za visoko školstvo Željko Laganin obišao je ponovo Elektrotehnički fakultet u Banjaluci i ustanovio neke nepravilnosti u vezi kojih je dostavio svoj ZAPISNIK i svoje RJEŠENJE. Dekan ETF-a Milorad Božić i sekretar Marko Ninković dali su na uvid članovima NNV-a Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci samo ZAPISNIK, ali ne i RJEŠENJE. Opravdano sam posumnjala da u RJEŠENJU piše nešto što bi moglo biti povoljno za mene, pa sam pismenim putem ( DOKAZ 42) zatražila da mi se omogući uvid u to RJEŠENJE, što su dekan i sekretar odbili. Nakon toga je uslijedila prepiska koju prilažem ( DOKAZI 43-48) U medjuvremenu ja sam indirektnim putem saznala da u tom RJEŠENJU, između ostalog, stoji:

-Nema nikakvih zakonskih smetnji da se obavi izbor Dr Radojke Praštalo u više zvanje.-

Uskraćujući mi mogućnost uvida u pomenuto RJEŠENJE, Milorad Božić i Marko Ninković su prekršili ZAKON O DOSTUPNOSTI INFORMACIJAMA, Republike Srpske Sl. glasnik 20/2001, i pričinili mi veliku nematerijanu i materijalnu štetu,nastavljajući opstrukciju u mom napredovanju u struci, u mom radu i uništavajući mi motivaciju za ikakav rad, a o zdravlju da i ne govorim. Zbog toga proširujemTUŽBU RS-2494 na još dvojicu novih tuženih: 5. Milorada Božića, dekana ETF-a zbog zloupotrebe položaja i nastavljanja opstrukcije u mom napredovanju i nastavljanja kršenja svih onih zakonskih i drugih normi pomenutih u TUŽBI i još dodatno zbog kršenja Zakona o dostupnosti informacijama ( Sl. Gl. RS 20/2001) čime mi nanosi veliku materijalnu i nematerijalnu štetu, i 6. Marka Ninkovića, sekretara ETF-a, koji kao pravnik treba da inzistira na poštivanju pravnijh normi i da o tome podučava dekana, a ne da ga potpomaže u mešetarijama i kršenju pravnih normi, što on zloupotrebom svog položaja čini od prvog dana od kad se zaposlio na ETF-u nanoseći na taj način meni VELIKU NEMATERIJALNU I MATERIJALNU ŠTETU.

Zbog gore rečenog, u DISPOZITIVU TUŽBE RS-2494/03 dodajem:

8. Da mi Milorad Božić isplati 15 000 eura ( sa kamatama do trenutka isplate) na ime materijalne i nematerijane štete koju mi je nanio kršeći pomenute ustavne, zakonske i konvcencione norme, kao i da proporcijonalno svom djelu sudjeluje u snošenju troškova ovog spora.

9. Da mi Marko Ninković isplati 15 000 eura ( sa kamatama do trenutka isplate) na

ime materijalne i nematerijalne štete koja je nastala kao posljedica kršenja pravnih normi od strane njega a u odnosu na mene, i da proporcionalno svom djelu, zajedno sa ostalim tuženima snosi troškove ovog spora.

Banjaluka, 3. septembar 2004. Tužiteljica Dr Radojka Praštalo Prilog: 1. Dokaz 42 2. Dokaz 43 3. Dokaz 44 4. Dokaz 45 5. Dokaz 46 6. Dokaz 47 7. Dokaz 48

8.2.2.Završna riječ

Osnovnom sudu u Banjaluci RS- 2494/03 ZAVRŠNA RIJEČ za dan 30.06. 2008. U skladu sa članovima 98- 102. ZPP-a punomoćnik tužiteljice svoje završno izlaganje izlaže kako slijedi: Tužiteljica ostaje kod svih do sada istaknutih navoda, predloženih i priloženih dokaza, te TUŽBE i tužbenog zahtjeva, a posebno PODNESKA od 22. 11. 2007. i PODNESKA od 21. 1. 2008. Posebno ističem da sam u cjelosti saglasan sa završnim izlaganjem tužiteljice, te dodajem: Prvo se izjašnjavam na navode tuženih pri čemu ističemo da su svi navodi PAUŠALNI, da tuženi nisu priložili niti predložili nijedan dokaz koji osporava naše činjenične navode, već su na iste odgovarali proizvoljnim i neutemeljenim navodima, odnosno neargumentovanim. Samo verbalno osporavanje istih nije dovoljno da bi se u sumnju dovela istinitost činjeničnih navoda tužiteljice. Tužiteljica je priložila dokaze iz kojih nedvosmisleno proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Dakle, predložena i priložena dokazna sredstva pobliže navedena u podnescima i dostavljena Sudu upućuju na takav konačni zaključak. Osnovanst priloženih i predloženih dokaza potvrđuje i odluke suda da dokazna sredstva prihvati kao dokazni osnov za odlučivanje po ovoj tužbi. Konačno, naglašavam da će dokazna sredstva potvrditi osnovanost tužbe usvajanjem tužbenog zahtjeva u cjelosti. Što se tiče nalaza vještaka medicinske struke, sa istim smo saglasni u cjelosti izuzev jednog nesporazuma vezanog za anamnezu gdje umjesto tonzilitis stoji bronhitis.Vještak medicinske struke je u svom nalazu istakao da su ponašanja tuženih dovela tužiteljicu u izuzetno tešku psihičku situaciju kojim joj je narušen integritet, ljudsko dostojanstvo, čast i ugled, a kao posljedica dugotrajnog psihičkog zlostavljanja i ponižavanja. Nalaz vještaka financijske struke osporavamo u cjelosti, što je izneseno u PRIGOVORU od 22.4. 2008. , a isti je izrađen suprotno važećim propisima, odnosno ne izražava realnost razlike u primanjima vanrednog i redovnog profesora u odnosu na primanja docenta i krajnje je nelogičan. Iz nalaza se može vidjeti da je vještak počinio niz grešaka od kojih su sve nanijele materijalnu štetu tužiteljici. U DOPUNJENOM NALAZU vještaka greške nisu otklonjene, a počinjene su i nove, što smo istakli u prigovoru od 26. 05. 2008., zbog čega smo zatražili izuzeće tog vještaka. Konačno, osporavamo oba nalaza ovog vještaka, u cjelosti. Dalje ističem da provedeni dokazi nesporno potvrđuju da su tuženi ODGOVORNI za materijalnu i nematerijalnu štetu koju je tužiteljica pretrpjela.

Dakle, tuženi su postupili suprotno članu 5. Zakona o radu ( Sl. gl. 38/00- neravnopravan tretman, a danas poznat po terminu MOBBING koji je obuhvaćen članovima 5., 107., do 112., po novom Zakonu o radu, prečišćen tekst, sl. gl. 55/07.) Ovom prilikom ističem da je Zakonom o radu ( prečišćen tekst) u članovima 107-112 razradjen član 5 citiranog zakona u kome je konačno definisana zabrana diskriminacije i mobinga, a članom 180 predvidjena je i novčana kazna za pravna lica zbog ovakvih djelovanja. Naglašavamo da ovakvim ponašanjem tuženi su postupili suprotno čl. 83., 87. ( SG.RS 38/00) i članovima 90-96 Zakona o radu prečišćen tekst ( SG 55/07), gdje je tužiteljica pretrpjela vezano za visinu plate i drugih primanja materijalnu štetu. Ovom prilikom napominjemo da u članu 104. Zakona o radu stoji: AKO POSLODAVAC NE ODGOVORI NA ZAHTJEV ZAPOSLENOG U ROKU OD 30 DANA, SMATRA SE DA JE ZAHTJEV USVOJEN. Također član 115. kaže da inače, prema načelima radnog prava, teret dokazivanja u radnim sporovima pada na poslodavca, u ovom slučaju na tužene, odnosno Zakon štiti slabiju stranu. Opšte je poznato da Zakon o radu štiti:

- pravo na rad; - princip sigurnosti; - princip izvjesnosti i - štiti slabiju stranu. Iz Evropskih konvencija čl. 8 zajamčeno je pravo slobode, časti i ugleda a to

praktično znači da ono mora da bude i ostvarivo, praktično i djelotvorno. Ovakvim postupanjem tuženi su postupili suprotno svim načelima Upravnog prava, što je nedopušteno s obzirom da je takvim ponašanjem narušen kako interes stranke, tako i javni interes. Imajući u vidu naprijed iznijeto, naš TUŽBENI ZAHTJEV pod tačkama 1. i 2., u kome se traži da se UTVRDI DA JE TUŽITELJICA U ZVANJU VANREDNOG, odnosno REDOVNOG PROFESORA, se temelji na članu 104. Zakona o radu i provedenim dokazima (DOKAZ 92 i DOKAZ 94.) u kojima tužiteljica traži da se okonča njen izbor po konkursu iz 2002. ili će se smatrati da je izabrana u zvanje vanrednog profesora. Dakle traži se da se utvrdi sadržaj pravnih odnosa ( tužba za utvrđenje- je tuzba za priznanje), odnosno tužbe za utvrđenje ne zastarjevaju jer su procesnog karaktera. Dalje ističem da su tuženi: Republika Srpska, Univerzitet u Banjaluci i Elektrotehnički fakultet pravna lica JAVNOG PRAVA, koja svojim činjenjima i nečinjenjima imaju prema svim građanima pravo i obavezu da upravljaju, zapovijedaju itd. Dakle, isti MORAJU DA PAZE koga primaju u službu, a država je obavezna i treba da svoje građane čuva OD SAMOVOLJE, ZLOSTAVLJANJA i sl. od strane svojih službenika. Tuženi su svojim nezakonitim, nepravilnim i protivpravnim vršenjem povjerene im službe, nanijeli tužiteljici materijalnu i nematerijalnu štetu, a opšte je poznato da su SVI DUŽNI da

ispravno vrše svoje dužnosti, kao i to KO DRUGOME ŠTETU PRIČINI, DUŽAN JE DA JE I NADOKNADI. Poznato je da su akti koje su tuženi trebali da donesu, a nisu ih donijeli, što je suprotno cilju i krugu njihovih poslova, to su tuženi prekoračili svoja ovlaštenja, što u konačnom znači UZURPACIJU VLASTI, što nije bilio u interesu funkcionisanja Fakulteta i Univerziteta. Ovu činjenicu potvrđuje postupanje tuženih suprotno Zakonu o univerzitetu i Zakonu o visokom obrazovanju, što je tužiteljica iznijela u svoj ZAVRŠNOJ RIJEČI, a također je obradila i povredu USTAVA RS, BIH, te međunarodnih konvencija o zaštiti ljudskih prava i sloboda. Također ističem da gdje postoji vlast, tu je i ODGOVORNOST. Tuženi su u svojim ODGOVORIMA NA TUŽBU isticali nedostatak svoje pasivne legitimacije i navodne zastarjelosti TUŽBE. Imajući u vidu naprijed iznijeto ističemo da naprijed opisano ponašanje tuženih i danas traje i to u kontinuitetu skoro više od 20 godina u čemu su učestovali svi tuženi, što nije sporno s obzirmom na provedene dokaze na osnovu čega se ničem ne može dovesti u pitanje niti pasivna legitimacija niti je potraživanje zastarjelo. Naglašavam da u ovakvim postupcima važi objektivni, odnosno opšti zastarni rok ( ZOO). S obzirom da u ponašanju i radnjama tuženih ima elemenata krivičnog djela, to Sud prema članu 12 ZPP-a može kao prethodno pitanje utvrditi krivičnu odgovornost tuženih iz člana 162., 168., 177., 347., 386. KZ-a. Sva ova djela u kontinuitetu PREKIDAJU ZASTARU, pa su ispunjeni uslovi da se u skladu sa članovima 154, 155., 170 i 172. i 200 ZOO-a utvrdi odgovornost za štetu koju su počinili tuženi i da je solidarno nadoknade. Ovo rješavanje prethodnog pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju nije dluku donio drugi organ ( to važi i za odluke upravnih organa Univerziteta, Fakulteta), nadležan je sud. Ističemo da svi akti koje su tuženi donijeli u okviru svoje nadležnosti, apsolutno su ništavni od dana donošenja, pa je rok za njihovo poništenje neograničen, a poznato je da o tom Sud vodi računa po službenoj dužnosti. Inače, lična prava su apsolutna prava i ona ne zastarjevaju. Nije sporno da šteta nastaje onog dana kada je tužiteljica saznala za štetu i štetnika, kao i vrstu, obim i visinu štete. Na kraju, tužiteljica moli Sud da usvoji Tužbeni zahtjev u cjelosti, jer su ispunjeni zakonski uslovi za naknadu materijalne i nematerijalne štete, a to su: PROTIVPRAVNO PONAŠANJE, KRIVICA ( namjerna), ŠTETA i međusobna UZROČNOST, a to znači da pored materijalne štete kroz neisplaćena primanja, te štete zbog opstrukcija i nenapredovanja u profesionalnom smislu, počinjena je još i nematerijalna šteta jer se radi o teškoj povredi i poremećaju psihičko-emocionalne ravnoteže, te duševne boli, što sve opravdava TUŽBENI ZAHTJEV. Tražim i materijalne troškove postupka:

1. tužiteljici za administrativne troškove 2000 KM;

2. troškove Tužbe i presude ( iznos po odluci suda); 3. troškove vještačenja u iznosu od 660 KM; 4. troškovi zastupanja advokata na tri ročišta ( u iznosu koji će odrediti Sud s obzirom na

visinu Tužbenog zahtjeva); 5. paušal u iznosu od 25 % prema odluci Suda s obzirom na utvrđenu visinu tužbenog

zahtjeva i 6. naknada za vrijeme 6 sati X 30 bodova= 180 X 2= 360 KM

Banjaluka 30. 06. 2008. Punomoćnik: Dj. Cerovac

OSNOVNOM SUDU U BANJALUCI ZAVRŠNA RIJEČ TUŽITELJICE dr Radojke Praštalo na GLAVNOJ RASPRAVI 23. 5. 2008 u sporu RS 2494/03 (Napomena: Ova “ZAVRŠNA RIJEČ” se može na prvi pogled učiniti strahovito dugom s obzirom na broj stranica, pa zbog toga želim da podsjetim da se ovdje radi o ŠEST tuženih, što znači da se radi o ŠEST objedinjenih sporova, pa po JEDNOM sporu i nije prevelik broj stranica “ZAVRŠNE RIJEČI”. I Branko Dokić je odgovoran za nematerijalnu i materijalnu štetu koju mi je počinio: -jer je od 1991. –1994. propustio da redovno jednom godišnje raspisujete konkurs za predmete koji nisu imali stalnog nastavnika, što je bio obavezan i što se do tada redovno radilo, a na što sam ga i ja upozoravala; Dokaz: Zahtjev 01-171 od 17.6.1992, ( DOKAZ 121) Suprotno članu 79. Zkona o univerzitetu ( Sl. gl RS br 12/93 od 9.8.1993.) - jer je dozvolio da ja 3 godine, iako sam bila doktor nauka, radim kao asistent u uslovima

sveopšteg i kroničnog nedostatka kadrova na ETFu u BL, čime je potpuno obesmislio svaki trud za usavršavanjem, ne samo mene već i drugih i doprinio velikom odlivanju kadrova koji je rezultirao kadrovskim kolapsom koji danas imamo;

Dokaz: Nesporno, jer na ETF-u nakon 47 godina postojanja ima samo 10 stalnih nastavnika; Suprotno članu 89.Statuta Univerziteta; suprotno ponašanju dobrog domaćina; čl. 303 KZ-a - jer je u komisiju za moj izbor za Osnove elektrotehnike, gdje sam asistirala 19 godina stavio Jelenka Vlajića koji je taj predmet HONORARNO držao i samim tim bio u sukobu interesa; Dokaz: Uvid u RješenjeETFa SP-01-36 od 13. 4. 1993., i dokumentaciju ETF-a o zaduženjima nastavnika za taj period; Suprotno članu 80. Zakona o univerzitetu - jer se oglušio na Odluku drugostepenog organa ( rektora) o izuzeću Vlajića iz te

komisije, zbog čega ta komisija nije nikad uradila ni pozitivn ni negativan referat, pa taj konkurs nikad nije okončan na zakonizt način;

Dokaz: Nesporno, jer ne postoji Odluka o novoj komisiji bez spornog člana i ne postoji nikakav IZVJEŠTAJ komisije Suprotno članu 81. Zakona o univerzitetu - jer je manipulisao sa članovima vijeća u pogledu neprihvatanja, a zatim prihvatanja

mog jednog te istog pozitivnog referata iz predmeta Mikrotalasna tehnika koji je potpisala komisija koju je on u saglasju sa Iliškovićem odredio, a u kojoj su bila čak 2 SANU akademika, što se nikad osim tad nije desilo na ETFu!

Dokaz: Odluka SP-01-129 od 7.9 1993.( DOKAZ 8) i Odluka SP-01-97 od 25. 8. 1994.(DOKAZ 11) Suprotno članu 81, 82, 84,85 Zakona o univerzitetu; -jer je u Odluci koju je napisao nakon prvog stavljanja IZVJEŠTAJA Komisije za moj izbor na NNV proizvoljno napisao obrazloženje sazdano od samih laži i nedosljednosti, o kojima uopće nije bilo govora na sjednici NNVa na kojoj je referat odbijen, a zatim je na jednoj od narednih sjednica NNVa, bez obzira na te navedene “argumente”, naredio članovima NNVa da glasaju za taj ISTI referat, što predstavlja klasičan primjer manipulacije sa NNV-om, kao organom ETFa. Dokaz: Odluka SP-01-129 od 7.9. 1993.( DOKAZ 8)i Zapisnici sa NNVa iz tog perioda. Suprotno članu 72., 73,75,77, 78,79, 80,81, 82, 84, 85. Zakona o univerzitetu; čl. 45 Ustava RS; čl. 347 KZ-a; -jer je ovakvim lažima i klevetama krnjio moj ugled, gazio moje dostojanstvo, nipodaštavao moj rad i stručnost i time mi činio ogromnu nematerijalnu i materijalnu štetu; Dokaz: Nesporno Suprotno članu 13. Ustava RS; čl.1, čl. 3, čl. 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima; čl.4, čl. 5, čl. 6,čl. 7. čl. 19 Univerzalne konvencije o ljudskim pravima; čl. 200,201 ZOO; -jer nije u skladu sa Zakonom o univerzitetu, šest mjeseci prije isteka mog docentskog mandata, raspisao konkurs i time otpočeo postupak mog reizbora ili izbora u više zvanje; Dokaz:Nesporno Suprotno članu 79. Zakona o univerzitetu; čl. 45 Ustava RS -jer je zbog takvog odnosa prema meni mnogo potencijalnih asistenata i nastavnika napustilo ETF shvatajući da tu nema niti zakona, niti struke, niti napredovanja, niti ikakve perspektive i budućnosti, čime je doprinio stvaranju kadrovskog kolapsa koji se danas ogleda u samo 10 vlastitih profesora za 47 godina postojanja ETFa; Dokaz: Nesporno; Suprotno članu 45 Ustava RS, čl. 303 KZ-a. -jer se uključio u progon i terorisanje mene, koje je otpočeo njegov “šef” Ilišković, čim je postao dekan 1990. godine, a nastavio je sa pritiscima na Božića kad je Božić postao dekan ( 2002.) kako bi se taj kontinuitet terora nadamnom nastavio sa ciljem mog potpunog uništenja ili istjerivanja sa ETF-a iako za to nije imao nikakav lični razlog s obzirom da smo mi do tada bili u dobrim odnosima. Da nije bilo ovakvog Dokićevog “djelovanja” ovaj teror nadamnom bi se davno okončao i ove TUŽBE, niti tolike štete, ne bi ni bilo, tako da je na njemu NAJVEĆA ODGOVORNOST. Dokaz: Nesporno Suprotno članu 10, čl. 13, čl. 27, čl. 39, čl. 45 Ustava RS; čl. 3, čl. 14. Evropske konvencije o ljudskim Pravima; čl.5., čl 22 Univerzalne konvencije o ljudskim pravima, čl. 383 KZ-a -jer je ovakvim činjenjima i nečinjenjima bio veoma štetan na ovoj funkciji i za ETF, Univerzitet u Banjaluci, čitavo društvo i državu, a posebno za mene, moju profesionalnu karijeru, moje zdravlje i moj život uopće, s obzirom da mi je počinio ogromnu nematerijalnu i materijalnu štetu.

Dokaz: Nesporno Suprotno članu čl. 16, 17, 189,195, 198, 200,201.ZOO-a, čl. 303., 347 KZ-a II Aleksandar Ilišković je odgovoran za nematerijalnu i materijalnu štetu koju mi je počinio: -jer je, kao dekan, zbog mog glasanja na sastanku Sindikata za osobu koja se njemu nije dopadala pri izboru sindikalnog rukovodstva na ETFu 1981 godine, otpočeo stravičan teror nadamnom koji sam jedva preživjela, a koji je ostavio na meni teške zdravstvene posljedice, a kasnije se trudio na sve moguće načine da se taj teror nadamnom NIKAD NE OKONČA, i u tome je, zahvaljujući Dokiću, Božiću i Ninkoviću i uspio. Dokaz: Nesporno Suprotno članu 111. Zakona o radu , čl. 10 , čl. 13, čl. 25, čl. 32, čl. 45 USTAVA RS; čl. 1, čl. 3,čl. 9,čl. 10,čl. 14 Evropske konvencije; čl. 4, čl. 5, čl. 6, čl. 18, čl. 19, čl. 22 Univerzalne konvencije o ljudskim pravima; čl 189, čl. 195, čl. 198, čl. 200, čl 201 ZOO-a; -jer je prisilo neke od potonjih dekana ( Dokića, Božića), te sekretara Ninkovića da taj teror nadamnom nastave i za svojih mandata, čime je ovo sve dobilo karakter dugotrajnog ZLOČINAČKOG UDRUŽIVANJA prema terminologiji KZ-a RS, ili MOBBINGA, prema psihologu Heinzu Leymanu koji je ovaj termin uzeo od zoologa Konrada Lorenza koji je tom riječi nazvao ponašanje nekih vrsta životinja koje, udružujući se protiv jednog svog člana, napadaju ga i istjeruju iz zjednice, dovodeći ga ponekad i do smrti.

Dokaz: Nesporno, sve sadržano u spisu Suprotno članu 111 Zakona o radu, čl. 10 , čl. 13, čl. 25, čl. 32, čl. 45 USTAVA RS;čl. 1, čl. 3,čl. 9,čl. 10,čl. 14 Evropske konvencije; čl. 4, čl. 5, čl. 6, čl. 18, čl. 19, čl. 22 Univerzalne konvencije o ljudskim pravima; čl 189, čl. 195, čl. 198, čl. 200, čl 201 ZOO-a; čl. 347. Čl. 383 KZ-a. -jer mi je tako kroz duži period ( oko 20 godina) uništavano i uništeno zdravlje, profesionalna karijera, i život, a o psihičkoj patnji da i ne govorim. Usput je uništen i ETF, koji je kao najstariji fakultet u BL bio loš primjer drugima, pa danas imamo SUNOVRAĆENO visoko obrazovanje i masovno generisanje KVAZIKADRA čemu je ogroman i najveći “doprinos” dao baš Ilišković;

Dokaz: Nesporno, sadržano u spisu Suprotno članu 10 , čl. 13, čl. 25, čl. 32, čl. 45 USTAVA RS;čl. 1, čl. 3,čl. 9,čl. 10,čl. 14 Evropske konvencije; čl. 4, čl. 5, čl. 6, čl. 18, čl. 19, čl. 22 Univerzalne konvencije o ljudskim pravima; čl 189, čl. 195, čl. 198, čl. 200, čl 201 ZOO-a; i čl. 303 KZ-a. -jer mi odgovorom na moj dopis u kom se interesujem zašto se ne postupa po Konkursu iz 2001, odgovara u pismenoj formi- lažima; Dokaz: Obavijest Sp-01-136 od 15.11.2001. Suprotno Kodeksu ponašanja akademskog osoblja; članu 4. Zakona o dostupnosti

Informacijama - jer me je klevetao kod inspektora za visoko obrazovanje i rušio moj ugled i dostojanstvo, više puta. Dokaz: Zapisnik inspektora br. 6-08-755/2002 od 27.3.2002. Suprotno Kodeksu ponašanja akademkog osoblja, članu 10 , čl. 13, čl. 25, čl. 32, čl. 45 USTAVA RS;čl. 1, čl. 3,čl. 9,čl. 10,čl. 14 Evropske konvencije; čl. 4, čl. 5, čl. 6, čl. 18, čl. 19, čl. 22 Univerzalne konvencije o ljudskim pravima; čl 189, čl. 195, čl. 198, čl. 200, čl 201 ZOO-a; -jer mi nije odobrio odlazak na Konferenciju na kojoj sam imala prihvaćen rad, zbog čega mi je rad propao; Dokaz:MOLBA 01-210 0d 11.2.2002.( Dokaz 13) Suprotno članu 26 Zakona o radu; članu 22. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima; čl. 27 Ustava RS -jer nije dozvolio da dobijem stalnog asistenta, kao što nije ni Dokić; Dokaz: Nesporno ( MOLBA 01-224 od 18.12.200) Suprotno članu 180, tačka 4 Zakona o radu. -jer me je vrijeđao na Vijeću 19. 4. 2002. i vikao da LAŽEM iako sam govorila istinu, prijetio mi otkazom, istjerivao me napolje i rekao da dok je on živ ništa što ja budem tražila da uđe u zapisnik, neće ući u zapisnik; Dokaz: Dopuna Zahtjevu za intervenciju prosvjetnom inspektoru od 22. 4. 2002. Suprotno članu 111, suprotno obavezama poslodavca koje proizlaze iz Statuta, Zakona o radu i Pravilnika o radu; članu 10 , čl. 13, čl. 25, čl. 32, čl. 45 USTAVA RS;čl. 1, čl. 3,čl. 9,čl. 10,čl. 14 Evropske konvencije; čl. 4, čl. 5, čl. 6, čl. 18, čl. 19, čl. 22 Univerzalne konvencije o ljudskim pravima; čl 189, čl. 195, čl. 198, čl. 200, čl 201 ZOO-a; -jer je za svoje vladavine uveo strahovladu pa su napredovati u zvanju mogli samo njegovi favoriti koji koji ne ispunjavaju uslove ( Savanović i sl), a nisu oni koji ispunjavaju, kao što sam ja, čime sam stravično DISKRIMINISANA i u odnosu na Savanovića, ali i u odnosu na njih i mnoge druge koji su nezasluženo dobijali akademska zvanja na ovom Fakultetu, a što se održalo i za vrijeme narednog dekana Božića; Napomena: Gojko Savanović me tužio i traži da mu platim odštetu zato što zbog mojih pisanija po novinama ( a samo to mi je ostalo kao jedino sredstvo u borbi protiv mobera i njihovih nedjela s obzirom da NITI JEDNA INSTITUCIJA u DRŽAVI NIJE HTJELA DA RADI SVOJ POSAO!) nije uspio da TREĆI PUT(!!??) dobije reizbor (!!?) na mjestu MINISTRA OBRAZOVANJA RS(!) Dokaz: Savanovićev referat DOKAZ 37, moj referat DOKAZ 36, DOKAZ 38 ( iz REPORTERA), Primjedbe na Savanovićev referat br. 01-206 od 9.10.2002., koje mi nije bilo dozvoljeno iznijeti na Vijeću, DOKAZ 41c. Suprotno članu 180 tačka 1 Zakona o radu; članu 82 Zakona o univerzitet; čl. 10 Ustava RS, čl. 2 i čl. 5. Zakona o ravnopravnosti polova, čl. 14

Evropske konvencije o ljudskim pravima; čl. 7. čl. 22 Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima; čl. 198, čl. 200, čl. 201 ZOO-a;.. . jer je rastjerivao kadar što mu kroz štampu spočitava i sam Milorad Božić koji izjavljuje za štampu da je za vrijeme tog njegovog mandata ETF napustilo 20 osoba iz reda nastavnog kadra;

Dokaz: Nesporno i DOKAZ 108 Suprotno Kodeksu ponašanja akademskog osoblja i kadrovskoj politici Univerziteta -jer je kroz štampu prijetio da će srušiti ETF, a sad te svoje prijetnje na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi pripisuje meni ( D-108- isječak iz štampe za koju je dao izjavu da će rušiti ETF!); Dokaz: Njegova izjava za štampu, DOKAZ 108. Suprotno članu, čl. 303 KZ -jer nije raspisao konkurs 2000. god kad je ponovo postao dekan, već je to uradio tek kad ga je inspektor, na moje inzistiranje, na to prisilio. Dokaz: Nesporno Suprotno Kodeksu ponašanja akademskog osoblja; članu 79. Zakona o univerzitetu -jer je namjerno iskonstruisao zajedno sa Markom Ninkovićem takvu formu konkursa da konkurs propadne i tako nastavi sa opstrukcijom mog napredovanja. Dokaz: Konkurs od 18.7.2001, DOKAZ 16, Nastavni plan, DOKAZ 18 Suprotno Zakonu o univerzitetu i Statutu ETFa “Nastavni plan”str. 52-54 u Konkursu od 18. Jula 2001. Suprotno članu 79. Zakona o univerzitetu - jer je slao Marka Ninkovića da me nagovara ( i obmanjuje) da se javim na konkurs 2002.,

što sam ja učinila, iako nisu bila završena prethodna dva konkursa iz 1994. i 2001 i iako sam znala da će to biti samo nova prilika njemu da se iživljava na meni;

Dokaz: Dopis br 01-50/2 0d 6.4.2004, dopis SP-01-131 od 2.4. 2004. i mnogobrojni konkursi od 2002 do 2008. Suprotno članu 81 Zakona o univerzitetu - jer je u komisiju za moj reizbor/izbor stavio dvije osobe koje su bile u sukobu interesa,

čime mi je odmah dao do znanmja da i dalje nema poštene namjere; Dokaz: Vlajić i Šunjevarić DOKAZ 34, DOKAZ 33 od

26.6.2002.

Suprotno članu 80 Zakona o univerzitetu

-jer nije stavio na NNV moj pozitivan referat koji je stigao još za njegovog mandata; Dokaz: Nesporno Suprotno članu 84 Zakona o univerzitetu;

- jer je opstruisao recenziranje mojih knjiga, tako da sam recenzente i izdavača morala sama naći;

Dokaz: Nesporno, knjige zbog tih opstrukcija nije izdao ETF već Univerzitetska i narodna biblioteka, a recenzente sam nakon 3-godišnjeg otezanja i natezanja morala sama naći. Suprotno Kodeksu ponašanja akademskog osoblja; suprotno članu 79. Zakona o univerzitetu -jer je omogućio Savanoviću da dobije zvanje vanrednog profesora na ETFu iako on ne ispunjava NITI JEDAN JEDINI uslov za to, čime je do dna srozao ugled ETFa, a nije omogućio meni da dobijem izbor iako sam ispunjavala SVE POTREBNE I DOVOLJNE USLOVE ZA TO, te me na taj način strahovito DISKRIMINISAO, ponizio, uvrijedio i oštetio; Dokaz: Savanovićev referat DOKAZ 37, moj referat DOKAZ 36, DOKAZ 38 ( iz REPORTERA), Primjedbe na Savanovićev referat br. 01-206 od 9.10.2002., koje mi nije bilo dozvoljeno iznijeti na Vijeću, DOKAZ 41c. Suprotno obavezama poslodavca koje je vršio iz svojstva dekana i predsjednika NNV; članovima 72, 73, 82 Zakona o univerzitetu, čl. 2 i 5 Zakona o ravnopravnosti polova; čl. 10 Ustava RS; čl 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima -jer mi nije dozvolio da kao član NNVa postavim pitanja i iznesem primjedbe u vezi sa Savanovićevim referatom, na što kao član NNVa imam pravo, već me vrijeđao i istjerivao napolje i prijetio otkazom. Dokaz: Primjedbe protokol 01-206 od 9.10 2002. DOKAZ 41c. Suprotno članučl. 6 čl. 18 čl. 19 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima; čl.1.čl. 3. čl 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima;čl. 13, čl. 25, čl. 45 Ustava RS, -jer je stvorio atmosferu straha u Vijeću i tako prisilio većinu članova da glasaju za Savanovićev referat. Dokaz: Nesporno ( referat prošao na Vijeću!!) Suprotno članu obavezama Poslodavca koje je vršio iz svojstva dekana i predsjednika NNV -jer je protivzakonito posredovao kod Jeftovića i Šunjevarića i uticao na njih da napišu “recenziju” mojih knjiga prema svojim potrebama; Dokaz: Nesporno, knjige nije izdao ETF Suprotno Kodeksu ponašanja akademskog osoblja; članu 353 KZ. -jer je novcem koji ETF dobija za kiriju od Telekoma “kupio” Božićevu lojalnost i tako obezbijedio kontunuitet terora nadamnom i za vrijeme Božićevih dekanskih mandata! To me je potpuno uništilo i zdravstveno i psihički i materijalno i profesionalno, te je tako i on postao odgovoran za svu štetu koja mi je nanesena. Ja sam to prijavila Glavnoj službi revizije (DOKAZ 56), ali je to tamo netko “zakočio” i nikad nije došlo na red da se razmatra!

Dokaz: Nesporno Suprotno članu 111. Zakona o radu; članovima 352, 353, 347, 354 KZ-a

III Milorad Božić je odgovoran za nematerijalnu i materijalnu štetu koju mi je počinio: -jer je nakon stupanja na funkciju dekana ETF-a u Banjaluci, 1. 11. 2002. nastavio teror nadamnom i opstrukciju mog napredovanja, što su radili i njegovi prethodnici, te je dalje i on opstruirao moje napredovanje kršeći zakone, umjesto da je postupio u skladu sa zakonom i popravio namjerne greške svojih prethodnika, pa ovaj spor ne bi bio ni pokrenut! To nije uradio čak ni onda kad sam to od njega pismeno zahtijevala i pozvala se na čl. 104 Zakona o radu ( DOKAZ 92 i 94)

Dokaz: Potpuno neosnovano vraćanje mog referata na “dopunu” (Zapisnik NNVa od 22. 1. 2003, DOKAZ 36a) koje je bilo SAMO u funkciji daljnjeg opstruisanja mog napredovanja, DOKAZ 40a ( Zapisnik inspektora br. 6-08.176/2003 od 7.2.2003. i DOKAZ 42a ( Rješenje inspektora br 6-08- 658/2004 0d 8.3.2004., Dopis 01-10 od 23.1.2007, DOKAZ 42), DOKAZ 92, 94. Suprotno članu 81., 82 Zakona o univerzitetu; čl. 5, čl. 104, čl. 116-121 Zakona o radu - jer je time uzrokovao pogubne posljedice po moje zdravlje, profesionalnu uspješnost i moj život uopšte, ali i pogubne posljedice na instituciju, na njen razvoj i njenu uspješnost, na čijem čelu je već treći mandat; Dokaz: Nalaz vještaka, medicinska i druga dokumentacija u spisu Suprotno članu čl. 5. Čl. 116-121Zakona o radu;, čl. 16, 17, 189, 195, 198, 200,201 ZOO-a , čl. 303 KZ; -jer je takvim ponašanjem, zajedno sa Dokićem i Iliškovićem doprinio potpunom sunovratu Elektrotehničkog fakulteta koji nakon 47 godina postojanja i 20 godina njihovog kontunualnog rukovođenja spao na samo 10 svojih profesora, za razliku od niškog ETFa koji je iste starosti, a ima 76 svojih profesora!! Dokaz: Nesporno ( DOKAZ 110) Suprotno članu 303 KZ-a; -jer je takvim svojim činjenjima i nečinjenjima zbog neregulisanja mog nastavničkog statusa, doveo u opasnost legalnost svih diploma izdatih na ETF Banjaluka u vremenu od 1999. do danas, a kao dekan bio je obavezan i plaćen da obezbjedi neupitnu legalnost svih izdatih diploma u svom mandatu; Dokaz: Nesporno Suprotno obavezama Poslodavca iz svojstva dekana fakulteta i predsjednika NNV; članu 45 Ustava RS; -jer je, u sklopu intriga koje su vjerovatno osmislili Dokić i Ilišković uz pomoć pravnika Marka Ninkovića, sekretra fakulteta, na NNVu isposlovao manipulišući NNV-om da se moj VALIDNI referart napisan od strane komisije koju su svojevremeno oni odredili, vrati na zakonski potpuno NEOSNOVANU “dopunu”, sa koje se nije nikad vratio za što se on predano zalagao šaljući u Beograd svog poklisara! Dokaz: Nesporno, jer da su ga slali s namjerom da se vrati, URGIRALI

bi da se vrati, a ne suprotno, kao što je bilo.Kako inače objasniti da čovjek ne potpiše drugi put ono što je prvi put potpisao? Suprotno članu 80 kao i obavezama koje proizlaze iz svojstva predsjednika NNV, 82 Zakona o univerzitetu; čl. 189, 195, 198,200, 201 ZOO-a; čl. 45 Ustava RS, čl. 353 KZ-a; -jer je poslao svog izaslanika dr Džemala Kolonića da on jednog od članova komisije Djordja Paunovića, koji je prvi put potpisao taj referat, UBIJEDI da ga drugi put NE POTPIŠE, uz obrazloženje “da na Vijeću nema VOLJE da se “ona” izabere za vanrednog profesora”, a na što je Marko Ninković vjerovatno mislio kad je na jednom NNVu rekao da je u vezi mog izbora bilo “POZADINSKIH IGARA”;

Dokaz: Imam svjedoka kog sam zadužila da ispita zašto se referat ne vraća sa “dopune” i on je od prof. Paunovića dobio gore navedeno obavještenje. Ja ne mogu da tražim od tog svjedoka da to ovdje potvrdi zbog opasnosti da i on ne postane žrtva mobbinga. A to nije ni neophodno, jer se nešto može i zaključiti: REFERAT NIJE POSLAN NA DOPUNU DA BI SE VRATIO, VEĆ DA SE NE BI VRATIO!! Suprotno članu 80 . kao i obavezama koje proizlaze iz svojstva predsjednika NNV, 82 Zakona o univerzitetu; čl. 353 KZ-a; -jer je u zahtjevu za “dopunu” tražio da se izvrši grupisanje radova po predmetima, što nema uporišta niti u zakonu niti u praksi, jer se grupisanje radova vrši po karakteru rada ( naučni, stručni, pregledni) i vremenu objavljivanja, tj. prije ili poslije sticanja zadnjeg akademskog zvanja, što je u referatu komisije ispoštovano. Dokaz: Referat komisije, DOKAZ 36. Suprotno članu 78, 79, 80,81,82, 84, 85 Zakona o univerzitetu; - jer je neosnovano i protivzakonito tražio da se dostavi opis sadržaja knjiga što niti praksa niti zakon traži

Dokaz: Uvid u Zakon o univerzitetu, čl. 82. Suprotno članu 82 zakona o univerzitetu;

-jer je “frizirao“ zapisnik sa te sjednice ( ali i sa većine drugih) te u njega nije ušlo niti jedno od mojih prethodnih objašnjenja, kao ni ono da su radovi pod a1 i a2 stavljeni u radove poslije sticanja zvanja docenta zbog toga što zbog ratnog stanja nisu stigli njihovi separati na vrijeme, pa nisu bili uvršteni u radove prije sticanja zvanja docenta, a negdje moraju biti uzeti u obzir! Dokaz: Referat komisije DOKAZ 36. Suprotno obavezama koje ima iz svojstva predsjednika NNV i poslovnika o radu NNV. -jer je, umjesto da je kao dekan urgirao kod članova Komisije da se vrati “dopunjen” referat, on je slao svog “izaslanika” da pomoću njega obezbijedi da se referat NIKAD NE VRATI!!! ( KZ -protivzakonito posredovanje!!); Dokaz: Logičko zaključivanje- da su htjeli da se referat vrati sa “dopune”, onda bi urgirali u tom smislu, a ne u suprotnom. Suprotno Kodeksu ponašanja akademskog osoblja; članu 353 KZ

- jer je odbio da mi da na uvid RJEŠENJE prosvjetnog inspektora u kom inspektor

kaže da je taj referat VALIDAN i da više nema nikakvog zakonskog osnova za odugovlačenjem mog izbora, čime mi je uskratio pravo na informaciju.

Dokaz: Sp-01-128 od 30 3. 2004. ( DOKAZ 43) Suprotno članu 180 stav 2 tačka 5 Zakona o radu ; čl. 4. Zakona o dostupnosti informacijama -jer me je špijunirao kod “PATRIOTA”, RADIJA RS, a ekipu BHTV1, koja je došla da me intervjuiše, istjerao je iz zgrade ETFa, te mi time pokušavao uskratiti pravo na slobodno izražavanje Dokaz: Direktor RADIJA RS, urednik Patriota (DOKAZ 109, Patriot od 3.7.2006), novinarka S. Todorović BHTV1), snimak reprodukovan na Vijeću sa neuspjelim ciljem kompromitovanja mene. Suprotno članu 25, 27, 32 Ustava RS; čl. 9, čl. 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima; čl. 19, čl. 22 Univerzalne konvencije o ljudskim pravima; čl. 128, stav 2 Statuta Univerziteta u Banjaluci - jer mi je oduzimanjem riječi na NNV gazio dostojanstvo zbog čega više ne mogu

prisustovati tim sjednicama; Dokaz: Nesporno, jer više ne idem na te sjednice. Trebalo bi da piše u ZAPISNIKU zašto više ne idem na sjednice Vijeća, ali na ETFu zapisnike diktira dekan lično, pa toga zasigurno u tom zapisniku nema. Suprotno Kodeksu ponašanja akademskog osoblja; članu 128, stav 2 Statuta Univerziteta u BL; čl. 19 Univerzalne konvencije o ljudskim pravima; čl. 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima;

- jer je kršio sve važeće zakone, ustav i međunarodne konvencije da mene uništi, zgazi,

kompromituje i ošteti; Dokaz: Nesporno, dokazi u spisu Suprotno Ustavu RS, Zakonu o univerzitetu, Zakonu o visokom obrazovanju, Zakonu o dostupnosti informacijama, Zakonu o radu, Evropskoj konvenciji i Univerzalnoj konvenciji o ljusdkim pravim, čime je po Zakonu o radu i definiciji MOBBINGA zaslužio epitet MOBERA!! - jer je kao poslodavac, dekan i predsjednik NNVa bio dužan da obezbijedi zakonitu

proceduru svakog konkursa i izbora do kraja, umjesto što je svojim opstrukcijama i intrigama sprečavao da se to obavi u skladu sa zakonom;

Dokaz: Nesporno, dokazi u spisu Suprotno članu 180 tačka 4 Zakona o radu; čl. 16, 17 ZOO - jer nije obavio Zakonom o radu zahtjevano prevođenje mog radnog odnosa u ugovorni

radni odnos; Dokaz: Nesporno Suprotno članu 193, 180. tačka 41 Zakona o radu, koji je u vezi sa čl. 183. ZOO ( Važno!!)

- jer u zadnja dva semestra nije obavio proceduru raspoređivanja mene, kao stalnozaposlene, u nastavu, iako za to primam platu;

Dokaz: Nesporno Suprotno članu članu 180 tačka 4. Zakona o radu ( Sl. gl. 55/07) - jer je kategorički odbio sve prijedloge sadašnjeg rektora g. Stanka Stanića da se

legalizira moj status, a time i moj potpis na dosadašnjim dokumentima, te svi dokumenti koje sam potpisala u vremenu od 1999. do danas.

Dokaz: Dopisi i zahtjevi Rektora koje je ignorisao Suprotno Kodeksu ponašanja akademskog osoblja, suprotno članu 16, 17. ZOO, suprotno Poslovniku o radu iz svojstva predsjednika NNV, suprotno obavezama poslodavca koje proizlaze iz svojstva dekana; IV Marko Ninković je odgovoran za nematerijalnu i materijalnu štetu koju mi je počinio: -jer umjesto da je štitio pravo mene kao zaposlenika ETFa, on je davao potporu dekanima u zloupotrebi njihovog položaja i kršenja relevantnih važećih pravnih akata nadamnom; Dokaz: Nesporno, on je sekretar ETFa i pravnik po zanimanju i kao takav odgovoran je za legalnost postupaka na ETFu Suprotno članu 16, 17 ZOO; čl. 25 KZ-a; -jer nije poduzeo ništa protiv kršenja pravnih akata na ETFu iako je to kao sekretar ETFa, pravnik i građanin bio obavezan; Dokaz : Nesporno Suprotno članu 193, 180 tačka 41 Zakona o radu, koji je u vezi sa čl. 183 ZOO ( VAŽNO!!) ; čl. 25 ,čl. 354, čl. 361, čl. 383 KZ-a - jer nije posavjetovao tadašnjeg dekana da 1999. godine raspiše konkurs, što je bio

obavezan. Dokaz: Nesporno Suprotno obavezama koje ima iz svojstva zvanja dipl. pravnik i odgovornog lica u pravnom licu za obezbjeđenje zakonitih procedura iz Zakona o radu, Zakona o univerzitetu i Zakona o visokom obrazovanju; - jer je omogućio raspisivanje nezakonito sročenog konkursa 2001. godine koji je bio

osmišljen tako da propadne i tako dalje odgađa moj izbor i regulisanje mog statusa na ETFu, legalnost mog potpisa i sl.

Dokaz: Konkurs od 18 jula 2001. Suprotno članu 81 Poslovnika o radu NNv i proceduri utvrđivanja dnevnog reda za NNv; suprotno Zakonu o univerzitetu i Statutu ETFa “Nastavni plan” str 52-54. -jer nije ništa učinio da se spriječi daljnja opstrukcija mog napredovanja nakon raspisivanja Konkursa 2002; Naprotiv, podržavao ju je! Dokaz: Nesporno, opstrukcije su tekle bez ikakve smetnje kao da nigdje u

blizini nije bilo nikakvog pravnika! Suprotno obavezama koje ima iz svojstva odgovornog lica u pravnom licu- sekretara odgovornog za zakonitu proceduru izbora u zvanje, zaključenje ugovora o radu i opsluživanju komisija; članu 10 , čl. 13, čl. 25, čl. 32, čl. 45 USTAVA RS;čl. 1, čl. 3,čl. 9,čl. 10,čl. 14 Evropske konvencije; čl. 4, čl. 5, čl. 6, čl. 18, čl. 19, čl. 22 Univerzalne konvencije o ljudskim pravima; čl 189, čl. 195, čl. 198, čl. 200, čl 201 ZOO-a; - jer se oglušio na moj dopis 01-10 od 23. 1. 2007. DOKAZ 42 Dokaz: Nespoprno Suprotno čl 104 Zakona o radu, čl. 231 Zakona o upravnom postupku - jer me nije zaštio na Vijeći 19. 4. 2002 kad me je Ilišković izvrgnuo nečuvenom poniženju i stresu, istjerivao me napolje i prijetio mi otkazom; Dokaz: Nesporno, zaštitu sam morala tražiti od inspekcije, (Dopuna Zahtjevu za intervenciju prosvjetnom inspektoru od 22. 4. 2002.) Suprotno Poslovniku o radu i Etičkom kodeksu ponašanja - jer mi nije omogućio da dobijem na uvid Rješenje prosvjetnog inspektora koje se

odnosilo i na mene; Dokaz: Nesporno, jer mi je tek Rektor nabavio tu kopiju. Suprotno članu 68.ZUP-a, članu 4. Zakona o dostupnosti informacijama -jer nije ni pokušao da argumentoma ubijedili dekane da su obavezni postupiti po zakonu u vezi mog izbora, pogotovo nakon što je stiglo RJEŠENJE inspektora, a kamoli da obezbjedi provođenje procedure konkursa do kraja na zakonit način, što je bila njegova dužnost, kao sekretara Fakulteta; Dokaz: Nesporno. Stalno je raspisivao nove i nove Konkurse i NAGOVARAO me da se na njih javim ( Dopis br 01-50/2 od 6.4.2004, dopis SP-01-131 od 2.4. 2004. i mnogobrojni konkursi od 2002 do 2008.) Suprotno članu Poslovniku o radu NNV, suprotno obavezi poslodavca da obezbjedi zakonite procedure pri prevođenju radnog odnosa u ugovorni radni odnos i suprotno propisanim postupcima iz Zakona o univerzitetu -jer je podržavao dekane u kršenju svih mojih građanskih, radnih i ljudskih prava.

Dokaz: Nesporno, iz spisa Suprotno obavezi poslodavca da obezbjedi zakonite procedure pri prevođenju radnog odnosa u ugovorni radni odnos , suprotno propisanim postupcima iz Zakona o univerzitetu, suprotno čl. 45 USTAVA RS, čl.25., čl. 347, čl 354, , 383 KZ-a; - jer je na moje dopise odgovarao nesuvislim i zakonski neutemeljenim tvrdnjama, i

time me obmanjivao, umjesto da me je, kao pravno neuku, poučio o mojim pravima i kako da ih ih ostvarim.

Dokaz: Sp 01-128, od 30.3. 2004. ( DOKAZ 43, 01- 50.2004,( DOKAZ 45)SP-01-112/56 od 23.5. 2001., ( DOKAZ 39a), Sp-01-136, od 15.11.2001.( DOKAZ 21)

Suprotno članu obavezi poslodavca da obezbjedi zakonite procedure pri prevođenju radnog odnosa u ugovorni radni odnos; suprotno propisanim postupcima iz zakona o univerzitetu; suprotno Kodeksu ponašanja - jer nije ni na jednom od NNVa zaštitio moje pravo da kažem svoje mišljenje, već je

dozvolio da mi dekani oduzimaju riječ, a Ilišković čak da me i vrijeđa i istjeruje napolje;

Dokaz: Nesporno ( jer da je to uradio, ne bi se sve ovo moglo desiti što se desilo!) Suprotno Poslovniku o radu NNVa, suprotno Kodeksu ponašanja pravnika na funkciji sekretara Fakulteta -jer je dozvoljavao dekanima da raspisuju nepotrebne konkurse nakon pokretanja TUŽBE i KRIVIČNE PRIJAVE 2004. i sam učestovao u tome, iako prethodna 3 konkursa nisu bila na zakonit način okončna, te tako pokušavao, zajedno sa njima da me prevari u cilju poništenja moje TUŽBE i KRIVIČNE PRIJAVE. Dokaz: Nesporno, uvid u dokumentaciju ETFa Suprotno članu 81 Zakona o univerzitetu -jer je svojim nečinjenjem i činjenjima koja su bila suprotna zakonu, postao saučesnik i pomagač u izvršenju štetnih radnji činjenja i nečinjenja koje sumi prouzročile strahovito veliku materijkalnu i nemterijalnu štetua, čime je postao suodgovoran za svu štetu koja mi je nanesena, a i pasivno je legitimisan, što on uporno pokušava pobiti; Dokaz: Nesporno Suprotno obavezama poslodavca koje proizlze iz propisanih procedura u vezi radnog odnosa, u vezi izbora u zvanje, a koje su u vezi sa čl. 16. , 17., i 183 ZOOa; članu, čl. 25, čl. 383 KZa - jer je kao pravni savjetnik dekana i organa ETFa, kao poslodavaca, zajedno sa njima

bio dužan da obezbijedi zakonitu proceduru svakog konkursa i svakog izbora do kraja, umjesto što je pomagao dekanima u konstruiranju i sprovođenju intriga koje su imale za cilj sprečavavanje obavljanja tih procedura u skladu sa zakonom;

Dokaz: Nespono Suprotno obavezama poslodavca koje proizlaze iz propisanih procedura u vezi radnog odnosa, u vezi izbora u zvanje a koje su u vezi sa čćlanom 16. , 17., i 183 ZOO; članu čl 354 KZa -jer je kao pravnik i sekretar ETFa dozvolio da se od organa ETFa i dekana ignoriše Zakonom o radu obavezujuća procedura prevođenja radnog odnosa u ugovorni radni odnos do 2001. godine; Dokaz: Nesporno Suprotno članu 193 i članu 180 tačka 41 Zakona o radu, koji je u vezi sa članom 183 ZOO ( važno!) ; članu 45. Ustava RS; -jer je takvim nesavjesnim i neprofesionalnim radom zajedno sa ostalim tuženima počinio ogromnu materijalnu štetu Elektrotehničkom fakultetu, visokom obrazovanju RS, svojoj domovini Republici Srpskoj i njenim građanima, a naročito meni i to u pogledu runiranju mog zdravlja, ugleda i uništavanja moje profesionalne karijere, zajedno sa ostalim članovima ovog neformalnog udruživanja koje je imalo za cilj da me potpuno uništi, a

čemu se on ni na koji način nije suprotstavio, iako je kao pravnik i navodni “čuvar zakonitosti” na ETFu to bio obavezan da uradi. Dokaz: U spisu Suprotno članu 16., 17., ZOO; članu 10 , čl. 13, čl. 25, čl. 32, čl. 45 USTAVA RS;čl. 1, čl. 3,čl. 9,čl. 10,čl. 14 Evropske konvencije; čl. 4, čl. 5, čl. 6, čl. 18, čl. 19, čl. 22 Univerzalne konvencije o ljudskim pravima; čl 189, čl. 195, čl. 198, čl. 200, čl 201 ZOO-a; -jer kao pravnik i navodni legalista nije ništa preduzeo da se ovo stanje zakonito razriješi, te je dozvolio da ja od 1999. godine do danas, zbog tih POZADINSKIH IGARA, kako ih je on sam nazvao, budem u neregulisanom statusu, a znao je da potpisujem indekse, prijave, diplomske ispite, prisustvujem NNVu u instituciji u kojoj je on ODGOVORAN za sprovođenje zakona. Dokaz: Nesporno Suprotno OBAVEZAMA ODGOVORNOG LICA U PRAVNOM LICU KOJE JE IMAO IZ SVOJSTVA FUNKCIJE I RADNOG MJESTA SEKRETARA FAKULTETA , ZA ŠTO JE PRIMAO ODGOVARAJUĆU PLATU V Elektrotehnički fakultet i njegovi organi ( NNV, Savjet, dekan i sekretar) su odgovorni za nematerijalnu i materijalnu štetu koja mi je počinjena: -jer organi Elektrotehničkog fakulteta, NNV i Savjet, nisu savjesno i neovisno od dekana obavljali zaduženja iz svoje nadležnosti, već su dozvolili da budu instrument u rukama bezzakonju sklonih dekana Iliškovića, Dokića i Božića i njihovog pomoćnika sekretara Ninkovića; Dokaz: Nesporno, čitav spis, jer da su organi radili svoj posao na zakonit način, do ovog spora ne bi ni došlo. Suprotno OBAVEZAMA POSLODAVCA koje je ETF imao preko funkcije DEKANA fakulteta; suprotno članu 180 tačka 41 Zakona o radu, koji je u vezi sa članom 183 ZOO ( VAŽNO!!); članu 10 , čl. 13, čl. 25, čl. 32, čl. 45 USTAVA RS;čl. 1, čl. 3,čl. 9,čl. 10,čl. 14 Evropske konvencije; čl. 4, čl. 5, čl. 6, čl. 18, čl. 19, čl. 22 Univerzalne konvencije o ljudskim pravima; čl 189, čl. 195, čl. 198, čl. 200, čl 201 ZOO-a; čl. 5, čl. 104 , čl. 116-121 Zakona o radu, -jer nisu obezbjedili na ETFu dosljednu primjenu Zakona o univerzitetu po mnogim pitanjima, a naročito po pitanju raspisivanja i okončavanja konkursa koji se tiču mene; Dokaz: Nesporno, čitav spis! Suprotno PROPISANIM POSTUPCIMA- PROPISANIM PROCEDURAMA iz Zakona o univerzitetu, a koje se odnose na izbor u zvanje akademskog osoblja; članu 45 USTAVA RS;.. -jer su najprije, po naređenju dekana Dokića ODBILI ( NNV) bez ikakvog utemeljenog obrazloženja izvještaj komisije akademika ( koju je odredilo navodno NNV) za moj izbor u zvanje docenta, a zatim nakon izvjesnog perioda, po naredjenju tadašnjeg rektora prihvatilo taj ISTI IZVJEŠTAJ, čime su pokazali svoju zavisnost od samozvanih

moćnika koji su se otrgli od zakona, što im je omogućilo upravo ovakvo ponašanje organa ETFa. Dokaz: Odluka SP-01-129 od 7.9. 1993.( DOKAZ 8)i Zapisnici sa NNVa iz tog perioda. Suprotno članu 82 Zakona o univerzitetu -jer su organi ETFa, nekoristeći svoje nadležnosti, omogućili gore pomenutim dekanima sprovođenje samovolje koja je skupo koštala mene, Elektrotehnički fakultet, visoko obrazovanje RS i same građane RS. Dokaz: Nesporno Suprotno ponašanju dobrih privrednika, obaveze na zabranu vršenja štete; članu 10 , čl. 13, čl. 25, čl. 32, čl. 45 USTAVA RS;čl. 1, čl. 3,čl. 9,čl. 10,čl. 14 Evropske konvencije; čl. 4, čl. 5, čl. 6, čl. 18, čl. 19, čl. 22 Univerzalne konvencije o ljudskim pravima; čl 189, čl. 195, čl. 198, čl. 200, čl 201 ZOO-a; čl. 5, 104, 116-121 Zakona o radu; -jer su organi i rukovodioci ETFa neobezbjeđivanjem blagovremenog regulisanja mog status na zakonit način, doveli u opasnost diplome mnogih generacija studenata izdate od strane ETFa, koji su te svoje diplome stekli na pošten način; Dokaz: Nesporno Suprotno PROCEDURAMA KOJE PROIZLAZE IZ Zakona o radu; članu 45 Ustava RS; - jer su svojom pasivnišću i neradom pomogli gore pomenutim dekanima i njihovim pomagačima da desetljećima rastjeruju kadar sa ETF kako bi oni jedini ostali neprikosnoveni i bez ikakve konkurencije, tako da mnogi od njih za 40 godina staža na ETFu- nisu proizveli nikakav kadar koji bi trebao ostati iza njih! Dokaz: Nesporno Suprotno čl. 303 KZ-a -jer su takvim neradom i ponašanjem doveli do toga da je ETF stalno funkcionisao VAN ZAKONA, jer nije ispunjavao osnovnu zakonsku pretpostavku za svoje egzistiranje, a to je da ima 2/3 svojih nastavnika. Danas ih ima samo 10 a trebalo bi da ima bar 70!! Dokaz: Nesporno Suprotno ZABRANI USPOSTAVLJANJA NERAVNOPRAVNOG I DISKRIMINATORSKOG POLOŽAJA U ODNOSU NA OSTALE ZAPOSLENE; članu 45 Ustava RS -jer je poslodavac ( ETF) dužan da obezbjedi zakonitu proceduru izbora i konkursa DO KRAJA, a ne napola!! Dokaz: Nesporno Suprotno članu 45 USTAVA RS -jer je poslodavac ( ETF) dužan da od 2001. prevede radni odnos svakog zaposlenog ( pa i mene) u ugovorni radni odnos; Dokaz: Nesporno Suprotno članu 45 USTAVA RS -jer je poslodavac ( ETF) bio dužan da obezbijedi rasporedjivanje mene u nastavu, s obzirom da sam STALNOZAPOSLENIK ETFa, a ne da dozvoli da me dekan mobinguje čak i na taj način što me je isključio iz nastave, a umjesto mene angažovao nekog vojnog penzionera iz

Beograda koji dolazi jednom godišnje ( studenti kažu “o Djurdjevdanu!”) i timer nabijaju nepotrebne troškove ETFu. Dokaz: Nesporno Suprotno ponašanju dobrih privrednika, obavezu na zabranu vršenja štete; Zakonu o radu -Zato je ETF suodgovoran sa svima ostalim tuženima za počinjenu mi štetu i treba da učestvuje u nadoknađivanju meni počinjene nematerijalne i materijalne štete, ili on ili oni koji su omogućili ovakva događanja a to su: Univerzitet u Banjaluci, Inspekcije Vlade RS, Ministarstvo obrazovanja i sama Vlada koja je osnivač i financijer i ETFa i Univerziteta, a koji su se SVI godinama oglušivali na sve moje dopise. Dokaz: Nesporno- čitav spis ETF IMA ODGOVORNOST KAO PRAVNO LICE ZA PREKRŠAJE koji su izvršeni iz funkcija svih dekana, predsjednika NNV, Savjeta fakulteta ; suprotno članu 10 , čl. 13, čl. 25, čl. 32, čl. 45 USTAVA RS;čl. 1, čl. 3,čl. 9,čl. 10,čl. 14 Evropske konvencije; čl. 4, čl. 5, čl. 6, čl. 18, čl. 19, čl. 22 Univerzalne konvencije o ljudskim pravima; čl 189, čl. 195, čl. 198, čl. 200, čl 201 ZOO-a; . VI Univerzitet i njegovo rukovodstvo su odgovorni za nematerijalnu i materijalnu štetu koja mi je počinjena: -jer su se oglušivali na moje pismene zahtjeve i dozvolili samovolju dekanima ETFa u kršenju zakona i terorisanju mene, što po zakonu nisu smjeli jer su bili obavezni kao II stepeni organ da to spriječe; Dokaz: Nesporno, nisu odgovorili niti na jedan od mojih mnogobrojnih dopisa Suprotno članu 231 Zakona o upravnom postupku, čl. 45 Ustava RS;.. - jer nisu kontrolisali i obezbjedili zakonitost postupanja u vezi raspisivanja i

okončavanja raspisanih konkursa; Dokaz: Nesporno, u spisu Suprotno članu čl. 45 USTAVA RS; suprotno obavezi drugostepenog organa; -jer nisu obezbjedili legalnost mog statusa i potpisa, čime su doveli u pitanje i legalnost svih diploma na ETFu iz perioda od 1999 do danas, a na što su bili obavezni i za što su od društva bili plaćeni; Dokaz: Nesporno, sve u spisu Suprotno članu 10 , čl. 13, čl. 25, čl. 32, čl. 45 USTAVA RS;čl. 1, čl. 3,čl. 9,čl. 10,čl. 14 Evropske konvencije; čl. 4, čl. 5, čl. 6, čl. 18, čl. 19, čl. 22 Univerzalne konvencije o ljudskim pravima; čl 189, čl. 195, čl. 198, čl. 200, čl 201 ZOO-a; -jer nisu obezbijedili sprovođenje svoje Odluke o izuzeću člana komisije, a nisu ni preduzeli nikakve sankcije protiv dekana koji se oglušio na tu Odluku; Dokaz: Nesporno, odluka nije nikad sprovedena niti su oni što preduzeli u cilju njenog sprovođenja Suprotno obavezi drugostepenog organa

- nisu preduzeli baš nikakve mjere niti protiv jednog od dekana zbog nepoštivanja Zakona o univerzitetu i drugih zakona.

Dokaz: Nesporno, čak su im omogućavali do 5 mandata! Suprotno .čl. 361, 362 KZa Zato i Univerzitet i njegovo tadašnje rukovodstvo snosi odgovornost, a s tim u vezi ima i obavezu da sa ostalima učestvuje u namirivanju materijalne i nematerijalne štete koja mi je nanesena.

ZAKLJUČAK Dakle- Tuženi Aeksandar Ilišković, Branko Dikić, Milorad Božić i Marko Ninković su se neformalno uvezali sa ciljem vršenja KONTINUIRANOG terora nadamnom i sa ciljem mog potpunog uništenja ili istjerivanja sa ETFa i tako počinili meni i građanima RS, uz pomoć državnih organa i institucija ( NNV , Savjet ETFa, organa Univerziteta u BL, Inspekcija, Ministarstva obrazovanja i Vlade) veliku materijalnu i nematerijalnu štetu i to: 1.Štete u profesionalnom smislu

Kroz period od oko 20 godina, potpuno mi onemogućili da se bavim strukom, s obzirom da su me opstruirali na sve moguće načine ( opstrukcija u napredovanju, nelegalan status, neizvjesnost, psihički pritisci, vređanja, istjerivanja, pretnje otkazom, neodlasci na konferencije, nedodjeljivanje asistenta, ne uključivanje u projekte i organe ETFa ( osim u inventurnu komisiju!), eventualni odlasci na studijska putovanja, računarska oprema, oduzimanje predmeta, ukidanje pa vraćanje predmeta itd, itd)., čime su mi počinili ogromnu nematerijalnu i materijalnu štetu koja se ogleda u REDUCIRANOM FUNKCIONISANJU, NARUŠAVANJU ZDRAVLJA, OSTVARENJU LIČNOG DOHOTKA KOJI NIJE PRIMJEREN NIVOU MOG OBRAZOVANJA i STATUSA UNIVERZITETSKOG NASTAVNIKA, SPUTAVANJU PROFESIONALNOG NAPREDOVANJA U STRUCI i dr.

2. Štete po zdravlje To sve je imalo katastrofalne posljedice na moje zdravlje, tako da imam niz medicinski nepotvrđenih dijagnoza, iako su simptomui izraziti i otežavaju mi život, a odrazili su se i na zdravlje srca ( aritmija, tahikardija, zalisci i dr.) gdje imam više dg. od kojih su sve u vezi sa STRESOM!! Stručnjak za stres dr Petar Bokun u emisiji Ključ je ozjavio da je po zdravlje najopasnija ovakva vrsta KONTINUALNOG STRESA ( kroničnog stresa), pogotovo ako je vezana za radno mjesto gdje mobingovana osoba bi mogla mnogo više da postigne a da nije opstruirana, kao što sm ja 20 godina!Ono najgore što me zadesilo je rak dojke, sa posljedicama limfedema i paralize plexusa brahijalisa ( što iziskuje česte i skupe terapije) i dr, o čemu će vještak reći svoje mišljenje, kao i o fantomskoj asmi koja nikad nije dijagnosticirana, ali je prisutna, te su je pulmolozi dijagnosticirali kao DNV itd, itd Napominjem da sam već više od 5 godina pod svakodnvnom terapijom sedativima i drugim ljekovima. Prije toga sedative koristila po potrebi. Kao posljedica dugotrajne terapije i sedativima i beta blokatorima počeli su se kvariti i nalazi jetre, koji su inače uvijek bili besprekorni. Zbog svega toga mi se zgadila i struka, a kamoli ne ETF!!Sa mukom sam ulazila na ta vrata, a najteže mi je bilo ići na Vijeća jer sam tamo doživljavala samo uvrede i

nipodaštavanja! Imala bih o tome još mnogo, mnogo da govorim, ali naprosto nemam snage da to sve ponovo proživljavam! Ovaj spor sam pokrenula 2003. kad je za dekana došao Božić, za kog sam se nadala da će prekinuti taj KONTINUITET ZLA, ali on to nije učinio, pa sam tek tada shvatila ( saznala!) da se radi o nekoj vrsti UDRUŽIVANJA koje ima za cilj moje potpuno uništavanje i koje koje će djelovati sve dok se njegovi članovi ne privedu pravdi ili dok ja ne umrem. Zbog toga sam tek tada podnijela TUŽBU i KRIVIČNU PRIJAVU. Napomena: Kineska medicina NIKAD nije odijeljeno posmatrala PSIHIČKO i FIZIČKO zdravlje, već ih uvijek posmatra kao međusobno uslovljene. Zadnjih godina i zapadna medicina sve više i više prihvata tu činjenicu. 3. Štete po RS i njene građane S obzirom da njihova nedjela počinjena na Elektrotehničkom fakultetu u Banjaluci u relativno dugom periodu, osim što su imala pogubne posljedice na moje zdravlje, profesionalnu karijeru, kvalitet života i dr., ona su bila i strahovito štetna po Elektrotehnički fakultet u Banjaluci, po Univerzitet u Banjaluci, po visoko školstvo u RS i po samu Republiku Srpsku, zbog čega bi tu bilo mnogo posla i za tužilaštvo, s obzirom da su se počinioci ogriješili osim o mnoge zakone, Ustav RS i ratifikovane međunarodne konvencije još i o mnoge članova Krivičnog zakona, među kojima treba posebno apostrofirati čl. 303 koji govori o prikrivenoj i podmukloj sabotaži društva i države. Naime, Elektrotehnički fakultet je bio prvi od osnovanih fakulteta kasnije osnovanog Univerziteta u Banjaluci, pa je, nažalost, kao izrazito LOŠ primjer služio drugim fakultetima koji su se kasnije osnivali u RS. Zbog toga mi danas, kad nam je znanje jedini potencijalni resurs i kao takvo potrebnije nego ikad, imamo SUNOVRAĆENO VISOKO OBRAZOVANJE koje je nesposobno da taj resurs razvije!

5. Moj dugogodišnji prisilni “izlet” u oblasti raznih društvenih nauka Zbog nemogućnosti da se intenzivno bavim svojom strukom i zbog neshvatanja razloga zbog čega mi se to sve događa, okrenula sam se izučavanju patologije našeg društva da bih ustanovila što je uzrokom ovakvim pojavama i kako bi ih trebalo liječiti, za što sam imala dovoljno vremena pošto su me tuženi na sve načine onemogućavali da se intenzivno bavim strukom. Sa tim ciljem sam intenzivno izučavala društvene nauke (historiju, psihologiju, psihopatologiju, politiku, sociologiju, filozofiju, karakterologiju, antropologiju, pravo, religiju, alopoiesis, NLP) , jer sam željela biti društveno korisna bar na drugom polju, kad ste mi vi to već onemogućili da budem na polju moje struke, s obzirom da sam primala kakvu-takvu platu ( na nivou plate čistačice ili portira u gradskoj upravi), pa sam se osjećala obaveznom da radim na drugom polju kad nisam mogla na polju moje struke. Kao rezultat tog rada napisala sam, pored 3 stručne knjige još i dvije općeobrazovne: Što je kompjuter i KNJIGA ZA BOLJI ŽIVOT NA BALKANU. Također sam se uključila u rad civilnog sektora, a sve sa ciljem liječenja patoloških pojava poput ovih na ETFu u BL, ali i u humanitarni rad. 7. TUŽBU i KRIVIČNU PRIJAVU sam podnijela iz sljedećih razloga:

- Radi pravičnog obeštećenja; - Zato što niti jedna institucija u državi u periodu djelovanja ovog kontinualnog neformalnog udruživanja na ETFu sa ciljem mog uništavanja, nije radila svoj posao, a ja kao ODGOVORAN GRAĐANIN, a posebno kao intelektualac osjećala sam obavezu da ne ćutim o takvim pojavama koje ugrožavaju opstanak naše domovine. Osim toga, prema KZ čl. 361, čl..362, i Zakona o krivičnom postupku čl. 214 neprijavljivanje krivičnog djela je saučestvovanje u krivičnom djelu ili krivično djelo. - Radi regulisanja mog statusa, a time i validnosti mog potpisa i svih onih dokumenata i ocjena koje sam potpisala od 1999 do danas, kako nitko i nikad zbog ovih kriminalnih radnji tuženih ne bi mogao dovesti u pitanje legalnost diploma studenata koji su svoje ocjene i diplome pošteno zaslužili. - Pošto se ovdje radi o teroru na radnom mjestu, koji se u modernom zakonodavstvu naziva MOBBINGOM koji ima teške posljedice po instituciju i cijelo društvo i po pojedinca- žrtvu i njegovu porodicu, morala sam to da prijavim. - Ja ovim sporom koji sam pokrenula kod ovog Suda, pored toga što tražim PRAVIČNO OBEŠTEĆENJE ZA SEBE, želim da dam i svoj doprinos spasavanju naše domovine od pošasti mobera. Jer, ja se osjećam na neki način, mada bez stvarnog razloga, odgovornom, s obzirom sam decenijama služila nasilnicima na ETFu kao primjer za pacifikaciju ostalih članova kolektiva, koji su vidjevši što ja doživljavam radije napuštali ETF ili se uvukli u “mišje rupe” negoli da trpe teror koji sam ja morala da trpim. Upravo zbog toga želim i dalje da budem primjer svima takvima- ali ovaj put takav primjer koji će ih podstaknutti da se suprotstave moberima, a od ovog Suda i Vas gospodine sudija, očekujem da u tome pomognete i da pravednom presudom koju ćete donijeti obeshrabrite sve potencijalne mobere da se nikad više ne usude mobingovati zaposlenike, jer će ih zasigurno stići zaslužena kazna. >> Jer, ovdje se nameće pitanje: Kad JA, kao DOKTOR NAUKA, nisam uspjela osloboditi se višedecenijskog zuluma grupe mobera, kako li će to tek uspjeti onima koji NISU DOKTORI NAUKA??!! To je bio osnovni motiv za moju upornost i nadu koja me održala da ne klonem duhom i da ne poludim ili ne umrem kao dr Milanm Štrbac kog su isto takvi moberi otjerali u smrt u 42. god. života! 8. Očekivanja od suda I ja i javnost očekujemo da g. Sudija na objektivan način prosudi koliku su mi štetu počinili tuženi i da naredi da mi tu štetu SOLIDARNO nadoknade, kako bi ova prtesuda imala i pedagošku mjeru za sve potencijalne mobere. Također Vas molim, g. Sudijo, da niti jednog od tuženih ni na koji način ne amnestirate od odgovornosti, jer zlodjelo se ne bi desilo da je netko u tom lancu bio savjestan i odgovoran, te prekinuo tu spiralu zla, te su zbog toga SVI krivi! Ako ne biste tako uradili, taj bi bio STIMULISAN da opet čini takva zla!

Kazne za ovakva zlodjela se već uveliko izriču. Tako je, npr. u Velikoj Britaniji jedna sekretarica za mobing nad njom dobila odštetu od 1. 5 milon eura, a u Italiji je jedna osoba dobila odštetu od 300 000 eura, s tim da je teror nad njima bio mnogo kraćeg trajanja, a niti izdaleka da je bio decenijski ili višedecenijski kao nadamnom . Također treba imati na umu da se tamo radilo o JEDNOM MOBERU, a ovdje se radi o ŠEST MOBERA, koji treba da solidarno snose štetu, te je odštetni zahtjev veoma skromne visine od oko 30 000 eura u prosjeku po moberu, što je mnogo manje od 1.5 milion eura koliko je platio britanski MOBER, a zasigurno nije uživao tako dugo kao ovi moberi.

Nadam se da je Nikolaj Velimirović imao pravo kad je rekao: “ PRAVDA GMIŽE, ALI IPAK STIŽE “ i da ovaj Sud neće razočarati ni mene ni građane RS. Tužiteljica: Dr Radojka Praštalo

DODATAK:

O RECENZIJAMA KNJIGA Napomena: Ovo je veoma bitan dokazni materijal s obzirom da se ja pozivam u cijeloj tužbi na DISKRIMINACIJU koja je vršena nadamnom. U tom smislu treba analizirati i Savanovićev referat, i ne samo njegov, već i druge referate koji su “prošli” na ETFu, te ih uporediti sa mojim, koji nije prošao bez obzira što je bio potpisan od kompetentne komisije koju je NNV odredilo( navodno) i čiju validnost je potvrdio i prosvjetni inspektor, a nitko ga nikakvim valjanim argumentom nije mogao osporiti.

Nigdje u normativnim aktima ne piše da se za izdavanje knjige mora dobiti saglasnost NNVa niti je to prakticirano na ETFu.

Naprotiv, ima onih kojima je priznata knjiga izdata na nekom drugom nematičnom fakultetu gdje su honorarisali, a u jednom slučaju je priznat i praktikum za laboratorijske vježbe! Osim toga mnogi su, mimo zakona, promovisani u zvanje vanrednog profesora BEZ IKAKVE KNJIGE ( Božić, Vlajić, Dokić, Kolonić), dok se Savanović samo dopisao na knjigu svog mentora, prepisujući imena i recenzenata, a navodeći za izdavača fakultet koji nikad nije ni postojao!!! Za razliku od njih ja imam 3 knjige koje pokrivaju gradivo, imaju uredne recenzije kompetentnih profesora ovog fakulteta, izdala ih je Univerzitetska narodna biblioteka RS, a priznali su ih u svom referatu članovi komisije određeni od strane tuženih, među kojima je i jedan akademik!!

1.Milorad Božić nije imao nikakvu knjigu za zvanje vanrednog profesora, pa čak niti za redovnog profesora iako je ta zvanja dobio za 2 predmeta!! 2. Džemal Kolonić dobio zvanje vanr. prof. na dva predmeta a nema niti jedne knjige! 3. Branko Dokić je dobio zvanje vanrednog profesora a da nije imao knjigu! 4.Jelenko Vlajić dobio zvanje vanrednog profesora bez da nije imao nijednu knjigu! 5.Krstan Bošnjak dobio zvanje vanrednog profesora, a priznali mu knjigu koju je izdao na PMFu po njihovom programu i bez saglasnosti našeg NNVa! 6.Ivan Tomljenović dobio zvanje vanrednog profesora bez ijedne knjige, a umjesto knjige priznali mu praktikum za laboratorijske vježbe! 6, Stojan Nikolajević dobio zvanje vanrednog profesora bez udžbenika za predmet koji predaje! 7. Veljko Potkonjak dobio zvanje van prof a knjige nema… 78 A Gojko Savanović dobio zvanje van prof sa knjigom koju je bez znanja svog mentora prepisao od njega i dodao u nju jedno poglavlje iz svog doktorata, a zatim PREPISAO i recenzente, a kao izdavača naveo nepostojeći subjekt- očemu je mnogo pisala štampa! Itd, itd Što reći na ovo? Zar su njihove NEPOSTOJEĆE knjige vrednije od mojih POSTOJEĆIH , uredno recenziranih, katalogiziranih i objavljenih od strane Univerzitetske biblioteke RS, samo zato što su oni muškarci a ja žena? Dr Radojka Praštalo

8.2.3.Žalba Okružnom sudu u Banjaluci na Presudu pod 8.1.1.

RS -2494/03 OKRUŽNOM SUDU BANJALUKA putem OSNOVNOG SUDA BANJALKA Tužiteljica: Radojka Praštalo iz Banjaluke Tuženi: RS, Univerzitet u Banjaluci i drugi, radi zaštite prava iz radnog odnosa i naknade štete U zakonskom roku protiv presude OS u Banjaluci broj RS-2494/03 od 25. 07. 2008.

godine koju pobijam u cjelosti kao nezakonitu, ulažem sljedeću Ž A L B U Presudom Osnovnog suda u Banjaluci pod gornjim brojem odbijen je moj tužbeni zahtjev

kao neosnovan u odnosu na Univerzitet u Banjaluci, Dokić Branka, Ilišković Aleksandra, Božić Milorada i Ninković Marka za naknadu nematerijalne štete.

Osnovni sud se oglasio nenadležnim, te je tužbu odbacio, kojom se traži da sud utvrdi moj nastavnički status i akademsko zvanje na Elektrotehničkom fakultetu, odnosno da nadoknadi nematerijalnu štetu.

Tužiteljica se obavezuje da se nadoknade parnični troškovi Dokić Branku. Prvostepenu presudu pobijam iz svih razloga iz člana 208.ZPP-a, kao i troškova postupka. O B R A Z L O Ž E N J E U ovom postupku tačno je: - da sam na ovom Fakultetu zaposlena ukupno 34 godine; - da sam magistrirala 1981. i doktorirala 1991. godine i u Zagrebu ; - da i danas imam radno-pravni i nastavnički status; - da Elektrotehnički fakultet i danas postoji; - da sam 1991. ispunila sve zakonske uslove za zvanje docenta, koje sam stekla tek 1994; - da sam sve uslove za izbor u zvanje vanrednog profesora stekla 1999. - da sam zvanje redovnog profesora trebala steći 2005. godine. Sve napred navedeno je regulisano u Zakonu o Univerzitetu ( SG. RS br 12/93) u

članovima 72-85., koji je tada bio na snazi. U nezakonitoj presudi ( koja je čak i kompozicijski, interpunkcijski, gramatički,

terminološki, stilski neuređena, što je nedopustivo za odluke suda) stoji: -da je tužiteljici vraćena tužba na uredjenje i ispravku; - da je u međuvremenu navodno došlo do promjene pravnog subjektiviteta „ nekih

tuženih“, nakon stupanja na snagu Zakona o visokom obrazovanju, te gubitka svojstva pravnog lica; -da je tužiteljica navodno pravilno postavila tužbeni zahtjev; - da je zaštita prava iz radnog odnosa po objavljenom konkursu zatražena neblagovremeno; - dalje se nepotrebno navodi čl. 12., čl. 53, čl. 54. Zakona o visokom obrazovanju ( nije

jasno i u kom cilju?), - da je Elektrotehnički fakultet izgubio svojstvo pravnog lica ( što je nerazumno i nije

tačno, a sudu nije dozvoljeno da izmišlja činjenice, jer ETF nije izgubio to svojstvo). -dalje sud navodi čl. 1. i čl. 16 ZPP-a, jer nije sporno što sud treba da radi.

-sud navodi članove 84-89 Zakona o visokom obrazovanju gdje se propisuje postupak za izbor nastavnika i saradnika, što je nepotrebno jer nije bio važeći u vrijeme spornog odnosa.

- Također, u presudi se navode čl. 77 do 85 „navodno“ ranije važećeg Zakona o univerzitetu, gdje je jasno opisan propis o izboru nastavnika i saradnika. Ovo nije ranije važeći zakon, nego zakon koji je važio u vrijeme spornog odnosa.

- Konačno sud konstatuje da nije nadležan za izbor u zvanje nastavnika, što niko nije ni tražio od suda da vrši izbor, već da to naloži.

- Na kraju sud navodi i čl. 118 Zakona o radu, gdje se poziva na rokove. - Konačno sud iznosi zaključak iz nalaza vještaka medicinske struke i tvrdi da kod

tužiteljice nije došlo do smanjenja opšte životne sposobnosti, koji opravdava dosuđivanje novčane nematerijalne štete u smislu člana 200. ZOO-a, kao ni pretpostavke odgovornosti za štetu propisane odredbama Zakona o zaštiti od klevete.

- Na kraju sud tvrdi da između tužiteljice i tuženih fizičkih lica nema materijalno-pravnog odnosa, a oni kao fizička lica mogu biti disciplinski odgovorna samo pravnom licu ( ova konstatacija je nepoznata, nerazumljiva i netačna!).

Troškovi zastupanja Branku Dokiću paušalno su određeni i neobrazloženi bez priloženih dokaza.

Moje primjedbe na rad vještaka Milića i Zeljkovića, koji su odugovlačili postupak, izmišljali nova ročišta i na kraju nikako ili nestručno uradili vještačenje, sud nije cijenio.

S obzirom na prirodu spora opšti je utisak da je prvostepeni sud imao mnogo problema u

vođenju ove složene parnice. Sudija Smiljana Savić mi je više puta rekla: „Ovo ja nisam nikad radila, ja ovo ne znam, tu

ima krivice, nematerijalne štete itd..“ Sudija koji je donio ovu presudu prilikom mojih kontakata sa njim odmah mi je rekao da sa presudom koju će donijeti ja neću biti zadovoljna, što je i potvrdio, uz obrazloženje na svakom ročištu da na njega niko ne vrši pritisak, iako takvo pitanje nije bilo postavljeno.

- Danas, na dan pisanja ove žalbe, a od 1999. godine, radim sve poslove nastavnika

univerziteta, a to je: držanje nastave, ispitivanje, ocjenjivanje, mentorstvo na diplomskim radovima, učešće u komisijama za odbranu diplomskih radova, učestovanje u radu Nastavno-naučnog vijeća i ostale poslove vezane za rad univerzitetskog nastavnika.

- Ako je ispravna ova presuda, šta ćemo sa svim ovim radnjama koje sam naprijed navela, a to je : poništiti ispite, diplome, poništiti plan i program za predmete za koje sam ga ja uradila i odluke NNVa u kojima sam i ja svojim glasanjem učestovala itd?

- Na ovo pitanje trebalo je da odgovori prvostepeni sud, odnosno sada bi trebalo da odgovori drugostepeni sud.

Zadatak suda je da uredi pravni odnos trajno, objektivno i jasno. Šta to znači? Sud nije

ovom presudom to uradio! I dalje je ostalo pitanje koje je napred postavljeno, šta sa ocjenama, predmetima itd? Ovo sud nije uradio ili iz neznanja ili namjerno. Ako je namjerno, za to ima poseban postupak i naknada štete.

Iz definicije parnice sud nije odgovorio na pitanje da se tuženi izjasne: - priznaju li tuženi istinitost navoda iz tužbe i pravno dejstvo činjenica - priznaju li tuženi samo istinitost činjenica, a pravno dejstvo poriču? Bez tih odgovora parnica ne može dalje da ide, jer presuda ne stvara pravo, već samo

konstatuje.

Sudu bi trebalo biti poznato da se zakonitost odluka tuženih mora cijeniti po propisima koji su važili u vrijeme nastanka spornog odnosa, bez uticaja kasnijih izmjena i dopuna. Ovo iz razloga što sud u radu vrši rekonstrukciju činjenica koje su se već dogodile, pa primjena budućeg zakona otvorila bi nova pitanja?!!!

Sud je trebao da na zakonit način utvrdi sporne pravno relevantne činjenice, a nakon toga da donese odluku koje će se sporne činjenice pretresati, odnosno da li su u ovom slučaju premise bile tačne ( gornja i donja). Ovo iz razloga što se spor nepotrebno odugovlačio, nanoseći mi, između ostalog, i daljnju financijsku štetu.

Navodi suda da je Elektrotehnički fakultet ( ETF) izgubio svojstvo pravnog lica su apsurdni i netačni. ETF ima i dalje status koji mu je potreban da bi funkcionisao, a izgubio je samo dio nadležnosti, što je za ovaj postupak nebitno. Pasivnu legitimaciju je imao u vrijeme nastanka spornog odnosa, bio je nadležan za donošenje odluka vezanih za izbor u akademsko zvanje, čak i novi zakon o visokom obrazovanju nalaže da se izbori u akademska zvanja koji su započeti prema propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu Zakona o visokom obrazovanju, treba da se završe po tim propisima, odnosno i novi izbori po novom zakonu u nova akademska zvanja ne mogu biti obavljeni bez matičnog fakulteta

To konačno znači da tvrdnja suda o nekakvom izmaklom pravnom statusu ETFa ne stoji i izmišljena je, jer sud zna pravo.

U tužbenom zahtjevu sam tražila da sud utvrdi da sam u zvanju vanrednog, odnosno

redovnog profesora, odnosno to znači da konstatuje – konstituiše da postoji izvjesni pravni odnos, jer je faktičko stanje takvo da ja obavljam poslove i radne zadatke univerzitetskog profesora, uz ispunjene sve uslove za taj status. Poznato je da tužba za utvrđenje ima procesni značaj, a da bi postojao pravni interes dovoljno je da pravni položaj tužioca bude ugrožen ponašanjem tuženih, te da se iz njihovog držanja može

zaključiti da se radi protiv prava tužiteljice. Tužba nije išla protiv upravnog akta vlasti, već protiv tuženih, pa je nadležan redovan sud,

kao redovan put pravde. Tužbeni zahtjev kojim se nalaže ETF-u da donese odluku o izboru Radojke Praštalo u

navedena akademska zvanja, proizilazi iz utvrđenog pravnog odnosa i faktičkog stanja ( i ako bi se odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva, tužiteljica bi bila zbog faktičke situacije u zvanju kakvom smo to naveli).

Zahtjev, kojim se tuženima nalaže da tužiteljici nadoknade materijalnu i nematerijalnu

štetu solidarno, je opravdan ( priloženi dokazi i sudska praksa koji su priloženi uz dokaze to potvrđuju, kao i sud u Londonu i Strazburu), jer solidarna odgovornost je zajednička odgovornost, jer je šteta prouzrokovana u kontinuitetu zajednički, to jest sa ujedinjenim snagama i voljom i ukazuje se kao posljedica zajedničkog dogovora. Tko će od tuženih nadoknaditi štetu, za mene kao tužiteljicu je od manjeg značaja.

Tokom postupka tužiteljica je isticala da su tuženi počinili krivična djela, između ostalog i

krivično djelo zločinačkog udruživanja, jer su oni svjesni učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, kako pojedinačno, tako i zajedno, jer su pokrenuli, podsticali i pomagali moj progon. To je sud mogao da riješi kao prethodno pitanje, a zašto to nije učinio, to samo on zna. ( Inače, kompletna dokumentacija za krivičnu prijavu nalazi se pred državnim tužilaštvom u Sarajevu).

Zašto su tuženi odgovorni za štetu? To smo iscrpno izložili tokom postupka. Na zakonito

postupanje ih obavezuje ZUP, Zakon o radu, Zakon o univerzitetu i dr., jer su postupili suprotno važećim propisima, odnosno pogriješili usljed propuštanja, činjenja, odnosno nečinjenja, odnosno u

donošenju ili nedonošenju nedopuštenog ili nelegalnog akta, ili u donošenju necjelishodnog akta pod neugodnim- neodgovarajućim okolnostima. Dakle odgovorni su Republika Srpska i njeni službenici zaposleni u Univerzitetu, Fakultetu, Inspekcijama, Ministarstvima i td.

Za štetu može da odgovara država, pravno lice, odgovorno lice u pravnom licu, fizičko

lice. U kojoj situaciji će tko odgovarati može se napisati čitava studija, a u konkretnoj parnici odgovaraju i pravna i fizička lica, a ne kako to sud tvrdi fizička lica- disciplinski pravnom licu!!

Navodi u presudi o zastari potraživanja nisu tačni, jer u ovim postupcima važi opšti

zastarni rok ( 10 godina). Za početak roka odlučan je trenutak saznanje o postojanju, visini i obimu štete, između ostalog i nalaz vještaka ( prigovor je inače materijalno-pravne prirode).

Prema ZOO neimovinsku štetu čini već sama povreda prava ličnosti pod kojom se

podrazumijeva: pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast i dostojanstvo. Težina povrede i okolnost slučaja u konkretnom slučaju opravdavaju moj zahtjev za naknadu štete, a što potvrđuje i nalaz vještaka medicinske struke o jačini i trajanju povreda izazvanih fizičkim i duševnim bolom i strahom, kao i svrha i cilj kojima služi ta naknada. Fizički, duševni bol i strah prema članu 200. ZOO-a nisu samostalni oblik povrede prava ličnosti- naknade, odnosno to su kriteriji ( mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje zajedno sa ostalim okolnostima slučaja utiču na ocjenu suda u kojoj mjeri oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

Tokom postupka smo istakli da u skladu sa čl. 5. Zakona o radu , SG RS 38/00 ( a on štiti

pravo na rad, princip sigurnosti, princip izvjesnosti i slabiju stranu, odnosno zajamčeno pravo i slobodu da isto mora da bude ostvarljivo praktično i djelotvorno), između ostalog zabranjuje imperativno neravnopravan tretman, a danas pod terminom MOBBING, koji je razrađen u članovima 5., 107-112 novog Zakona o radu ( SG RS 55/07) daje se mogućnost za naknadu štete i po tom osnovu, a što je u toku postupka nesporno dokazano, a tuženi nisu predložili niti priložili niti je proveden bilo koji dokaz koji dovodi u pitanje našu tvrdnju.

Posebno naglašavam da tokom čitavog postupka dokazi koje su predložili tuženi ni jedan nije dostavljen suprotnoj strani na izjašnjenje, pa izuzev što smo naknadno to pročitali u zapisniku, nije nam poznato što u tim dokazima stoji. O ovome smo prigovarali, a sud nije prihvatio prigovor, pa smo zbog toga i odbili da potpišemo zapisnik, kako na pripremnom, tako i na dijelu glavnog ročišta.

Konačno, država mora da pazi koga prima u službu, a ista je u obavezi da čuva svoje

građane od samovolje i zlostavljanja od strane svojih službenika. Sud je utvrdio troškove postupka, a u skladu sa tarifom, a iznos preko toga je odbijen ( da

ne navodim cifru). Iz ovog proizlazi da prvostepeni sud postupio suprotno članu 386. i dr. ZPPa, jer punomoćnici prave spisak troškova, a ne račun-troškovnik, pa je visina utvrđena nepouzdano i nije jasno iz čega proizlazi.

Na kraju da zaključim: - da sam zaposlena na ETF-u; - da sam doktor nauka; - da sam 1999. ispunjavala zakonske uslove za izbor u zvanje vanrednog profesora, a

2005. za redovnog; - da je ETF nadležan da riješi moj status zajedno sa rektoratom, prema TADA

VAŽEĆEM zakonu ( vrijeme je pravo- a pravo je vrijeme, pravo je element vremena, pravo i vrijeme su sinonimi);

- da su tužena lica odgovorna za štetu ( protivpravno ponašanje, krivica, šteta i uzročnost, svi kumulativno ispunjeni);

- da obaveza naknade nije zastarjela, jer neki vidovi štete i danas traju; - da je na sceni mobbing; - da su za rješavanje mog slučaja odgovorni RS ( rektorat- Univerzitet u Banjaluci, i po

starom i po novom zakonu) - da je vještak medicinske struke pravilno utvrdio nematerijalnu štetu; - da vještak financijske struke nije stručno, korektno i profesionalno obavio svoj posao,

jer su njegovi navodi van logike zdravog razuma čime je dodatno nanešena materijalna šteta tužiteljici ( sve stoji u prigovotrima koje je sud ignorisao).

- Da su sudije osnovnog suda odbijale vođenje ovog postupka i unapred najavljivale donošenje negativne odluke;

- Da sudije nikad nisu čule za termin MOBBING, iako je zakon bio na snazi( Dokaz: uvid u tonsko snimanje- drugi dio glavne rasprave!)

- Sudija nije spriječio vrijeđanje tužiteljice od strane tuženih; - Presuda je sastavljena bez logičkog objašnjenja koje zahtjeva ZPP. Konačno, sud nije uspio da obrazloži i da se očituje o značenju i primjeni prava na

konkretan slučaj. Ocjena suda nije ostavljena na volji i osjećanju sudije, nego na zakonu logike vezano za razumnog i nepristranog pravnički obrazovanog lica koji je svjestan svoje složene i odgovorne dužnosti. Sud ne stvara pravo, već primjenjuje ga, a prema svojoj slobodnoj ocjeni on ne treba da prevazilazi svoje krajnje logičke granice ( to potvrđuje dokaz da je izveo pogrešan logički zaključak da ne postoji ETF kao pravno lice i da nije nadležan itd. ) ( Sud nije pravno lice pa donosi odluke).

Molimo Okružni sud da usvoji razloge žalbe, da preinači prvostepenu predsudu broj RS-

2494/03 od 25. 07. 2008. godine, te usvoji tužbeni zahtjev u cjelosti uz naknadu troškova postupka ili da ukine prvostepeni postupak i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Datum: 28.07.2008. Podnosilac žalbe: Dr Radojka Praštalo

OKRUŽNOM SUDU BANJALUKA putem Osnovnog suda u Banjaluci RS-2494/03 Datum: 30. 07. 2008. Predmet: DOPUNA ŽALBE na PRESUDU Osnovnog suda RS-2494/03 od 25. 07. 2008. DOPUNA Ž A L B E Ono što bi se za ovu PRESUDU u najkraćim crtama moglo reći je: ZASTRAŠUJUĆE,

ZAPREPAŠĆUJUĆE i BEZNADEŽNO za opstanak ove države i ovog naroda! Naime, ova PRESUDA je pokazala i dokazala da pored toga što u RS i BH svoj posao

ne rade institucije vlasti ( što sam dokazala u TUŽBI), ne radi ga ni PRAVOSUĐE ( što je dokazo sudija Dragosavljević ovom svojom presudom i tužioc Živana Bajić odbijanjem da podigne optužnicu protiv tuženih koji su beskurpulozno zloupotrebljvali svoj položaj sabotirajući državu i podrivajući njene temelje), tako da je država postala i ostala ZAROBLJENA kriminalom i korupcijom ( prema tvrdnjama TI i mnogih drugih analitičara, a i očigledno je) i vertikalno i horizontalno, bez ikakve šanse da se od toga oslobodi, pa uopće ne služi svojoj svrsi!

Sad se ja, kao lojalan građanin ove države, pitam: KAKO I GDJE DA JA

OSTVARIM MOJA PRAVA KOJA MI GARANTUJE MORE OVIH PRAVNIH AKATA, počev od USTAVA i Konvencija, preko svih zakona do Zakona o ravnopravnosti polova? Pritom napominjem da sam ja još i doktor nauka, pa se zbog toga nameće pitanje: kako da ta prava ostvare drugi koji to nisu?

Žalosna je činjenica koja je više nego očigledna, da ni sudije ni tužioci našeg

pravosuđa ( kao ni većina advokata među kojima je 12 njih odbilo da me zastupa!) nisu upućeni u VIŠI NIVO PRAVNE NAUKE, već su sposobni samo da “rješavaju” slučajeve koji su na nivou “kokošarske problematike” i sličnih iz domena notara i sudova za prekršaje ( a veliko je pitanje kako i njih rješavaju)! Zar oni zaista NE ZNAJU da postoje LJUDSKA PRAVA i da ih USTAV ( najviši pravni akt jedne države!) štite, te da je BH potpisnica raznih konvencija za zaštitu ljudskih prava, čime se obavezala da će ta prava biti ostvarljiva i njenim građanima? Zar to sve mogu tako hladno IGNORISATI?

Žalosno je konstatovati da ja, po struci INŽENJER ELEKTROTEHNIKE, mnogo, mnogo više o tome znam nego sudija Blagoja Dragosavljević i tužioc Živana Bajić, zajedno? A oni, za takvo “znanje” i za ovakve “rezultate” rada primaju, za naše uslove, basnoslovno visoke plate! ( koje su i do 40 puta veće od mnogih penzija!)

Također je žalosno saznanje do kog sam došla na glavnoj raspravi, a to je da sudija Dragosavljević NE PRATI NOVINE U PRAVNIM PROPISIMA, pa pored ostalog, ne zna niti što je to MOBBING, a pogotovo ne zna da se mobbing spominje u ZAKONU O RADU čl 5 i čl 107 do 112.

Možda je on prestao da obogaćuje i dopunjava svoje pravno znanje, jer je shvatio da mu to i ne treba, s obzirom da mu presude konstruiše netko izvana? Možda se zbog toga nije ni potpisao na primjerak PRESUDE koji sam dobila?

Naime, imam opravdan osnov da sumnjam u to, jer je sudija Dragosavljević, u nekoliko navrata kad sam dolazila kod njega zbog neuredne dostave poziva za raspravu ( koji 2 puta SAMO JA nisam dobila!!), te zbog neke manipulacije kojom se pokušalo mene “navući na tanak led” kako bi

se stekao uslov za odbacivanje moje tužbe ( Dokaz: SLUŽBENA ZABILJEŠKA ) informisao me o tome da ja … “neću biti zadovoljna presudom, ali da ću je dobiti..”

S obzirom da se to dešavalo i prije negoli se otpočelo sa ikakvim raspravama, a pogotovo sa iznošenjem dokaza, vještačenjima i završnim izlaganjem, očigledno je da je on već tada imao “kovertiranu” PRESUDU koju ništa nije moglo poljuljati!?

Sad se osnovano pitam: ČEMU JE ONDA SLUŽIO SAV OVAJ “CIRKUS” ZVAN RASPRAVE, DOKAZI, VJEŠTAČENJE, ZAVRŠNA RIJEČ i tko uopće treba to sve da plati? Po mom mišljenju to treba da plati: SUDIJA DRAGOSAVLJEVIĆ, jer je on bio PRODUCENT ove FARSE! A da bi se netko “igrao” suda i pravosuđa i tako imao navodno pokriće za svoj nesavjestan (ne)rad, onda ON to mora da plati, a ne ja koja sam maksimalno oštećena po mnogo osnova, pa sad još i po tom?!

SKANDALOZNO JE DA SUDIJA PRESUDOM ODBACUJE TUŽBENI ZAHTJEV I

OGLAŠAVA SE NENADLEŽNIM,A TO MORA I MOŽE UČINITI SAMO RJEŠENJEM KAO PRAVNOM FORMOM ZA SLUČAJ NENADLEŽNOSTI, TAKO DA OVU SRAMOTU KOJU JE SUDIJA UČINIO NAŠEM PRAVOSUDJU NEOPHODNO JE SANKCIONISATI.

Također se moram upitati: Tko je veći štetnik za naše društvo, državu i za naš opstanak:

da li tuženi koji su podrivali državu i društvo ili sudija koji im je stao iza leđa da ih u tome podrži i zaštiti od onih savjesnih građana koji bi da spase svoju domovinu? Tu dilemu je narod davno riješio kroz poslovicu:

“ Jednaki su lopovi onaj tko krade kokoši i onaj tko drži merdevine!”

Šteta je da jedan, relativno mlad i perspektivan sudija straći svoj obraz uključenjem

u neformalno ZLOČINAČKO UDRUŽIVANJE ( KZ čl. 383), koje, kako se vidi, stalno povećava broj svojih članova, tako da sad pored 6 tuženih treba dodati još sudiju Osnovnog suda Blagoju Dragosavljevića, tužioca Živanu Bajić i sudskog vještaka Miodraga Zeljkovića, o čemu ću obavijestiti Tužilaštvo BH kroz DOPUNU OPTUŽNOG PRIJEDLOGA.

Žao mi je zbog toga, ali moram to uraditi u interesu opstanka društva i države u kojoj živim i radi obeštećenja mene kao ličnosti. Moram priznati da sam se strahovito razočarala ovim postupkom sudije Dragosavljevića. Djelovao mi je, u poređenju sa svima ostalima iz Osnovnog suda u Banjaluci sa kojima sam došla u kontakt, jedini ozbiljan, profesionalan i hrabar. Nažalost, nije smogao snage da se izdigne iz te baruštine, čime me je strahovito razočarao….

Zbog svega toga je više nego umjesno pitati: KAKO ĆEMO ONDA U EVROPU? Zar

će se i nama, kao Rumunima i Bugarima, prijetiti IZBACIVANJEM iz EU, ako EU ipak napravi grešku i tamo nas primi?

U sklopu ovog “slučaja” pod brojem RS-2494/03 ne mogu a

da se ne zapitam: KOJA JE UOPĆE ULOGA i SVRHA PRAVOSUĐA i da li to oni koji su

odgovorni za KVALITET NJEGOVOG RADA, uopće znaju? Prema mojim saznanjima, a i prema logici zdravog razuma, PRAVOSUĐE BI

TREBALO DA OBEZBJEDI STRIKTNU PRIMJENU SVIH VAŽEĆIH PRAVNIH PROPISA u državi, i to na taj način da ADEKVATNO SANKCIONIŠE SVE PREKRŠITELJE i

NEPOŠTOVAOCE TIH PROPISA i da na taj način i PREVENTIVNO DJELUJE NA SVE BUDUĆE POTENCIJALNE PREKRŠIOCE, te tako obezbijedi MIR i RED u državi sa ciljem njenog opstanka i razvoja.

Sa aspekta ove PRESUDE, NIJE ISPUNJENO NITI JEDNO, NITI DRUGO, a ovakav

“rad” pravosuđa neminovno vodi u haos i propast i države i naroda!! Takva “usluga”, za toliku mjesečnu ( i doživotnu!) platu!!?? Zbog svega toga molim OKRUŽNI SUD da riješi ovaj predmet U SKLADU SA

USTAVOM, ZAKONIMA i VAŽEĆIM MEDJUNARODNIM KONVENCIJAMA, a ne da ga vraća Osnovnom sudu, jer na Osnovnom sudu NEMA KADROVSKIH RESURSA koji su dorasli kompleksnosti ovog predmeta, što odgovorno tvrdim, jer se predmet povlači od jednog do drugog ( nesposobnog!) sudije već 5 godina!!!( a po ZPP-u je morao biti rješen za 2 mjeseca!!?). Iz tog je očigledno da je ovaj predmet suviše sofisticiran za stepen stručnosti sudija Osnovnog suda u Banjaluci, na što sam više puta uzaludno upozoravala “tekuće” predsjednike Osnovnog suda ( Boškovića, Krnjića). Ili su možda u pitanju ipak korupcija i politički pritisci kojima je sudija, zbog nedovoljne čvrstine svog karaktera, te nedostatka savjesti i odgovornosti prema građanima i državi, podlegao? Bez obzira na to što je u pitanju, OSNOVNI SUD SE POKAZAO NESPOSOBNIM DA U SKLADU SA VAŽEĆIM ZAKONIMA RIJEŠI OVAJ PREDMET ni za 5 godina, te je deplasirano “šetati” taj predmet natrag-napred. Jer, da su to u Osnovnom sudu u Banjaluci HTJELI, ZNALI, MOGLI ili SMJELI, valjda bi to uradili za 5 godina? A ako nisu za 5 godina, onda neće niti za 105 godina!!!Zar ne?

Datum: 30. 07. 2008. Tužiteljica: Dr Radojka Praštalo

8.2.4.Žalba Vrhovnom sudu RS- Revizija na presudu pod 8.1.2.

RS-2494/03 VRHOVNI SUD REPUBLIKE SRPSKE BANJALUKA putem OSNOVNOG SUDA U BANJALUCI

Datum: 26. 11. 2008. 1.Tužiteljica RADOJKA PRAŠTALO iz Banjaluke 2.Tuženi: UNIVERZITET U BANJALUCI i drugi

Radi: zaštite prava iz radnog odnosa i naknade štete

U zakonskom roku, a u skladu sa čl. 237 ZPP ulažem protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 479 od 15. 10. 2008. sljedeću REVIZIJU Reviziju ulažem iz čl. 240 ZPP, stav 1 i 2. kao i troškova postupka ( iz razloga što presuda ima

nedostataka koji su spriječili da se stvar iscrpno pretrese i temeljno osudi; presuda se zasniva na činjeničnim pretpostavkama koje su u suprotnosti sa parničnim spisom; te konačno presuda je zasnovana na pogrešnoj ocjeni stvari).

Kako presuda Osnovnog suda u Banjaluci nije potpisana i ovjerena, pitanje je da li je uopšte

stupila na pravnu snagu i danas ( Presuda je datra u prilogu Odgovora na žalbu). Sud je nadležan da u skladu sa čl. 12 ZPP-a riješi sva prethodna pitanja postupka. 1. Prema mom mišljenju jedino što u ovoj presudi je dobro je to što je ista donesena u roku manjem

od 30 dana boravka na Okružnom sudu, pa ako je to rezultat ukupnog stanja na sudu, pohvalila bih to stanje. Međutim, ako je to stanje nečeg drugog, onda je to poražavajuće, u što sam sklona da prije povjerujem.

2. U presudi Okružnog suda, između ostalog, stoji: da je Osnovni sud u skladu sa Zakonom utvrdio troškove postupka za šestotuženog Dokić Branka. Ovaj navod nije tačan, a prema mom mišljenju to sud ili ne zna ili je učinio namjerno. Punomoćnik šestotuženog je prethodno tražio oko 10 000 KM, pa mu je I-eni dosudio 1567 KM. II-eni sud tvrdi da je sud ispravno utvrdio osnovicu od 100 bodova, pa ako se to uzme kao tačno, onda tih 100 bodova dijele svih 6 tuženih kao i dosuđeni iznos, pa ukupna potraživanja troškova za šestotuženog iznose 261 KM. Dakle vrijednost spora se dijeli na broj tuženih, osnovica 100 bodova se opet dijeli sa brojem tuženih. Ako sud nije znao da elementarno utvrdi visinu tužbenog zahtjeva i da podijeli troškove, onda nije ni čudo što nije mogao da razriješi ovako složen predmet! Možete samo pretpostaviti šta bi bilo da je logika suprotna!

3. Dalje sud na neprimjeren način na nekoliko mjesta ističe moje navode da sam angažovala 12 advokata. Ovakvo navođenje nebitnih detalja u presudi Okružnog suda, upravo govori o njemu samom. Ja kao tužiteljica mogu dozvoliti sebi da u podnesak unesem nešto što je nebitno za spor, ali Okružni sud to ne smije, pa je zaključak: CINIZAM JE VRH NEZNANJA. Sa ovakvim ponašanjem sud vrijeđa moje pravno dostojanstvo, pa mi logikom jednakosti oružja daje za pravo da vratim istom mjerom.

4. Sud navodi da nije tačno da mi nisu predočeni dokazi koje su predložili tuženi, pa se navode dijelovi zapisnika. Sekretar ETF-a na strani 4 zapisnika sa pripremnog ročišta od 28. 11. 2007. predlaže dokaze, a sud usvaja svojim rješenjem na zadnjoj strani, te između ostalog nalaže Univerzitetru i ETFu da za glavno ročište donesu STATUT Univerziteta i STATUT ETFa itd.

U zapisniku za glavno ročište nigdje ne stoji da su predloženi dokazi predani sudu i drugoj strani, te da li ih je sud proveo u skladu sa zakonom. Nije. Paušalni navodi u presudi Okružnog suda su u ovom trenutku bili nepotrebni. Jedini dokaz koji je prezentovan je KONKURS iz 2007. Moj punomoćnik je imao primjedbe na vođenje zapisnika, a ja sam odbila da ga potpišem.

5. Što se tiče stava suda da je prvostepeni sud ispravno odbacio tužbu prema ETF-u, sa obrazloženjem da ETF nema više status pravnog lica, navodimo:

- U vrijeme podnošenja tužbe ETF je imao status pravnog lica. Sud po službenoj dužnosti tokom čitavog postupka pazi na tu činjenicu. Zašto to nije uradio- ne znam. Tačno je da je po Zakona o visokom obrazovanju stavljen van snage Zakon o univerzitetu, ali je tačno i to da je u istom Zakonu regulisano da svi započeti postupci za izbor u akademska zvanja moraju se okončati po prethodnom zakonu, što je i logično i što važi i za studente. U konkretnom slučaju to znači da su tuženi bili u obavezi da okončaju započeti postupak izbora. Nigdje ne stoji da je ETF isključen iz postupka izbora u akademska zvanja, što je regulisano i pravilnikom. - Zakonom o visokom obrazovanju je regulisan status fakulteta, a jedna od obaveza

Univerziteta i fakulteta je da donesu pravilnike i statute. Kako je naprijed navedeno, ni univerzitet, ni ETF nije priložio statut kao dokaz svog statusa, a sud bi trebao znati da je STATUT u suštini UGOVOR iz koga proizlaze prava i obaveze zaposlenih i unutrašnja organizacija na fakultetu i univerzitetu. Kako ta činjenica nije bila poznata ni sudu, ni meni, ni tuženima, ostaje činjenica da je ETF legitimisan još i dan danas, jer nije regulisao svoj novi status u skladu sa zakonom. Uostalom, tužena je i RS i Univerzitet, koji snose kompletnu odgovornost za sve zlo koje mi je urađeno.

- Navodim i jednu nebitnu činjenicu gdje sud između ostalog naglašava da odredbama čl. 148 novog Zakona o univerzitetu propisano da je stupanjem na snagu tog zakona Univerzitet u Banjaluci i Univerzitet u Istočnom Sarjevu nastavljaju da rade kao javne visokoškolske ustanove..... Ovaj član i ovaj navod je sud namjerno izmislio da bi opravdao svoju nezakonitu presudu. Pitam se da li sud na ovakav način smije da postupa da izmišlja pravna stanja koje podvodi pod faktičnu situaciju i konačno: gdje ovo piše i u kom članu?

6. Sud u svojoj presudi tvrdi da vještak medicinske struke nije kompetentan da cijeni intezitet i trajanje fizičkih bolova. Međutim, ako je I-eni sud odredio vještaka medicinske struke i sa tim rješenjem mu priznao stručnost, otkud ovlaštenje okružnom sudu da tvrdi suprotno? Ja tvrdim da okružni sud nije stručan da daje takve kvalifikacije, pa ako je to sporno, trebao je presudu ukinuti i vratiti na

ponovno odlučivanje. 7. Sud u presudi navodi da se Zakon o radu iz 2007., kao i mobbing ne mogu retroaktivno

primjeniti. To nije tačno, ali je tačno da se zakon ne može retroaktivno primjeniti. Sud treba da zna da je Zakonom o radu iz 2000. godine u članu 5. tretiran, između ostalog neravnopravan tretman zaposlenog itd. Također u čl. 5. Zakona o radu ( prečišćen tekst SG RS 55/07) doslovno je prepisan član 5., a čl.od 107 do 112, u kome se navodi mobbing su samo razrađen član 5. Pa valjda bi sud to trebao da zna! Ili će to da bude kao što je tvrdio I-eni sud da u našem zakonodavstvu se ne pominje mobbing!

8. U presudi stoji da su tužena fizička lica obavljala samo određene službene dužnosti, te da u skladu sa članom 170. ZOO može se tražiti naknada štete ako su to isti uradili namjerno. Tužiteljica ističe da je ovaj navod nerazuman, te ističe da pravna i fizička lica mogu odgovarati zajedno, a da je ispoljena namjera priložene su na desetine dokaza koji to dokazuju i nalaze se u spisu. Isti su

postupili cilju i krugu njihovih poslova prekoračujući svoja ovlaštenja, konačno uzurpacija i zloupotreba vlasti, a što

nije bilo niti u interesu funkcionisanja ni Fakulteta ni Univerziteta. 9. U čl. 206 ZOO stoji da šteta koju počini više lica je solidarna. Republika Srpska odgovara za

nezakonit rad svojih tijela, a prema članu 170-172 ZOO kao oštećena imam pravo zahtijevati naknadu štete i neposredno od počinilaca, a teret dokazivanja je na tuženima. Ako je sud imao dilemu, a imajući u vidu činjenične navode, mogao je dosuditi jedinstvenu naknadu nematerijalne štete. Za početak zastarnog roka nije odlučan trenutak saznanje za štetni događaj već saznanje o šteti ( saznanje je saznanje o okolnostima pod kojim je određen subjekt odgovoran za naknadu štete).

10. Zašto su tuženi odgovorni za štetu? Odgovorni su zato, jer su postupali suprotno važećim zakonima, a uslijed propuštanja činjenja, odnosno nečinjenja, odnosno u donošenju, odnosno nedonošenju nedopuštenog ili nelegalnog akta ili u donošenju necjelishodnog akta, pod neugodnim i neodgovarajućim okolnostima.

11. Tokom postupka na više mjesta smo isticali da tuženi ne samo da su postupili suprotno važećim propisima RS, već su postupili i suprotno Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i sloboda, a koja ima primat u domaćum pravosuđu, a što su oba ova suda ignorisala.

12. Zakonom o radu u čl. 104. je regulisano: „Ako poslodavac ne odgovori na zahtjev zaposlenog u roku od 30 dana, smatra se da je zahtjev usvojen“, a u čl. 115 istog Zakona stoji „ da teret dokazivanja je na poslodavcu suprotno“Kako sam se ja javila na KONKURS još 2001, 2002, 2007, a Fakultet ni Univerzitet nisu donijeli nikakvu odluku ni po jednom od konkursa, a kako i nakon 1999. god držim nastavu, ispitujem studente, vodim diplomce, učestvujem u komisijama za diplomske i učestujem u radu

NNV-a, smatra se da sam ja izabrana za vanrednog, odnosno redovnog profesora na ETFu. Od suda sam tražila da utvrdi tu činjenicu i da Fakultet ( Univerzitet) tu odluku i formalno donese.

13. Iz napred navedenog, a nije sporno, proizlazi da je zadatak suda da ovaj pravni odnos uredi trajno, jasno i objektivno. Sada imamo situaciju od 1999.-nemam regulisan status i kako riješiti pitanje legalnosti mog statusa. Sljedeći moj korak je, a imajući u vidu moj ukupan ljudski opus, da novim zahtjevom ili novom tužbom tražim da se ponište ocjene i sve Odluke NNVa u kojima sam ja svojim prisustvom učestovala od 1999. do danas, što ću u konačnici biti i prisiljena da uradim.

14. Sudu treba biti jasno da između ostalog presuda je odnos države prema ovom problemu, odnosno šta ima

da se očekuje od vlasti. 15. Na kraju moram da kažem da se na ETFu i dalje ništa ne dešava, izuzev što je sve manje i studenata

i nastavničkog kadra, pa čak ni memorandum još nisu uskladili sa novim zakonom, što potvrđuje da ovdje još nije niti nastupio novi Zakon o visokom obrazovanju!.

Molim Vrhovni sud da usvoji razloge ove moje REVIZIJE, te da preinači presudu Okružnog suda broj

011-0-Ž-08-000 479 od 15. 10. 2008., tako što će da usvoji moj TUŽBENI ZAHTJEV u cjelosti uz naknadu troškova postupka ili da istu ukine zbog masovnih procesnih zloupotreba i vrati je na ponovno odlučivanje.

Podnosilac REVIZIJE Dr Radojka Praštalo

RS-2494/03 VRHOVNI SUD REPUBLIKE SRPSKE BANJALUKA putem OSNOVNOG SUDA U BANJALUCI

Datum: 1. 12. 2008. 1.Tužiteljica RADOJKA PRAŠTALO iz Banjaluke 2.Tuženi: UNIVERZITET U BANJALUCI i drugi

Radi: zaštite prava iz radnog odnosa i naknade štete

U zakonskom roku, a u skladu sa čl. 237 ZPP ulažem protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 479 od 15. 10. 2008. i DOPUNU REVIZIJE I Nakon svega onog što sam doživjela i vidjela na Osnovnom sudu u Banjaluci, vjerovala sam

da toliko diletantizma, neodgovornosti, korumpiranosti, licemjerstva i nesavjesnosti više nikad i nigdje neću imati prilike vidjeti, ali sam se prevarila! PRESUDA Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-Ž-08-000 479 od 15. 10. 2008. je nadmašila PRESUDU Osnovnog suda RS- 2494/03, u tom pogledu, najmanje 3 puta!! To nije nikakvo čudo iz najmanje dva razloga:

1. zato što je tako EXPRESNO donesena i što se niti na ovoj sudskoj instanci još nije ušlo u MERITUM;

2. zato što ju je donijelo čak troje isto onakvih sudija ( Mirjana Raosavljeić, Drago Turkeš, Ljiljana Bošnjak-Glizijan) kakav je i Blagoja Dragosavljević.

Jedino što je u ovom svemu bilo za mene povoljno, to je ta brzina kojom je PRESUDA

donesena, inače neviđena u našem pravosuđu ( i zato veoma sumnjiva!), koja će mi uštedjeti bar malo vremena, na čemu sam jedino zahvalna ovoj sudijskoj trojci.

II ( Kako sa ovakvim pravosuđem u EU?) Što reći nakon toga osim sa velikom zabrinutišću i tugom zapitati se: „PA ZAR NETKO MOŽE VJEROVATI DA ĆE BiH, SA TAKVIM PRAVOSUĐEM,

IKAD BITI PRIMLJENA U EU i da li će takva RS i BH UOPĆE MOĆI OPSTATI?“ Ovo pitam iz razloga što se POŠTIVANJE ZAKONA smatra MINIMUMOM MORALA, a

opće je poznato da DRUŠTVO BEZ MORALA NE MOŽE OPSTATI. Pogotovo ne može ono koje nema niti taj MINIMUM MORALA iskazan kroz POŠTIVANJE ZAKONA. A kod nas ZAKONE NE POŠTUJU ČAK NITI SUDIJE ( možda ne baš sve, ali ovo gore četvero sigurno ne poštuje) koji bi trebalo da po njima sude, što je vidljivo iz ove dvije PRESUDE, a i situacije na terenu.

III ( Nepoštivanje suda I) Gore pomenute sudije pokušavaju pretnjama za navodno „nepoštivanje suda“ zastrašiti

mene kao višestruko oštećenu stranku, priskrbljujući sebi neku „nedodirljivost“ i time bezuslovno zadržati svoju sinekuru, u vezi čega ću reći sljedeće: Nema više bizantskih careva, dok “svetih

krava” na ovim područjima nije nikad ni bilo, a samo oni su bili nedodirljivi! Građani, koji sa svoje grbače plaćaju tim sudijama apanaže, imaju PRAVO da zauzvrat zahtijevaju korektan, stručan, profesionalan i pošten rad. Zar ne? A ja ništa drugo ne radim već upozoravam da toga u ove dvije presude NIJE BILO, a i ogromna većina anketiranih građana nema ni malo pozitivno mišljenje o radu sudova u RS i BH! Osim toga, SVI KOJI VRŠE JAVNE FUNKCIJE, mogu i moraju biti izvrgnuti ocjenama javnosti koja ih plaća, te se konstruktivno i argumentovano kritikovanje nezakonitog ponašnja sudija pojedinaca, nikako ne može kvalifikovati kao “nepoštivanje suda”. Zaboga, nije ovo Srednji vijek niti kraljevina Luja XIV, koji je govorio: “Država- to sam ja!”, na što neodoljivo podsjeća ova tvrdnja o navodnom nepoštivanju suda. Jer, ja ne mogu da poštujem sudije koje rade protivno pravnim propisima, a to ne znači da ne poštujem SUD u kom ima i ispravanih sudija! Ja, doduše, na takvog još nisam naišla, ali s obzirom da imam proći još dvije instance u BH pravosuđu, ne gubim nadu da će se to desiti. Osim toga, ako gore pobrojani sudije čeznu za poštivanjem, onda moraju to poštivanje ZASLUŽITI svojim stručnim i korektnim radom, a ne ga pokušati nasilu prijetnjama i kažnjavanjem nas oštećenih stranka- iskamčiti! Također tvrdim da sam do tih zaključaka, koji su u „Ahilovu petu„ dirnuli ove sudije ( a koje oni citiraju u svojoj PRESUDI kao osnov za navodno “nepoštivanje suda”), došla na osnovu ovog njihovog “pravnog” uratka (čiju REVIZIJU tražim) i osnovnih principa LOGIKE ( kraljice svih nuka!)

IV (Vrednovanje rada sudija, napredovanje i razrešenje u skladu s tim i disciplinska odgovornost) Iskoristit ću priliku da ovim putem obavijestim pravosuđe RS i BH da se upravo sada radi

na reformi pravosuđa u Srbiji i u nacrt zakona su, baš na zahtjev UDRUŽENJA SUDIJA, unesene sljedeće dopune postojećeg Zakona:

1.Obavezno vrednovanje kvaliteta i kvantiteta rada sudija i mogućnost njihovog razrešenja zbog loše ocjene njihovog rada; 2. Napredovanje u sudačkoj hijerarhiji u skladu sa objektivno procijenjenim prethodnim rezultatima rada svakog pojedinog sudije; 3. Disciplinska odgovornost sudija, koja također može dovesti do razrešenja. U svrhu primjene tačke 3. oštećene stranke podnose nezavisnom disciplinskom sudiji prijave

na rad sudija i tako učestvuju u “razdvajanju žita od kukolja“ među sudijama Srbije, što će neminovno voditi ka porastu kvaliteta sudija i boljem pravosuđu.

Kome da se mi u RS i BH obratimo za tako nešto? Navodno postoji i kod nas taj “disciplinski

sudija”, ali prema informacijama iz emisije ZABRANJENI FORUM ( 20. 11. 2008. TV PINK BH) on ima “efikasnost” u skladu sa onom “KADIJA TE TUŽI, KADIJA TE SUDI”, jer članovi Visokog tužilačkog i sudskog savjeta, pod čijom ingerencijom je taj disciplinski sudija, se biraju iz redova sudija i tužilaca, pa se može desiti da žalba oštećene stranke, koja se žali na rad nekog sudije, dospije upravo tom sudiji na rješavanje!!?? To znači da je funkcija disciplinskog sudije u BH pravosuđu čista farsa!

Zato se opravdano pitam: Da li uopće itko u RS kontroliše rad sudija ili je sve prepušteno njihovoj (ne)savjesti? Ako je tako, onda nam je država na staklenim nogama, jer suviše mnogo je onih koji sjede na sudijskim i drugim sličnim funkcijama u pravosuđu, a savjest im nije baš jaka strana, pa su kao takvi nedostojni te funkcije. Čast eventualnim iznimkama koje još nisam srela, ali ne gubim nadu da negdje ima bar poneki! Nije valjda baš sve toliko trulo! I u visoko obrazovanje se svašta uvuklo, pa kriminal i korupcija cvjetaju na svim nivoima, ali se ipak nađe

ponegdje još neki pošten profesor kome savjest ne dozvoljava da ostavi mlade generacije neukim, pa pošteno radi svoj posao. Nadam se da je tako i u pravosuđu.

V (MERITUM) Neizostavno se moram upitati: Da li se korektno, stručno i pošteno može riješiti ijedan sudski

spor, pa makar on bio i „kokošarski“, ako se ne uđe u MERITUM stvari? Ja nisam pravnik, ali znam da LOGIKA ( kraljica svih nauka) važi i u pravu, a ona kaže: NE MOŽE. Da nije tako, onda pravo ne bi bilo nauka, nego religija! Zar ne? Međutim, u mom slučaju, do sada JOŠ NITKO NIJE UŠAO U MERITUM STVARI ovog spora i nije ni pokušao da ga riješi u skladu sa Ustavom, Konvencijma i Zakonima, uvažavajući LOGIKU.

Nisu to uradile institucije države ( drugostepeni organi, inspekcije, ministarstva, ombudsmani, gender centar ), pa niti pravosudni organi ( tužilštvo RS, Osnovni sud u BL i Okružni sud u BL)! Ako je tako i kad su u pitanju svi drugi sporovi pored ovog mog ( a vjerovatno jeste), onda nije čudo što na “lageru” BH pravosuđa ima više od 2 miliona nerješenih predmeta! Te predmete ( i one koji svakodnevno pristižu) naprosto nema tko da riješi, jer RS (i BH) pravosuđe nema stručnih sudija koji su sposobni da uđu u MERITUM i da na zakonit i logičan način rješavaju sporove. Posebno iz razloga što im je LOGIKA strana, a pravo ne posmatraju kao nauku nego kao religiju. Pored toga nije im poznat ni VIŠI NIVO PRAVNIH NAUKA pa uopće ne upotrebljavaju USTAV, KONVENCIJE i kompleksnije zakone što su pokazale i dokazale ove dvije PRESUDE! (Napomena: Ovo, za sada, tvrdim samo za Osnovne i Okružne sudove, a o ostalima ću se izjasniti kad se upoznam sa situacijom koja tamo vlada). Zbog svega ovoga je KRAJNJE VRIJEME da netko kaže:

“CAR JE GO!”, bez obzira koliko to u ovoj demokratskoj državi bilo opasno. Ja sam se usudila da to kažem i sad

čekam NEZASLUŽENU egzekuciju! Pri tom zahtjevam da se ima u vidu da u DEMOKRATIJI NEMA TABU TEMA!!

Ja nisam u situaciji da utvrdim zbog čega je tako i molim Vrhovni sud da to on uradi ili da to

zahtjeva od neke institucije u državi koja je za to zadužena ( i plaćena), ako takva uopće postoji. Postoje tri moguća razloga za takvo ponašanje sudija ovih nižih sudova:

-ili nisu znali da sagledaju ovaj relativno kompleksan predmet u cjelini s obzirom na nedostatak pravne stručnosti ( Russel: “Ako nas nešto dođe glave- onda će to biti nekompetencija!”); -ili nisu htjeli da to urade iz razloga što ih je netko podmitio da to ne urade ( imam pravo na ovakvu pretpostavku pošto na osnovu svih istraživanja percepcije korupcije u BH ona je u pravouđu najveća, a rezultati istraživanja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća i TI-ja kažu da 80 % slučajnih ispitanika tako tvrdi); -ili se zbog pritiska od strane Branka Dokića nisu usudili da to urade korektno i nepristrano kao što se nije usudilo niti Tužilaštvo RS da postupi po mnogobrojnim krivičnim prijavama protiv ovog moćnika. VI ( Do kraja) Ja ću imati dovoljno strpljenja i snage da testiram na ovom mom predmetu ispravnost

rada svih pravnih instanci koje mi stoje na raspolaganju. Ove dvije prve su pale na tom testu! Valjda nije i rad svih ostalih temeljen na dogmi i principu “Veži konja gdje ti aga kaže”! Valjda bar neka od njih poštuje i koristi LOGIKU, važeće zakone, Ustav i Konvencije, a ne radi po direktivi „moćnika“ ignorišući sve ovo!?? Vidjet ćemo.

VII (KORUPCIJA i PRITISCI) Zar je moguće da jedan tip kao što je Branko Dokić ( iz vrha isto takve stranke PDP),

protiv kog je podneseno bezbroj krivičnih prijava ( od kojih su sve “zakočene”) ima u našem društvu toliku moć da je suspendovao rad SVIH institucija države uključujući i rad Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjaluci, te svih Tužilaštava u BH? Ako je tako, a prema onom što ja znam i što ja lično doživljavam, očigledno je da jeste, da li se itko iz tih „suspendovanih“ institucija usudio da se zapita: „KUDA TO VODI?“

VIII ( Vrhovni sud RS) Ukoliko ni sudije Vrhovnog suda RS ne budu htjele da uđu u MERITUM ove pravne

stvari, znat ću da je moć Dokića doprla i do Vrhovnog suda i da im on NE DOZVOLJAVA da uđu u MERITUM i riješe spor u skladu sa USTAVOM, zakonima i Konvencijama, jer je suviše mnogo Dokićeve prljavštine u tom MERITUMU. Tako je bilo i sa prethodne dvije sudske instance i sa svim državnim institucijama kojima sam se prethodno obraćala. Zbog svega toga, ona nada ( za koju kažu da „umire posljednja“), a koju još gaje bar neki građani RS i BH uključujući i mene da ćemo opstati kao narod i sačuvati svoju državu, definitivno umire.....

IX (Upravni spor?) Ovom prilikom informišem Vrhovni sud da je “preporuka” koji mi uporno plasira zastupnik

prvoptuženog ( advokat-pravnik!), a koji očigledno nije dobro savladao gradivo o upravnom postupku, najblaže rečeno -neumjesna. Naime, on mi uporno savjetuje da vodim upravni spor umjesto parnice. Međutim, ja nisam mogla voditi upravni spor s obzirom da NISAM IMALA AKT NA KOJI SE ŽALIM ( čl. 6 stav 1 Zakona o upravnim sporovima, SG RS 12/94, i Y-164/04 od 08.09.2004., jer je sve ovo i počelo „ćutanjem administracije“) Osim toga, i OMBUDSMAN RS mi je preporučio da vodim parnični spor, kad sam mu se obratila za intervenciju, kao i mnogi drugi kojima sam se obraćala.

Zbog svega ovoga su potpuno neumjesne PRESUDE obaju sudova ( odbijanje tužbe i

proglašavanje nenadležnosti!), jer nije moguće da baš NITKO NIJE NADLEŽAN u ovoj državi da me zaštiti od ovakvog terora na radnom mjestu koji trpim najmanje 20 godina! Da su sudije Dragosavljević, Raosavljević, Turkeš i Bošnjak u pravu, onda bi to značilo da su sve ove opstrukcije i maltretiranja koja sam proživjela na ETFu i još ih proživljavam i svi kriminalni postupci koji su potpunno zakočili i uništili Elektrotehnički fakultet u BL, potpuno LEGALNI!?? Ako jesu, molim da mi se onda kaže u kom Zakonu, Ustavu ili Konvenciji to piše, pa da povučem ovu TUŽBU. Ja na takvo nešto nisam nigdje naišla, iako sam pročitala veoma mnogo literature. Naprotiv! Svagdje piše upravo suprotno!

X ( Mobbing) Žalosno je što sudije Okružnog suda ( Raosavljević, Turkeš i Bošnjak) nisu bar pokušale da

otklone stravične greške i propuste svog kolege sa Osnovnog suda Blagoje Dragosavljevića bar u pogledu njegove neinformisanosti o postojanju članova vezanih za mobbing u važećem Zakonu o radu, već, na svoju sramotu, pokušavaju da zataškaju tu činjenicu ( i mnoge druge) rizikujući svoj eventualni ugled tvrdeći da taj zakon tada nije postojao.. Bit ću slobodna da ih podsjetim ( iako sam pravno neuka) da ranije zaista nije bio eksplicitno korišten termin mobbing niti u

jednom zakonu, ali to što se danas podrazumijeva pod mobbingom u današnjem Zakon o radu, bilo je regulisano drugim zakonima ( ZOO, KZ, Međunarodne konvencije o ljudskim pravima i dr., a na neki drugi način čak i u Zakon o radu. ) Naime, NIKAKAV TEROR NAD ZAPOSLENICIMA NIJE NI RANIJE DOZVOLJAVAO NITI JEDAN VAŽEĆI PRAVNI AKT. Zar ne, gospodo sudije- pravnici?

Osim toga, teror na radnom mjestu, koji se prema sada važećem Zakonu o radu RS naziva MOBBING, još uvijek traje nadamnom i nije se prekidao od 1990!

XI ( Ljudska prava) Bezbroj puta sam se u svim mojim podnescima pozivala na Evropsku konvenciju o

ljudskim pravima, ali sve je bilo uzalud ( “Gluhima ne vrijedi pjevati”-kaže latinska poslovica) ! U svim podnescima suprotne strane nigdje niti sa jednom rječju nisu spomenuta ljudska prva, tj ona se potpuno IGNORIŠU, što navodi na zaljučak da oni i ne znaju da ona postoji, iako tamo ima i advokata, tj. pravno pismenih! Međutim, najžalosnija je činjenica što se ljudska prava i ta Konvencija koja o njima govori POTPUNO IGNORIŠE i u PRESUDAMA sudija Dragosavljevića, Raosavljević, Turkeš i Bošnjak, što navodi na ISTI zaključak kao i za optužene- tj. da su neinformisani o njenom postojanju, što predstavlja posebnu tragediju našeg pravosuđa! Zar je moguće da ljudi koji rade ovako važan posao ( i primaju tako velike plate nizašta!) ne znaju čak niti da postoje konvencije o ljudskim pravima!? Kako li će tek onda znati da

EVROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA IMA APSOLUTNU PREDNOST NAD SVIM DRUGIM ZAKONIMA? A, u kontekstu toga, o njenoj eventualnoj primjeni u njihovim PRESUDAMA, da i ne

govorim!! O postojanju i statusu te Konvencije u odnosu na druge zakone moglo se čuti čak i u gore pomenutoj emisiji ZABRANJENI FORUM! Ali, te sudije, vjerovatno, pored toga što ne čitaju svoju stručnu literarturu, ne gledaju ni emisije posvećene pravosuđu iz kojih bi mogli dobiti povratnu informaciju o kvalitetu njihovog rada, kad već ne postoji neko drugo zvanično vrednovanje istog.

Zbog toga se svi oni moji navodi u DOPUNI ŽALBE na PRESUDU Osnovnog suda ( “

sudija imao kovertiranu presudu”.., “skandalozno je da sud odbacuje tužbu PRESUDOM”.., ”da Osnovni sud u BL nema doraslih kadrova”.., “da se sudija uključuje u neformalno zločinačko udruživanje”.., “ da je nedovoljna čvrstina karaktera, nedostatak savjesti i odgovornosti”..), a koji su tako jako “pogodili” gore pobrojane sudije Okružnog suda, nisu opovrgnute nikakvim njihovim argumentima, a pretnja mahanjem sintagmom “nepoštivanje suda”, u današnje vrijeme, ne bi trebala proći. Štaviše, sve ove “karakteristike” kojima je opisana situacija u Osnovnom sudu u Banjaluci, mogu se DOSLOVNO prenijeti i na Okružni sud u Banjaluci, samo s tom razlikom da su sudije Okružnog suda na višoj hijerarhijskoj ljestvici, pa je otuda skandaloznost i bruka još višestruko veća!

XII ( Na kojoj sudskoj instanci se uopće počinje sa respektovanjem Ustava, Konvencija.. ) Nakon što sam ovako prošla na prve dvije sudske instance, sad mi se opravdano nameće

pitanje:

NA KOJOJ PRAVOSUDNOJ INSTANCI UOPĆE SE POČINJU RESPEKTOVATI USTAV, KONVENCIJE O LJUDSKIM PRAVIMA, KRIVIČNI ZAKON, ZOO i sl,

pošto sam se lično uvjerila da se ti pravni akti na ove dvije prve instance ( Osnovni sud i Okružni sud)

uopće ne koriste, tj ignorišu se ( ili uopće ne poznaju!?) XIII (( Ne)razumljivost mojih podnesaka i TUŽBE) Potpuno je neutemeljena i ničim argumentovana tvrdnja koja se provlači kroz PRESUDU

Okružnog suda ( bez obzira iz čijeg fundusa potiče), da je moja TUŽBA neuređena, nerazumljiva, nepotpuna i sl..

U pogledu gore izreknutih tvrdnji u vezi mojih podnesaka, izjavljujem: Ako netko želi vidjeti što je neuredjen, nerazumljiv, nepotpun, neutemeljen i nelogičan tekst, onda treba da pročita PRESUDU Okružnog suda i PRESUDU Osnovnog suda po ovoj pravnoj stvari, te sve podneske tuženih. U svakom od njih ćete naići na pravu riznicu apsurda, koji su “nanizani” po nekom čudnom redosljedu tako da se stiče utisak da su “vađeni iz šešira”, te ih nitko, ni pravno neuk ni pravno stručan- NE MOŽE RAZUMJETI! Kao takvi, teško da bi dobili prolaznu ocjenu kod ikojeg srednješkolskog profesora srpskog jezika, a prvenstveno bi pali na pitanju “što je pisac htio da kaže”! Tako se obično postupa kad se nešto želi SAKRITI. Nažalost, taj stil pisanja bio je uobičajen u pravosuđu i oni koji su ga ( iz sumnjivih razloga) rado koristili pravdali su to navodnim “pravničkim jezičkim stilom”, a svrha mu je bila da što manje ljudi razumije što tu piše, tj. da ne vide da tu uglavnom NIŠTA NE PIŠE, zbog čega se takvi tekstovi na ovaj način pokušavaju MISTIFICIRATI!

A ja odgovorno tvrdim: nema nikakvog “parvničkog jezičkog stila ”, već postoji samo RAZUMLJIV i NERAZUMLJIV stil, i drago mi je da se sa sve češćim pozivanjem na TRANSPARENTNOST, taj “pravnički” nerazumljivi stil sve više potiskuje razumljivim esejističkim stilom koji je razumljiv sve većem broju građana.

Upravo zbog toga većina mojih podnesaka i TUŽBI nisu pisani po nekad uobičajenom nakaradnom i nerazumljivim “pravničkom stilu”, već su pisani po svim pravilima PRAVOPISA, GRAMATIKE, SINTAKSE , STILISTIKE ili jednostavnije rečeno- LINGVISTIKE, te ih, kao takve, može razumjeti SVATKO tko to hoće. Naravno, i tu se mora imati u vidu gore pomenuta latinska poslovica: “Uzaludno je gluhima pjevati”.

Zbog toga sve neargumentovane navode o navodnoj nerazumljivosti mojih podnesaka -kategorički odbijam.

XIV ( Društveno štetan rad i kažnjavanje žrtve) Jedino što je KRISTALNO jasno u tom 8-straničnom apsurdnom tekstu PRESUDE

Okružnog suda je da ja, kao višestruka žrtva, MORAM PLATITI TROŠKOVE SPORA Dokiću , pod čijom „dirigentskom palicom“ se i vrši sav ovaj teror nadamnom, iako rješavanje spora još nije ni započelo ( s obzirom da se još NIJE NITI UŠLO U MERITUM!), a kamoli da je okončan! To se može shvatiti jedino kao PRITISAK na mene kao oštećenu stranu da PRESTANEM TRAŽITI PRAVNU ZAŠTITU i uopće PRAVDU na sudu! Da nije tako, bilo bi valjda logično da se sačeka okončanje spora, pa da se onda konačno vidi tko je kršio zakone i tko je koga time oštetio, pa u skladu s tim i tko kome treba da plati i štetu i sudske troškove! Zar ne?

S obzirom da se Okružni sud nije vodio tom logikom ( i uopšte LOGIKOM!), to se mora konstatovati da Okružni i Osnovni sud sa takvim sudijama kao što je ovih četvero gore pobrojanih,

predstavlja DRUŠTVENO VEOMA ŠTETNU I OPASNU INSTITUCIJU, s obzirom da VRŠI DRUŠTVENO ŠTETNU FUNKCIJU zbog čega su nam društvo i država premreženi korupcijom, kriminalom, zločinačkim udruženjima i sličnim strahovito štetnim patološkim pojavama koje prijete da nam potpuno uruše i društvo i državu.

U kontekstu svega ovoga, uz činjenicu da sam ja DOKTOR NAUKA, pa iako kao izrazito funkcionalno pismena ne mogu nigdje u ovoj državi da ostvarim svoja prava, može li onda itko zamisliti KOLIKO JE PRAVDA DOSTUPNA ONIM GRAĐANIMA KOJI SU NIŽEG OBRAZOVANJA OD MENE!??

Kojeg li apsurda- a sudovi, po svojoj namjeni, moraju da obezbijede pravdu za sve građane!!

Zato se i drugi građani, a ne samo ja, opravdano pitaju: PO KOJIM KRITERIJUMIMA SU LJUDI OVAKVIH „STRUČNIH“ I DRUGIH KARAKTERISTIKA DOŠLI NA TAKO ČASNE i ODGOVORNE FUNKCIJE KAO ŠTO SU SUDIJSKE?

Ako tako, kao ove sudije, rade i drugi sudije Osnovnog i Okružnog suda u RS i BH, to je sasvim dovoljno da nam u državi bude ovakav haos i da svi grcamo u kriminalu i korupciji koji prijete da nas uguše....

XV ( “nepoštivanje suda” II) U konteksu svega do sada navedenog, sad je više nego očigledno koliko su bile tačne moje

tvrdnje u DOPUNI Žalbe na PRESUDU Osnovnog suda, koju je izrekao ( ali nije potpisao!) sudija Dragosavljević, a koje se u PRESUDI Okružnog suda karakterišu kao nepoštivanje suda!!!?

Na osnovu svega gore rečenog , bez ikakvog ustezanja ( iz eventualnog straha od optužbe za "nepoštivanje suda”), mora se zaključiti:

- Da Okružni sud sa takvim kadrovima koji su sačinjavali Vijeće za donošenje ove PRESUDE ( ukoliko nema stručnijih ) zaista nije dorastao rješavanju ovako kompleksnih sudskih sporova kao što je ovaj, jer je suština takvih sporova ono što piše u Ustavu, Konvenciji o ljudskim pravima, Krivičnom zakonu, ZOO-u i sličnim pravnim aktima koji su takvim sudijama ili slabo ili nikako poznati, a što je ovo troje sudija pokazalo i dokazalo svojom PRESUDOM u ovoj pravnoj stvari.

- Ovi članovi Vijeća nisu svjesni čak ni toga da “POJEDINAC IMA PRAVO DA TUŽI DRŽAVU AKO NE MOŽE U NJOJ DA OSTVARI

SVOJA LJUDSKA PRAVA, A DRŽAVA JE DUŽNA DA ŠTITI DOSTOJANSTVO SVIH GRAĐANA, s TIM DA EVROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA IMA PREDNOST NAD SVIM DRUGIM ZAKONIMA”

Zbog toga oni, umjesto da savjesno, stručno i pošteno rade svoj posao (za veoma veliku platu u našim uslovima), oni ovakvim “radom” nanose ogromnu ŠTETU državi ( i svim njenim građanima), jer će se onim oštećenim građanima koji će ići do Strazbura, morati isplatiti nadoknada za štetu koja im je počinjena sa to većim kamatama, što duže bude spor trajao, za što oni očigledno ne mare, a trebalo bi! A o drugim štetama, koje su posljedice ovakvog njihovog (ne)rada, da se i ne govori!

- Oni nisu svjesni toga da ovakvim svojim “radom” vraćaju pravosuđe na nivo pravosuđa u Srednjem vijeku, što u emisiji Zabranjeni forum ustvrdi dr Ćazim Sadiković, naš predstavnik u Venecijnskoj komisiji, a što je strahovita sramota pogotovo za nekoga tko bi htio biti poštovan!

- A najgore od svega je što bi oni, za takav “rad” , htjeli da imaju status kakav imaju “svete krave” u Indiji!!

XVI ( Izjava predsjednika VS g. Želimira Barića u emisiji ZABRANJENI FORUM)

U pomenutoj emisiji ZABRANJENI FORUM gostovao je i predsjednik Vrhovnog suda RS g. Želimir Barić, koji je tom prilikom izjavio:

“Građani treba da imenuju sudije koji nisu kako treba.” Ja sam to uradila upravo u ovom PODNESKU i nadam se da će se g. Barić sjećati ovog što je

javno izjavio, te da mi neće zamjeriti što sam sve ovo argumentovano iznijela, zbog čega mi, nadam se, Vrhovni sud neće prijetiti sintagmom “nepoštivanje suda”, kao što mi je neosnovano prijetilo ovo troje sudija Okružnog suda.

Također molim g. Barića da obezbijedi da ovaj predmet rješava Vijeće izuzetno sručnih sudija koje neće podleći pritiscima Branka Dokića ili nekog njegovog „izaslanika“, kao što je to bio slučaj na prethodna dva suda! Molim Vrhovni sud da usvoji razloge ove moje REVIZIJE, te da preinači presudu

Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 479 od 15. 10. 2008., tako što će da usvoji moj TUŽBENI ZAHTJEV u cjelosti uz naknadu troškova postupka.

Mislim da nema svrhe slati ovaj predmet na ponovno razmatranje i odlučivanje na Okružni

ili Osnovni sud u Banjaluci, jer se iz njihovih presuda vidi da tamo nema kadrova koji su u stanju riješiti predmet za koji je potrebno znati viši nivo pravne nauke. Oni su se naprosto OGLUŠILI na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, ali i na mnoge druge zakone i USTAV, najvjerovatnije-iz neznanja!

U nadi da je bar Vrhovni sud RS ona instanca u BH pravosuđu koja respektuje i

primjenjuje Ustav, Konvencije o ljudskim pravima i druge (više) zakone, te da bar Vrhovni sud ima sudije koji su spremni i sposobni da uđu u MERITUM stvari ( kad to već nije slučaj sa prethodnim sudskim instancama), i da će konačno netko pokazati interes i osjetiti obavezu da riješi ovu moju golgotu (da ne moram ići dalje), iskreno se zahvaljujem

Sa poštovanjem, podnosilac REVIZIJE Dr Radojka Praštalo

8.2.5.Žalba – Apelacija Ustavnom sudu BH na presude pod 6.1.1, 6.1.2, 6.1.3.

APELACIJA

Predmet broj: AP ____/__

Datum prijema:(popunjava Pisarnica Suda)

PODNOSILAC APELACIJE

a) Ime i prezime/naziv pravnog lica c) Telefon/faks RADOJKA PRAŠTALO

b) Adresa Kontakt adresa za prepisku sa Ustavnim sudom

d) E-mail

Radojka Praštalo prastalo@etfbl.net 78 000 Banjaluka

ZASTUPNIK PODNOSIOCA Popuniti ovaj dio samo ako advokat ili drugi zastupnik zastupa podnosioca apelacije u postupku pred Ustavnim sudom. Punomoć treba biti priložena.

a) Ime i prezime/naziv pravnog lica c) Telefon/faks

b) Adresa Kontakt adresa za prepisku sa Ustavnim sudom

d) E-mail

OSPORENA ODLUKA/ODLUKE Kopiju odluke priložiti uz ovu apelaciju.

a) Sud/organ koji je donio odluku Broj odluke Datum

donošenja odluke

Datum dostavljanja

odluke Osnovni sud Banjaluka RS-2494/03 25.07.2008 Okružni sud Banjaluka 011-0-Ž-08-000 479 15.10.2008. 19.11.2008. Vrhovni sud Republike Srpske Vrhovni sud/upravni spor

118 0 Rs 000059 09 Rev У-164/04

22.9.2011. 8.9.2004.

7.10.2011.

b) Blagovremenost Navedite datum prijema odluke o posljednjem korištenom efektivnom pravnom lijeku. 7.10.2011.

c) Je li postupak okončan ili je još uvijek u toku? x OKONČAN U TOKU Napomena:na nivou entiteta je okončan.

U NEDOSTATKU OSPORENE ODLUKE, NAVEDITE RAZLOGE PODNOŠENJA APELACIJE (član 19. stav 2. alineja 4. Pravila Ustavnog suda), KAO I NAVODE KOJI UKAZUJU NA OZBILJNA KRŠENJA PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA KOJA ŠTITE USTAV BOSNE I HERCEGOVINE ILI MEĐUNARODNI DOKUMENTI KOJI SE PRIMJENJUJU U BOSNI I HERCEGOVINI (član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda).

ODREDBE USTAVA I/ILI MEĐUNARODNIH DOKUMENATA O LJUDSKIM PRAVIMA KOJI SE PRIMJENJUJU U BOSNI I HERCEGOVINI, ZA KOJE SMATRATE DA SU POVRIJEĐENE

Listu Ustavom zaštićenih prava vidi u Prilogu 1. ovog formulara. -čl.II tačka 1, 2, 4 -čl. II tačka 3. pod e, f, g, h, k -čl 6.

iz Ustava Bosne i Hercegovine “ iz Međunarodnog pakta o ekonomskim,

socijalnim i kulturnim pravima iz 1966., obavezan u primjeni u BH u okviru Aneksa I- Dodatnog sporazuma o ljudskim pravima koji se primjenjuje u BH pod tačkom 8. Dejtonskog mirovnog sporazuma i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima

čl. 3 (ponižavanje) čl. 6 stav 1 (pravično suđenje u razumnom roku) čl. 9 (sloboda mišljemnje) čl. 10 (sloboda izražavanja) čl. 14 (zabrana diskriminacije) čl. 1. i 2. Protokola 1

iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Konvencija br.111 MOR

ČINJENICE Ukratko iznijeti navode, činjenice i dokaze na kojima se zasniva Vaša apelacija (nastaviti na posebnom listu papira ukoliko je potrebno). Odgovarajuće dokumente navesti u odjeljku 8. formulara. Ad-1 Rođena sam u Daruvaru, u Republici Hrvatskoj gdje sam završila osnovnu i srednju školu. Radila sam u elektronskoj industriji „Čajavec“, magistrirala 1981. u Zagrebu gdje sam i doktorirala 1991. Na Elektrotehničkom fakultetu (ETF) u Banjaluci sam zaposlena od 1974. kao asistent, a 1994. sam stekla zvanje docenta. Ad-2 Godine 1999. mi je istekao mandat docenta i tad sam trebala biti izabrana u zvanje vanrednog profesora, za što sam bila stekla sve uslove. Dokaz: -Pozitivan referat komisije za izbor iz oktobra 2002. -Zakon o univerzitetu ( SG 12/93), čl. 72,73,74,75,82 ( izbor u zvanje, tada važeći) -Rješenje prosvjetnog inspektora br. 6-08-755/2002. od 1.4.2002.(tačka 2/1,3) -Zapisnik prosvjetnog inspektora br. 6-08.176/2003. (tačke 3,4,5.) od 7.2.2003. -Rješenje prosvjetnog inspektora br. 6-08-658/2004. od 8.3.2004. (tačka 1/3) Ad-3 Dekan i Nastavno naučno vijeće (NNV) ETF-a politički- kriminalno instrumentalizirano je pozitivan referat poslalo na navodnu dopunu koja nije argumentovana ničim što bi imalo zakonsko uporište. Dokaz: -Zakon o univerzitetu ( 12/93), čl. 72/2 i čl 82 -Pozitivan referat komisije za izbor u više zvanje -Zapisnik prosvjetnog inspektora br. 6-08.176/2003. (tačke 3,4,5) od 7.2.2003 Ad-4. Dekan fakulteta Milorad Božić je ipak poslao samo moj referat na «dopunu» i uradio

sve da se taj referat nikad više ne vrati, a ja u vezi toga NIKAD nisam dobila nikakvu povratnu informaciju vezanu za to. Dokaz: nesporno Ad-5. Urgirala sam mnogo puta zbog toga kod rektora, dekana, inspekcije i ministra. Evo nekih: Dokaz: -Urgencije ETF-u od: 1.11.2002.; 5.4.2004.; 4.12. 2006.; 23.1. 2007. itd. -Urgencije Univerzitetu od: 26.6.2002. 13.6.2006., 27. 2. 2007.; 7.10.2009.(itd.) -Urgencije ministarstvu prosvjete i prosvjetnoj inspekciji od; 2. 7. 2002.; 30.1. 2003.; 1.4.2004.; (itd.) Ad-6. Od svih njih, samo se oglasio inspektor prosvjete i to 3 puta. Dokaz: -Rješenje prosvjetnog inspektora br. 6-08-755/2002 od 1.4.2002. -Zapisnik prosvjetnog inspektora br. 6-08.176/2003. (tačke 3, 4, 5) od 7.2.2003 -Rješenje prosvjetnog inspektora br. 6-08-654/2004 od 8.3.2004. Ad-7 Na inspektorova rješenja nitko nije reagovao, iako u njima piše da nema nikakvog zakonskog razloga za odugovlačenje izbora Radojke Praštalo, da su se ispunili svi uslovi za izbor i da referat komisije sadrži sve potrebne elemente propisane Zakonom o univerzitetu. Dokaz: nesporno i kao u Ad-6. Ad-8 Inače, prvi konkurs za moj izbor je bio raspisan tek tokom 2001. za predmete Mikrotalasna tehnika, Radiopredajnici i Radioprijemnici koje sam ja držala, iako je trebao biti raspisan još 1999. kad mi je istekao izbor za docenta. I to je bilo tek nakon mog zahtjeva inspekciji za intervenciju i pritiska prosvjetnog inspektora. Dokaz : nesporno Ad-9 Javila sam se na konkurs za Mikrotalasnu tehniku za koji sam imala docenturu, u skladu sa važećim Zakonom o univerzitetu i Statutom Univerziteta. Dokaz: -Raspisan konkurs 18.jula 2001. -Prijava na konkurs Ad-10 Nakon moje prijave mjesecima se ništa nije dešavalo. Dokaz: nesporno Ad-11

Zbog „ćutanja administracije“ , tj. dekana, inspektor naredjuje raspisivanje novog konkursa i konkurs se raspisuje, iako je prethodni bez objašnjenja ostao neokončan. Na nagovor sekretara, ja se ponovo prijavljujem na konkurs. Dokaz: -Raspisan konkurs od 5.5. 2002 -Prijava na konkurs Ad-12 Formira se komisija od 5 članova od kojih su 2 u sukobu interesa i ja tražim njihovo izuzeće jer honorarno drže/držali predmete za koje ja treba da se biram. Oglušuju se na moj zahtjev. Dokaz: Zahtjev za izuzće od 26.6.2002. Ad-13. Stiže pozitivan referat potpisan od 3 člana komisije, dok ova dvojica čije sam izuzeće tražila odbijaju da potpišu. Dokaz: -Referat komisije iz oktobra 2002 -Vidjeti i zadanju stranicu ovog referata komisije Ad-14 Referat komisije se šalje na navodnu i ničim utemeljenu „dopunu“ i nakon toga opet nastupa dugotrajno „ćutanje administracije“, tj dekana, a nakon toga slijede uzastopna raspisivanja konkursa svake godine a nekad i po dva puta ( iako su dva prethodna konkursa neokončana), na koje me sekretar redovno pismenim putem pozivao, a da mi prethodno nije dao nikakvu informaciju što je sa „dopuom“ i okončanjem prethodnih konkursa. To je usložavalo situaciju, sve sa ciljem da se što više oteže moj izbor i da me se za to vrijeme ponižava, ne dozvoljava mi se na NNVu da išta kažem ili pitam i sl. Tražim intervenciju prosvjetnog inspektora koji se oglašava nekoliko puta, ali dekan ignoriše njegova Rješenja. Dokaz: nesporno Ad-15 Čitavo to vrijeme ja obavljam sve dužnosti univerzitetskog nastavnika ( nastavu, ispite, konsultacije, mentorstvo na diplomskim, komisije za diplomske, rad u NNV-u itd), bez da imam regulisan status. (O legalnosti i legitimnosti mojih potpisa i ocjena na ispitima i diplomskim radovima je suvišno i komentarisati, kao i moje učešće u organima upravljanja.)

Dokaz: nesporno. Ad-16 Tokom ovog svega više puta se mijenjao i/ili dopunjavao Zakon o univerzitetu/Zakon o visokom obrazovanju, u kojima je redovito nalazio i član koji je propisivao da se u roku od godine dana svi započeti izbori imaju okončati po prethodnom zakonu ( kao što je čl. 145/3 u Zakonu o visokom obrazovanju), a konkurs se morao okončati u skladu sa zakonom koji je vrijedio u vrijeme prijavljivanja na taj konkurs, ali nije. Dokaz: -Zakon o Univerzitetu ( SG 12/93), -Zakon o Visokom obrazovanju ( SG RS br 85/2006), čl. 145/3, (okončanje svih započetih izbora po prethodno važećim zakonima) -Zakon o radu SG RS 38/00, -Zakon o radu ( prečišć. tekst ) SG RS 55/07 Ad-17 U međuvremenu su mi oduzeli najprije nastavu, pa onda mentorstvo za diplomske, pa su me onda isključili i iz rada NNVa. Danas samo bez ikakvih obaveza sjedim u kabinetu. Dokaz: nesporno Ad-18 Zbog gore pomenutog „ćutanja administracije“ podnijela sam još 2004. žalbu Fakultetu, a nakon toga tužbu zbog ćutanja administracije. Tužba je, sa obrazloženjem da ne postoji akt na koji se žalim, odbijena. Dokaz: Presuda br.У-164/04 od 8.9. 2004 Ad-19 Po preporuci OMBUDSMANA pokrenula sam parnicu pred Osnovnim sudom Banjaluka u kojoj sam tražila da se utvrdi moj status na Fakultetu, da ETF provede konkurs do kraja, te da mi se nadoknadi ukupna šteta koju sam pretrpjela zbog neadekvatnog statusa na Fakultetu, zbog narušavanja ugleda i časti, zbog opstrukcija u napredovanju i karijeri, zbog narušavanja zdravlja i izazivanja bola, patnje i straha, kako za status tako i za egzistenciju. O ovome se izjasnio vještak klinički psiholog. Dokaz: -Obavijest Ombudsmana br. 1205-826/03 od 28.10.2003. - Presude koje pobijam: Osnovnog suda u Banjaluci, br.RS/2494/03 od 25.7. 2008.; Okružnog suda u Banjaluci, br. 011-0-Ž-08-000 479 od 15.10.2008. i Vrhovnog suda Republike Srpske, br. 118 0 Rs 0000 59 09 Rev od 22.9.2011.

- Revezija Vrhovnom sudu od 26.11.2008. - Nalaz vještaka kliničkog psihologa od 7.5.2008. Ad-20. Imajući u vidu naprijed iznijeto, sud u upravnom sporu i sudovi u parničnom postupku donijeli su nezakonite odluke iz sljedećih razloga:

Poslodavac, Elektrotehnički fakultet, postupio je suprotno Zakonu o univerzitetu (čl. 72-85),

Zakonu o visokom obrazovanju (čl.84, 89, 145/3) Zakonu o radu ( čl. 5.- neravnopravan tretman zaposlenih; čl. 107-112,

čl. 104.-poslodavac dužan da odgovori u roku od 30 dana; čl. 115. - teret dokazivanja na poslodavcu;)

Zakonu o obligacionim odnosima čl. 200 itd. Ad-21 Apelantkinja smatra da je osporenim presudama povredjeno ustavno pravo, kako u procesnom tako i u materijalnom smislu. Promjena zakona nije mogla uticati na moj status, kao ni uslovi koji su propisani zakonom važećim u vrijeme raspisa konkursa, kao i statusa Fakulteta, jer je tužena RS- Univerzitet. Dakle, ugrožena je moja JEDNAKOST U MOGUĆNOSTIMA i TRETMANU, a to je pretpostavka za sticanje, uživanje i zaštitu SVIH LJUDSKIH PRAVA i SLOBODA. U oblasti ljudskih prava u radu i povodom rada standard jednakosti u mogućnostima i tretmanu u sebi supstituira pravo zabrane diskriminacije. Nijednom zaposlenom na Elektrotehničkom fakultetu, u bilo kom statusu nije tražena ovakva zakonski neutemeljena i nepotrebna (prema uvidu u Zakon o univerzitetu čl. 72/2 i čl.82 i prema onom što je napisao prosvjetni inspektor) „dopuna“ referata sa koje se referat iz neobjašnjivih i meni nesaopštenih razloga nikad nije vratio. ( Ja sam naknadno saznala da je dekan Milorad Božić slao dr Đemal Kolonića da ode u Beograd i „sredi“ da se referat nikad ne vrati!) Također ističem da nikome, osim meni, nisu raspisivani tendenciozno konkursi sa namjerom da ne uspiju, a za koje prethodni nisu bili na zakonit način okončani. Posebno naglašavam da niko od (muških!) zaposlenih na Elektrotehničkom fakultetu nije držan u neregulisanom statusu tolike godine i nije na kraju završio pored „praznog stola“ ( pojam iz mobbinga). Ovakvo pravljenje razlika zasnovano je prvenstveno na polu, jer sam ja prva žena koja je doktorirala na ovom Fakultetu (ostale su uspjeli spriječiti da to urade ili su ih rastjerali), i koja ima svoje mišljenje o radu na Fakultetu, a koje ga otvoreno izražava sa ciljem da se stanje poboljšava, a što onima koji rukovode Fakultetom nije odgovaralo, jer nisu

mogli podnositi drugačije mišljenje. Također tvrdim da većina muškaraca koji su dobili zvanje vanrednog profesora na ETFu nisu morali čak ni ispuniti uslove propisane zakonom, a stekli su to zvanje. Jedan od mnogobrojnih takvih je i Gojko Savanović, čiji je referat «glat» prošao bez takvih «dopuna» koje su se zahtjevale za moj referat iako je njegovom referatu (i opusu) još mnogo toga nedostajalo, što je još jedan upečatljiv dokaz diskriminacije po polu. Dokaz:-Referat komisije za izbor Gojka Savanovića (muškarca)u zvanje vanrednog profesora -Referat komisije za izbor Radojke Praštalo (žene) u zvanje vanrednog profesora Ad-22 Konačno, iz predloženih i priloženih dokaza se vidi da su sudovi donijeli nezakonite odluke, odnosno suprotne važećem ZPP, Zakonu o univerzitetu, Zakonu o visokom obrazovanju, Zakonu o radu, Zakonu o obligacionim odnosima, Ustavu BiH, Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i sloboda, MOR-u, Statutu Univerziteta. Molim Ustavni sud da usvoji razloge iz Apelacije, tako što će da preinači odluku Vrhovnog suda RS br. 118 0 Rs 000059 09 Rev od 22.9. 2011. te da usvoji moj tužbeni zahtjev u cjelosti, da se utvrdi moj status profesora na Univerzitetu u Banjaluci, da se naloži Univerzitetu da okonča postupak mog izbora u skladu sa tada važećim zakonima i da mi se naknade troškovi postupka, i troškovi materijalne i nematerijalne štete, odnosno da ukine presudu Vrhovnog suda br. 118 0 Rs 000059 09 Rev od 22.9. 2011, presudu Okruužnog suda br.011-0-Ž-08-000 479 od 15.10.2008., presudu Osnovnog suda br.RS-2494/03 0d 25.7.2008. i vrati na ponovno odlučivanje. Posebno molim sud da izrekne novčanu kaznu Republici Srpskoj zbog predugog trajanja i odugovlačenja ovog postupka ( 8 godina-radni spor!) Ad-23 Lista dokumenata: -Pozitivan referat komisije za izbor iz oktobra 2002. -Rješenje prosvjetnog inspektora br. 6-08-755/2002. od 1.4.2002.(tačka 2/1,3) -Zapisnik prosvjetnog inspektora br. 6-08.176/2003. (tačke 3, 4, 5.) od 7.2.2003.

-Rješenje prosvjetnog inspektora br. 6-08-658/2004. od 8.3.2004. (tačka 1/3) -Konkurs od 18. jula 2001. i prijava na konkurs -Konkurs od 5.5. 2002 i prijava na konkurs -Urgencije ETF-u od: 1.11.2002.;5.4.2004.; 4.12. 2006.; 23.1. 2007. (itd.) -Urgencije Univerzitetu od: 26.6.2002. 13.6.2006., 27. 2. 2007.; 7.10.2009.(itd.) -Urgencije Ministarstvu prosvjete i prosvjetnoj inspekciji od; 2. 7. 2002.; 30.1. 2003.; 1.4.2004.; (itd.) -Presuda 8.9. 2004. br. У-164/04 od 8.9.2004. -Obavijest Ombudsmana br. 1205-826/03 od 28.10.2003. -Presuda Osnovnog suda u Banjaluci, br.RS/2494/03 od 25.7. 2008.; -Presuda Okružnog suda u Banjaluci, br. 011-0-Ž-08-000 479 od 15.10.2008. -Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, br. 118 0 Rs 0000 59 09 Rev od 22.9.2011. -Revezija Vrhovnom sudu od 26.11.2008. (118-0-Rev-09-000373) -Nalaz vještaka kliničkog psihologa od 7.5.2008. -Referat komisije za izbor Gojka Savanovića (muškarca) u zvanje vanrednog profesora -Referat komisije za izbor Radojke Praštalo (žene) u zvanje vanrednog profesora Apelantkinja Dr Radojka Praštalo Banjaluka, 11.11.2011.

PRAVNI LIJEKOVI

a) Korišteni pravni lijekovi (žalba, revizija i dr.) Sud/organ koji je donio odluku

Broj odluke Datum donošenja odluke

Ishod postupka

Žalba Okružnom sudu u BL na Presudu Osnovnog suda

011-0-Ž-08-000 479 28.7.2008. 20.7.2008.

15.10.2008. odbijena bez valjane argumentacije

Zahtjev za Reviziju Vrhovnom sudu RS na presudu Okružnog i Osnovnog suda u BL

118 0 Rs 000059 Rev 26.11.2008. 1.12. 2008.

22.9.2011. Odbijena bez da se ušlo u Meritum i bez da su se razmatrala kršenja ljudskih prava

b) Neiskorišteni pravni lijekovi Ako je postojala mogućnost žalbe ili revizije koju niste iskoristili, navedite razloge zbog kojih to niste učinili. Nema ih.

DODATNI PODACI I NAPOMENE

a) Ostale odluke Navesti hronološkim redom sve druge odluke u vezi sa Vašom apelacijom.

Sud/organ koji je donio odluku Broj odluke Datum donošenja odluke 1. Rješenj prosvjetnog inspektora Broj: 6-08-658/2004. od 8.3.2004 2. Rješenje prosvjetnog inspektora. Broj: 6-08-755/2002. od 1. 4. 2002

3. Zapisnik prosvjetnog inspektora Br. 6-08.176/2003.

(tačke 3,4,5.) od 7.2.2003

4. 5.

b) Ostali žalbeni postupci Jeste li se prethodno obraćali Domu za ljudska prava za BiH o istom pitanju ili Komisiji za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (Aneks 7)?

Ako jeste, navedite: Broj predmeta: Datum podnošenja aplikacije: Datum i broj odluke

LISTA DOKUMENATA Upišite ovdje sve dokumente koje prilažete uz apelaciju. (Uz Vašu apelaciju trebaju biti priložene kopije svih odluka i dokumenata koje ste naveli u ovoj apelaciji.) Lista dokumenata 1. Lista dokumenata navedena pod Ad-23

SLUŽBENI JEZIK

Na kojem službenom jeziku želite komunicirati s Ustavnim sudom? Bosanski Hrvatski

xSrpski

TAJNOST

Protivite li se da Vaše ime bude objavljeno za vrijeme postupka pred Ustavnim sudom?

DA xNE Dr Radojka Praštalo

__________________________ Potpis podnosioca apelacije

ili zastupnika (žig1)

Banjaluka, 11.11.2011. Mjesto i datum

NAPOMENA: Zbog skeniranja dokumenata bilo bi poželjno da se dostavljeni dokumenti ne spajaju i ne kopiraju obostrano.

Ovaj formular poslati na sljedeću adresu: Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Reisa Džemaludina Čauševića 6/II 71000 Sarajevo 8.2.6. Univerzitet-naturani protivzakonit Ugovor

1 žig potreban ako se radi o pravnom licu

8.2.7. Prigovor na ucjenu i prijetnju od strane rektora Doc.dr Radojka Praštalo Elektrotehnički fakultet Univerziteta u Banjaluci Datum: 24.01.2011.godine Univerzitetu u Banjaluci n/r rektora prof.dr Stanka Stanića Predmet: PRIGOVOR na ponuđeni ugovor o radu na neodredjeno vrijeme zbog nedostatka pravnog osnova za takvu ponudu i inkriminisanost takvog postupaka ponude Budući da mi je dostavljen Ugovor o radu na neodredjeno vrijeme, bez broja, datuma i pečata na dan 11.1.2012.godine, sa navodnim Vašim potpisom, po osnovu odredaba člana 117. Zakona o radu smatram da su mi ovakvom ponudom Ugovora povrijedjena osnovna prava iz radnog odnosa i ugrožen moj radno pravni status nastavanik, zbog čega i ulažem ovaj Prigovor. Poznate su Vam slijedeće činjenice i okolnosti u vezi moga radnog-pravnog statusa nastavnika u zvanju docenta, kako slijedi:

1. Zaposlena sam na ETFu od 1974., a na radnom mjestu docenta na katedri za Telekomunikacije radim od 1999. godine te ostvarujem mjesečnu platu u iznosu od 1912 KM. Poznato Vam je da sam se 2001. prijavila na konkurs za izbor u zvanje vanrednog profesora na predmetima Mikrotalasna tehnika za što sam ispunila sve tražene, potrebne i dovoljne uslove, a koji nije okončan niti sam ja obaviještena o ishodu ili eventualnom poništenju. Nakon toga na inzistiranje sekretara ETFa ponovo sam se prijavila 2002. na konkurs za zvanje van. profesora na predmete Mikrotalasna tehnika i Radiokomunikacije I i II, ispunila opet sve uslove i dobila pozitivan referat komisije za izbor, koji OPET nije okončan niti sam ja uopšte obavještena službeno o ishodu konursa. Shodno odredbama člana 145/3 Zakona o visokom obrazovanju bili ste dužni da taj konkurs na zakonit način okončate, tj. da završite sve započete izbore, a medju njima i moj izbor. Zbog neokončavanja tog konkursa sam pokrenula spor pred nadležnim sudom koji se još uvijek vodi, o čemu ste obaviješteni. Do kraja 2011. godine nije proveden nijedan zakonit konkurs niti je legalno izabran odgovarajući kandidat.

2. U tom periodu mi je nezakonito oduzeta nastava i isključena sam iz NNV, bez ikakve moje krivice ili utvrđivanja ikakve odgovornosti. Za to vrijeme primala sam platu docenta, na osnovu stečenih prava iz 1999.

3. Prema zakonu o visokom obrazovanju imam priznatu diplomu ETFa. magistraturu i doktorat, te zvanja za višeg asistenata i docenta, koja mi nikad ničim nisu bila osporena. Objavila sam mnogo radova i više knjiga, što je bilo dostavljeno uz prijave za konkurs iz 2002. ( i više od toga) i to je nesporno.

4. Ponuđenim ugovorom rasporedjujete me na radno mjesto stručni saradnik u nastavi, za koje su Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta na Univerzitetu u Banjaluci, pod brojem II-18 propisani uslovi za zasnivanje radnog odnosa: VSS i 1 godina radnog iskustva!!? Napominjem da se to radno mjesto po

važećim aktima Univerziteta popunjava putam konkursa, koji uopšte nije raspisan, a kamo li da sam se ja na taj konkurs javila! Osim toga, na tom radnom mjestu je predviđena plata 25% manja čak i od plate asistenta pripravnika!?!!

PO KOJEM PRAVNOM OSNOVU MI NUDITE na potpis ovaj Ugovor?

Možete mi ponuditi samo Ugovor o radu na radno mjesto DOCENTA, reizborom i u okviru procedure reizbora, a nikako na radno mjesto koje NE ODGOVARA MOM NASTAVNIČKIM STEČENIM ZVANJEM DOCENTA. Nudjenjem na radno mjesto NIŽEG RANGA u hijerarhiji nastavničkih i saradničkih zvanja izvršili ste DIREKTNU DISKRIMINACIJU MENE KAO LIČNOSTI koja već ima zavšen mandat u zvanju DOCENTA i takav POSTUPAK prema meni je diskriminatorski (u smilu člana 5. i 13. u vezi sa članom 180.tačka 4) i nije do sada ni na kome primjenjen! Po Zakonu o radu je kažnjiva takva diskriminacija, jer mi nudite manji obim prava (niže zvanje i manja plata), a sve u okolnostima bez ikakvog povoda i pravnog osnova kada već imam ugovor o radu na neodređeno vrijeme u zvanju docenta-nastavničkom zvanju, čime su direktno ugrožena moja ljudska prava, s obzirom da DISKRIMINACIJU zabranjuje i Evropska povelja o zaštiti ljudskih prava i sloboda.

5. Naime, ponuda Ugovora o radu na neodređeno vrijeme pod promijenjenim uslovima prema odredbama člana 137. Zakona o radu i može se dati u slijedećim slučajevima:

- ako je takva ponuda rezultat disciplinskog postupka (poznato je da protiv mene nije otvoren ili ikada vodjen disciplinski postupak, kako sada, tako i ranije, niti je ikakav postupak u toku);

- ako se radi o ekonomskim, organizacionom i tehnološkim promjenama (poznato je da sam po osnovu organizacionih promjena – donošenjem novog Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta, već potpisala ugovor na radno mjesto nastavnika kao što je poznato i to da se ne radi o ekonomskim, organizacionim i tehnološkim promjenama – jer to prosto nigdje ne piše u preambuli ponudjenog Ugovora, a moralo bi ako se radi o jednom od ovih razloga);

6. Odredbama člana 141. Zakonom o visokom obrazovanju propisani su uslovi pod

kojima se univerzitetskom profesoru mogu oduzeti titule odnosno poništiti stečena zvanja magistra i doktora nauka, te se to ne može uraditi PREĆUTNO, kao što ste Vi pokušali. U članu 1 ponuđenog Ugovora, Vi navodite : «Poslodavac Univerzitetiu Banjaluci, koga zastupa rektor prof.dr Stanko Stanić prima na rad radnika dr Radojku Praštalo, sa završenim Elektrotehničkim fakultetom i stručnim nazivom dr tehničkih znanosti iz oblasti elektrotehnike» Prigovaram terminu «stručni naziv», jer se radi o akademskoj tituli, shodno Zakonu o visokom obrazovanju. Dakle, Vi ovdje priznajete moja dosadašnje titule, a ponuđenim ugovorom me degradirate na nivo početnika koji je tek završio fakultet i ima jednu godinu iskustva, što me posebno vrijeđe i kao naučnog radnika i čovjeka. To degradiranje mene niste ničim obrazložili, niti ste vodili bilo kakav postupak protiv mene. Shodno odredbama Zakona o radu i podzakonskih propisa iz oblasti rada, raspoređivanje zaposlenog na drugo radno mjesto vrši se u skladu sa stručnom spremom koja u mom slučaju obuhvata i akademska zvanja koja su mi bila do sada priznata i nisu mi ničim oduzeta, a platu mi mi smanjujete čak na iznos znatno manji od asistenta pripravnika, čime direktno ugrožavate moja do sada stečena prava.

I iz tih razloga je ponuđenmi Ugovor je inkriminisan, jer postupak utvrdjivanja ništavosti stečenih diploma: magistra i doktora nauka protiv mojih stečenih titula i zvanja nije nikad bio ni pokrenut.

7. Također, u članu 3. Ugovora koji mi nudite navodite da «radnik prima na rad od 1.1.2012. godine», dakle prije negoli mi je i tekst prijedloga Ugovora dostavljen, što je potpuno besmisleno. S druge strane ja sam radnik koji je već primljen u radni odnos na neodređeno vrijeme u ovu ustanovu još daleke 1974. godine, i nije mi prestao taj radni odnos da bi me ponovo primali i to još kao početnika!!??

8. Stupanjem na snagu važećeg Zakona o radu, u Prelaznim i završnim odredbama propisano je da su poslodavci dužni da u roku od 3 mjeseca od početka primjene zakona, ponude zaposlenima ugovore o radu u sa skladu sa istim. Meni je tada ponuđen takav ugovor za radno mjesto docenta na kom sam i tada bila i ja sam ga potpisala, pa mi je čudno što mi se sad ponovo dostavlja u vezi s tim, pozivajući se na taj isti Zakon o radu, a konkursa za to radno mjesto nije bilo. Osim toga, postojao je i tačno zakonski određeni rok po kom ste to morali uraditi (3 mjeseca), koji je za ovaj novonuđeni ugovor davno istekao!

9. U okolnostima koje se odnose na činjenice da ste me isključili iz nastave zbog neizbora u zvanje vanrednog profesora (koji izbor u zvanje je dužan organizovati poslodavac) zatim u okolnostima kada teče i upravni spor u vezi poništenja konkursa (radi toga što je prekoračen zakonski rok od 6 mjeseci za izbor u zvanje po konkursu u okviru koje procedure sam i ja bila kandidat) u okolnostima kada već imam potpisan ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu nastavnika – u zvanju docenta, u okolnostima kada se ugovor o radu ne može ponuditi jer ne postoji pravni osnov za takvu ponudu (ne zna se zbog čega sada u ovom momentu odjednom, ni iz čega, nudite neki ugovor na niže rangirano radno mjesto stručnog saradnika – jer nisu u pitanju organizacione promjene, ekonomski ili tehnološki višak), dakle, nudite mi takav ugovr o radu na potpis samo da me diskriminišete i takvim nemoralnim ponudama mobbingujete, što je nedopušteno i kažnjivo ( Evropska povelja o zaštiti ljudskih prava i sloboda!).

10. Iz gore navedenih razloga je vidljivo da je potpuno besmisleno nuđenje ovog Ugovora meni na potpis, pa Vam skrećem pažnju na inkriminisanost sadržine takvog Ugovora, tražeći od Vas da odustanete sami od ovog potpuno neosnovanog Ugovora koji mi je prouzročio ogroman stres i intenzivne srčane tegobe, te da me pismeno obavijestite o Vašem daljnjem postupanju u roku od 8 dana, kako ne bih morala preduzimati daljnje korake u skladu sa Zakonom, radi zaštite mojih povrijedjenih prava jednom takvom nemoralnom i protivzakonitom ponudom.

11. Nadam se da ćete konsultovati i druge kompetentne pravnike koji umiju rješavati sporne činjenične situacije, kako bi se organizovala procedura reizbora u zvanje docenta i završiti proceduru reizbora (kad već baš nikako NEĆETE da organizujete proceduru za izbor u zvanje vanrednog profesora za što sam ispunila uslove i prije 2002. godine i uredno se prijavila na konkurs čije okončanje se opstruiše od strane svih dekana ETFa i rektora za čitav ovaj period od 2002. do danas i dalje), te iz takve procedure mi ponuditi ugovor o radu na neodređeno vrijeme po osnovu reizbora u zvanje docenta i na radno mjesto nastavnika – u zvanju docenta, sve dok se ne okonačaju sudski postupci koje sam pokrenula protiv Poslodavca.

dr Radojka Praštalo, docent

8.2.8. Odgovor na pretnju otkazom i ucjenu kao zadnju fazu mobbinga Radojka Praštalo Univerzitet u Banja Luci ul. Petra Bojovića br. 1A Banja Luka Banja Luka, 19.01.2012. Predmet: Prigovor Dana 11.01.2012. godine, primila sam 4 primjerka Ugovora o radu, na mjesto stručnog saradnika u nastavi na Elektrotehničkom fakultetu. Ove primjerke ugovora primila sam od sekretara Elektrotehničkog fakulteta. Obzirom da niti jedan od primjeraka ne sadrži pečat Univerziteta, niti je uredno protokolisan i zaveden, u sumnji sam da li su predmetni primjerci ugovora uopšte vjerodostojni i da li su došli od strane rektora i Univerziteta. Stoga, vam dostavljam kopiju jednog potpisanog primjerka ugovora, pa vas pozivam da se izjasnite da li je to ugovor koji je došao od rektora odnosno Univerziteta. Zato vas pozivam da mi dostavite uredne primjerke Ugovora o radu, koji su sačinjeni na pravilan način – odnosno koji imaju i pečat i potpis i broj protokola. Podnosilac prigovora Doc. Dr Radojka Prastalo Prilog:

• Kopija Ugovora o radu bez pečata i broja

Dr Radojka Praštalo, docent Univerziteta u Banjoj Luci BANJA LUKA UNIVERZITET U BANJOJ LUCI OJT BANJA LUKA OSNOVNI SUD BANJA LUKA

Na osnovu člana 11. Krivičnog zakona Republike Srpske, obavještavam Vas da sam ugovor o radu na neodređeno vrijeme ponudjen od rektora Univerziteta u Banjoj Luci potpisala u nužnoj odbrani, te sam na poseban način ovjerila i potpisla takav urgovor, radi zaštite svoga potpisa i krivične zaštite i procedure koju ću otvoriti pred nadležnim institucijama sistema Republike Srpke. Zbog navedenog, pod punom krivičnom odgovornošću, d a j e m

I Z J A V U Ja dr Radojka Praštalo, zaposleni radnik – nastavnik u zvanju docenta Univerziteta u Banjoj

Luci, potpisala sam ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji mi je ponudjen sa potpisom rektora Univerziteta u B.Luci i uručen 11.01.2012.godine, iako nisam saglasna nisačim što je u njemu navedeno. Isti potpisan vraćam Poslodavcu, da ne bih dobila zaprijećeni otkaz radnog odnosa u roku od 30 dana, nakon isteka roka za potpis takvog inkriminisanog ugovora o radu (član 10. toga Ugovora). Dostavljeni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme je inkriminisan sa takvim odredbama člana 3, 4, 5 i 10. Ugovora, stoga ću nakon dostave potpisanog ugovora i sa moje strane, pokrenuti krivični postupak protiv rektora Univerziteta u B.Luci prof. dr Stanka Stanića.

Krivičnu proceduru ću otvoriti radi odbijanja protivpravnog napada na moje dobro - već postojeći zakoniti radni odnos na neodređeno vrijeme i radno mjesto nastavnika u zvanju docenta, koji radni odnos kod Elektrotegničkog fakulteta Univerziteta u B.Luci traje od 1974.godine.

Budući napad bi uslijedio na način da mi prestane radni odnos ukoliko ne potpišem takav inkriminisani ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kojim Ugovorom se poništava moj sveukupni dosadašnji rad nastavnika na organizacionoj jedinici Univerziteta u B.Luci i rad koji sam imala radeći u svojstvu izabranog nastavnika u zvanju docenta kod Elektrotehničkog fakulteta u B.Luci, jer mi se nudi radno mjesto sturčni saradnik u nastavi, koji poslovi su vrednovani kao poslovi visoke stručne spreme, čime se devalviraju sve moje titule, naučna zvanja i svodi me se na rang ispod asistenta pripravnika, na koji način su povrijedjena moja osnovna ljudska prava iz radnog odnosa, uskraćivanjem rada na mjestu nastavnika i umanjenjem plate doktora nauka.

Ova Izjava ima značaj i važnost u postupcima pred sudovima, a posebno u okolnostima kada su u vezi izbora u zavanje vanrednog profesora za oblast Radiokomunikacije I i II otvoreni sudski postupci: upravni spor radi poništenja konkursa zbog prekoračenja zakonskog roka i izbora u zavanje izazavnog greškama i nezakonitim radom rektora Univerziteta u B.Luci i parnični postupak – apelacioni pred Ustavnim sudom BiH, o kojim okolnostima je rektor informisan i ima svijest i znanje o istom a nudi mi inkriminisani ugovor o radu da bi prikrio vlastite greške i greške prethodnika, koje je on mogao a nije htio na vrijeme ispraviti (dolus directus).

Ova Izjava ima važnost u pravnom saobraćaju i služiće kao dokaz zaštite moga potpisa radi mogućnosti otvranja krivičnih i drugih sudskih postupaka.

Izjavu dala, Dr Radojka Praštalo _____________________________ Prilog: Sastojak Izjave je Ugovr o radu na neodređeno vrijeme

Dr Radojka Praštalo, docent Univerziteta u Banjoj Luci BANJA LUKA UNIVERZITET U BANJOJ LUCI n/r Rektoru prof. dr Stanko Stanić Ulica Vojvode Petra Bojovića 1A BANJA LUKA Putem Pisarnice Univerziteta u B.Luci Predmet: Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, dostavlja se Poštovani,

Uprilogu Vam dostavljam potpisan ugovor o radu na neodređeno vrijeme, u četiri primjerka, sa posebnom ovjerom kod nadležnog organa uprave.

Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kojim se ponovo primam u radni odnos sa 01.01.2012.godine potpisala sam na poseban način, uz Izjavu, kao ispravu u pravnom saobraćaju, koju Izjavu kao i ponudjeni Ugovor sam potpisala u nužnoj odbrani, sa ciljem da zaštititim svoj poptis od zloupotrebe i radi obezbjedjenja sudske i krivične zaštite.

Prednje i radi toga što ću dostavljeni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme procesuirati kod nadležnih institucija sistama OJT Banja Luka i Osnovnog suda Banja Luka. Dostavljajući prednje, s poštovanjem Podnosilac, Dr Radojka Praštalo, docent Priloga: 4 primjerka Ugvoora

Doc. dr Radojka Praštalo Elektrotehnički fakultet Banjaluka Datum: 2. 2. 2012. INSPEKCIJI RADA REPUBLIKE SRPSKE n/r gl. inspektora Gorana Grbića Predmet: ZAHTJEV za hitnu intervenciju Molim da spriječite samovolju rektora koji me ucjenom i pretnjom otkazom prisiljava da potpišem nezakonit i za mene degradirajući Ugovor, koji je čak i bez pečata i broja protokola. Obratila sam se rektoru sa Zahtjevom da mi se dostavi bar formalno kompletan taj inkriminisani Ugovor, ali je nastupilo „ĆUTANJE ADMINISTRACIJE“, kao i u vezi PRIGOVORA koji sam nakon toga dostavila rektoru. Budući sam ja obavezna da taj preteći ugovor potpišem u roku od mjesec dana, taj rok ističe 11. 2. 2012, to vas molim da prije toga intervenišete i naredite rektoru da poništi taj inkriminisani ugovor, te da potpiše i protokoliše onaj ugovor koji sam potpisala kad i ostali zaposlenici ETFa, a čiji mi primjerak još nije dostavljen Molim Vas da ne rasporedjujete za ovu intervenciju inspektore Boška Stojkovića i Miroslava Kasagića jer, prema mom dosadašnjem saznanju, oni „nemaju petlju“ da rade svoj posao u skladu sa zakonom i strukom. Hvala. Sa poštovanjem Dr Radojka Praštalo Prilog: 1. Fotokopija datog Ugovora ( bez pečata iprotokola!) 2. Zahtjev za dostavljanje Ugovora sa pečatom i protokolom 3. Prigovor na nezakonitost ugovora

Doc.dr Radojka Praštalo Elektrotehnički fakultet Univerziteta 8u Banjaluci Banjaluka Daum 15.2.2012. INSPEKCIJI RADA REPUBLIKE SRPSKE n/r glavnog inspektora Predmet: Zahtjev za HITNU OBUSTAVU IZVRŠENJA nezakonitog Ugovora o radu broj 01/ETF-3334-170/12 od 11.01.2012. koji mi pod pretnjom i ucjenom naturio na potpis rektor Univereziteta u Banjaluci, dr Stanko Stanić 15. 02.2012. U dopisu Inspekciji rada od 2.2.2012. sam podnijela ZAHTJEV za zaštitu mojih radnih prava koju Inspekcija rada još nije obavila, što je osokolilo kršioce zakona na Univerziteu pa hrabro nastavljaju teror nadamnom. Pitam glavnog inspektora: HOĆE LI MENE ITKO ZAŠTITITI OD OVOG TERORA kakvim se godinama ( i decenijama) OPSTRUIRA i RASTJERUJE KADAR sa Univerziteta u Banjaluci? Danas 15. 2. 2012. sam HITNO pozvana sa bolovanja da dođem na ETF i da pod pretnjom otkazom, u vremenu od 11.00 sati do 12. 00. potpišem i vratim ugovor na Univerzitet, bez da mi je ostavljen ikakav rok za konsultaciju sa advokatom. Učinila sam to i to sa klauzulom i zato molim Inspekciju rada da obustavi izvršenje ovog nezakonitog ugovora, jer slijedi krivična prijava protiv svih koji su podržali i pomogli ovo krivično (ne)djelo. Dr Radojka Praštalo Prilog:

1. kopija ponovnog Ugovora o radu uz propratni akt 2. Izjava za OJT, Sud i Univerzitet vezano uz prethodno potpisani Ugovor 3. Izjava Univerzitetu i posebno potpisan prethodni ugovor 4. Ponovo uručeni ugovor, ovaj put sa antidatiranim (!?) datumom i brojem protokola

( ne znam kako su to izveli u knjizi protokola!?), od strane mene potpisan u roku od 2 sata.

5. Ostali dokumenti: a)Fotokopija tog ugovora bez pečata i protokola uručena 11.1.2012.; b)Zahtjev Univerzitetu za dostavljanje ugovora sa pečatom i protokolom; c)Prigovor na nezakonitost Ugovora; su dati uz Zahtjev za intervenciju Inspekciji rada od 2.2.2012.

Doc.dr Radojka Praštalo Dana, 20.2.2012.godine Elektrotehnički fakultet Univerziteta u Banjoj Luci BANJA LUKA REKTORU UNIVERZITETA U B.LUCI N/r prof. dr Stanka Stanića, rektora BANJA LUKA Putem Protokola ETF-a B.Luka ili pošte PREDMET: Ugovor o radu na neodredjeno vrijeme broj 01/ETF-3334-170/12. od 11.1.2012.godine, dostavlja se potpisan

U prilogu Vam dostavljam potpisan Ugovor o radu na neodredjeno vrijeme broj 01/ETF-3334-170/12. od 11.1.2012.godine, potpisan pod prijetnjom i ucjenom prema izrazitom usmenom zahtjevu rektora bez ikakve klauzule, jer će inače uslijediti uskraćivanje plate i otkaz.

Dana 20.2.2012.godine dostavljen mi je po treći put isti Ugovor na potpis, koji sam prethodna dva puta potpisala (prvi put uz Izjavu, kojeg sam dobila bez broja protokola i potpisala i dostavila 9.2.2012.godine, drugi put uz Klauzulu zaštite, dostavljen isti Ugovor na dan 15.02.2012. sa brojem protokola, pečatom, potpisom rektora i datumom 11.1.2012.godine), a sada ga potpisujem na dan 20.02.2012.godine, bez ičega na izričit zahtjev Vas rektora i uz prijetnju.

Poznato Vam je da sam Ugovor o radu na neodređeno vrijeme potpisala 2009.godine kada i svi drugi zaposleni radnici na ETF, u momentu kada su se dogodile organizacione promjene i kada je postojao pravni osnov za potpisivanje ugovora o radu pod promijenjenim uslovima, dok za ove naknadne ugovore o radu ne postoji pravni osnov da mi se ponudi bilo kakav ugovor, jer je na snazi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme iz 2009. koji sam prvi potpisla, a koji ovim potonjim ugovorima nije stavljen van snage.

Zbog toga prisilu da sukcesivno potpisujem već treći put ovaj jedan te isti Ugovor doživljavam kao pravno nasilje i klopku da u nedostatku zakonskog osnova za otkaz iznađete kakav-takav drugi osnov za otkaz. Jer, dokument u kom se poništavaju sve moje titule, akademska zvanja i čitav 38-godišnji ptrofesionalni opus, znate da ja ne mogu potpisati niti bi takvo nešto itko potpisao! Ne biste niti Vi, zar ne? Da ne bih upala u tu Vašu klopku, ja ću ga potpisati, iako njegovu zakonitost osporavam po mnogo osnova, što je navedeno u PRIGOVORU na koji ste se Vi oglušili.

Napominjem da sam na Ugovor – dostavljen 11.1.2012.godine uložila Prigovor broj 138-1/12. od 24.1.2012.godine rektoru n/r, u kome sam navela sve nezakonitosti koje sadrži taj ugovor, na što rektor nije ni odgovorio ni ispravio te nezakonitosti već mi taj isti Ugovor dostavlja ponovo na potpis 15.2.2012. godine i 20.02.2012.godine pod usmenom prijetnjom i ucjenom preko sekretara ETF-a - da će mi uskratiti platu i dati otkaz ako ne potpišem taj Ugovor bez ikakve klauzule.

Zbog svega navedenog, ostajem u cjelosti pri tom Prigovoru, a Ugovor sada 20.02.2012.godine potpisujem isključivo zbog usmene prijetnje i ucjene koju mi je uputio rektor Stanić preko sekretara ETF-a, i dostavljam ga u tri primjerka uz ovaj Podnesak.

Prilog: 1.Potpisana tri primjerka Ugovora 2. Duplikat PRIGOVORA br.138-1/12 od 4. Podnosilac, DOSTAVLJENO: Doc.dr Radojka Praštalo

1. Rektoru Univerziteta u B.Luci 2. Inspekciji rada 3. Ombudsmanu BiH 4. OJT Banja Luka 5. Medijima

8.2.9. Neki primjeri uzaludnog obraćanja institucijama RS (i BH)

Dr Radojka Praštalo Elektrotehnički fakultet Banjaluka Datum 7.6. 2006. REKTORU Univerziteta u Banjaluci n/r g. Stanka Stanića Predmet: MOLBA za intervenciju M O L B A kojom molim g. rektora da interveniše kako bi se konačno, nakon 7 godina, riješio moj status na zakonit način Obrazloženje U zdnjih 14 godina protjerane su sve moralne norme, uključujući i onu koja podrazumjeva njihov minimum, a to je ZAKON, sa Univerziteta u Banjaluci. Iako ima mnogo dokaza i slučajeva koji to potvrdjuju, mislim da će biti dovoljan ovaj moj da bi se to argumentovano potvrdilo. Da bi se ovo klupko bezakonja i bezčašća počelo odmotavati, molim Vas

- Da obezbijedite da dekan ETFa Milorad Božić konačno ispoštuje bar ZAKON O DOSTUPNOSTI INFORMACIJAMA i da mi dostavi fotokopiju RJEŠENJA koju je na moj zahtjev ETF-u Banjaluka još u martu 2004. god ispostavio ETFu inspektor za visoko obrazovanje Željko Laganin. Fotokopiju ovog RJEŠENJA sam tražila od Milorada Božića (dekana ETFa), Marka Ninkovića ( sekretara ETFa) , ministra Pecelja, ministrice Božić, ministra Kasipovića, Transparency Internatiuonala i dr., ali je sve bilo uzalud, bez obzira na činjenicvu da je na snazi ZAKON O DOSTUPNOSTI INFORMACIJAMA. Tražila sam to RJEŠENJE i od inspektora Laganina lično, ali je on rekao da mi ga mora dati dekan a ne on, jer on ne smije ( bojao se Savanovića da mu ne da otkaz!). Inspektor Laganin se jedino usudio da mi preko telefona pročita rečenicu koja se odnosila na mene, a ona je glasila otprilike ovako:

“ Nema nikakvih smetnji da se obavi izbor Radojke Praštalo..” ali, ta rečenica nikako nije odgovarala Božiću i njegovim kriminalizovanim mentorima, pa to RJEŠENJE uporno taji od mene, a nema nikoga tko bi ga prisilio da ispoštuje pomenuti Zakon.

- Da se okončaju KONKURSI na koje sam se javila još 2001. god. bilo pozitivno, bilo negativno, kako bih znala na čemu sam. Ovako sam u nedefinisnom statusu jer mi je 1999. trebao biti obavljen ili izbor u više zvanje ili reizbor u isto. Najprije me Branko Dokić opstruirao neraspisivanjem konkursa i neodobravanjem, a zatim korumpiranjem nekih svojih recenzenata za moje knjige, pa kad sam ja 2001. sama sebi našla recenzente i štampala sama svoje knjige, on je onda raspisao konkurs, ali “ igre” nisu prestale. Traju još i danas, jer je poslušnik Milorad Božić nastavio da “igra “ po Dokićevim i Iliškovićevom notama! - Da se na osnovu pozitivnog referata potpisanog od 3 respektabilna člana komisije koje su odabrali Dokić i Ilišković i NNV ETFa obavi moj zasluženi

izbor u više zvanje, odredi moj status i okonča 7- godišnja opstrukcija i diskriminacija prema meni. Sa poštovanjem Dr Radojka Praštalo Prilog: 1. Dopisi Miloradu Božiću dekanu ETFa, ministrici Božić i ministru Kasipoviću 2. Odgovor Milorada Božića ( nesuvisli!) 3. Moj referat za izbor u zvanje van. prof. potpisan od 3 člana Komisije 4. Gojka Savanovića referat za izbor u isto zvanje na istom Fakultetu 5. Rajka Gnjate referat za isto zvanje na istom Univerzitetu

Dr Radojka Praštalo Elektrotehnički fakultet Banjaluka MINISTARSTVU ZA PROSVJETU Republičkom INSPEKTORU za visoko školstvo Predmet: PREDSTAVKA zbog povrede Zakona o univerzitetu

Na sjednici Nastavno-naučnog vijeća Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci održanoj 13. 5. 2002. određena je referentska komisija po mojoj prijavi na konkurs iz maja 2002. godine. Međutim, ja sam se bila prijavila na takav konkurs, na predmet MIKROTALASNA TEHNIKA, još prošle godine, u skladu sa Zakonom o univerzitetu, ali zbog kršenja tog zakona ( i mnogih drugih) od strane dekana ETF-a Banjaluka, Univerziteta u Banjaluci i Inspekcije Ministarstva za prosvjetu RS ( dokazi u PRILOZIMA 1,2 i 3 ), ja nisam uspjela ostvariti svoje pravo, pa sam bila prisiljena da se 2002. god ponovo prijavim na isti konkurs, ali ovaj puta još i na predmete Radiopredajnici i Radioprijemnici sa kojima mi se, potpuno zakonski neosnovano ( PRILOG 4) uslovljava prijava na konkurs za napredovanje u više zvanje na predmetu za koji imam izbor u zvanje docenta, a to je MIKROTALASNA TEHNIKA.

Međutim, tu ne počinju, niti se završavaju ” igre bez granica” vezane za mene, zbog čega ću morati pokušati svoje pravo ostvariti na drugom mjestu. U tom smislu moram proći ponovo sve relevantne a nedjelotvorne instance ove države kako bi se vidjelo da institucije ove države zaista ne funkcionišu, i da pojedinac, ako nije beskrajno poslušan kroz čitav svoj radni vijek, ne može ostvariti svoja prava na fakultetu i univerzitetu niti može napredovati u svojoj struci onako kako bi želio i mogao, kao što je slučaj samnom. Zbog toga se obraćam vama da me podržite u mom zahtjevu u ostvarivanju PRAVA NA RAVNOPRAVNOST u smislu da se i meni, pod istim uslovima i sa istim kriterijumima kao i drugim nastavnicima na Elelktrotehničkom fakultetu u Banjaluci i (općenito univerzitetima u RS) odredi komisija za izbor. A to znači da i moja komisija bude sastavljena od 3 kompetentne osobe koje koliko-toliko poznaju mene i moj dosadašnji rad, a ne od osoba po izboru mojih neprijatelja. Naime, oni su mi odredili komisiju od pet članova za izbor u zvanje vanrednog profesora dok sebi određuju komisije od tri člana ne samo za izbor u ovo isto zvanje veći i za zvanje redovnog profesora (PRILOG 5), što je bar NEOBIČNO ( da ne koristim jače riječi). Ja u principu ne bi imala ništa protiv toga da moja komisija i bude sačinjena od 5 članova, kad u dva dodatna člana ne bi naslućivala intrigu, s obzirom na iskustvo koje imam iz 1993. o čemu ću obješnjenje dati u OBRAZLOŽENJU. Zbog toga tražim izuzeće iz ove komisije -prof. dr Jelenka Vlajića i -prof. dr Milana Šunjevarića i smatram da su i u mojoj komisiji, kao i u komisijama mojih radnih kolega, potpuno dovoljna 3 člana od kojih je jedan AKADEMIK a druga dvojica redovni profesori na elektrotehničkim fakultetrima u Beogradu i Nišu, a to su -akademik Aleksandar Marinčić, red prof. na ETF Beograd,

-prof. dr Đorđe Paunović, red. prof. na ETF Beograd i -prof. dr Bratislav Milovanović, red prof. na Elektronskom fakultetru u Nišu. To da ona dvojica čije izuzeće tražim, nisu stavljena u komisiju iz dobrih namjera, potkrijepit ću činjenicom da je oblast mog rada iz mikrotalasne tehnike više nego dobro pokrivena kompetencijom akademika Aleksandra Marinčića i redovnog profesora Bratislava Milovanovića, pa Jelenko Vlajić i Milan Šunjevarić nisu zasigurno stavljeni u ovu komisiju niti da kontrolišu niti da pomognu ovoj dvojici renomiranih stručnjaka za mikrotalasnu tehniku, već potpuno iz drugih razloga, zbog čega i tražim njihovo izuzeće. OBRAZLOŽENJE

Ja sam skoro čitav svoj radni vijek ( 28 godina) na ovom fakultetu provela pod maksimalnom opstrukcijom, sankcijama i terorom Aleksandra Iliškovića, Jelenka Vlajića i Branka Dokića. Razlog za to je što jednom davno, kad su oni svi bili VELIKI KOMUNISTI i sljedbenici “ najvećeg sina naših naroda i narodnosti” nisam bila apsolutno poslušna i što nisam “ čitala između redova” njihove želje te u skladu sa njima glasala na sastanku sindikata za predsjednika sindikata koji bi se “ uklapao” u njihovu koncepciju. To je poznata metoda iz brozovskih vremena po kojoj se na jednom primjeru utjeruje strah svim sudionicima u bar tri naredne generacije! Odoljela sam svim pritiscima i ucjenama i ostala pri svom mišljenju za koje sam imala argumente, zbog čega sam pala u nemilost i zbog čega sam skoro čitav svoj radni vijek pod konstantnim sankcijama. Svaki moj pokušaj da nešto uradim, dočekan je “ na nož”, pa zbog toga moram krišom sve raditi jer su oni u svakom trenutku spremni da mi to sabotiraju. Nemam čak ni asistenta iako sam čak pismenim putem zahtijevala da mi se raspiše konkurs za asistenta. Radeći u takvim uslovima, ja sam ipak uradila mogo, mnogo više nego većina njihovih “ poslušnih miljenika” čime sam ih samo dodatno razbješnjavala.

Godine 1991. sam doktorirala u Zagrebu. Pošto je na našem fakultetu uvijek bilo premalo doktora nauka, za svakog od njih, čim bi doktorirao, u roku od par dana se pokretao postupak za njihovo napredovanje u više zvanje. To je važilo za sve, osim za mene. Ja sam više od 3 godine bila doktor u zvanju asistenta ( PRILOG 6 i 7) i bila bi to još i danas da nisam tražila zaštitu svojih prava. Na taj način sam ih prisilila da raspišu konkurs na koji sam se javila. Pošto sam skoro 20 godina asistirala na predmetu Osnovi elektrotehnike i pošto je na tom predmetu honorarisao Jelenko Vlajić koji je imao izbor na dvosemestralnom predmatu Teorijska elektromagnetika , to sam se javila na konkurs za izbor u zvanje docenta na taj predmet. Međutim, da bi onemogućili moj izbor na taj predmet i time zadržali honorar Vlajiću, oni su u komisiju za izbor stavili Jelenka Vlajića koji je taj predmet godinama držao honorarno i primao dvostruku platu, te je zbog toga bio LIČNO zaintetresovan da ja ne budem birana na taj predmet jer bi on time izgubio honorar i duplu platu. Ja, shvativši o čemu se radi, tražila sam izuzeće Jelenka Vlajića iz te komisije o čemu sam dobila ODLUKU sa Univerziteta ( PRILOG 8). Međutim, Elektrotehnički fakultet na čelu sa dekanom Brankom Dokićem nije ispoštovao tu odluku, pa sam se žalila inspektoru Milenku Lužajiću, koji umjeso da štiti onog čija su prava povrijeđena, štitio je one koji su tuđa prava uzurpirali ( i on kao takav, još uvijek je inspektor??!!). Ta komisija čiji član je bio Jelenko Vlajić NIKAD nije napisala i dostavila referat, ni pozitivan ni negativan. Naprosto se ućutila kao i dekan, Vijeće, Savjet, inspektor i Univerzitet, te je bilo je po onoj : POJEO VUK MAGARE, a ja svoja prava u toj državi bezvlašća, voluntarizma i terora nisam uspjela ostvariti. Zato sam konkurisala na Mikrotalasnu tehniku za koju su mi komisiju odredila ova

gore pomenuta trojica, a komisija je bila takva kakvu NIKAD NITKO NA SVIJETU nije imao za izbor u zvanje docenta: dva akademika i jedan redovni profesor svi sa najelitnijeg elektrotehničkog fakulteta u zemlji ( PRILOG 9). Ta komisija, pošto u njoj nije bilo Jelenka Vlajića niti nekog sličnog, izvršila je svoj zadatak i napisala mi pozitivan referat, iako me nije poznavala. Kad je taj referat stigao, dekan Branko Dokić se našao u nebranom grožđu. Sazvao je vijeće i rekao : ” Radojka Praštalo ispunjava formalno uslove za izbor u zvanje docenta i dobila je pozitivan referat od komisije, ali ja ipak predlažem da je ne izaberemo, jer ova komisija joj je potpisala referat zato što je ne pozna!. Svi članovi vijeća, osim trojice ( Milan Jovanović, Antun Sertić, Sedat Širbegović) su glasali za ovaj prijedlog dekana! Time su DEZAVUISALI KOMISIJU KOJU SU SAMI ODREDILI!!?? U odluci koju je potpisao dekan nalaze se neka nebulozna objašnjena koja su neistinita (PRILOG 10) koja sam ja sva pobila u žalbi univerzitetu ( PRILOG 11), na koju nikad nisam dobila odgovor, ali je rektor usmeno “savjetovao” Dokića da u slučaju Radojke Praštalo postupi po zakonu. Nakon toga on je ponovo sazvao Vijeće i rekao : “ Dobili smo naredjenje da u slučaju Radojke Praštalo postupimo po zakonu. Neću više nikakvu diskusiju. Ko je “ za”?” Digao je ruku i oni svi su digli ruku… Šta reći na ovo?

Međutim, sad moram da “ platim “ i za to njihovo poniženje kad su morali da “ poližu ono što su popljuvali” zbog čega vam se obraćam sa molbom da spriječite ovu odmazdu, ni za šta.

Ja sam pismeno i usmeno tražila da mi se u komisiju za izbor odrede kompetentni profesori sa Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu gdje sam ja magistrirala i doktorirala i gdje ljudi bar donekle poznaju mene i moj rad, kao što je običaj u našim nastavno-naučnim krugovima. U tu komisiju sam predložila:

- prof. dr. Ervin Zentner, redovni profesor FER Zagreb, (mikrotalasna i radari) - prof. dr Borivoj Modlic, red. prof. FER Zagreb,( radiotehnika) - prof. dr Zijad Haznadar, red prof. FER Zagreb (teorijska elektromagnetika) - prof. dr Sedat Širbegović, bivši prof. ETF Banjaluka, sada prof. na Test College

of. Technology, Belltville USA (MT komponente i uređaji) - prof. dr Djemal Kolonić ETF Banjaluka ( telekomunikacije)

Dekan Ilišković je na sjednici NNVa ETF-a izjavio: “ Dok sam ja dekan ovu komisiju nećeš moći dobiti”, a u izjavi inspektoru za prosvjetu kad je on bio kod njega povodom kršenja mojih zakonskih prava vezanih za prijavu na konkurs iz 2001. izjavio je da je ta komisija nekompetentna (!?), a da pri tome nije pružio argumentaciju ( PRILOG 12), kao i nizašta drugo što je tu naveo, pa sve što je izjavio inspektoru ima kredibilitet kao i ono “ rekla-kazala”. U prilog boljeg razumjevanja ove situacije prisiljena sam da navedem, radi upoređivanja, komisiju koja je pisala referat Aleksandru Iliškoviću za izbor u zvanje REDOVNOG PROFESORA. Ta komisija je bila u sastavu: 1.Dr Branko Dokić ETF Banjaluka ( njegov student, dugogodišnji asistent i kolega sa katedre) 2.Dr Dejan Živković ETF BEOGRAD 3.Dr Slobodan Lazović, Saobraćajni fakultet Beograd Samo po sebi se nameće pitanje: Po čemu je komisija koju sam ja predložila za moj izbor za izbor u zvanje VANREDNOG PROFESORA manje kompetentna od komisije koju je on sebi predložio za zvanje REDOVNOG PROFESORA????!!! Ili je to samo po njegovom mišljenju?

Historija se ponavlja. Opet su “ ležali potrbuške “ i smišljali kojim oružjem da me unište . I smislili su . Ponovo su mi odredili komisiju u kojoj su prva tri člana ljudi koji ne poznaju ni mene ni moj rad, baš kao i u slučaju izbora u zvanje docenta. Štaviše, opet je predsjednik komisije ugledni akademik SANU prof. dr. Aleksandar Marinčić, stručnjak svjetskog glasa u oblasti mikrotalasne tehnike koji je bio predsjednik komisije i za moj izbor u zvanje docenta i čiji referat su tadašnji dekan Branko Dokić i Vijeće ETF-a po njegovoj sugestiji- dezavuisali!?? Da li je uopće moguće sagledati razmjere drskog ponašanja rukovodstva ETF-a Banjaluka koje ne preza ni od toga da u svojim zakulisnim intrigama koristi se čak i jednim tako uglednim imemenom kao što je AKADEMIK ALEKSANDAR MARINČIĆ? Njihova računica je jasna: Možda ti ljudi, budući da me ne poznaju, odbiju da potpišu taj referat i oni su u tom slučaju uspjeli u svojim namjerama. A ako ga i potpišu, dekan će PONOVO na vijeću predložiti: da se referat ne prihvati jer su ga potpisali zato ( po Dokićevom objašnjenju) što Radojku Praštalo NE POZNAJU. Kao što se vidi, taj plan ne može da omane i oni su zasigurno dobitnici u svakoj varijanti. A dodatno, za svaki slučaj ako nešto pođe po zlu za njih, u komisiju su stavili ona dva člana za koje sam ja opravdano tražila izuzeće, s obzirom da jedan od njih sad ima honorar na predmetu za koji ja tražim izbor, pa se može očekivati da se ponaša isto onako kao što se ovaj drugi ponašao u komisiji za moj izbor na predmet Osnovi elektrotehnike, a ovaj drugi se već ranije “ legitimisao”.

Ima li itko u ovoj državi ili “ državi” da stane na put povim mahinacijama koje su od univerziteta napravile smrdljivu žabokrečinu, sada kad se na sve strane spominje demokratija, građanska prava i PRAVNA DRŽAVA? (PRILOG 13). Ako nema, morat ću svu ovu dokumentaciju dostaviti OHR-u i drugim Medjunarodnim institucijama. Banjaluka, juna 2002. Dr Radojka Praštalo

Dr Radojka Prastalo Banjaluka Datum: 14. 3. 2005. MINISTARSTVU OBRAZOVANJA I KULTURE u VLADI RS n/r g. Milovana Pecelja Predmet: MOLBA za intervenciju M O L B A kojom molim g. Pecelja da prouči ovaj slučaj koji mu predočavam MOLBOM i PRILOGOM, te da preduzme sve što je u njegovoj nadležnosti kako bi vratio ZAKON, USTAV i važeće MEDJUNARODNE KONVENCIJE na Elektrotehnički fakultet i Univerzitet u Banjaluci, te tako ispravio bar buduću nepravdu koja mi se nanosi ovim statusom quo i onemogućio takve “” radnje”” ubuduće. Brzinom svoje akcije će znatno smanjiti i štetu koju će Univerzitet vjerovatno morati jednog dana da plati, kad se u ovoj državi uspostavi zakonitost, jer kamate na štetu neumitno teku, pa bi jednog dana mogli i ovdje da se dese ( u izvjesnoj mjeri) “TREBINJE i ALIJAGIĆI”. OBRAZLOŽENJE Konačno sam dočekala da na čelo Ministarstva obrazovanja u Vladi RS dođe neko normalan ko će mi dati nadu da će teror ( mobing) koji se nadamnom sprovodi najmanje 15 godina, konačno biti obustavljen. Ako ništa drugo, nadam se da će bar biti DEBLOKIRAN inspektorat Ministarstva obrazovanja, te da će nadležni inspektor moći da odradi svoj posao DO KRAJA bez straha od prijetnje da ne dobije otkaz od Ministra, koja mu je dosad visila iznad vrata kao Damaklov mač. U tom kontekstu se nadam da će mi konačno biti stavljeno na uvid RJEŠENJE koje je inspektor ovog ministarstva ispostavio Eleltrotehničkom fakultetu u Banjaluci u martu 2004., a koje niti nakon iscrpljujuće prepiske ( PRILOG..) nisam uspjela dobiti, bez obzira što je još od 2001. g. na snazi ZAKON O DOSTUPNOSTI INFORMACIJA ( sl. gl. RS 20/01). Naime, u nizu prekršenih ZAKONA, USTAVA i KONVENCIJA dekanu ETF-a Miloradu Božiću i sekretaru Marku Ninkoviću baš ništa nije značio jedan prekršeni zakon više ili manje! Također molim da se na ZAKONSKI način okončaju KONKURSI na koje sam se javljala radi sticanja višeg zvanja. Da ne bih nepotrebno ponavljala činjenice navedene u TUŽBI i PODNESKU-DOPUNA TUZBI molim g. Pecelja da pročita ova dva dokumenta i priloge koji su dati uz ovu MOLBU, bilo u pisanoj formi, bilo na disketi. Ovaj materijal će mu ujedno mnogo pomoći da sagleda kakvu je situaciju zatekao na Univerzitetu u Banjaluci, što mu može pomoći i prilikom osmišljavanja akcija za liječenje bolesnog univerziteta, ako ima namjere da takve akcije preduzme. Dr Radojka Praštalo Prilog: 1. Sedam dokumenata prepiske zbog nepoštivanja Zakona o dostupnosti informacijama 2. Referat Komisije za zvanje van. profesora Dr Radojke Praštalo

3. Referat za zvanje vanr. prof. Gojka Savanovića 4. Članak o izboru Gojka Savanovića u zvanje van. prof., REPORTER 5. 11. 2002. 5. MOBING ( patologija prisutna na ETF BL i Univ. BL.) 6. Disketa sa slijedećim dokumentima:

a)TUŽBA R. Praštalo zbog opstrukcije u napredovanju i mobinga nad njom b) Podnesak-Dopuna TUŽBE c )Primjedbe na Savanovićev referat za izbor u zvanje van. prof. d)Opus i biografija dr Radojke Praštalo e) Situacija na Elektrotehničkom fakultetu ( Patologija na ETF, Što o nas sprečava)

Dr Radojka Praštalo Elektrotehnički fakultet Univerziteta u Banjaluci Datum 20. 12. 2010.

1. Univerzitetu u Banjaluci n/r rektora dr Stanka Stanića

2. Elektrotehničkom fakultetu u Banjaluci n/r dekana dr Petra Marića

Predmet: Obavijest Obavještvam vas da su sudovi konačno počeli da rade profesionalno svoj posao i da ih možda više ubuduće nećete moći pritiskati. Kao potvrdu toga šaljem članak o situaciji u Domu zdravlja u Šehovićima, kao posljedicu nezakonitih postupaka objesnog direktora. Također Vas podsjećam na ono što se može ovih dana čuti o Ivi Sanaderu i Hašimu Tačiju, a što je na tragu one Njegoševe: „Ničija nije do zore gorjela!“. O svemu ovom vas obavještavam zbog toga što već duze vremena vidim da su intenzivirane protivzakonite radnje nadamnom ( ponovno raspisivanje nezakonitih konkursa, falsifikovanje zapisnika NNVa, utjerivanje mene u „klopku“ koju ste mi namjestili i sl.), sve sa ciljem da mi ispostavite (ne)zakonit otkaz ili da me otjerate prije vremena u penziju! Ovom prilikom vas OBAVJEŠTAVAM da sam prozrela sve vaše prljave igre i da ću se protiv njih boriti SVIM sredstvima. Umjesto što se služite tim nečasnim radnjama, bolje bi vam bilo da ste pažljivo proučili relevantne zakone i vratili se na zakonit put, jer rješenje ovog problema koji su napravili vasi prethodnici nije u tome da i vi za njima srljate u nezakonitost, već upravo suprotno: da sve vratite na zakonit put. A vi to uporno nećete..... Dr Radojka Praštalo Prilog: 1. Članak o Domu zdravlja u Šekovićima 2. Članak o Strazburu

NAUČNO NASTAVNOM VIJEĆU ELEKTROTEHNIČKOG FAKULTETA U BANJALUCI Predmet:Radojka Praštalo, ZAHTJEV za formiranje nove komisije ZAHTJEV kojim tražim od ovog Vijeća da formira novu komisiju za moj izbor jer se ova, koju je formirao prema svojim potrebama bivši dekan Ilišković, pokazala upravo onakvom kao što sam ja pretpostavila i o tome se izjasnila na ovom vijeću. Nažalost, ovo vijeće, zbog psihoze koja je bila prisutna, nije se usudilo da uopće rezonuje već je poslušno izglasalo nametnutu komisiju. U toj komisiji se trenutno vodi borba između onih koji su izlobirani od strane Iliškovića i onih koji nisu, zbog čega je probijen ZAKONSKI ROK OD 60 DANA prema čl. 81 Zakona o univerzitetu, pa podsjećam ovo Vijeće na njegovu obavezu da formira novu komisiju, ali ovaj put bez uticaja onih koji su formirali prethodnu komisiju. Također zahtjevam da ta komisija buda IZVAN DOMAŠAJA mešetara sa ovog fakulteta, kao što sam to i prvi ut tražila, pa u skladu sa tim zahtjevam da bude sastavljenna od uglednih profesora sa FER Zagreb gdje sam ja sticala svoje akademske titule, na što valjda imam i ja pravo, kao što imaju i svi ostali. Napominjem, pomenuta komisija je rok premašila za više od 30 dana, a Vijeće je bilo obavezno da ispoštuje zakon već i nakon premašenog 1 dana. Iz poznatih razloga bezzakonja i terora koji je u to vrijeme vladao na ovom fakultetu, to nije bilo moguće. Nadam se da je sada tome kraj i da će novi dekan STRIKTNO POŠTOVATI ZAKON i da Vijeće više neće biti satjeravano u “mišju rupu” , kako bi se prisililo da izglasava protivzakonite, protivprirodne i odluke protivne njihovom interesu i interesu ovog fakulteta, pa i šire. 1. 11. 2002. Dr Radojka Praštalo

Dr Radojka Praštalo Lično na ruke prorektora Elektrotehnički fakultet g. Gnjate, a nipošto sekretara Banjaluka V. Nikolića! Predmet: PRIGOVOR na sastav komisije za izbor u zvanje vanrednog profesora P R I G O V O R

Na sjednici Nastavno-naučnog vijeća Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci održanoj 13. 5. 2002. određena je referentska komisija po mojoj prijavi na konkurs iz maja 2002. godine. Međutim, ja sam se bila prijavila na takav konkurs, na predmet MIKROTALASNA TEHNIKA, još prošle godine, u skladu sa Zakonom o univerzitetu, ali zbog kršenja tog zakona ( i mnogih drugih) od strane dekana ETF-a Banjaluka, Univerziteta u Banjaluci i Inspekcije Ministarstva za prosvjetu RS ( o čemu mogu dostaviti kompletnu dokumentaciju), ja nisam uspjela ostvariti svoje pravo, pa sam bila prisiljena da se 2002. god ponovo prijavim na isti konkurs, ali ovaj puta još i na predmete Radiopredajnici i Radioprijemnici sa kojima mi se, potpuno zakonski neosnovano, uslovljava prijava na konkurs za napredovanje u više zvanje na predmetu za koji imam izbor u zvanje docenta, a to je MIKROTALASNA TEHNIKA.

Određena mi je komisija u sastavu: 1. Akademik Aleksandar Marinčić, red. prof ETF Beograd 2. Dr Đorđe Paunović, red. prof. ETF Beograd 3. Dr Bratislav Milovanović, red prof. Elektronski fakultet Niš 4. Dr Milan Šunjevarić, VTI Beograd, i honorarni prof. na ETF Banjaluka 5. Dr Jelenko Vlajić, van. prof ETF Banjaluka

Pošto se na našem fakultetu svima za izbor u zvanje vanrednog profesora određuju komisije od 3 člana, a nekima čak i za zvanje redovnog profesora, to tražim da i moja komisija ima samo tri člana i to prva tri sa liste. Razlog za to je što se nesumnjivo, na osnovu gorkog iskustva, može zaključiti da zadnja dvojica nisu tu stavljena iz dobrih namjera. Naprotiv. Zbog toga tražim izuzeće iz ove komisije

- dr Milana Šunjevarića i - dr Jelenka Vlajića.

OBRAZLOŽENJE

To da ona dvojica čije izuzeće tražim, nisu stavljena u komisiju iz dobrih namjera, potkrijepit ću činjenicom da je oblast mog rada iz mikrotalasne tehnike više nego dobro pokrivena kompetencijom akademika Aleksandra Marinčića i redovnog profesora Bratislava Milovanovića, pa Jelenko Vlajić i Milan Šunjevarić nisu zasigurno stavljeni u ovu komisiju niti da kontrolišu niti da pomognu ovoj dvojici renomiranih stručnjaka za mikrotalasnu tehniku, već potpuno iz drugih razloga. Iz istog takvog razloga je 1993. god u moju komisiju za izbor u zvanje docenta na dvosemestralni predmet OSNOVI ELEKTROTEHNIKE na kom sam asistirala skoro 20 godina bio je stavljen dr Jelenko

Vlajić, koji je, uzgred rečeno, isto toliko godina držao taj predmet honorarno, a imao je izbor i držao i dvosemestralni predmet Teorijska elektromagnetika ( tako je on držao nastavu kroz 4 semestra, a mene se na sve moguće načine pokušavalo spriječiti da uopće dobijem nastavu i u jednom semestru).

Međutim, da bi onemogućili moj izbor na taj predmet i time zadržali honorar Vlajiću, tadašnje rukovodstvo fakulteta ( na čelu sa dekanom Dokić Brankom) je u komisiju za izbor stavilo Jelenka Vlajića koji je taj predmet godinama držao honorarno i primao dvostruku platu, te je zbog toga bio LIČNO zaintetresovan da ja ne budem birana na taj predmet jer bi on time izgubio honorar i duplu platu. Ja, shvativši o čemu se radi, tražila sam izuzeće Jelenka Vlajića iz te komisije o čemu sam dobila ODLUKU sa Univerziteta (PRILOG ). Međutim, Elektrotehnički fakultet na čelu sa dekanom Brankom Dokićem nije ispoštovao tu odluku, pa sam se žalila inspektoru Milenku Lužajiću, koji umjeso da štiti onog čija su prava povrijeđena, štitio je one koji su tuđa prava uzurpirali ( i on kao takav, još uvijek je inspektor??!!). Tako nikad nije ispoštovana odluka Univerziteta u Banjaluci i NIKAD nije određena zamjena Jelenku Vlajiću a ni ta komisija čiji član je bio Jelenko Vlajić NIKAD nije napisala i dostavila referat, ni pozitivan ni negativan, iako je to bila obavezna po zakonu ( Tko mari za zakon!!??). Naprosto se ućutila kao i dekan, Vijeće, Savjet, inspektor i Univerzitet, te je sve bilo je po onoj : POJEO VUK MAGARE, a ja svoja prava u toj državi bezvlašća, voluntarizma i terora nisam uspjela ostvariti. Pošto je sad opet, nasilu, u moju komisiju stavljen Vlajić, ja PONOVO MOLIM NJEGOVO IZUZEĆE, kako ne bi i u ovoj komisiji djelovao na isti način kao što je djelovao i u onoj za predmet Osnovi elektrotehnike. A, iz istih, preventivnih, razloga, tražim i izuzeće Milana Šunjevarića jer je on sada u istoj poziciji, vizavi jednog od predmeta na koji sam konkurisala, kao što je to tada bio Vlajić, tj. radi HONORARNO na njemu, pa mu moj eventualni izbor ne bi odgovarao jer bi time izgubio honorar!

Banjaluka 20. 6. 2002. Dr Radojka Praštalo

Dr Radojka Praštalo Elektrotehnički fakultet Banjaluka MINISTARSTVU ZA PROSVJETU Republičkom INSPEKTORU za visoko školstvo Predmet: PREDSTAVKA zbog povrede Zakona o univerzitetu

Na sjednici Nastavno-naučnog vijeća Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci održanoj 13. 5. 2002. određena je referentska komisija po mojoj prijavi na konkurs iz maja 2002. godine. Međutim, ja sam se bila prijavila na takav konkurs, na predmet MIKROTALASNA TEHNIKA, još prošle godine, u skladu sa Zakonom o univerzitetu, ali zbog kršenja tog zakona ( i mnogih drugih) od strane dekana ETF-a Banjaluka, Univerziteta u Banjaluci i Inspekcije Ministarstva za prosvjetu RS ( dokazi u PRILOZIMA 1,2 i 3 ), ja nisam uspjela ostvariti svoje pravo, pa sam bila prisiljena da se 2002. god ponovo prijavim na isti konkurs, ali ovaj puta još i na predmete Radiopredajnici i Radioprijemnici sa kojima mi se, potpuno zakonski neosnovano ( PRILOG 4) uslovljava prijava na konkurs za napredovanje u više zvanje na predmetu za koji imam izbor u zvanje docenta, a to je MIKROTALASNA TEHNIKA.

Međutim, tu ne počinju, niti se završavaju ” igre bez granica” vezane za mene, zbog čega ću morati pokušati svoje pravo ostvariti na drugom mjestu. U tom smislu moram proći ponovo sve relevantne a nedjelotvorne instance ove države kako bi se vidjelo da institucije ove države zaista ne funkcionišu, i da pojedinac, ako nije beskrajno poslušan kroz čitav svoj radni vijek, ne može ostvariti svoja prava na fakultetu i univerzitetu niti može napredovati u svojoj struci onako kako bi želio i mogao, kao što je slučaj samnom. Zbog toga se obraćam vama da me podržite u mom zahtjevu u ostvarivanju PRAVA NA RAVNOPRAVNOST u smislu da se i meni, pod istim uslovima i sa istim kriterijumima kao i drugim nastavnicima na Elelktrotehničkom fakultetu u Banjaluci i (općenito univerzitetima u RS) odredi komisija za izbor. A to znači da i moja komisija bude sastavljena od 3 kompetentne osobe koje koliko-toliko poznaju mene i moj dosadašnji rad, a ne od osoba po izboru mojih neprijatelja. Naime, oni su mi odredili komisiju od pet članova za izbor u zvanje vanrednog profesora dok sebi određuju komisije od tri člana ne samo za izbor u ovo isto zvanje veći i za zvanje redovnog profesora (PRILOG 5), što je bar NEOBIČNO ( da ne koristim jače riječi). Ja u principu ne bi imala ništa protiv toga da moja komisija i bude sačinjena od 5 članova, kad u dva dodatna člana ne bi naslućivala intrigu, s obzirom na iskustvo koje imam iz 1993. o čemu ću obješnjenje dati u OBRAZLOŽENJU. Zbog toga tražim izuzeće iz ove komisije -prof. dr Jelenka Vlajića i -prof. dr Milana Šunjevarića i smatram da su i u mojoj komisiji, kao i u komisijama mojih radnih kolega, potpuno dovoljna 3 člana od kojih je jedan AKADEMIK a druga dvojica redovni profesori na elektrotehničkim fakultetrima u Beogradu i Nišu, a to su -akademik Aleksandar Marinčić, red prof. na ETF Beograd,

-prof. dr Đorđe Paunović, red. prof. na ETF Beograd i -prof. dr Bratislav Milovanović, red prof. na Elektronskom fakultetru u Nišu. To da ona dvojica čije izuzeće tražim, nisu stavljena u komisiju iz dobrih namjera, potkrijepit ću činjenicom da je oblast mog rada iz mikrotalasne tehnike više nego dobro pokrivena kompetencijom akademika Aleksandra Marinčića i redovnog profesora Bratislava Milovanovića, pa Jelenko Vlajić i Milan Šunjevarić nisu zasigurno stavljeni u ovu komisiju niti da kontrolišu niti da pomognu ovoj dvojici renomiranih stručnjaka za mikrotalasnu tehniku, već potpuno iz drugih razloga, zbog čega i tražim njihovo izuzeće. OBRAZLOŽENJE

Ja sam skoro čitav svoj radni vijek ( 28 godina) na ovom fakultetu provela pod maksimalnom opstrukcijom, sankcijama i terorom Aleksandra Iliškovića, Jelenka Vlajića i Branka Dokića. Razlog za to je što jednom davno, kad su oni svi bili VELIKI KOMUNISTI i sljedbenici “ najvećeg sina naših naroda i narodnosti” nisam bila apsolutno poslušna i što nisam “ čitala između redova” njihove želje te u skladu sa njima glasala na sastanku sindikata za predsjednika sindikata koji bi se “ uklapao” u njihovu koncepciju. To je poznata metoda iz brozovskih vremena po kojoj se na jednom primjeru utjeruje strah svim sudionicima u bar tri naredne generacije! Odoljela sam svim pritiscima i ucjenama i ostala pri svom mišljenju za koje sam imala argumente, zbog čega sam pala u nemilost i zbog čega sam skoro čitav svoj radni vijek pod konstantnim sankcijama. Svaki moj pokušaj da nešto uradim, dočekan je “ na nož”, pa zbog toga moram krišom sve raditi jer su oni u svakom trenutku spremni da mi to sabotiraju. Nemam čak ni asistenta iako sam čak pismenim putem zahtijevala da mi se raspiše konkurs za asistenta. Radeći u takvim uslovima, ja sam ipak uradila mogo, mnogo više nego većina njihovih “ poslušnih miljenika” čime sam ih samo dodatno razbješnjavala.

Godine 1991. sam doktorirala u Zagrebu. Pošto je na našem fakultetu uvijek bilo premalo doktora nauka, za svakog od njih, čim bi doktorirao, u roku od par dana se pokretao postupak za njihovo napredovanje u više zvanje. To je važilo za sve, osim za mene. Ja sam više od 3 godine bila doktor u zvanju asistenta ( PRILOG 6 i 7) i bila bi to još i danas da nisam tražila zaštitu svojih prava. Na taj način sam ih prisilila da raspišu konkurs na koji sam se javila. Pošto sam skoro 20 godina asistirala na predmetu Osnovi elektrotehnike i pošto je na tom predmetu honorarisao Jelenko Vlajić koji je imao izbor na dvosemestralnom predmatu Teorijska elektromagnetika , to sam se javila na konkurs za izbor u zvanje docenta na taj predmet. Međutim, da bi onemogućili moj izbor na taj predmet i time zadržali honorar Vlajiću, oni su u komisiju za izbor stavili Jelenka Vlajića koji je taj predmet godinama držao honorarno i primao dvostruku platu, te je zbog toga bio LIČNO zaintetresovan da ja ne budem birana na taj predmet jer bi on time izgubio honorar i duplu platu. Ja, shvativši o čemu se radi, tražila sam izuzeće Jelenka Vlajića iz te komisije o čemu sam dobila ODLUKU sa Univerziteta ( PRILOG 8). Međutim, Elektrotehnički fakultet na čelu sa dekanom Brankom Dokićem nije ispoštovao tu odluku, pa sam se žalila inspektoru Milenku Lužajiću, koji umjeso da štiti onog čija su prava povrijeđena, štitio je one koji su tuđa prava uzurpirali ( i on kao takav, još uvijek je inspektor??!!). Ta komisija čiji član je bio Jelenko Vlajić NIKAD nije napisala i dostavila referat, ni pozitivan ni negativan. Naprosto se ućutila kao i dekan, Vijeće, Savjet, inspektor i Univerzitet, te je bilo je po onoj : POJEO VUK MAGARE, a ja svoja prava u toj državi bezvlašća, voluntarizma i terora nisam uspjela ostvariti. Zato sam konkurisala na Mikrotalasnu tehniku za koju su mi komisiju odredila ova

gore pomenuta trojica, a komisija je bila takva kakvu NIKAD NITKO NA SVIJETU nije imao za izbor u zvanje docenta: dva akademika i jedan redovni profesor svi sa najelitnijeg elektrotehničkog fakulteta u zemlji ( PRILOG 9). Ta komisija, pošto u njoj nije bilo Jelenka Vlajića niti nekog sličnog, izvršila je svoj zadatak i napisala mi pozitivan referat, iako me nije poznavala. Kad je taj referat stigao, dekan Branko Dokić se našao u nebranom grožđu. Sazvao je vijeće i rekao : ” Radojka Praštalo ispunjava formalno uslove za izbor u zvanje docenta i dobila je pozitivan referat od komisije, ali ja ipak predlažem da je ne izaberemo, jer ova komisija joj je potpisala referat zato što je ne pozna!. Svi članovi vijeća, osim trojice ( Milan Jovanović, Antun Sertić, Sedat Širbegović) su glasali za ovaj prijedlog dekana! Time su DEZAVUISALI KOMISIJU KOJU SU SAMI ODREDILI!!?? U odluci koju je potpisao dekan nalaze se neka nebulozna objašnjena koja su neistinita (PRILOG 10) koja sam ja sva pobila u žalbi univerzitetu ( PRILOG 11), na koju nikad nisam dobila odgovor, ali je rektor usmeno “savjetovao” Dokića da u slučaju Radojke Praštalo postupi po zakonu. Nakon toga on je ponovo sazvao Vijeće i rekao : “ Dobili smo naredjenje da u slučaju Radojke Praštalo postupimo po zakonu. Neću više nikakvu diskusiju. Ko je “ za”?” Digao je ruku i oni svi su digli ruku… Šta reći na ovo?

Međutim, sad moram da “ platim “ i za to njihovo poniženje kad su morali da “ poližu ono što su popljuvali” zbog čega vam se obraćam sa molbom da spriječite ovu odmazdu, ni za šta.

Ja sam pismeno i usmeno tražila da mi se u komisiju za izbor odrede kompetentni profesori sa Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu gdje sam ja magistrirala i doktorirala i gdje ljudi bar donekle poznaju mene i moj rad, kao što je običaj u našim nastavno-naučnim krugovima. U tu komisiju sam predložila:

- prof. dr. Ervin Zentner, redovni profesor FER Zagreb, (mikrotalasna i radari) - prof. dr Borivoj Modlic, red. prof. FER Zagreb,( radiotehnika) - prof. dr Zijad Haznadar, red prof. FER Zagreb (teorijska elektromagnetika) - prof. dr Sedat Širbegović, bivši prof. ETF Banjaluka, sada prof. na Test College

of. Technology, Belltville USA (MT komponente i uređaji) - prof. dr Djemal Kolonić ETF Banjaluka ( telekomunikacije)

Dekan Ilišković je na sjednici NNVa ETF-a izjavio: “ Dok sam ja dekan ovu komisiju nećeš moći dobiti”, a u izjavi inspektoru za prosvjetu kad je on bio kod njega povodom kršenja mojih zakonskih prava vezanih za prijavu na konkurs iz 2001. izjavio je da je ta komisija nekompetentna (!?), a da pri tome nije pružio argumentaciju ( PRILOG 12), kao i nizašta drugo što je tu naveo, pa sve što je izjavio inspektoru ima kredibilitet kao i ono “ rekla-kazala”. U prilog boljeg razumjevanja ove situacije prisiljena sam da navedem, radi upoređivanja, komisiju koja je pisala referat Aleksandru Iliškoviću za izbor u zvanje REDOVNOG PROFESORA. Ta komisija je bila u sastavu: 1.Dr Branko Dokić ETF Banjaluka ( njegov student, dugogodišnji asistent i kolega sa katedre) 2.Dr Dejan Živković ETF BEOGRAD 3.Dr Slobodan Lazović, Saobraćajni fakultet Beograd Samo po sebi se nameće pitanje: Po čemu je komisija koju sam ja predložila za moj izbor za izbor u zvanje VANREDNOG PROFESORA manje kompetentna od komisije koju je on sebi predložio za zvanje REDOVNOG PROFESORA????!!! Ili je to samo po njegovom mišljenju?

Historija se ponavlja. Opet su “ ležali potrbuške “ i smišljali kojim oružjem da me unište . I smislili su . Ponovo su mi odredili komisiju u kojoj su prva tri člana ljudi koji ne poznaju ni mene ni moj rad, baš kao i u slučaju izbora u zvanje docenta. Štaviše, opet je predsjednik komisije ugledni akademik SANU prof. dr. Aleksandar Marinčić, stručnjak svjetskog glasa u oblasti mikrotalasne tehnike koji je bio predsjednik komisije i za moj izbor u zvanje docenta i čiji referat su tadašnji dekan Branko Dokić i Vijeće ETF-a po njegovoj sugestiji- dezavuisali!?? Da li je uopće moguće sagledati razmjere drskog ponašanja rukovodstva ETF-a Banjaluka koje ne preza ni od toga da u svojim zakulisnim intrigama koristi se čak i jednim tako uglednim imemenom kao što je AKADEMIK ALEKSANDAR MARINČIĆ? Njihova računica je jasna: Možda ti ljudi, budući da me ne poznaju, odbiju da potpišu taj referat i oni su u tom slučaju uspjeli u svojim namjerama. A ako ga i potpišu, dekan će PONOVO na vijeću predložiti: da se referat ne prihvati jer su ga potpisali zato ( po Dokićevom objašnjenju) što Radojku Praštalo NE POZNAJU. Kao što se vidi, taj plan ne može da omane i oni su zasigurno dobitnici u svakoj varijanti. A dodatno, za svaki slučaj ako nešto pođe po zlu za njih, u komisiju su stavili ona dva člana za koje sam ja opravdano tražila izuzeće, s obzirom da jedan od njih sad ima honorar na predmetu za koji ja tražim izbor, pa se može očekivati da se ponaša isto onako kao što se ovaj drugi ponašao u komisiji za moj izbor na predmet Osnovi elektrotehnike, a ovaj drugi se već ranije “ legitimisao”.

Ima li itko u ovoj državi ili “ državi” da stane na put povim mahinacijama koje su od univerziteta napravile smrdljivu žabokrečinu, sada kad se na sve strane spominje demokratija, građanska prava i PRAVNA DRŽAVA? (PRILOG 13). Ako nema, morat ću svu ovu dokumentaciju dostaviti OHR-u i drugim Medjunarodnim institucijama. Banjaluka, juna 2002. Dr Radojka Praštalo

Dr Radojka Praštalo Banjaluka Datum 26. 5. 2009. REPUBLIČKOJ UPRAVI ZA INSPEKCIJSKE POSLOVE REPUBLIČKOJ PROSVJETNOJ INSPEKCIJI n/r Radmile Pejić i Gorana Aljetića Poziv na broj 26.1.120/616-2068-2/09 , od 11.5.2009. Od Vas i Vaše inspekcije se gđo Pejić NISAM NIČEM NI NADALA, već sam samo htjela da imam još jedan argument da baš NIŠTA NE RADITE, iako ste prije 1.5 godinu pred javnošću RS, u TV emisiji AMPLITUDA obećali da ćete nešto uraditi po tom pitanju i rekli ste mi da donesem dokumente! Tko zna, možda uistinu i ne možete ništa da uradite, jer naprosto niste dorasli funkciji na kojoj se nalazite, pa ovo što pokazujete kao svoj „radni učinak“ predstavlja Vaš najviši stručni i intelektualni kapacitet! Vi ste naprosto element ove „proklete avlije„ u kojoj svi živimo dok potpuno ne propadnemo, upravo zbog tih i takvih „elemenata“ koji ništa ne rade, a primaju pozamašne apanaže ( u Slavoniji za takve kažu da su kao „bikovi na gemajdi“). Pa zar niste čak mogli niti da se zapitate: -PA TKO JE ONDA NADLEŽAN ZA KRŠENJE ZAKONA I KRIMINAL U PROSVJETI AKO NIJE PROSVJETNA INSPEKCIJA!? - Zar nemate čak niti toliko osjećaja za LOGIKU?! Dr Radojka Praštalo

Dr Radojka Praštalo Banjaluka Datum 15. 9. 2006. Poziv na BROJ: 1-461-3706 Vladi Republike srpske Gender centru n/r g. Spomenke Krunić Predmet: ODGOVOR na dopis od 11. 9. 2006. ODGOVOR Na moje veliko zaprepaštenje i razočarenje, nakon PRVOG zračka nade, poslije dugogodišnje borbe za moja ženska i ljudska prava, koji sam ugledala kroz Vaš prethodni dopis, doživjela sam „hladan tuš“ od Vašeg ZADNJEG DOPISA. Iz prethodnog dopisa sam bila (očigledno, sasvim pogrešno!) zaključila da ste u potpunosti razumjeli o čemu se radi i da ste uložili veliki trud da biste ovaj veoma kompleksan problem razumjeli i riješili, na čemu sam Vam bila veoma zahvalna. Međutim, iz meni nepoznatih razloga, Vi ste odjednom ODUSTALI od toga!!??? Hvala Vam za tekst Zakona o visokom obrazovanju, iako sam ga već nabavila drugim putem. Mislim da nema nikakve svrhe da Vam ponovo objašnjavam ono što sam mislila da ste razumjeli, pa neću na tome da se iscrpljujem. Ipak cu Vam ponovo poslati dokumente iz kojih ćete, ako budete htjeli, zaključiti koliko je ovaj Vaš savjet da se prijavim na KONKURS po novom zakonu neumjesan. Znači li to da me poslije 7 godina ponovo „šaljete u prvi razred“?Usput bih Vas samo pitala : -Da li bist to Vi uradili da ste na mom mjestu? ( EMPATIJA!) Što se tiče novog Zakona o visokom obrazovanju, on se, u pogledu ovog mog slučaja, može koristiti samo po pitanju čl. 145/3! Sve ostalo što je u vezi sa konkursom, koristit će se kad (i ako) budem stekla uslove za zvanje REDOVNOG PROFESORA. Da se ovih 7 godina nisam iscrpljivala na neuspješnom traženju pravde u ovoj truloj državi, već bi te uslove stekla. Ovako, ne samo da ne mogu ostvariti PRAVDU, već me Vi „savjetujete“ da opet idem u „prvi razred“! Možda Vi i niste toliko krivi za to, s obzirom na stravičnu korupciju koja vlada u sistemu vlasti. Ja lično pretpostavljam da Vam je to naredio neko od Vaših pretpostavljenih, jer mi se taj „SALTO MORTALE“ koji je više nego očigledan, a koji ste napravili ovim zadnjim dopisom, nikako ne uklapa u Vašu ličnost pedantne, savjesne i odgovorne osobe, kakvom sam Vas ja procijenila i mislim da nisam pogriješila. Na kraju mi ostaje samo da na onu „crnu listu“ institucija kod kojih sam tražila svoja ljudska, građanska i ženska prava, a koje su sve redom ostale gluhe i „sterilne“, dodam još i GENDER CENTAR RS... Zaista je gđa Meliha Filipović bila u pravu kad je rekla: „ NEMA LJUDSKIH PRAVA U BH“ Dr Radojka Praštalo, s.r.

Dr Radojka Praštalo Banjaluka prastalo@etfbl.net Datum 26. 5. 2009. Poštovani g. Inzko! Već sam Vam više puta poslala e-mail sa ATTACH-mentima na adresu interviews@ohr.int, ali mi Vi niste uopće odgovorili niti na jedno pismo, pa sumnjam da ste ih uopće dobili. Pretpostavljam da su ih Vaši “dušebrižnici” sklonili od Vas da ne biste saznali kakva je žalosna situacija na terenu, jer bi tada možda preduzeli neke mjere u cilju njenog poboljšanja, a to njima ne bi odgovaralo. Ako budete dozvolili da i Vas drže u takvoj informativnoj blokadi, niti Vi nećete moći ništa uraditi za dobrobit BH kao ni Vaši prethodnici. Zato, nemojte gubiti vrijeme i tražiti rješenje u UNITARIZACIJI BH, već u stvaranju PRAVNE države, koja nužno ne mora biti UNITARNA! Kad sastavite dva kaotična ne-pravna entiteta u jednu unitarnu tvorevinu, ona nužno mora također biti ne-pravna! Zato ne gubite vrijeme, već pravite PRAVNU DRŽAVU i popravite pravosuđe koje je Ešdaun potpuno upropastio. Naime, iz materijala koji sam Vam poslala ( a mogu ponovo ako su ga “dušebrižnici” uništili) se vidi kako “radi” pravosuđe- obrnuto nego bi trebalo.! Mene Branko Dokić mobinguje 20 godina, upropastio mi je karijeru, zdravlje i život, a pravosuđe RS koje se pokazalo kao produžena ruka Branka Dokića, presudilo je da ja njemu platim 2000 KM za advokata koji ga je branio od mene, umjesto da on meni plati kompletnu materijalnu i nematerijalnu štetu koju mi je počinio! Dakle, umjesto da se MOBER kazni, on se NAGRAĐUJE! Takvo pravosuđe nam je oformio Ešdaun! Za to vrijeme Osnovni sud Banjaluka nije dostavio moj zahtjev za REVIZIJU Vrhovnom sudu puna 4.5 mjeseca, a jedan od mobera iz Dokićeve grupe, Milorad Božić je rekao da oni rade sve što mogu da se spor što više otegne, ne bi li ja za to vrijeme umrla ( računajući da sam zaliječeni ca -pacijent, a imam već 62 godine!). Ja se nadam da im Vi nećete ići na ruku i da ćete “probuditi” pravosuđe! Obraćala sam se SVIMA u ovoj državi da me zaštite od ovog beskurpuloznog MOBERA, ali nitko nije “ni repom mahnuo”, a pravosuđe radi za njega! Zato Vas preklinjem, g. Inzko, pomognite bar Vi da se oslobodimm ovog terora i ostvarim svoja prava. U Attach. Sam Vam poslala brosuru “MOBING IZJEDA NAŠE DRUŠTVO KAO KANCER” u kojoj imate opisano više slučajeva mobbingovanja u RS, pretežno intelektualaca. Molim Vas POMOGNITE! HILFE! HELP! Sa poštovanjem Dr Radojka Praštalo .......

Itd, itd.... Ima tih UZALUDNIH podnesaka, molbi, žalbi na desetine, što sve dokazuje nevjerovatan stepen JALOVOSTI državnih institucija i “međunarodne zajednice” u BH. Sve “uratke” pravnika koje sam ovdje stavila imaju i edukativni karakter: da pokažu budućim pravnicima kako ne bi smjeli “raditi” ako žele imati domovinu i ako žele da opstane njihov narod. Nijedan od dekana, rektora, inspektora, ministara, premijera itd. Nije ni pokušao da ispravi greške svog prethodnika! Naprotiv, podržavajući učinke njihovih grešaka još je dodavao svoje tako da se došlo u ovaj današnji ćorsokak. Znači li to da ni jedan od njih NIJE RADIO svoj posao, već ga samo OTALJAVAO i pleo mrežu kako da ostane i sljedeći mandat na toj funkciji?! Na taj način su potpuno suspendovali pravo i izjalovili državu, a zauzvrat su primali solidnu plaću, neki čak i pravu apanažu! Na taj način su sprečili mene da dostignem ono što sam mogla, jer su me potpuno onemogućili da se bavim svojom strukom, da u njoj napredujem i ostvarujem rezultate. A nisam ja jedina! Zamislite koliko ima takvih koji od ovakvih opstruktora nisu mogli raditi svoj posao, nisu mogli napredovati i biti kreativni? Država koja se ovako ponaša prema takvim ljudima- mora propasti. Upravo zato što mi nisu dali da se bavim svojom strukom, shvatila sam da se radi o strašnoj PATOLOGIJI našeg političkog sistema i našeg društva, pa sam svoju energiju usmjerila na istraživanje uzroka i traženje lijeka. Rezultat toga je ovaj moj Manifest u kom sam iznijela samo jedan mali dio mojih tekstova i dokumenata iz prethodnih 15-ak godina. Htjela sam na neki način da se odužim svojoj domovini..... Ne bih željela da vas obeshrabrim informacijama o ovoj mojoj golgoti, već samo želim da vam saopštim da SVI morate pisati žalbe, podneske, zahtjeve, tužbe i krivične prijave za svaki slučaj gdje su vam povređena prava i da morate istrajati. Jedino tako će se i ovdje stvoriti PRAVNA država. Valjda će se bar onda netko zapitati ŠTO i KAKO rade institucije i sektor pravde ako na gomili, umjesto milion nerješenih predmeta bude bilo 2 ili 3 miliona ( na 1.2 mil stanovnika!!) 8.2.10. Krivična prijava protiv dr Stanka Stanića rektora Univerziteta u Banjaluci

Na osnovu člana 223. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske- prečišćen tekst (Sl. glasnik RS broj 100/09), u svojstvu oštećenog lica, podnijela sam protiv dr Stanka Stanića iz Banjaluke, rektora Univerziteta u Banjaluci, na adresi Bulevar Vojvode Petra Bojovića 1a Banjaluka, KRIVIČNU PRIJAVU, čiji sadržaj, iz proceduralnih razloga, ne mogu objaviti na sajtu, do daljnjega.

8.3.Sudbina „zviždača“ u RS

8.3.1.Tužba za navodnu klevetu u članku „Reforma školatva na RS način“( vidi poglavlje 6.6.) i Izjašnjenje optuženih

OSNOVNOM SUDU GRADIŠKA Datum: 25.8.2008. Broj: P-288/05 Tužitelj: Savanović Gojko iz Gradiške, zastupan po adv. Kovačević Mili iz Gradiške Tuženi: 1. Stegić Dušan, Banjaluka, Banjaluka 2. Radojka Praštalo, Elektrotehnički fakultet Banjaluka IZJAŠNJENJE TUŽENIH na Pripremnom ročištu 1. Tuženi i dalje ističu NENADLEŽNOST ovog Suda, te mole Sud da ponovo ispita svoju nadležnost, jer argumentima za osporavanje nadležnosti navedenim u ODGOVORU NA TUŽBU od 12. 12. 2007. u poglavlju I, tačke 1-4, nisu suprotstavljeni argumenti niti iste težine ( a kamoli jači), te se opravdano pitamo kako je uopće bilo moguće da Okružni sud donese odluku kao što je ona pod brojem 011-0-GŽ-08-000 386 od 23.4.2008. kojom se predmet vraća Osnovnom sudu u Gradišci na ponovno preispitivanje, tim više što smo saznali, iz NEZAVISNIH NOVINA br 1694 da je Okružni sud u Banjaluci i krivični postupak protiv Gojka Savanovića dodijelio Osnovnom sudu u Gradišci, a ne u Banjaluci. Ovaj krivični postupak nikad nije okončan, a s obzirom na toliko Savanovićevo zalaganje da se i ovaj spor vodi u Gradišci, a ne u Banjaluci, navodi na sumnju u objektivnost suda u Gradišci i mogući uticaj Gojka Savanovića na rad ovog Suda. 2. Tuženi osporavaju sve navode iz TUŽBE i postavljenog TUŽBENOG ZAHTJEVA iz razloga što tužitelj u svojoj TUŽBI nije predložio ni priložio niti jedan dokaz koji upućuje na osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva. Tj. on ničim nije ni pokušao dokazati da tvrdnje iznesene u “PATRIOT-u nisu tačne. On samo konstatuje da su te tvrdnje iznesene, ali niti jednim argumentom nije ni pokušao da dokaže njihovu netačnost. Suprotno tome, mi ćemo u dokaznom postupku dokazati da su svi navodi iznešeni u članku udruženja “BOLJI ŽIVOT” objavljenog u PATRIOT-u, tačne. Štaviše, jednim dijelom smo to već dokazali i u ODGOVORU NA TUŽBU. 3. Tuženi ostaju kod svih navoda iz ODGOVORA NA TUŽBU i navoda iz članka u PATRIOTU. 4. Tuženi dalje ističu da je tekst imao cilj da informiše javnost o ukupnom stanju u najznačajnijem resursu RS- obrazovanju, sa ciljem da se to stanje urgentno poboljša, te su svojim pisanjem upućivali na to što ne valja i u kom smjeru bi trebalo da se ide u smislu poboljšanja. Doduše, tekst je intoniran pomalo satirično, što prema tumačenju Evropske konvencije o ljudskim pravima i njenog člana 10, nije nedozvoljeno, a time se zadržava pažnja čitaoca da pročita tekst do kraja i tako dobije uvid u ozbiljnost situacije. 5.Ukupan tekst članka nije anatemisao tužitelja kao ličnost i on je u tome svemu za nas bio nebitan ( tj umjesto njega mogao je to biti i netko drugi, tko je tako radio kao i on), već je u pitanju bio izrazito loš, pogrešan i štetan rad ministarstva koje je on vodio. Dakle, mi nismo rekli da je Gojko Savanović GLUP, već da su GLUPI potezi koje on kao ministar

vuče, to su potpuno različite stvari! Njegova je krivica što se prihvatio funkcije na kojoj je bio toliko neuspješan, da su svi mediji o tome brujali, pa eto- i PATRIOT! 6. S obzirom da je SVAKI ministar politička ličnost, a na kvalitet rada ministarstva se može uticati jedino na način da se animira javno mnjenje tako što će se upozoriti na počinjene propuste, greške i gluposti koje dotični političar na funkciji ministra sprovodi, to se naše udruženje građana BOLJI ŽIVOT odlučilo na ovaj potez, kako bi se spriječila još veća šteta Republici Srpskoj od ove koja je do tada već bila počinjena u njenom najznačajnijem, ako ne i jedinom resursu- prosvjeti i obrazovanju. Opšte je poznato da se rad Ministarstava može kritikovati svim dozvoljenim sredstvima, što je sudu poznato, a i uobičajena je praksa u EU kojoj navodno težimo. O tome ćemo više argumenata iznijeti na glavnoj raspravi. 7.Sva svoja tvrđenja tužitelj treba da prezentuje Sudu i da dokaže ili istinitost ili neistinitost svojih i naših navoda, tako što će Sudu prezentovati protivdokaze. Konačno predlažemo Sudu da provede sljedeće dokaze:

I Ostajemo pri svim DOKAZIMA koje smo priložili uz ODGOVOR NA TUŽBU, a koji se već nalaze u spisu

II Tražimo da se saslušaju sljedeći svjedoci i parnične stranke -Da sasluša svjedoka prof. Jovu Đukića, Gradiška, Vidovdanska 4c ( čiji pismenu uzjavu prilžemo, DOKAZ 28) na okolnosti sticanja zvanja magistra Gojka Savanovića i sticanja drugih diploma, te da vještak, u prisustvu svjedoka Jove Đukića ili Dušana Stegića, pregleda dokumentaciju o pohađanju postdiplomskog studija i sticanja zvanja magistra Gojka Savanovića na ETF u Sarajevu.. Ova predostrožnost je iz razloga što je na zahtjev poslanika NS RS dr Gordane Đjurić dekan Krstajić poslao LAŽNI izvještaj o toj situaciji. -Da sasluša bivšeg direktora Gimnazije HIKMETA HADŽIALAGIĆA iz Gradiške na okolnosti otkaza koji je Savanović dobio u toj školi zbog neposjedovanja diplome potrebne za rad na tom radnom mjestu i vođenje sudskog spora nakon toga; -Da sasluša parničnu stranku prof. Dušana Stegića na okolnosti odmazde nad njim zbog kritikovanja Savanovićeve samovolje u radu Sindikata Gimnazije. -Da sasluša mr Gagić Milenka, bivšeg direktora Srdtnje stručne i tehničke škole u Gradišci ( sada profesora na istoj školi) na okolnost naredjivanja Savanovića tadašnjem direktoru Matavulj Draganu da mora dati Dušanu Stegiću otkaz, bez obzira što na to nije bilo osnva za to. -Da se sasluša parnična stranka dr Radojku Praštalo na okolnost sticanja zvanja docenta i vanrednog profesora Gojka Savanovića na ETF Banjaluka i na okolnosti (eventualnih) falsifikata knjiga koje je objavljivao Gojko Savanović dok je bio ministar.

-Da se sasluša direktor agencije za zapošljavanje SPEKTAR iz Banjaluke, g. Miroslav Vukajlović da potvrdi ono što često izjavljuje u medijima o neadekvatnosti našeg školstva, REFORMISANOG PO SAVANOVIĆU, i neupotrebljivosti kadra koje ono proizvodi za nepopunjena radna mjesta i za ona koja bi se tek trebala otvoriti ali ih nema tko popuniti.

- Da sasluša Gojka Savaniovića na okolnosti sticanja svojih titula i diploma, te da mu naredi da uruči Sudu svoj naučni i stručni opus, uključujući i referate komisija za sticanje zvanja DOCENTA i REDOVNOG profesora, što je nama bilo nedostupno, bez obzira na važenje Zakona o dostupnosti informacijama III Tražimo da Sud pribavi sljedeće DOKAZE: -Da zatraži Revizorske izvještaje za rad Ministarstva za obrazovanje za sve 4 godine Savanovićevog mandata.

-Da sud ispita financije vezane za zamjenu prozora na dvije etaže Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci -Da sud zatraži dokumentaciju o sanaciji KAMPUSA Univerziteta u Banjaluci za vrijeme Savanovićevog mandata -Da sud zatraži financijsku dokumentaciju o sanaciji škola i svim drugim građevinskim “poduhvatima” Gojka Savanovića -Da sud razmotri knjige i načine na koje ih je Gojko Savanović objavljivao dok je bio ministar - Da sud razmotri slučaj nabavke računara za osnovne škole u RS za vrijeme Savanovića.

- Da sud zatraži ( na okolnost “kvaliteta” Savanovićeve reforme) od RTRS snimak od 31. 7. 2007. razgovora sa Antunom Kasipovićem u kom on kaže da se obrazovanje mora OPET reformisati jer to što imamo NIJE DOBRA ŠKOLA i ona mora pretrpjeti velike izmjene. Pitamo se: ŠTA je to onda i KAKO reformisao Savanović?

IV Prilažemo još dodatne dokaze (od DOKAZ 28 do DOKAZ 50) - Pismena izjava svjedoka prof. Jove Đukića, DOKAZ 28

- Dokumentacija o lažnom predstavljanju Gojka Savanovića u projektu PHARE, DOKAZ 29 - Slučajeve šikaniranja i rastjerivanja nastavničkog kadra u RS za vrijeme ministrovanja Gojka Savanovića. ( Dr Božidar Radanović, ALU Trebinje, dr Milan Štrbac PMF BL ( umro od tog terora u 42. God života!), dr Radojka Praštalo, ETF BL, dr Pero Petrović, MF BL, mr. Nadežda Savjak, prof. Jovo Đukić, prof Dušan Stegić) i njegove posljedice na brojnost kadra na Univerzitetu, DOKAZ 28a i 30 a,b,c,d,e,f, g.

- Način na koji se otvaraju prozori na ETFu nakon nepotrebnih Savanovićevih građevinskih intervencija bez tendera, DOKAZ 31. - Pisma upućena Udruženju prosvjetnih i naučnih radnika od strane studenata i građana u kojima se sžale na stanje koje je u obrazovanju RS uspostavio Savanović DOKAZ 32 a,b,c

- Jedan nastavak feljtona o (ne)djelima Savanovića DOKAZ 33 - Izvod iz jednog Izvještaja gl. revizora za Ministarstvo prosvjete za 2004. god. DOKAZ 34

- “Neophodne korjenite promjene u obrazovanju”- Kasipović 1. 9. 2008. DOKAZ 36

- “Reforma reforme”- autora Dr Miodraga Živanovića, govori o “kvalitetu” i označava Savanovićeve reforme kao ubistvo sa predoumišljajem, Reporter 8. 12. 2004. DOKAZ 37

- Kriminal u sanaciji Kampusa Univerziteta, DOKAZ 38a,b,c

- Lažna školska sprema Gojka Savanovića DOKAZ 39 a, b - Neki od Savanovićevih falsifikata DOKAZ 40 a, b.c,d,e,f - Kako je Savanović postao vanredni profesor na ETFu DOKAZ 41 a,b,c -Savanović nije završio postdiplomske studije: UPINRRS, Krstajić, Đukić DOKAZ 42 -Moralni lik Gojka Savanovića, Gordana Djurić, NN 23.2. 2003, DOKAZ 43 a i b -Helsinški odbor i TI o situaciji u obrazovanju u doba Savanovića DOKAZ 44a i b -“Gojko Savanović i skupa kola” ( rasipanje nedostatnih sredstava obrazovanja!) DOKAZ 45 - REFORMA po Savanovićevoj samovolji, DOKAZ 46a,b,c - Pogubne “inovacije” u obrazovanju DOKAZ 47 - “Preskakanje “razreda i posljedice DOKAZ 48 a i b - Sloboda izražavanja po TI-ju DOKAZ 49 - Sloboda izražvanja po Evropskoj konvenciji i praksi Evropskog suda za ljudska

prava u Strazburu DOKAZ 50 a-k

Smatramo da će sud nakon provođenja dokaznog postupka koji smo predložili imati na osnovu čega da konstatuje tačnost SVIH naših navoda u teksta u PATRIOTU, te uvidjeti da je naš stav u pogledu Savanovićevog “ministrovanja” u skladu sa stavom javnog mnjenja u RS, te da nas zbog tog stava ne može kazniti, jer bi to bila diskriminacija, ako se kaznimo samo mi, a i mnogi drugi su o tome pisali, govorili….

Molimo sud da provede predložene dokaze, te da donese sljedeću

P R E S U D U

1. Odbija se Tužba tužitelja kao neosnovana 2. Nalaže se tužitelju da tuženima nadoknadi troškove postupka, sve u roku od 30 dana pod

pretnjom izvršenja. Tuženi: 1. Dr Radojka Praštalo, predsjednica udruženja BOLJI ŽIVOT 2. Prof Dušan Stegić, čln udruženja BOLJI ŽIVOT

8.3.2.Odgovor na Tužbu 8.3.1. i Završna riječ na raspravi Dr Radojka Praštalo Prof. Dušan Stegić Udruženje gradjana “BOLJI ŽIVOT” Banjaluka . O S N O V N I S U D G R A DI Š KA

Broj: P-288/05 Datum: 30. 6. 2005. Predmet: ODGOVOR NA TUŽBU Gojka Savanovića po zahtjevu sudije, zaprimljenom od strane tuženih 13. 6. 2005. Tuženi: Dušan Stegić i Radojka Praštalo Tužitelj: Gojko Savanović Predmet spora: nadoknada za navodnu klevetu tužitelja O D G O V O R N A TU Ž B U Izjavljujemo da u POTPUNOSTI odbacujemo ovaj tužbeni zahtjev iz sljedećih razloga: I Osporavamo mjesnu nadležnost Osnovnom sudu u Gradišci iz slijedećih razloga:

- Novinski članak na koji se poziva tužitelj je objavljen u ime UDRUŽENJA GRADJANA “BOLJI ŽIVOT” čiji predsjednik ( a time i najodgovornije lice) je dr Radojka Praštalo, dok je Dušan Stegić samo jedan od članova ovog Udruženja, što je vidljivo i iz potpisa članka, te smatramo da bi, ako uopšte ikoga treba tužiti, dr Radojka Praštalo trebala biti prvooptužena, a u skladu sa tim mjesno je nadležan Osnovni sud u Banjaluci, s obzirom da dr Praštalo ima mjesto stalnog prebivališta u Banjaluci ( čl. 29 Zakona o parničnom postupku), a ovakvo tendencionalno iskrivljavanje stvarnog stanja objašnjavamo željom Gojka Savanovića da “vodu navede na svoj mlin” ili je to nastavak njegove odmazde prema g. Stegiću. -Sjedište udruženja “BOLJI ŽIVOT”, u čije ime i u skladu sa čijim programskim ciljevima (DOKAZ 1) je članak objavljen, je u Banjaluci, zbog čega bi takodjer mjesno nadležan morao biti Osnovni sud u Banjaluci; -članak je objavljen ( tj. navodno “djelo” je izvršeno) u Banjaluci, što bi mogao biti treći argument za osporavanje mjesne nadležnosti, iako su sasvim dovoljna i prethodna dva argumenta, a možda i samo prvi. -Budući je još 2003. god. od strane dr Radojke Praštalo podnesena TUŽBA koja se vodi pod brojem 2494/03 u Osnovnom sudu u Banjaluci, a 28. 8. 2003. i Krivična prijava Osnovnom javnom tužilaštvu u Banjaluci koja se vodi pod brojem KTA 599/03 , a u kojima se značajno spominje Gojko Savanović, smatramo da i ova TUŽBA treba da se procesuira na istom sudu i to kad dodje na red u skladu sa datumom podnošenja i svakako NAKON OKONČANJA gore pomenutih postupaka koji su zaprimljeni MNOGO RANIJE, a čije pravno zasnovano rješenje će biti dokazni materijal za ovaj parnični spor.

U principu, ne bismo uopšte osporavali mjesnu nenadležnost Osnovnom sudu u Gradišci kad bi bili u uvjerenju da su SVI sudovi u RS nezavisni i korektni, ali zbog lošeg iskustva sa nezavisnošću Osnovnog suda u Gradišci i njegovu slabost prema Gojku Savanoviću i na provjerenu sklonost tužitelja Gojka Savanovvića ka korištenju raznih pritisaka u svoje lične svrhe ( DOKAZI 3,4, 6 i dr.), odlučili smo da osporimo mjesnu

nadležnost Osnovnog suda u Gradišci. Naravno, ne iz razloga što imamo veće povjerenje u Sud u Banjaluci, jer ga nemamo, već zbog nade da će ti Savanovićevi pritisci sa kojima se redovito koristio na radnom mjestu i šire možda ipak biti slabiji ( ili bar slabije efikasni) na Sudu u Banjaluci, a pogotovo otkada više nije ministar. I ne samo to, GENERALNO nemamo povjerenja u sudstvo RS, a jos jedan dokaz je ovo sto se dogadja na Osnovnom sudu u Trebinju, takodjer za vrijeme Savanovicevog ministrovanja- DOKAZ 22. Prvi upečatljiv znak protekcije koju je Gojko Savanović ostvario na Sudu u Gradišci je činjenica da je TUŽBU predao 20. 4. 2005., a već prije 6. 6. 2005. je uzeta u razmatanje i postupak je otpočeo, iako je zatrpanost sudova u RS približno jednaka u svim gradovima. Medjutim, TUŽBA dr Radojke Praštalo ( u kojoj se značajnu ulogu igra Savanović) je predata u Osnovnom sudu u Banjaluci još 2003. i još se nije makla od početka. Jesu li i ovdje u pitanju Savanovićevi pritisci: u Gradišci da se njegova TUŽBA uzme preko reda, a u Banjaluci da se TUŽBI Radojke Praštalo onemogućava da dođe na red i onda kad joj je vrijeme? To je još jedan razlog što osporavamo mjesnu nadležnost Suda u Gradišci. Neka i Gojko Savanović “stane u red” iza dr Radojke Praštalo i svih onih drugih koji su tužbe predali prije njega! Tim više što se ishod ove mnogo ranije predane TUŽBE nužno mora odraziti i na ishod ove Savanovićeve TUŽBE. Osim toga, zašto bi on imao protekciju zato što je bio ministar ili iz nekih drugih razloga (??!!), kad smo pred USTAVOM, ZAKONOM i MEDJUNARODNIM KONVENCIJAMA SVI JEDNAKI ? DOKAZI: 1.Dokumenti udruženja BOLJI ŽIVOT odakle se vidi da je to NVO registrovana u BL i da je njen predsjednik Radojka Praštalo sa mjestom boravka u BL. 2. Feljton od 31.1.-14.2. 2005. iz kog se vidi da je prvopotpisana Radojka Praštalo. 3. TUŽBA 2494/03. Ukoliko Sud u Gradišci ignoriše gore navedene argumente i ipak zakaže raspravu u Gradišci i to prije nego se okončaju sudski postupci RS-2494/ 03 i KTA 599/03 u Banjaluci onda ZAHTJEVAMO DA SUDJENJE BUDE JAVNO, UZ PRISUSTVO TV I DRUGIH MEDIJA, TE ZAINTERESOVANE PUBLIKE. II Osporavamo i stvarnu nadležnost kod bilo kog pravosudno organa, kako u RS tako i u BH i šire, jer - mi nismo premašili okvire slobode izražavanja iz Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama ( čl. 10) kao što se tvrdi u tužbi, jer kad bi to tako bilo, onda naše društvo zaista ne bi imalo nikakve šanse da ne propadne. Naime, sve osobe koje uđu u politiku i odluče da se bave javnim poslovima, moraju biti spremne na to da javnost ,koja ih je birala i koja ih plaća, ima pravo da posmatra, analizira i kritikuje njihove postupke i općenito njihov rad i da ih sprečava u tone da nanose štetu gradjanima, društvu u cjelini i samoj državi. Mi nismo radili ništa drugo osim toga! Da je to tako potvrđuje i tekst objavljen u GLASNIKU HELSINŠKOG PARLAMENTA BH iz aprila/maja 2005. na strani 49 ( DOKAZ 25) u kom doslovno stoji: ..”temeljne vrijednosti načela da javna rasprava o javnim problemima mora biti neograničena, ustrajna i sveobuhvatna i da ona može također sadržavati i žestoke, zajedljive, pa ponekad i neugodno oštre napade” .. Takvo stajalište zauzeo je i Evropski sud za ljudska prava u slučaju “Handyside vs. UK” kada je ustvrdio: Sloboda izražavanja tvori jednu od bitnih osnova svakog demokratskog društva, jedan je od temeljnih preduvjeta za njegov napredak, a

istovremeno i za razvoj svakog pojedinca. Ta sloboda ne odnosi se samo na informacije i ideje koje su opšteprihvatljive ili se smatraju neuvredljivim i indiferentnim, nego takođe i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju. To zahtijeva pluralizam, snošljivost i širokogrudost, bez kojih nema demokratskog društva. .. Opšti interes u javnoj raspravi koja ima ozbiljnu svrhu, pretežniji je od legitimne zaštite ugleda drugoga, čak i ako se u toj raspravi koristi govor koji povrijeđuje ili vrijeđa. Ne pridržavajući se ovih pravnih standarda i njihovog tumačenja Sud je i napravio propust u slučaju koji je predmet ove analize, što je rezultiralo presudom u korist tužitelja i na taj način u značajnoj mjeri povrijedio odredbe člana 10 Evropske konvencije za zaštitu prava čovjeka i temeljnih sloboda , koja je kroz Dejtonski ustav postala sastavnim dijelom bosansko-hercegovačke pravne regulative”.. Smatramo da je iz ovog teksta jasno da ne postoji nikakav osnov za TUŽBU protiv dr Radojke Praštalo i prof. Dušana Stegića, jer su oni nastupili korektno, odgovorno, savjesno, dobronamjerno i patriotski da bi spasili daljnju eroziju obrazovanja u RS ( a time i RS i BH jer su kvalitetno obrazovani ljudi jedini resurs ove siromašne zemlje), kojoj je u ogromnoj mjeri doprinosio tadašnji ministar Gojko Savanović. Koliki je značaj obrazovanja za jednu zemlju potvrđuje i izreka poznatog srpskog pjesnika Duška Radovića koji je rekao: “NEMA VEĆEG DRŽAVNOG NEPRIJATELJA OD LOŠEG UČITELJA.” A zamislite kolika je tek šteta počinjena od strane lošeg ministra obrazovanja koji je učinio LOŠIMA ne samo sve učitelje, nastavnike i profesore svojim tretmanom istih već i sve institucije obrazovanja u držav. DOKAZ: nakon njegovog 4-godišnjeg mešetarenja u obrazovanju, ocijenjeni smo DVOJKOM u Bergenu!)! Optuženi su se samo ponašali u skladu sa onom proklamacijom američkog predsjednika Kenedija koji je rekao: NEMOJTE PITATI ŠTA JE VAŠA DRŽAVA URADILA ZA VAS, VEĆ PITAJTE SEBE ŠTA STE VI URADILI ZA NJU! ( što je našim političarima potpuno strano!)Time, ne da Radojka Praštalo i Dušan Stegić nisu zaslužili da budu tuženi, već su trebali od ovog društva i ove države da budu nagradjeni ili bar odlikovani, kao što u SAD odlikuju svoje gradjane za slične doprinose opstajanju države! A osim toga, iza njih stoji i gradjansko udruženje “BOLJI ŽIVOT” čiji članovi i simpatizeri su isto tako zabrinuti za sudbinu njihove zajedničke domovine kao i sami autori teksta. Neko od članova Udruženja je morao da autorizira taj tekst, premda je tekst izraz zajedničkog stava svih članova ovog Udruženja, a vjerovatno i ogromnog broja gradjana RS i BH koji žele da nam država ne propadne i da ne postanemo Kurdi.. Prema tome, ova TUŽBA je ujedno i udar i na uspostavljanje i razvoj CIVILNOG SEKTORA u RS i BIH, sa čime se i inače strahovito kasni. Upravo to je i glavni razlog što se naše društvo, u pogledu puta u demokratiju i pravnu državu, još nije pomaklo sa mjesta! A da ima mišljenja sličnih mišljenju potpisnika feljtona u PATRIOTU i u našoj široj populaciji potvrđuju i neki pojedinci koji se javljaju u kontakt emisijama televizije, kao što se 16. 6. 2005 u emisiji PULS BN televizije gdje je gostovao sadašnji ministar obrazovanja Milovan Pecelj, javio jedan prosvjetni radnik sa stažom od 38 godina koji je doslovno rekao: “KONAČNO SMO I MI U RS DOBILI ( bar ) PISMENOG MINISTRA.” Da je zaista tačna tvrdnja iz gornjeg citiranog teksta da je prihvaćen upravo takav stav u tumačenju čl. 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima, vidi se i iz čl. 1. Zakona o zaštiti od klevete RS, gdje doslovno piše:

čl. 1. Zakona o zaštiti od klevete RS Ovim zakonom uredjuju se prihvatljiva ograničenja slobode izražavanja u pogledu građanske odgovornosti za štetu nanesenu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem nečeg neistinitog i potvrđuje

a) pravo na slobodu izražavanja, koje je garantovano Ustavom RS i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, predstavlja jedan od osnova demokratskog društva, posebno kad se radi o pitanjima od političkog i javnog interesa;

b) pravo na slobodu izražavanja štiti sadržaj izražavanja, kao i način na koji je iznesen, i ne primjenjuje se samo za izražavanja koja se smatraju korisnim ili neuvredljivim nego, takođe i za ona koja mogu da uvrijede, šokiraju ili uznemire.

Iz ovog člana vidljivo je da gore tuženi ne mogu biti osudjeni na osnovu ovog člana ovog Zakona. Očigledno da Gojko Savanović, kad je brzopleto podnosio ovu TUŽBU, nije bio toga svjestan, pa je smatrao da su političari i dalje NEDODIRLJIVI kao u Brozovo vrijeme i da mogu raditi što god hoće, a da nitko nema pravo da ih kritikuje. Možda mu je ministarska funkcija, koja očigledno nije bila ni pod čijom kontrolom, toliko udarila u glavu da se počeo osjećati i ponašati kao bizantski car! Na njegovu žalost, takva vremena su zauvjek prošla. Možda je to i razlog što je ovo raskrinkavanje od strane gore tuženih, u listu PATRIOT, i doživio kao u onoj priči “CAREVO NOVO RUHO” ( Car je go!)

čl. 5 Zakona o zaštiti od klevete RS

1. Svako poslovno lice koje prouzrokuje štetu ugledu fičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem izražavanja nečeg neistinitog, odgovorno je za klevetu..

Radojka Praštalo i Dušan Stegić ne mogu biti osuđni ni po ovom članu jer niti su naštetili navodnom ugledu Gojka Savanovića niti su iznosili neistinu. DOKAZ: Poslije svih onih kritika koje je ili kroz sredstva informisanja (DOKAZI 17,18) ili u Narodnoj skupštini morao da proguta Gojko Savanović bez argumentovanih demantija, sumnjamo da je ostalo išta od njegovog ugleda ( ako ga je ikad uopšte i imao imajući u vidu njegov profesionalni i životni put), pa mi nismo u tom pogledu mogli ni na koji način počiniti mu štetu! A postoji i ona provjerena narodna izreka: NIKO TE NE MOŽE OSRAMOTITI ONOLIKO KOLIKO SE MOŽEŠ SAM. Usput bi pomenuli i TUŽBU koju je Gojko Savanović bio podnio protiv delegata Narodne skupštine Snežane Railić zbog toga što je na Skupštini argumentovano dokazivala Savanovićeve falsifikatorske sklonosti. Ali, kad je uvidio da mu ta kazivanja gđe Railić nisu nimalo uzdrmala ministarsku poziciju ( kao ni svi članci objavljeni u novinama i izjave nekih savjesnih i hrabrih ljudi na televiziji), on je povukao i ovu jedinu TUŽBU koju je podnio u namjeri da zaštiti svoj navodni ugled. Medjutim, sve ove činjenice, a pogotovo podnošenje TUŽBE protiv dr Radojke Praštalo i prof. Dušana Stegića u kojoj doslovno piše: ..” Kako je tužitelj ( G. Savanović) zbog iznošenja velikog broja neistina i klveta, pretrpio veliku štetu, koji se ogleda u tome da u procesu reizbora (!!???) nije ponovo izabran na funkciju ministra prosvjete i kulture u Vladi RS, predlaže da sud zakaže ročište, pozove parnične stranke, izvede predložene dokaze i donese”..

ukazuju na to da nije u pitanju ŠTETA NANESENA UGLEDU ( jer se ugled tu niti ne spominje), već ŠTETA NANESENA DŽEPU Gojka Savanovića! Medjutim, ovaj posljednji citirani pasos je vrlo indikativan još zbog nečega. Naime, iz njega se vidi da je Savanović svoju funkciju ministra sasvim pogrešno shvatio kao REIZBORNU!!!Mora da se poistovjetio sa rektorom Mirjanićem koji je na rektorskoj funkciji već 14. godinu i sa nekim dekanima koji su bili po 10 -–12 godina dekani, a svi zajedno su, uz 4- godišnju podršku ministra Savanovića POTPUNO UNIŠTILI Univerzitet u Banjaluci DOKAZ 26 i 17 , nedavno dobijena ocjena u BERGENU- čista dvojka, i vapaji direktora SPEKTRA , pri svakom njegovom pojavljivanju na televiziji, za kadrom koga kod nas nema! Zbog toga se ova TUŽBA može shvatiti prvenstveno kao rezultat njegovih frustracija, a ne kao težnja za pravdam! III 3.1. U stavu 1. TUŽBE se navodi da smo kontinuirano iznosili neistine i klevete vezane za ličnost Gojka Savanovića, što nije tačno, jer

- nije bilo kontinuirano, tj bilo je SAMO u 3 nastavka Feljtona REFORMA ŠKOLSTVA NA RS NAČIN. Ostalo su drugi iznosili.

DOKAZ: 17,18 - nisu bile neistine i klevete, već istina o ponašanju i aktivnostima Gojka

Savanovića na funkciji ministra za obrazovanje i kulturu, koje je bilo apsolutno neprimjereno toj funkciji, što mi, kao misleći gradjani i članovi NVO BOLJI ŽIVOT, patriotski nastrojeni, nismo mogli više šuteći tolerisati. Pogotovo smo zapali u paniku kad smo načuli da bi Gojko Savanović mogao dobiti i TREĆI (??!!) mandat ministra obrazovanja, što smo, u interesu sadašnjih i budućih generacija, te opstanka RS i BH MORALI SPRIJEČITI! Jer, ponašanje i djelovanje Gojka Savanovića bilo je od neprocjenjive štete za budućnost gradjana RS, a samu Republiku Srpsku dovelo je do samog dokunuća koje naprosto visi u zraku, što se i dokazalo zadnjim dogadjanjima na terenu. Ovako istrulu iznutra, kakvom su je učinili takvi kao Savanović, Republika Srpska je postala plijen raznih lešinara koji nastoje da je dokinu! Budući da RS zauzima gotovo polovinu teritorije BH, ovakvi “stručnjaci” će dokinuti i BH ako se budu nalazili ( ili se već nalaze) na njenim ključnim funkcijama, a od nas svih će napraviti Kurde ( apatride)!

DOKAZ 22: referat za izbor u zvanje van. prof. odakle se vidi da Savanović nije diplomirao na elektrotehničkom fakultetu; srednješkolski djak nije bio jer je završio ZANAT u Varešu o čemu su pisale mnoge novine (DOKAZ17), a on to nije demantovao; asistent nije bio jer je odmah postao docent (!!??)iako referat na osnovu kog je postao docent nismo mogli dobiti na uvid na ETF Banjaluka; student nije bio jer je sve diplome sticao na osnovu nekih sumnjivih doškolovavanja zbog čega ga nisu primili na PMF u Banjaluci, jer nije ispunjavao uslove; a da se lažno predstavljao kao

specijalista za nastavne planove i kao prof. dr prije nego je to zvanje ( nezasluženo) dobio na ETF BANJALUKA dokazuju dokmumenti pod rednim brojem: DOKAZI 23, 4, koji datiraju iz 2000., a postupak za njegov izbor u zvanje van. prof. otpočeo je tek u nov. 2002. Dokaz da se izbor obavio na bazi korupcionaško klijentelističkih manipulacija su: DOKAZ 4, 5, 8, 17.

Dokaz za prvu tvrdnju u ovom pasusu, tj da je nemoral Savanovića ogroman jer je sklon prevarama, lažima, falsifikovanju, lažnom predstavljanju, zloupotrebi položaja, odmazdama, klijentelizmu, nenamjenskom trošenju i pljački budžetskih sredstava, su: - prevario mandatara Ivanića, Narodnu skupštinu i javnost RS i na WEB SITE-

Vlade stavio podatak da je završio elektrotehnički fakultet, što nije demantovao, ili bar ne prije nego što je otkrivena ta laž.

DOKAZ 17 - Dao lažan podatak da je završio regularno srednju školu (DOKAZ17), a ne

zanat. Možda to za nekog tko ne pretenduje da bude MINISTAR OBRAZOVANJA i nije toliko važno, medjutim ministar obrazovanja mora biti VISOKO MORALNA osoba ŠIROKOG SVJETONAZORA SA VIZIJASMA ZA BUDUĆNOST, što netko tko je školovan na način kao Savanović, ne može biti, što se pokazalo i u praksi. Zbog toga je po pitanju reformi u osnovnom i srednjem obrazovanju slijepo slušao neke medjunarodne anonimuse ( izjava njegovog pomoćnika Maleševića na emisiji Omladinski forum RTRS ) čiji rezultati rada imaju karakter sabotaže, što je produžilo kadrovski kolaps u nedogled.

DOKAZ 17 i Izjave za javnost direktora agencije za posredovanje pri zapošljavanju SPEKTAR koji svaki put preklinje da se nešto radikalno i kvalitetno uradi u obrazovanju, jer radnih mjesta ima, ali ne za kadrove koje i dalje proizvodi fosilizirano školstvo! Treba ga pozvati na sud da to i tamo saopšti. - Falsifikovao je autorstvo knjiga koje su drugi napisali i umjesto imena

umrlih autora stavio svoje kao na knjizi FIZIKA 4 ili dopisano svoje ime na knjizi “Distributivne i industrijske mreže”, koju je pokušao da povuče iz biblioteke ETF-a ( valjda nakon što je i sam zaključio da je pretjerao sa “”koautorstvima”), kojoj je autor Nikola Rajaković poklonio 2 primjerka. Poseban slučaj je knjiga “Elektrotermički uredjaji i postrojenja” koju je uzeo od svog mentora Veljko Brajović 1990. i bez njegove saglasnosti kako autor kaže u Nezavisnim novinama, DOKAZ 17) dodao u nju jedan dio iz svog doktorata, a zatim je izdao kao novo izdanje (1998), s tim da knjiga nije ni išla na ponovnu recenziju, nego je čak i ime recenzenta prepisao, a za izdavača naveo nepostojeći univerzitet! (DOKAZ 17, 19 ) A ta knjiga ( koja ne ispunjava potrebni uslov da je iz gradiva predmeta na koji se kandidat bira) mu je omogućila da na bazi klijentelizma na ETF-u Banjaluka dobije nezasluženo zvanje vanrednog profesora! DOKAZ 15, 16, 19.

- Lažno predstavljanje je upražnjavao takodjer pred medjunarodnim anonimusima u projektu PHARE-VET gdje se predstavljao kao specijalista ( ! gdje mu je diploma o specijalizavciji?) za nastavne planove i programe! I naravno, lažno se predstavljao kao prof. dr. iako to nije bio! (DOKAZ 23)

- Zloupotrebu položaja je vršio gdje god je stigao, a nabrojat ćemo samo neke: vršio je pritisak i prijetio otkazom inspektorima, tako da nisu mogli ništa odraditi po zakonu: Laganin u slučaju R. Praštalo, Kelečević u slučaju Mašinskog fakulteta i dekana Šjivića itd. DOKAZ 3, 5, 6. Pritiskom na direktora škole isposlovao otkaz Stegiću, spriječio dodjeljivanje orodlikovanja Stegiću itd.

- Odmazdu je vršio nad Dušanom Stegićem jer je ispred Sindikata kritikovao njegovo kriminalno ponašanje. Zbog toga je izvršio pritisak na direktora škole Dragana Matavulja ( Srednja stručna i tehnička škola Gradiška), koji mu je morao dati otkaz da bi uopšte ostao na svom radnom mjestu. Stegić je 4 godine vodio sud da bi se vratio na svoje radno mjesto sa kog je izbačen zbog Savanovićeve strasti za odmazdom. To nije bilo dosta već i dalje, gdje god stigne, vrši odmazdu nad Dušanom Stegićem ( sprečavanje dodjele opštinskog priznanja za koji je već bila donesena odluka, izbacivanje Stegića iz programa PHARE VET, a i nakon što je Stegić dobio sud , on i dalje opstruira izvršenje sudske odluke).I nije sam u pitanju Dušan Stegić. Slično su prošli i neki drugi, a medju njima spomenutt ćemo samo prof. Jovu Đukića. Zbog ove njegove sklonosti ka odmazdama, nitko mu se nigdje nije usudio suprotstaviti zbog straha od odmazde, pa su svi zaposleni u obrazovanju ove 4 godine proveli u MIŠJOJ RUPI!

DOKAZ 24.

- Nenamjensko trošenje para iz najsiromašnijeg budžeta- budžeta za obrazovanje i kulturu je “biznis” kom se potpuno posvetio kad je reforme predao u ruke medjunarodnih anonimusa i dao im slobodne ruke da mešetare i treniraju svoj egzebicionizam bez ikakve kontrole nad JEDINIM RESURSOM NAŠE SIROMAŠNE ZEMLJE- a to su naša djeca i naše buduće generacije!

U okviru ovih djelatnosti uradio rasipao je novac nemilice, o čemu smo obavijestili i revizora i ministarstvo financija i zatražili izvještaj od njih, ali su se oni oglušili, bez obzira na Zakon o dostupnosti informacijama. Zbog toga, a i zbog već pomenute POTPUNE NETRANSPARENTNOSTI rada ovog ministarstva, možemo navesti samo mali broj šteta koje je budžetu obrazovanja a time i gradjanima RS i samoj RS nanio Savanović. Npr. Manje-više sve gradjevinske aktivnosti su radjene bez zakonom propisanog TENDERA ( što mu je spočitavano i na Narodnoj skupštini), a mogućnost za pljačku u takvim uslovima je enormna. Pogotovo kad se ima u vidu kome je povjeravao radove! Na takav način su, odjednom, iznenada, bez ikakve potrebe zamijenjeni svi prozori, ali samo na dvije etaže ETF-a u Banjaluci. Umjesto starih kvalitetnih i dobrih prozora od trešnjinog drveta, stavljeni su nekvalitetni jelovi prozori čiji će vijek trajanja biti daleko kraći nego što bi bio onih starh, bez obzira što su ovi novi. A osim toga, prozori su tako koncipirani kao da su ih dizajnirali DEBILI. Naime, ne može ih otvoriti čak niti košarkaš, bez da se popne na radni stol! A nama su umjesto tih prozora, na 2. spratu zgrade, koja nema krov već betonsku ploču pokrivenu limom, bili prijeko potrebni klima uredjaji ili bar roletne i ventilatori! Ali, nitko nas ništa nije pitao, tako da i dalje, uz tolike uludo potrošene pare, mi imamo takve uslove da nam je temperatura na radnom mjestu od 1. maja, a nekad i od aprila do 40 stepeni, sunce udara u prozor, a mi ne da nemamo klima uredjaj, nego nemamo čak ni zavjese! A zašto? Zato da bi Savanović veći dio novca koji je plaćen za te nepotrebne i nesvrsihodne prozore stavio u svoj džep!Mi dokaze za to ne možemo pružiti jer nam nisu bili dostupni, s obzirom da su se revizor i Ministarstvo financija oglušili na naš legalno podnesen zahtjev za dobijanje takvih informacija. Zato, neka Sud traži te dokumente od institucije sistema i onih koji

tamo rade i primaju plate za to a koji mogu i moraju sudu pružiti dokaze o tome, ako ih Sud zatraži. Pa neka ih traži, kad nije svojim autoritetom obezbijedio poštovanje Zakona o dostupnosti informacijama!

Posebna je priča nabavka starih kompjutera za škole u istočnom dijelu RS. Trebalo bi provjeriti ŠTA je plaćeno a ŠTA je isporučeno. Mi nemamo mogućnost za to, ali sud ima.

Poseban slučaj nenamjenskog trošenja para je kupovina automobila za 150 000 KM sa masažerom za stražnjicu, što je apsolutno neprimjereno najsiromašnijem resoru u kom je za vrijeme Savanovićevog ministrovanja bila najniža cijena rada od 68 KM, tako da su doktori nauka sa 30 godina staža, ako nisu bili uključeni u sveopšti krimianl na Univerzitetu (DOKAZ 26), imali platu najviše 500 KM, (DOKAZ 27 ) tj na nivou čistačice u javnom sektoru! A usput da kažemo da takav automobil u svom voznom parku nema ni švicarska vlada1 A o njegovim nesvrsihodnim putovanjima u Japan i Meksiko, da se i ne govori!.

DOKAZI26, 27 i oni koji su nama bili nedostupni, ali SUDU nisu!

- Pljačkanje budžeta je vršeno preko angažovanja dobavljača i izvodjača radova u kampusu i na sanaciji školskih i kulturnih objekata bez TENDERA. Pitam se šta rade i za šta primaju platu zaposleni u institucijama sistema u RS koji su to sve znali ( jer je objavljeno i na Narodnoj skupštini) a nitko nije reagovao!? Počev od revizora do tužioca i sudova!

DOKAZ nam je nedostupan, osim onog što smo pročitali u novinama i čuli na TV i Narodnohj skupštini. Ali dokaze može sud zatražiti od institucije revizora, minstarstva financija i ministarstva obrazovanja.

Kad na sav ovaj kriminal nije reagovao baš nitko iz nadležnih i dobro plaćenih institucija sistema, reagovali smo mi iz NVO BOLJI ŽIVOT, zbog čega smo sad tuženi. A mi smo to morali uraditi i bili smo duboko svjesni svoje gradjanske obaveze ( čega nisu, nažalost, svjesni niti pojedinci niti nadležne institucijeu u RS) a koja glasi:

NE PRIJAVLJIVANJE KRIVIČNOG DJELA JE KRIVIČNO DJELO!

Pa zar smo mi JEDINI PATRIOTE i JEDINI SAVJESNI GRADJANI u ovom entitetu kojima je stalo do opstanka i prosperiteta Republike Srpske i njezinih gradjana? A toliko zloupotreba položaja, kršenja zakona, falsifikata i sl. koje je počinio Gojko Savanović zar nije bilo vrijedno pažnje bar TUŽILAŠTVA?!

Napominjemo i podsjećamo :Jedna demokratska pravna država mora da ima uspostavljen: vladin sektor, ekonomski sektor i nevladin sektor ( treći sektor). Pod vladinim sektorom podrazumijeva se: zakonodavna vlast ( parlament), izvršna vlast ( vlada i predsjednik države) i sudska vlast ( tužilaštva i sudovi). Pod ekonomskim sektorom podrazumijeva se slobodno tržište i svi oblici privredne proizvodnje i aktivnosti vezanih uz nju. Pod nevladinim

sektorom podrazumijevaju se nevladina i uopšte građanska ( civilna) udruženja i fondacije u koja na Zapadu spadaju i religijske zajednice. Ako ovo sve imamo u vidu sa žaljenjem moramo konstatovati da u RS imamo samo parlament, vladu i predsjednika, a i to nije onakvo kakvo bi po definiciji trebalo biti. A nije upravo zbog toga što ne postoji razvijen i efekasan civilni sektor koji svojom aktivnošću treba da kontroliše, analizira i vrši pritisak na vladu, parlament i predsjednika da rade u interesu gradjana i opstanka države, a ne samo i jedino u svom ličnom interesu, kao što je to slučaj u našoj državi ( entitetu). Zbog toga se politička misao svela na čisti interes, a političko djelovanje se pretvorilo u borbu za interes političke (kvazi)elite. Zbog toga u RS i BiH imamo političke stranke u koje njihovi članovi dolaze kao u biro za zapošljavanje. Nažalost, ova vrsta politike ugurala se i u civilni ( ili tzv. treći) sektor i od njega napravila kvazicivilni sektor. Takav kvazicivilni sektor uopšte ne služi svrsi, već je sam sebi svrha. To su zatvorena društva u koja gotovo niko novi nema pristup, a sve u vezi njihovog financiranja i djelovanja je gotovo više tajnovito negoli je tajnovito ono što se dešava u masonskim ložama! Umjesto toga, nevladine organizacije bi morale da bar pokušaju uticati na našu političku (kvazi)elitu, pa makar na onu buduću kako bi bar oni naučili da su LJUDSKA PRAVA OSNOV TRANZICIJE KA DEMOKRATIJI. A od toga nema gotovo ništa, ako se izuzmu aktivnosti NGO BOLJI ŽIVOT i NGO Udruženje prosvjetnih i naučnih radnika RS. Pa zar je onda čudno što svakim danom sve više i više tonemo? A ovakvim pravno nezasnovanim tužbama sputava se i ovo malo aktivnosti nevladinog sektora, ako se igdje uopšte i pojavi! Upravo zbog svega toga demokratizacija, a time i prosperitet, naše zemlje u prvom redu zavise od jačanja civilnog društva i obrazovanja i prosvjećivanja stanovništva. Pod tim se u prvom redu misli na obrazovanje za demokratiju, ali i šire. Na našim prostorima su tolerancija, poštovanje ljudskih prava, poštovanje tuđeg mišljenja i tuđeg rada nepoznati pojmovi, jer većina stanovništva ima mnogo dinarskih gena kojima su svojstvene upravo suprotne osobine. Zato se demokracija kod nas sporo uspostavlja i jasno je da se sama od sebe nikad neće ni uspostaviti ukoliko se ne bude intenzivno radilo na promovisanju demokratskih načela kao što su poštovanje ljudskih prava, jednakosti, uzajamne odgovornosti, poštovanju drugih ljudi i njihovog rada, njihovog prava na sopstveno mišljenje itd. Čak izgleda da ni to neće biti dovoljno već se takva nastojanja moraju i zakonski regulisati i obezbijediti korektnu primjenu zakona, što sada nije slučaj.

Gradjani se moraju udruživati u nevladina udruženja i tako udruženi zahtijevati transparentnost rada svih javnih institucija, kako bi ih mogli kontrolisati, kritikovati i vršiti pritisak na njih da rade u interesu svih gradjana i prosperiteta države i društva, a ne da rade samo u svom interesu kao što to rade sada. 3.2. U stavu 2. TUŽBE se tužitelj poziva na našu tvrdnju o glupostima koje je radio na radnom mjestu, što je apsolutno istina. DOKAZ: Svaki, iole pismen i normalan čovjek, kad pročita navode iz teksta REFORMA ŠKOLSTVA NA RS NAČIN ( DOKAZ 2) vidjet će da veći dio ( ako ne i sve!) onoga što je u naše školstvo implementirao Savanović, su gluposti i veoma štetne stvari, a ne pametne i korisne stvari. Takodjer neka sagleda situaciju koja vlada u visokom školstvu gdje se, od njegovog dolaska na funkciju ministra, može napredovati samo ako se nemaju potrebni i dovoljni uslovi ( dokaz: lično on i njegovo napredovanje u univerzitetskim

zvanjima), a ne mogu oni koji ispunjavaju sve potrebne i dovoljne uslove (dokaz: slučaj R. Praštalo). Potvrda da su ono što je radio doista gluposti je i činjenica da je novi ministar odmah ukinuo neke od njih: npr.: zabranu ekskurzija, zabranu distribucije dječjih časopisa u školama itd. A kolika je tek glupost bila apsolutno nepotrebna ugradnja novih prozora na ( samo) dvije etaže Elektrotehničkog fakulteta čime su nepotrebno potrošene pare za koje su se mogli kupiti klima uredjaji za svaki kabinet, pa da sad ne radimo u temperaturnim uslovima od 40 o C, sa nemogućnošću da širom otvorimo prozore! Umjesto toga, mi imamo NOVE prozore koji su tako funkcionalni kao da su ih projektovali- debili! Da smo umjesto njih bar dobili rolete ili zavjese, kad već nisu htjeli ( a mogli su ) za te pare da nam kupe klima uredjaje..Ako neko ne vjeruje da je i ovaj Savanovićev potez bio OPASNA GLUPOST,neka dodje ovih dana mjeseca juna na lice mjesta i neka se uvjeri. DOKAZI: vidljivi u TUŽBI DOKAZ 3,4, 14, 21, 26 Da li su i to gluposti i to veoma, veoma štetne po RS!? Ovo ne bi mogli biti DOKAZI samo u slučaju ako je SISTEM VRIJEDNOSTI u RS potpuno IZOKRENUT, pa je pozitivno postalo ono što je u normalnim društvima negativno i obrnuto. A ako se to desilo, onda smo definitivno postali ZEMLJA BUDALIJA i za nas NEMA VIŠE NIKAKVE NADE! Još da u ministarstvu prosvjete ne vlada tolika netransparentnost, kolika bi tek tada bila ova lista počinjenih gluposti!? Nažalost, mi smo došli do saznanja za relativno mali broj takvih gluposti, ali su i one dovoljne da se zaključi što bi se sve moglo još kriti pod tim velom netransparentnosti. Mehanizam logičkog zaključivanja nam ne daje mogućnost za zaključimo suprotno, tj. da se iza vela netranspartentnosti kriju samo pametne stvari, a da su na svjetlo dana procurile samo gluposti. Zar ne? A da su posljedice tih gluposti katastrofalne, vidi se na svakom koraku u ovom entitetu: DOKAZIU: Nezaposlenost katastrofaslno visoka i konstantno raste, privreda pada, univerzitet u ponoru, lešinari sa svih strana nastoje da uruše strunulu RS. A direktor agencijae za zapošljavanje SPEKTAR kaže: ima radnih mjesta, ali na njima ne zna nitko od školovanih u našem školstvu da radi.. Treba li ikakav uvjerljiviji dokaz? Neki DOKAZI se ne mogu donijeti kao odrezana glava na tacni kao za vrijeme Turaka, ali su vidljivi svakom stanovniku ove zemlje koji ih osjećaju na svojoj koži.. Što se tiče medjunarodnog anonimusa, imamo potpuno pravo da ga tako nazivamo jer nam se nije predstavio, nije iznio javno plan svog rada i svoje namjere, nije ga dao na javnu raspravu ( što je bio obavezan jer nismo mi svi u ovoj državi debili) već ih je proturao i implementirao preko poslušnika iz Ministarstva obrazovanja. DOKAZ: Izjava pomoćnika ministra Maleševića na emisiji OMLADINSKI FORUM RTRS koji je to javno priznao odgovarajući na pitanje jednog gledatelja koje je glasilo: “Hoćete li se Vi i ministar osjećati odgovornima za promašaje počinjene u reformisanju našeg školstva.?” Pomoćnik Savanovića je kao iz topa izbacio:” NE. Pa mi samo radimo ono što nam oni iz medjunarodne zajednice narede”. A što mislite zašto su tako poslušni? Pa zato što su apsolutno NEKOMPETENTNI, pa se boje da ne izgube fotelju ( a time i “koku koja nosu zlatna jaja”)! A mi se kao porezni obveznici pitamo: Čime su oni sve ove 4 godine zaradjivali toliko veliku platu a nisu radili ništa osim što su kimali glavom?

3. 3. Što se tiče navoda iz trećeg pasosa, oni su već opovrgnuti dosadašnjim tekstom, a sam nesuvisli demant objavljen u PATRIOTU, na koji se poziva tužitelj, a koji ne sadrži nikakav valjan argument, nema snagu ikakvog DOKAZA. 3.4. U četvrtom pasosu tužitelj se poziva na izvjesno priznanje upućeno njemu i njegovom radu od strane neke osobe iz medjunarodne zajednice kojoj su on i svi njemu podređeni, po priznanju njegovog pomoćnika Maleševića, bili krajnje poslušni. Izanalizirat ćemo i to “priznanje”. Taj “ “argument”” zasnovan na navodnom autoritetu pripadnika medjunarodne zajednice je potpuno nevjerodostojan iz više razloga. Navest ćemo samo nekoliko:

- Medjunarodna zajednica je došla u BH sa namjerom da nam pomogne u stvaranju DEMOKRATSKE i PRAVNE DRŽAVE, a rezultati, nakon 10 godina njihovog rada, pokazuju da su nam stvorili kriminaliziranu, mafijašku kvazidržavu u kojoj se ne poštuju ni zakoni, ni Ustav ni Medjunarodne konvencije, a i moral je potpuno iščezao. Time su potpuno IZGUBILI KREDIBILITET kod iole normalnog gradjanina ove zemlje, pa je oslanjanje i zasnivanje nečijih tvrdnji na onom što oni kažu, čista hipokrizija i ni u kom slučaju ne može imati snagu sudskog DOKAZA.

- Ta ista medjunarodna zajednica kojoj je Savanović bio tako slijepo poslušan, ocijenila je njegov rad ( ili svoj?!) u Bergenu- čistom dvojkom!?

- Činjenica što je Savanović, prema riječima te osobe iz medjunarodne zajednice, bio VRLO AKTIVAN, ne mora da znači ništa dobro. Jer i Broz se hvalio kako radi 20 sati dnevno, a mi sad sa žaljenjem konstatujemo: Kamo sreća da nije radio ništa, da se samo izležavao! U tom slučaju nam ne bi “naradio” ovoliko štete i ne bi nam tako brižljivo i precizno pripremio sve preduslove za ovaj krvavi rat, čije posljedice nikad nećemo moći izliječiti, a možda će biti i uzrokom naše potpune propasti.

- U svojoj knjizi PRIRUČNIK ZA UGOSTITELJE I MENADŽERE, autor Jovan Lekanić kaže “Budućnost čovječanstva pripada onim ljudima koji permanentno uče, znaju, znaju da znaju i vrijedno rade. Nikakva korist, ali ni prevelika šteta ne očekuje se od onih koji znaju, znaju da znaju, ali praktično ništa ne rade. Mnogo problema sebi i svima oko sebe produkovaće oni koji ne znaju, ne znaju da ne znaju, ali neumorno rade.”

Mislimo da je komentar u vezi sa ovim navodima suvišan, pogotovo ako se uzme u obzir da je jedna Irska od izuzetno nerazvijene zemlje, u periodu od 10-ak godina kad je primat dala obrazovanju i predala ga u ruke ljudi koji bi se mogli svrstati u prvu grupo po klasifikaciji g. Lekanića, postala jedna od najrazvijenijih zemalja u Evropi. Istovremeno, nakon što je RS u periodu od 4 godine predala svoje obrazovanje u ruke veoma aktivnom( !?) Gojku Savanoviću ( treća grupa po g. Lekaniću), dospjela je na DNO DNA u svakom pogledu, što između ostalog potvrdjuje i ocjena u Bergenu. Medjutim, ta priča o ministrovoj navodnoj velikoj aktivnosti u vezi sa reformama obrazovanja apsolutno ne stoji. Naime, ministar se toliko bavio gradjevinarstvom da je po aktivnosti u gradjevinarstvu apsolutno premašio resornog ministra! Osim toga, za to vrijme je i honorarisao na Fakultetu, a bio je i koautor ( !!??) na tri knjige! Vjerovatno ima i naučnih (!?) radova iz tog perioda.. A poduzimao je i putovanja u egzotične zemlje. Može li to sve da postigne jedan čovjek, osim ako nije nadnaravan SUPERMEN ( kao oni iz holivudskih filmova) ?

O navodnoj modernizaciji stručnog obrazovanja najbolje govore vapaji direktora agencije za posredovanje u zapošljavanju SPEKTAR, koji, kad god ima priliku da se javno oglasi, na sav glas moli da se nešto uradi kako bi obrazovanje proizvodilo kadar koji je SADA potreban i koji će biti potreban u BUDUĆNOSTI, a ne u prošlosti, kakav kadar još uvijek generiše obrazovanje koje je “reformisao” Savanović! Upravo zbog toga je SPEKTAR prisiljen da organizuje neke inatant tečajeve kako bi bar malo ublažio nestašicu potrebnih stručnih kadrova za kojima vapi tržište rada, a koje školstvo, bez obzira na Savanovićeve reforme, nije u stanju da ponudi tržištu. 3.4. Ovo je jedina tačka u tužbi sa kojom se bar djelomično slažemo, a doživjeli smo je kao svojevrsno priznanje. Naime, tu doslovno piše: “Kako je tužitelj zbog iznošenja velikog broja neistina i kleveta, pretrpio veliku štetu, koja se ogleda u tome da u procesu reizbora (!!??) nije ponovo izabran na funkciju ministra prosvjete i kulture u Vladi RS, predlaže da sud ..” pa nam je ovo priznanje drago jer ono dokazuje da smo nešto korisno uradili za svoju državu, a ne da smo se ponašali kao SVI političari i velika većina gradjana i čekali da država nešto uradi za nas ( kao što reče Kenedi). Medjutim, zahtjev za isplatu sume od 30 000 KM kao kazne (!) zato što smo spašavali

RS, je zaista najbolja legitimacija Gojka Savanoivića i njegovog razumijevanja onoga što je

svojedobno poručio Kenedi. Tim više što zna da je

1. Dušan Stegić već 4 godine bez posla zbog Savanovićeve krivice . DOKAZ 24 i da

2. Radojka Praštalo, takodjer Savanovićevom krivicom čitav njegov mandat prima platu u visini plate čistačice u javnom sektoru, dok drugi na Univerzitetu primaju i po 6000 KM DOKAZ 26 i 27.

pa je ta cifra, kad bi čak i bila opravdano zahtjevana, potpuno nerealna i neostvariva, da ne kažemo smiješna. Pogotovo što Radojka Praštalo i Dušan Stegić nisu obavljali gradjevinske radove za Ministarstvo obrazovanja bez tendera. Nisu nabavljali kompjutere bez tendera, nemaju platu od 2500 KM kao Gojko Savanović i td, itd. Zbog toga je zaista besmislena sva ta blamaža kojoj se kroz ovu TUŽBU ponovo izlaže Gojko Savanović. Bolje bi bilo da se posuo sa pepelom i molio boga da nitko više ne “čačka” po onome što je on radio za vrijeme svog ministrovanja, a naročito po tome kako je sticao akademske titule i akademska zvanja. IV Budući da Evropski sud za ljudska prava odbija ovakve tužbe na osnovu šireg tumačenja čl. 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima, to ćemo se mi, u slučaju da nadležni sudovi u RS i BH ignorišu član 1 Zakona o kleveti i tumačenje člana 10 Evropske konvencije o

ljudskim pravima, odbraniti od ove nesuvisle TUŽBE u Strazburu gdje ćemo se pozvati na takve i slične slučajeve i načine na koji su oni riješeni. V Iz teksta TUŽBE se nigdje ne nazire NITI JEDAN DOKAZ da navodi u FELJTONU objavljenom u listu PATRIOT nisu tačni, već se citatima iz feljtona dokazuje ( !) da su oni iskazani. Mi, naravno, ne poričemo da smo pisali taj feljton i da smo ga objavili u listu PATRIOT, pa to nije bilo niti potrebno dokazivati. Ono što je potrebno dokazati je da ti navodi nisu istiniti. A to će biti veoma teško, pošto ima suviše mnogo dokaza da jesu istiniti. Neke od njih smo iznijeli u odgovoru na ovu TUŽBU, neke smo priložili kao PRILOG, neke Sud može zatražiti od nadležnih institucija ( a koje su se oglušile na naše zahtjeve u tom smislu) a jedino nismo navodili nikakve svjedoke i to iz slijedećih razloga: - Nismo htjeli ljude prisiljavati da izađu iz svojih “mišjih rupa” u koje su se sklonili čekajući da profunkcioniše pravna država, jer time bi ih izložiti ovakvim neprilikama u kakve smo se mi dobrovoljno, iz patriotskih razloga, uvalili. Neka svatko sam procijeni koliko je spreman URADITI ZA SVOJU DOMOVINU. - Kod nas ne samo da ne postoji institucija ZAŠTIĆENOG SVJEDOKA , nego se ne implermentira ni ono malo zakona koji bi ih trebali štititi od odmazde i mobinga. -Ukoliko se u medjuvremenu netko od potencijalnih svjedoka odluči da IPAK NEŠTO URADI ZA SVOJU DOMOVINU, neka se prijavi kao svjedok u cilju dokazivanja kriminalnih radnji Gojka Savanovića. Udruženje BOLJI ŽIVOT i potpisnici feljtona REFORMA ŠKOLSTVA NA RS NAČIN, ali i buduće generacije i svi oni kojima je stalo da opstane RS, bit e im duboko zahvalni. VI Zbog svega iznešenog u ovom ODGOVORU NA TUŽBU, predlažemo sudu da u cjelosti odbaci ovu TUŽBU. Napomena: Činjenica je da je tekst ovog ODGOVORA NA TUŽBU neuobičajeno dug, zbog čega se izvinjavamo sudiji. Ali, mi nismo krivi za to. Kriv je počinioc tolikih djela! Medjutim, to je ujedno jedan od dokaza da je za 4 godine svog “” ministrovanja”” Savanović uistinu počinio mnogo grešaka, a vrlo je vjerovatno da je sve što je uradio- uradio pogrešno. Zbog činjenice što institucije sistema u RS manje-više sve se ponašaju kao masonske lože, javnost je potpuno neinformisana šta se tamo zaista dogadja. Možda je i sam Savanović, negdje u dubini svoje svijesti duboko svjestan toga da je danas gotovo imperativna TRANSPARENTNOST rada javnih institucija, u slučaju Ministarstva obrazovanja i kulture Vlade RS u njegovom mandatu- POTPUNO IZOSTALA. On je namjeravao da na taj način sakrije od javnosti sve ono što je zlo radio. Medjutim, to se pokazalo kao mač sa dvije oštrice i možda mu se vratilo kao bumerang. Naime, možda je tu i tamo uradio i nešto dobro (?!), ali to zbog masonskog ponašanja ministarstva obrazovanja i njega samoga, nije doprlo do javnosti. To je razlog što su misleći ljudi pokušali da dokuče šta se dešava iza te neprozirne zavjese, a mogli su to jedino na osnovu nekih gafova ministra, koji je redovito odbijao manje-više sve pozive da se pojavi pred studentima i općenito u javnosti sa bilo kakvim izjavama. A one sa kojima se ipak javio, analizirane su u našem Feljtonu i dovele su do jedinog mogućeg LOGIČNOG zaključka, zbog kog smo sada tuženi od strane autora tih izjava i postupaka.

Dr Radojka Praštalo, Dušan Stegić, prof. Prilog: DOKAZI:

1. Dokumenti NGO “BOLJI ŽIVOT” (2 dokumenta) 2. Feljton REFORMA ŠKOLSTVA NA RS NAČIN , ( 1 na disketi) 3. TUŽBA 2494/03, fotokopija onog dijela koji se odnosi na Savanovića, a integralni

tekst je na disketi ( 1 dokument i 1 na disketi) 4. Primjedbe na Savanovićev referat za izbor u zvanje van. prof. ( 2 dokumenta) 5.Molbe upućene Ministarstvu obrazovanja na koje nije adekvatno odreagovano od 29.4. 2002.,22.4. 2002, 20.6. 2002, 2.7.2002.,30. 1. 2003.,4. 03 2003,1.4. 2004. ) ( 7 dokumenenata). 6. Krivični prijedlog zaposlenih nastavnika, studenata i gradjana BL ( primjerak dobila poštom) ( 1 dokument) 7. Krivična prijava RP od 28.8. 2003. KTA 599/03 ( na disketi) 8. Neupućeni ZAHTJEV za oduzimanje nezasluženo stečenih akademskih titula (1 dokument)

9. Prozori na ETF, auto sa masažerom za stražnjicu, opravljanje škola bez tendera, nabavka kompjutera bez tendera, campus bez tendera. Neka Sud trtažiod nadležnih institucija, jer su one na naše zahtjeve ostale gluhe.

10. Omladinski forum RT RS u januaru 2005. Pomoćnik ministra Savanovića izvjesni Malešević odgovorio jednom prisutnom gledaocu na pitanje da li će se on i ministar Savanović osjećati odgovornim za loše rezultate reforme školstva odgovorio: NE, Mi samo slušamo što nam medjunarodna zajednica naredi. Neka sud zatraži insert iz emisije. 11.Zahtjev REVIZIJi –- neka sud zatrtaži odgovor, jer su se na naš zahtjev oglušili ( 1 domument) 12. Zahtjev Ministsarstvu financija -– neka sud zatraži , jer su se na naš zahtjev oglušili, 1 dokument 13.Dvojka u Bergenu a on je 4 godine prije Savanović toga postao ministar. Eto, ta ista medjunarodna zajednica ocijenila njegov rad dvojkom! DOKAZ: Zatražiti od ministra Pecelja. 14. Referat za Savanovića za van prof. ( 1 domument) 15. Fizika 4 ( G Dimić, Danilo Obradović, Mita Sekulić 1972.= G Dimić Gojko Savanović 2004.) ( 2 dokumenta) 16. Distributivne industrijske mreže –izuzimanje knjige ( Nikola Rajaković, Dragan Tasić, Gojko Savanović) ( 1 dokument). 17. Nezavisne novine: broj 1694, 26. 11. 2002.,14.12. 2002.,18. 02. 2003.,19.2. 2003.,20.02.2003., 21.02.2003, 23.01.2003, 22-23., 02.,2003, 22-23.02.2003., 24.01 2003,; Glas srpski 26.11.2002, 07.06.2003. ( 13 domumenata) 18. Reporter 5. 11. 2002. 08. 12. 2003.,8.12. 2004. ( 3 dokumenta) 19. Elektrotermički uredjaji i postrojenja Veljko Brajović i Gojko Savanović 1998., prvo izdanje..Veljko Brajović 1990. prvo izdanje, DOKAZ 17, Nezavisne novine, 1 dokument 20. Referat za Savanovićevu docenturu nisam vidjela niti mi ju je sekretar Marko Ninković nije smio dati na uvid, iako je po Zakonu o dostupnosti informacija obavezan. Ali, pod ptritiskom Savanovića, nije smio, isto kao što inspektor za visoko školstvo nije smio da do kraja odradi svoj posao po prijavama dr Radojke Praštalo o zloupotrebi položaja i kršenju Ustava, Zakona i Konvencija na ETF Banjaluka i na Univerzitetu u Banjaluci. Zatražiti od ETF Banjaluka. …

21. Savanovićeve gluposti: .. ..dokumenata 22. Događanja na Univ. Istočno Sarajevo za vrijeme Savanovićevog mandata ( 2 dokumenta). 23. Fotokopija dokumenata iz PHARE VET koji datiraju od 2000. a postupak za izbor u zvanje van prof. otpočeo je tek u novembru 2002.( 3 dokumenta) 24. Stegicev slucaj odmazdi ( .. dokumenata) 25. Dio članka iz lista GLASNIK HELSINŠKOG PARLAMENTA BH za april/maj 2005. o KLEVETI 26. Sunovrat BL univerziteta ( na disketi) 27. Plate po cijeni rada od 68 KM. Dokaz o visini plata doktora nauka na Univerzitetu u BL za vrijeme Savanovićevog minoistrovanja. Istovremeno njegova plata je bila 2500 KM, a nekih na Univerzitetu i preko 6000KM! DOKAZ 26 ( 1 dokument) 28. Zadržavamo pravo da dokumente do kojih eventualno dođemo naknadno, možemo priložiti pod rednim brojem 28.

OSNOVNI SUD GRADIŠKA Broj: CMS 1276

Broj: 720P00127605P Tuženi: Dr Radojka Praštalo Dušan Stegić, prof. Tužitelj: Gojko Savanović Datum 28. 4. 2009. ZAVRŠNA RIJEČ I U tumačenju Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava od strane Suda za ljudska prava u Strazburu (DOKAZ 50), a na osnovu nekih od dolje nabrojanih presuda, doslovno piše: a) “ Član 10. ne primjenjuje se samo na informacije ili ideje koje su pozitivno prihvaćene ili su neuvredljive, ili se primaju sa ravnodušnošću, već takođe i na one koje, i po formi i po sadržaju mogu uvrijediti, uznemiriti ili šokirati. Ovo je nužno zbog pluralizma, tolerancije i širokogrudnosti bez kojih nema demokratskog društva.” ( Presuda Evropskog suda u predmetima Handyside protiv UK, 1991, The Observer and Guardian protiv UK1992, Prager and Oberschlick protiv Austrije, 1995.) b) “ Granice prihvatljive kritike su mnogo šire kada se radi o političarima kao takvim, nego o privatnim licima. Za razliku od ovih drugih, političari se neizbježno i dobrovoljno izlažu nadzoru svake svoje riječi i djela od strane novinara kao i šire publike i moraju pokazati veći stepen tolerancije.” ( Presuda Lingens protiv Austrije, 1986.) c) “ Novinarske slobode sadrže i mogućnost pribjegavanja određenom stepenu

pretjerivanja, čak i provociranja..” ( Presuda Haes Gijsels protiv Belgije, 1977.) d) “ Opći interes u javnoj raspravi koja ima ozbiljnu svrhu pretežniji je od legitimne zaštite ugleda drugog, čak i ako se u toj raspravi koristi govor koji vrijeđa…” ( Presuda Oberschlik protiv Austrije, 1977.) e) “Granice dozvoljene kritike su veće u odnosu na vlade nego u odnosu na bilo koju osobu.U demokratskom društvu djela i propusti vlade moraju biti predmet strogog nadzora ne samo zakonodavne i sudske vlasti, već i štampe i javnosti. “ ( Presuda Castels protiv Španije, 1992.) f) “Tvrdnja da je neko “nestručan” ljekar, sudija ili advokat ili “nesposoban” premijer i ministar, a političar “idiot”, ne mora biti kleveta već- MIŠLJENJE. Sud će takvu tvrdnju cijeniti prema objektivnim kriterijima, a ne prema subjektivnom osjećanju lica koje se smatra pogođenim. (Ovo je i stanovište sudova većine evropskih zemalja)

g) “Evropski sud za ljudska prava poništio je presudu jednog austrijskog suda koji je novinara osudio na plaćanje naknade štete političaru Jorgu Heideru zato što ga je u svom tekstu nazvao “idiotom”, jer se “uvreda” primarno odnosila na sadržaj govora, a ne na govornika lično”. ( Presuda Oberschlick protiv Austrije 1997.) itd, itd. II S obzirom na gore navedene presude Suda u Strazburu i s obzirom na njegovo praktikovanje primjene PREZIDENTNOG PRAVA, sve naredne presude koje se odnose na slično ili isto bit će tretirane na isti način ( tzv. clon) pa i ova koja se tiče ovog predmeta, kad tamo stigne. III Međutim, mala je šansa da presuda ovog Suda, ukoliko bude na štetu tuženih, uopće stigne do Strazbura, jer su već i sudije sudova u Sarajevu počele da primjenjuju ovu praksu Evropskog suda iz Strazbura, kako predmeti ne bi odlazili u Strazbur i tamo predstavljali bruku za BH pravosuđe, pa su prema onom što se kaže u izvještaju Stejt Departmenta za 2008. odbili nekoliko tužbi Milorada Dodika protiv novinara emisije “60 MINUTA” Bakira Hadžiomerovića i Slobodana Vaskovića, kao NEOSNOVANE, uz obrazloženje da je Dodik visokopozicionirani politički zvaničnik i da kao takav mora da toleriše viši nivo javne kritike nego obični građani. Isto će važiti i za ministra Svanovića. „Ljudi koji to ne mogu popdinijeti- NEKA SE NE BAVE POLITIKOM“- kaže g. Lesar, nezavisni zastupnik u Hrvatskom saboru, i u pravu je! IV Zbog toga se nadamo, a i predlažemo sudiji ovog suda da ODBACI TUŽBU Gojka Savanovića za navodnu klevetu kao NEOSNOVANU, pozivajući se na prethodno nabrojane presude Suda u Strazburu, tim više što mi Savanovića nismo nazvali ni idiotom ni glupakom ( iako smo i to smjeli, vidi I g), već smo samo napisali da je sve ono što je on radio sa pozicije ministra bilo glupo i strahovito i dugoročno štetno za građane RS, za RS i BH, te smo bar mi morali pokušati da ga onemogućimo da takvu štetu i dalje proizvodi, kad već to nisu uradili oni koji su za to plaćeni ( sudovi i tužilaštva, u prvom redu!) V Mi tuženi OSTAJEMO KOD SVIH TVRDNJI koje smo iznijeli u ODGOVORU NA TUŽBU, priloženom dokaznom materijalu i svim PODNESCIMA koje smo dostavili ovom Sudu, izjavama svjedoka, te onom što smo izjavili kao parnične stranke na ovom sudu. VI Mi tuženi smo u toku postupka DOKAZALI, što svjedocima, što priloženim materijalnim dokazima, da sve ono što je Savanović naveo u TUŽBI kao klevetu, a mi obrazložili uODGOVORU NA TUŽBU kao ISTINU i samo ISTINU, nije bila KLEVETA. VII

Novi dokazi o dugoročnim štetnim posljedicma Savanovićevih “aktivnosti” iz fotelje minstra obrazovanja svakodnevno se i danas objavljuju u sredstvima informisanja:

- Budući da je Savanović “otvorio sezonu lova” na lažne diplome, titule, akademska zvanja, a kako je njemu to “prošlo”, sad je nastala prava pomama za tim “artiklima” o čemu svakodnecvno slušamo i čitamo u medijima ( najnovije “ruski” doktorati iz Novog Sada i sl. ) o čemu piše i STAV od 9.3.2009. na čak 5 stranica!

- Savanović je sebi kao ministru pred istek drugog mandata ( nadajući se da će tamo ostati vječno!) kupio auto od 170 000 KM sa masažerom za stražnjicu. Kao posljedica toga ( jer mu je i to “prošlo“ pa su se drugi ugledali u njega), vozni park Vlade RS je dogurao dotle da bude sačinjen od 120 najluksuznijih i najskupljih automobila u svijetu gdje neki primjerci koštaju i do 220 000 KM, ( zaključili i drugi ministri: Kad može Savanović, možemo i mi!), a i takav luksuzan se još svakodnevno “dopunjava”, dok narod grca u bijedi, a u državi je sve zamrlo, jer je za ove luksuze potrošen novac koji je trebao otići za razvoj… Napominjemo da takav vozni park nemaju ni Švicarska, ni Njemačka…

- Savanovićeve “reforme” osim dr Miodraga Živanovića koji ih naziva “ubistvom sa predoumišljanjem” ( DOKAZ u prilogu) kritikuju svi koji dobiju bar malo prostora u medijima. Nedavno su to uradili i studenti ( “HOĆEMO REFORME”!), a agencija za posredovanje u zapošljavanju i njen direktor g. Vukajlović koji je bio i svjedok u ovom procesu, kaže da NEMA NIKAKVE VAJDE OD REFORMI, jer školstvo i dalje ne proizvodi kadar koji se traži!

- Krov ETFa u Banjaluci prokišnjava već 15 godina, a Savanović je uložio sredstva u nepotrebnu zamjenu ispravnih i funkcionalnih prozora sa nefunkcionalnim, tako da nam krov i sad prokišnjava, a prozore ne možemo otvoriti bez merdevina ( DOKAZ 31)! Sve urađeno bez tendera, kao i svi drugi Savanovićevi građevinski poduhvati među kojima su sanacije škola iz okoline Gradiške koje se danas zatvaraju jer nema djaka (toliko o vizijama Savanovića!); nabavke polovnih računara za osnovne škole itd, itd.

- Prema jednom revizorskom izvještaju koji jedini prilažemo jer se ministarstvo oglušilo na naš zahtjev da nam dostavi dokumentaciju vezanu za financije Ministarstva prosvjete u tom periodu, a ovaj Sud nije to zatražio, vidi se kolike su kriminalne radnje počinjene sa budžetskim sredstvima u toku samo JEDNE godine, a o tome govore i priloženi napisi iz novina. A šta li je tek sa ostalima revizorskim izvještajima koje nismo uspjeli nabaviti? Zbog činjenice da ove krađe budžetskih sredstava, koje su se mjerile stotinama hiljada maraka, a u koje je upleten Savanović, nisu ni sprečavane ni sankcionisane ni od pravosuđa, ni od politike, to su apetiti onih koji su došli nakon Savanovića drastično porasli, pa su sad te cifre u milionima i stotinama miliona o čemu govore list STAV i emisija “60 MINUTA” Federalne TV.

- Prije par dana na ATV je objavljeno da je više od 100 000 mladih napustilo BH zbog LOŠEG SISTEMA OBRAZOVANJA, koji im ne omogućuje sticanja znanja koja su potrebna za zapošljavanje! Šta je onda Savanović radio u tim reformama? Imamo potpuno pravo da se zapitamo: Da nije to ipak bila samo sabotaža koju je netko preko poslušnika Savanovića instalirao u naše obrazovanje? - Itd., itd… To su samo neke, iako ne sve, loše i strahovitio štetne posljedice Savanovićevog ministrovanja! VIII

Upravo zbog ukazivanja na taj ogromni kriminal i korupciju koje je Savanović instalirao u našu vlast, mi kao „zviždači“ ( tj. oni koji ukazuju na kriminal i korupciju) smo zaslužili da budemo od ove države NAGRAĐENI I ODLIKOVANI, kao što se to radi u pravnim uređenim državama ( „zviždačica“ iz ENROMA je za to dobila MILION DOLARA NAGRADE!), a ne da nam se sudi za navodnu klevetu! IX

Navodni “dokazi” koje je Savanović priložio tužbi baš ništa ne dokazuju, a pogotovo ništa čime bi se mogli pobiti oni dokazi koje smo mi priložili. On se hvali sa nekim administrativnim poslovima koje je obavila adminstracija Ministarstva, a svoje navodno “naučne” radove nabraja više puta jedne te iste u istom dokumentu, da bi izgledalo da ih ima više. Osim toga, tu su i neke beznačajne aktivnosti iz osnovnih škola, a nabrojane su kao NAUČNI OPUS za izbor u akademsko zvanje na fakultetu! Treba samo uporediti Savanovićev referat za izbor u zvanje vanrednog profesora koji je olako prošao ( jer je on tada bio ministar) sa referatom Radojke Praštalo koji se još uvijek opstruira! ( to se zove ZLOUPOTREBA POLOŽAJA i podliježe krivičnoj sankciji!) . Također treba napomenuti da se na diplomama koje Savanović prilaže spisu nema pečata, a ako se on ne vidi, trebale su biti bar ovjerene. Posebno ističemo da referat za izbor u zvanje docenta nema prvu stranicu! Pa nismo mi baš toliko nepismeni i neinformisani da to ne možemo vidjeti!

X

Savanovićeve tvrdnje na prošloj raspravi da smo mu srozali ugled pred prijateljima, rođacima itd, i da je zbog toga patio (!!??) također ne stoje jer i narodna poslovica kaže:

“Nitko te ne može osramotiti onoliko koliko se možeš sam”

Usput da pitamo šta je bilo sa Savanovićevim ugledom, “osjećajima” i „patnjom“ : a) kad je na sjednici NSRS delegat Snežana Rajilić donijela i pred čitavom javnošću pokazala Savanovićeve knjige koje je DOSLOVNO prepisao ( DOKAZ 40c, d, f, 39 a,b, ) ili tačnije rečeno, napisao svoje ime umjesto imena umrlog koautora?On je protiv nje podnio tužbu, koju je kasnije POVUKAO;

b) kad je na sajtu Vlade stajala njegova lažna biografija i tvrdnja da je završio elektrotehnički fakultet, a podatke za taj sajt su davali lično ministri, a i tko bi drugi? O tom su danima brujali mediji, a nešto od tog je priloženo i u materijalnim dokazima ( DOKAZ 43 a i dr.). Naročito je impresivan članak dr Gordane Đurić pod naslovom KLON koji upravo govori o NEMORALU Gojka Savanovića i članak SATIRANJE UNIVERZITETA koji govori o štetnosti Savanovića po univerzitet ( DOKAZ 43 a,b). Kako to da je izostala “patnja” zbog tih članaka;

c) kad je morao slušati argumentovane tvrdnje više svjedoka ( oduzeti su mu stručni predmeti iz oblasti elektrotehnike koje je do tada držao jer nije imao odgovarjuću spremu; da Savanović nije završio postdiplomske studije; da od njegovih reformi nema vajde itd..);

d) kad je u štampi pisalo o neregularnom sticanju zvanja van. profesora, čemu se usprotivila Radojka Praštalo ( DOKAZ 30e), zbog čega je istjerivana sa sjednice Vijeća, opstruirana u izboru u više zvanje još i danas i nad kojom se vrši strahovit mobbing zbog toga. Detalji o Savanovićevom “izboru” za vanrednog profesora su u DOKAZU 41 a,b,c;

e)kad su o (ne)moralu Savanovića, osim ovog gore navedenog, svjedočili i ljudi koji su dobili nezakonito otkaze samo zato što su se njemu zamjerili. Tuženog

Dušana Stegića ( DOKAZ 30 f) je čak izbacio i iz programa PHARE iako je on jedini tamo bio kvalifikovan za učešće u tom projektu. Nakon što je njega izbacio, Savanović se tamo lažno predstavljao kao prof. dr i specijlista ( što se vidi iz dokaznog materijala) iako nije bio ni jedno ni drugo. f) kad je od posljedica terora, za vrijeme Savanovićevog ministrovanja, nad njim ( mobbinga) umro dr Milan Štrbac ( DOKAZ 30c), a kćerka prof. Ukmara ( DOKAZ 30b)morala ići da položi jedan ispit u Foču da bi otklonila mobbing- blokadu na Stomatološkom fakultetu u BL, koja je bila moguća pored ministra Savanovića; g) kad je Dr Božidar Radanović pisao u štampi o nebuloznom rukovodstvu ALU u Trebinju i njihovim „aktivnostima“ i teroru nad zaposlenim ( DOKAZ 30d); h) kad su sve novine danima i tjednima brujale o Savanovićevim „građevinskim poduhvatima“ u školama, u Kampusu ( Dokaz 33, Dokaz 48 a-c, Revizorski izvještaj Dokaz 34, Antikorupcijski tim Dokaz 32c, Studentska org. Dokaz 32a, NVO DOKAZ 32 b itd))

i)kad su u sredstvima informisanja komentarisani objavljivani revizorski izvještaji za svaku godinu njegovog ministrovanja u kojima nije bilo BAŠ NITA što je urađeno u skladu sa važećim zakonima. Jedan takav revizorski izvještaj, koji smo jedva nekako nabavili, smo priložili u dokazni materijal, a ostale smo pismenim putem tražili od Ministartva pozivajući se na Zakon o dostupnosti informacijama, ali ih nismo dobili. Tražili smo od ovog Suda da to zatraži ( sa više autoriteta!), ali sudija to NIJE UČINIO! j) zar mu nije bilo neugodno kad je vidio koliko je zaprepastio bibliotekarku ETFa kad je tražio da mu ona ODMAH vrati knjige koje je prethodni dan ETFu poklonio autor RAJAKOVIĆ, jer je na toj knjizi kao zadnji koautor bio dopisan Savanović? Valjda je konačno shvatio da je pretjerao u tim navodnim „koautorstvima! Ona je odbila da mu da te knjige, a on je tada „podigao“ jedan primjerak i to onaj koji bi se posuđivao studentima i drugima, pa je tako spriječio bar to da se knjiga može iznositi iz biblioteke. Ipak, ja sam kopirala naslovnu stranicu te knjige i ona je u dokaznom materijalu. Iako je poslije otišao sa ETFa- knjigu nije uopće vratio- što sam provjerila i imam pisanu izjavu bibliotekara. k) itd, itd…

. Sve ovo postoji u DOKAZNOM MATERIJALU i još mnogo više negoli smo naveli u ovoj “Završnoj riječi”. Kako to da Savanović nije “patio” zbog tih članka koji ga prikazuju u mnogo gorem svjetlu nego naš članak, koji je u suštini samo KOMPILACIJA tih i mnogih drugih članaka i informacija objavljenih u medijima iz tog doba, od kojih su samo neki priloženi kao dokazi u ovom sporu. Osim toga, ovaj članak je objavila NVO “BOLJI ŽIVOT”, a mi smo se prema odluci UO, potpisali na njega, iako ga sami nismo ni pisali ni sakupljali literaturu za njega. XI Nažalost, onemogućeno nam je Rješenjem 72 0 P 001276 05 P od 3.4.2009. ovog Suda da provjerimo na licu mjesta u Matičnim knjigama ETFa Sarajevo kako je to Savanović magistrirao na ETF Sarajevo kad čak nije imao niti odgovarajuću diplomu da bi se upisao? Sa kojim dokumentima i kad se upisao? Tu mora biti obilje raznih falsifikata i podvala jer je trebalo Savanovića naknadno “ubaciti” u MATIČNE KNJIGE za period od 1980 do 1989. kad je navodno magistrirao, što kategorički poriču saslušani svjedoci, činjenica da mu je bila oduzeta nastava na stručnim predmetima zbog neimanja

adekvatne diplome i sudski spor koji je vođen u vezi s tim. Gore pomenutim Rješenjem nam je samo PRIZNATO da smo ispravno zaključili da u tom “grmu leži (najveći!) zec” , ali smo time i onemogućeni da ga iz tog „grma“ istjeramo”! Potpuno smo svjesni činjenice da nam je to onemogućeno zbog pritiska Savanovića na predsjednika ovog suda, što smo i očekivali s obzirom na onoliko Savanovićevo inzistiranje na mjesnoj nadležnosti ovog Suda i s obzirom na toliki značaj ovih dokaza. Naime, ovi dokazi bi potpuno urušili Savanovićevu prosvjetno-pedagoško-naučnu “karijeru” kao KULU OD KARATA i sveli ga na pravu mjeru, zbog čega je on to morao pod svaku cijenu spriječiti, u čemu je, nažalost, i uspio! Također nam je poznato da se nešto slično desilo i sa krivičnom prijavom protiv Savanovića koja je “zakočena” pritiskom na tužilaštvo, najprije banjalučko da je proslijedi u Gradišku, a zatim na gradiško tužilaštvo da je “stavi u fijoku” gdje i danas leži bez šanse da bude procesuirana. Bez obzira što nam je onemogućen uvid u MATIČNE KNJIGE ETFa Sarajevo a samim tim i dokazivanje postojanja nelegalnih radnji vezanih za Savanovićevo magistriranje, smatramo da je sve ovo što je izloženo i predočeno više nego dovoljno da ovaj Sud odbije Svanovićevu tužbu za klevetu, jer KLEVETA NE MOŽE BITI ONO ŠTO JE ISTINITO. Također smatramo da bi Sudija ovog suda, po službenoj dužnosti trebao da ovaj slučaj proslijedi TUŽILAŠTVU u Sarajevu ( nipošto ne u banjalučko ili gradiško jer tu Savanović ima DOBRE VEZE!), jer tu ima mnogo posla za njih. Ako to ne uradi ovaj Sud, uradit će tuženi, ako nizbogčega drugog, onda zbog toga da ne bi bio uzaludan sav ovaj trud koji su uložili u odbranu od neosnovane optužbe za klevetu., ali i zbog toga da se spriječi dalje „nabavljanje“ lažnih diploma, akademskih titula i zvanja, što ima strahovito negativne posljedice na buduće generacije studenata koje uče takvi „stručnjaci“ koji su lakše ( a ponekad i prije!) doktorirali negoli diplomirali, a ujedno oduzima našoj domovini i našem stanovništvu pravo na budućnost i uopće mogućnost opstanka. Razočarani smo činjenicom da je g. sudija Safet Šljivo podlegao pritisku predsjednika Suda i pokazao se ipak kao ZAVISAN, iako smo mi procijenili da će se do kraja držati dostojanstveno, profesionalno i nezavisno. Ali, tu je već u pitanju naša naivnost u pogledu vjerovanja u postojanje NEZAVISNOG SUDSTVA i NEZAVISNIH SUDIJA. XII Tražimo da nam tužitelj nadoknadi troškove koje smo imali vezano za dolaske na 6 ročišta u Gradišku, trošenje vremena na te dolaske i na pripremu materijala za spor, poštanske troškove, troškove kopiranja, pripremu dokaznog materijala i savjetodavne usluge advokata i pravnika koje smo koristili pri pisanju podnesaka i priprema za ročišta. Taj iznos je ukupno 3000 KM, za oba tužena zajedno. Sitnica u odnosu na ono što je on od nas neosnovano tražio! XIII S obzirom da smo u toku dokaznog postupka pomoću priloženog dokaznog materijala i saslušanih svjedoka DOKAZALI da nismo klevetali Gojka Savanovića, već da su sve naše tvrdnje istinite i s obzirom na tumačenja Evropske konvencije o ljudskim pravima ( koja ima apsolutni prioritet u odnosu na sve druge zakonske propise!) i prakse Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu ( tačka I), tražimo da Sud donese sljedeću

P R E S U D U ODBIJA se TUŽBA Gojka Savanovića za klevetu protiv tuženih Radojke Praštalo i Dušana Stegića kao neosnovana. Tužitelj je dužan da u roku od 15 dana nadoknadi tuženima troškove kojima su bili izloženi zbog ovog (nepotrebnog )sudskog spora, u iznosu od 3000 KM, sve pod pretnjom izvršenja. Tuženi Dr Radojka Praštalo Dušan Stegić, prof.

8.3.3.Presuda Osnovnog suda u Gradišci

8.3.4.Odluka Okružnog suda po Žalbi „oklevetanog“

8.3.5.Ponovno suđenje na Osnovnom sudu u Gradišci- Pripremno ročište

Tuženi: 1.Dr Radojka Pratalo 2. Prof. Dušan Stegić članovi Udruženje gradjana “BOLJI ŽIVOT” Banjaluka Datum: 11.jun 2011. Broj: P-288/05 O S N O V N O M S U D U G R A D I Š K A ( ponovno suđenje na osnovu Rješenja br. 72 0 П 001276 09 Гж Okružnog suda u Banjaluci, od 10. 12 2009.) Predmet spora: nadoknada za navodnu klevetu tužitelja PRIPREMA ZA PRIPREMNO ROČIŠTE Ostajemo u cjelosti kod svih navoda i dokaza u toku spora i predlažemo da se na glavnoj raspravi postupka ponovljenog u skladu sa Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci, uvaže izjave svjedoka i ponovo izvedu sljedeći dokazi: I Čitanjem:

-Sloboda izražvanja po Evropskoj konvenciji (čl. 10) i praksa Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, DOKAZI 50 a -k . -Sloboda izražavanja po TI-ju, DOKAZ 49;

U Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u čl. 10. piše: „Svako ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. „ U tumačenju člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava od strane Suda za ljudska prava u Strazburu (DOKAZI 50), a na osnovu nekih od dolje nabrojanih presuda, doslovno piše: a) “ Član 10. ne primjenjuje se samo na informacije ili ideje koje su pozitivno prihvaćene ili su neuvredljive, ili se primaju sa ravnodušnošću, već takođe i na one koje, i po formi i po sadržaju mogu uvrijediti, uznemiriti ili šokirati. Ovo je nužno zbog pluralizma, tolerancije i širokogrudnosti bez kojih nema demokratskog društva.” ( Presuda Evropskog suda u predmetima Handyside protiv UK, 1991, The Observer and Guardian protiv UK1992, Prager and Oberschlick protiv Austrije, 1995.) b) “Granice prihvatljive kritike su mnogo šire kada se radi o političarima kao takvim, nego o privatnim licima. Za razliku od ovih drugih, političari se neizbježno i

dobrovoljno izlažu nadzoru svake svoje riječi i djela od strane novinara kao i šire publike i moraju pokazati veći stepen tolerancije.” ( Presuda Lingens protiv Austrije, 1986.)

c) “ Novinarske slobode sadrže i mogućnost pribjegavanja određenom stepenu pretjerivanja, čak i provociranja..” ( Presuda Haes Gijsels protiv Belgije, 1977.)

d) „Opći interes u javnoj raspravi koja ima ozbiljnu svrhu pretežniji je od legitimne zaštite ugleda drugog, čak i ako se u toj raspravi koristi govor koji vrijeđa…” ( Presuda Oberschlik protiv Austrije, 1977.) e) “Granice dozvoljene kritike su veće u odnosu na vlade nego u odnosu na bilo koju osobu.U demokratskom društvu djela i propusti vlade moraju biti predmet strogog nadzora ne samo zakonodavne i sudske vlasti, već i štampe i javnosti. “ ( Presuda Castels protiv Španije, 1992.)

f) “Tvrdnja da je neko “nestručan” ljekar, sudija ili advokat ili “nesposoban” premijer i ministar, a političar “idiot”, ne mora biti kleveta već- MIŠLJENJE. Sud će takvu tvrdnju cijeniti prema objektivnim kriterijima, a ne prema subjektivnom osjećanju lica koje se smatra pogođenim. (Ovo je i stanovište sudova većine evropskih zemalja) g) “Evropski sud za ljudska prava poništio je presudu jednog austrijskog suda koji je novinara osudio na plaćanje naknade štete političaru Jorgu Heideru zato što ga je u svom tekstu nazvao “idiotom”, jer se “uvreda” primarno odnosila na sadržaj govora, a ne na govornika lično”. ( Presuda Oberschlick protiv Austrije 1997.) itd, itd. S obzirom na gore navedene presude Suda u Strazburu i s obzirom na njegovo praktikovanje primjene PRECENDENTNOG PRAVA, sve naredne presude koje se odnose na slično ili isto bit će tretirane na isti način ( tzv. clon) pa i ova koja se tiče ovog predmeta, kad on tamo stigne. U brošuri Transprency International BH “ Uloga i značaj medija u Sistemu nacionalnog integriteta”, DOKAZ 49a, na str 29/31 stoji: “ ...Granice prihvatljive kritike su šire kada je riječ o političaru nego kad je riječ o privatnom licu. Za razliku od privatnog lica, političar i javni službenik se neizbježno i svjesno izlažu pažljivom nadzoru medija i široke publike nad svakom svojom riječi i postupkom. Naravno da su i političari i javni službenici zaštićeni Zakonom o zaštiti od klevete, ali u njihovom slučaju potrebe ove zaštite moraju se vrednovati u poređenju sa interesima otvorene diskusije o političkim temama... Lice koje iznosi izražavanje neće odgovarati za klevetu ako je iznjelo mišljenje ili kada je izražavanje u suštini istinito.”

II Čitanjem Ustava RS:

-Član 32. kaže: „ Građani imaju pravo da javno iznose mišljenje o radu državnih i drugih organa i organizacija, da im podnose predstavke, peticije i predloge i da na njih dobiju odgovor. Niko ne može biti pozvan na odovornost niti trpeti druge štetne posledice zbog javno izraženog mišljenja o radu državnih organa ili stavova iznesenih u predstavci, peticiji i predlogu, osim ako je time počinio krivično delo. „ III Čitanjem „Zakona o zaštiti od klevete“, gdje -Čl. 1. kaže: „ Ovim zakonom uredjuju se prihvatljiva ograničenja slobode izražavanja u pogledu građanske odgovornosti za štetu nanesenu ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili pronošenjem neistinitog i potvrđuje:

a) pravo na slobodu izražavanja, koje je garantovano Ustavom RS i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, predstavlja jedan od osnova demokratskog društva, posebno kad se radi o pitanjima od političkog i javnog interesa;

b) pravo na slobodu izražavanja štiti sadržaj izražavanja, kao i način na koji je izneseno i ne primjenjuje se samo na izražavanja koja se smatraju korisnim ili neuvredljivim, nego i za ona koja mogu da uvrijede, šokiraju i uznemire;

c) sredstva informisanja imaju vrlo značajnu ulogu u demokratskom procesu kao javni posmatrači i snabdjevači javnosti informacijama.“

-

Evropska konvencija o ljudskim pravima i Ustav su hijerarhijski viši i jači pravni propisi od svih drugih pravnih i drugih propisa bilo koje države, pa i BH. Osnovni sud u Gradišci je u prvopstepenom postupku uvažio činjenice kakve uvažava i Sud u Strazburu, a to je da je političar javni radnik kog plaćaju porezni obveznici koji imaju pravo da ga nepoštedno kritikuju ako nisu zadovoljni njegovim radom. Međutim, bez obzira na to, mi smo i pored toga dokazali kao istinite sve naše navode iz članka u listu PATRIOT, kako slijedi, mada su neke navode i prije nas objavili i dokazali i neki drugi. IV Tužitelj tvrdi da su u listu PATRIOT –nastavak 1. iznesene laži o: moralnosti, lažima, falsifikovanju, lažnom predstavljanju, zloupotrebi položaja, odmazdama, klijentelizmu, nenamjenskom trošenju i pljački budžetskih sredstava i sličnim kriminalnim i krivičnim radnjama Čitanjem sljedećih dokaza dokazuje se da su sve iznešene kvalifikacije za ličnost Gojka Savanovića- tačne: DOKAZ 43a i b - (ne)moralnost dokazala Gordana Djurić; DOKAZ 29 i DOKAZ 39a i b- laži i lažno predstavljanje; DOKAZI 33 i DOKAZI 40 a,b,c,d,e,f - neki od falsifikata; DOKAZ 34 -zloupotreba položaja (jedan od revizorskih izvještaja) DOKAZ 55- Izjava Svetlane Cenić da Savanović nije prošao na izboru za direktora Pedagoškog zavoda zbog negativnih revizorskih izvještaja DOKAZ 28 i DOKAZ 30f- odmazda prema Dušanu Stegić i Jovi Djukiću

DOKAZ 41a- klijentelizam na bazi čega je dobio zvanje vanr. profesora; DOKAZ 38 a,b,c-pljačka budžetskih sredstava u kampusu; DOKAZ 31- nenamjensko i nesvrsihodno trošenje para za prozore na ETFu DOKAZI 42, DOKAZ 44a i b, DOKAZ 45 i dr- kriminalne/krivične radnje. Tužitelj dalje tvrdi da je neistinita tvrdnja da Savanović nije diplomirao elektrotehniku, da nije istina da nije bio srednješkolski djak, student ni asistent, da se lažno predstavljao u programu PHARE kao prof.dr. i specijalist za nastavne planove i programe i da je zvanje van. profesora stekao putem klijentelizma na ETFu Banjaluka. Svi ovi navodi su tačni što potvrđuju sljedeći DOKAZI: DOKAZ 28 i usmeno svjedočenje Jove Đukića i Hikmeta .Hadžialagića koji kažu da Savanović u školi držao samo vježbe jer je imao samo višu, a ne visoku stručnu spremu; DOKAZ 37 - piše da nema elektrotehnički fakultetu referatu za izbor u zvanje van. profesora, a i u dokaznom materijalu tužitelja nema nikakve diplome elektrotehničkog fakulteta; DOKAZ 42 – Savanović nije pohadjao postdiplomske stidije DOKAZ 39a i DOKAZ 33- faksimil iz škol. knjige iz koje se vidi da je pohađao zanat u Varešu a ne srednju školu. Nije bio ni student ni asistent.Sve je diplome stekao na neki volšeban način; DOKAZ 29 lažno se predstavljao u programu PHARE; DOKAZI 36, DOKAZ 36a ( dr Živanović!), DOKAZ 44aib, DOKAZ 46a,b,c DOKAZ 47, DOKAZ 48a i b, DOKAZ 32 a,b,c, – su neki od dokaza uspješnosti” reformi koje je proveo navodno međunarodno verifikovani (!?) “specijalista” za nastavne planove i programe” DOKAZ - izjava svjedoka Miroslava Vukajlovića, direktora agencije za zapošljavanje SPEKTAR koji je eksplicitno izjavio: “Nije bilo vajde od ( Savanovićeve) reforme!” DOKAZ- sadašnja situacija u obrazovanju koje kasni za životom najmanje 30 godina!! Tražimo od ovog Suda da od ETF Istočno Sarajevo službeno zatraži podatke koje smo mi tražili na osnovu Zakona o dostupnosti informacijama, ali se dekan na to oglušio. Ti podaci su KRUCIJALNI DOKAZ u ovom sporu, tražili smo od Suda da izda nalog za preduzimanje poduhvata UVIDA U MATIČNE KNJIGE ELEKTROTEHNIČKOG FAKULTETA U SARAJEVU, gdje je nesumnjivo izvršeno falsifikovanje javnih isprava ( naknadno upisivanje Gojka Savanovića sa antidatiranjem), jer prema navodima svjedoka Savanović nije u to vrijeme mogao upisati se na postdiplomski jer je u to vrijeme bio dobio otkaz kao profesor u srednjoj školi koji nije imao nikakvu fakultetsku diplomu, a kamoli diplomu elektrotehničkog fakulteta sa kojom je jedino mogao predavati predmete koje je predavao, i sa kojom se jedino tada mogao upisati na postdiplomske studije na elektrotehničkom fakultetu. To je dokazano putem izjava svjedoka. Zato smo tražili da odemo na LICE MJESTA i da nam se dozvoli UVID u MATIČNE KNJIGE i u DOKUMENTACIJU sa kojom se on upisao na postdiplomski studij, ali nismo dobili saglasnost Suda.

5. .Tražimo da Sud ekcplicitno utvrdi način na koji je Savanović stekao akademska zvanja i posebno na Elektrotehničkom fakultetu u Banjaluci dobio akademsko zvanje vanrednog profesora iako nije ispunjavao najmanje 12 neophodnih uslova za to. To se moglo desiti samo na osnovu nasilja i korupcije ( KLIJENTELIZMA), kao što se i desilo DOKAZ 37 i DOKAZ ..moj dopis i zahtjev neposlati DOKAZ 51, Zahtjev ETFu Ist. Sarajevo DOKAZ 52a i b Zahtjev Sveučilištu u Rijeci ( odbili da posalju informacije bez sudskog naloga) VI Tužitelj tvrdi da smo mi neistinito nazvali njegove aktivnosti glupostima sa katastrofalnim posljedicama za narod i državu, što je vidljivo na svakom koraku. Evo nekoliko dokaza da su te tvrdnje tačne: DOKAZ 31- otvaranje prozora na ETFu nakon Savanovićevih nepotrebnih građevinskih poduhvata DOKAZ 53 Savanovićeva intervencija u vezi dječjih časopisa DOKAZ 54 Slon u staklarskoj radnji DOKAZI 36, DOKAZ 36a ( dr Živanović!), DOKAZ 44aib, DOKAZ 46a,b,c DOKAZ 47, DOKAZ 48a i b, DOKAZ 32 a,b,c, – su neki od dokaza uspješnosti” reformi koje je proveo navodno međunarodno verifikovani (!?) “specijalista za nastavne planove i programe” DOKAZ - izjava svjedoka Miroslava Vukajlovića, direktora agencije za zapošljavanje SPEKTAR koji je eksplicitno izjavio: “Nije bilo vajde od ( Savanovićeve) reforme!” DOKAZ- sadašnja situacija u obrazovanju koje kasni za životom najmanje 30 godina!! Nezaposleno oko 600 000 ljudi u RS Pozvati svjedoke

1. Djuja Vrhovac Dragoljuba Malića ......Banjaluka na okolnost učenja engleskog jezika u osnovnoj školi....nakon reforme Gojka Savanovićao, o čemu imamo i Izjavu, DOKAZ,...

2. Tražiti od RTRS DOKAZ ..... U emisiji “Omladinski forum” RT RS u januaru 2005. pomoćnik ministra Savanovića, izvjesni Dane Malešević odgovorio jednom prisutnom gledaocu na pitanje da li će se on i ministar Savanović osjećati odgovornim za loše rezultate reforme školstva odgovorio: “NE. Mi samo slušamo što nam medjunarodna zajednica naredi.”

3. Tražiti od Ministarstva prosvjete dokaz o ocjeni iz Bergena i revizorske izvještaje

za....... “Međunarodna “ zajednica je u Bergenu rezultate Savanovićeve reforme ocijenila DVOJKOM, po koju je u Bergen išao Savanovićev nasljednik minister Pecelj! Ukupan tekst članka nije anatemisao tužitelja kao ličnost i on je u tome svemu za nas bio nebitan ( tj umjesto njega mogao je to biti i netko drugi, tko je tako radio kao i on), već je u pitanju bio izrazito loš, pogrešan i štetan rad ministarstva koje je on vodio. Dakle, mi nismo rekli da je Gojko Savanović GLUP, već da su GLUPI potezi koje on kao ministar

vuče, to su potpuno različite stvari! Njegova je krivica što se prihvatio funkcije na kojoj je bio toliko neuspješan, da su svi mediji o tome brujali, pa eto- i PATRIOT! VII.Tražimo da se u Rješenju Suda eksplicitno komentarišu i dokazi koje je priložio Savanović. Što se tiče tih dokaza mi smo pobili njegov dokaz da je legalnio i regularno dobio akademsko zvanje na ETFu. On u svojoj dokumentaciji vezano za svoj “naučni” opus unosi redovne poslove administracije Ministarstva prosvjete i svoje, što nema veze sa naučnim opusom. Neke stavke ponavlja više puta da bi bilo više “opusa”. Neka se i Sud o tome izjasni

Navodni “dokazi” koje je Savanović priložio tužbi baš ništa ne dokazuju, a pogotovo ništa čime bi se mogli pobiti oni dokazi koje smo mi priložili. On se hvali sa nekim administrativnim poslovima koje je obavila adminstracija Ministarstva, a svoje navodno “naučne” radove nabraja više puta jedne te iste u istom dokumentu, da bi izgledalo da ih ima više. Osim toga, tu su i neke beznačajne aktivnosti iz osnovnih škola, a nabrojane su kao NAUČNI OPUS za izbor u akademsko zvanje na fakultetu! Treba samo uporediti Savanovićev referat za izbor u zvanje vanrednog profesora koji je olako prošao ( jer je on tada bio ministar) sa referatom Radojke Praštalo koji se još uvijek opstruira! ( to se zove ZLOUPOTREBA POLOŽAJA i podliježe krivičnoj sankciji!) . Također treba napomenuti da se na diplomama koje Savanović prilaže spisu nema pečata, a ako se on ne vidi, trebale su biti bar ovjerene. Posebno ističemo da referat za izbor u zvanje docenta nema prvu stranicu! Pa nismo mi baš toliko nepismeni i neinformisani da to ne možemo vidjeti!

VII Također, Savanović pokušava da igra na kartu: Međunarodna zajednica mu je dodijelila neka priznanja, titule itd podrazumijevajući da međunarodna zajednica predstavlja neku stručnu i moralnu referencu. To su njegovi JEDINI “dokazi”! Za njega možda da, ali OBJEKTIVNO ne, jer se međunarodna zajednica kompromitovala na svim poljima i kao takva ne može biti referenca izašta objektivno i pozitivno. Pogledajmo što nam je napravila od države, društva i naroda! ( vidjeti knjigu “Udarac ruskih bogova”) A mogla je to uraditi baš zahvaljujući takvima neukim i nekritičkim poslušnicima kao što je Savanović. 2. Tuženi osporavaju sve navode iz TUŽBE i postavljenog TUŽBENOG ZAHTJEVA iz razloga što tužitelj u svojoj TUŽBI nije predložio ni priložio niti jedan dokaz koji upućuje na osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva. Tj. on ničim nije ni pokušao dokazati da tvrdnje iznesene u “PATRIOT-u nisu tačne. On samo konstatuje da su te tvrdnje iznesene, ali niti jednim argumentom nije ni pokušao da dokaže njihovu netačnost. 4. Tuženi dalje ističu da je tekst imao dobru namjeru i cilj da informiše javnost o ukupnom stanju u najznačajnijem resursu RS- obrazovanju, sa ciljem da se to stanje urgentno poboljša, te su svojim pisanjem upućivali na to što ne valja i u kom smjeru bi trebalo da se ide u smislu poboljšanja. 6. S obzirom da je SVAKI ministar politička ličnost, a na kvalitet rada ministarstva se može uticati jedino na način da se animira javno mnjenje tako što će se upozoriti na počinjene propuste, greške i gluposti koje dotični političar na funkciji ministra sprovodi, to se naše udruženje građana BOLJI ŽIVOT odlučilo na ovaj potez, kako bi se spriječila još veća šteta Republici Srpskoj od ove koja je do tada već bila počinjena u njenom najznačajnijem, ako ne i jedinom resursu- prosvjeti i obrazovanju. Opšte je poznato da se rad Ministarstava može kritikovati svim dozvoljenim sredstvima, što je sudu poznato, a i uobičajena je praksa u EU kojoj navodno težimo.

VI Mi tuženi smo u toku postupka DOKAZALI, što svjedocima, što priloženim materijalnim dokazima, da sve ono što je Savanović naveo u TUŽBI kao klevetu, a mi obrazložili uODGOVORU NA TUŽBU kao ISTINU i samo ISTINU, nije bila KLEVETA. IX

Savanovićeve tvrdnje na prošloj raspravi da smo mu srozali ugled pred prijateljima, rođacima itd, i da je zbog toga patio (!!??) također ne stoje jer i narodna poslovica kaže:

“Nitko te ne može osramotiti onoliko koliko se možeš sam” Usput da pitamo šta je bilo sa Savanovićevim ugledom, “osjećajima” i „patnjom“ :

a) kad je na sjednici NSRS delegat Snežana Rajilić donijela i pred čitavom javnošću pokazala Savanovićeve knjige koje je DOSLOVNO prepisao ( DOKAZ 40c, d, f, 39 a,b, ) ili tačnije rečeno, napisao svoje ime umjesto imena umrlog koautora?On je protiv nje podnio tužbu, koju je kasnije POVUKAO;

b) kad je na sajtu Vlade stajala njegova lažna biografija i tvrdnja da je završio elektrotehnički fakultet, a podatke za taj sajt su davali lično ministri, a i tko bi drugi? O tom su danima brujali mediji, a nešto od tog je priloženo i u materijalnim dokazima ( DOKAZ 43 a i dr.). Naročito je impresivan članak dr Gordane Đurić pod naslovom KLON koji upravo govori o NEMORALU Gojka Savanovića i članak SATIRANJE UNIVERZITETA koji govori o štetnosti Savanovića po univerzitet ( DOKAZ 43 a,b). Kako to da je izostala “patnja” zbog tih članaka;

c) kad je morao slušati argumentovane tvrdnje više svjedoka ( oduzeti su mu stručni predmeti iz oblasti elektrotehnike koje je do tada držao jer nije imao odgovarjuću spremu; da Savanović nije završio postdiplomske studije; da od njegovih reformi nema vajde itd..);

d) kad je u štampi pisalo o neregularnom sticanju zvanja van. profesora, čemu se usprotivila Radojka Praštalo ( DOKAZ 30e), zbog čega je istjerivana sa sjednice Vijeća, opstruirana u izboru u više zvanje još i danas i nad kojom se vrši strahovit mobbing zbog toga. Detalji o Savanovićevom “izboru” za vanrednog profesora su u DOKAZU 41 a,b,c;

e)kad su o (ne)moralu Savanovića, osim ovog gore navedenog, svjedočili i ljudi koji su dobili nezakonito otkaze samo zato što su se njemu zamjerili. Tuženog Dušana Stegića ( DOKAZ 30 f) je čak izbacio i iz programa PHARE iako je on jedini tamo bio kvalifikovan za učešće u tom projektu. Nakon što je njega izbacio, Savanović se tamo lažno predstavljao kao prof. dr i specijlista ( što se vidi iz dokaznog materijala) iako nije bio ni jedno ni drugo. f) kad je od posljedica terora, za vrijeme Savanovićevog ministrovanja, nad njim ( mobbinga) umro dr Milan Štrbac ( DOKAZ 30c), a kćerka prof. Ukmara ( DOKAZ 30b)morala ići da položi jedan ispit u Foču da bi otklonila mobbing- blokadu na Stomatološkom fakultetu u BL, koja je bila moguća pored ministra Savanovića; g) kad je Dr Božidar Radanović pisao u štampi o nebuloznom rukovodstvu ALU u Trebinju i njihovim „aktivnostima“ i teroru nad zaposlenim ( DOKAZ 30d); h) kad su sve novine danima i tjednima brujale o Savanovićevim „građevinskim poduhvatima“ u školama, u Kampusu ( Dokaz 33, Dokaz 48 a-c, Revizorski izvještaj Dokaz 34, Antikorupcijski tim Dokaz 32c, Studentska org. Dokaz 32a, NVO DOKAZ 32 b itd))

i)kad su u sredstvima informisanja komentarisani objavljivani revizorski izvještaji za svaku godinu njegovog ministrovanja u kojima nije bilo BAŠ NITA što je urađeno u

skladu sa važećim zakonima. Jedan takav revizorski izvještaj, koji smo jedva nekako nabavili, smo priložili u dokazni materijal, a ostale smo pismenim putem tražili od Ministartva pozivajući se na Zakon o dostupnosti informacijama, ali ih nismo dobili. Tražili smo od ovog Suda da to zatraži ( sa više autoriteta!), ali sudija to NIJE UČINIO! j) zar mu nije bilo neugodno kad je vidio koliko je zaprepastio bibliotekarku ETFa kad je tražio da mu ona ODMAH vrati knjige koje je prethodni dan ETFu poklonio autor RAJAKOVIĆ, jer je na toj knjizi kao zadnji koautor bio dopisan Savanović? Valjda je konačno shvatio da je pretjerao u tim navodnim „koautorstvima! Ona je odbila da mu da te knjige, a on je tada „podigao“ jedan primjerak i to onaj koji bi se posuđivao studentima i drugima, pa je tako spriječio bar to da se knjiga može iznositi iz biblioteke. Ipak, ja sam kopirala naslovnu stranicu te knjige i ona je u dokaznom materijalu. Iako je poslije otišao sa ETFa- knjigu nije uopće vratio- što sam provjerila i imam pisanu izjavu bibliotekara. k) itd, itd….

Sve ovo postoji u DOKAZNOM MATERIJALU i još mnogo više negoli smo ovdje naveli. Kako to da Savanović nije “patio” zbog tih članka koji ga prikazuju u mnogo gorem svjetlu nego naš članak, koji je u suštini samo KOMPILACIJA tih i mnogih drugih članaka i informacija objavljenih u medijima iz tog doba, od kojih su samo neki priloženi kao dokazi u ovom sporu? Osim toga, ovaj članak je objavila NVO “BOLJI ŽIVOT”, a mi smo se prema odluci UO, potpisali na njega, iako ga sami nismo ni pisali ni sakupljali literaturu za njega. Dušan Stegić Radojka Praštalo

8.4.Nerad tužilaštava u RS

Izgleda da naša tužilaštva NIKAD nemaju dovoljno dokaza i osnova za pokretanje postupka. To im je apsolutni alibi da NIŠTA NE RADE, osim ako ih neko „pozove telefonom“. A da se naši tuzioci pozivaju telefonom tvrdi i poznati novinar- straživač Domagoj Margetić i to javno izjavljuje na našoj nerežimskoj TV. To je vrlo vjerovatno istina s obzirom na situaciju na terenu: enormna grabež društvenih sredstava, kriminal, korupcija, mobing, ubistva, samoubistva od bijede i nepravde- su naša stvarnost! Zašto? Zato što ni tužioci, kao ni većina sudija, nisu ni izdaleka na nivou svog zadatka i ne rade časno, stručno i efikasno posao za koji dobijaju prave apanaže! Dokazi slijede u vidu konkretnih primjera. Usput da naglasim: Ovo iznošenje činjenica ne predstavlja tzv. „NEPOŠTIVANJE SUDA“, jer iznošenje istine o „uratcima“ osoba koje su nekim velikim greškama u sistemu dospjeli na časne funkcije kojima nisu dorasli ne predstavlja vrijeđanje tih institucija koje treba da su temelj svakog društva, već samo poziv da se nađe način kako da se izdvojiti i odstrani „kukolj od žita“, jer to je osnovni preduslov da uopće opstanemo kao društvo i država ( koje, po definiciji, uopšte nema!)

8.4.2.Krivična prijava protiv mobera

DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU BOSNE I HERCEGOVINE SARAJEVO Optužni prijedlog protiv: 1. Prof. dr Ilišković Aleksandar, iz svojstva ex dekana Elektrotehničkkog fakulteta B.Luka, Banja Luka, i 2. Prof. dr Branko Dokić, iz svojstva ex dekana Elektrotehničkkog fakulteta B.Luka, Banja Luka 3. Prof. dr Milorad Božić, iz svojstva funkcije koju vrši - dekana Elektrotehničkog fakulteta, Patre 5 Banja Luka, 4. Marko Nikolić, dipl.pravnik, iz svojstva funkcije sekretara fakulteta, ex tunc, Elektrotehnički fakultet Banja Luka, Patre 5,

Predlagač: Dr Radojka Praštalo, Banjaluka OPTUŽNI PRIJEDLOG kojim predlažem Državnom tužilaštvu BH da podigne KRIVIČNU PRIJAVU protiv gore navedenih lica jer su u dugogodišnjem kontinualnom teroru koji se danas naziva MOBBING terorisali mene, dr Radojku Praštalo, zbog čega sam još 28. 8. 2003. podnijela OPTUŽNI PRIJEDLOG KTA 599/03 ( koji je kasnije preimenovan u KT-II 250/05) Okružnom

tužilaštvu u Banjaluci protiv Aleksandra Iliškovića i Branka Dokića, ali je taj prijedlog tužioc ŽIVANA BAJIĆ neosnovano odbila 6.12.2005. (KT-II 250/05) Kao posljedica tog odbijanja u grupu mobera su se uključili još i naredni dekan Milorad Božić i sekretar fakulteta Marko Ninković, koji je davao savjete i podršku. Zbog toga je teror nadamnom poprimio karakter kontinualnog zločinačkog udruživanja ( KZ čl. 383, 384) i traje od 1981. do danas. Da je tužioc Živana Bajić savjesno radila svoj posao, mogla je ZAUSTAVITI tu spiralu zla još 2003. godine i spasiti me od velike patnje, gubitka zdravlja i velike materijalne i nematerijalne štete. Ali ona to nije učinila, zbog čega se obraćam DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU BH i molim da ono podigne, sada proširenu krivičnu prijavu protiv gore navedenih lica i tako zaustavi teror nadamnom. U okviru tog terora gore pobrojani su se ogriješili o sljedeće članove KZ RS: Čl. 1, čl. 2, čl. 7., čl. 8, čl. 13., čl. 15/2, čl. 23, čl. 24, čl. 25, čl. 112, čl. 155, čl. 156, čl. 162, čl. 180, čl. 168, čl. 226, čl. 303, čl. 347, čl. 353, , čl354, , čl 359, , čl. 361, čl. 362, čl. 383, čl. 384, čl. 397, i Zakona o krivičnom postupku čl. 213 i 214. Prvi dio dokaza sam dostavila Tužilaštvu u Banjaluci, ali nije bilo nikakve koristi od toga. Zato sad neću dostavljati dokaze, ali ako odlučite da podignete optužnicu, stojim vam na raspolaganju i u vezi materijalnih dokaza i u vezi eventualnog svjedočenja. KT-II 250/05 od 28. 8. 2003.

O P T U Ž N I P R I J E D L O G ( koji je odbilo Okružno tužilaštvo u Banjaluci)

kojim predlažem TUŽIOCU da preduzme mjere koje mu stoje na raspolaganju da bi im i zakonitim radom zaustave i preokrenu u pozitivan smjeru, time što će vinovnike ovakvih zlodjela ( ovo nije prejaka riječ je uništavanje jedne države i njenog naroda je najteže moguće zlodjelo) adekvatno kazniti. To samo oni mogu. Naime, ja sam se obraćala DOMU ZA LJUDSKA PRAVA, OHR-u, TRANSPARENCY INTERNATIONALU i HELSINŠKOM ODBORU, ali nitko mi nije niti odgovorio!. Pitam seonemogućio daljnje egzistiranje ovakvih patoloških pojava u našem društvu, koje su gotovo dovele do potpunog kolapsa i državu i društvo. Zbog toga molim da detaljno ispita SVE ZLOUPOTREBE bivših dekana BRANKA DOKIĆA i ALEKSANDRA ILIŠKOVIćA u periodu od 1992-2002. Također molim da ispita i ulogu sadašnjeg dekana Milorada Božića u svemu tome, s obzirom da nije ništa uradio da se prekine sa spletkarenjem u vezi samnom i mojim izborom, te da ja ostvarim svoja ustavna, zakonska i konvencijska prava. UVOD Dugogodišnje nefunkcionisane institucija dovelo je ovaj narod i državu u bezizlaznu situaciju koja prijeti potpunim urušavanjem države i “ kurdizacijom” stanovništva. Zbog toga ja kao savjestan građanin, da se ne bih mogla smatrati saučesnikom u tim prljavim rabotama prijaviljujem ova zlodjela pravosudnim organima. Na njima je odgovornost da taj negativni trend “ razvoja” naše države svojim odgovorn samo za što primaju tolike pare?! A oni znaju da se za uspješno implementiranje demokracije najprije mora uspostaviti PRAVNA DRčAVA. Znači li to da oni uopće i nemaju namjeru da ovdje uspostavljaju ni demokratiju, ni pravnu državu, niti ikakvu državu!? Ako je tako, onda to moramo uraditi sami: savjesni građani i savjesni nosioci funkcija kao što je Vaša. Dokazi za sve ove moje tvrdnje bit će dostavljeni TUŽILAŠTVU na zahtjev, ( a priložila am ih uz TUŽBU koju sam uložila na Okružnom sudu u Banjaluci), a na eventualne svjedoke se ne može računati, jer su svi još uvijek u MIŠJOJ RUPI u koju su pobjegli za vrijeme decenijskog terora raznih Iliškovića, Dokića i njima sličnih. Najuvjerljiviji dokaz tačnosti svih mojih optužbi i tvrdnji je postojeća tragična situacija na Elektrotehničkom fakultetu u Banjaluci i na Univerzitetu u Banjaluci, gdje su takvi mešetari doveli osoblje fakulteta na prosjački štap, (DOKAZ 39 i 43). Tako doktor nauka ima platu manju od čistačice u javnoj administraciji, s tim da čistačica dobije svoju platu redovno, a doktoru nauka tu platu može da ukrade svaka fukara koja se uspne na vlast. A zamislite tek kako je sa onima koji rade na fakultetu, a nisu doktori nauka? Razlozi zbog kojih sam ja u nemilosti rukovodioca ETF-a su: 1) što imam svoje mišljenje koje se ne poklapa sa njihovim i što ustrajem na njemu, te

sam tako loš primjer krajnje poslušnoj masi zaposlenika ETF-a, čime bivši i sadašnji vršioci vlasti na ETF Banjaluka u kontinuitetu krše Ustav RS čl. 10, 13, 25, 27, 32, 45 , Opštu deklaraciju UN o pravima čovjeka (čl. 19) i Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava čl. 9 , 10, 13, 14 , i

2) što sam žena (čime krše Ustav RS, čl. 10 , Evropsku konvenciju o ljudskim pravima ( čl. 14), a uz to ambiciozna, savjesna i vrijedna te su me kao takvu smatrali izuzetnom prijetnjom njihovoj samovolji koju su beskurpulozno provodili 30 godina i tako u potpunosti fosilizirali i upropastili Elektrotehnički fakultet u Banjaluci, rastjerujući kadar ili blokirajući ga u radu i napredovanju, kao i u mom slučaju, i time bili promotori i realizatori društveno štetnih pojava, zbog čega su trebali biti i predmet interesa javnog pravobranilaštva, u čitavom tom periodu, da je ono izvršavalo svoje ustavom određene obaveze

( što nažalost nije, pa je time i doprinijelo potpunom kolapsu države i društva). Osim toga, Elektrotehnički fakultet je bio prvoosnovani fakultet u Banjaluci i kao takav bio je LOŠ UZOR svim ostalim kasnije osnovanim fakultetima, zbog čega danas imamo fosiliziran i društveno beskoristan Univerzitet koji nije u stanju da inicira nikakvu pozitivnu promjenu u društvu, politici i državi.

Iz ovih razloga, gore pomenuti, su me na razne načine ometali u radu, ometali me i opstruirali u naučnom radu ( USTAV RS čl. 27), enormno me opterećivali kao asistenta, natovarili mi na leđa bolesnog ( ludog čovjeka Vojislava Bajića) da mi “pomaže” i pravili se kao da ne vide šta on radi, diskriminirali me u odnosu na sebe i one njima poslušne, vrijeđali, sprečavali u napredovanju ( USTAV RS čl 13) pa me čak proglašavali antidržavnim elementom i pokušavali me izbaciti najprije iz SK, a zatim i sa posla zato što sam na sastanku sindikata glasala po svojoj savjesti ( protagonisti ovog terora su bili Branko Dokić i Aleksandar Ilišković, Jelenko Vlajić uz podršku njihovih poslušnika), zbog čega sam ozbiljno oboljela od mnogo raznih bolesti i još više simptoma nepoznaih uzroka, koje mi ugrožavaju život(USTAV RS čl.11 i Evropska konvencija o ljudskim pravima čl.2.) za koje ljekari i u Banjaluci, Ljubljani i Beogradu smatraju da su uzrokovane psihološkim stanjem. Kako sam cio moj radni vijek provela pod brutalnim terorom ( mobingom*) gore pomenutih osoba, a time i pod kontinualnim stresom, to nije čudo što danas imam toliko ozbiljnih dijagnoza, kao što su kancer, astma, bronhitis, angina pektoris, aritmija, miokardipopatija, lesio plexus brachialis i dr.,o čemu prilažem jedan dio od sveukupne medicinske dokumentacije (DOKAZ1). KRONOLOGIJA DOGAđANJA I Na ETF sam došla 1974. god. iz fabrike ČAJAVEC na poziv tadašnjeg dekana dr Sedata Širbegovića i već samim tim navukla na sebe mržnju A. Iliškovića koji nije podnosio Širbegovića iz razloga što se on često suprotstavljao njegovoj samovolji i pokušaju da uvede bezpogovorni staljinizam na Fakultetu. Po preporuci Đemala Kolonića prihvatila sam da dođem na mjesto asistenta na predmetu Osnovi elektrotehnike kod starog profesora Borisava Tasića, jer je rukovodstvu Fakulteta u tom trenutku najveći problem bio, zbog velikog broja studenata, nedostatak asistenta na tom predmetu. Nakon 2 godine profesor Tasić je otišao u penziju, a taj predmet je povjeren Jelenku Vlajiću kao honorarni, jer je on tada radio na predmetu Teorijska elektromagnetika ( iako nije imao potrebna zvanja za to, već je to držao pod navodnim pokroviteljstvom dr Jovana Surutke). Od tad počinju svi moji problemi. Naime, Vlajić, ne da se nije ponašao prema meni kao prema svom asistentu, već je u kontinuitetu radio sve što mu je palo napamet da me otjera sa Fakulteta i na to mjesto primi sebi nekog po svojoj volji, ko neće jednog dana ugroziti njegov honorar na ovom predmetu, kao što su to radili i ostali koji su se udružili po osnovu ličnog interesa i podredili interes i

fakulteta i svih ostalih koji su radili na fakultetu, i studenata isključivo svojim ličnim interesima. Nije me podržao ni u jednom mom zahtjevu koji je imao za cilj popravljanje tragičnog stanja u nastavi na predmetu OSNOVI ELEKTROTEHNIKE. Kad je on bio prodekan za nastavu, nadala sam se da će mi pomoći da nabavimo nešto instrumenata za našu laboratoriju jer je situacija bila takva da su studenti na vježbe donosili svoje UNIMER instrumente od kuće, što je bila sramota i za mene i za Fakultet, a trebala je biti i za njega kao predmetnog nastavnika i prodekana za nastavu, ali nije. Međutim, on nije ništa poduzeo, tako da sam ja, tek od slijedećeg rukovodstva Fakulteta, uspjela na suze da isposlujem nešto instrumenata za laboratorijske vježbe. To što je tad kupljeno i sad se ima jer se on kao predmetni nastavnik NIKAD NIJE IZBORIO NI ZA ŠTA VIŠE. Čak kad sam ga kao prodekana i predmetnog nastavnika molila PISMENIM putem da mi pomogne nabaviti neka magnetna jezgra i još neke sitnice da napravim bar jednu vježbu iz magnetizma ( jer nismo imali niti jednu), on se naprosto ućutao i nije mi ni odgovorio! Ali zato je kao kobac budno motrio da li sam negdje načinila i najmanju grešku, da bi me onda okolo ogovarao. O uključenju u neki naučni rad, nije bilo ni govora, tako da sam ja, možda JEDINSTVEN slučaj asistenta u svijetu, koji za 20 godina rada na istom predmetu nema NITI JEDAN ZAJEDNIČKI NAUČNI RAD SA SVOJIM PREDMETNIM NASTAVNIKOM!! Da li se on sa nečim u svom uglu bavio, ja kao njegov asistent, ne znam! Ali pouzdano znam da se ništa boljim nije pokazao ni prema svom drugom asistentu Miloradu Bajiću koji mu asistira već 32(!!?) godine ( i koga hvali, za razliku od mene), a on mu ni na koji način nije pomogao da doktorira. Naprotiv!. Dalje, svake godine je bilo sve više studenata, tako da ih je jedne godine, sa ponovcima koji nisu položili ovaj predmet, bilo čak 700. Prisiljavao je mene da se ja borim sa tolikim brojem studenata, od kojih se većina upisala zato da ne bude na ulici, jer posla u odlazećem socijalizmu nije bilo. Na sve moje žalbe u vezi preoptrećenja, ostajao je gluh. Rukovodioci nisu htjeli primiti još jednog asistenta, već su me samo neznatno i formalno, u nastavi, rasteretili sa pomoći asistenta sa Teorijske elektromagnetike ili Teorije kola, ali ja sam i pored toga imala po 16 sati nastave i 500 studenata, a neki su imali 1 čas nastave i 5 studenata! Plata je bila približno ista! Ovaj prvi ( Milorad Bajić) nije ni mogao da se šire angažuje osim u goloj nastavi jer je imao svoj predmet, a često je morao još dodatno da radi i na Mehanici, Tehničkom crtanju i sl. Jedno vrijeme su mi nametali pomoć ovog drugog, Vojislava Bajića koji je pravio takve svinjarije na osnovu kojih je svatko iole normalan morao zaključiti da taj čovjek nije normalan, tj da ima neku psihijatrisku bolest. Da bi pobjegla od njega i njegovih luđačkih postupaka, sama sam na svojim leđima prenijela instrumente u laboratoriju na Pravni fakultet ( gdje smo dobili jednu prostoriju koja je mogla poslužiti kao laboratorija) da bi tamo s mirom mogla radilti laboratorijske vježbe. Tada sam također DOBROVOLJNO preuzela i SVU nastavu i SVE studente na svoja leđa da se oslobodim luđaka i više se nisam smjela ni žaliti na preopterećenje jer sam znala da će mi opet dodijeliti psihički bolesnog čovjeka da mi “pomaže”. Ta opasnost mi je visila nad glavom kao Damaklov mač, tj. s tim su me ucjenjivali! Zbog prekomjernog opterećenja nastavom i studentima stradale su mi i glasnice, tako da sam imala velikih problema sa glasnicama pa sam čak jednom 3 mjeseca bila potpuno bez glasa. U toku terapije specijalista za uho grlo i nos me čak slala kod psihijatra jer i pored liječenja nije bilo rezultata zbog prisutnosti intenzivnog spazma koji je ona objašnjavala velikom nervnom napetošću (DOKAZ2). Izvjesno vrijeme nakon toga, Vojislav Bajić je počeo pričati kako se viđa sa Marsijancima, pa je tek tada zvanično dobio dijagnozu: paranoja, iako je to svima na ETF moralo odavno biti poznato. Znači, na ETF je mogao raditi sve ono što je radio a što je ukazivalo na neku tešku psihijatrijsku bolest, a da to ni Vlajiću, ni Hiniću ni Dokiću niti Iliškoviću, niti ikom bude čudno ili sumnjivo. Dapače, to im je odgovaralo jer su se nadali da će me on uništiti, kad to već oni nisu uspjeli. Inače, Vojislav Bajić se dobrovoljno prijavljivao da bude asistent na svim predmetima gdje se ukazala potreba, pa je znao asistirati

čak i na 7 predmeta istovremeno, tako da je jednom čak i sam Dokić rekao: ” Vojislav Bajić bi se javio i na vjeronauku kad bismo taj predmet imali!” Tek kad je počeo spominjati Marsijance i štipati daktilografkinje na Fakultetu, morali su shvatiti i prihvatiti da je on LUD. O teroru nadamnom iz tog perioda mogu dati na uvid detaljne podatke i dokumente, na zahtjev Suda. II Pošto se već tada na Fakultetu počelo nazirati formiranje interesne grupe koja se postavljala kontra svakog stava koji nije bio strogo u njihovom interesu, Vlajić je meni na leđa natovario i svoje ” saborce” iz te interesne grupe ( u prvom redu Iliškovića), kojima se uskoro pridružio pridošli Dokić koji je također u toj INTERESNOJ GRUPI prepoznao i svoj interes. Vlajićev interes je bio da ima apsolutno poslušne i neambiciozne asistente kako bi sebi osigurao doživotnu poziciju, kako na osnovnom predmetu, tako i na honorarnom. Kako ja nisam baš zadovoljavala te kriterije, to me je morao eliminisati i to terorom i lažima. Tako se još i danas, na svaki pomen njegovog nekorektnog i protivzakonitog odnosa prema meni, on brani lažima. Jedna od najomiljenijih mu je ona da navodno nisam dobro držala vježbe, koju on sam u startu demantuje činjenicom da je pomagao u opstrukciji mog napredovanja u zvanje docenta i time nepotrebno PRODUŽIO moje asistiranje kod njega, što je protivno logici zdravog razuma: Jer, ako sam bila loš asistent, trebao je nastojati da me se što prije riješi, kao što bi uradio svaki čovjek sa normalnom logikom zaključivanja, zar ne? Tu laž ne može NIČIM ARGUMENTOVATI ( time krši moje pravo iz USTAVA RS čl. 13. ) Naprotiv, za 19 godina asistiranja imala sam 3 pozitivna reizbora, a da nisam bila dobar asistent, to bi se iskazalo prilikom reizbora. Zar ne? Osim toga, on nije sarađivao ni sa svojim drugim asistentom Miloradom Bajićem, (kog je hvalio, za razliku od mene), ali i njega drži na mjestu asistenta već 32 (!!??) godine i ni na koji način mu nije pomogao da napreduje, što dokazuje da je u pitanju samo njegova pohlepa, zbog koje, kad ode u penziju, iza njega neće ostati ništa na ovoj Katedri. A društvo ga je plaćalo, između ostalog, i da iza sebe ostavi kadar za kontinuitet. Kako sam ja, po njegovim proizvoljnim i ničim argumentovanim tvrdnjama bila loš asistent, pa mi zato nije htio pomoći, pitam se zašto onda nije pomogao Miloradu Bajiću za kog kaže da je bio dobar asistent? Iz ovog je vidljivo da i on ima RAZLIČITE ARŠINE, kao i Dokić, što nikako ne priliči jednom univerzitetskom nastavniku, koji bi bar trebao znati to DA JE ISTINA ( i LOGIKA) SAMO JEDNA, da postoji USTAV RS čl. 10 , koji je isti za sve nas, a ne da se ponaša po onoj: Prema svecu i molitva! Pošto nisam imala nikakvu podršku za moj rad na Katedri za opštu elektrotehniku, a pogotovo ne od mog predmetnog nastavnika ( kome je trebala biti radna obaveza da sarađuje sa svojim asistentom), koji je ovaj predmet držao honorarno i tako se ponašao, obratila sam se profesorima sa drugih katedri i neko od njih su mi pomogli da se uključim u naučni rad. Prof. Širbegović mi je čak, sa jednog projekta koji je vodio, omogućio i rad na doktorskoj disertaciji, koju sam prijavila u Zagrebu i to TAJNO, da mi Vlajić, Ilišković i slični, svojim spletkarenjem ne bi što pokvarili. A spletkarenja je bilo, tako da su oni svoje doktorske titule sticali čak u Prištini! Najprije, kad sam magistrirala, bili su zatečeni, pa su išli u Zagreb da vide moj rad i ko mi je bio u komisiji. Kad su vidjeli imena, zašutjeli su. Isto se desilo i kad sam doktorirala. Oni naprosto nisu mogli vjerovati da se tako nešto može postići BEZ SPLETKARENJA, valjda polazeći od sebe! Kad sam doktorirala 1991., tadašnji dekan Branko Dokić je 3 godine odugovlačio sa raspisivanjem konkursa, što je po Zakonu o univerzitetu bio OBAVEZAN DA URADI SVAKE GODINE, a tadašnji prosvjetni inspektor Milenko Lužajić nije radio svoj posao u skladu sa zakonom i tako mu omogućio ovu ZLOUPOTREBU POLOŽAJA (KZ RS

čl.337.) (DOKAZ3). Za razliku od mene, kad je trebao da napreduje neko iz pomenute INTERESNE GRUPE ili neki njihov poslušnik, konkurs se odmah raspisivao, pa je ovom ZLOUPOTREBOM POLOŽAJA ( KZ RS 337, stav 1 i 2.) Dokić vršio još i DISKRIMINACIJU NADAMNOM, TE KRŠIO USTAV RS , ČL 10 I GORE POMENUTE MEĐUNARODNE KONVENCIJE. Nakon mojih putešestvija oko tadašnjih institucija i vlastodržaca i njihove nezainteresiranosti za taj problem ( npr. Marko Raičević, tadašnji “kadrovik” SDS je rekao: “Mene to ne interesuje!” (?)), jedva sam preko dr Rajka Kuzmanovića uspjela natjerati Dokića da raspiše konkurs. Tad sam se javila na konurs za predmete OSNOVI ELEKTROTEHNIKE, na kom sam asistirala 20 godina i imala magistarski rad i doktorat iz teorijske i primjenjene elektromagnetike, i na kom je Vlajić radio honorarno, te na MIKROTALASNU TEHNIKU iz koje oblasti sam doktorirala. Tad počinju velike igre, kako da se meni uskrati ono na što imam pravo po Zakonu. Najprije su mi Dokić i Ilišković, krijući se iza Komisije za naučni rad ( koja je bila samo ispostava želja pomenute dvojice) odredili komisiju za izbor mimo ustaljenih pravila koja važe na Fakultetu ( da u komisiji bude neko od mentora), a pogotovo mimo onih koja važe za članove pomenute INTERESNE GRUPE. Meni su ONI odredili Komisiju za pisanje referata, a sebi su također ONI određivali komisije. Tako se desilo da su meni u komisiju stavljena čak 2 AKADEMIKA i jedan redovni profesor, svi sa najelitnijeg fakulteta u bivšoj SFRJ, sa beogradskog, dok su sebi određivali članove komisije po principu klijentelizma ( ja tebi, ti meni), tako da je bilo članova komisije i sa Saobraćajnog fakulteta! (DOKAZI 3,4, 5). Protiv ovakve diskriminacije nisam mogla ništa, pa sam strpljivo čekala izvještaje komisije. Kako je u komisiju za predmet Osnovi elektrotehnike kao član, pored akademika, bio stavljen i Vlajić, to sam tražila njegovo izuzeće, smatrajući da osoba koja je direktno zaonteresovana, ne može biti u komisiji i dobila sam od Univerziteta odluku o izuzeću, koju je Dokić trebao da sprovede u roku od 15 dana. (DOKAZ6). Dokić je ponovo ZLOUPOTREBIO svoj položaj (KZ RS čl.337) dekana i nije nikad postupio po toj odluci, a ja nikad nisam dobila ni pozitivan ni negativan referat, čime je prekršen i Zakon o Univerzitetu ( čl.80, 81). S obzirom da je prosvjetni inspektor tada bio korumpirani Luzajić, a kadrovik u u SDS Raičević, nisam imala kome da se žalim. U slučaju drugog predmeta, na veliku žalost Dokićeve intertesne grupe, komisija mi je napisala POZITIVAN referat (DOKAZ7) i oni su se našli u nebranom groždju. Ali, u to doba bezvlašća i samovolje, Dokić se brzo snašao. Sazvao je Nastavno Vijeće ETF-a i rekao : “ Jest da Radojka Praštalo ima pozitivan referat i da ispunjava sve uslove za izbor u zvanje docenta, ali ja smatram da je Komisija njoj taj referat potpisala zato što je ne pozna (!!?). Osim toga, ona nije asistirala na tom predmetu ( što nije bilo pominjano ni za koje druge kandidate osim za mene (jedan od primjera Zlatko Bundalo)- dakle opet DISKRIMINACIJA), pa ja predlažem DA JE NE IZABEREMO”. Kad se glasalo, samo tri člana Vijeća nisu mogla da dezavuišu referat komisije akademika za koju su i sami na Vijeću glasali ( dr Širbegović, dr Sertić i dr Jovanović), a svi drugi su poslušno glasali onako kako je to od njih tražio Dokić ( opet ZLOUPOTREBA POLOŽAJA KZ RS čl. 377) (DOKAZ8). Nakon toga sam se opet žalila Lužajiću, Savjetu Fakulteta i Vijeću Univerziteta (DOKAZ9) Lužajić opet nije radio svoj posao kao ni do tada, Savjet takođe, a nije mi odgovorilo ni Vijeće Univerziteta ( treba vidjeti ko u tim slučajevima podliježe pod KZ RS član 377. 1 i 2) A onda je odjednom, iznenada reagovao rektor Mirjanić i to telefonom nazvao Dokića, nakon čega je on sazvao Vijeće sa samo jednom tačkom dnevnog reda. Na tom Vijeću je rekao: “”Dobili smo naredjenje da u slučaju Radojke Praštalo postupimo po zakonu. Neću nikakvu diskusiju. Ko je ”za”? “ I SVI su sada bili ”za”, iako NIKAKVIH novih momenata nije bilo, niti je itko smio išta da pita. Naprosto: Veži konja gdje ti aga kaže, i šuti! A sve je bilo isto: i ista komisija, i isti izvjestaj i isti opus i isti kandidat.(DOKAZ 10).

Bilo bi smiješno da nije žalosno i da se nije desilo na FAKULTETU!! Eto, takvim primjerom je, ETF kao najstariji fakultet u Banjaluci služio drugim fakultetima, pa nije čudo što danas imamo FOSILIZIRAN, BESKORISTAN, UGUŠEN UNIVERZITET. Tako sam ja, tek 25. 8. 1994. dobila zvanje docenta (DOKAZ11), iako sam doktorirala još 25. 9. 1991. (DOKAZ12), za razliku od ostalih koji su, čim bi doktorirali, odmah dobili zvanje docenta ( opet DISKRIMINACIJA i sprečavanje napredovanja, te kršenje Ustava, Zakona i Konvencija), što se može utvrditi iz domumentacije na Fakultetu. Bez obzira ne sve ove blokade i opstrukcije, ja sam se trudila da kvalitetno radim i da ispunjavam SVE svoje radne obaveze. Najteže mi je bilo zadovoljiti obavezu bavljenja naučnim radom jer meni je bilo nedostupno SVE što je pretpostavka bavljenja naučnim radom. Ipak, i u tako teškim uslovima, ja sam pokušavala da objavim po koji rad, bez obzira na sve moguće opstrukcije. Jednom prilikom sam poslala rad u ELECTRONIKS, a potvrdu o prihvaćanju rada i formular za IZJAVU koju sam trebala potpisati da bi mi oni objavili rad, dobila sam sa 2 godine zakašnjenja! Netko je to pismo, tek dvije godine nakon što je stiglo, ubacio u moj kabinet. (Na zahtjev Suda mogu dostaviti i kopiju tog pisma). Naravno, tada je bilo kasno da popunjavam i šaljem dostavljeni mi formular, a stranci ne bi ni razumjeli moje isprike ovakve vrste! Dalje, već tri puta mi je odbijen zahtjev za odlazak na konferencije na kojima mi je bio prihvaćen rad, da bi mi dekan Ilišković, uz molbu za odlazak na konferenciju zatražio čak i separat rada, da ON procijeni da li mogu da idem ili ne. To se jedino u mom slučaju traži i procjenjuje ( opet DISKRIMINACIJA i sprečavanje bavljenja naukom čime se krši USTAV RS čl. 27) (DOKAZI 13, 14, 15) . I procijenio je da taj moj rad NIJE USKO IZ MOJE OBLASTI( u današnjoj eri kognitivne nauke i forsiranja interdisciplinarnosti!!??) i odbio da mi omogući odlazak na Konferenciju. III Nakon toga teror nadamnom se nastavlja. Nisu htjeli da mi prime asistenta već su me prisilili da sama sebi držim vježbe. Da ne spominjem da sam bila gurnuta na marginu po svim osnovama: i projekti i odlazak na studijska putovanja, posjetu ETF u Novom Sadu kamo sam htjela otići radi uvidau njihovu novu, modernu laboratoriju za OE, niti u Niš da vidim kako je organizovana nastava na predmetu Mikrotalasna tehnika, a također nikad nisam mogla dobiti ni stan, pa čak ni jednu sobu proširenja i td . No, pomirila sam se sa sudbinom, radila svoj posao, pisala knjigu. Ali onda je Dokić (koji je 8 godina bio dekan u kontinuitetu (!??), zaključio da j e meni vjerovatno suviše dobro kad ćutim, pa mi je naredio da moram prihvatiti, umjesto vježbi na mom predmetu, da držim predavanja na predmetu Električna mjerenja, što nije bilo iz oblasti mog bavljenja i interesovanja. Počela sam pripremati predavanja, da bise on, nakon izvjesnog vremena, predomislio i odlučioda taj predmet povjeri Radmila Vukić, a meni je naredio da držim 1/ 2 Radiotehnike. Drugu polovinu trebalo je da drži jedan magistar iz Čajevca, a ja sam trebala da potpisujem i za njega i za sebe. Pošto je to bilo protivzakonito, ja sam rekla da pristajem jedino ako ja držim obje polovice. On na to nije pristao i ja sam njegov aranžman odbila i rekla da ću radije držati i dalje sama sebi vježbe, nego da radim protivzakonite stvari. On je rekao da se tako radi na Fakultetu od prvog dana i da niko nije još stradao zbog toga, što za mene nije bilo prihvatljivo obrazloženje s obzirom na onu latinsku: Quod licet Jovis, non licet bovis! Međutim, on me nije htio pustiti na miru, te je organizovao sve potrebne radnje da se na brzinu predmet RADIOTEHNIKA raspolovi na dva:RADIOPREDAJNICI i RADIOPRIJEMNICI i prisilio me da držim RADIOPREDAJNIKE, dok je RADIOPRIJEMNIKE povjerio Šunjevariću iz Beograda koji dolazi jednom godišnje, samo da ja ne bi dobila jedan honorarni predmet ( dok ”oni” drže i po 3-4 honorarna predmeta- opet DISKRIMINACIJA, USTAV RS čl. 10).

IV Kad sam stekla uslove za izbor u više zvanje na predmetu Mikrotalasna tehnika, a prispio mi je rok za reizbor (Zakon o univerzitetu čl. 78 ) tražila sam da raspiše konkurs, što je bila zakonska obaveza dekana da uradi SVAKE godine po Zakonu o univerzitetu, čl. 78, 79, on je to odugovlačio i nije raspisivao konkurs ( opet ZLOUPOTREBA položaja i ovlašćenja i KRIVIČNO DJELO po RS član 337, stav 1. i 2. ) Obratila sam se prosvjetnom inspektoru g. Željku Laganinu i on je nekako uspio da prisili tek novog dekana Iliškovića da to učini. (DOKAZ16). Međutim, Ilišković je, zajedno sa sekretarom Fakulteta Markom Ninkovićem i pomenutom interesnom grupom kreirao spletku kojom će me onemogućiti da napredujem. Nažalost, pored “pravne države” kakvu imamo, u kojoj ni jedna institucija ne funkcioniše, on je uspio u tome, tako da ja još ni danas, gotovo 4 godine od isteka zakonskog roka koji je istekao 25. 9. 1999. ( čl.78, 79 Zakona o univerzitetu) nije obavljen izbor. Ilišković je ZLOUPOTREBOM POLOŽAJA i OVLAŠĆENJA (KZ RS čl. 337. stav 1. i 2.) spriječio moje napredovanje i to na slijedeći način: 1. Kad je 18. 7.2001. godine, dvije godine nakon zakonskog roka ( 25. 9. 1999. po čl. 78, 79 Zakona o univerzitetu) konačno raspisan konkurs, scenarij i tekst konkursa su tako bili režirani, da konkurs propadne. Naime, tekst je formulisan tendecionalno, u suprotnosti sa Zakonom o univerzitetu, jer su u njemu pod tačkom 4. objedinjena dva jednosemestralna predmeta što je u suprotnosti sa Zakonom o univerzitetru čl. 75. (DOKAZ17). Svrha ovog je bila da se moje napredovanje na predmetu MIKROTALASNA TEHNIKA (MT), uslovi napredovanjem na predmetu RADIOPREDAJNICI (RP), za koji je Ilišković smatrao da ja nemam uslova jer se tom oblašću nisam eksplicitno bavila ili bar ne u onolikoj mjeri kao sa MT, pa da će mi to, ako se objedini u JEDNOM REFERATU (što nije u skladu sa Zakonom o univerzitetu čl. 75, jer su to dva različita i nespojiva predmeta, DOKAZ18), onemogućiti da uopšte napredujem. Ja sam se prijavila, u skladu sa Zakonom o univerzitetu ( čl. 75) na jedan predmet tj. na Mikrotalasnu tehniku. Međutim, dekan Ilišković se ušutio i nije preduzimao mjere koje je dužan preduzeti po Zakonu o univerzitetu, čl. 80. Dana 12. 9. 2001. obratila sam se prodekanu za nastavu u Vijeću ETFa i tražila da mi se po ustaljenim kriterijima odredi komisija (DOKAZ19). Odgovora nema. Obratila sam se ZAHTJEV-om Savjetu ETF(DOKAZ20). Dana 15 11. 2001. umjesto Vijeća i Savjeta, odgovara dekan Ilišković sa obrazloženjem da se iz formalnih razloga moja prijava nije uvažila (DOKAZ21)! Zbog nepoštivanja Zakona od strane dekana, Savjeta i Vijeća ETF, žalila sam se Vijeću univerziteta 20. 11. 2001. odgovora nema (DOKAZ22 ). Dana 13. 2. 2002 žalila sam se Inspekciji rada (DOKAZ23), da bi mi oni tek nakon mnogobrojnih intervencija odgovorili 5. 3. 2002 da nisu nadležni i proslijedili su to Inspektoru za visoko školstvo. On dolazi 27. 3. 2002. na ETF, gdje ga prima dekan Ilišković i zasipa ga raznim svojim izmišljotinama koje nižim ne može argumentovati, a koje su rezultat njegove patološke mržnje prema meni koja sam se jedina usprotivila njegovom teroru i njegovoj azijatskoj despotiji, pa me je vrijeđao i svašta nalagao inspektoru od čega je nešto ušlo i u zapisnik (DOKAZ24), čime je prekršio mnoge članove Ustava RS ( čl. 13, 25, 32) i Evropske konvencije o ljudskim pravima čiji je BiH potpisnik. Nakon toga inspektor je, vidjevši da se tu svašta protivzakonito dešava, ispostavio RJEŠENJE br. 6-08-755/ 2002, 1. 4. 2002 . (DOKAZ25), po kom dekan Ilišković nikad nije postupio i time dezavuisao pravni sistem RS u kojoj je vršio funkciju dekana fakulteta! Zbog toga se ponovo obraćam Inspekciji rada i molim ih da oni zajedno sa prosvjetnim inspektorom zaštite moja prava, što oni ponovo odbijaju dopisom 05/5.1.1-173.1-471/02 od 8. 5. 2002.( DOKAZ26) Kako je

u međuvremenu došlo do incidenta na sjednici NNVa ETFa, to sam prosvjetnom inspektoru dostavila DOPUNU zahtjeva za intervenciju 22. 4. 2002, jer sam se osjetila ugroženom od strane razgoropađenog Iliškovića (DOKAZ27), koji mi je na sjednici NNVa prijetio , vrijeđao me i istjerivao me napolje. Čak je prijetio, ako mu još samo jednom natovarim na vrat inspektora, da će mi dati OTKAZ, čime je prekršio mnoge članove iz USTAVA RS i Evropske konvencije o ljudskim pravima . Molim da se pojedinačno utvrdi odgovornost svih u tom lancu koji su prekršili KZ RS čl 337. U međuvremenu, kako nije bilo nikakvog odgovora od prosvjetnog inspektora, ja sam pretpostavila da je opet na scenu stupio nedjelotvorni inspektor Lužajić, pa sam zatražila od inspekcije rada da oni penzionišu Lužajića i sekretara Univerziteta Nikolića koji ima 75 godina i blokira rad Vijeća univeriteta, kako bismo mi ugroženi mogli ostvarivati svoja prava, (DOKAZ28) Inspektorat za prosvjetu se nakon toga više nije nije oglašavao, a meni nije imao ko da pomogne u ostvarivanju mojih zakonskih prava. Tako je neligitimno propala moja legitimna prijava na konkurs, a nigdje nikog nije bilo da me zaštiti. To je razlog što se sada moram obratiti Sudu. V

U međuvremenu je prošla godina dana i NELEGITIMNO je propala moja LEGITIMNA prijava na konkurs. Prosvjetni inspektor nije uspio da zaštiti moja prava već je samo prisilio Iliškovića da ponovo raspiše Konkurs i to u skladu sa zakonom, što je i učinjeno. Pitala sam sekretara ETF-a Marka Ninkovića, da li se ja moram opet prijaviti na konkurs i on mi je ””prijateljski”” savjetovao da to uradim i da se prijavim na DVA predmeta, kako ne bi opet imala problema sa dekanom, ( SILA ZAKON MIJENJA!). Razmislila sam o svemu i zaključila: KAD ME VEĆ PRISILJAVAJU DA SE BAVIM RADIOPREDAJNICIMA, onda ću konkurisati i na RADIOPRIJEMNIKE jer je to samo druga polovina jednog te istog predmeta RADIOTEHNIKA, čime ću lakše moći ortganizovati aktivnosti u nastavi, a možda ću konačno na tri jednosemestralna predmeta dobiti i asistenta u stalni radni odnos, te ga potsticati da napreduje i jednog dana preuzme obaveze na ovim predmetima. Naime, ja sam oduvijek željela da STVORIM i OSTAVIM iza sebe kadar, a ne da iza mene BUDE POTOP kao što rade oni iz gore pomenute INTERESNE GRUPE. Oni čitav radni vijek rastjeruju sve one koji bi mogli ugroziti njihove labilne pozicije, pa se već sad ima takva situacija da su ostali gotovo samo fosilizirani šefovi katedri i nekoliko ostarjelih asistenata koji imaju asistentski staž dug 32 godine!!! Ima još po koji uporni entuzijast koji se krvavo sam izborio za svoj status u ovakvim uslovima opstrukcija, a svi ostali su došli, vidjeli, zaključili da tu ne mogu zaraditi za život, da ne mogu obezbijediti krov nad glavom svojoj porodici, da ne mogu napredovati i otišli!

U maju 2002. ponovo sam se prijavila na konkurs (DOKAZ29) i to na tri jednosemestralna predmeta pod rednim brojevima 6.7.8. Kako sam još 12.9. 2001 predala prodekanu za nastavu i NNV-u ETF-a ZAHTJEV (DOKAZ30) za formiranje Komisije za izbor u više zvanje, na koje mi niko nije odgovorio, to me Šef katedre za telekomunikacije Đemal Kolonić pozvao na razgovor i tražio od mene da odustanem od zahtjeva za formiranje komisije koje sam u pomenutom ZAHTJEVU iznijela. Ja nisam pristala i na slijedećem NNV-u Ilišković mi je naturio, komisiju po svom ukusu! (DOKAZ31 ) . Pošto sam imala opravdane razloge da tražim izuzeće dvojice zadnjih članova iz te Komisija, zatražila sam to na Vijeću i pokušala da to obrazložim. Ali, dekan Ilišković ne samo da mi je odbio to moje pravo, već nije dozvolio (USTAV čl. 25 i Konvencije o ljudskim pravima čl. 9) niti da iznesem svoje argumente (DOKAZ32), niti da to što sam ja rekla uđe u zapisnik! Time je povredio više mojih građanskih prava ! Svoj monolog je završio riječima: “Dok sam ja ovdje, ti ne možeš ništa da kažeš niti da išta tvoje udje u zapisnik!” Zbog ignorisanja mojih

prava od strane dekana Iliškovića, žalila sam se Vijeću Univerziteta 26. 6. 2002. (DOKAZ33) i Inspektoru za visoko školstvo 2. 7. 2002. (DOKAZ34) prilažući svu dokumentaciju vezanu za prethodni konkurs, kao i dokumentaciju relevantnu za moj zahtjev izuzeća dvojice članova komisije (DOKAZ 35), iz kog se vidi da je Šunjevarić direktno zainteresovan da ja ne budem izabrana jer dri honorarno predmet na koji sam ja konkurisala, baš kao što je bio slučaj sa Vlajićem 1991. god. ). Pošto ni ovaj put nije imao tko da me zaštiti od Iliškovićeve ZLOUPOTREBE položaja, a referat komisije nije stigao u roku propisanim Zakonom o univerzitetu ( čl.81.), to sam na osnovu čl. 104. Zakona o radu podnijela NNVu ETF-a u Banjaluci ZAHTJEV da mi se odredi komisija u skladu sa mojim ZAHTJEVOM od 12. 9. 2001. (DOKAZ36), na što se dekan opet oglušio i time prekršio pomenute članove obaju pomenutih Zakona.

Tek 24. 12. 2002. stigao je referat koji su potpisala prva trojica članova komisije: Akademik Aleksandar Marinčić, Prof. dr Bratislav Milovanović i Prof. dr Đorđe Paunović, dok ona dvojica čije sam izuzeće tražila, nisu htjeli da sudjeluju u radu Komisije. Jedan od njih, Vlajić je napisao da nije sposoban da odradi nametnuti mu posao jer je kandidat “netipičan” (DOKAZ37)

U medjuvremenu, tj. u novembru 2002 stigao je na NNV referat za izbor u zvanje vanrednog profesora Gojka Savanovića, tadašnjeg ministra za obrazovanje. Referat je bio napisan na 1.5 stranici, što je bilo nečuveno! Nitko nije imao primjedbe osim mene. Ja sam ih imala čak 12 ( PRILO 38), ali mi dekan Ilišković nije dozvolio da ih iznesem. Kad sam počela da govorim i kad je on vidio šta ću reći, zajapurio se i skočio vrijeđajući me i onemogućavajući me da nastavim, kršeći po ne znam koji put moja ustavna i ljudska prava. Počeo je vikati : “TI SI LUDA! IZLAZI NAPOLJE! NE MOŽEŠ DA GOVORIŠ DOK SAM JA TU!”” i slično. Nakon što se malo smirio, ja sam ustala i rekla:” Ako ja to ne mogu da kažem ovdje, reći ću to preko sredstava javnog informisanja”( što sam i učinila, DOKAZ39) Nakon tog je samouvjereno rekao:””” Pa uradi već jednom nešto, nemoj stalno samo da prijetiš.”Nakon sjednice Vijeća otišla sam u moj kabinet i poslala e-mail većini članova vijeća o mojim primjedbama na Savanovićev referat (DOKAZ40). Nakon mog propalog pokušaja da iznesem primjedbe na Savanovićev referat, NITKO SE NIJE USUDIO DA IŠTA KAŽE i referat Gojka Savanovića je prošao iako on NIJE ISPUNJAVAO NITI JEDAN JEDINI USLOV ZA ZVANJE VANREDNOG PROFESORA. Usput da kažem da je dvije godine ranije, na neki čudan način on dobio i zvanje docenta na našem Fakultetu, iako nismo vidjeli niti njegov referat, a još manje reference, koje su nam i sad bile nedostupne, a sam referat je predstavljen na slabovidljivoj kopiji, kako ne bismo mogli vidjeti da tamo ništa nema. Referat je dužine 1.5 stranice, kao za asistenta pripravnika ?! Znači, Gojko Savanović, koji je završio najprije zanat, pa pedagošku školu, pa pedagoški fakultet smjer za tehničko obrazovanje, koji NIKAD NIJE ZAVRŠIO elektrotehnički fakultet i koji je, kao takav, na tko zna koji način dobio titulu magistra i dotora elektrotehnike, koji nikad nije radio na fakultetu i bio asistet, odjednom je u roku od SAMO 2 godine došao do zvanja vanrednog profesora, sa samo 2 rada i dvije sumnjive knjige koje ne pokrivaju gradivo predmeta na koje se bira, dok ja, koja radim 30 godina na fakultetu, imam referat kao u DOKAZU 41, redovno sam završila školovanje, postdiplomski, doktorirala i magistrirala u Zagrebu, imam mnogo radova i knjiga, mene se već 3 godine opstruiralo za zvanje docenta, a sad me se već 4 godine opstruira u sticanju zvanja Van. profesora. Nije li to najdrastičnija moguća DISKRIMINACIJA, s obzirom da smo pred USTAV-om, ZAKONIMA i MEĐUNARODNIM KONVENCIJAMA svi ravnopravni ( USTAV RS čl.10) Kad je moj referast za zvanje van. prof. , potpisan od prva tri člana komisije stigao na Vijeće, njemu su tražili “ “””dlaku u jajetu”, protiv čega, u principu, nemam ništa. Ali imam

protiv DISKRIMINACIJE. Od moje Komisije su sad tražili da se referati razdvoje po predmetima, što od Savanovićeve komisije nisu tražili. A tražili su to iz dva razloga: 1. Da još otežu koliko god više mogu sa mojim izborom i tako me što više oštete

materijalno, moralno, psihički i profesionalno ( Evropska konvencija o ljudskim pravima čl. 3, 14, USTAV RS čl. 13,14, 16, 27 i KZ RS čl. 337. stav 1.i 2.)

2. Nadaju se, ako se sad moj opus razdijeli na tri referata, MOŽDA nigdje neće biti dosta, pa će uspjeti da me spriječe u napredovanju, kad već nisu uspjeli onom Iliškovićevom ujudurmom kojiom je on pokušao da me spriječi da napredujem na Mikrotalasnoj tehnici ako me prisili da konkurišem na dva predmeta za koja bise pisao jedan zajednički referat., kao što sam objasnila ranije. 3. Da bi dobili još malo vremena da pokušaju izlobirati zprotiv mene bar još jednog člana komisije od one trojice koji su potpisali zbirni referat, na čemu, prema informacijama koje imam, intenzivno rade. Zbog toga ja nisam još ni do danas, 7. 7. 2003. dobila niti pozitrivni niti negativno rješenje o mom izboru, bez obzira na sve ono što piše u zakonu ( Tko “ šiša” zakon?)

Iako sam odavno svjesna toga da ću zaštitu svojih prava tražiti na Sudu, ipak sam pokušala još jednom da se obratim Inspektoru za prosvjetu, 30. 1. 2003. (DOKAZ 41). I za čudo, on je došao na Fakultet i napisao ZAPISNIK, 7. 2. 2003. koji ja ne znam kako da tumačim (DOKAZ42) Tek, da kažem da ovaj zapisnik nije ostavio baš nikakav utisak na rukovodstvo ETF, pa sam zbog toga odlučila da se obratim SUDU jer su prošle gotovo 4 godine od kad sam ja trebala dobiti zvanje van. prof. U tom dopisu Inspektor je saopštio dekanu ETF da je komisija od 3 člana dovoljna, da su se ispunili svi uslovi za moj izbor u zvanje vanrednog profesora i da ne treba nikakva izmjena ni dopuna članova komisije. Rukovodstvo ETF-a se ne sve ovo oglušilo i umjesto Vlajića u komisiju stavilo Džemala Kolonića i to sasvim proizvoljno, bez pokrića u odluci ikojeg organa fakulteta ( što se može vidjeti iz zapisnika sa sjednice Vijeća od 22. 1. 2003.) i bez obzora na odluku Inspektora za visoko školstvo. A da stvar bude gora, Đemal Kolonić mi je nekoliko dana prije toga NUDIO da prihvatim njegov prijedlog da “ napredujem” u zvanje docenta na sva tri predmeta, jer navodno još nisam zrela ( !!??) za zvanje vanrednog profesora!! Ja sam mu se zahvalila na tako “ velikodušnoj “ ponudi i rekla mu, da je on zaboravio da sam ja već 9 godina u zvanju docenta na predmetu MT i da već 4 godine povjereno držim nastavu na Radiopredajnicima kao docent i ako nisam zrela poslije 30 godina rada na fakultertu, onda neću nikad ni biti. Nisam mogla da propustim priliku a da ga ne upitam : KAKO li je Savanović sazreo za zvanje vanrednog profesora za samo dvije godine honorarnog rada na fakultetu, a i on, Đemal Kolonić ( sadašnji ministar za nauku i tehnologiju) je glasao za njegov izbor? Kakvi su mu to toliko divergentni aršini? I on ne poštuje ni USTAV RS ni EVROPSKU KONVENCIJU O LJUDSKIM PRAVIMA, a da tragedija bude veća, sjedi na mjstu MINISTRA u Vladi RS!!!??? Zbog ovakvog nastranog stava Đemal Kolonić ne može biti član komisije za moj izbor, a nije ni potrebno da bude, prema mišljenju Inspektora za visoko školstvo. V Moram priznati da se ne vrši teror samo nadamnom na ovom Fakultetu, ali je taj teror nadamnom najintenzivniji i najdugotrajniji jer sam mu se ja SUPROTSTAVILA. Što se tiče terora i diskriminacije nad ženama, on postoji od samog uspostavljanja ovog Fakulteta. Prva je taj teror osjetila Prof. Olivera Josifović koju su opstruirali u pokušaju da radi doktorat tako da su sakrili uputstva od nekih novih instrumenata koji su stigli na Fakultet a na kojima je ona trebala da izvrši neka mjernja u okviru svog doktorata. Ona čak zna i tko je to

učinio. Ta osoba je i danas šef katedre! To ju je potpuno obeshrabrilo i odustala je od toga da radi doktorat. Zbog toga nije dalje dogurala od zvanja docenta. Druga žrtva je bila Dušanka Vuksan, koju čak nisu čak htjeli omogućiti niti odlazak na postdiplomske studije, već su joj dali RJEŠENJE po kom ona NE TREBA DA MAGISTRIRA već mora da drži velik broj časova nastave jer je to tada bilo potrebnije za Fakultet. Kako je Zakon o univerzitetu bio nemilosrdan ( prma ženma) to je ona zbog toga kasnijhe izgubila posao na Fakultetu, a to RJEŠENJE joj nije noišta pomoglo. Ono ju je samo obmanulo da se ne bori za svoje pravo! Drugim riječima bila je izigrana! Treća žrtva je bila fizičarka Mirjana Vrdoljak, koja je iz istih razloga izgubila posao i vratila se na gimnaziju. Informatičarki Dušanki Ajduković- Stojanović je, nakon što je doktorirala u Zagrebu i stekla uslove za zvanje docenta na predmetu DIGITALNA TEHNIKA, na kom je asistirala 20 godina, dekan Dokić oduzeo to pravo i kao docenta na tom predmetru postavio svog štićenika Zlatka Bundala koji nije nikad asistirao na tom predmetu, a nju, koja je prije njega doktorirala ostavio da bude Bundalov asistent! A sve uz obrazloženje dijametralno suprotno onom zbog čega je tražio od NNV-a da ne glasa za moj izbor u zvanje docenta. Tj. Ovdje je obražloenje bilo: “Ja predlažem da ne izaberemo Dušanku Ajduković u zvanje docenta jer joj je komisija potpisala referat zato što je pozna,” (!!??) za razliku od objašnjenja datog NNVu prilikom mog izbora u zvanje docenta kad je rekao: “Ja predlažem da ne izaberemo Radojku Praštalo u zvanje docenta zato što je Komisija njoj potpisala referat zato što je ne pozna.” (!!??). Eto to je “”dosljednost” i “karakter” osobe koja sa jedne političke funkcije ide na drugu, sve višu i višu! Šta drugo reći osim onu narodnu: U ludoj zamlji i slijepi konji prolaze! Dušanka Ajduković to poniženje nije mogla podnijeti i napustila je Elektrotehnički fakultet, baš kao što su Dokić i njegovi pajdaši htjeli. Sada radi na Tehnološkom fakultetu i ima zvanje vanrednog profesora. Prilikom njenog izbora u ovo zvanje, Dokić i kompanija su pravili svakakve ujudurme, uključujući i neke falsifikate ( o čemu može posvjedočiti dr Ajduković-Stojanović), a o traču da i ne govorim, sve sa ciljem da je onemoguće da i tamo napreduje. Jer, zaboga, ona je žena i ne smije time povrijediti njihovu dinarsku sujetu! Napakovali su joj i tamo neke falsifikate, za koja su mislili da će proći s obzirom da je tada bio rat, a granice zatvorene. Međutim, ona je preko SFORA uspjela dobiti potrebnu dokumentaciju sa fakulteta u Zagrebu i tako raskrinkati njihove podvale. Nažalost, u uslovima bezvlašća i odsustva ikakvih institucija i države, ona nije imala šanse da protagoniste ove prljave igre privede pravdi, tako da su oni danas MINISTRI!!! ( Jao si ga nama!) Bez obzira na sva spletkarenja sa ETF-a, ona je ipak dobila zvanje van. profesora i tako postala jedina žena sa ovog Fakulteta koja je prekoračila zvanje docenta, a da bi u tome uspjela, morala je pobjeći na drugi fakultet, tj. ispod čizme raznih Dokića, Iliškovića i sličnih. Slijedeća žrtva je Radmila Vukić, koja je doktorirala i 20 godina radila na predmetu Telekomunikacije, da bi na kraju, kad je doktorirala ( u današnje vrijeme na TELEKOMUNIKACIJAMA!!), dobila samo “mrvice sa stola”, tj. dobila je predmete Elektična mjerenja i Akustiku, za što se nije školovala. U isto vrijeme, Šef katedre Đemal Kolonić je predmet Digitalne teklekomunikacije dao za honorar jednom svom prijatelju sa ETF Beograd. Dr Vukić je čekala 3 godine da dobije na Katedri za telekomunikacije mjesto koje joj pripada, a kad je vidjela da od toga nema ništa, napustila je Fakultet i zaposlila se u administraciji jedne srednje škole u Beogradu! Ona također nije imala snage i volje da se bori, jer je shvatila da je takva politika ionako uništila Fakultet i oduzela mu budućnost. Ja sam jedna jedina žena ( i jedna jedina osoba) koja se uhvatila u koštac sa ovom kriminaliziranom grupom koja je svojim zloupotrebama položaja potpuno uništila Fakultet. I

ja sam imala razloga još davno da odem, ali nisam. Nije sve niti u tome da se- ode. Netko treba i da se bori. Kako ni jedna žena na ovom Fakultetu nije dogurala dalje od zvanja docenta ( a mnoge nisu ni dotle), nisam ni ja, makar već 4 godine ispunjavam uslove za to. Valjda NE SMIJE NI JEDNA ŽENA DOBITI veće zvanje od zvanja docenta na ovom fakultetu, bez obzira na njen opus i bez obzira na Zakon. I ja radim na Katedri za telekomunikacije i šef Katedre Đemal Kolonić je predmet za koji sam ja stručna ( potvrdila mi Komisija koju su oni izabtali) dodjelio kao drugi honorarni predmet na ovom Fakultetu svom prijatelju Šunjevariću iz Beograda. Istovremeno, umjesto da radi na podsticanju i razvoju vlastitog kadra, on radi na destimulaciji. Kako drugačije objasniti činjenicu da sam ja za svoj rad i trud da bi napredovala, ispunila uslove za zvanje vanrednog profesora, oni meni to 4 godine opstruiraju, predmet za koji sam dobila refersat povjeravaju honorarnom iz Beograda koji dolazi jednom godišnje, a mene prisiljavaju da ponovo postanem asistent i da sama sebi držim vježbe!!!Vjerovatno u nadi da će i mene time otjerati kao što je otjerao dr Vukićevu, jer tada bi šef Katedre za telekomunikacije ostao SAM na toj katedri i mogao bi da angažuje koga hoće i kako hoće! A o tome da je trebao voditi Katedru tako da iza sebe OSTAVI KADAR koji će nastaviti rad i život katedre, on ne misli. I on vodi politiku kao i ostali šefovi katedri na ovom Fakultetu POSLIJE MENE POTOP! Nažalost, takvo vođenje politike na Katedri u zadnjih 30 godina, bilo mu je dobra preporuka da postane MINISTAR ZA NAUKU i TEHNOLOGIJU u vladi RS. Zar to nije sabotaža? Nije čudo što ja prolazim na ovom Fakultetu tako kako prolazim jer, ne samo da sam žena, već sam još i osoba sa sopstvenim integritetom, koja ima svoje mišljenje i ne podliježe ucjenama i strahu, tj. teror i diskriminacija se prema meni vrše po ta dva osnova. To znači da i svatko onaj tko ima svoj integritet i svoje mišljenje, nužno mora postati meta ove kriminalizirane klike, a dokaz za to je dr Mićo Gaćanović, jedini naš građanin koji je doprinio da se za RS sazna u svijetu u vezi sa nečim drugim osim u vezi sa Haškim sudom. I za nagradu za to, NNV ETF u BL je skoro Miću Gaćanovića isključio iz nastave, da bi obezbijedio honorare i pozicije nekim klijentelističkim pajdašima. Kad se to desilo Mići Gaćanoviću, dobitniku međunarodnih priznanja za pronalazaštvo, onda nije čudo da se to dešava meni. Samo se pitam: Kud onda ide RS? I hoće li pravosuđe ispravno odreagovati da spriječi daljnje urušavanje RS? Zbog svega gore navedeneg molim PRAVOSUDNE ORGANE REPUBLIKE SRPSKE da reaguju u skladu sa svojim zakonskim obavezama i ovlaštenjima te da adekvatno kazne sve učesnike vršenja terora nadamnom ( KZ RS čl. 337, stav l i 2) koji su imenovani ovdje i one koji nisu, a ustanovi se da su zloupotrebljavali položaj i kršili važeći Ustav, Zakone i Konvencije, a bez njihovog saučestovanja gore imenovani ne bi mogli provoditi ovaj dugogodišnji teror nadamnom ( i ne samo nadamnom!). Molim da se uzmu u obzir svi slučajevi kršenja Ustava, Zakona i Medjunarodnih konvencija (čiji je BiH potpisnik). U Banjaluci 9. 7. 2003 Dr Radojka Praštalo U Banjaluci 21. 1. 2008. Poslije ovoga slijedi još 4.5 godine terora i mobinga nadamnom, ali se neću za sada iscrpljivati na opisivanju toga, dok ne vidim da li ćete podići optužnicu. A ako je podignete, u meni ćete imati kvalitetnog saradnika, te ću vam dostaviti sve što budete tražili.

Predlagač: Dr Radojka Praštalo Banjaluka prastalo@etfbl.net PRILOG:

1. ODBIJENICA OKRUŽNOG TUŽILAŠTVA U BANJALUCI 2. MOJ ODGOVOR NA ODBIJENICU 3. POTVRDA ODBIJENICE OD STRANE GLAVNOG TUŽUIOCA VITOMIRA

SOLDATA Ova KP odbijena 6. 12. 2005. KTA-II250/05 od strane tužioca Živane Bajić uz obrazloženje da nema dovoljno dokaza da su osumnjičeni učinili krivično djelo zloupotrebe službenog položaja i ovlašćenja iy čl. 337 stav 1 i 2 KZ RS. OKRUŽNOM JAVNOM TUŽIOCU

Predmet: Optužni prijedlog Predlagač: Dr Radojka Praštalo, Banjaluka O P T U Ž N I P R I J E D L O G kojim predlažem TUŽIOCU da preduzme mjere koje mu stoje na raspolaganju da bi onemogućio daljnje egzistiranje ovakvih patoloških pojava u našem društvu, koje su gotovo dovele do potpunog kolapsa i državu i društvo. Zbog toga molim da detaljno ispita SVE ZLOUPOTREBE bivših dekana BRANKA DOKIĆA i ALEKSANDRA ILIŠKOVIćA u periodu od 1992-2002. Također molim da ispita i ulogu sadašnjeg dekana Milorada Božića u svemu tome, s obzirom da nije ništa uradio da se prekine sa spletkarenjem u vezi samnom i mojim izborom, te da ja ostvarim svoja ustavna, zakonska i konvencijska prava. UVOD

Dugogodišnje nefunkcionisane institucija dovelo je ovaj narod i državu u bezizlaznu situaciju koja prijeti potpunim urušavanjem države i “ kurdizacijom” stanovništva. Zbog toga ja kao savjestan građanin, da se ne bih mogla smatrati saučesnikom u tim prljavim rabotama prijaviljujem ova zlodjela pravosudnim organima. Na njima je odgovornost da taj negativni trend “ razvoja” naše države svojim odgovornim i zakonitim radom zaustave i preokrenu u pozitivan smjeru, time što će vinovnike ovakvih zlodjela ( ovo nije prejaka riječ je uništavanje jedne države i njenog naroda je najteže moguće zlodjelo) adekvatno kazniti. To samo oni mogu. Naime, ja sam se obraćala DOMU ZA LJUDSKA PRAVA, OHR-u, TRANSPARENCY INTERNATIONALU i HELSINŠKOM ODBORU, ali nitko mi nije niti odgovorio!. Pitam se samo za što primaju tolike pare?! A oni znaju da se za uspješno implementiranje demokracije najprije mora uspostaviti PRAVNA DRčAVA. Znači li to da oni uopće i nemaju namjeru da ovdje uspostavljaju ni demokratiju, ni pravnu državu, niti ikakvu državu!? Ako je tako, onda to moramo uraditi sami: savjesni građani i savjesni nosioci funkcija kao što je Vaša. Dokazi za sve ove moje tvrdnje bit će dostavljeni TUŽILAŠTVU na zahtjev, ( a priložila am ih uz TUŽBU koju sam uložila na Okružnom sudu u Banjaluci), a na eventualne svjedoke se ne može računati, jer su svi još uvijek u MIŠJOJ RUPI u koju su pobjegli za vrijeme decenijskog terora raznih Iliškovića, Dokića i njima sličnih. Najuvjerljiviji dokaz tačnosti svih mojih optužbi i tvrdnji je postojeća tragična situacija na Elektrotehničkom fakultetu u Banjaluci i na Univerzitetu u Banjaluci, gdje su takvi mešetari doveli osoblje fakulteta na prosjački štap, (DOKAZ 39 i 43). Tako doktor nauka ima platu manju od čistačice u javnoj administraciji, s tim da čistačica dobije svoju platu redovno, a doktoru nauka tu platu može da ukrade svaka fukara koja se uspne na vlast. A zamislite tek kako je sa onima koji rade na fakultetu, a nisu doktori nauka? Razlozi zbog kojih sam ja u nemilosti rukovodioca ETF-a su: 1) što imam svoje mišljenje koje se ne poklapa sa njihovim i što ustrajem na njemu, te

sam tako loš primjer krajnje poslušnoj masi zaposlenika ETF-a, čime bivši i sadašnji vršioci vlasti na ETF Banjaluka u kontinuitetu krše Ustav RS čl. 10, 13, 25, 27, 32, 45 ,

Opštu deklaraciju UN o pravima čovjeka (čl. 19) i Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava čl. 9 , 10, 13, 14 , i

2) što sam žena (čime krše Ustav RS, čl. 10 , Evropsku konvenciju o ljudskim pravima ( čl. 14), a uz to ambiciozna, savjesna i vrijedna te su me kao takvu smatrali izuzetnom prijetnjom njihovoj samovolji koju su beskurpulozno provodili 30 godina i tako u potpunosti fosilizirali i upropastili Elektrotehnički fakultet u Banjaluci, rastjerujući kadar ili blokirajući ga u radu i napredovanju, kao i u mom slučaju, i time bili promotori i realizatori društveno štetnih pojava, zbog čega su trebali biti i predmet interesa javnog pravobranilaštva, u čitavom tom periodu, da je ono izvršavalo svoje ustavom određene obaveze ( što nažalost nije, pa je time i doprinijelo potpunom kolapsu države i društva). Osim toga, Elektrotehnički fakultet je bio prvoosnovani fakultet u Banjaluci i kao takav bio je LOŠ UZOR svim ostalim kasnije osnovanim fakultetima, zbog čega danas imamo fosiliziran i društveno beskoristan Univerzitet koji nije u stanju da inicira nikakvu pozitivnu promjenu u društvu, politici i državi.

Iz ovih razloga, gore pomenuti, su me na razne načine ometali u radu, ometali me i opstruirali u naučnom radu ( USTAV RS čl. 27), enormno me opterećivali kao asistenta, natovarili mi na leđa bolesnog ( ludog čovjeka Vojislava Bajića) da mi “pomaže” i pravili se kao da ne vide šta on radi, diskriminirali me u odnosu na sebe i one njima poslušne, vrijeđali, sprečavali u napredovanju ( USTAV RS čl 13) pa me čak proglašavali antidržavnim elementom i pokušavali me izbaciti najprije iz SK, a zatim i sa posla zato što sam na sastanku sindikata glasala po svojoj savjesti ( protagonisti ovog terora su bili Branko Dokić i Aleksandar Ilišković, Jelenko Vlajić uz podršku njihovih poslušnika), zbog čega sam ozbiljno oboljela od mnogo raznih bolesti i još više simptoma nepoznaih uzroka, koje mi ugrožavaju život(USTAV RS čl.11 i Evropska konvencija o ljudskim pravima čl.2.) za koje ljekari i u Banjaluci, Ljubljani i Beogradu smatraju da su uzrokovane psihološkim stanjem. Kako sam cio moj radni vijek provela pod brutalnim terorom ( mobingom*) gore pomenutih osoba, a time i pod kontinualnim stresom, to nije čudo što danas imam toliko ozbiljnih dijagnoza, kao što su kancer, astma, bronhitis, angina pektoris, aritmija, miokardipopatija, lesio plexus brachialis i dr.,o čemu prilažem jedan dio od sveukupne medicinske dokumentacije (DOKAZ1). KRONOLOGIJA DOGAđANJA I Na ETF sam došla 1974. god. iz fabrike ČAJAVEC na poziv tadašnjeg dekana dr Sedata Širbegovića i već samim tim navukla na sebe mržnju A. Iliškovića koji nije podnosio Širbegovića iz razloga što se on često suprotstavljao njegovoj samovolji i pokušaju da uvede bezpogovorni staljinizam na Fakultetu. Po preporuci Đemala Kolonića prihvatila sam da dođem na mjesto asistenta na predmetu Osnovi elektrotehnike kod starog profesora Borisava Tasića, jer je rukovodstvu Fakulteta u tom trenutku najveći problem bio, zbog velikog broja studenata, nedostatak asistenta na tom predmetu. Nakon 2 godine profesor Tasić je otišao u penziju, a taj predmet je povjeren Jelenku Vlajiću kao honorarni, jer je on tada radio na predmetu Teorijska elektromagnetika ( iako nije imao potrebna zvanja za to, već je to držao pod navodnim pokroviteljstvom dr Jovana Surutke). Od tad počinju svi moji problemi. Naime, Vlajić, ne da se nije ponašao prema meni kao prema svom asistentu, već je u kontinuitetu radio sve što mu je palo napamet da me otjera sa Fakulteta i na to mjesto primi sebi nekog po svojoj volji, ko neće jednog dana ugroziti njegov honorar na ovom predmetu,

kao što su to radili i ostali koji su se udružili po osnovu ličnog interesa i podredili interes i fakulteta i svih ostalih koji su radili na fakultetu, i studenata isključivo svojim ličnim interesima. Nije me podržao ni u jednom mom zahtjevu koji je imao za cilj popravljanje tragičnog stanja u nastavi na predmetu OSNOVI ELEKTROTEHNIKE. Kad je on bio prodekan za nastavu, nadala sam se da će mi pomoći da nabavimo nešto instrumenata za našu laboratoriju jer je situacija bila takva da su studenti na vježbe donosili svoje UNIMER instrumente od kuće, što je bila sramota i za mene i za Fakultet, a trebala je biti i za njega kao predmetnog nastavnika i prodekana za nastavu, ali nije. Međutim, on nije ništa poduzeo, tako da sam ja, tek od slijedećeg rukovodstva Fakulteta, uspjela na suze da isposlujem nešto instrumenata za laboratorijske vježbe. To što je tad kupljeno i sad se ima jer se on kao predmetni nastavnik NIKAD NIJE IZBORIO NI ZA ŠTA VIŠE. Čak kad sam ga kao prodekana i predmetnog nastavnika molila PISMENIM putem da mi pomogne nabaviti neka magnetna jezgra i još neke sitnice da napravim bar jednu vježbu iz magnetizma ( jer nismo imali niti jednu), on se naprosto ućutao i nije mi ni odgovorio! Ali zato je kao kobac budno motrio da li sam negdje načinila i najmanju grešku, da bi me onda okolo ogovarao. O uključenju u neki naučni rad, nije bilo ni govora, tako da sam ja, možda JEDINSTVEN slučaj asistenta u svijetu, koji za 20 godina rada na istom predmetu nema NITI JEDAN ZAJEDNIČKI NAUČNI RAD SA SVOJIM PREDMETNIM NASTAVNIKOM!! Da li se on sa nečim u svom uglu bavio, ja kao njegov asistent, ne znam! Ali pouzdano znam da se ništa boljim nije pokazao ni prema svom drugom asistentu Miloradu Bajiću koji mu asistira već 32(!!?) godine ( i koga hvali, za razliku od mene), a on mu ni na koji način nije pomogao da doktorira. Naprotiv!. Dalje, svake godine je bilo sve više studenata, tako da ih je jedne godine, sa ponovcima koji nisu položili ovaj predmet, bilo čak 700. Prisiljavao je mene da se ja borim sa tolikim brojem studenata, od kojih se većina upisala zato da ne bude na ulici, jer posla u odlazećem socijalizmu nije bilo. Na sve moje žalbe u vezi preoptrećenja, ostajao je gluh. Rukovodioci nisu htjeli primiti još jednog asistenta, već su me samo neznatno i formalno, u nastavi, rasteretili sa pomoći asistenta sa Teorijske elektromagnetike ili Teorije kola, ali ja sam i pored toga imala po 16 sati nastave i 500 studenata, a neki su imali 1 čas nastave i 5 studenata! Plata je bila približno ista! Ovaj prvi ( Milorad Bajić) nije ni mogao da se šire angažuje osim u goloj nastavi jer je imao svoj predmet, a često je morao još dodatno da radi i na Mehanici, Tehničkom crtanju i sl. Jedno vrijeme su mi nametali pomoć ovog drugog, Vojislava Bajića koji je pravio takve svinjarije na osnovu kojih je svatko iole normalan morao zaključiti da taj čovjek nije normalan, tj da ima neku psihijatrisku bolest. Da bi pobjegla od njega i njegovih luđačkih postupaka, sama sam na svojim leđima prenijela instrumente u laboratoriju na Pravni fakultet ( gdje smo dobili jednu prostoriju koja je mogla poslužiti kao laboratorija) da bi tamo s mirom mogla radilti laboratorijske vježbe. Tada sam također DOBROVOLJNO preuzela i SVU nastavu i SVE studente na svoja leđa da se oslobodim luđaka i više se nisam smjela ni žaliti na preopterećenje jer sam znala da će mi opet dodijeliti psihički bolesnog čovjeka da mi “pomaže”. Ta opasnost mi je visila nad glavom kao Damaklov mač, tj. s tim su me ucjenjivali! Zbog prekomjernog opterećenja nastavom i studentima stradale su mi i glasnice, tako da sam imala velikih problema sa glasnicama pa sam čak jednom 3 mjeseca bila potpuno bez glasa. U toku terapije specijalista za uho grlo i nos me čak slala kod psihijatra jer i pored liječenja nije bilo rezultata zbog prisutnosti intenzivnog spazma koji je ona objašnjavala velikom nervnom napetošću (DOKAZ2). Izvjesno vrijeme nakon toga, Vojislav Bajić je počeo pričati kako se viđa sa Marsijancima, pa je tek tada zvanično dobio dijagnozu: paranoja, iako je to svima na ETF moralo odavno biti poznato. Znači, na ETF je mogao raditi sve ono što je radio a što je ukazivalo na neku tešku psihijatrijsku bolest, a da to ni Vlajiću, ni Hiniću ni Dokiću niti Iliškoviću, niti ikom bude čudno ili sumnjivo. Dapače, to im je odgovaralo jer su se nadali da će me on uništiti, kad to već oni nisu uspjeli. Inače, Vojislav Bajić se dobrovoljno

prijavljivao da bude asistent na svim predmetima gdje se ukazala potreba, pa je znao asistirati čak i na 7 predmeta istovremeno, tako da je jednom čak i sam Dokić rekao: ” Vojislav Bajić bi se javio i na vjeronauku kad bismo taj predmet imali!” Tek kad je počeo spominjati Marsijance i štipati daktilografkinje na Fakultetu, morali su shvatiti i prihvatiti da je on LUD. O teroru nadamnom iz tog perioda mogu dati na uvid detaljne podatke i dokumente, na zahtjev Suda. II Pošto se već tada na Fakultetu počelo nazirati formiranje interesne grupe koja se postavljala kontra svakog stava koji nije bio strogo u njihovom interesu, Vlajić je meni na leđa natovario i svoje ” saborce” iz te interesne grupe ( u prvom redu Iliškovića), kojima se uskoro pridružio pridošli Dokić koji je također u toj INTERESNOJ GRUPI prepoznao i svoj interes. Vlajićev interes je bio da ima apsolutno poslušne i neambiciozne asistente kako bi sebi osigurao doživotnu poziciju, kako na osnovnom predmetu, tako i na honorarnom. Kako ja nisam baš zadovoljavala te kriterije, to me je morao eliminisati i to terorom i lažima. Tako se još i danas, na svaki pomen njegovog nekorektnog i protivzakonitog odnosa prema meni, on brani lažima. Jedna od najomiljenijih mu je ona da navodno nisam dobro držala vježbe, koju on sam u startu demantuje činjenicom da je pomagao u opstrukciji mog napredovanja u zvanje docenta i time nepotrebno PRODUŽIO moje asistiranje kod njega, što je protivno logici zdravog razuma: Jer, ako sam bila loš asistent, trebao je nastojati da me se što prije riješi, kao što bi uradio svaki čovjek sa normalnom logikom zaključivanja, zar ne? Tu laž ne može NIČIM ARGUMENTOVATI ( time krši moje pravo iz USTAVA RS čl. 13. ) Naprotiv, za 19 godina asistiranja imala sam 3 pozitivna reizbora, a da nisam bila dobar asistent, to bi se iskazalo prilikom reizbora. Zar ne? Osim toga, on nije sarađivao ni sa svojim drugim asistentom Miloradom Bajićem, (kog je hvalio, za razliku od mene), ali i njega drži na mjestu asistenta već 32 (!!??) godine i ni na koji način mu nije pomogao da napreduje, što dokazuje da je u pitanju samo njegova pohlepa, zbog koje, kad ode u penziju, iza njega neće ostati ništa na ovoj Katedri. A društvo ga je plaćalo, između ostalog, i da iza sebe ostavi kadar za kontinuitet. Kako sam ja, po njegovim proizvoljnim i ničim argumentovanim tvrdnjama bila loš asistent, pa mi zato nije htio pomoći, pitam se zašto onda nije pomogao Miloradu Bajiću za kog kaže da je bio dobar asistent? Iz ovog je vidljivo da i on ima RAZLIČITE ARŠINE, kao i Dokić, što nikako ne priliči jednom univerzitetskom nastavniku, koji bi bar trebao znati to DA JE ISTINA ( i LOGIKA) SAMO JEDNA, da postoji USTAV RS čl. 10 , koji je isti za sve nas, a ne da se ponaša po onoj: Prema svecu i molitva! Pošto nisam imala nikakvu podršku za moj rad na Katedri za opštu elektrotehniku, a pogotovo ne od mog predmetnog nastavnika ( kome je trebala biti radna obaveza da sarađuje sa svojim asistentom), koji je ovaj predmet držao honorarno i tako se ponašao, obratila sam se profesorima sa drugih katedri i neko od njih su mi pomogli da se uključim u naučni rad. Prof. Širbegović mi je čak, sa jednog projekta koji je vodio, omogućio i rad na doktorskoj disertaciji, koju sam prijavila u Zagrebu i to TAJNO, da mi Vlajić, Ilišković i slični, svojim spletkarenjem ne bi što pokvarili. A spletkarenja je bilo, tako da su oni svoje doktorske titule sticali čak u Prištini! Najprije, kad sam magistrirala, bili su zatečeni, pa su išli u Zagreb da vide moj rad i ko mi je bio u komisiji. Kad su vidjeli imena, zašutjeli su. Isto se desilo i kad sam doktorirala. Oni naprosto nisu mogli vjerovati da se tako nešto može postići BEZ SPLETKARENJA, valjda polazeći od sebe! Kad sam doktorirala 1991., tadašnji dekan Branko Dokić je 3 godine odugovlačio sa raspisivanjem konkursa, što je po Zakonu o univerzitetu bio OBAVEZAN DA URADI SVAKE GODINE, a tadašnji prosvjetni inspektor Milenko Lužajić nije radio svoj posao u

skladu sa zakonom i tako mu omogućio ovu ZLOUPOTREBU POLOŽAJA (KZ RS čl.337.) (DOKAZ3). Za razliku od mene, kad je trebao da napreduje neko iz pomenute INTERESNE GRUPE ili neki njihov poslušnik, konkurs se odmah raspisivao, pa je ovom ZLOUPOTREBOM POLOŽAJA ( KZ RS 337, stav 1 i 2.) Dokić vršio još i DISKRIMINACIJU NADAMNOM, TE KRŠIO USTAV RS , ČL 10 I GORE POMENUTE MEĐUNARODNE KONVENCIJE. Nakon mojih putešestvija oko tadašnjih institucija i vlastodržaca i njihove nezainteresiranosti za taj problem ( npr. Marko Raičević, tadašnji “kadrovik” SDS je rekao: “Mene to ne interesuje!” (?)), jedva sam preko dr Rajka Kuzmanovića uspjela natjerati Dokića da raspiše konkurs. Tad sam se javila na konurs za predmete OSNOVI ELEKTROTEHNIKE, na kom sam asistirala 20 godina i imala magistarski rad i doktorat iz teorijske i primjenjene elektromagnetike, i na kom je Vlajić radio honorarno, te na MIKROTALASNU TEHNIKU iz koje oblasti sam doktorirala. Tad počinju velike igre, kako da se meni uskrati ono na što imam pravo po Zakonu. Najprije su mi Dokić i Ilišković, krijući se iza Komisije za naučni rad ( koja je bila samo ispostava želja pomenute dvojice) odredili komisiju za izbor mimo ustaljenih pravila koja važe na Fakultetu ( da u komisiji bude neko od mentora), a pogotovo mimo onih koja važe za članove pomenute INTERESNE GRUPE. Meni su ONI odredili Komisiju za pisanje referata, a sebi su također ONI određivali komisije. Tako se desilo da su meni u komisiju stavljena čak 2 AKADEMIKA i jedan redovni profesor, svi sa najelitnijeg fakulteta u bivšoj SFRJ, sa beogradskog, dok su sebi određivali članove komisije po principu klijentelizma ( ja tebi, ti meni), tako da je bilo članova komisije i sa Saobraćajnog fakulteta! (DOKAZI 3,4, 5). Protiv ovakve diskriminacije nisam mogla ništa, pa sam strpljivo čekala izvještaje komisije. Kako je u komisiju za predmet Osnovi elektrotehnike kao član, pored akademika, bio stavljen i Vlajić, to sam tražila njegovo izuzeće, smatrajući da osoba koja je direktno zaonteresovana, ne može biti u komisiji i dobila sam od Univerziteta odluku o izuzeću, koju je Dokić trebao da sprovede u roku od 15 dana. (DOKAZ6). Dokić je ponovo ZLOUPOTREBIO svoj položaj (KZ RS čl.337) dekana i nije nikad postupio po toj odluci, a ja nikad nisam dobila ni pozitivan ni negativan referat, čime je prekršen i Zakon o Univerzitetu ( čl.80, 81). S obzirom da je prosvjetni inspektor tada bio korumpirani Luzajić, a kadrovik u u SDS Raičević, nisam imala kome da se žalim. U slučaju drugog predmeta, na veliku žalost Dokićeve intertesne grupe, komisija mi je napisala POZITIVAN referat (DOKAZ7) i oni su se našli u nebranom groždju. Ali, u to doba bezvlašća i samovolje, Dokić se brzo snašao. Sazvao je Nastavno Vijeće ETF-a i rekao : “ Jest da Radojka Praštalo ima pozitivan referat i da ispunjava sve uslove za izbor u zvanje docenta, ali ja smatram da je Komisija njoj taj referat potpisala zato što je ne pozna (!!?). Osim toga, ona nije asistirala na tom predmetu ( što nije bilo pominjano ni za koje druge kandidate osim za mene (jedan od primjera Zlatko Bundalo)- dakle opet DISKRIMINACIJA), pa ja predlažem DA JE NE IZABEREMO”. Kad se glasalo, samo tri člana Vijeća nisu mogla da dezavuišu referat komisije akademika za koju su i sami na Vijeću glasali ( dr Širbegović, dr Sertić i dr Jovanović), a svi drugi su poslušno glasali onako kako je to od njih tražio Dokić ( opet ZLOUPOTREBA POLOŽAJA KZ RS čl. 377) (DOKAZ8). Nakon toga sam se opet žalila Lužajiću, Savjetu Fakulteta i Vijeću Univerziteta (DOKAZ9) Lužajić opet nije radio svoj posao kao ni do tada, Savjet takođe, a nije mi odgovorilo ni Vijeće Univerziteta ( treba vidjeti ko u tim slučajevima podliježe pod KZ RS član 377. 1 i 2) A onda je odjednom, iznenada reagovao rektor Mirjanić i to telefonom nazvao Dokića, nakon čega je on sazvao Vijeće sa samo jednom tačkom dnevnog reda. Na tom Vijeću je rekao: “”Dobili smo naredjenje da u slučaju Radojke Praštalo postupimo po zakonu. Neću nikakvu diskusiju. Ko je ”za”? “ I SVI su sada bili ”za”, iako NIKAKVIH novih momenata nije bilo, niti je itko smio išta da pita. Naprosto: Veži konja gdje ti aga kaže,

i šuti! A sve je bilo isto: i ista komisija, i isti izvjestaj i isti opus i isti kandidat.(DOKAZ 10). Bilo bi smiješno da nije žalosno i da se nije desilo na FAKULTETU!! Eto, takvim primjerom je, ETF kao najstariji fakultet u Banjaluci služio drugim fakultetima, pa nije čudo što danas imamo FOSILIZIRAN, BESKORISTAN, UGUŠEN UNIVERZITET. Tako sam ja, tek 25. 8. 1994. dobila zvanje docenta (DOKAZ11), iako sam doktorirala još 25. 9. 1991. (DOKAZ12), za razliku od ostalih koji su, čim bi doktorirali, odmah dobili zvanje docenta ( opet DISKRIMINACIJA i sprečavanje napredovanja, te kršenje Ustava, Zakona i Konvencija), što se može utvrditi iz domumentacije na Fakultetu. Bez obzira ne sve ove blokade i opstrukcije, ja sam se trudila da kvalitetno radim i da ispunjavam SVE svoje radne obaveze. Najteže mi je bilo zadovoljiti obavezu bavljenja naučnim radom jer meni je bilo nedostupno SVE što je pretpostavka bavljenja naučnim radom. Ipak, i u tako teškim uslovima, ja sam pokušavala da objavim po koji rad, bez obzira na sve moguće opstrukcije. Jednom prilikom sam poslala rad u ELECTRONIKS, a potvrdu o prihvaćanju rada i formular za IZJAVU koju sam trebala potpisati da bi mi oni objavili rad, dobila sam sa 2 godine zakašnjenja! Netko je to pismo, tek dvije godine nakon što je stiglo, ubacio u moj kabinet. (Na zahtjev Suda mogu dostaviti i kopiju tog pisma). Naravno, tada je bilo kasno da popunjavam i šaljem dostavljeni mi formular, a stranci ne bi ni razumjeli moje isprike ovakve vrste! Dalje, već tri puta mi je odbijen zahtjev za odlazak na konferencije na kojima mi je bio prihvaćen rad, da bi mi dekan Ilišković, uz molbu za odlazak na konferenciju zatražio čak i separat rada, da ON procijeni da li mogu da idem ili ne. To se jedino u mom slučaju traži i procjenjuje ( opet DISKRIMINACIJA i sprečavanje bavljenja naukom čime se krši USTAV RS čl. 27) (DOKAZI 13, 14, 15) . I procijenio je da taj moj rad NIJE USKO IZ MOJE OBLASTI( u današnjoj eri kognitivne nauke i forsiranja interdisciplinarnosti!!??) i odbio da mi omogući odlazak na Konferenciju. III Nakon toga teror nadamnom se nastavlja. Nisu htjeli da mi prime asistenta već su me prisilili da sama sebi držim vježbe. Da ne spominjem da sam bila gurnuta na marginu po svim osnovama: i projekti i odlazak na studijska putovanja, posjetu ETF u Novom Sadu kamo sam htjela otići radi uvidau njihovu novu, modernu laboratoriju za OE, niti u Niš da vidim kako je organizovana nastava na predmetu Mikrotalasna tehnika, a također nikad nisam mogla dobiti ni stan, pa čak ni jednu sobu proširenja i td . No, pomirila sam se sa sudbinom, radila svoj posao, pisala knjigu. Ali onda je Dokić (koji je 8 godina bio dekan u kontinuitetu (!??), zaključio da j e meni vjerovatno suviše dobro kad ćutim, pa mi je naredio da moram prihvatiti, umjesto vježbi na mom predmetu, da držim predavanja na predmetu Električna mjerenja, što nije bilo iz oblasti mog bavljenja i interesovanja. Počela sam pripremati predavanja, da bise on, nakon izvjesnog vremena, predomislio i odlučioda taj predmet povjeri Radmila Vukić, a meni je naredio da držim 1/ 2 Radiotehnike. Drugu polovinu trebalo je da drži jedan magistar iz Čajevca, a ja sam trebala da potpisujem i za njega i za sebe. Pošto je to bilo protivzakonito, ja sam rekla da pristajem jedino ako ja držim obje polovice. On na to nije pristao i ja sam njegov aranžman odbila i rekla da ću radije držati i dalje sama sebi vježbe, nego da radim protivzakonite stvari. On je rekao da se tako radi na Fakultetu od prvog dana i da niko nije još stradao zbog toga, što za mene nije bilo prihvatljivo obrazloženje s obzirom na onu latinsku: Quod licet Jovis, non licet bovis! Međutim, on me nije htio pustiti na miru, te je organizovao sve potrebne radnje da se na brzinu predmet RADIOTEHNIKA raspolovi na dva:RADIOPREDAJNICI i RADIOPRIJEMNICI i prisilio me da držim RADIOPREDAJNIKE, dok je RADIOPRIJEMNIKE povjerio Šunjevariću iz Beograda koji dolazi jednom godišnje, samo

da ja ne bi dobila jedan honorarni predmet ( dok ”oni” drže i po 3-4 honorarna predmeta- opet DISKRIMINACIJA, USTAV RS čl. 10). IV Kad sam stekla uslove za izbor u više zvanje na predmetu Mikrotalasna tehnika, a prispio mi je rok za reizbor (Zakon o univerzitetu čl. 78 ) tražila sam da raspiše konkurs, što je bila zakonska obaveza dekana da uradi SVAKE godine po Zakonu o univerzitetu, čl. 78, 79, on je to odugovlačio i nije raspisivao konkurs ( opet ZLOUPOTREBA položaja i ovlašćenja i KRIVIČNO DJELO po RS član 337, stav 1. i 2. ) Obratila sam se prosvjetnom inspektoru g. Željku Laganinu i on je nekako uspio da prisili tek novog dekana Iliškovića da to učini. (DOKAZ16). Međutim, Ilišković je, zajedno sa sekretarom Fakulteta Markom Ninkovićem i pomenutom interesnom grupom kreirao spletku kojom će me onemogućiti da napredujem. Nažalost, pored “pravne države” kakvu imamo, u kojoj ni jedna institucija ne funkcioniše, on je uspio u tome, tako da ja još ni danas, gotovo 4 godine od isteka zakonskog roka koji je istekao 25. 9. 1999. ( čl.78, 79 Zakona o univerzitetu) nije obavljen izbor. Ilišković je ZLOUPOTREBOM POLOŽAJA i OVLAŠĆENJA (KZ RS čl. 337. stav 1. i 2.) spriječio moje napredovanje i to na slijedeći način: 1. Kad je 18. 7.2001. godine, dvije godine nakon zakonskog roka ( 25. 9. 1999. po čl. 78, 79 Zakona o univerzitetu) konačno raspisan konkurs, scenarij i tekst konkursa su tako bili režirani, da konkurs propadne. Naime, tekst je formulisan tendecionalno, u suprotnosti sa Zakonom o univerzitetu, jer su u njemu pod tačkom 4. objedinjena dva jednosemestralna predmeta što je u suprotnosti sa Zakonom o univerzitetru čl. 75. (DOKAZ17). Svrha ovog je bila da se moje napredovanje na predmetu MIKROTALASNA TEHNIKA (MT), uslovi napredovanjem na predmetu RADIOPREDAJNICI (RP), za koji je Ilišković smatrao da ja nemam uslova jer se tom oblašću nisam eksplicitno bavila ili bar ne u onolikoj mjeri kao sa MT, pa da će mi to, ako se objedini u JEDNOM REFERATU (što nije u skladu sa Zakonom o univerzitetu čl. 75, jer su to dva različita i nespojiva predmeta, DOKAZ18), onemogućiti da uopšte napredujem. Ja sam se prijavila, u skladu sa Zakonom o univerzitetu ( čl. 75) na jedan predmet tj. na Mikrotalasnu tehniku. Međutim, dekan Ilišković se ušutio i nije preduzimao mjere koje je dužan preduzeti po Zakonu o univerzitetu, čl. 80. Dana 12. 9. 2001. obratila sam se prodekanu za nastavu u Vijeću ETFa i tražila da mi se po ustaljenim kriterijima odredi komisija (DOKAZ19). Odgovora nema. Obratila sam se ZAHTJEV-om Savjetu ETF(DOKAZ20). Dana 15 11. 2001. umjesto Vijeća i Savjeta, odgovara dekan Ilišković sa obrazloženjem da se iz formalnih razloga moja prijava nije uvažila (DOKAZ21)! Zbog nepoštivanja Zakona od strane dekana, Savjeta i Vijeća ETF, žalila sam se Vijeću univerziteta 20. 11. 2001. odgovora nema (DOKAZ22 ). Dana 13. 2. 2002 žalila sam se Inspekciji rada (DOKAZ23), da bi mi oni tek nakon mnogobrojnih intervencija odgovorili 5. 3. 2002 da nisu nadležni i proslijedili su to Inspektoru za visoko školstvo. On dolazi 27. 3. 2002. na ETF, gdje ga prima dekan Ilišković i zasipa ga raznim svojim izmišljotinama koje nižim ne može argumentovati, a koje su rezultat njegove patološke mržnje prema meni koja sam se jedina usprotivila njegovom teroru i njegovoj azijatskoj despotiji, pa me je vrijeđao i svašta nalagao inspektoru od čega je nešto ušlo i u zapisnik (DOKAZ24), čime je prekršio mnoge članove Ustava RS ( čl. 13, 25, 32) i Evropske konvencije o ljudskim pravima čiji je BiH potpisnik. Nakon toga inspektor je, vidjevši da se tu svašta protivzakonito dešava, ispostavio RJEŠENJE br. 6-08-755/ 2002, 1. 4. 2002 . (DOKAZ25), po kom dekan Ilišković nikad nije postupio i time dezavuisao pravni sistem RS u kojoj je vršio funkciju dekana fakulteta! Zbog toga se ponovo obraćam

Inspekciji rada i molim ih da oni zajedno sa prosvjetnim inspektorom zaštite moja prava, što oni ponovo odbijaju dopisom 05/5.1.1-173.1-471/02 od 8. 5. 2002.( DOKAZ26) Kako je u međuvremenu došlo do incidenta na sjednici NNVa ETFa, to sam prosvjetnom inspektoru dostavila DOPUNU zahtjeva za intervenciju 22. 4. 2002, jer sam se osjetila ugroženom od strane razgoropađenog Iliškovića (DOKAZ27), koji mi je na sjednici NNVa prijetio , vrijeđao me i istjerivao me napolje. Čak je prijetio, ako mu još samo jednom natovarim na vrat inspektora, da će mi dati OTKAZ, čime je prekršio mnoge članove iz USTAVA RS i Evropske konvencije o ljudskim pravima . Molim da se pojedinačno utvrdi odgovornost svih u tom lancu koji su prekršili KZ RS čl 337. U međuvremenu, kako nije bilo nikakvog odgovora od prosvjetnog inspektora, ja sam pretpostavila da je opet na scenu stupio nedjelotvorni inspektor Lužajić, pa sam zatražila od inspekcije rada da oni penzionišu Lužajića i sekretara Univerziteta Nikolića koji ima 75 godina i blokira rad Vijeća univeriteta, kako bismo mi ugroženi mogli ostvarivati svoja prava, (DOKAZ28) Inspektorat za prosvjetu se nakon toga više nije nije oglašavao, a meni nije imao ko da pomogne u ostvarivanju mojih zakonskih prava. Tako je neligitimno propala moja legitimna prijava na konkurs, a nigdje nikog nije bilo da me zaštiti. To je razlog što se sada moram obratiti Sudu. V

U međuvremenu je prošla godina dana i NELEGITIMNO je propala moja LEGITIMNA prijava na konkurs. Prosvjetni inspektor nije uspio da zaštiti moja prava već je samo prisilio Iliškovića da ponovo raspiše Konkurs i to u skladu sa zakonom, što je i učinjeno. Pitala sam sekretara ETF-a Marka Ninkovića, da li se ja moram opet prijaviti na konkurs i on mi je ””prijateljski”” savjetovao da to uradim i da se prijavim na DVA predmeta, kako ne bi opet imala problema sa dekanom, ( SILA ZAKON MIJENJA!). Razmislila sam o svemu i zaključila: KAD ME VEĆ PRISILJAVAJU DA SE BAVIM RADIOPREDAJNICIMA, onda ću konkurisati i na RADIOPRIJEMNIKE jer je to samo druga polovina jednog te istog predmeta RADIOTEHNIKA, čime ću lakše moći ortganizovati aktivnosti u nastavi, a možda ću konačno na tri jednosemestralna predmeta dobiti i asistenta u stalni radni odnos, te ga potsticati da napreduje i jednog dana preuzme obaveze na ovim predmetima. Naime, ja sam oduvijek željela da STVORIM i OSTAVIM iza sebe kadar, a ne da iza mene BUDE POTOP kao što rade oni iz gore pomenute INTERESNE GRUPE. Oni čitav radni vijek rastjeruju sve one koji bi mogli ugroziti njihove labilne pozicije, pa se već sad ima takva situacija da su ostali gotovo samo fosilizirani šefovi katedri i nekoliko ostarjelih asistenata koji imaju asistentski staž dug 32 godine!!! Ima još po koji uporni entuzijast koji se krvavo sam izborio za svoj status u ovakvim uslovima opstrukcija, a svi ostali su došli, vidjeli, zaključili da tu ne mogu zaraditi za život, da ne mogu obezbijediti krov nad glavom svojoj porodici, da ne mogu napredovati i otišli!

U maju 2002. ponovo sam se prijavila na konkurs (DOKAZ29) i to na tri jednosemestralna predmeta pod rednim brojevima 6.7.8. Kako sam još 12.9. 2001 predala prodekanu za nastavu i NNV-u ETF-a ZAHTJEV (DOKAZ30) za formiranje Komisije za izbor u više zvanje, na koje mi niko nije odgovorio, to me Šef katedre za telekomunikacije Đemal Kolonić pozvao na razgovor i tražio od mene da odustanem od zahtjeva za formiranje komisije koje sam u pomenutom ZAHTJEVU iznijela. Ja nisam pristala i na slijedećem NNV-u Ilišković mi je naturio, komisiju po svom ukusu! (DOKAZ31 ) . Pošto sam imala opravdane razloge da tražim izuzeće dvojice zadnjih članova iz te Komisija, zatražila sam to na Vijeću i pokušala da to obrazložim. Ali, dekan Ilišković ne samo da mi je odbio to moje pravo, već nije dozvolio (USTAV čl. 25 i Konvencije o ljudskim pravima čl. 9) niti da iznesem svoje argumente (DOKAZ32), niti da to što sam ja rekla uđe u zapisnik! Time je

povredio više mojih građanskih prava ! Svoj monolog je završio riječima: “Dok sam ja ovdje, ti ne možeš ništa da kažeš niti da išta tvoje udje u zapisnik!” Zbog ignorisanja mojih prava od strane dekana Iliškovića, žalila sam se Vijeću Univerziteta 26. 6. 2002. (DOKAZ33) i Inspektoru za visoko školstvo 2. 7. 2002. (DOKAZ34) prilažući svu dokumentaciju vezanu za prethodni konkurs, kao i dokumentaciju relevantnu za moj zahtjev izuzeća dvojice članova komisije (DOKAZ 35), iz kog se vidi da je Šunjevarić direktno zainteresovan da ja ne budem izabrana jer dri honorarno predmet na koji sam ja konkurisala, baš kao što je bio slučaj sa Vlajićem 1991. god. ). Pošto ni ovaj put nije imao tko da me zaštiti od Iliškovićeve ZLOUPOTREBE položaja, a referat komisije nije stigao u roku propisanim Zakonom o univerzitetu ( čl.81.), to sam na osnovu čl. 104. Zakona o radu podnijela NNVu ETF-a u Banjaluci ZAHTJEV da mi se odredi komisija u skladu sa mojim ZAHTJEVOM od 12. 9. 2001. (DOKAZ36), na što se dekan opet oglušio i time prekršio pomenute članove obaju pomenutih Zakona.

Tek 24. 12. 2002. stigao je referat koji su potpisala prva trojica članova komisije: Akademik Aleksandar Marinčić, Prof. dr Bratislav Milovanović i Prof. dr Đorđe Paunović, dok ona dvojica čije sam izuzeće tražila, nisu htjeli da sudjeluju u radu Komisije. Jedan od njih, Vlajić je napisao da nije sposoban da odradi nametnuti mu posao jer je kandidat “netipičan” (DOKAZ37)

U medjuvremenu, tj. u novembru 2002 stigao je na NNV referat za izbor u zvanje vanrednog profesora Gojka Savanovića, tadašnjeg ministra za obrazovanje. Referat je bio napisan na 1.5 stranici, što je bilo nečuveno! Nitko nije imao primjedbe osim mene. Ja sam ih imala čak 12 ( PRILO 38), ali mi dekan Ilišković nije dozvolio da ih iznesem. Kad sam počela da govorim i kad je on vidio šta ću reći, zajapurio se i skočio vrijeđajući me i onemogućavajući me da nastavim, kršeći po ne znam koji put moja ustavna i ljudska prava. Počeo je vikati : “TI SI LUDA! IZLAZI NAPOLJE! NE MOŽEŠ DA GOVORIŠ DOK SAM JA TU!”” i slično. Nakon što se malo smirio, ja sam ustala i rekla:” Ako ja to ne mogu da kažem ovdje, reći ću to preko sredstava javnog informisanja”( što sam i učinila, DOKAZ39) Nakon tog je samouvjereno rekao:””” Pa uradi već jednom nešto, nemoj stalno samo da prijetiš.”Nakon sjednice Vijeća otišla sam u moj kabinet i poslala e-mail većini članova vijeća o mojim primjedbama na Savanovićev referat (DOKAZ40). Nakon mog propalog pokušaja da iznesem primjedbe na Savanovićev referat, NITKO SE NIJE USUDIO DA IŠTA KAŽE i referat Gojka Savanovića je prošao iako on NIJE ISPUNJAVAO NITI JEDAN JEDINI USLOV ZA ZVANJE VANREDNOG PROFESORA. Usput da kažem da je dvije godine ranije, na neki čudan način on dobio i zvanje docenta na našem Fakultetu, iako nismo vidjeli niti njegov referat, a još manje reference, koje su nam i sad bile nedostupne, a sam referat je predstavljen na slabovidljivoj kopiji, kako ne bismo mogli vidjeti da tamo ništa nema. Referat je dužine 1.5 stranice, kao za asistenta pripravnika ?! Znači, Gojko Savanović, koji je završio najprije zanat, pa pedagošku školu, pa pedagoški fakultet smjer za tehničko obrazovanje, koji NIKAD NIJE ZAVRŠIO elektrotehnički fakultet i koji je, kao takav, na tko zna koji način dobio titulu magistra i dotora elektrotehnike, koji nikad nije radio na fakultetu i bio asistet, odjednom je u roku od SAMO 2 godine došao do zvanja vanrednog profesora, sa samo 2 rada i dvije sumnjive knjige koje ne pokrivaju gradivo predmeta na koje se bira, dok ja, koja radim 30 godina na fakultetu, imam referat kao u DOKAZU 41, redovno sam završila školovanje, postdiplomski, doktorirala i magistrirala u Zagrebu, imam mnogo radova i knjiga, mene se već 3 godine opstruiralo za zvanje docenta, a sad me se već 4 godine opstruira u sticanju zvanja Van. profesora. Nije li to najdrastičnija moguća DISKRIMINACIJA, s obzirom da smo pred USTAV-om, ZAKONIMA i MEĐUNARODNIM KONVENCIJAMA svi ravnopravni ( USTAV RS čl.10)

Kad je moj referast za zvanje van. prof. , potpisan od prva tri člana komisije stigao na Vijeće, njemu su tražili “ “””dlaku u jajetu”, protiv čega, u principu, nemam ništa. Ali imam protiv DISKRIMINACIJE. Od moje Komisije su sad tražili da se referati razdvoje po predmetima, što od Savanovićeve komisije nisu tražili. A tražili su to iz dva razloga: 1. Da još otežu koliko god više mogu sa mojim izborom i tako me što više oštete

materijalno, moralno, psihički i profesionalno ( Evropska konvencija o ljudskim pravima čl. 3, 14, USTAV RS čl. 13,14, 16, 27 i KZ RS čl. 337. stav 1.i 2.)

2. Nadaju se, ako se sad moj opus razdijeli na tri referata, MOŽDA nigdje neće biti dosta, pa će uspjeti da me spriječe u napredovanju, kad već nisu uspjeli onom Iliškovićevom ujudurmom kojiom je on pokušao da me spriječi da napredujem na Mikrotalasnoj tehnici ako me prisili da konkurišem na dva predmeta za koja bise pisao jedan zajednički referat., kao što sam objasnila ranije. 3. Da bi dobili još malo vremena da pokušaju izlobirati zprotiv mene bar još jednog člana komisije od one trojice koji su potpisali zbirni referat, na čemu, prema informacijama koje imam, intenzivno rade. Zbog toga ja nisam još ni do danas, 7. 7. 2003. dobila niti pozitrivni niti negativno rješenje o mom izboru, bez obzira na sve ono što piše u zakonu ( Tko “ šiša” zakon?)

Iako sam odavno svjesna toga da ću zaštitu svojih prava tražiti na Sudu, ipak sam pokušala još jednom da se obratim Inspektoru za prosvjetu, 30. 1. 2003. (DOKAZ 41). I za čudo, on je došao na Fakultet i napisao ZAPISNIK, 7. 2. 2003. koji ja ne znam kako da tumačim (DOKAZ42) Tek, da kažem da ovaj zapisnik nije ostavio baš nikakav utisak na rukovodstvo ETF, pa sam zbog toga odlučila da se obratim SUDU jer su prošle gotovo 4 godine od kad sam ja trebala dobiti zvanje van. prof. U tom dopisu Inspektor je saopštio dekanu ETF da je komisija od 3 člana dovoljna, da su se ispunili svi uslovi za moj izbor u zvanje vanrednog profesora i da ne treba nikakva izmjena ni dopuna članova komisije. Rukovodstvo ETF-a se ne sve ovo oglušilo i umjesto Vlajića u komisiju stavilo Džemala Kolonića i to sasvim proizvoljno, bez pokrića u odluci ikojeg organa fakulteta ( što se može vidjeti iz zapisnika sa sjednice Vijeća od 22. 1. 2003.) i bez obzora na odluku Inspektora za visoko školstvo. A da stvar bude gora, Đemal Kolonić mi je nekoliko dana prije toga NUDIO da prihvatim njegov prijedlog da “ napredujem” u zvanje docenta na sva tri predmeta, jer navodno još nisam zrela ( !!??) za zvanje vanrednog profesora!! Ja sam mu se zahvalila na tako “ velikodušnoj “ ponudi i rekla mu, da je on zaboravio da sam ja već 9 godina u zvanju docenta na predmetu MT i da već 4 godine povjereno držim nastavu na Radiopredajnicima kao docent i ako nisam zrela poslije 30 godina rada na fakultertu, onda neću nikad ni biti. Nisam mogla da propustim priliku a da ga ne upitam : KAKO li je Savanović sazreo za zvanje vanrednog profesora za samo dvije godine honorarnog rada na fakultetu, a i on, Đemal Kolonić ( sadašnji ministar za nauku i tehnologiju) je glasao za njegov izbor? Kakvi su mu to toliko divergentni aršini? I on ne poštuje ni USTAV RS ni EVROPSKU KONVENCIJU O LJUDSKIM PRAVIMA, a da tragedija bude veća, sjedi na mjstu MINISTRA u Vladi RS!!!??? Zbog ovakvog nastranog stava Đemal Kolonić ne može biti član komisije za moj izbor, a nije ni potrebno da bude, prema mišljenju Inspektora za visoko školstvo. V Moram priznati da se ne vrši teror samo nadamnom na ovom Fakultetu, ali je taj teror nadamnom najintenzivniji i najdugotrajniji jer sam mu se ja SUPROTSTAVILA. Što se tiče terora i diskriminacije nad ženama, on postoji od samog uspostavljanja ovog Fakulteta.

Prva je taj teror osjetila Prof. Olivera Josifović koju su opstruirali u pokušaju da radi doktorat tako da su sakrili uputstva od nekih novih instrumenata koji su stigli na Fakultet a na kojima je ona trebala da izvrši neka mjernja u okviru svog doktorata. Ona čak zna i tko je to učinio. Ta osoba je i danas šef katedre! To ju je potpuno obeshrabrilo i odustala je od toga da radi doktorat. Zbog toga nije dalje dogurala od zvanja docenta. Druga žrtva je bila Dušanka Vuksan, koju čak nisu čak htjeli omogućiti niti odlazak na postdiplomske studije, već su joj dali RJEŠENJE po kom ona NE TREBA DA MAGISTRIRA već mora da drži velik broj časova nastave jer je to tada bilo potrebnije za Fakultet. Kako je Zakon o univerzitetu bio nemilosrdan ( prma ženma) to je ona zbog toga kasnijhe izgubila posao na Fakultetu, a to RJEŠENJE joj nije noišta pomoglo. Ono ju je samo obmanulo da se ne bori za svoje pravo! Drugim riječima bila je izigrana! Treća žrtva je bila fizičarka Mirjana Vrdoljak, koja je iz istih razloga izgubila posao i vratila se na gimnaziju. Informatičarki Dušanki Ajduković- Stojanović je, nakon što je doktorirala u Zagrebu i stekla uslove za zvanje docenta na predmetu DIGITALNA TEHNIKA, na kom je asistirala 20 godina, dekan Dokić oduzeo to pravo i kao docenta na tom predmetru postavio svog štićenika Zlatka Bundala koji nije nikad asistirao na tom predmetu, a nju, koja je prije njega doktorirala ostavio da bude Bundalov asistent! A sve uz obrazloženje dijametralno suprotno onom zbog čega je tražio od NNV-a da ne glasa za moj izbor u zvanje docenta. Tj. Ovdje je obražloenje bilo: “Ja predlažem da ne izaberemo Dušanku Ajduković u zvanje docenta jer joj je komisija potpisala referat zato što je pozna,” (!!??) za razliku od objašnjenja datog NNVu prilikom mog izbora u zvanje docenta kad je rekao: “Ja predlažem da ne izaberemo Radojku Praštalo u zvanje docenta zato što je Komisija njoj potpisala referat zato što je ne pozna.” (!!??). Eto to je “”dosljednost” i “karakter” osobe koja sa jedne političke funkcije ide na drugu, sve višu i višu! Šta drugo reći osim onu narodnu: U ludoj zamlji i slijepi konji prolaze! Dušanka Ajduković to poniženje nije mogla podnijeti i napustila je Elektrotehnički fakultet, baš kao što su Dokić i njegovi pajdaši htjeli. Sada radi na Tehnološkom fakultetu i ima zvanje vanrednog profesora. Prilikom njenog izbora u ovo zvanje, Dokić i kompanija su pravili svakakve ujudurme, uključujući i neke falsifikate ( o čemu može posvjedočiti dr Ajduković-Stojanović), a o traču da i ne govorim, sve sa ciljem da je onemoguće da i tamo napreduje. Jer, zaboga, ona je žena i ne smije time povrijediti njihovu dinarsku sujetu! Napakovali su joj i tamo neke falsifikate, za koja su mislili da će proći s obzirom da je tada bio rat, a granice zatvorene. Međutim, ona je preko SFORA uspjela dobiti potrebnu dokumentaciju sa fakulteta u Zagrebu i tako raskrinkati njihove podvale. Nažalost, u uslovima bezvlašća i odsustva ikakvih institucija i države, ona nije imala šanse da protagoniste ove prljave igre privede pravdi, tako da su oni danas MINISTRI!!! ( Jao si ga nama!) Bez obzira na sva spletkarenja sa ETF-a, ona je ipak dobila zvanje van. profesora i tako postala jedina žena sa ovog Fakulteta koja je prekoračila zvanje docenta, a da bi u tome uspjela, morala je pobjeći na drugi fakultet, tj. ispod čizme raznih Dokića, Iliškovića i sličnih. Slijedeća žrtva je Radmila Vukić, koja je doktorirala i 20 godina radila na predmetu Telekomunikacije, da bi na kraju, kad je doktorirala ( u današnje vrijeme na TELEKOMUNIKACIJAMA!!), dobila samo “mrvice sa stola”, tj. dobila je predmete Elektična mjerenja i Akustiku, za što se nije školovala. U isto vrijeme, Šef katedre Đemal Kolonić je predmet Digitalne teklekomunikacije dao za honorar jednom svom prijatelju sa ETF Beograd. Dr Vukić je čekala 3 godine da dobije na Katedri za telekomunikacije mjesto koje joj pripada, a kad je vidjela da od toga nema ništa, napustila je Fakultet i zaposlila se u administraciji jedne srednje škole u Beogradu!

Ona također nije imala snage i volje da se bori, jer je shvatila da je takva politika ionako uništila Fakultet i oduzela mu budućnost. Ja sam jedna jedina žena ( i jedna jedina osoba) koja se uhvatila u koštac sa ovom kriminaliziranom grupom koja je svojim zloupotrebama položaja potpuno uništila Fakultet. I ja sam imala razloga još davno da odem, ali nisam. Nije sve niti u tome da se- ode. Netko treba i da se bori. Kako ni jedna žena na ovom Fakultetu nije dogurala dalje od zvanja docenta ( a mnoge nisu ni dotle), nisam ni ja, makar već 4 godine ispunjavam uslove za to. Valjda NE SMIJE NI JEDNA ŽENA DOBITI veće zvanje od zvanja docenta na ovom fakultetu, bez obzira na njen opus i bez obzira na Zakon. I ja radim na Katedri za telekomunikacije i šef Katedre Đemal Kolonić je predmet za koji sam ja stručna ( potvrdila mi Komisija koju su oni izabtali) dodjelio kao drugi honorarni predmet na ovom Fakultetu svom prijatelju Šunjevariću iz Beograda. Istovremeno, umjesto da radi na podsticanju i razvoju vlastitog kadra, on radi na destimulaciji. Kako drugačije objasniti činjenicu da sam ja za svoj rad i trud da bi napredovala, ispunila uslove za zvanje vanrednog profesora, oni meni to 4 godine opstruiraju, predmet za koji sam dobila refersat povjeravaju honorarnom iz Beograda koji dolazi jednom godišnje, a mene prisiljavaju da ponovo postanem asistent i da sama sebi držim vježbe!!!Vjerovatno u nadi da će i mene time otjerati kao što je otjerao dr Vukićevu, jer tada bi šef Katedre za telekomunikacije ostao SAM na toj katedri i mogao bi da angažuje koga hoće i kako hoće! A o tome da je trebao voditi Katedru tako da iza sebe OSTAVI KADAR koji će nastaviti rad i život katedre, on ne misli. I on vodi politiku kao i ostali šefovi katedri na ovom Fakultetu POSLIJE MENE POTOP! Nažalost, takvo vođenje politike na Katedri u zadnjih 30 godina, bilo mu je dobra preporuka da postane MINISTAR ZA NAUKU i TEHNOLOGIJU u vladi RS. Zar to nije sabotaža? Nije čudo što ja prolazim na ovom Fakultetu tako kako prolazim jer, ne samo da sam žena, već sam još i osoba sa sopstvenim integritetom, koja ima svoje mišljenje i ne podliježe ucjenama i strahu, tj. teror i diskriminacija se prema meni vrše po ta dva osnova. To znači da i svatko onaj tko ima svoj integritet i svoje mišljenje, nužno mora postati meta ove kriminalizirane klike, a dokaz za to je dr Mićo Gaćanović, jedini naš građanin koji je doprinio da se za RS sazna u svijetu u vezi sa nečim drugim osim u vezi sa Haškim sudom. I za nagradu za to, NNV ETF u BL je skoro Miću Gaćanovića isključio iz nastave, da bi obezbijedio honorare i pozicije nekim klijentelističkim pajdašima. Kad se to desilo Mići Gaćanoviću, dobitniku međunarodnih priznanja za pronalazaštvo, onda nije čudo da se to dešava meni. Samo se pitam: Kud onda ide RS? I hoće li pravosuđe ispravno odreagovati da spriječi daljnje urušavanje RS? Zbog svega gore navedeneg molim PRAVOSUDNE ORGANE REPUBLIKE SRPSKE da reaguju u skladu sa svojim zakonskim obavezama i ovlaštenjima te da adekvatno kazne sve učesnike vršenja terora nadamnom ( KZ RS čl. 337, stav l i 2) koji su imenovani ovdje i one koji nisu, a ustanovi se da su zloupotrebljavali položaj i kršili važeći Ustav, Zakone i Konvencije, a bez njihovog saučestovanja gore imenovani ne bi mogli provoditi ovaj dugogodišnji teror nadamnom ( i ne samo nadamnom!). Molim da se uzmu u obzir svi slučajevi kršenja Ustava, Zakona i Medjunarodnih konvencija (čiji je BiH potpisnik). U Banjaluci 9. 7. 2003 Dr Radojka Praštalo

TUŽILAŠTVU BOSNE I HERCEGOVINE PROŠIRENJE ( DOPUNA) KRIVIČNE PRIJAVE Krivična prijava predata 21. 1. 2008. ovom Tužilaštvu, zasnovana na članovima 2., 6., 11., 247, 248, 249 kao osnove djela, a u vezi sa članom 220 KZ BiH br. 3/03, a koja se odnosi na optužene:

1. Aleksandar Ilišković, 2. Branko Dokić, 3. Milorad Božić, 4. Marko Ninković,

proširuje se sa još sljedećim licima:

5. Živana Bajić, tužilac Tužilaštva RS u Banjaluci; 6. Miodrg Zeljković, stalni sudski vještak ekonomske struke pravosuđa u RS; 7. Blagoja Dragosavljević, sudija Osnovnog suda u Banjaluci; 8. Mirjana Raosavljević, sudija Okružnog suda u Banjaluci; 9. Drago Turkeš, sudija Okružnog suda u Banjaluci; 10. Ljiljana Bošnjak-Glizijan, sudija Okružnog suda u Banjaluci.

koji su se udružili sa prethodno pobrojanim licima u činjenjima krivičnih djela ( čl. 249 KZ BIH) i time zloupotrebili i položaj ( čl. 220 KZ BiH), te potpali pod gore pobrojane čl. KZ BIH. Predlagač: Dr Radojka Praštalo, Banjaluka DOPUNA KRIVIČNE PRIJAVE I Zbog činjenice da je tužioc Tužilaštva RS u Banjaluci, ŽIVANA BAJIĆ, neosnovano i bez ikakvog valjanog obrazloženja ODBILA moj optužni prijedlog od 6.12.2005.( KT-II 250/05) ona je time omogućila da prva četvorica optuženih, međusobno vezana korupcijom, održe i čak prošire svoje neformalno zločinačko udruženje ( KZ RS čl. 383, čl. 249 KZ BIH)sa još “članova”: ŽIVANOM BAJIĆ i MIODRAGOM ZELJKOVIĆEM i BLAGOJOM DRAGOSAVLJEVIĆEM., MIRJANOM RAOSAVLJEVIĆ, DRAGOM TURKEŠOM i LJILJANOM BOŠNJAK GLIZIJAN. Time je Živana Bajić svojim nesavjesnim radom ( KZ RS čl. 354) omogućila kontinuitet terora nadamnom do potpunog uništenja mene kao univerzitetskog nastavnika, kao osobe i čak kao živog bića, a usput učinila i ogromnu štetu državi i građanima koji je plaćaju. Zbog toga sam prisiljena da zatražim ZAŠTITU od TUŽILAŠTVA BH, a ako mi je ni ono ne pruži, kao što mi je nije pružilo niti Tužilaštvo RS, ne vidim svrhu niti njegovog postojanja, kao niti postojanja države BH koja nije u stanju zaštititi svoje građane od

terora pojedinaca koji su se, nažalost, dokopali državnih funkcija i tamo primaju ogromne plate, a NE RADE NIŠTA OD ONOGA ZA ŠTO SU PLAĆENI!! II MIODRAG ZELJKOVIĆ je vještak financijske struke za čije sam određivanje, NAŽALOST, ja dala saglasnost sudiji Osnovnog suda u Banjaluci Blagoji Dragosavljeviću, koji mi ga je predložio, jer ja sam na raspravu došla bez da sam bila dovoljno informisana o “kvalitetu” ovog vještaka. Bila sam naivna i mislila sam da svaki od njih radi svoj posao STRUČNO, KVALITETNO i OBJEKTIVNO. Nažalost, to se ne može reći za Miodraga Zeljkovića, zbog čega sam u nekoliko navrata argumentovano tražila njegovo izuzeće, što je pomenuti sudija svaki put, bez ikakvog objašnjenja, kategorički odbio. Zbog toga je na Glavnoj raspravi održanoj 30 6. 2008. sudija prihvatio njegov financijski izvještaj koji je, najblaže rečeno: VAN LOGIKE ZDRAVOG RAZUMA! Naime, radi se o sljedećem:

1. Miodrag Zeljković je maksimalno otezao sa izradom tog izvještaja za koji je dobio nalog još 15. decembra 2007.. Zbog njega je odgođena rasprava u februaru, a ona u aprilu nije mogla biti okončana, već je zakazan nastavak 30. juna 2008.

2. Sve to ne bi bilo tako strašno, da je Zeljković na kraju izradio KOREKTAN, STRUČAN, OBJEKTIVAN i LOGIČAN izvještaj. Ali nije!

3. Osim što je uradio Prvi izvještaj ( 1. 4. 2008.) u kom su se pojavili rezultati van logike zdravog razuma kao npr. da je plata docenta bila veća od plate vanrednog i redovnog profesora, zbog čega se javila NEGATIVNA RAZLIKA pri poredjenjima plata vanrednog profesora i docenta i redovnog profesora i docenta, što Zeljkovića nije nimalo smetalo da takav izvještaj preda i da u njemu još napiše da sam ja primila VIŠE negoli je trebalo, umjesto MANJE!!! Do ove nebuloze je došlo zbog činjenice što je Zeljković za plate vanrednog profesora i redovnog profesora uzimao samo iznose koje je dobio tako što je pomnožio najnižu cijenu rada sa pripadjućim koeficijentom, a za platu docenta je uzimao ukupan iznos koji je bio isplaćen, a koji je uključivao to i još i minuli rad i “stimulaciju”( “stimulacijom “ se naziva neki dodatak koji se povremeno daje svima iz sredstava KIRIJE jednog dijela zgrade Fakulteta, a koji se pogrešno naziva “stimulacija”, mada sa stimulacijom nema nikakve veze, s obzirom da se obračunava prema pripadajućem koeficijentu svakog pojedinca). Na taj način je “izračunao” da sam ja za posmatrani period kao docent primila 65.378 KM , a da sam bila vanredni i/ili redovni profesor primila bih 73 211. KM ( str 8. Prvog IZVJEŠTJA)

Da li je moguće da jedan, navodno, stručnjak napravi tako trivijalnu grešku koja liči na ono dječje “sabiranje krušaka i krumpira” ili je u

pitanju ipak neka pristranost iza koje stoji MITO I KORUPCIJA?

4. Našim argumentovanim prigovorom od 22.4.2008. upozorili smo Zeljkovića na ovu KARDINLNU GREŠKU i još neke druge greške, pa je on napravio DOPUNU izvještaja ( 16. 5. 2008.), iako je trebao da uradi POTPUNO NOVI IZVJEŠTAJ. Međutim, Sudija je označio ta dva IZVJEŠTAJA kao jednu cjelinu!!?

5. U DOPUNI IZVJEŠTAJA od 16.5. 2008., koji je Zeljković nazvao: PRVA DOPUNA NALAZA O VJEŠTAČENJU, (valjda svjestan činjenice da će ih biti još ako mi opet primjetimo PODVALU), nema neke bitne razlike u konačnom rezultatu, što je također VAN SVAKE PAMETI!!!Ako se ispravi jedna takva kardinalna, suštinska greška kao što je ona opisana pod tačkom 3, REZULTAT

SE MORA DRASTIČNO PROMIJENITI, a kod Zeljkovića je ostao gotovo isti: 7431 KM umjesto 7472 KM, tj.čak je ta razlika u primanjima bila nešto manja nego kad je “operisao” sa onim negativnim vrijednostima u Prvom izvještaju, što je opet VAN LOGIKE ZDRAVOG RAZUMA!!!

6. Također, VAN LOGIKE ZDRAVOG RAZUMA je i to da ukupna razlika u plati vanrednog profesora i docenta za period od 6 godina i razlika između plata redovnog profesora i docenta za 3 godine, zajedno bude svega 7 431 KM!!!? Kad bi tako bilo, zar bi se uopšte isplatilo trsiti da se steknu viša akademska zvanja, kad se plate tako malo razlikuju????! Kako je Zeljković uopšte mogao pomisliti da će itko tko ima bar malo osjećaja za logiku i zna bar četiri osnovne računske operacije, moći “progutati” te njegove nebulozne izračune?!

7. O svemu ovome smo obavijestili i Zeljkovića i Sudiju putem PRIGOVORA od 26. 5. 2008 na DOPUNU VJEŠTAČENJA i, kao već više nego umorni od Zeljkovićevih otezanja i podvala, ponovo tražili njegovo izuzeće smatrajući ga pristranim. Međutim, Sudija Dragosavljević je odbio naš zahtjev za izuzeće bez obzira na to što je bio dobro argumentovan i dozvolio je Zeljkoviću još da nastupi na završetku glavne rasprave 30. juna 2008., gdje se Zeljković pokazao apsolutno nedostojnim funkcije sudskog vještaka.

8. Pokušali smo da mu postavimo sljedeća pitanja:

1.” Kako je moguće da u svakom od ova dva izvještaja, koji predstavljaju cjelinu, vještak polazi svaki put od drugačijeg podatka o UKUPNIM PRIMANJIMA docenta i vanrednog/redovnog profesora za ISTI posmatrni period ?” Naime, u u Prvom IZVJEŠTAJu je taj iznos 65 738 KM za docenta (za period od 25. 9. 1999. do 31.1. 2008), a 73.211 KM , za vanrednog/redovnog profesora, kao što se vidi iz podataka na stranici 8, pod tačkama 3. i 4. PRVOG IZVJEŠTAJA, i na strani 9 u tački 6. pod tčkom 4. za iznos 65 738 piše da je uzet “bez stimulcija”, a iz istog izvještaja, str 3. npr. iz retka za 09/2003 je više nego očigledno da je u plati docenta ( 1071 KM) uzeta “stimulacija”, a u plati vanrednog i redovnog profesora nije uzeta “stimulacija”( 530 KM, odnosno 610 KM), sve sa ciljem da se razlika za koju sam oštećena ( navodno 7472KM ) UČINI ŠTO MANJOM. Isto važi i za druge retke. Dalje, u DOPUNI IZVJEŠTAJA, koja prema rječima i sudije i vještaka predstavlja SASTAVNI DIO PRVOG IZVJEŠTAJA, na str. 9. u tabeli REKPITULACIJA PLATA stoji da bi vanredni/ redovni profesor za posmatrani period primio 80.017 KM ( u Prvom izvještaju stoji 73 211 KM), a docent 72.586 KM ( u Prvom izvještaju stoji 65 738 KM), te navodna “razlika” u primanjima ( bez obzira na “ispravljene greške”, OPET (????!!!!) iznosi oko 7000 KM, tačnije 7431 KM , što je čak MANJI iznos od onog koji je dobijen u Prvom izvještaju ( 7472 KM) gdje se “operisalo” sa tolikim NEGATIVNIM razlikma!! Naime: UKUPNA PRIMANJA SU TOLIKA KOLIKA JESU I NE MOGU BITI U JEDNOM IZVJEŠTAJU DRUGAČIJA NEGO U DRUGOM, tim više što su ta dva izvještaja, navodno CJELINA, kao što je objasnio Sudija!? ( A prošlost se ne može mijenjati!! Zar ne?)

2. Drugo pitanje koje smo postavili vještaku bilo je: “ Kako je izračunat iznos u kolonama od 03. 2001. do 12.2002.?

Da li je tu uključena “stimulacija” i vanrednom i redovnom profesoru ili samo docentu?

9. Vještak Miodrag Zeljković nije odgovorio niti na jedno od ovih pitanja! Umjesto toga koristio je poznatu komunističku “zamjenu teza” i izjavio, kako stoji u ZAPISNIKU sa rasprave od 30. 6. 2008. na stranici 2, sljedeće:

“ Ostajem u cjelosti i kod nalaza u kome je interpretirana metodologija kako je uradjen i kod dopune u kojoj je izvršen konačni obračun sa otklanjanjem greške koja je ispoljena u nalazu. Ukazujem da u prvoj dopuni postoje dvije tehničke greške tekstualne prirode na strani 9 u kome stoji ispod prve tabele da bi tuzilac kao redovni profesor ostvarila platu bez ikakve stimulacije, to je greška treba da stoji sa stimulcijom. Jer je stimulcija obračunata i iskazana u tabeli plate u koloni 9, i na strani 10 tehnička greška u kojoj u prvom pregledu podataka piše da je više primila računski iskaz razlike je manje primila. Ove tehničke greške ne utiču na sadržaj i konačni iskaz nalaza.

Smatram da sam odgovorio dopunom nalaza i ukazivanjem na nove tehničke greške koja je ovde saopštena. Na prigovor o stručnom i korektnom odnosu vještaka i ono što nije profesij, ne želim da se izjašnjavam.”

Napominjemo da je i ova izjva NEBULOZNA i da, ne samo da nije dala odgovor na naša pitanja, već je potpuno nejasna i nesuvisla, a Zeljković se pokušao odbraniti navodnom “stručnošću” objašnjenja, što nema nikakve veze niti sa stvarnošću, niti sa logikom zdravog razuma, niti sa navodnom stručnošću…, te kao takva predstavlja samo pokušaj da se obmane SUD i ja kao tužiteljica. Međutim, mene kao tužiteljicu- NIJE OBMANUO!!

10. U ovom iskazu vještaka, koji vrvi od neistina i nebuloza, razumnom čovjeku se je

nemoguće snaći. On je svojim lažima obmanuo sud i pokušao da obmane mene i mog advokata, ali je to nemoguće iz sljedećih razloga: -jer smo mi proučili izvještaj uz pomoć mnogo boljih stručnjaka negoli je Zeljković; -jer je Zeljković nedosljedan i pokušava da me ošteti za iznos od najmanje 7000 KM petljajući u iskazu na glavnoj raspravi da je iznos od 65 738 KM sa/bez stimulacije, a iz tabele, npr. za 09.2003. ( str. 3 Prvog izvještaja) se vidi da je plata vanrednog i redovnog profesora 530, odnosno 610, a docenta 1071 KM, što automatski znači da njima nije uključena stimulacija a docentu jeste, što on pokušava lažnim iskazom na raspravi da zataška!! Isto se vidi i iz podataka iz Dopune Izvještaja, npr. za period od 03. 2001 do 09.2003. - Također, Zeljković tvrdi da je greška iz prvog izvještaja popravljena, što nije istina a to se vidi na str. 10. Dopunjenog izvještaja , treći red odozgo gdje opet piše da je docent VIŠE primio, što je NEMOGUĆE i znači da greška na koju je ukazano i za koju Zeljković tvrdi da je popravljena- nije popravljena. Znači- Zeljković LAŽE!! To se vidi i u kolonama za period od 03. 2001 do 09. 2003. stranice 4. i 5. Dopunjenog izvještaja, gdje je opet “stimulacija” uzeta u obzir samo kod docenta, a on tvrdi da je grešku ispravio!! Inače, ZELJKOVIĆ je tako nejasno, spetljano i nestručno napravio ovaj izvještaj, pa je više nego očigledno da je imao namjeru da ga učini što nejasnijim, kako bi lakše sakrio svoju zlu namjeru da ošteti mene, vjerovatno po nečijem

nalogu ili je primio mito za ovu prljavu rabotu. Drugo moguće objašnjenje je da BAŠ NIŠTA NE ZNA NI O MATEMATICI NI O FINANCIJAMA, što je manje vjerovatno, jer ga valjda u tom slučaju Sud ne bi postavio za vještaka, pa je ono prvo objašnjenje logičnije.

11. Inče, Zeljković se pokazao i moralno problematičnim, s obzirom da je svojim iskazom na Sudu 30. 6. 2008. obmanuo lažima sudiju izgovorivši sljedeće nebulozne laži:

- On kaže da u njegovoj PRVOJ dopuni postoje 2 tehničke greške tekstualne prirode, a zatim priznaje da u tekstu stoji “bez stimulacije”, a treba da stoji “sa stimulacijom”.

Svakom tko zna četiri osnovne računske operacije takva greška koja podrazumijeva da se neki iznos uzima u obzir sa ili bez nekog dodatka, ma koliko da je taj dodatak mali, ne može takvu grešku smatrartin”tehničkom” ili “tekstualnom”, jer ona mijenja konačni rezultat!

- Isto se odnosi i na njegovo nebulozno objašnjenje pojma “viška” i “manjka”, pri kraju njegovog izlaganja na glavnoj raspravi ( str, 2 Zapisnika). Pitajte bilo koga da li bi više volio da dobije “višak” ili “manjak”. To podrazumijeva predznak minus ili plus, a to je u matematici JAKO, JAKO važno, što bi netko, tko se izdaje za financijskog eksperta- MORAO DA ZNA!!

- I na kraju kruna svega- Zeljkovićev zaključak da ove tehničke (!!?-) greške ne utiču na sadržaj i konačan iskaz nalaza! Niti su to tehničke greške, niti je njihov uticaj tako minoran kao što bi to želio predstaviti Zeljković. Naprotiv: TO SU SUŠTINSKE GREŠKE, koje bitno mijenjaju konačan rezultat.

12. Zbog svih ovih nebuloza vještaka Zeljkovića, ja bih mogla biti oštećena još po

jednom osnovu, pored svih onih osnova koji su iznešeni u TUŽBI, a to je još i po osnovu izvještaja nestručnog ili korumpiranog vještaka ekonomske struke, koji se ne libi da laže na raspravi samo da bi oštetio mene i odbranio svoj lažirani izvještaj

13. Ja ne mogu da dođem do tačnog podatka koliko me oštetio ovaj vještak jer se ETF,

Banjaluka oglušio na moj pismeni zahtjev da mi dostavi podatak koliki sam iznos primila za sporni period, a ja te podatke nemam jer ETF mi nije davao platnu listu od 1990. do danas, iako je po Zakonu o radu to bio obavezan.

14. Međutim, gledajući konfuzni Zeljkovićev izvještaj i njegovo mešetarenje na temu

“bez” i “sa” stimulacijom, zaključila sam da je on, kad sam ja otkrila tu podvalu vezanu za stimulaciju, djelomično ispravio tu grešku ( ali samo DJELOMIČNO iako je na raspravi lagao da je potpuno otklonio tu grešku- vidi tačku 10, zadnji pasos), a ono što je time dobio u visini razlike za koju sam oštećena, on je nastojao da to kompenzira korištenjem drugačijeg iznosa za ukupna primanja koji iznosi 72 586 KM umjesto 65.738 KM koji je u drugom izvještaju proglasio kao moja ukupna primanja sa stimulacijom. Medjutim, s tim se zapleo kao pile u kučine, pa sad ima dva različita iznosa koja treba da mu predstavljaju moja UKUPNA primanja sa stimulacijom u spornom periodu, što mu OBARA KOMPLETAN IZVJEŠTAJ, i dovodi u sumnju i njegovu poštenu namjeru i njegovu stručnost.

15. Po svemu sudeći, ta razlika za koju sam ja oštećena je razlika izmedju 80.017KM i 65. 738 KM uz korekciju dijela tabele od 03.2001 do 09. 2003. u iznosu od nešto više od 1000 KM, što sve ukupno iznosi oko 17 000KM (bez kamata), a ne 7431 KM, kao što pokušava “izračunati” Zeljković

16. Medjutim, pošto je Zeljkovićev izvještaj toliko nekorektan, nestručan, tendenciozan itd najbolje bi bilo da on VRATI NOVAC KOJI JE PRIMIO ZA NJEGOVU IZRADU, te da se od tog novca plati drugi, stručan i pošten financijski vještak, kao što sam ja na vrijeme i zahtjevala, ali me sudija,tada iz meni nepoznatih razloga, odbio! ( sad mi je već jasno zbog čega je to uradio, što sam iskazala ovom DOPUNOM PRIJEDLOGA DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU)

17. Napominjem, meni je ovaj izračun bitan ne samo zbog iznosa koji treba da dobijem, već i zbog PENZIONOG PROSJEKA i neću odustati od toga da se korektno izračuna, jer prema ovakvom prosjeku koji su mi “namjestili” tuženi, a k tome još i Zeljković, moja penzija doktora elektrotehnike i univerzitetskog profesora bi bila daleko manja od penzije čistačice u gradskoj upravi!!

III Blagoja Dragosavljević, sudija Osnovnog suda u Banjaluci se u sporu RS 2494/03 pokazao apsolutno nekompetentnim, pristranim i štetnim po građane i državu.

Naime, ova njegova PRESUDA od 25. Jula 2008 , RS 2494/03 je pokazala i dokazala da pored toga što u RS i BH svoj posao ne rade institucije vlasti ( što sam dokazala u TUŽBI), ne radi ga ni PRAVOSUĐE ( što je dokazo sudija Dragosavljević ovom svojom presudom i tužioc Živana Bajić odbijanjem da podigne optužnicu protiv tuženih koji su beskurpulozno zloupotrebljvali svoj položaj sabotirajući državu i podrivajući njene temelje), tako da je država postala i ostala ZAROBLJENA kriminalom i korupcijom ( prema tvrdnjama TI i mnogih drugih analitičara, a i očigledno je) i vertikalno i horizontalno, bez ikakve šanse da se od toga oslobodi, pa uopće ne služi svojoj svrsi!

Sad se ja, kao lojalan građanin ove države, pitam: KAKO I GDJE DA JA OSTVARIM MOJA PRAVA KOJA MI GARANTUJE MORE OVIH PRAVNIH AKATA, počev od USTAVA i Konvencija, preko svih zakona do Zakona o ravnopravnosti polova? Pritom napominjem da sam ja još i doktor nauka, pa se zbog toga nameće pitanje: kako da ta prava ostvare drugi koji to nisu?

Žalosna je činjenica koja je više nego očigledna, da ni sudije ni tužioci našeg pravosuđa nisu upućeni u VIŠI NIVO PRAVNE NAUKE, već su sposobni samo da “rješavaju” slučajeve koji su na nivou “kokošarske problematike” i sličnih iz domena notara i sudova za prekršaje ( a veliko je pitanje kako i njih rješavaju!?). Zar oni zaista NE ZNAJU da postoje LJUDSKA PRAVA i da ih USTAV ( najviši pravni akt jedne države!) štite, te da je BH potpisnica raznih konvencija za zaštitu ljudskih prava, čime se obavezala da će ta prava biti ostvarljiva i njenim građanima? Zar tolike priložene, a ničim nepobijene dokaze mogu tako hladno IGNORISATI?

Također je žalosno saznanje do kog sam došla na glavnoj raspravi, a to je da sudija Dragosavljević NE PRATI NOVINE U PRAVNIM PROPISIMA, pa pored ostalog, ne zna niti što je to MOBBING, a pogotovo ne zna da se mobbing spominje u ZAKONU O RADU čl 5 i čl 107 do 112.

Možda je on prestao da obogaćuje i dopunjava svoje pravno znanje, jer je shvatio da mu to i ne treba, s obzirom da mu presude konstruiše netko izvana? Možda se zbog toga nije ni potpisao na primjerak PRESUDE koji sam dobila?

Naime, imam opravdan osnov da sumnjam u to, jer je sudija Dragosavljević, u nekoliko navrata kad sam dolazila kod njega zbog neuredne dostave poziva za raspravu ( koji 2 puta SAMO JA nisam dobila!!), te zbog neke manipulacije kojom se pokušalo mene “navući na tanak led” kako bi se stekao uslov za odbacivanje moje tužbe ( Dokaz: SLUŽBENA ZABILJEŠKA ) informisao me o tome da ja … “neću biti zadovoljna presudom, ali da ću je dobiti..”

S obzirom da se to dešavalo i prije negoli se otpočelo sa ikakvim raspravama, a

pogotovo sa iznošenjem dokaza, vještačenjima i završnim izlaganjem, očigledno je da je on

već tada imao “kovertiranu” PRESUDU koju ništa nije moglo poljuljati!?

Sad se osnovano pitam: ČEMU JE ONDA SLUŽIO SAV OVAJ “CIRKUS” ZVAN

RASPRAVE, DOKAZI, VJEŠTAČENJE, ZAVRŠNA RIJEČ i tko uopće treba to sve da

plati? Po mom mišljenju to treba da plati: SUDIJA DRAGOSAVLJEVIĆ, jer je on bio

PRODUCENT ove FARSE! A da bi se netko “igrao” suda i pravosuđa i tako imao

navodno pokriće za svoj nesavjestan (ne)rad, onda ON to mora da plati, a ne ja koja sam

maksimalno oštećena po mnogo osnova, pa sad još i po tom?!

Šteta je da i on ( poput Živane Bajić i Miodraga Zeljkovića), kao relativno mlad i

perspektivan sudija, straći svoj obraz uključenjem u neformalno ZLOČINAČKO UDRUŽIVANJE ( KZ čl. 383), koje, kako se vidi, stalno povećava broj svojih članova, tako da sad pored tuženih treba dodati još sudiju Osnovnog suda Blagoju Dragosavljevića, tužioca Živanu Bajić i sudskog vještaka Miodraga Zeljkovića, o čemu ovim putem obavještavam državno Tužilaštvo i tražim da intervenišu u cilju spasavanja gržave i njenih građana od ovakvog udruživanja sa ciljem vršenja krivičnih djela i zaštite istih. U sklopu ovog “slučaja” pod brojem RS-2494/03 ne mogu a da se ne zapitam:

KOJA JE UOPĆE ULOGA i SVRHA PRAVOSUĐA i da li to oni koji su odgovorni za

KVALITET NJEGOVOG RADA, uopće znaju?

Prema mojim saznanjima, a i prema logici zdravog razuma, PRAVOSUĐE ( gdje

spadaju i sudovi i tužilaštva!) BI TREBALO DA OBEZBJEDI STRIKTNU PRIMJENU SVIH VAŽEĆIH PRAVNIH PROPISA u državi, i to na taj način da ADEKVATNO SANKCIONIŠE SVE PREKRŠITELJE i NEPOŠTOVAOCE TIH PROPISA i da na taj

način i PREVENTIVNO DJELUJE NA SVE BUDUĆE POTENCIJALNE PREKRŠIOCE, te tako obezbijedi MIR i RED u državi sa ciljem njenog opstanka i razvoja.

Ovom Dragosavljevićevom PRESUDOM, NIJE ISPUNJENO NITI JEDNO, NITI DRUGO, a ovakav “rad” pravosuđa neminovno vodi u haos i propast i države i naroda!! Sjetimo se samo tvrdnje koju je izrekao sv. Augustin:

“ Država bez pravde nije ništa drugo nego jedna velika razbojnička družina” a to od naše države ovakvim “radom” prave svi pobrojani u ovoj Krivičnoj prijavi. IV

Mirjana Raosavljević, kao predsjednica Vijeća Okružnog suda u Banjaluci rukovodila je donošenjem potpuno nesuvisle PRESUDE Okružnog suda Banjaluci broj 011-0-Ž-08-000 479 od 15. 10. 2008., jer nije ni ušla u MERITUM stvari, iako su joj to nalagala struka, etika i logika. Umjesto toga, ona se rukovodila nečim drugim, najvjerivatnije mitom i korupcijom ili pritiscima Branka Dokića. Time se ona, zajedno sa ostalo dvoje sudija iz tog Vijeća, pridružila Blagoji Dragosavljeviću i svim drugima pobrojanima u ovoj KP, u vršenju krivičnog djela. U tu svrhu IGNORISALA je Evropsku povelju o ljudskim pravima, Ustav RS i BH, te mnogobrojne zakone.

V Drago Turkeš, sudija Okružnog suda u Banjaluci, se kao član

Vijeća Okružnog suda saglasio sa protivzakonitim radnjama predsjednice Vijeća kom je pripadao i nije izdvojio svoje mišljenje, čime ja postao saučesnik u vršenju krivičnog djela ( čl. 249 u vezi čl. 220, čl 2), te bi zbog toga morao da bude sankcionisan. Ljiljana Bošnjak-Glizijan, sudija Okružnog suda u Banjaluci., se kao član Vijeća Okružnog suda saglasila sa protivzakonitim radnjama predsjednice Vijeća kom je i ona pripadala i nije izdvojila svoje mišljenje, čime ja postala saučesnik u vršenju krivičnog djela ( čl. 249 u vezi čl. 220, čl 2), te bi zbog toga morala da bude sankcionisana.

V (KORUPCIJA i PRITISCI)

Zar je moguće da jedan tip kao što je Branko Dokić ( iz vrha isto takve stranke PDP), protiv kog je podneseno bezbroj krivičnih prijava ( od kojih su sve “zakočene”) ima u našem društvu toliku moć da je suspendovao rad SVIH institucija države uključujući i rad Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjaluci, te svih Tužilaštava u BH? Ako je tako, a prema onom što

ja znam i što ja lično doživljavam, očigledno je da jeste, da li se itko iz tih „suspendovanih“ institucija usudio da se zapita: „KUDA TO VODI?“

VI ( Ljudska prava) Bezbroj puta sam se u svim mojim podnescima pozivala na Evropsku

konvenciju o ljudskim pravima, ali sve je bilo uzalud ( “Gluhima ne vrijedi pjevati”-kaže latinska poslovica) ! U svim podnescima suprotne strane nigdje niti sa jednom rječju nisu spomenuta ljudska prva, tj ona se potpuno IGNORIŠU, što navodi na zaljučak da oni i ne znaju da ona postoji, iako tamo ima i advokata, tj. pravno pismenih! Međutim, najžalosnija je činjenica što se ljudska prava i ta Konvencija koja o njima govori POTPUNO IGNORIŠE i u PRESUDAMA sudija Dragosavljevića, Raosavljević, Turkeš i Bošnjak, što navodi na ISTI zaključak kao i za optužene- tj. da su neinformisani o njenom postojanju, što predstavlja posebnu tragediju našeg pravosuđa! Zar je moguće da ljudi koji rade ovako važan posao ( i primaju tako velike plate nizašta!) ne znaju čak niti da postoje konvencije o ljudskim pravima!? Kako li će tek onda znati da

E EVROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA IMA

APSOLUTNU PREDNOST NAD SVIM DRUGIM ZAKONIMA?

A, u kontekstu toga, o njenoj eventualnoj primjeni u njihovim PRESUDAMA, da i ne

govorim!! O postojanju i statusu te Konvencije u odnosu na druge zakone moglo se čuti čak i u gore pomenutoj emisiji ZABRANJENI FORUM! Ali, te sudije, vjerovatno, pored toga što ne čitaju svoju stručnu literarturu, ne gledaju ni emisije posvećene pravosuđu iz kojih bi mogli dobiti povratnu informaciju o kvalitetu njihovog rada, kad već ne postoji neko drugo zvanično vrednovanje istog.

Zbog toga se svi oni moji navodi u DOPUNI ŽALBE na PRESUDU Osnovnog suda ( “

sudija imao kovertiranu presudu”.., “skandalozno je da sud odbacuje tužbu PRESUDOM”.., ”da Osnovni sud u BL nema doraslih kadrova”.., “da se sudija uključuje u neformalno zločinačko udruživanje”.., “ da je nedovoljna čvrstina karaktera, nedostatak savjesti i odgovornosti”..), a koji su tako jako “pogodili” gore pobrojane sudije Okružnog suda, nisu opovrgnute nikakvim njihovim argumentima, a pretnja mahanjem sintagmom “nepoštivanje suda”, u današnje vrijeme, ne bi trebala proći. Štaviše, sve ove “karakteristike” kojima je opisana situacija u Osnovnom sudu u Banjaluci, mogu se DOSLOVNO prenijeti i na Okružni sud u Banjaluci, samo s tom razlikom da su sudije Okružnog suda na višoj hijerarhijskoj ljestvici, pa je otuda skandaloznost i bruka još višestruko veća!

VIII 1. Zato molim Tužilaštvo BH da istraži sve Zeljkovićeve propuste i nesavjestan rad ( KZ čl. 354 RSi i KZ RS čl. 383 ) i zloupotrebe ( čl. 220. KZ BiH) u mom slučaju te da ga skine sa liste vještaka, kako ne bi ovakve stvari radio i drugima.

2. Također molim da ispita i rad Živane Bajić koja je mogla zaustaviti ovaj teror nadamnom da je korektno radila svoj posao ( KZ RS čl. 354, čl. 2., čl 6,247, 248, 249, 220 KZ BIH) ) za koji je više nego dobro plaćena, ali nije. Trebaju li nam ovakvi tužioci i hoće li BH moći opstati sa takvim pravosudnim institucijama? Razriješite je da ne sabotira državu BH i njene građane. 3. Također molom da se izanliziraju “rezultati” rada sudija Blagoje Dragosavljevića, Mirjane Raosavljević, Drage Turkeša i Ljiljane Bošnjak Glizijan u zaštiti prava građana RS, u prvom redu mene, s obzirom da su u postupku RS 2494 /03 pokazali više nego oskudno pravničko znanje, nikakav osjećaj odgovornosti, podložnost pritiscima sa strane i kao takvi su veoma štetni na toj funkciji. Zbog toga se ja, kao lojalan građanin RS pitam: TKO NAM BIRA TAKO NEKOMPETENTNE SUDIJE, SA TOLIKO OSKUDNIM PRAVNIČKIM ZNANJEM i SA KOJIM CILJEM, osim ako taj cilj nije SABOTAŽA DRŽAVE I DRUŠTVA? S obzirom da Tužilaštvo u RS NIŠTA NE RADI, u što sam se lično uvjerila, pitam se da li bar ovo državno radi? To ću saznati na osnovu toga koliku će poduzetnost i ozbiljnost pokazati u rješavanju gore navedenih problema kakvi se i dalje nagomilavaju u našem društvu i našoj državi zbog dosadašnjeg nerada institucija države i pravosudnog sistema, u cjelini. Najvažnija zadaća državnog pravosuđa je da ispravlja greške nižih instanci pravosuđa, da eliminiše sudije i tužioce- štetočine koji nam svojim nestručnim i nepoštenim radom urnišu državu, uništavaju međunarodni kredibilitet i uništavaju stanovništvo Vidjet ću da li je bar ova pravosudna instanca dorasla ovim zadacima. Ako nije- Bosni i Hercegovini nema spasa! Podnosilac Krivične prijave Dr Radojka Praštalo Prilog:

1. Žalba na PRESUDU sudije Osnovnog suda u BL Blagoje Dragosavljevića 2. Zahtjev za Reviziju PRESUDE Okružnog suda u Banjaluci od strane Mirjane

Raosavljević i dr. 3. Žalba na “vještačenje” Miodraga Z eljkovića.

8.4.2.Krivična prijava protiv Kriminalnih radnji Gojka Savanovića Dr Radojka Prštalo Elektrotehnički fakultet Banjaluka Dušan Stegić, prof. Banjaluka Datum: 25. 2. 2010. TUŽUILAŠTVU BOSNE i HERCEGOVINE Predmet: KRIVIČNA PRIJAVA protiv Gojka Savanovuća, Brestovčina, Opština Gradiška Prosljeđujemo vam na razmatranje KRIVIČNU PRIJAVU koju smo podnijeli protiv Gojka Savanovića Okružnom tužilaštvu u Banjaluci, s obzirom da ovo tužilaštvo odbija SVE krivične prijave protiv njega, jer je vjerovatno u nekim klijentelističko- korupcionaškim vezama s njim. Ako ni vi kao institucija na nivou BH, ne budete htjeli procesuirati ovu prijavu i tako onemogućiti Tužilaštvo u Banjaluci da „gaji“ i „njeguje“ korupciju i kriminal u našem entitetu, onda nam ni vi niste potrebni, kao što nam nisu ni oni. Svi materijali su dati u ATTACH, a ostale možete dobiti od Osnovnog suda u Gradišci gdje se ponovo mora voditi spor za navodnu tužbu za klevetu, koja je u prvostepenom bila odbijena. U nadi da bar državne pravosudne institucije rade svoj posao, sa poštovanjem Dr Radojka Praštalo Dušan Stegić, prof

*1.Radojka Praštalo

Banjaluka 2. Dušan Stegić Banjaluka Datum: 19. 6. 2009. OKRUŽNOM TUŽILAŠTVU BANJALUKA U skladu sa čl. 215. ZKP-a podnosimo KRIVIČNU PRIJAVU protiv Gojka Savanovića iz Gradiške, zastupanom po advokatskoj kancelariji Kovačević Mile i Đukanović Marice iz Gradiške, zato što postoji osnovana sumnja: -da je na nezakonit način stekao magistarsku titulu na Elektrotehničkom fakultetu u Istočnom Sarajevu, koja mu je postala odskočna daska za munjevitu i sumnjivu akademsku karijeru. To dokazuju svjedoci ispitani u sporu br.72 0 P 001276 05 P Osnovnog suda u Gradišci Jovo Djukić i drugi koji tvrde da on naprosto nije mogao imati upisan postdiplomaki studij na tom fakultetu u to vrijeme (1980/81) niti je mogao magistrirati 1989. kao što ima “dokumente”, pa se osnovano sumnja da su ti podaci nastali falsifikovanjem MATIČNIH KNJIGA na ovom fakultetu što bi trebao da utvrdi NEKORUMPIRAN i STRUČAN VJEŠTAK uz prisustvo nekog od nas dvoje -da je na osnovu tako stečenih titula neosnovano bez ispunjavanja uslova uz pomoć dekana Branka Dokića i Alerksandra Iliškovića dobio akademska zvanja docenta, a uskoro i van. profesora na ETF Banjluka, iako nije ni završio elektrotehnički fakultet već pedsgošku školu (pa nije mogao biti primljen čak ni za asistenta na PMF!) -da je na knjige iz FIZIKE izdate prije 30 godina na mjesto umrlog koautora stavio svoje ime i ponovo ih štampao, -da se dopisivao kao koator na knjige drugih autira, a kad je i sam konačno zaključio da je pretjerao u “koautorstvima” došao je u biblioteku ETF BL i zadužio se za knjigu na kojoj je navodno koautor, da je mi ne bismo vidjeli! Ovu knjigu nije vratio kad je prestao da radi na ETFu. - da je oštetio zaposlene na ETFu BL time što im je nepotrebnmo zamijenio dobre prozore lošim koji se ne mogu normalno otvarti jer nemaju potrebni mehanizam a koji nije ugrađen da investicija ne bi prešla 50 000 i morala na tender, te on onda ne bi mogao da “omasti brkove” Sad zaposleni na ETFu moraju pomoću merdevina da otvaraju i zatvaraju prozor u kabinetu!! -da je na sajtu Vlade objavio netačne podatke o svom obrazovanju ( Nezavisne novine 18.2.2003.) - da je obmanjivao škole pri nabavci računara prikazujući da je platio nove a donio im stare računare! - da je maltretirao i davao neosnovano otkaze profesorima Dušanu Stegiću, Jovi Đukiću i drugima, te dozvolio da za vrijeme njegovog ministrovanja budu maltretirani i mnogi dugi ( dr Radojka Praštalo, dr Djurađ Davidović, dr Božidar Radanović, dr Pero Petrović, mr. Nadežda Savjak, dr Milan Strbac itd), onemogućavajući prosvjetnim inspektorima da rade svoj posao u skladu sa zakonom

-da je nemilice trošio novac predviđen za sanaciju kampusa univerziteta, i općenito novac Ministarstva prosvjete, sve bez tendera, tako da u IZVJEŠTAJIMA državnog revizora ne piše da ima išta urađeno u skladu sa zakonom! - da je kupio auto od 165 000 KM od para Ministarstva prosvjete kad su univerzitetski nastavnici imali platu 370 KM! -da je uradio veoma štetnu reformu obrazovanja u RS koju intelektualci ocjenjuju kao svojevrsnu sabotažu, a direktor SPEKTRA kaže da od nje –nema vajde! -da se lažno predstavljao pred predstavnicima međunarodne zajednice kao prof. dr i kao specijalista za nastavne planove, a ni za sta od toga nije imao odgovarajuće dokumente! Itd, itd.itd. “ Ovo su samo neki od Savanovićevih “bisera”, a mi molimo Krivični sud da provjeri sve naše navode i istraži SVE njegove aktivnosti za vrijeme dok je bio direktor gimnazije u Gradišci i Ministar obrazovanja u Vladi RS. Još će se mnogo, mnogo toga naći. U tom cilju predlažemo da Krivični sud izvrši uvid u PARNIČNI SPIS br.72 0 P 001276 05 P Osnovnog suda u Gradišci, jer su u njemu dati dokazi za mnoge ( iako ne sve) aktivnosti Gojka Savanovića u vrijeme kad je obnašao ODGOVORNE POLITIČKE FUNKCIJE! Molimo da Krivični sud detaljno ispita ovaj slučaj i da u skladu sa zakonima kazni Savanovića zbog mnogobrojnih zloupotreba položaja, pljački budžeta, terorisanja “podanika”, oduzme mu imovinu koju je stekao na nezakonit način i obešteti Dušana Stegića i Dr Radojku Praštalo za teror koji su pretrpjeli i još trpe kao posljedicu Savanovićevih aktivnosti sa iznosom od 30 000KM. Ovo sve, između ostlog, i zbog PEDAGOŠKIH MJERA za sve buduće potencijalne “savanoviće” da shvate da to nije više nekažnjivo, kao što je Savanović mislio da jeste. Podnosioci KP: dr Radojka Praštalo Dušan Stegić Prilog: 1.Presuda Osnovnog suda u Gradišci br.72 0 P 001276 05 P 2. Odgovor tuženih na TUŽBU za klevetu 3.Završna riječ tuženih za klevetu 4. Izjava svjedoka prof. Jove Đukića iz Gradiške 5. ZAHTJEV za oduzimanje titule magistra Gojku Savanoviću koji nije nikad predat, jer na Univerzitetu u Banjaluci nije bilo NEOPHODNIH % INTELEKTUALCA KOJI BI POTPISALI TAJ ZAHTJEV1 Bila su samo DVA: Dr Djuradj Davidović i Dr Radojka praštalo, što je bilo nedovoljno 6. Fotokopije dijela falsifikovanih knjiga! Svi ostali dokazi i izjave svjedoka su u spisu br.72 0 P 001276 05 P Osnovnog suda u Gradišci

8.4.3.Odgovori tužioca na prethodne prijave

8.4.4.Prijava VSTS za nerad sudova i tužilaštava

Dr Radojka Prastalo

RS 2494/03 Osnovni sud Banjaluka

DISCIPLINSKOM SUDIJI VSTSa

BOSNE I HERCEGOVINE

PRITUZBA na rad sljedecih osoba iz PRAVOSUDJA BIH u vezi sa predmetom RS 2494/03 Osnovnog suda u Banjaluci

11. Živana Bajić, tužilac Tužilaštva RS u Banjaluci; 12. Miodrg Zeljković, stalni sudski vještak ekonomske struke pravosuđa u RS; 13. Blagoja Dragosavljević, sudija Osnovnog suda u Banjaluci; 14. Mirjana Raosavljević, sudija Okružnog suda u Banjaluci; 15. Drago Turkeš, sudija Okružnog suda u Banjaluci; 16. Ljiljana Bošnjak-Glizijan, sudija Okružnog suda u Banjaluci.

koji su se udružili sa tuzenima u sporu RS 2494/03 u činjenjima krivičnih djela (čl. 249 KZ BIH) i time zloupotrebili i položaj ( čl. 220 KZ BiH), pa tako nastavili, zajedno sa njima, kršiti zakonske norme i omogucavati njima da to i dalje rade, te tako svi skupa koordinirano nastavili pričinjavati meni materijalnu i nematerijalnu štetu i ruinirati pravni poredak BiH. Sv. Augustin davno reče da je država bez pravde samo jedna velika razbojnička skupina! A ove osobe takvim radom oskrnjavljuju ovu časnu funkciju pravosudja i doprinose tome o čemu govori Sv. Augustin, pa ih treba ukloniti iz BH pravoudja. Podnosilac PRITUZBE : Dr Radojka Praštalo, Banjaluka I Zbog činjenice da je tužioc Tužilaštva RS u Banjaluci, ŽIVANA BAJIĆ, neosnovano i bez ikakvog valjanog obrazloženja ODBILA moj optužni prijedlog od 6.12.2005.( KT-II 250/05) ona je time omogućila da četvorica optuženih, međusobno vezana korupcijom, održe i čak prošire svoje neformalno zločinačko udruženje ( KZ RS čl. 383, čl. 249 KZ BIH)sa još “članova”: ŽIVANOM BAJIĆ i MIODRAGOM ZELJKOVIĆEM i BLAGOJOM DRAGOSAVLJEVIĆEM., MIRJANOM RAOSAVLJEVIĆ, DRAGOM TURKEŠOM i LJILJANOM BOŠNJAK GLIZIJAN. Time je Živana Bajić svojim nesavjesnim radom ( KZ RS čl. 354) omogućila kontinuitet terora nadamnom do potpunog uništenja mene kao univerzitetskog nastavnika, kao osobe i čak kao živog bića, a usput učinila i ogromnu štetu državi i građanima koji je plaćaju.

II MIODRAG ZELJKOVIĆ je vještak financijske struke kog mi je NAŽALOST podvalio Blagoja Dragosavljević, sudija Osnovnog suda u Banjaluci. Bila sam naivna i mislila sam da svaki od njih radi svoj posao STRUČNO, KVALITETNO i OBJEKTIVNO. Nažalost, to se ne može reći za Miodraga Zeljkovića, zbog čega sam u nekoliko navrata argumentovano tražila njegovo izuzeće, što je pomenuti sudija svaki put, bez ikakvog objašnjenja, kategorički odbio. Zbog toga je na Glavnoj raspravi održanoj 30 6. 2008. sudija prihvatio njegov financijski izvještaj koji je, najblaže rečeno: VAN LOGIKE ZDRAVOG RAZUMA! Naime, radi se o sljedećem:

18. Miodrag Zeljković je maksimalno otezao sa izradom tog izvještaja za koji je dobio nalog još 15. decembra 2007.. Zbog njega je odgođena rasprava u februaru, a ona u aprilu nije mogla biti okončana, već je zakazan nastavak 30. juna 2008.

19. Sve to ne bi bilo tako strašno, da je Zeljković na kraju izradio KOREKTAN, STRUČAN, OBJEKTIVAN i LOGIČAN izvještaj. Ali nije!

20. Osim što je uradio Prvi izvještaj ( 1. 4. 2008.) u kom su se pojavili rezultati van logike zdravog razuma kao npr. da je plata docenta bila veća od plate vanrednog i redovnog profesora, zbog čega se javila NEGATIVNA RAZLIKA pri poredjenjima plata vanrednog profesora i docenta i redovnog profesora i docenta, što Zeljkovića nije nimalo smetalo da takav izvještaj preda i da u njemu još napiše da sam ja primila VIŠE negoli je trebalo, umjesto MANJE!!! Do ove nebuloze je došlo zbog činjenice što je Zeljković za plate vanrednog profesora i redovnog profesora uzimao samo iznose koje je dobio tako što je pomnožio najnižu cijenu rada sa pripadjućim koeficijentom, a za platu docenta je uzimao ukupan iznos koji je bio isplaćen, a koji je uključivao to i još i minuli rad i “stimulaciju”( “stimulacijom “ se naziva neki dodatak koji se povremeno daje svima iz sredstava KIRIJE jednog dijela zgrade Fakulteta, a koji se pogrešno naziva “stimulacija”, mada sa stimulacijom nema nikakve veze, s obzirom da se obračunava prema pripadajućem koeficijentu svakog pojedinca). Na taj način je “izračunao” da sam ja za posmatrani period kao docent primila 65.378 KM , a da sam bila vanredni i/ili redovni profesor primila bih 73 211. KM ( str 8. Prvog IZVJEŠTJA) Da li je moguće da jedan, navodno, stručnjak napravi tako trivijalnu grešku koja liči na ono dječje “sabiranje krušaka i krumpira” ili je u pitanju ipak neka pristranost iza koje stoji MITO I KORUPCIJA?

21. Našim argumentovanim prigovorom od 22.4.2008. upozorili smo Zeljkovića na ovu

KARDINLNU GREŠKU i još neke druge greške, pa je on napravio DOPUNU izvještaja ( 16. 5. 2008.), iako je trebao da uradi POTPUNO NOVI IZVJEŠTAJ. Međutim, Sudija je označio ta dva IZVJEŠTAJA kao jednu cjelinu!!?

22. U DOPUNI IZVJEŠTAJA od 16.5. 2008., koji je Zeljković nazvao: PRVA DOPUNA NALAZA O VJEŠTAČENJU, (valjda svjestan činjenice da će ih biti još ako mi opet primjetimo PODVALU), nema neke bitne razlike u konačnom rezultatu, što je također VAN SVAKE PAMETI!!!Ako se ispravi jedna takva kardinalna, suštinska greška kao što je ona opisana pod tačkom 3, REZULTAT SE MORA DRASTIČNO PROMIJENITI, a kod Zeljkovića je ostao gotovo isti: 7431 KM umjesto 7472 KM, tj.čak je ta razlika u primanjima bila nešto manja nego kad je “operisao” sa onim negativnim vrijednostima u Prvom izvještaju, što je opet VAN LOGIKE ZDRAVOG RAZUMA!!!

23. Također, VAN LOGIKE ZDRAVOG RAZUMA je i to da ukupna razlika u plati vanrednog profesora i docenta za period od 6 godina i razlika između plata redovnog profesora i docenta za 3 godine, zajedno bude svega 7 431 KM!!!? Kad bi tako bilo, zar bi se uopšte isplatilo trsiti da se steknu viša akademska zvanja, kad se plate tako malo razlikuju????! Kako je Zeljković uopšte mogao pomisliti da će itko tko ima bar malo osjećaja za logiku i zna bar četiri osnovne računske operacije, moći “progutati” te njegove nebulozne izračune?!

24. O svemu ovome smo obavijestili i Zeljkovića i Sudiju putem PRIGOVORA od 26. 5. 2008 na DOPUNU VJEŠTAČENJA i, kao već više nego umorni od Zeljkovićevih otezanja i podvala, ponovo tražili njegovo izuzeće smatrajući ga pristranim. Međutim, Sudija Dragosavljević je odbio naš zahtjev za izuzeće bez obzira na to što je bio dobro argumentovan i dozvolio je Zeljkoviću još da nastupi na završetku glavne rasprave 30. juna 2008., gdje se Zeljković pokazao apsolutno nedostojnim funkcije sudskog vještaka.

25. Zbog svih ovih nebuloza vještaka Zeljkovića, ja bih mogla biti oštećena još po jednom osnovu, pored svih onih osnova koji su iznešeni u TUŽBI, a to je još i po osnovu izvještaja nestručnog ili korumpiranog vještaka ekonomske struke, koji se ne libi da laže na raspravi samo da bi oštetio mene i odbranio svoj lažirani izvještaj

26. Ja ne mogu da dođem do tačnog podatka koliko me oštetio ovaj vještak jer se ETF,

Banjaluka oglušio na moj pismeni zahtjev da mi dostavi podatak koliki sam iznos primila za sporni period, a ja te podatke nemam jer ETF mi nije davao platnu listu od 1990. do danas, iako je po Zakonu o radu to bio obavezan.

27. Po svemu sudeći, ta razlika za koju sam ja oštećena je razlika izmedju 80.017KM i

65. 738 KM uz korekciju dijela tabele od 03.2001 do 09. 2003. u iznosu od nešto više od 1000 KM, što sve ukupno iznosi oko 17 000KM (bez kamata), a ne 7431 KM, kao što pokušava “izračunati” Zeljković

28. Medjutim, pošto je Zeljkovićev izvještaj toliko nekorektan, nestručan, tendenciozan itd najbolje bi bilo da on VRATI NOVAC KOJI JE PRIMIO ZA NJEGOVU IZRADU, te da se od tog novca plati drugi, stručan i pošten financijski vještak, kao što sam ja na vrijeme i zahtjevala, ali me sudija,tada iz meni nepoznatih razloga, odbio! ( sad mi je već jasno zbog čega je to uradio, što sam iskazala ovom DOPUNOM PRIJEDLOGA DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU).

29. Napominjem, meni je ovaj izračun bitan ne samo zbog iznosa koji treba da dobijem, već i zbog PENZIONOG PROSJEKA i neću odustati od toga da se korektno izračuna, jer prema ovakvom prosjeku koji su mi “namjestili” tuženi, a k tome još i Zeljković, moja penzija doktora elektrotehnike i univerzitetskog profesora bi bila daleko manja od penzije čistačice u gradskoj upravi!!

30. Zbog svega ovoga eophodno je da Zeljkovic krivicno odgovara i bude

skinut sa liste vjestaka da ne steti drugim strankama i ugledu pravosu]a i drzave BH.

III

Blagoja Dragosavljević, sudija Osnovnog suda u Banjaluci se u sporu RS 2494/03pokazao apsolutno nekompetentnim, pristranim i štetnim po građane i državu. Naime, ova njegova PRESUDA od 25. Jula 2008 , RS 2494/03 je pokazala i dokazala da pored toga što u RS i BH svoj posao ne rade institucije vlasti ( što sam dokazala u TUŽBI), ne radi ga ni PRAVOSUĐE ( što su dokazali sudija Dragosavljević ovom svojom presudom i tužilac Živana Bajić odbijanjem da podigne optužnicu protiv tuženih koji su beskurpulozno zloupotrebljvali svoj položaj sabotirajući državu i podrivajući njene temelje), tako da je država postala i ostala ZAROBLJENA kriminalom i korupcijom ( prema tvrdnjama TI, VSTSa i mnogih analitičara, a i očigledno je) i vertikalno i horizontalno, bez ikakve šanse da se od toga oslobodi, pa uopće ne služi svojoj svrsi! Sad se ja, kao lojalan građanin ove države, pitam: KAKO I GDJE DA JA OSTVARIM

MOJA PRAVA KOJA MI GARANTUJE MORE OVIH PRAVNIH AKATA, počev od USTAVA i Konvencija, preko svih zakona do Zakona o ravnopravnosti polova? Pritom napominjem da sam ja još i doktor nauka, pa se zbog toga nameće pitanje: kako da ta prava ostvare drugi koji to nisu?

Žalosna je činjenica koja je više nego očigledna, da ovi pobrojani sudije i tužioc našeg pravosuđa nisu upućeni u VIŠI NIVO PRAVNE NAUKE, već su mozda sposobni samo da “rješavaju” slučajeve koji su na nivou “kokošarske problematike” i sličnih iz domena notara i sudova za prekršaje ( a veliko je pitanje kako i njih rješavaju!?). Zar oni zaista NE ZNAJU da postoje LJUDSKA PRAVA i da ih USTAV ( najviši pravni akt jedne države!) štite, te da je BH potpisnica raznih konvencija za zaštitu ljudskih prava, čime se obavezala da će ta prava biti ostvarljiva i njenim građanima? Zar tolike priložene, a ničim nepobijene dokaze mogu tako hladno IGNORISATI? Također je žalosno saznanje do kog sam došla na glavnoj raspravi, a to je da sudija Dragosavljević NE PRATI NOVINE U PRAVNIM PROPISIMA, pa pored ostalog ne zna niti što je to MOBBING, a pogotovo ne zna da se mobbing spominje u ZAKONU O RADU čl 5 i čl 107 do 112. i da je teret dokazivanja na tuženom. Zar ja kao elektroinženjer treba to da ga učim? Možda je on prestao da obogaćuje i dopunjava svoje pravno znanje, jer je shvatio da mu to i ne treba, s obzirom da mu presude konstruiše netko izvana? Možda se zbog toga nije ni potpisao na primjerak PRESUDE koji sam dobila? Naime, imam opravdan osnov da sumnjam u to, jer je sudija Dragosavljević, u nekoliko navrata kad sam dolazila kod njega zbog neuredne dostave poziva za raspravu ( koji 2 puta SAMO JA nisam dobila!!), te zbog neke manipulacije kojom se pokušalo mene “navući na tanak led” kako bi se stekao uslov za odbacivanje moje tužbe ( Dokaz: SLUŽBENA ZABILJEŠKA) informisao me o tome da ja … “neću biti zadovoljna presudom, ali da ću je dobiti..” S obzirom da se to dešavalo i prije negoli se otpočelo sa ikakvim raspravama, a pogotovo sa iznošenjem dokaza, vještačenjima i završnim izlaganjem, očigledno je da je on već tada imao “kovertiranu” PRESUDU koju ništa nije moglo poljuljati!?

Sad se osnovano pitam: ČEMU JE ONDA SLUŽIO SAV OVAJ “CIRKUS” ZVAN RASPRAVE, DOKAZI, nepotrebni troskovi VJEŠTAČENJA, ZAVRŠNA RIJEČ i tko uopće treba to sve da plati? Po mom mišljenju to treba da plati: SUDIJA DRAGOSAVLJEVIĆ, jer je on bio PRODUCENT ove FARSE! A da bi se netko “igrao” suda i pravosuđa i tako imao navodno pokriće

za svoj nesavjestan (ne)rad, onda ON to mora da plati, a ne ja koja sam maksimalno oštećena po mnogo osnova, pa sad još i po tom?!

U sklopu ovog “slučaja” pod brojem RS-2494/03 ne mogu a da se ne zapitam:

KOJA JE UOPĆE ULOGA i SVRHA PRAVOSUĐA i da li to oni koji su odgovorni za

KVALITET NJEGOVOG RADA, uopće znaju?

Prema mojim saznanjima, a i prema logici zdravog razuma, PRAVOSUĐE ( gdje spadaju i sudovi i tužilaštva!) BI TREBALO DA OBEZBJEDI STRIKTNU PRIMJENU SVIH VAŽEĆIH PRAVNIH PROPISA u državi, i to na taj način da ADEKVATNO SANKCIONIŠE SVE PREKRŠITELJE i NEPOŠTOVAOCE TIH PROPISA i da na taj način i PREVENTIVNO DJELUJE NA SVE BUDUĆE POTENCIJALNE PREKRŠIOCE, te tako obezbijedi MIR i RED u državi sa ciljem njenog opstanka i razvoja. Ovim PRESUDAMA Osnovnog i Okruznog suda u Banjaluci NIJE ISPUNJENO NITI JEDNO, NITI DRUGO, a ovakav “rad” pravosuđa neminovno vodi u haos i propast i države i naroda!! Sjetimo se samo tvrdnje koju je izrekao sv. Augustin: “ Država bez pravde nije ništa drugo nego jedna velika razbojnička družina” a to od naše države ovakvim “radom” prave svi gore pobrojani. IV

Mirjana Raosavljević, kao predsjednica Vijeća Okružnog suda u Banjaluci rukovodila je donošenjem potpuno nesuvisle PRESUDE Okružnog suda Banjaluci broj 011-0-Ž-08-000 479 od 15. 10. 2008., jer nije ni ušla u MERITUM stvari, iako su joj to nalagala struka, etika i logika. Umjesto toga, ona se rukovodila nečim drugim, najvjerivatnije mitom i korupcijom ili pritiscima Branka Dokića. Time se ona, zajedno sa ostalo dvoje sudija iz tog Vijeća, pridružila Blagoji Dragosavljeviću i svim drugima pobrojanima u ovoj KP, u vršenju krivičnog djela. U tu svrhu IGNORISALA je Evropsku povelju o ljudskim pravima, Ustav RS i BH, te mnogobrojne zakone i u tome podrzala Blagoju Dragosavljevica, umjesto da je ispravila njegove greske. Zbog toga bi, kao pogresna osoba na tom mjestu, morala biti uklonjena.

V Drago Turkeš, sudija Okružnog suda u Banjaluci, se kao član Vijeća

Okružnog suda saglasio sa protivzakonitim radnjama predsjednice Vijeća kom je pripadao i nije izdvojio svoje mišljenje, čime ja postao saučesnik u vršenju krivičnog djela ( čl. 249 u vezi čl. 220, čl 2) i krsenju zakona i Konvencija, te bi zbog toga morao da bude sankcionisan i iskljucen iz pravosudja

VI Ljiljana Bošnjak-Glizijan, sudija Okružnog suda u Banjaluci., se kao član

Vijeća Okružnog suda saglasila sa protivzakonitim radnjama predsjednice Vijeća kom je i ona pripadala i nije izdvojila svoje mišljenje, čime ja postala saučesnik u vršenju krivičnog djela ( čl. 249 u vezi čl. 220, čl 2), te bi zbog toga morala da bude sankcionisana iskljucnjem iz pravosudja.

VII (KORUPCIJA i PRITISCI) Zar je moguće da jedan tip kao što je Branko Dokić ( iz vrha isto takve

stranke PDP), protiv kog je podneseno bezbroj krivičnih prijava ( od kojih su sve “zakočene”) ima u našem društvu toliku moć da je suspendovao rad SVIH institucija države uključujući i rad Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjaluci, te svih Tužilaštava u BH? Ako je tako, a prema onom što ja znam i što ja lično doživljavam, očigledno je da jeste, da li se itko iz tih „suspendovanih“ institucija usudio da se zapita: „KUDA TO VODI?“

VIII ( Ljudska prava) Bezbroj puta sam se u svim mojim podnescima pozivala na Evropsku konvenciju o

ljudskim pravima, ali sve je bilo uzalud ( “Gluhima ne vrijedi pjevati”-kaže latinska poslovica) ! U svim podnescima suprotne strane nigdje niti sa jednom rječju nisu spomenuta ljudska prva, tj ona se potpuno IGNORIŠU, što navodi na zaljučak da oni i ne znaju da ona postoji, iako tamo ima i advokata, tj. pravno pismenih! Međutim, najžalosnija je činjenica što se ljudska prava i ta Konvencija koja o njima govori POTPUNO IGNORIŠE i u PRESUDAMA sudija Dragosavljevića, Raosavljević, Turkeš i Bošnjak, što navodi na ISTI zaključak kao i za optužene- tj. da su neinformisani o njenom postojanju, što predstavlja posebnu tragediju našeg pravosuđa! Zar je moguće da ljudi koji rade ovako važan posao ( i primaju tako velike plate nizašta!) ne znaju čak niti da postoje konvencije o ljudskim pravima!? Kako li će tek onda znati da

EVROPSKA KONVENCIJA O LJUDSKIM PRAVIMA IMA APSOLUTNU

PREDNOST NAD SVIM DRUGIM ZAKONIMA? A, u kontekstu toga, o njenoj eventualnoj primjeni u njihovim PRESUDAMA, da i ne

govorim!! O postojanju i statusu te Konvencije u odnosu na druge zakone moglo se čuti čak i u gore pomenutoj emisiji ZABRANJENI FORUM! Ali, te sudije, vjerovatno, pored toga što ne čitaju svoju stručnu literarturu, ne gledaju ni emisije posvećene pravosuđu iz kojih bi mogli dobiti povratnu informaciju o kvalitetu njihovog rada, kad već ne postoji neko drugo zvanično vrednovanje istog.

Zbog toga se svi oni moji navodi u DOPUNI ŽALBE na PRESUDU Osnovnog suda ( “

sudija imao kovertiranu presudu”.., “skandalozno je da sud odbacuje tužbu PRESUDOM”.., ”da Osnovni sud u BL nema doraslih kadrova”.., “da se sudija uključuje u neformalno zločinačko udruživanje”.., “ da je nedovoljna čvrstina karaktera, nedostatak savjesti i odgovornosti”..), a koji

su tako jako “pogodili” gore pobrojane sudije Okružnog suda, nisu opovrgnute nikakvim njihovim argumentima, a pretnja mahanjem sintagmom “nepoštivanje suda”, u današnje vrijeme, ne bi trebala proći. Štaviše, sve ove “karakteristike” kojima je opisana situacija u Osnovnom sudu u Banjaluci, mogu se DOSLOVNO prenijeti i na Okružni sud u Banjaluci, samo s tom razlikom da su sudije Okružnog suda na višoj hijerarhijskoj ljestvici, pa je otuda skandaloznost i bruka još višestruko veća!

IX 1. Zato molim DISCIPLINSKOG SUDIJU da istraži sve Zeljkovićeve propuste i nesavjestan rad ( KZ čl. 354 RSi i KZ RS čl. 383 ) i zloupotrebe ( čl. 220. KZ BiH) u mom slučaju te da ga skine sa liste vještaka, kako ne bi ovakve stvari radio i drugima. 2. Također molim da ispita i rad Živane Bajić koja je mogla zaustaviti ovaj teror nadamnom da je korektno i strucno radila svoj posao ( KZ RS čl. 354, čl. 2., čl 6,247, 248, 249, 220 KZ BIH) ) za koji je više nego dobro plaćena, ali nije. Trebaju li nam ovakvi tužioci i hoće li BH moći opstati sa takvim pravosudnim institucijama? Razriješite je da vise ne sabotira državu BH i njene građane. 3. Također molom da se izanliziraju “rezultati” rada sudija Blagoje Dragosavljevića, Mirjane Raosavljević, Drage Turkeša i Ljiljane Bošnjak Glizijan u zaštiti prava građana RS, a u prvom redu mene, s obzirom da su u postupku RS 2494 /03 pokazali više nego oskudno pravničko znanje, nikakav osjećaj odgovornosti, podložnost pritiscima sa strane i korupciji i kao takvi su veoma štetni na toj funkciji. Zbog toga se ja, kao lojalan građanin RS pitam: TKO NAM BIRA TAKO NEKOMPETENTNE SUDIJE, SA TOLIKO OSKUDNIM PRAVNIČKIM ZNANJEM i SA KOJIM CILJEM, osim ako taj cilj nije SABOTAŽA DRŽAVE I DRUŠTVA? Podnosilac PRITUZBE Dr Radojka Prastalo Prilog:

4. Žalba na PRESUDU sudije Osnovnog suda u BL Blagoje Dragosavljevića 5. Zahtjev za Reviziju PRESUDE Okružnog suda u Banjaluci od strane Mirjane

Raosavljević i dr. 6. Žalba na “vještačenje” Miodraga Z eljkovića. 7. Odluka Zivane Bajic

8.4.5. Odgovori VSTS BH

8.4.6. Obraćanja OHR-u Ovdje je jedno od mnogobrojnih pisama upućenih svim Visokim predstavnicima. NITI JEDNAN NIJE ODGOVORIO! Iz tog vidite koliko je njima stalo do ovog naroda kojim vladaju. I to je jedan od čvrstih dokaza za istinitost svega onoga iznešenog u ovom Manifestu: ta prikrivena Hazarija, koja je kod nas oličena baš u OHR-u, radi na našem uništenju a ne na uspostavljanju reda, stabilnosti i boljitka. Dr Radojka Praštalo Banjaluka prastalo@etfbl.net Datum 26. 5. 2009. Poštovani g. Inzko! Već sam Vam više puta poslala e-mail sa ATTACH-mentima na adresu interviews@ohr.int, ali mi Vi niste uopće odgovorili niti na jedno pismo, pa sumnjam da ste ih uopće dobili. Pretpostavljam da su ih Vaši “dušebrižnici” sklonili od Vas da ne biste saznali kakva je žalosna situacija na terenu, jer bi tada možda preduzeli neke mjere u cilju njenog poboljšanja, a to njima ne bi odgovaralo. Ako budete dozvolili da i Vas drže u takvoj informativnoj blokadi, niti Vi nećete moći ništa uraditi za dobrobit BH kao ni Vaši prethodnici. Zato, nemojte gubiti vrijeme i tražiti rješenje u UNITARIZACIJI BH, već u stvaranju PRAVNE države, koja nužno ne mora biti UNITARNA! Kad sastavite dva kaotična ne-pravna entiteta u jednu unitarnu tvorevinu, ona nužno mora također biti ne-pravna! Zato ne gubite vrijeme, već pravite PRAVNU DRŽAVU i popravite pravosuđe koje je Ešdaun potpuno upropastio. Naime, iz materijala koji sam Vam poslala ( a mogu ponovo ako su ga “dušebrižnici” uništili) se vidi kako “radi” pravosuđe- obrnuto nego bi trebalo.! Mene Branko Dokić mobinguje 20 godina, upropastio mi je karijeru, zdravlje i život, a pravosuđe RS koje se pokazalo kao produžena ruka Branka Dokića, presudilo je da ja njemu platim 2000 KM za advokata koji ga je branio od mene, umjesto da on meni plati kompletnu materijalnu i nematerijalnu štetu koju mi je počinio! Dakle, umjesto da se MOBER kazni, on se NAGRAĐUJE! Takvo pravosuđe nam je oformio Ešdaun! Za to vrijeme Osnovni sud Banjaluka nije dostavio moj zahtjev za REVIZIJU Vrhovnom sudu puna 4.5 mjeseca, a jedan od mobera iz Dokićeve grupe, Milorad Božić je rekao da oni rade sve što mogu da se spor što više otegne, ne bi li ja za to vrijeme umrla ( računajući da sam zaliječeni ca -pacijent, a imam već 62 godine!). Ja se nadam da im Vi nećete ići na ruku i da ćete “probuditi” pravosuđe! Obraćala sam se SVIMA u ovoj državi da me zaštite od ovog beskurpuloznog MOBERA, ali nitko nije “ni repom mahnuo”, a pravosuđe radi za njega! Zato Vas preklinjem, g. Inzko, pomognite bar Vi da se oslobodimm ovog terora i ostvarim svoja prava. U Attach. Sam Vam poslala brošuru “MOBING IZJEDA NAŠE DRUŠTVO KAO KANCER” u kojoj imate opisano više slučajeva mobbingovanja u RS, pretežno intelektualaca. Molim Vas POMOGNITE!

HILFE! HELP! Sa poštovanjem Dr Radojka Praštalo 8.6. Zaključak Kao što ste vidjeli iz ovih primjera, naša država NEMA SEKTOR PRAVDE koji služi svojoj svrsi. Njegova efikasnost i profesionalnost je na nivou onih mnogobrojnih Agencija koje samo parazitiraju na leđima stanovništva, a ništa zauzvrat ne daju. Radeći ovako kako „rade“, nije čudno što imaju milion nerješenih predmeta i što ni radni sporovi koji su prioritetni i po zakonu treba da se HITNO rješavaju, traju više od 10 godina i NIKAD se ne okončaju na zakonit i pravedan način, u skladu sa zakonima. Ako sudije i tuzioci tako NE POŠTUJU zakon, šta onda očekivati od drugih? A poštivanje zakona unosi izvjesnost u sve druge aktivnosti pa i u ekonomiju, zbog čega u našu bespravnu i osiromašenu državu NITKO NEĆE da ulaže svoj kapital jer nema garanciju da će ga oploditi. Zato nema radnih mjesta, zato su nam polja neopbrađena, zato nam na vrata kuca glad... To je glavni razlog što kao društvo ne možemo napred već, ne samo da stagniramo, mi i rapidno propadamo što je vidljivo na svakom koraku. Ako se HITNO nešto u tom smislu ne promijeni, stanovništvo ovih prostora će izumrijeti.... Da biste natjerali sektor pravde da radi svoj posao, trebate stalno raditi ovo što ja radim; pisati tužbe, krivične prijave i žaliti se VSTS na nerad sudija i tužioca, i birati bolju vlast! Tad oni neće moći više da provode ovakvu statistiku sa kojom se, izgleda, HVALE ( ?!) na svom letku: VSTS zaprimi godišnje oko 1700 prijava. Od toga 99% odmah odbaci (??!!- iako se njima ne žali baš nitko tko nema dobar razlog!), a od onih 1 % koje je razmatra- još nije bilo određeno nikakvih sankcija za sudije i tužioce! Krasno! Prava idila! To bi značilo da je u BH sektoru sve divno i krasno! A samo iz ovih nekoliko pokazanih primjera se vidi da je toliko trulo da trulije ne može biti.... Savjet: Svi se boje započeti spor, jer se boje velikih troškova. Ako se radi o radnim sporovima, oni su oslobođeni sudske takse, a pravnu pomoć možete besplatno dobiti u Službi pravne pomoći koju ima većina općina. Također i Sindikat kao i neke NVO pružaju pravnu pomoć besplatno, a možete se pomoći i putem sajta pravne pomoći na adresi http://pravnapomoc.info/ . Smatra se, a i zakonski propisi i međunarodne konvencije tvrde da ostvarivanje prava ne smije zavisiti od mogućnosti plaćanja advokata ili poznavanja pravnih propisa.