Glavno sjedište NATO-a (NATO Headquarters) u Bruxellesu (Belgija) politički je stožer Saveza. U njemu su smještena nacionalna izaslanstva zemalja članica kao i uredi za vezu ili diplomatske misije zemalja partnera. Oni obavljaju svoje zadaće uz potporu Međunarodnog osoblja i Međunarodnog vojnog osoblja, koji su također smješteni u glavnom sjedištu NATO-a.

Kada odluke koje su poduzele zemlje članice zadiru u vojna pitanja, NATO raspolaže vojnom infrastrukturom i znanjem kako bi učinkovito odgovorio na zahtjeve. Vojni odbor predlaže mjere potrebne za zajedničku obranu euroatlantskog područja i daje smjernice dvojici NATO-ovih strateških zapovjednika, Vrhovnom savezničkom zapovjedniku za operacije (Supreme Allied Commander Operations) sa sjedištem u Monsu (Belgija) i Vrhovnom savezničkom zapovjedniku za transformaciju (Supreme Allied Commander Transformation) sa sjedištem u Norfolku (Virginia, Sjedinjene Američke Države). Međunarodno vojno osoblje pruža potporu Vojnom odboru smještenom u glavnom sjedištu NATO-a, te ima sličnu ulogu koju ima Međunarodno osoblje za Sjevernoatlantsko vijeće.

Oko 4200 osoba je zaposleno puno radno vrijeme u glavnom sjedištu NATO-a. Od tog broja, oko 2100 su članovi nacionalnih izaslanstava zemalja članica i djelatnici nacionalnih vojnih predstavništava pri NATO-u. Ovdje ima i oko 1200 civilnih članova Međunarodnog osoblja (obuhvaćajući agencije i ostala tijela NATO-a) i malo više od 500 članova Međunarodnog vojnog osoblja od čega su približno njih 90 civili. Članovi partnerskih misija pri NATO-u broje nešto manje od 400 zaposlenika. Vojno osoblje koje radi za NATO širom svijeta, što obuhvaća i osoblje NATO agencija sa sjedištem izvan Bruxellesa i civile koji su zaposleni u vojnim zapovjedništvima unutar NATO-a, broji oko 5200 članova.

Nacionalna izaslanstva svake zemlje članice imaju položaj veleposlanstava i na čelu im je veleposlanik (o kojem se govori kao o stalnom predstavniku), koji radi u skladu s napucima iz svoje zemlje te potom podnosi izvješća

1 Sljedeća poglavlja opisuju civilnu i vojnu organizaciju NATO-a, te glavne strukture. S obzirom na reforme u tijeku Međunarodnog osoblja i Međunarodnog vojnog osoblja, detaljnije i svježije informacije koje obuhvaćaju i organizacijske sheme mogu se pronaći na web stranicama NATO-a (www.nato.int).

nacionalnim vlastima. Osoblje nacionalnih izaslanstava čine civilni zaposlenici iz ministarstava vanjskih poslova i ostalih mjerodavnih ministarstava koji su izaslani u NATO kako bi predstavljali svoje zemlje.

Uredi za vezu zemalja partnera su diplomatske misije kojima je na čelu veleposlanik ili šef misije, koji je odgovoran za komunikaciju između svog glavnog grada i NATO-a.

Glavni tajnik ima trojaku ulogu: prvo i najvažnije, on je predsjedatelj Sjevernoatlantskog vijeća, Odbora za obrambeno planiranje i Skupine za nuklearno planiranje kao i Euroatlantskog partnerskog vijeća, Vijeća NATO-Rusija, Komisije NATO-Ukrajina i Skupine za mediteransku suradnju (Mediterranean Cooperation Group). Kao drugo, on je glavni glasnogovornik Saveza i predstavnik Saveza u javnosti u ime zemalja članica čime odražava njihove zajedničke stavove o političkim pitanjima. Kao treće, on je viši izvršni časnik Međunarodnog osoblja NATO-a, te je odgovoran za primanje i razgovor s osobljem kao i za nadzor njihova rada.

Glavnog tajnika izabiru vlade članice na početno razdoblje od četiri godine. Kao međunarodni državnik s ministarskim iskustvom u vladi neke od zemalja članica, on olakšava donošenje odluka, predvodi i vodi postupak donošenja odluka konsenzusom unutar Saveza. On može predložiti teme rasprave i ovlašten je upotrijebiti svoje posredničke usluge u slučaju nesuglasica između zemalja članica.

Njegova mu uloga dopušta da utječe na postupak donošenja odluka, ali da pri tome poštuje temeljno načelo po kojem odluke mogu donositi jedino same vlade članice. Stoga, on koristi svoj utjecaj za ohrabrivanje i poticanje vlada članica na poduzimanje inicijativa i na, ukoliko je potrebno, usklađivanje svojih stavova u interesu Saveza kao cjeline.

Kao viši predstavnik Organizacije, Glavni tajnik zastupa Organizaciju u javnosti, u odnosima s ostalim organizacijama, s vladama zemalja nečlanica i s međunarodnim medijima.

Glavnom tajniku pomaže zamjenik Glavnog tajnika (Deputy Secretary General) koji ga zamjenjuje u odsutnosti. Zamjenik Glavnog tajnika je predsjedatelj određenog broja viših odbora, skupina i radnih skupina.

Međunarodno je osoblje savjetodavno i upravno tijelo koje podupire rad nacionalnih izaslanstava u glavnom sjedištu NATO-a na različitim razinama

odbora. Ono slijedi odluke NATO odbora i podupire postupak donošenja odluka konsenzusom. Sastavljeno je od zaposlenika iz zemalja članica koje izravno zapošljava NATO ili ih šalju njihove vlade.

S obzirom na promjenjivo sigurnosno okružje, NATO čelnici neprekidno revidiraju strukturu Međunarodnog osoblja Organizacije kako bi ona odražavala nove misije i prioritete Saveza. Stoga je restrukturiranje postalo stalna osobina Organizacije.

Restrukturiranje objašnjava zašto ovaj priručnik nudi objašnjenja o zadaćama koje mora ispuniti Međunarodno osoblje, a ne detaljni opis odgovornosti raznih struktura, odjela i nezavisnih ureda od kojih se sastoji Međunarodno osoblje. Najnovije organizacijske sheme i objašnjenja mogu se naći na web stranicama NATO-a, zajedno s najnovijom verzijom prikaza strukture Međunarodnog vojnog osoblja i vojnih zapovjednih struktura.

Kao prvo, važno je naglasiti da se glavna zadaća Međunarodnog osoblja sastoji u davanju savjeta, smjernica i administrativne potpore nacionalnim izaslanstvima u glavnom sjedištu NATO-a. Kao drugo, mora se naglasiti, s organizacijske točke gledišta, da je na čelu svih odjela pomoćnik Glavnog tajnika (Assistant Secretary General), kojem pomaže zamjenik pomoćnika Glavnog tajnika (Deputy Assistant Secretary General), dok su na čelu nezavisnih ureda načelnici (Directors).

Ured Glavnog tajnika, koji je na čelu Međunarodnog osoblja (IS), ali je s upravne točke gledišta i njihov član, organiziran je kao Privatni ured (Private Office) i sastoji se od načelnika, osoblja, zamjenika Glavnog tajnika, Ureda pravnog savjetnika (Office of the Legal Adviser) i Odjela za političko planiranje (Policy Planning unit).

O političkim se aspektima temeljnih sigurnosnih zadaća NATO-a svakodnevno vodi računa.

Oni obuhvaćaju širok spektar pitanja koja se nalaze na vrhu političkog dnevnog reda Saveza koji razmatra regionalne, gospodarske i sigurnosne poslove, odnose s ostalim međunarodnim organizacijama i odnose sa zemljama partnerima.

Niz tijela na visokoj razini mora biti upoznat s ovim političkim pitanjima, te mu se mora pružiti savjet glede trenutnih i očekivanih smjernica. Sjevernoatlantsko vijeće, na primjer, i ostali odbori NATO-a mogu zahtijevati informacije,dok ostali odjeli Međunarodnog osoblja i Međunarodnog vojnog osoblja trebaju savjet o

sadašnjim i budućim političkim pitanjima. Glavni tajnik također zahtijeva inpute koji se odnose na politički dnevni red NATO-a kao što su popratne bilješke, najnovija izvješća i govori. Osim toga, politička priprema je neophodna u svrhu podupiranja političkih postupaka konzultacija u okviru sastanaka NATO-a i zemalja partnera, te za političke kontakte s pojedinim nacionalnim vlastima. Ovu zadaću obavlja osoblje zaduženo za politička pitanja.

Ukratko, cilj je rada Međunarodnog osoblja osigurati političke smjernice za primjenu unutar gore navedenih političkih područja. Na primjer, kada je riječ o postupku proširenja, Međunarodno osoblje pruža savjet, potporu i pomoć zemljama članicama, pozvanim zemljama i nadležnim tijelima NATO-a u vođenju postupka pridruživanja. Isto se odnosi, na primjer, na stalnost Akcijskog plana za članstvo, na razvoj NATO-EU strateškog partnerstva i na razvoj suradnje sa zemljama partnerima. Ostala pitanja kojima se ovo tijelo bavi obuhvaćaju: pružanje ekspertne potpore po zemljama («country desk») i potpore za operativna pitanja na području upravljanja krizama; usklađivanje političkih i gospodarskih područja suradnje u odnosu na ulogu NATO-a u borbi protiv terorizma; i usklađivanje političkih aspekata koji sudjeluju u poboljšanju spremnosti i učinkovitosti saveznih snaga u operacijama koje su usmjerene protiv uporabe oružja za masovno uništenje. Međunarodno osoblje također doprinosi djelatnostima na području javnih poslova Saveza kojima je zadaća informirati javnost zemalja članica i partnera, ali i svekoliku javnost o zadaćama, politici i ciljevima NATO-a.

Razvijanje i primjenjivanje aspekata obrambene politike temeljnih sigurnosnih zadaća NATO-a obuhvaća obrambeno planiranje, nuklearnu politiku i obranu protiv oružja za masovno uništenje. Dimenzija obrane također obuhvaća operativna pitanja, koja su prikazana u sljedećim podpoglavljima kako bi bila jasnija.

Kao što Glavni tajnik, zemlje članice i zemlje partneri trebaju političke savjete, oni također trebaju potporu za razvoj i primjenu obrambene politike i dimenzije planiranja za savezne i partnerske aktivnosti. Ovo obuhvaća: odgovor Saveza na terorizam; obrambenu perspektivu suradnje NATO-a s Europskom unijom (koja obuhvaća dogovore pod nazivom «Berlin Plus»), Ujedinjenim narodima i ostalim međunarodnim organizacijama; političko-vojne oblike dnevnog reda preustroja NATO-a i inicijative o sposobnostima, koji obuhvaćaju zapovjednu strukturu NATO-a, strukturu snaga (te poglavito primjenu Snaga za odgovor NATO-a), Prašku obvezu o sposobnostima i političke smjernice za razvoj sposobnosti. Također su obuhvaćeni pružanje

podrške Postupku planiranja i revizije za zemlje partnere (Planning and Review Process for Partner countries), kao i ostali obrambeni aspekti suradnje sa zemljama u okviru Partnerstva za mir, Mediteranskog dijaloga i s ostalim zemljama prema zahtjevima.

Razvoj i primjena inicijativa logističke politike i planiranja unutar NATO-a, te između NATO stožera, vanjskih tijela NATO-a, Strateških zapovjedništava NATO-a i zemalja članica, također su sastavni dio obrambene politike i planiranja, kao što su i revizija nuklearnih elemenata strategije NATO-a, te obuka i uvježbavanje procedura konzultacija glede nuklearnog naoružanja.

Osim toga, Središte za oružje za masovno uništenje (Weapons of Mass Destruction Centre, WMDC) koje je smješteno u glavnom sjedištu NATO-a, odgovorno je za pružanje potpore razmjeni informacija i obavještajnih podataka na ovom području.

Nadziranje operativnih sposobnosti potrebnih za ispunjenje zadaća NATO-a u odvraćanju, obrani i upravljanju krizama, ključno je za uspjeh NATO misija. Odgovornosti obuhvaćaju NATO-ovo upravljanje krizama, aktivnosti očuvanja mira, planiranje i uvježbavanje za slučaj civilnih izvanrednih stanja, što obuhvaća NATO-ove operativne obveze.

Međunarodno osoblje pruža potporu i daje savjete višim odborima, koji sudjeluju u gore navedenim aktivnostima, te priprema i prati njihove rasprave i odluke. U ove su aktivnosti uključene Skupina za političku koordinaciju (Policy Coordination Group), Viši odbor za planiranje za slučaj civilnih izvanrednih stanja (Senior Civil Emergency Planning Committee) i Odbor Vijeća za operacije i vježbe (Council Operations and Exercises Committee). Međunarodno osoblje također doprinosi primjeni Programa rada NATO-Rusija (NATO-Russia Work Programme), Akcijskog plana NATO-Ukrajina (NATO-Ukraine Action Plan) i Programa rada Mediteranskog dijaloga (Mediterranean Dialogue Work Programme) u svakom od ovih posebnih područja odgovornosti.

Informacijsko-komunikacijski postupci, tehnološki aspekti mehanizama upravljanja krizama, združene vježbe i planiranje za slučaj civilnih izvanrednih stanja također se obavljaju u suradnji s drugim tijelima NATO-a i s drugim međunarodnim organizacijama.

Operativne namjenske snage (Operational Task Forces) aktivne su u operativnoj sferi gdje nadziru snage pod vodstvom NATO-a u različitim kriznim područjima. Daju se upute za daljnju razradu NATO postupaka i aranžmana za upravljanje krizama, a Situacijsko središte (Situation Centre)

osigurava permanentne i sigurne komunikacijske veze glavnog sjedišta NATO-a s glavnim gradovima članica, Strateškim zapovjedništvima, drugim vojnim strukturama i s drugim organizacijama.

Na području planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja, Međunarodno osoblje pruža potporu radu specijaliziranih uprava i odbora za planiranje za slučaj civilnih izvanrednih stanja odgovornih za pripremanje dogovora koji se odnose na uporabu civilnih resursa kao podršku operacijama NATO-a i za zaštitu civilnog stanovništva. Ono također održava kontakte i konzultacije s Ujedinjenim narodima, sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (World Health Organisation), Međunarodnom agencijom za nuklearnu energiju (International Atomic Energy Agency) i s Organizacijom za zabranu kemijskog oružja (Organisation for the Prohibition of Chemical Weapons), kao i s nadležnim tijelima u okviru zajedničkih NATO-EU aktivnosti koje se odnose na civilna izvanredna stanja.

Euroatlantsko središte za usklađivanje odgovora na katastrofe (Euro-Atlantic Disaster Response Coordination Centre, EADRCC) usklađuje pomoć u slučaju katastrofa u EAPC zemljama i odgovorno je za održavanje i moderniziranje EADRCC organizacije i postupaka za odgovaranje za slučaj izvanrednih stanja.

Razvoj temeljnih sredstava i sposobnosti i ulaganje u njih predstavlja još jedno područje odgovornosti Međunarodnog osoblja kojemu je cilj poboljšanje obrambenih mogućnosti Saveza, a obuhvaća planiranje naoružanja, protuzračnu obranu i sigurnosna ulaganja.

Međunarodno osoblje osigurava političku, tehničku, financijsku i proceduralnu ekspertizu koja se odnosi na naoružanje, protuzračnu obranu, upravljanje zračnim prostorom i na sigurnosna ulaganja. Ono potom poduzima aktivnosti za razvoj vojnih sposobnosti i nadziranje ulaganja u zajednički financirana temeljna sredstva NATO-a kako bi se snagama dodijeljenima Savezu osigurale adekvatna opremljenost, interoperabilnost te sposobnost poduzimanja cjelokupnog spektra vojnih misija. Također su poduzete aktivnosti razvoja suradnje sa zemljama partnerima u kontekstu Partnerstva za mir, Mediteranskog dijaloga, Istambulske inicijative o suradnji, kao i u kontekstu posebnih odnosa s Rusijom i Ukrajinom.

Rad je podijeljen u tri glavna područja: naoružanje, protuzračna obrana i upravljanje zračnim prostorom, te sigurnosna ulaganja. Naoružanje pruža potporu radu Konferencije direktora za nacionalno naoružanje (Conference of National Armaments Directors, CNAD) i njenim podčinjenim strukturama, pri čemu je naglasak na zajedničkom razvoju i nabavi vojne opreme. Ovime su,

primjerice, obuhvaćeni timovi za naoružanje kopnene vojske, zrakoplovstva i mornarice, kao i namjenski Protuteroristički tehnološki tim (Counter-Terrorism Technology Unit).

Na području protuzračne obrane i upravljanja zračnim prostorom, pružena je politička i tehnička ekspertiza te potpora dvama višim odborima NATO-a: NATO Odboru za protuzračnu obranu (NATO Air Defence Committee), koji usklađuje nacionalne politike i planove protuzračne obrane, i NATO Upravnom odboru za zračni promet (NATO Air Traffic Management Committee), koji izrađuje usklađene civilno-vojne političke smjernice i zahtjeve glede uporabe zračnog prostora u potpori zadaćama i misijama Saveza.

Glede sigurnosnih ulaganja, njihov je glavni cilj pružiti pravovremeno snabdijevanje zajednički financiranih kapitalnih ulaganja kao potporu operativnim zahtjevima NATO-a. Financiranje ovih sposobnosti osigurano je kroz NATO Programe za sigurnosna ulaganja (NATO Security Investment Programme, NSIP). Sigurnosna ulaganja također pružaju potporu sljedećim odborima: Višem odboru za resurse (Senior Resource Board, SRB), Odboru za vojni proračun (Military Budget Committee), Odboru za infrastrukturu (Infrastructure Committee), NATO Odboru za konzultiranje, zapovijedanje i nadzor (NATO Consultation, Command and Control (C3) Board) i Projektnoj skupini za obranu od krstarećih projektila (Missile Defence Project Group).

Područje temeljnih sredstava i sposobnosti Međunarodnog osoblja također obuhvaća element potpore Osoblju glavnog sjedišta NATO-a za konzultiranje, zapovijedanje i nadzor (NATO Headquarters Consultation, Command and Control Staff, NHQC3S), Uredu predsjedatelja Višeg odbora za resurse (Office of the Chairman of the Senior Resource Board) i Odjelu za koordinaciju politike resursa (Resource Policy Coordination Section).

Obveza Organizacije je informiranje šire javnosti u zemljama članicama i zemljama partnerima o politici i aktivnostima NATO-a. Ova obveza izvršava se putem raznih aktivnosti priopćavanja koje obuhvaćaju kontakte s medijima, NATO web stranice, tiskana i elektronska izdanja, seminare i konferencije.

Ova nastojanja doprinose podizanju javne svijesti i znanja o pitanjima od posebnog značenja za NATO i pomažu u promicanju konstruktivnih rasprava o politici i ciljevima NATO-a.

Osoblje koje je zaposleno u odjelu za javne odnose i tisak predstavlja jednu od glavnih veza NATO-a s vanjskom publikom širom svijeta. Oni pružaju potporu Glavnom tajniku NATO-a u njegovoj ulozi glavnog glasnogovornika Saveza i dogovaraju briefinge i intervjue s novinarima, konferencije za tisak,

novinarske obilaske, medijsko praćenje, potporu audiovizualnim medijima i izložbe. Organiziraju se programi suradnje u NATO zemljama i zemljama partnerima te održavaju posjeti, seminari i konferencije u različitim zemljama koji obuhvaćaju utjecajne osobe javnog mijenja, članove parlamenata, udruge za civilno društvo i stručnjake iz raznih područja. Osiguravaju se dotacije i drugi oblici potpore za posebne projekte, a tiskana i elektronska izdanja distribuiraju se na zahtjev. Tiskana i elektronska izdanja na raznim jezicima NATO zemalja i zemalja partnera pokrivaju cijeli niz tema koje se odnose na NATO i dostupna su širom svijeta.

Internetske stranice NATO-a pružaju pristup najnovijim informacijama o politici i aktivnostima NATO-a što obuhvaća priopćenja za javnost, detaljnije informacije i službene dokumente, kao i video intervjue, zvučne datoteke, pokrivanje događanja koja se odnose na NATO u realnom vremenu i resurse medijske knjižnice NATO-a.

Osoblje također tijesno surađuje sa Savjetnikom za javno informiranje predsjedatelja Vojnog odbora (Public Information Adviser to the Chairman of the Military Committee) i pomaže u usklađivanju aktivnosti javne diplomacije u drugim dijelovima Međunarodnog osoblja i u zasebnim cjelinama unutar strukture NATO-a. Aktivnosti odnosa s javnošću detaljno su opisane u X. dijelu.

Od napada na Sjedinjene Američke Države 11. rujna 2001. godine i većeg usredotočenja NATO politike na nove izazove i prijetnje koje obuhvaćaju terorizam, znanstveni program NATO-a daje veću potporu zajedničkim istraživačkim projektima koji se odnose na obranu od terorizma i od drugih sigurnosnih prijetnji. Program učvršćuje suradnju između NATO-a i zemalja partnera kroz različite oblike mehanizama potpore koji obuhvaćaju: zajedničke stipendije u prioritetnim područjima, trenutno definiranima kao obrana od terorizma; suprotstavljanje ostalim prijetnjama sigurnosti; i prioritete zemalja partnera. Suradnja je uspostavljena između znanstvenika istraživača iz zemalja članica NATO-a i onih iz zemalja partnera ili zemalja Mediteranskog dijaloga ukoliko ispunjavaju kriterije. Jedan od važnih oblika ovog programa jest potpora računalnom umrežavanju zemalja partnera, poglavito u Srednjoj Aziji i Kavkazu.

Program također pokriva dva dodatna istraživačka područja - humanu i socijalnu dinamiku te društvene znanosti ukoliko su povezane s pitanjima sigurnosti. Organiziraju se studiji i radionice gdje se okupljaju stručnjaci iz različitih vladinih agencija iz zemalja članica NATO-a, zemalja partnera i zemalja Mediteranskog dijaloga, kako bi se udružile međuvladine aktivnosti

u važnom području sigurnosti okoliša. Ova područja obuhvaćaju: učinak vojnih aktivnosti na okoliš; regionalne studije koje obuhvaćaju prekogranične aktivnosti; sprječavanje sukoba koji su posljedica nedostatka resursa; rizike u nastajanju za okoliš i društvo koji mogu prouzročiti gospodarsku, kulturnu ili političku nestabilnost; i netradicionalne prijetnje sigurnosti. Primjeri istraživanja iz ovog potonjeg područja obuhvaćaju sigurnost proizvodnje, distribucije i dostave namirnica, strategije za odgovor na ugroze te sigurnost vodenih putova, pristaništa i luka.

Učinkovito upravljanje Međunarodnim osobljem i svakodnevna djelatnost glavnog sjedišta zahtijevaju potporu, konferencijske usluge, informacije, upravljanje ljudstvom i financijama kao i potporu sigurnosnih službi.

Jedna od glavnih zadaća jest upravljanje cjelokupnim ljudskim resursima i pitanjima razvoja Međunarodnog osoblja obuhvaćajući administraciju, pronalaženje osoblja, ugovore, obuku, razvoj, učinkovitost funkcioniranja, potporu zaposlenicima, zdravstvena i socijalna pitanja, politiku civilnog osoblja, te kompenzacije i dodatna prava. Jedno od temeljnih načela koje vrijedi posvuda jest poboljšanje ravnoteže spolova i raznolikosti osoblja koje radi u glavnom sjedištu NATO-a.

Jedna od odgovornosti Međunarodnog osoblja u upravljačkom dijelu glavnog sjedišta (Headquarters management) jest nadzor NATO Središta za osoblje (NATO Staff Centre) koje podrazumijeva ugostiteljstvo, sport i rekreativne sadržaje. Druga zadaća Međunarodnog osoblja jest održavanje stalnih kontakata s predstavnicima NATO Udruženja osoblja (NATO Staff Association). Usluge potpore koje pruža upravljački dio glavnog sjedišta obuhvaćaju konferencijske usluge (tumačenje i prevođenje) i uslugu upravljanja informacijama i sustavima. One također obuhvaćaju usluge građenja i službe koje su odgovorne za unutrašnje i vanjske sadržaje, održavanje i transport.

Civilni proračun NATO-a temelji se na objektivno utemeljenom proračunskom sustavu (objective-based budgeting, OBB). Zajedno s Odborom za civilni proračun (Civil Budget Committee), osoblje je odgovorno za nadziranje pripreme godišnjeg proračuna i za postupak odobrenja proračuna koji se temelje na političkim smjernicama Sjevernoatlantskog vijeća. Osoblje također nadzire postupak nabave od ugovaranja i kupnje do prijema, popisa robe i raspodjele.

Financijski nadzornik, kojeg imenuje Sjevernoatlantsko vijeće, odgovoran je za povlačenje sredstava iz zemalja članica i za nadzor troškova u skladu s financijskim propisima NATO-a unutar okvira nadležnih proračuna, poglavito civilnog proračuna, proračuna za novo glavno sjedište NATO-a i mirovinskog

proračuna. Kako bi se ustanovili glavni rizici upravljanja te držali pod kontrolom, provode se revizije postupka upravljanja.

Postoji nezavisni Međunarodni odbor revizora za NATO (International Board of Auditors for NATO) sastavljen od vladinih dužnosnika iz revizorskih tijela zemalja članica koje je imenovalo Sjevernoatlansko vijeće i koji su mu odgovorni za revizije financijskih računa raznih tijela NATO-a u nadležnosti odgovarajućih proračuna. Njihova je glavna zadaća dokazati Vijeću i vladama članicama da su zajednički fondovi korišteni u namijenjene svrhe te da su izdaci odobreni putem materijalnih i financijskih odobrenja.

Osigurana je organizacijska, proceduralna i administrativna potpora za sve službene sastanke na razini veleposlanika, ministara kao i za sastanke na vrhu, te za posebna događanja unutar i izvan glavnog sjedišta NATO-a. Isto osoblje blisko surađuje s Privatnim uredom Glavnog tajnika (Private Office of the Secretary General) na kojem leži sveobuhvatna odgovornost vođenja Organizacije.

K tomu, postoji nezavisni ured unutar Međunarodnog osoblja koji je odgovoran za usklađivanje i primjenu sigurnosnih standarda unutar NATO-a. Ovaj ured provodi povremeni nadzor nad sigurnosnim sustavima i odgovoran je za osiguranje glavnog sjedišta NATO-a u Bruxellesu. Nadalje, ured je odgovoran za sveobuhvatnu usklađenost sigurnosti NATO-a među zemljama članicama, zemljama partnerima, zemljama Mediteranskog dijaloga te civilnim i vojnim tijelima NATO-a, za pravilnu primjenu sigurnosne politike NATO-a unutar Saveza, i za procjenu i primjenu protumjera protiv terorističkih i obavještajnih prijetnji.

Ured ima tri glavne zadaće: nadzor sigurnosne politike, sigurnosne obavještajne podatke i zaštitnu sigurnost.

Glede nadzora sigurnosne politike, pod ovlašću Sjevernoatlantskog vijeća provode se pregledi i nadzori u zemljama članicama NATO-a, u civilnim i vojnim tijelima NATO-a i u zemljama partnerima i zemljama Mediteranskog dijaloga kako bi se izdao certifikat o ispravnoj zaštiti NATO podataka. Razvija se i revidira sigurnosna politika, uredbe, smjernice i dokumenti potpore kako bi ih razmotrio NATO Odbor za sigurnost i prema potrebi Sjevernoatlantsko vijeće. Pregovara se o sigurnosnim aranžmanima sa zemljama nečlanicama NATO-a i s međunarodnim organizacijama kojima se dostavljaju zaštićeni materijali NATO-a u cilju potpore aktivnostima suradnje koje je odobrilo Sjevernoatlantsko vijeće. K tomu, provode se sigurnosne akreditacije za komunikacijsko-informacijske sustave u civilnim tijelima NATO-a te se daju savjeti o aspektima sigurnosti podataka u odnosu na multinacionalne komunikacijsko-informacijske sustave NATO-a. Također je potrebno osigurati primjenu postupaka upravljanja sigurnosnim rizicima u civilnim tijelima NATO-a kao i koordinaciju NATO elemenata za metodologiju procjene sigurnosnih rizika.

Sigurnosna obavještajna zaštita bavi se protuobavještajnom politikom i nadzorom u cjelokupnom NATO sustavu i pruža informacije glede prijetnji Sjevernoatlantskom vijeću i drugim glavnim tijelima za odlučivanje te Vojnom odboru, putem Odjela za podatke o terorističkoj prijetnji (Terrorist Threat Intelligence Unit). Osoblje koje je ovdje zaposleno koordinira rad NATO Posebnog odbora (NATO Special Committee) kojemu ujedno služi kao tajništvo. Ono također podupire i, u ograničenom broju slučajeva, vodi posebne postupke i protušpijunske istrage, nadzire sva pitanja koja se odnose na sigurnost zaposlenika glavnog sjedišta NATO-a i NATO civilnih i vojnih tijela te vodi Tim za osobnu zaštitu Glavnog tajnika (Secretary General’s Close Protection Unit).

Zaštitna sigurnost obuhvaća čitav niz elemenata: usklađivanje programa i operacija zaštitne sigurnosti što podrazumijeva mjere sigurnosti za fizičke osobe, zaposlenike i podatke u glavnom sjedištu NATO-a; pružanje savjeta o mjerama zaštitne sigurnosti za novo glavno sjedište NATO-a; usklađivanje sigurnosnih aspekata NATO ministarskih sastanaka i drugih sastanaka na visokoj razini u glavnom sjedištu NATO-a, u zemljama članicama i zemljama partnerima; i pod NATO-ovim Programom obrane od upada u informatičke sustave (Cyber Defence Programme), nadziranje i vođenje NATO Koordinacijskog središta za odgovor na računalne incidente (NATO Computer Incident Response Capability Coordination Centre, NCIRC CC) odgovornog za koordinaciju u cijelom NATO-u za svijest o zaštiti podataka i za reakcije na incidente glede sigurnosti računala, kao što su računalni virusi i napadi na mreže.

U prijašnjim je poglavljima opisano glavno sjedište NATO-a u Bruxellesu, koje je politički stožer Saveza. To je također mjesto gdje se sastaju stalni predstavnici na razini veleposlanika u Sjevernoatlantskom vijeću pod predsjedanjem Glavnog tajnika kako bi raspravili i odobrili politiku NATO-a. Ovo se poglavlje bavi vojnim dijelovima Organizacije tj. Vojnim odborom (koji je viša vojna vlast NATO-a), dvama Strateškim zapovjednicima i strukturom vojnog zapovjedništva. U svom radu, Vojni odbor ima potporu Međunarodnog vojnog osoblja, što je opisano u sljedećem poglavlju.

Vojni odbor (MC) predstavlja višu vojnu vlast NATO-a pod sveobuhvatnom političkom ovlašću Sjevernoatlantskog vijeća i, prema potrebi, pod nadležnošću Odbora za obrambeno planiranje i Skupine za nuklearno planiranje. Vojni se odbor sastaje pod predsjedanjem izabranog predsjedatelja (CMC), a predstavlja glavno vojno savjetodavno tijelo za Sjevernoatlantsko vijeće, Odbor za obrambeno planiranje i Skupinu za nuklearno planiranje. Članovi odbora su visoki vojni časnici koji imaju ulogu nacionalnih vojnih predstavnika (MILREPs) pri stalnom zasjedanju, a predstavljaju svoje načelnike obrane (CHODs). Civilni službenik predstavlja Island koji ne posjeduje vojne snage. Vojni se odbor također redovito sastaje na višoj razini, i to na razini načelnika obrane, kada se pozivaju i dvojica Strateških zapovjednika NATO-a.

Vojni predstavnici su u svom dnevnom radu predstavnici svojih država pri čemu zastupaju njihove najbolje interese, dok ujedno ostaju otvoreni za pregovore i rasprave kako bi se mogao postići konsenzus. To često znači da se postiže dogovor o prihvatljivim kompromisima kada je to u interesu Saveza kao cjeline i kada služi promicanju njegovih cjelokupnih ciljeva i političkih smjernica. Stoga, vojni predstavnici imaju odgovarajuće ovlasti kako bi pomogli Vojnom odboru da ispuni svoje zadaće i brzo postigne rješenja.

Odbor je odgovoran za predlaganje nužnih mjera za zajedničku obranu NATO područja NATO-ovim političkim dužnosnicima i za primjenu operativnih odluka koje je donijelo Sjevernoatlantsko vijeće. Njegova glavna uloga je dati smjernice i savjete o vojnoj politici i strategiji. On osigurava smjernice o vojnim pitanjima za Strateške zapovjednike NATO-a, čiji predstavnici prisustvuju njegovim sjednicama, i odgovoran je za cjelokupno vođenje vojnih poslova Saveza pod vodstvom Vijeća kao i za učinkoviti rad agencija Vojnog odbora.

Odbor pomaže u razvijanju sveobuhvatnih strateških koncepata Saveza i priprema godišnju dugoročnu procjenu jačine i sposobnosti zemalja i područja koja predstavljaju rizik za interese NATO-a. U vremenima kriza, napetosti ili rata, dodatne odgovornosti Odbora koje se odnose na vojne operacije Saveza (kao što su one na Kosovu ili u Afganistanu) sastoje se u savjetovanju Vijeća i Odbora za obrambeno planiranje o vojnoj situaciji i davanju preporuka o uporabi vojne sile, provođenju planova u slučaju krize, te razvijanju prikladnih pravila uporabe snaga (rules of engagement).

Vojni odbor se sastaje svaki četvrtak, nakon redovitih sastanaka Vijeća srijedom, tako da može odmah slijediti odluke Vijeća. U praksi, sastanci se mogu održavati kada god je potrebno, te se Vijeće i Vojni odbor sastaju češće. Kao rezultat uloge Saveza na Kosovu i u Afganistanu te njegove potporne uloge glede Iraka i Sudana, postoji pojačana potreba za učestalijim sastancima Vijeća i Vojnog odbora kako bi raspravili operativna pitanja. Doista, posljednjih je godina znatno povećana učestalost sastanaka svih tijela Saveza koja donose odluke uslijed unutarnjeg i vanjskog preustroja strukture Saveza, razvoja partnerstva i suradnje s drugim zemljama, stvaranja novih institucija koje nadgledaju taj razvoj te, poglavito, uslijed pojave novih prijetnji i razvoja uloge Saveza u borbi protiv terorizma.

Vojni se odbor, na sjednici načelnika obrane (Chiefs of Staff Session), obično sastaje tri puta godišnje. Dva sastanka se održavaju u Bruxellesu, a jedan sastanak ugošćuje zemlja članica NATO-a, po načelu rotacije.

U okviru Euroatlanskog partnerskog vijeća (Euro-Atlantic Partnership Council, EAPC) i Partnerstva za mir (Partnership for Peace, PfP), Vojni odbor se sastaje redovito s EAPC/PfP zemljama na razini nacionalnih vojnih predstavnika (jedanput mjesečno) i na razini načelnika obrane (dva puta godišnje) kako bi se raspravljalo o temama vojne suradnje. Vojni odbor se također sastaje u različitim sastavima u okviru Vijeća NATO-Rusija i Komisije NATO-Ukrajina.

Od siječnja 2001. godine, Vojni odbor NATO-a održava redovite sastanke s Vojnim odborom Europske unije na kojima se raspravlja o temama od zajedničkog interesa vezanima uz sigurnost, obranu i upravljanje krizama. Prvi sastanak Vojnog odbora na sjednici načelnika obrane na kojem su sudjelovali šefovi obrane zemalja Mediteranskog dijaloga, održan je u studenome 2004. godine.

Predsjedatelja Vojnog odbora (Chairman of the Military Committee) predlažu načelnici obrane, a imenuje se na dužnost u trajanju od tri godine. On radi u međunarodnom interesu, a njegova nadležnost potječe od Vojnog

odbora kojemu je odgovoran u izvršavanju svojih dužnosti. Predsjedatelj Vojnog odbora obično predsjeda svim sastancima Vojnog odbora. U njegovu odsustvu, zamjenjuje ga zamjenik predsjedatelja Vojnog odbora (Deputy Chairman of the Military Committee, DCMC).

Predsjedatelj Vojnog odbora je glasnogovornik i predstavnik tog odbora. On upravlja svakodnevnim poslovima i radi u ime odbora na davanju potrebnih smjernica i instrukcija direktoru Međunarodnog vojnog osoblja (Director of the International Military Staff, DIMS). On predstavlja Vojni odbor na susretima na visokoj razini kao što su oni Sjeveroatlanskog vijeća, Odbora za obrambeno planiranje i Skupine za nuklearno planiranje, pružajući savjete glede vojnih pitanja, kada zatreba.

Temeljem svog položaja, predsjedatelj odbora također ima važnu javnu ulogu – on je visoki vojni glasnogovornik Saveza u kontaktima s tiskom i medijima. On obavlja službene posjete i predstavničke dužnosti u ime Odbora, kako u NATO zemljama tako i u zemljama s kojima NATO razvija uže kontakte u okviru programa Partnerstva za mir, Euroatlanstkog partnerskog vijeća, Vijeća NATO-Rusija, Komisije NATO-Ukrajina i Mediteranskog dijaloga. Predsjedatelj je također predsjedatelj NATO Akademskog savjetodavnog odbora Visokog učilišta za obranu (NATO Defense College Academic Advisory Board). Uloga Visokog učilišta za obranu opisana je u X. dijelu.

Strateški zapovjednici - Vrhovni saveznički zapovjednik za Europu (SACEUR) i Vrhovni saveznički zapovjednik za transformaciju (SACT) – su odgovorni Vojnom odboru za sveukupan smjer i vođenje svih vojnih pitanja Saveza u okviru svojih područja odgovornosti. Oni također savjetuju Vojni odbor glede svojih zapovjednih odgovornosti. Obično sudjeluju na sastanku Vojnog odbora na sjednici načelnika obrane (Chiefs of Staff Session), ali mogu biti pozvani da podnesu kratko izvješće Vojnom oboru na stalnoj sjednici (Permanent Session), kada zatreba. Pri obavljanju svakodnevnih dužnosti, svaki od njih ima jednog predstavnika čina generala u glavnom sjedištu NATO-a. Oni im pomažu u uspostavljanju bliskih veza s političkim i vojnim osobljem glavnog sjedišta NATO-a i jamče da će protok informacija i komunikacije biti učinkoviti u oba smjera. Ovi predstavnici prisustvuju sastancima Vojnog odbora na stalnim sjednicama i savjetuju Vojni odbor glede poslova koji se odnose na njihova zapovjedništva.

Vojno-zapovjedna struktura NATO-a (Military Command Structure), koja se razlikuje od NATO Strukture snaga (NATO Force Structure), predstavlja mehanizam koji omogućuje vojnim čelnicima NATO-a zapovijedanje i kontrolu nad snagama dodijeljenima za združene operacije koje obuhvaćaju više grana – kopnenu vojsku, mornaricu i ratno zrakoplovstvo. Ona se temelji na hijerarhijskoj strukturi Strateških zapovjedništava i podčinjenih zapovjedništava.

NATO Struktura snaga sastoji se od organizacijskih dogovora kojima se udružuju snage zemalja članica, stavljene na privremeno ili stalno raspolaganje NATO-u, zajedno s njihovim pridruženim zapovjedništvima i kontrolnim strukturama, bilo kao dio NATO-ovih multinacionalnih snaga bilo kao dodatni nacionalni doprinos NATO-u. Ove su snage stavljene na raspolaganje NATO operacijama sukladno unaprijed određenim kriterijima spremnosti.

Promjene koje su unesene u NATO Strukturu snaga tijekom posljednjih godina stavile su naglasak na manje, mobilnije snage koje mogu biti fleksibilno upotrijebljene za niz vojnih zadaća. To je u suprotnosti s velikom koncentracijom snaga pod teškim naoružanjem smještenima u stalnom nepokretnom stožeru, što je bilo obilježjem hladnoratovske strukture snaga. Dok su ove potonje bile opremljene i obučene za velike obrambene operacije protiv invazije, većina snaga koje čine današnju strukturu NATO snaga ustrojene su na način da mogu žurno biti prebačene na krizno područje i da su sposobne obavljati svoje zadaće izvan svojih domicilnih baza.

Gore navedene promjene unutar strukture snaga zahtijevale su paralelne promjene unutar NATO Zapovjedne strukture (NATO Command Structure). Ove su promjene bile usredotočene na smanjenje broja zapovjedništava unutar strukture te na racionalizaciju zapovjednog sustava i kontrolne uvezanosti različitih elemenata koji zajedno čine vojne sposobnosti NATO-a. Promjene su nastale kako bi se omogućilo Strateškim zapovjednicima NATO-a učinkovitije zapovijedanje i kontrolu nad snagama koje su im dodijeljene, iskorištavajući cijeli niz vojnih sposobnosti potrebnih za poduzimanje onih operacija koje bi im mogle biti povjerene u današnjem uvelike različitom sigurnosnom okružju.

Današnja NATO zapovjedna struktura odražava promjenjive strateške okolnosti pripisive brojnim faktorima koji obuhvaćaju: pridruživanje novih zemalja članica; razvijajuće strateško partnerstvo NATO-a s Europskom unijom; suradnju NATO-a sa zemljama partnerima i odnose s drugim ne-NATO zemljama; nove sigurnosne izazove koji obuhvaćaju rastuće prijetnje od terorizma; i širenje oružja za masovno uništenje. Zapovjedna struktura osmišljena je da se uhvati u koštac s mogućim zadaćama, rizicima i prijetnjama koji se odnose na cijeli Savez, te da se suoči s njima na mjestu i u vrijeme koje određuje Sjevernoatlantsko vijeće.

U središtu zapovjedne strukture su dva strateška zapovjedništva. Jedno od njih je usredotočeno na planiranje i obavljanje svih operacija koje je odobrilo Sjevernoatlantsko vijeće. Drugo zapovjedništvo se bavi transformacijom vojnih sposobnosti NATO-a kako bi se zadovoljili promjenjivi zahtjevi i stavile na raspolaganje Savezu vojne snage koje bi izvršavale cijeli niz povjerenih vojnih zadaća. Postupak preustroja je stalan. On zahtijeva anticipativni razvoj i uklapanje inovativnih koncepata, doktrina i sposobnosti stvorenih kako bi se poboljšale učinkovitost i interoperabilnost snaga s kojima NATO i zemlje partneri mogu raspolagati u vojnim operacijama pod vodstvom NATO-a.

Postoji određeni broj podčinjenih vojnih zapovjedništava i drugih dijelova zapovjedne strukture smještenih u različitim zemljama članicama NATO-a.

Razdvajanjem odgovornosti strateškog zapovjedništva po operativnoj i funkcionalnoj crti, sve operativne odgovornosti koje su prije dijelili Savezničko zapovjedništvo za Europu i Savezničko zapovjedništvo za Atlantik dodijeljene su jednom strateškom zapovjedništvu sa sjedištem u Europi koje se zove Savezničko zapovjedništvo za operacije (Allied Command Operations, ACO), u Monsu (Belgija), pod nadležnošću Vrhovnog savezničkog zapovjednika za Europu (SACEUR). Postavljeni časnik je tzv. časnik «s dvije kape» («dual-hatted») i istovremeno je Zapovjednik Zapovjedništva SAD-a za Europu (Commander of the United States European Command).

Na sličan način, drugo strateško zapovjedništvo, znano kao Savezničko zapovjedništvo za transformaciju (Allied Command Transformation, ACT), ima sjedište u Sjedinjenim Američkim Državama i pod nadležnošću je Vrhovnog savezničkog zapovjednika za transformaciju (SACT) koji je istovremeno Zapovjednik Zapovjedništva združenih snaga SAD-a (Commander of the United States Joint Forces Command). Na ovaj se način održava snažna transatlantska veza, a u isto vrijeme NATO snage imaju osiguran pristup postupku transformacije koji su Sjedinjene Američke Države poduzele u pogledu svojih vojnih snaga.

Oba NATO-ova strateška zapovjednika obnašaju uloge i misije koje im je dodijelilo Sjevernoatlantsko vijeće ili, u nekim okolnostima, Odbor za obrambeno planiranje NATO-a pod nadležnošću Vojnog odbora. Njihove odgovornosti i zadaće temelje se na ciljevima koji su istaknuti u Strateškom konceptu Saveza i u određenim dokumentima Vojnog odbora. Općenito govoreći, one su opisane kako slijedi:

Zadaća Vrhovnog savezničkog zapovjednika za Europu (Supreme Allied Commander Europe, SACEUR) u Savezničkom zapovjedništvu za operacije

(Allied Command Operations, ACO) jest očuvanje mira, sigurnosti i teritorijalne cjelovitosti zemalja članica Saveza pomoću procjene rizika i prijetnji, vojnog planiranja, te prepoznavanja i zahtijevanja snaga potrebnih za poduzimanje cijelog niza misija Saveza na način i u vrijeme koje je odredilo Sjevernoatlantsko vijeće, te na mjestu gdje mogu zatrebati.

SACEUR doprinosi savezničkim dogovorima o upravljanju krizom i osigurava učinkovitu obranu teritorija NATO zemalja i njihovih snaga. U slučaju izbijanja agresije, ili ako Sjevernoatlantsko vijeće smatra da je agresija neizbježna, SACEUR provodi sve vojne vježbe koje su pod ovlašću i sposobnostima njegovog zapovjedništva, a koje su potrebne za: iskazivanje savezničke solidarnosti i spremnosti očuvanja integriteta teritorija Saveza; osiguranje mira na morima i očuvanje morskih putničkih i gospodarskih putova; i za očuvanje sigurnosti zemalja članica NATO-a ili za njeno uspostavljanje u slučaju da je bila narušena.

Savezničko zapovjedništvo za operacije također doprinosi da snage koje popunjavaju NATO Strukturu snaga raspolažu, sada i u budućnosti, s učinkovitim kombiniranim ili združenim vojnim zapovjedništvom koje je u mogućnosti pokrenuti vojne sposobnosti neophodne za izvršenje njihovih zadaća. U izvršavanju zadaća, ono se savjetuje sa Savezničkim zapovjedništvom za transformaciju s kojim sinkronizira operativne aktivnosti i elemente zapovjedne strukture koji imaju operativnu ulogu u preustroju Saveza.

Ostale zadaće pod nadležnošću Vrhovnog savezničkog zapovjednika za Europu obuhvaćaju:

- doprinos stabilnosti euroatlantskog područja pomoću razvoja i sudjelovanja u vojno-vojnim kontaktima te u ostalim operacijama i vježbama poduzetima u okviru Partnerstva za mir (PfP) i aktivnostima osnaživanja odnosa NATO-a s Rusijom, Ukrajinom i zemljama Mediteranskog dijaloga;

- provođenje analiza na strateškoj razini za identificiranje nedostataka u sposobnostima i za određivanje prioriteta;

- upravljanje resursima za operacije i vježbe koje je dodijelio NATO i obavljanje operativnih misija i zadaća koje je odredilo Sjevernoatlantsko vijeće;

- zajedno sa Savezničkim zapovjedništvom za transformaciju, razvijanje i provedbu programa obuke i vježbi u kombiniranim i združenim postupcima za vojna zapovjedništva i snage NATO-a i partnerskih država.

Savezničko zapovjedništvo za transformaciju (Allied Command Transformation, ACT) je pod nadležnošću Vrhovnog savezničkog zapovjednika za transformaciju (Supreme Allied Commander Transformation, SACT), čije bismo odgovornosti mogli sažeti kako slijedi:

- doprinos očuvanju mira, sigurnosti i teritorijalne cjelovitosti zemalja članica Saveza preuzimanjem vodeće uloge na razini strateškog zapovjedništva u preustroju vojnih struktura, snaga, sposobnosti i doktrina NATO-a kako bi se poboljšala vojna učinkovitost Saveza;

- provedba operativne analize na strateškoj razini, u suradnji s ACO-om, uz određivanje prioriteta, kako bi se prepoznala vrsta i opseg zahtjeva sposobnosti i interoperabilnosti, a rezultati usmjerili prema cjelokupnom postupku obrambenog planiranja NATO-a;

- integracija i sinkroniziranje NATO-ovih nastojanja u preustroju, u suradnji s ACO-om, s operativnim aktivnostima i s drugim elementima zapovjedne strukture kako bi se doprinijelo da su NATO snagama, sada i u budućnosti, na raspolaganju učinkovita kombinirana ili združena vojna zapovjedništva koja su u mogućnosti pozvati se na vojne sposobnosti neophodne za izvršenje njihovih zadaća;

- istraživanje koncepata i promicanje razvoja doktrine;

- izvođenje eksperimenata i pružanje potpore postupcima istraživanja i prikupljanja podataka koji su dio razvoja novih tehnologija; u izvršavanju ove zadaće potrebno je raditi zajedno s odgovarajućim NATO službama i odborima za vođenje projekata kako bi se prepoznale mogućnosti za poboljšanu interoperabilnost i standardizaciju, te kako bi se polučile kvalitativno preustrojene sposobnosti na dobrobit Saveza;

- upravljanje zajednički financiranim resursima dodijeljenima za programe preustroja NATO-a kako bi se osigurala pravovremena i racionalna rješenja za operativne zahtjeve;

- provedba programa obuke i izobrazbe kako bi se Savezu osigurali vođe, stručnjaci i stožerno osoblje obučeno u okviru zajedničkih normi NATO-a i sposobno za učinkoviti rad u kombiniranom i združenom vojnom okružju;

- ustanovljavanje i provedba procedura stvorenih kako bi se osigurala trajna prilagodba organizacija, koncepata, resursa i programa obrazovanja potrebnih za promicanje preustroja NATO-a;

- davanje podrške zahtjevima uvježbavanja Savezničkog zapovjedništva za operacije u svim fazama planiranja, izvršavanja i procjene.

Dok nova zapovjedna struktura predviđa blisku suradnju između dva strateška zapovjedništva, postoji jasna podjela njihovih pojedinačnih odgovornosti kako bi se izbjegla nepotrebna preklapanja i dvostruki napori. Stoga, svako zapovjedništvo ima jasno identificirane vodeće i potporne uloge. U posebnim područjima gdje jedno strateško zapovjedništvo ima vodeću ulogu, ono je odgovorno za službeni input Vojnom odboru, ali pomoć mu pruža drugo strateško zapovjedništvo, prema potrebi. Nasuprot tome, tamo gdje ovo strateško zapovjedništvo ima ulogu potpore, ono je odgovorno za usmjeravanje savjeta na zapovjednoj i stožernoj razini strateškom zapovjedništvu koje ima vodeću ulogu.

Dok oba strateška zapovjedništva imaju odgovornosti koje se odnose na postupak obrambenog planiranja NATO-a, a kako bi se osigurao dobro organiziran i koherentan postupak, Savezničko zapovjedništvo za transformaciju je preuzelo vodeću ulogu za vojne aspekte kao što su revizija obrambenih zahtjeva, planiranje snaga, planiranje naoružanja i logistike, planiranje zapovjedništva i kontrole, kao i za Postupak planiranja i revizije partnerstva za mir (Partnership for Peace (PfP) Planning and Review Process). Savezničko zapovjedništvo za operacije nadležno je za vojne aspekte planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja, za nuklearno planiranje te za procjenu prikladnosti i rizika u planiranju snaga.

Zapovijedanje i kontrola nad snagama, što obuhvaća i operativno planiranje, u nadležnosti je SACEUR-a. S druge strane, kada se radi o združenim i kombiniranim konceptima i doktrinama, što obuhvaća i PfP vojne koncepte, odgovornost leži na SACT-u koji koristi lekcije naučene u operacijama i na vježbama kao temelj za unošenje promjena koje se odnose na koncepte, doktrinu i sposobnosti. Oni potom postaju temelj strateškim smjernicama i procedurama za operacije koje je razvilo Savezničko zapovjedništvo za operacije.

Oba strateška zapovjedništva posjeduju vlastitu strukturu upravljanja i svoj proračun kao i individualne odgovornosti koje se odnose na njih, a obuhvaćaju strateško upravljanje, financijsko planiranje i upravljanje resursima.

Upravljanje «paketima sposobnosti» još je jedna od odgovornosti koju dijele oba Strateška zapovjedništva. SACT je usredotočen na razvoj sposobnosti kako bi se unaprijedila združena i kombinirana učinkovitost cijelog niza misija Saveza. SACEUR je odgovoran za razvoj sposobnosti potrebnih pri vođenju operacija.

Na obavještajnom području, Savezničko zapovjedništvo za operacije osigurava potporu pomoću obavještajnih podataka za operativno planiranje za same operacije, dok je Savezničko zapovjedništvo za transformaciju usredotočeno na dugoročnu raščlambu obavještajnih koncepata i trendova. Slično tomu, na području komunikacijsko-informacijskih sustava, raspodjela odgovornosti omogućuje ACO-u da se usredotoči na operativno planiranje i identificiranje nedostatka, dok je ACT usredotočen na buduće koncepte, sposobnosti i strukture.

Kada je riječ o vježbama, obuci, procjeni i ekperimentiranju, SACT ima vodeću ulogu u NATO i PfP združenom individualnom obrazovanju i obuci, te s tim u svezi povezanim smjernicama. Osmišljavanje, vođenje i procjena eksperimenata za pomoć u razvoju i u provjeri koncepata, doktrina i tehnologije u nastajanju, dio su zadaće SACT-a. Blisko usklađivanje sa SACEUR-om i zemljama članicama odvija se u odnosu na raspored i dostupnost snaga za obučavanje, uvježbavanje i eksperimentiranje što se poduzima u svrhu ispunjenja ciljeva preustroja.

Zajednička obuka dodijeljenih snaga NATO-a i PfP-a kao i podčinjenih dijelova operativne zapovjedne strukture odgovornost su SACEUR-a kojem podršku pruža ACT u osmišljavanju, planiranju i procjeni vježbi.

Savezničko zapovjedništvo za transformaciju ima vodeću ulogu na području znanstvenog istraživanja i razvoja, iako Savezničko zapovjedništvo za operacije provodi vlastite operativne analize i osigurava tehničku potporu za zapovjednu strukturu i operacije.

Sve NATO operacije koriste rasporedive ili statičke elemente i sposobnosti NATO-a dostupne integriranoj zapovjednoj strukturi i strukturi snaga, i krojene prema posebnim zahtjevima i izazovima svake operacije. Ovaj se postupak provodi bilo da je Savez poduzeo operacije kao odgovor na prijetnju jednoj ili više zemalja članica sukladno članku 5. Sjevernoatlantskog sporazuma (znane kao operacije iz članka 5.) bilo da je riječ o operacijama potpore miru ili nekim drugim vojnim operacijama o kojima odlučuje Sjevernoatlantsko vijeće (operacije izvan članka 5.).

Zapovjedna i kontrolna struktura djeluje na tri razine, i to na strategijskoj, operativnoj i granskoj razini.

Na strategijskoj se razini Savezničke združene snage angažiraju u političko-vojnom okviru, usvojenom na Vojnom odboru a potvrđenom od Sjevernoatlantskog vijeća, koji je osmišljen za ispunjenje strateških ciljeva Saveza. Cjelokupno zapovijedanje nad bilo kojom operacijom, na strateškoj

razini, preuzima SACEUR koji obavlja ovu zadaću iz stožera Savezničkog zapovjedništva za operacije u Vrhovnom zapovjedništvu savezničkih snaga za Europu (Supreme Headquarters Allied Powers in Europe, SHAPE) u Monsu (Belgija). SACEUR je odgovoran za pripremanje i vođenje svih vojnih operacija Saveza sukladno raspodjeli odgovornosti između strateških zapovjedništava, gore opisanih. On izdaje strateške smjernice podčinjenim zapovjednicima i usklađuje multinacionalnu potporu, pojačanje i udio različitih dijelova i grana u zapovjednoj strukturi.

U okolnostima kada su političke odluke donesene na temelju okvirnog dogovora postignutog između NATO-a i Europske unije o pomoći NATO-a u vojnim operacijama pod vodstvom EU-a, od SACEUR-a se također mogu zahtijevati stožerne sposobnosti za takve operacije, u kojima mogu sudjelovati svi saveznici.

Sudjelovanje zemalja partnera u dogovorima oko zapovijedanja utvrđeno je na sličan način unutar utvrđenog političko-vojnog okvira za PfP operacije pod vodstvom NATO-a.

Na operativnoj razini, planiranje i vođenje operacija koje se temelji na dobivenim strateškim vojnim smjernicama u rukama je imenovanog zapovjednika na operativnoj razini koji izvršava svoje zadaće kroz združeno stalno ili rasporedivo operativno zapovjedništvo.

Savez ima tri stalna združena zapovjedništva na operativnoj razini: dva Zapovjedništva združenih snaga (Joint Force Command (JFC) Headquarters) u Brunssumu (Nizozemska) i Napulju (Italija) i treće Združeno zapovjedništvo manjeg opsega (Joint Headquarters) u Lisabonu (Portugal). Postoje različiti aranžmani koji osiguravaju da se u slučaju potrebe mogu istodobno voditi najmanje dvije operacije, da im se može davati podrška tijekom zadanog vremena i da njihovi raznorodni dijelovi mogu rotirati. Odgovornost operativnog zapovijedanja i nadzora nad NATO snagama za odgovor (NATO Response Force) međusobno izmjenjuju tri Združena zapovjedništva.

Oba Zapovjedništva združenih snaga imaju podčinjena kopnena, pomorska i zrakoplovna granska zapovjedništva (Component Commands). Treće Združeno zapovjedništvo nema odgovornosti stalnog operativnog zapovjedništva i prvenstveno je odgovorno za potporu operacijama Kombiniranih i združenih namjenskih snaga (Combined Joint Task Force).

Na razini granskih zapovjedništava, više granskih stožera (Component Command Headquarters) pruža usluge ekspertize iz svog stručnog područja za zapovjednike Združenih snaga na operativnoj razini, te savjete glede združenog operativnog planiranja i provedbe. Postoje dva granska zapovjedništva za kopnene snage (Component Command-level land headquarters) u Njemačkoj i Španjolskoj, i to Gransko zapovjedništvo kopnenih snaga u Heidelbergu

i Gransko zapovjedništvo kopnenih snaga u Madridu. Postoje također dva statična Granska zapovjedništva zrakoplovstva (Component Command air headquarters) u Ramsteinu (Njemačka) i Izmiru (Turska) i dva statična Granska zapovjedništva mornarice (Component Command-Maritime headquarters) u Northwoodu (Engleska) i Napulju (Italija). Svakom granskom zapovjedništvu potporu pružaju druge specijalizirane cjeline i podčinjeni dijelovi u zavisnosti od prirode i opsega operacija, te ono može biti ojačano, u slučaju potrebe, dodatnim elementima i osobljem odgovarajuće razine spremnosti i obučenosti.

Uz navedenu strukturu granskih zapovjedništava, Savezničko zapovjedništvo podmorničkih snaga smješteno u Norfolku (Virginia, SAD) te podčinjeno SACEUR-u i financirano od strane SAD-a, nosi glavnu odgovornost za cjelokupnu koordinaciju pitanja podmorničarstva u suradnji s Granskim zapovjedništvima mornarice u Northwoodu i Napulju.

Transformacija vojnih sposobnosti NATO-a obuhvaća tijesno povezane funkcije usmjerene k rješavanju iznimno važne zadaće uvođenja poboljšanja sposobnosti, nužnih Savezu u nošenju s izazovima postojećeg te budućeg sigurnosnog okružja. Ove funkcije obuhvaćaju, na primjer, procjenjivanje budućeg operativnog okružja, određivanje budućih združenih koncepata na strateškoj razini, razvijanje, integriranje i testiranje novih operativnih koncepata, doktrina, organizacijskih struktura, sposobnosti i tehnologija, te doprinos provedbi poboljšanja.

Ustroj Savezničkog zapovjedništva za transformaciju osmišljen je kako bi stvorio različitim procesima, pokrenutim s ciljem stvaranja poboljšanja, cjelovito i objedinjeno transformacijsko okruženje. Proces se sastoji od nekoliko različitih, ali povezanih funkcija koje obuhvaćaju: strateške koncepte, politiku i identifikaciju potreba; planiranje i primjenu sposobnosti; združeni i kombinirani konceptualni razvoj, eksperimentiranje, procjenu i doktrinu, istraživanje budućih sposobnosti i tehnologija; te obučavanje i izobrazbu.

SACT-ov stožer u Norfolku usko surađuje sa Zapovjedništvom združenih snaga SAD-a i predstavlja žarište nadzora cjelokupnog postupka preustroja i usklađivanja gore navedenih funkcija. Njegov rad temelji se na mreži središta i cjelina unutar vojne strukture NATO-a, smještenih u Europi i Sjevernoj Americi, koji doprinose različitim aspektima procesa transformacije. Neka od ovih središta ili cjelina daju potporu za više funkcija ili postupaka.

Govoreći o organizaciji, uz stožer u Norfolku, Savezničko zapovjedništvo za transformaciju raspolaže s ACT timom (ACT Staff Element) smještenim u glavnom sjedištu NATO-a u Bruxellesu koji pomaže predstavniku SACT-a u Vojnom odboru. Osim njega postoji još jedan tim ACT-a koji ima

sjedište gdje i SHAPE te tako osigurava vezu i usklađenost sa Savezničkim zapovjedništvom za operacije, Međunarodnim osobljem, Međunarodnim vojnim osobljem, nacionalnim vojnim predstavnicima i ostalim NATO tijelima i agencijama odgovornima za obrambeno planiranje i planiranje resursa te za pitanja primjene.

Unutar strukture ACT-a također postoji Središte za združeno ratovanje (Joint Warfare Centre, JWC) sa sjedištem u Stavangeru (Norveška) koje promiče i provodi NATO-ovo združeno i kombinirano eksperimentiranje, analize i postupke razvoja doktrine kako bi se do maksimuma povećala sinergija preustroja, te kako bi se poboljšale sposobnosti i interoperabilnost NATO-a. Središte doprinosi razvojnom radu na novim tehnologijama, modeliranju i simulaciji, te vodi obuku i programe razvoja za nove koncepte i doktrinu.

Struktura ACT-a obuhvaća Središte za združenu raščlambu i naučene lekcije (Joint Analysis and Lessons Learned Centre) sa sjedištem u Monsantu (Portugal) koje rezultate združene raščlambe i naučenih lekcija upisuje u transformacijsku mrežu.

Kroz rad svog Središta za obuku združenih snaga (Joint Force Training Centre) sa sjedištem u Bydgoszczu (Poljska), JWC osigurava programe obuke u potpori objema strateškim zapovjedništvima te doprinosi ocjenjivanju obuke združenih snaga koju vrši Savezničko zapovjedništvo za operacije. Ovo središte održava službene veze s ostalim NATO agencijama i tijelima kao i s nacionalnim i multinacionalnim središtima i institucijama za obuku.

Središte za podmorska istraživanja (Undersea Research Centre) u La Specii (Italija), vodi istraživanja i integrira nacionalna nastojanja u podršci podmorskim operativnim i transformacijskim zahtjevima NATO-a. NATO Operativno obučno središte za zaprječivanje na moru (NATO Maritime Interdiction Operational Training Centre) je u postupku osnivanja u Souda Bayu (Grčka).

Također, postoji određeni broj obrazovnih institucija unutar vojne strukture NATO-a koji obuhvaća NATO Visoko učilište za obranu (NATO Defence College) u Rimu (Italija), NATO Učilište (NATO School) u Oberammergauu (Njemačka) i NATO CIS Učilište (NATO CIS School) u Latini (Italija) čije aktivnosti koordinira Savezničko zapovjedništvo za transformaciju.

Više Stručnih središta (Centres of Excellence), utemeljenih na nacionalnoj ili multinacionalnoj razini, omogućava napredak interoperabilnosti i sposobnosti, testiranje i razvoj doktrine te potvrđivanje novih koncepata kroz eksperimentiranje. Suradnja između Središta za usavršavanje i Strateških zapovjednika zasniva se na temelju posebnih memoranduma o razumijevanju sastavljenih između članica koje sudjeluju i odgovarajućeg Strateškog zapovjedništva.

U načelu, NATO nema nezavisne vojne snage osim onih koje su mu dodijelile zemlje članice za vojne operacije. Stoga, kada Sjevernoatlantsko vijeće odluči započeti neku operaciju, zemlje članice moraju staviti snage na raspolaganje kroz proces stvaranja snaga (force generation process). Ovaj proces može obuhvaćati i zemlje nečlanice NATO-a, kao što su zemlje Partnerstva za mir (PfP) i Mediteranskog dijaloga. Nakon što su ove snage završile svoju misiju, one se vraćaju svojim nacionalnim vojnim strukturama.

Zajednički rad zahtijeva kompatibilnost opreme i dostatnu razinu interoperabilnosti, primjerice kako bi se omogućila opskrba gorivom i logistička potpora od strane druge države. Snage NATO i partnerskih zemalja također se zajedno uvježbavaju, sudjeluju na tečajevima standardiziranih operativnih procedura i jezika, provode vojne simulacije i sudjeluju u drugim multinacionalnim vježbama, što sve zajedno doprinosi poboljšanju njihove sposobnosti u poduzimanju kombiniranih (multinacionalnih) operacija.

Međutim, postoji određeni broj zajedničkih obrambenih sposobnosti od kojih je najznačajnija flota zrakoplova Zračnog sustava za rano upozorenje i nadzor (Airborne Warning and Control Systems, AWACS) koji nadgledaju zračni prostor i osiguravaju rano upozorenje, zapovijedanje i nadzor. Nakon terorističkih napada na Sjedinjene Američke Države 2001. godine, zrakoplovi AWACS-a su upućeni u nadgledanje teritorija SAD-a. Na zahtjev Turske 2003. godine, oni su poslani da čuvaju turski teritorij od mogućih napada kao posljedice iračkog sukoba. Također, ovi zrakoplovi često doprinose osiguranju velikih događanja kao što su Olimpijske igre u Ateni 2004.

Osim AWACS zrakoplova, sposobnost NATO Zračnog sustava za rano upozorenje i nadzor obuhvaća određeni broj zrakoplova za multinacionalnu podršku i obuku, integrirani radarski sustav i zajedničke instalacije infrastrukture. Te se snage popunjavaju multinacionalnim osobljem zemalja članica za obnašanje ovih posebnih zadaća u okviru integrirane strukture snaga Saveza.

U današnjem sigurnosnom okružju, bliska suradnja između civilnih i vojnih tijela postala je sve važniji čimbenik uspješnog vođenja vojnih operacija, poglavito u operacijama podrške miru nakon sukoba, poput onih koje je Savez poduzeo na Balkanu i u Afganistanu. Civilno-vojna suradnja podrazumijeva i nužnu koordinaciju između operativnih zapovjedništava NATO-a i civilnih organizacija koje obuhvaćaju lokalne vlasti i lokalno stanovništvo na području bilo koje operacije, kao i međunarodne, nacionalne i nevladine organizacije i agencije.

Skupina sjever za civilno-vojnu suradnju (Civil-Military Cooperation CIMIC Group North) u početku je predstavljala multinacionalni projekt koji je financiralo šest NATO zemalja (Češka Republika, Danska, Nizozemska, Norveška, Njemačka i Poljska), a službeno je dobila položaj međunarodnog vojnog zapovjedništva NATO-a 15. siječnja 2003. godine.

Njena je uloga osigurati potrebnu ekspertizu NATO zapovjednicima i civilnim institucijama kako bi se stvorili uvjeti potrebni za premošćivanje civilno-vojnog jaza u vojnim operacijama, poglavito u operacijama podrške miru nakon sukoba kada suradnja između svih onih koji sudjeluju predstavlja bitan faktor pomoći lokalnim vlastima prilikom ponovnog uspostavljanja društvenih struktura i normalnih životnih uvjeta za lokalno stanovništvo. Civilno-vojna suradnja može također predstavljati važan aspekt humanitarnih operacija, operacija pomoći za slučaj katastrofa ili drugih operacija za slučaj civilnih izvanrednih stanja koje poduzimaju nacionalne ili međunarodne vojne snage.

CIMIC Skupina sjever sa sjedištem u Budelu (Nizozemska), funkcionalno je pridružena Zapovjedništvu za združene snage u Brunssumu i uspostavlja radne odnose i odnose glede obučavanja s ovim zapovjedništvom. Međutim, njezina je uloga pružanje pomoći svim NATO operacijama. Njen glavni prioritet je uspostavljanje učinkovite operativne sposobnosti, početno se usredotočivši na obuku i izobrazbu CIMIC osoblja. Sličnu inicijativu su razvile Italija, Mađarska i Grčka kako bi stvorile CIMIC Skupinu jug (CIMIC Group South) koja će biti pridružena Zapovjedništvu za združene snage u Napulju.

Značaj pričuvnih snaga raste s porastom broja vojnih operacija koje poduzima međunarodna zajednica u obliku, na primjer, «koalicija voljnih» («coalitions of the willing») i operacija pod mandatom UN-a pod vodstvom različitih međunarodnih organizacija.

Odbor za nacionalne pričuvne snage (National Reserve Forces Committee, NRFC) predstavlja središnji forum Saveza za pitanja pričuve, a njegova je zadaća priprema konceptualnih prijedloga te razvoja pristupa za Vojni odbor (MC) i za zemlje članice na ovom području.

NRFC kontinuirano razmatra trenutne probleme glede preventivne sigurnosti u kontekstu s pitanjem pričuve na cjelovit i maksimalno dalekovidan način kako bi ispunio ulogu savjetodavnog tijela. Odbor također služi kao forum za razmjenu informacija između pojedinih NATO zemalja koje se bave pitanjima pričuve te za harmonizaciju pričuvnih snaga, kada god je moguće, sukladno najboljim načelima iz prakse. Od 1996. godine, NRFC se usredotočio na jačanje operativne spremnosti pričuvnih snaga NATO-a putem proširenja razmjene informacija te zajedničkim angažiranjem pričuvnih i djelatnih snaga.

Proučava se niz ključnih područja kao što su sustavi mobilizacije, potrebe za obučavanjem te dopunskom obukom kao i motivacija pričuvnika .

NRFC je utemeljen 1981. godine. Danas su skoro sve NATO zemlje članice odbora, a Vojno osoblje, Savezničko zapovjedništvo za operacije i Savezničko zapovjedništvo za transformaciju zastupljeni su časnicima za vezu (Australija ima stalnog promatrača). NRFC održava plenarne konferencije najmanje dva puta godišnje.

Izaslanstva NRFC-a imenovana su od strane nacionalnih ministarstava obrane, a nacionalni voditelji izaslanstava (HoD) većinom su načelnici ili povjerenici pričuvnih snaga iz NATO zemalja.

NRFC daje smjernice Međusavezničkoj udruzi pričuvnih časnika (Interallied Confederation of Reserve Officers, CIOR) koja okuplja sva postojeća udruženja pričuvnih časnika u NATO zemljama. CIOR je nepolitička, nevladina i neprofitabilna organizacija posvećena suradnji udruženja nacionalnih pričuvnih časnika iz NATO zemalja kao i solidarnosti unutar atlantskog Saveza.

Članovi ovih udruženja su, uz njihovu ulogu pričuvnih časnika, aktivni kao civili na području poduzetništva, industrije, znanosti, politike te u drugim aspektima profesionalnog života. Stoga, oni mogu doprinijeti boljem razumijevanju sigurnosnih i obrambenih pitanja kod cjelokupnog stanovništva, ali i unijeti civilnu ekspertizu i iskustvo u zadaće i izazove s kojima se suočavaju pričuvne snage u NATO-u.

CIOR su utemeljila časnička udruženja Belgije, Francuske i Nizozemske 1948. godine. Glavni ciljevi CIOR-a su podrška politici NATO-a i pomoć u postizanju ciljeva Saveza, održavanje kontakata s vojnim vlastima i zapovjedništvima NATO-a te razvijanje međunarodnih kontakata između pričuvnih časnika kako bi se unaprijedilo obostrano znanje i razumijevanje.

Udruženja nacionalnih pričuvnih časnika biraju svoje izaslanike u CIOR. Šef svakog izaslanstva je ujedno i potpredsjednik CIOR-a. Međunarodnog predsjednika CIOR-a i glavnog tajnika bira Izvršni odbor koji je političko tijelo CIOR-a koje odlučuje koja će zemlja presjedati CIOR-om, gdje će se održati kongresi, koje će projekte prihvatiti razne komisije i koje će krajnje radnje biti poduzete glede ovih projekata.

CIOR se sastaje jednom godišnje, ljeti, svaki puta u drugoj zemlji članici. Također se organiziraju zimske konferencije za Izvršni odbor i komisije CIOR-a.

Međusaveznička udruga pričuvnih medicinskih časnika (Interallied Confederation of Medical Reserve Officers, CIOMR) je pridruženi član CIOR-a. Ona održava svoje sjednice na istom mjestu i u isto vrijeme kada se održavaju CIOR-ov ljetni kongres i zimska konferencija, ali slijedi svoj vlastiti dnevni red za raspravu o medicinskim pitanjima.

CIOMR je utemeljen 1947. godine kao službena organizacija medicinskih časnika unutar pričuvnih snaga zemalja koje su trebale postati članicama NATO-a. Organizaciju su utemeljile Belgija, Francuska i Nizozemska, a danas obuhvaća sve zemlje članice CIOR-a. Ciljevi CIOMR-a su uspostavljanje bliskih profesionalnih veza s liječnicima i medicinskim službama pričuvnih snaga NATO zemalja, proučavanje tema od važnosti za medicinske pričuvne časnike koje obuhvaćaju medicinsko-vojnu obuku i promicanje učinkovite suradnje s djelatnim snagama Saveza.

Uvijek kada je moguće, CIOR, CIOMR i NRFC se sastaju u isto vrijeme i na istom mjestu. Ova tri tijela također nastoje uskladiti svoje pojedinačne programe i projekte.

Nazivi i adrese udruženja nacionalnih pričuvnih časnika udruženih u CIOR i daljnje informacije o CIOR-u i CIOMR-u mogu se dobiti od:

CIOR Liaison Office Reserve Affairs The Secretary GeneralNATO/IMS/P1P/CIOR Advisor CIOMRNATO HQ Public Inform. Office 6 Boterdorpse 1110 Brussels 7010 SHAPE VerlaatBelgium Belgium 3054 XL RotterdamTel: 32 2 707 529 Tel: 32 65 44 33 89 The Netherlands

Fax: 31 10 4635307

Na isti način kako Međunarodno osoblje predstavlja izvršnu agenciju koja pruža potporu Vijeću i njegovim odborima, tako i Međunarodno vojno osoblje (International Military Staff, IMS), pod nadležnošću svoga direktora, predstavlja izvršnu agenciju koja pruža potporu Vojnom odboru. Kao i Međunarodno osoblje, ono redovito prolazi preustroj, te su stoga u ovom poglavlju opisane njegove glavne funkcije, umjesto detaljnog opisa njegovih struktura i njihovih zadaća. Najnoviji podaci o strukturi mogu se pronaći na internetskim stranicama NATO-a (www.nato.int).

Direktor Međunarodnog vojnog osoblja (Director of the International Military Staff, DIMS) je general ili časnik ranga admirala kojeg je izabrao Vojni odbor između kandidata nominiranih od strane zemalja članica. IMS pod njegovim upravljanjem priprema procjene, studije i izvješća koja predstavljaju temelj za rasprave i odluke Vojnog odbora. IMS je također odgovoran za planiranje, procjenu i preporuku politike o vojnim pitanjima koja treba razmotriti Vojni odbor i za osiguravanje primjene smjernica i odluka Vojnog odbora sukladno naloženom. IMS osigurava ključnu poveznicu između političkih tijela Saveza koja donose odluke i Strateških zapovjednika, te održava blisku vezu s civilnim Međunarodnim osobljem.

IMS se sastoji od vojnog osoblja kojeg su uputile njihove države na stožerna mjesta u glavno sjedište NATO-a kako bi radili na zajedničkim interesima Saveza umjesto u ime zemlje iz koje dolaze. Neka mjesta unutar IMS-a popunjavaju civili na administrativnim i potpornim funkcijama. Uz potpomaganje rada Vojnog odbora, pripremu i praćenje njegovih odluka, IMS je također aktivno uključen u proces suradnje u okviru EAPC-a i PfP-a kao i u okviru Vijeća NATO-Rusija, Komisije NATO-Ukrajina i Mediteranskog dijaloga. Zemlje partneri su zastupljene unutar Međunarodnog vojnog osoblja i u nekim dijelovima integrirane zapovjedne strukture. Ta se predstavništva nazivaju «Stožerni elementi Partnerstva za mir» («Partnership for Peace Staff Elements»). U vrijeme napetosti, kriza i neprijateljstava, ili tijekom izvođenja NATO vježbi, IMS će primijeniti Organizaciju za upravljanje krizama zasnovanu na funkcionalnim vojnim timovima.

Koordinacija stožernih aktivnosti i nadzor tijeka informacija i komunikacija, kako u IMS-u, tako i između IMS i drugih dijelova glavnog sjedišta NATO-a, jest odgovornost izvršnog koordinatora (Executive Coordinator) koji je smješten u Uredu direktora IMS-a. Izvršni koordinator i njegovo/njeno osoblje također daju tajničku potporu i savjete Vojnom odboru glede procedura.

Financijski nadzornik (Financial Controller) daje savjete glavnim dužnosnicima o svim financijskim i poreznim pitanjima vezanima uz skupinu proračuna kojima upravlja IMS. Financijski nadzornik je odgovoran Odboru za vojni proračun (Military Budget Committee) za financijsko upravljanje proračunom IMS-a. Njegova/njena je zadaća, također, pripremanje, obrazlaganje, upravljanje i nadziranje svih pitanja vezanih uz proračun koja se trebaju predstaviti Odboru za vojni proračun. On obavlja financijski nadzor NATO tijela s proračunima kojima upravlja IMS, kao što su NATO Agencija za standardizaciju (NATO Standardisation Agency), NATO Visoko učilište za obranu (NATO Defense College) i Agencija za istraživanje i tehnologiju (Research and Technology Agency). Na koncu, financijski nadzornik je također odgovoran za provedbu unutarnjih revizija računa i aktivnosti s financijskim posljedicama unutar njegovog/njenog područja odgovornosti.

Ured načelnika IMS-a obuhvaća i pravnog savjetnika (Legal Counsel) u službi direktora i IMS-a kao cjeline, koji pruža savjete o međunarodnim i nacionalnim pravnim implikacijama svih aspekata vojnih misija NATO-a i o implikacijama vojnih savjeta koje Vojni odbor pruža Sjevernoatlantskom vijeću. Pravni savjeti se pružaju glede pravnih aspekata operacija, potpore operacijama, međunarodnih zakona i sporazuma koji se odnose na oružane sukobe, glede operativnih planova kopnenih, zračnih i pomorskih snaga, pravila uporabe snaga, politike odabira ciljeva, uporabe oružane sile, logistike i pitanja nabave, instalacija kao i glede ostalih pitanja. Savjeti se također mogu odnositi na NATO obveze glede ne-NATO vojnih i civilnih cjelina kao i na interna pravna pitanja glede uloge IMS-a.

Savjetnik za javno informiranje (Public Information Adviser) daje savjete predsjedatelju Vojnog odbora, zamjeniku predsjedatelja i direktoru IMS-a o pitanjima javnog informiranja i ujedno je glasnogovornik predsjedatelja Vojnog odbora. Ovaj je časnik također odgovoran za razvijanje i praćenje vojne politike i doktrine za javno informiranje. Tijekom operacija NATO-a, savjetnik za javno informiranje postaje predstavnik IMS-a u svim odborima i radnim skupinama koji rade na pitanjima javnog informiranja te razvija, koordinira i izvršava strategije javnog informiranja. On blisko surađuje s Međunarodnim osobljem i organizacijama za javno informiranje unutar Strateških zapovjedništava i nacionalnih ministarstava obrane.

Direktoru Međunarodnog vojnog osoblja potporu daju pomoćnici direktora, od kojih je svaki odgovoran za posebno područje aktivnosti.

Jedna od zadaća Međunarodnog vojnog osoblja jest razvoj i koordinacija doprinosa Vojnog odbora politici NATO-a i pitanjima planiranja, obrambenoj

politici, strateškom planiranju, politici planiranja za specijalno naoružanje, proliferaciji oružja za masovno uništenje, obrambenom planiranju i planiranju snaga, NATO Snagama za odgovor (NRF) i Praškoj obvezi o sposobnostima (PCC). Rad je podijeljen u tri glavna područja koja se bave strateškom politikom i konceptima, nuklearnom, biološkom i kemijskom (NBC) politikom, te obrambenim planiranjem i planiranjem snaga. Ova područja obuhvaćaju doprinos razvoju političko-vojnih koncepata, studija i procjena, postupaka obrambenog planiranja i snaga NATO-a, dvogodišnjih obrambenih revizija i dugoročnih konceptualnih studija. Osoblje razvija i zastupa gledišta Vojnog odbora i Strateških zapovjednika NATO-a o pitanjima vojne politike u različitim tijelima NATO-a. Ono je također odgovorno za konceptualni razvoj dokumenata vezanih uz odnos NATO-EU i NATO-EU strateško partnerstvo kao i praćenje tema vezanih uz «Berlin Plus» (vidi VII. dio).

Međunarodno vojno osoblje također je usredotočeno na suradnju i regionalnu sigurnost koje obuhvaćaju vojne kontakte i suradnju kroz okvire Euroatlantskog partnerskog vijeća, Partnerstva za mir, Vijeća NATO-Rusija, Komisije NATO-Ukrajina i Mediteranskog dijaloga. Oblikuju se vojni savjeti o ulozi NATO-a u različitim aspektima razoružanja, kontrole naoružanja i pitanjima kooperativne suradnje. Također je razvijena suradnja s Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju (OESS) na području razoružanja, nadzora oružja i kooperativne sigurnosti. Osoblje Ureda za konzultiranje Zapada (Western Consultation Office, WCO) u Beču potječe iz redova Međunarodnog vojnog osoblja. Ovaj je ured utemeljen kako bi olakšavao i unaprijedio suradnju NATO-a s OESS-om.

Odnosi sa zemljama partnerima postali su dio svakodnevnih obveza IMS-a. Od 1994. godine, otvoren je niz ureda za vezu sa zemljama partnerima, aod 1997. godine otvorene su stalne diplomatske misije u glavnom sjedištu NATO-a. Dodatno su ojačane vojne veze sa zemljama partnerima putem Stožernih elemenata Partnerstva za mir (Partnership for Peace Staff elements) kojeg čine časnici iz NATO i zemalja partnera smješteni u IMS-u u glavnom sjedištu NATO-a, te oni koji djeluju u sklopu integrirane vojne strukture NATO-a. Časnici iz zemalja partnera koji rade na takvim mjestima zajedno sa časnicima iz NATO zemalja na međunarodnim pozicijama sudjeluju u pripremanju rasprava o politici i u primjeni političkih odluka koje se odnose na odgovarajuća vojna pitanja Partnerstva za mir.

Još jednu važnu zadaću Međunarodnog vojnog osoblja predstavlja potpora Vojnom odboru u razvoju trenutnih operativnih planova i u bavljenju pitanjima koja se odnose na položaj NATO snaga i na druga pitanja vojnog upravljanja vezano uz ulogu NATO-a u međunarodnim krizama. Također su obuhvaćeni promidžba i razvoj multinacionalne obuke i vježbi za zemlje NATO-a i PfP-a kao i koordinirajuća nastojanja vezana uz razvoj učinkovitih NATO operacija informiranja te razvoj odgovarajuće obuke i vježbi. IMS osigurava potporu i NATO Odboru za protuzračnu obranu kao i za sva pitanja protuzračne obrane. Časnik za vezu NATO-a pri Ujedinjenim narodima prema potrebi osigurava redoviti kontakt s UN-om u ime Međunarodnog vojnog osoblja i Organizacije u cjelini.

Svakodnevno se pruža potpora u vidu strateških obavještajnih podataka Glavnom tajniku, Sjevernoatlantskom vijeću, Odboru za obrambeno planiranje, Vojnom odboru i ostalim NATO tijelima.

U nadležnosti IMS-a su objedinjavanje i procjena obavještajnih podataka dobivenih od zemalja članica NATO-a i NATO zapovjedništava, a njihovo prosljeđivanje unutar glavnog sjedišta NATO-a i prema zapovjedništvima, agencijama, organizacijama i zemljama NATO-a jest centralizirano i koordinirano.

Izrađuju se i prosljeđuju procjene strateške obavještajne prosudbe NATO-a, upravlja se i koordinira dokumentima obavještajne politike i temeljnim obavještajnim dokumentima, a održavaju se odabrane baze podataka i informacijske službe digitalnih obavještajnih podataka. Dodatne zadaće obuhvaćaju uloge strateškog upozorenja i upravljanja krizama, povezivanje s drugim NATO i nacionalnim tijelima koja obavljaju specijalizirane obavještajne zadaće, pružanje informacija NATO tijelima o relevantnim događajima i olakšavanje oblikovanja vojnih savjeta političkim vlastima NATO-a.

Niz važnih zadaća obavlja se u području logistike i resursa: upravljanje resursima Saveza kao potpora vojnim tijelima NATO-a, razvoj i ažuriranje vojne politike i procedura za upravljanje resursima Saveza, potpora u osoblju Vojnom odboru i prikladno zastupanje Vojnog odbora u sljedećem:

- u svim pitanjima koja se tiču razvoja i procjene NATO-ove vojne politike i procedura naoružanja, istraživanja i tehnologije kao i standardizacijskih aktivnosti vezanih uz Vojni odbor;

- u svim pitanjima koja se tiču logistike, medicinskog planiranja, planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja, vojnog i civilnog osoblja, te zadaća zaposlenika i zajednički financiranih sredstava NATO-a koja su osigurana kroz NATO Program za sigurnosna ulaganja i kroz Vojni proračun;

- zajedno s osobljem koje radi na regionalnoj suradnji i sigurnosti, u svim pitanjima koja se tiču logistike, naoružanja, uključujući istraživanje i tehnologiju, upravljanja resursima i standardizacijskih aktivnosti vezanih uz Vojni odbor sa svim zemljama i organizacijama koje surađuju s NATO-om.

Osoblje glavnog sjedišta NATO-a za konzultiranje, zapovijedanje i nadzor (NATO HQ Consultation, Command and Control Staff, NHQC3S) je kombinirano osoblje koje obuhvaća civilne članove Međunarodnog osoblja i časnike Međunarodnog vojnog osoblja u službi zadovoljavanja zahtjeva konzultiranja, zapovijedanja i nadzora Sjevernoatlantskog vijeća, Vojnog odbora i NATO C3 odbora (NATO C3 Board, NC3B). Administrativno sjedište NHQC3S-a nalazi se unutar strukture Međunarodnog vojnog osoblja, a njegovo osoblje radi pod nadležnošću direktora (Director, NHQC3S) koji je zamjenik predsjedatelja NATO C3 odbora i predstavnik Vojnog odbora u NATO C3 odboru. Članovi NHQC3S-a pružaju potporu NC3B-u i njegovim podređenim odborima i daju savjete Vojnom odboru o političkim standardima komunikacijsko-informacijskih sustava (CIS), proizvodima, analizama i «paketima sposobnosti» vezanima uz konzultiranje, zapovijedanje i nadzor (C3).

NATO Situacijsko središte (NATO Situation Centre, SITCEN) pomaže Sjevernoatlantskom vijeću, Odboru za obrambeno planiranje i Vojnom odboru u izvršavanju njihovih zadaća na području konzultiranja. SITCEN predstavlja žarišnu točku Saveza za prijam, razmjenu i distribuciju političkih, vojnih i ekonomskih informacija. On ujedno prati 24 sata dnevno politička, vojnai ekonomska pitanja koja su u interesu NATO-a i NATO zemalja članica. SITCEN je također odgovoran za svu vanjsku komunikaciju glavnog sjedišta NATO-a, zaštićenu i otvorenu, i osigurava kontakt s glavnim gradovima, sa Strateškim zapovjedništvima i s drugim međunarodnim organizacijama, te pruža usluge

potpore glavnom sjedištu NATO-a u području geografije. On također osigurava uvjete za brzu razmjenu konzultacija tijekom razdoblja napetosti i kriza, te održava i aktualizira relevantne šire informacije za to vrijeme.

Ovaj ured ima ulogu tajništva i savjetodavnog tijela Odboru za pitanja žena u NATO snagama (Committee on Women in the NATO Forces, CWINF). Ured je odgovoran: za razvijanje mreže s obrambenim i drugim agencijama koje se bave zapošljavanjem žena vojnika; za pružanje kratkih izvješća o integraciji spolova; te za prikupljanje i obradu odgovarajućih informacija koje se zatim prosljeđuju zemljama članicama i zemljama partnerima, zemljama Mediteranskog dijaloga, te drugim međunarodnim agencijama i istraživačima. On predstavlja žarišnu točku NATO-a za sva pitanja koja se tiču novačenja i zapošljavanja, obuke i razvoja, te kvalitete života žena u odori. Prati se također učinak sudjelovanja žena na razinu spremnosti te njihovu sposobnost rada u multinacionalnom okružju tijekom misija pod vodstvom NATO-a.

Uz svoj politički stožer i strukture vojnog zapovijedanja, NATO također ima izvjestan broj specijaliziranih agencija u različitim zemljama članicama NATO-a. Dok Međunarodno osoblje i Međunarodno vojno osoblje pokrivaju svakodnevne aktivnosti Saveza kao i aktivnosti koje su na političkom i vojnom dnevnom redu, odgovornost agencija leži u područjima koja su više tehničke prirode i u specijaliziranim područjima koja nadopunjuju dnevni red NATO-a i čine njegov integralni dio. Agencije pružaju savjete i poduzimaju istraživanja, podupiru primjenu odluka Saveza, osiguravaju usluge komunikacijsko-informacijskih sustava i upravljaju programima suradnje. Jedna od glavnih zadaća agencija je olakšati najbolju uporabu ograničenih obrambenih resursa zemalja članica kroz razvoj zajedničkih projekata, procedura i standarda.

Na Praškom sastanku na vrhu u studenom 2002. godine, čelnici država i vlada NATO-a ovlastili su Glavnog tajnika da pokrene reviziju uloga NATO agencija i zahtjeva za njima, obuhvaćajući njihov odnos sa strukturama NATO-a u cjelini, a posebno sa Sjevernoatlantskim vijećem. Ciljevi ove revizije su ispitati učinkovitost i usklađenost strukture agencija, ispitati mogućnosti racionalizacije projekata, napretka kanala izvješćivanja i mehanizama koordinacije, kao i odnos između uloge agencija i NATO-ovog pokrenutog postupka preustroja u cjelini, obuhvaćajući mjere kojima bi se provelo poboljšanje sposobnosti.

Revizija je poduzeta istovremeno kad i preusmjeravanje resursa i racionalizacija vojne strukture koji su dogovoreni tijekom Praškog sastanka na vrhu. Na istom su sastanku poglavito razmatrani aspekti s učinkom na ulogu Atlantskog zapovjedništva za transformaciju koje ima vodeću ulogu u razvoju vojnih struktura, snaga, sposobnosti i doktrina, postupaka istraživanja i akvizicije, interoperabilnosti i pitanja standardizacije, te programa obuke i izobrazbe.

U biti postoje dvije vrste agencija, i to one koje imaju ulogu koordinatora projekata i one koje osiguravaju usluge. Nekoliko se agencija bavi utvrđivanjem zajedničkih zahtjeva zemalja članica i upravljanjem proizvodnjom i logistikom za zajedničke projekte nabave u ime zemalja članica. Zasebno mjesto zauzimaju agencije koje upravljaju velikim projektima i stoga raspolažu znatnim proračunima, a u njih se ubrajaju NATO Agencija za upravljanje programom zračnog sustava za rano upozorenje i nadzor (NATO Airborne Early Warning and Control Programme Management Agency, NAPMA), NATO Agencija za upravljanje sustavom zapovijedanja zrakoplovnim snagama i nadzora zračnog prostora (NATO Air Command and Control System Management

Agency, NACMA), NATO Agencija za sustav prikupljanja i uporabe informacija s bojišta (NATO Battlefield Information Collection and Exploitation System (BICES) Agency), i Agencija za upravljanje srednjoeuropskim naftovodom (Central Europe Pipeline Management Agency, CEPMA). Druge se logističke agencije bave praktičnom suradnjom u svim aspektima logističke potpore, obuhvaćajući nabavu logističkih potrepština i održavanje obrambene opreme. Glavna logistička agencija na ovom području je NATO agencija za održavanje i nabavu (NATO Maintenance and Supply Agency, NAMSA) sa sjedištem u Luksemburgu. Ona pruža racionalnu logističku potporu za oružane sustave NATO-a u posjedu 25 zemalja članica i pomaže NATO-u i njegovim zemljama partnerima u nabavi opreme i pričuvnih dijelova, te u najisplativijim uslugama održavanja i popravka.

Agencije podnose izvješća putem Upravnog odbora (Boards of Directors) ili Upravljačkih odbora (Steering Committees) Sjevernoatlantskom vijeću pod čijom nadležnošću obično rade. Čelnici agencija se redovito sastaju, redovito održavaju sastanke s Glavnim tajnikom NATO-a i primaju briefinge o posljednjim razvojima i razmišljanjima o obrambenoj nabavi, planiranju, operacijama, personalnoj politici i o sigurnosti. Njih podupire njihovo vlastito osoblje, a oni koordiniraju nastojanja osoblja kako bi doprinijeli cjelokupnom napretku u pitanjima trenutnog dnevnog reda NATO-a, na primjer putem razvoja standardizacijskih praksi i zajedničkih sustava kodifikacije.

Programi i aktivnosti koje poduzimaju agencije znatno se razlikuju i zahtijevaju različite oblike financiranja iz proračuna i dogovore o financijskoj podjeli troškova, čime svjedoče o vlastitim posebnim ulogama kao i o sastavu zemalja koje u njima sudjeluju. Svaka agencija je ustrojena na temelju vlastite posebne povelje, a njeni odnosi sa zemljom u kojoj se nalazi i s drugim zemljama sudionicama podliježu posebnim memorandumima o razumijevanju.

Pitanja standardizacije i interoperabilnosti snaga NATO-a i zemalja partnera i dalje su visoko postavljena na dnevnom redu NATO-a uzimajući u obzir njegovu glavnu ulogu olakšavanja multinacionalnih vojnih operacija. NATO agencija za standardizaciju (NATO Standardisation Agency) radi na primjeni zajedničkih standarda i na prilagođavanju procedura i praksi pomoću kojih se standardi postižu.

NATO agencija za konzultiranje, zapovijedanje i nadzor (NATO Consultation, Command and Control Agency, NC3A), sa sjedištima u Bruxellesu i Den Hagu, je još jedna agencija koja u ime Saveza preuzima glavne odgovornosti u razvoju sposobnosti Saveza u komunikacijsko-informacijskim sustavima. Njena uloga je osigurati da strukture i snage zapovijedanja i nadzora NATO-a i zemalja partnera mogu međusobno komunicirati, poglavito tijekom kriza. Agencija se bavi pitanjima poput operativnih studija, obavještajnih pitanja, nadzora, izviđanja, zrakoplovnog zapovjedništva i zračnog nadzora te

komunikacijsko-informacijskih sustava. Ona osigurava centralno planiranje, arhitekturu sustava, integriranje sustava, dizajniranje, inženjerstvo sustava, tehničku potporu i nadzor konfiguracija.

Zajedničke studije na području znanstvenog istraživanja podupire NATO agencija za istraživanje i tehnologiju (NATO Research and Technology Agency, RTA) sa sjedištem u Neuillyu (Francuska), u ime NATO Vojnog odbora i Konferencije direktora za nacionalno naoružanje (Conference of National Armaments Directors, CNAD) koja je odgovorna za suradnju na pitanjima vezanima uz obrambenu akviziciju. Postoji također izvjestan broj specijaliziranih NATO agencija koje se bave upravljanjem programima nabave kao što su NATO Agencija za upravljanje proizvodnjom i logistikom projektiranja i razvoja sustava protuzračne obrane srednjeg dometa (NATO Medium Extended Air Defence System Design and Development, Production and Logistics Management Agency (NAMEADSMA), NATO Agencija za upravljanje proizvodnjom i logistikom projektiranja i razvoja helikoptera (NATO Helicopter Design and Development, Production and Logistics Management Agency, NAHEMA) i NATO Ured za upravljanje HAWK sustavom (NATO HAWK Management Office, NHMO).

Ostale agencije i organizacije su aktivne na područjima kao što su planiranje za slučaj civilnih izvanrednih stanja, upravljanje zračnim prometom, protuzračna obrana, elektroničko ratovanje, meteorologija i vojna oceanografija. Uz to, postoji i izvjestan broj multinacionalnih institucija koje imaju glavnu ulogu na području izobrazbe i obuke, kao što je NATO Visoko učilište za obranu u Rimu (Italija), NATO Učilište u Oberammergauu (Njemačka) i NATO Učilište za komunikacijsko-informacijske sustave u Latini (Italija).

Dodatne informacije o ulogama pojedinih agencija dane su u odgovarajućim poglavljima X. dijela.

Daljne informacije:

Z Building – Blvd Léopold III1110 Brussels, Belgium

11bis rue du Général Pershing, BP 55278005 Versailles CEDEX, France

Quartier Reine Elisabeth Bloc 5A Rue d’Evere 1140 Brussels, Belgium

Z Building – Blvd Léopold III1110 Brussels, Belgium

Le Quatuor Bâtiment A-42Route de Galice13090 Aix-en-Provence, France

620 Discovery DriveBuilding 1 - Suite 300Huntsville, AL 35806, USA

8302 Capellen, Luxembourg

NC3A Brussels NC3A The HagueZ Building – Blvd Léopold III PO Box 174 1110 Brussels, Belgium 2501 CD The Hague, Netherlands

Akerstraat, 6445CL Brunssum, Netherlands

Via Giorgio Pelosi 100143 Rome, Italy

NATO Headquarters1110 Brussels, Belgium

BP 25, F-92201 Neuilly-sur-Seine CEDEX, France

SHAPE, B-7010, Belgium

Glavni forumi za savjetovanja i donošenje odluka Saveza nalaze potporu u strukturi odbora koja osigurava da je svaka zemlja članica zastupljena na svakoj razini u svim područjima aktivnosti NATO-a u kojima sudjeluje. Neki od ovih odbora su utemeljeni u prvim danima razvoja NATO-a, te su doprinijeli postupku donošenja odluka Saveza dugi niz godina. Drugi su utemeljeni nedavno u kontekstu unutarnje i vanjske prilagodbe Saveza, nakon kraja Hladnog rata i promjene europskog sigurnosnog okružja.

Sljedeći dio sažima članstvo, predsjedateljstvo, ulogu, razine, podređenu strukturu i glavni izvor potpore osoblju glavnih odbora NATO-a. Glavni tajnik je nominalni predsjedatelj izvjesnog broja političkih odbora kojima predsjedaju ili dopredsjedaju viši dužnosnici odgovorni za odgovarajuća tematska područja. Treba naglasiti da se naziv odjela za koji je nadležan određeni pomoćnik Glavnog tajnika (Assistant Secretary Generals) ili zamjenik pomoćnika Glavnog tajnika (Deputy Assistant Secretary Generals) može promijeniti uslijed preustroja Međunarodnog osoblja, što se redovito događa. Za najnovije informacije molimo pogledati na NATO web stranicama, www.nato.int.

Glavni izvor potpore prikazan ispod pojedinih odbora jest odjel Međunarodnog osoblja s primarnom odgovornošću za dotično područje. Mnogim odborima potporu pruža Međunarodno vojno osoblje.

Svi NATO odbori donose odluke ili formuliraju preporuke višim vlastima na temelju razmjene informacija i savjetovanja koji vode prema konsenzusu. Ne postoji glasovanje ili odlučivanje većine.

Mora se naglasiti da je NATO Vojni odbor podređen Sjevernoatlantskom vijeću i Odboru za obrambeno planiranje, ali ima poseban položaj više vojne vlasti NATO-a. Uloga Vojnog odbora opisana je u Poglavlju 8.

Vojni odbor i većina niže navedenih odbora također se redovno sastaju s predstavnicima zemalja partnera u okviru Euroatlantskog partnerskog vijeća i s predstavnicima zemalja Mediteranskog dijaloga.

1. Sjevernoatlantsko vijeće (North Atlantic Council, NAC)

2. Odbor za obrambeno planiranje (Defence Planning Committee, DPC)

3. Skupina za nuklearno planiranje (Nuclear Planning Group, NPG)

4. Vojni odbor (Military Committee, MC)

5. Izvršna radna skupina (Executive Working Group, EWG)

6. Namjenska skupina na visokoj razini za pitanja konvencionalne kontrole naoružanja (High Level Task Force on Conventional Arms Control, HLTF)

7. Združeni odbor za pitanja proliferacije (Joint Committee on Proliferation, JCP)

8. Političko-vojni upravljački odbor za pitanja Partnerstva za mir (Political-Military Steering Committee on Partnership for Peace, PfP/SC)

9. NATO Odbor za protuzračnu obranu (NATO Air Defence Committee, NADC)

10. NATO Odbor za konzultiranje, zapovijedanje i nadzor (NATO Consultation, Command and Control (C3) Board, NC3B)

11. Upravni odbor Organizacije za upravljanje NATO Sustavom zapovijedanja zrakoplovnim snagama i nadzora zračnog prostora (NATO Air Command and Control System (ACCS) Management Organisation Board of Directors, NACMO BoD)

12. Viši politički odbor (Senior Political Committee, SPC)

13. Savjetodavna skupina za atlantsku politiku (Atlantic Policy Advisory Group, APAG)

14. Politički odbor (Political Committee, PC)

15. Viša političko-vojna skupina za pitanja proliferacije (Senior Politico-Military Group on Proliferation, SGP)

16. Koordinacijski odbor za verifikaciju (Verification Coordinating Committee, VCC)

17. Skupina za političku koordinaciju (Policy Coordination Group, PCG)

18. Odbor za obrambenu reviziju (Defence Review Committee, DRC)

19. Konferencija direktora za nacionalno naoružanje (Conference of National Armaments Directors, CNAD)

20. NATO Odbor za standardizaciju (NATO Committee for Standardization, NCS)

21. Odbor za infrastrukturu (Infrastructure Committee)

22. Viši odbor za planiranje za slučaj civilnih izvanrednih stanja (Senior Civil Emergency Planning Committee, SCEPC)

23. Viša konferencija NATO logističara (Senior NATO Logisticians’ Conference, SNLC)

24. Odbor za znanost (Science Committee, SCOM)

25. Odbor za izazove suvremenog društva (Committee on the Challenges of Modern Society, CCMS)

26. Odbori za civilni i vojni proračun (Civil and Military Budget Committees, CBC/MBC)

27. Viši odbor za resurse (Senior Resource Board, SRB)

28. Viša obrambena skupina za pitanja proliferacije (Senior Defence Group on Proliferation, DGP)

29. Skupina na visokoj razini (High Level Group, NPG/HLG)

30. Ekonomski odbor (Economic Committee, EC)

31. Odbor za pitanja javne diplomacije (Committee on Public Diplomacy, CPD)

32. Odbor Vijeća za operacije i vježbe (Council Operations and Exercises Committee, COEC)

33. NATO Odbor za upravljanje zračnim prometom (NATO Air Traffic Management Committee, NATMC)

34. Upravni odbor Organizacije za upravljanje srednjoeuropskim naftovodom (Central Europe Pipeline Management Organisation Board of Directors, CEPMO BoD)

35. NATO Odbor za naftovode (NATO Pipeline Committee, NPC)

36. NATO Odbor za sigurnost (NATO Security Committee, NSC)

37. NATO Posebni odbor (Special Committee)

38. Odbor za pismohranu (Archives Committee)

Sve zemlje članice

Glavni tajnik

Tijelo za donošenje odluka Sjevernoatlantskog saveza. Jedino tijelo koje je formalno uspostavljeno temeljem Sjevernoatlantskog sporazuma, kojemu su dane ovlasti uspostave «podčinjenih tijela sukladno potrebi» u svrhu provedbe sporazuma.

Stalna (stalni predstavnici/veleposlanici); ministarska (ministri vanjskih poslova i/ili obrane); na vrhu (predsjednici ili šefovi vlada)

Vijeću pružaju potporu brojni odbori koji pokrivaju cjelokupan spektar aktivnosti Saveza.

Sve uprave Međunarodnog osoblja izravno ili neizravno podupiru rad Vijeća. Uloga Vijeća kao tijela odgovornog za provedbu ciljeva sporazuma obuhvaća uspostavu niza agencija i organizacija koje također potpomažu njegov rad u specijaliziranim područjima.

Zemlje članice koje sudjeluju u NATO-ovoj integriranoj vojnoj strukturi (sve države članice osim Francuske)

Glavni tajnik

Glavno tijelo za donošenje odluka glede pitanja planiranja kolektivne obrane i integrirane NATO vojne strukture.

Stalna (stalni predstavnici/veleposlanici); ministarska (ministri obrane)

Odbor za obrambenu reviziju

Uprava za obrambenu politiku i planiranje

Sve zemlje članice osim Francuske

Glavni tajnik

Glavno tijelo za donošenje odluka glede nuklearne politike Saveza

Ministri obrane, stalni predstavnici

Skupina na visokoj razini, NPG skupina osoblja

Uprava za obrambenu politiku i planiranje (Odjel za nuklearnu politiku)

Sve zemlje članice.

Predsjedatelj Vojnog odbora

Više vojno tijelo u NATO-u pod nadzorom Sjevernoatlantskog vijeća i Odbora za obrambeno planiranje

Načelnici stožera/Načelnici obrane, stalni vojni predstavnici.

Radne skupine Vojnog odbora. Niz združenih civilnih i vojnih tijela također odgovaraju Vojnom odboru kao i Vijeću te Odboru za obrambeno planiranje.

Međunarodno vojno osoblje; C3 osoblje glavnog sjedišta NATO-a (NHQC3S)

Sve zemlje članice

Zamjenik Glavnog tajnika

Pomoćnik Glavnog tajnika za obrambenu politiku i planiranje

Više savjetodavno tijelo Sjevernoatlantskog vijeća glede obrambenih pitanja država članica

Savjetnici za obranu nacionalnih izaslanstava

Nema

Uprava za obrambenu politiku i planiranje

Sve zemlje članice

Zamjenik Glavnog tajnika

Pomoćnik Glavnog tajnika za politička pitanja i sigurnosnu politiku

Konzultativno i savjetodavno tijelo ministrima vanjskih poslova i obrane glede pitanja konvencionalnog naoružanjaStručnjaci iz ministarstava vanjskih poslova i obrane na razini političkih direktora, politički savjetnici u NATO izaslanstvima

HLTF na razini zamjenika

Odsjek za kontrolu naoružanja i koordinaciju, Ured zamjenika Glavnog tajnika

Sve zemlje članice

Zamjenik Glavnog tajnika

Više savjetodavno tijelo koje pruža koordinirana izvješća Sjevernoatlantskom vijeću glede pitanja političko-vojnih i obrambenih aspekata proliferacije oružja za masovno uništenje Članovi Više političko-vojne skupine za pitanja proliferacije (SGP) te Više obrambene skupine za pitanja proliferacije (DGP) na združenim sastancima

Nema

Uprava za obrambenu politiku i planiranje (Središte za pitanja oružja za masovno uništenje)

Sve zemlje članice

Zamjenik Glavnog tajnika

Pomoćnik Glavnog tajnika za politička pitanja i sigurnosnu politiku, pomoćnik Glavnog tajnika za obrambenu politiku i planiranje

Direktor, Euroatlantska integracija i partnerstvo, Uprava za politička pitanja i sigurnosnu politiku; načelnik, Odjel za obrambenu suradnju, Uprava za obrambenu politiku i planiranje

Glavno tijelo za donošenje odluka i pružanje savjeta Sjevernoatlantskom vijeću za sve aspekte Partnerstva za mir, uključujući PfP postupak planiranja i revizije (PARP) pri čemu se sastaje u posebnom formatu

Predstavnici nacionalnih izaslanstava (dva člana po izaslanstvu); članstvo se često mijenja u zavisnosti od pitanja o kojima se raspravlja

Nema

Uprava za politička pitanja i sigurnosnu politiku; Uprava za obrambenu politiku i planiranje

Sve zemlje članice

Zamjenik Glavnog tajnika

Savjetuje Sjevernoatlantsko vijeće i EAPC o svim aspektima protuzračne obrane, uključujući raketnu obranu; promiče usklađivanje nacionalnih napora s međunarodnim planiranjem koje se odnosi na zapovijedanje i nadzor zračnog prostora te oružane sustave protuzračne obrane. Glavno tijelo za donošenje odluka i pružanje savjeta Sjevernoatlantskom vijeću za sve aspekte Partnerstva za mir, uključujući PfP postupak planiranja i revizije (PARP) pri čemu se sastaje u posebnom formatu.

Viši nacionalni vojni ili izvršni časnici uključeni u upravljanje i izradu smjernica glede protuzračne obrane ili sustava zračnog zapovijedanja i nadzora

Predstavnici snaga za protuzračnu obranu (ADREPS); Panel o protuzračnoj obrani (PAD); Međuresorska skupina za rano upozorenje (EWISG)

Uprava za obrambena ulaganja (Odjel za protuzračnu obranu i upravljanje zračnim prostorom)

Sve zemlje članice

Zamjenik Glavnog tajnika

Pomoćnik Glavnog tajnika za obrambena ulaganjaDirektor, C3 osoblje glavnog sjedišta NATO-a i izabrani nacionalni supredsjedatelj/zamjenik predsjedatelja

Više multinacionalno tijelo koje djeluje u ime i odgovara Sjevernoatlantskom vijeću i Odboru za obrambeno planiranje za sva pitanja koja se odnose na konzultiranje, zapovijedanje i upravljanje (C3) u svim dijelovima Organizacije.

C3 Odbor sastoji se od 2 viša predstavnika svake od država koje sudjeluju u upravljanju i oblikovanju smjernica za komunikacijsko-informacijske sustave (CIS) u potpori C3, i koji su u mogućnosti sagledati vrlo razgranate i obuhvatne odgovornosti odbora; 1 predstavnik iz Vojnog odbora, 1 predstavnik svakog od strateških zapovjedništava; 1 predstavnik sljedećih NATO odbora: CNAD, SCEPC/CCPC, COEC, NADC, NACMO BoD, NAPMO BoD, NSC, SRB, PMSC, NCS and RTB; glavni upravitelj, NC3A i direktor, NATO agencija za CIS usluge (NCSA).

Skupina nacionalnih C3 predstavnika koji djeluju kao Odbor u trajnom formatu sjednica, radne skupine i pododbori + 8 pododbora s vlastitim podstrukturama i trajnim ili radnim skupinama

C3 osoblje glavnog sjedišta NATO-a (NHQC3S)

24 sudionice (NATO članice osim Islanda i Luksemburga)

Zamjenik Glavnog tajnika

(Potpredsjedatelj NATO Odbora za protuzračnu obranu (NADC))

Osigurava planiranje i provedbu NATO programa za sustav zapovijedanja zrakoplovnim snagama i nadzora zračnog prostora

Viši nacionalni vojni ili izvršni časnici koji sudjeluju u upravljanju sustavom protuzračne obrane ili u onom za zapovijedanje zrakoplovnim snagama i nadzora zračnog prostora

ACCS Savjetodavni odbor

Uprava za obrambena ulaganja (Odjel za upravljanje protuzračnom obranom i zračnim prostorom)

Sve zemlje članice

Pomoćnik Glavnog tajnika za politička pitanja i sigurnosnu politiku

Više savjetodavno tijelo Sjevernoatlantskog vijeća glede političkih i posebnih političko-vojnih pitanja. Ojačano stručnjacima pri raspravi o određenim pitanjima (SPC(R)).

Zamjenik stalnog predstavnika

Nema

Uprava za politička pitanja i sigurnosnu politiku te druge uprave Međunarodnog osoblja

Sve zemlje članice

Pomoćnik Glavnog tajnika za politička pitanja i sigurnosnu politiku

Savjetodavno tijelo Sjevernoatlantskog vijeća sa zadaćom razmatranja relevantnih sigurnosnih projekcija politike u dugoročnom razdoblju

Nacionalni predstavnici na razini političkih direktora koji djeluju u svojstvu individualnih stručnjaka. APAG se sastaje godišnje uz sudjelovanje zemalja partnera.

Nema

Uprava za politička pitanja i sigurnosnu politiku

Sve zemlje članice

Pomoćnik Glavnog tajnika za politička pitanja i sigurnosnu politiku

Savjetodavno tijelo Sjevernoatlantskog vijeća glede političkih pitanja

Politički savjetnici u nacionalnim izaslanstvima, ojačani po potrebi stručnjacima.

Nema

Uprava za politička pitanja i sigurnosnu politiku

Sve zemlje članice

Pomoćnik Glavnog tajnika za politička pitanja i sigurnosnu politiku

Više savjetodavno tijelo glede političkih aspekata proliferacije oružja za masovno uništenje

Viši nacionalni dužnosnici odgovorni za politička i sigurnosna pitanja koja se odnose na neproliferaciju.

Također se sastaje s Višom obrambenom skupinom za pitanja proliferacije (DGP), postajući Združeni odbor za pitanja proliferacije (JCP)

Odjel za obrambenu politiku i planiranje (Središte za oružje za masovno uništenje)

Sve zemlje članice

Čelnik, Odjel za kontrolu naoružanja i koordinaciju, Ured zamjenika Glavnog tajnika

Glavno tijelo za donošenje odluka glede pitanja provedbe sporazuma o kontroli konvencionalnog naoružanja te za koordinaciju verifikacije

Plenarni sastanci, radne skupine, ekspertne skupine, seminari/radionice sa stručnjacima iz ministarstava vanjskih poslova ili obrane, iz verifikacijskih odjela, tajnici izaslanstava

Nema

Odjel za kontrolu naoružanja i koordinaciju, Ured zamjenika Glavnog tajnika

Sve zemlje članice

Pomoćnik Glavnog tajnika za obrambenu politiku i planiranje i pomoćnik Glavnog tajnika za operacije

Glavni forum za konzultacije, te savjetodavno tijelo Sjevernoatlantskog vijeća za političko-vojna pitanja (uključujući mirovne operacije)

Zamjenici stalnih predstavnika i nacionalnih vojnih predstavnika

Nema

Uprava za obrambenu politiku i planiranje

Sve zemlje članice osim Francuske

Pomoćnik Glavnog tajnika za politička pitanja i sigurnosnu politiku

Viši savjetodavni odbor Odbora za obrambeno planiranje glede planiranja snaga kao i drugih pitanja koja se odnose na integriranu vojnu strukturu

Obrambeni savjetnici u nacionalnim izaslanstvima

DRC radna skupina

Uprava za obrambenu politiku i planiranje

Sve zemlje članice

Glavni tajnik

Pomoćnik Glavnog tajnika za obrambeno investiranje

Pruža savjet Sjevernoatlantskom vijeću o svim pitanjima koja se odnose na naoružanje. Zadužena je za poboljšanje vojnih sposobnosti na način da potiče razvoj suradnje te racionalnu akviziciju naoružanja, jača interoperabilnost i olakšava tehnološku i industrijsku suradnju između zemalja članica i partnerskih zemalja.

Direktori za nacionalno naoružanje

Predstavnici direktora za nacionalno naoružanje (NADREPs); NATO Vojna skupina za naoružanje KoV-a (NAAG); NATO Skupina za naoružanje zrakoplovstva; NATO Skupina za pomorsko naoružanje (NNAG); NATO Savjetodavna skupina za industriju (NIAG); Skupina nacionalnih direktora za kodifikaciju; CNAD Skupina za sigurnost streljiva (CASG); CNAD Skupina za upravljanje životnim ciklusom (LCMG), Odbor za istraživanje i tehnologiju (koji također odgovara Vojnom odboru); Upravljački odbor Saveza za nadzor kopna (AGS SC); Upravljači odbor za aktivnu višeslojnu obranu od projektila (ALTBMD SC); Središte za raščlambu informacija o sigurnosti streljiva (MSIAC)

Uprava za obrambena ulaganja (Odjel za naoružanje)

Sve zemlje članice

Glavni tajnik

Pomoćnik Glavnog tajnika za obrambena ulaganja i direktor Međunarodnog vojnog osoblja

Više tijelo Saveza odgovorno za pružanje usuglašenog savjeta Sjevernoatlantskom vijeću o svim pitanjima standardizacije Viši dužnosnici iz zemalja članica koji predstavljaju usuglašene nacionalne stavove glede standardizacije

NCS predstavnici (NCSREPs); NATO Skupina osoblja za standardizaciju (NSSG)

NATO Agencija za standardizaciju (NSA)

Sve zemlje članice

Pomoćnik Glavnog tajnika za obrambena ulaganja

Nadzornik programa za sigurnosna ulaganja

Odgovoran za provedbu NATO Programa za sigurnosna ulaganja, kakvog je pregledao i odobrio Viši odbor za resurse te usvojilo Sjevernoatlantsko vijeće i Odbor za obrambeno planiranje.Savjetnici za infrastrukturu u nacionalnim izaslanstvima; predstavnici Vojnog odbora, NATO strateški zapovjednici i NATO agencije

Nema

Odjel za obrambena ulaganja (Uprava za sigurnosna ulaganja)

Sve zemlje članice

Glavni tajnik

Pomoćnik Glavnog tajnika za planiranje/operacije

Više političko i savjetodavno tijelo Sjevernoatlantskog vijeća glede pitanja planiranja za slučaj civilnih izvanrednih stanja i za pitanja uklanjanja posljedica istih. Odgovorno je za oblikovanje smjera djelovanja i usklađivanje odbora za planiranje i ostalih tijela.

Viši dužnosnici iz zemalja članica koji imaju odgovornost koordiniranja pitanja civilnih izvanrednih stanja/predstavnici nacionalnih izaslanstava

Odbori za planiranje i drugi odbori (Prekooceanski brodski prijevoz, Europski kopneni prijevoz, Civilno zrakoplovstvo, Hrana i poljoprivreda, Industrijska pripravnost, Planiranje civilnih komunikacija, Civilna zaštita, Medicinsko planiranje)

Odjel za operacije (Uprava za planiranje i vježbe za slučaj civilnih izvanrednih stanja)

Sve zemlje članice

Glavni tajnik

Pomoćnik Glavnog tajnika za obrambenu politiku i planiranje i zamjenik predsjedatelja Vojnog odbora

Više savjetodavno tijelo Sjevernoatlantskog vijeća, Odbora za obrambeno planiranje i Vojnog odbora glede svih pitanja potrošne logistike. Zajedničko civilno/vojno tijelo odgovorno za procjenu zahtjeva Saveza u potrošnoj logistici te odgovorno za osiguravanje odgovarajuće logističke potpore NATO snagama. SNLC-ova primarna odgovornost, u ime Vijeća, sastoji se u koordinaciji svih logističkih pitanja s drugim NATO tijelima.

Viši nacionalni, civilni i vojni dužnosnici koji su odgovorni za pitanja potrošne logistike u državama članicama iz kojih dolaze

SNLC logistički stožerni odbor; Skupina za promet i prijevoz

Uprava za obrambenu politiku i planiranje (Odjel za logistiku); Uprava za logistiku i resurse (IMS)

Sve zemlje članice

Pomoćnik Glavnog tajnika za javnu diplomaciju

Glavno savjetodavno tijelo za NATO-ov znanstveni program

Nacionalni stručnjaci iz znanstvene politike imenovani od strane vlade ili nezavisnih tijela zemalja članica

Odbor za znanost imenuje niz pododbora, savjetodavnih panela i upravljačkih skupina kako bi se provele posebne zadaće.

Uprava za javnu diplomaciju

Sve zemlje članice

Pomoćnik Glavnog tajnika za javnu diplomaciju

Glavno tijelo za donošenje odluka glede NATO programa o izazovima modernog društva Nacionalni predstavnici s ekspertizom i/ili odgovornostima u svezi s programima zaštite okoliša u zemljama članicama

Države imenuju predstavnike u pododbore odgovorne za CCMS programe razmjene i stipendije.

Uprava za javnu diplomaciju

Sve zemlje članice

Predstavnik zemlje prema načelu rotacije

Odgovara Sjevernoatlantskom vijeću za prosudbu i preporuke godišnjeg proračuna za Međunarodno osoblje, Međunarodno vojno osoblje, Strateška zapovjedništva i NAEW&C snage, kao i za prosudbu trošenja proračunskih sredstava.

Financijski savjetnici nacionalnih izaslanstava

Odbori za proračun prema potrebi imenuju radne skupine.

Ured predsjedatelja Odbora za proračun, Uprava za izvršno upravljanje (Financijska kontrola)

Sve zemlje članice

Predstavnik zemlje prema načelu rotacije

Odgovara Sjevernoatlantskom vijeću za upravljanje zajednički financiranim vojnim resursima

Nacionalni predstavnici, predstavnici Vojnog odbora, NATO Strateški zapovjednici, Predsjedatelj Odbora za vojni proračun, Odbor za infrastrukturu i NATO Odbor za obrambene ljudske resurse

Nema

Ured predsjedatelja SRB-a, Uprava za obrambena ulaganja

Sve zemlje članice

Supredsjedanje: jedna sjevernoamerička i jedna europska članica

Više savjetodavno tijelo o obrambenim aspektima proliferacije oružja za masovno uništenje te s tim povezanim sustavima isporuke

Direktori za obrambenu politiku iz zemalja članica

DGP Upravljački odbor (sastavljen od stručnjaka na radnoj razini); također se sastaje s Višom političko-vojnom skupinom za pitanja proliferacije (SGP), kada postaje Združeni odbor za pitanja proliferacije (JCP)

Uprava za obrambenu politiku i planiranje (Središte za pitanja oružja za masovno uništenje)

Sve zemlje članice osim Francuske

Nacionalni predsjedatelj (SAD)

Savjetodavno tijelo Skupine za nuklearno planiranje (NPG). Sastaje se nekoliko puta godišnje kako bi se razmatrali aspekti NATO nuklearne politike i planiranja kao i pitanja koja se odnose na osiguranje, sigurnost i «preživljavanje» nuklearnog naoružanja. Direktori za obrambeno planiranje zemalja članica

Nema

Uprava za obrambenu politiku i planiranje (Odjel za nuklearnu politiku)

Sve zemlje članice osim Francuske

Zamjenik pomoćnika Glavnog tajnika za regionalna, gospodarska i socijalna pitanja, Uprava za politička pitanja i sigurnosnu politiku

Savjetodavno tijelo Sjevernoatlantskog vijeća za gospodarska pitanja.

Predstavnici NATO izaslanstava (gospodarski savjetnici); prošireni sastanci ojačani su stručnjacima zemalja članica

Nema

Odjel za politička pitanja i sigurnosnu politiku, Uprava za obrambenu i sigurnosnu ekonomiju

Sve zemlje članice

Pomoćnik Glavnog tajnika za javnu diplomaciju

Savjetodavno tijelo Sjevernoatlantskog vijeća glede informiranja i odnosa s novinarima

Predstavnici NATO izaslanstava; proširenim sastancima nazoče stručnjaci iz zemalja članica

Nema

Uprava za javnu diplomaciju

Sve zemlje članice

Zamjenik pomoćnika Glavnog tajnika za planiranje izvanrednih stanja i vježbi, Uprava za operacije

Glavni forum za konzultacije i koordinaciju planova upravljanja krizama, te postupaka i infrastrukture, uključujući pitanja komuniciranja, pitanja koja se odnose na NATO Situacijsko središte (SITCEN), i za pripremu i provođenje vježbi za upravljanje krizama

Politički i vojni predstavnici iz nacionalnih izaslanstava koji se bave problematikom upravljanja krizama i vježbama

Nema

Uprava za obrambenu politiku i planiranje (Planiranje i vježbe za slučaj civilnih izvanrednih stanja)

Sve zemlje članice

Izabire se (trenutno je to zamjenik pomoćnika Glavnog tajnika za protuzračnu obranu i upravljanje zračnim prostorom, Uprava za obrambena ulaganja)

Više savjetodavno tijelo glede pitanja uporabe te upravljanja zračnim prometom

Viši civilni i vojni menadžeri upravljanja zračnim prometom iz glavnih gradova članica

Skupina za upravljanje zračnim prometom (ATMG), Skupina za komunikacije, navigaciju i nadgledanje (CNS), NATO/EUROCONTROL ATM skupina za koordinaciju sigurnosti (NEASCOG)

Uprava za obrambena ulaganja (Odjel za protuzračnu obranu i upravljanje zračnim prostorom)

Sedam zemalja članica (Belgija, Francuska, Kanada, Nizozemska, Njemačka, SAD)

Nacionalni predstavnik

Više savjetodavno tijelo za Srednjoeuropski naftovodni sustav (CEPS)

Predstavnici zemalja sudionica plus predstavnici Agencije za upravljanje srednjoeuropskim naftovodom (CEPMA)

Nema

Uprava za obrambenu politiku i planiranje (Odjel za logistiku); NATO Vojni dužnosnici

Sve zemlje članice

Načelnik, Odjel za logistiku, Uprava za obrambenu politiku i planiranje

Više savjetodavno tijelo u NATO-u glede potrošne logistike za pitanja vojne opskrbe gorivom

Vladini stručnjaci za pitanja vojne opskrbe gorivom

Radna skupina za posebne zadaće, Radna skupina za goriva i maziva, Radna skupina za rukovanje naftnom opremom

Uprava za obrambenu politiku i planiranje (Odjel za logistiku); NATO Vojni dužnosnici

Sve zemlje članice

Direktor, NATO Ured za sigurnost (NOS)

Savjetodavno tijelo Sjevernoatlantskog vijeća glede pitanja NATO sigurnosne politike

Predstavnici nacionalnih sigurnosnih vlasti, časnici za sigurnost u nacionalnim izaslanstvima, i dužnosnici za sigurnost NATO civilnih i vojnih tijela

INFOSEC Radna skupina

NATO Ured za sigurnost

Sve zemlje članice

Rotirajuće godišnje predsjedanje zemalja članica

Savjetodavno tijelo Sjevernoatlantskog vijeća glede pitanja špijunaže i terorističkih ili sličnih prijetnji koje mogu imati utjecaja na Savez

Načelnici sigurnosnih/obavještajnih službi država članica

Nema

NATO Ured za sigurnost

Sve zemlje članice

Direktor Službe za upravljanje informacijama i sustavimaU skladu s prilagodbom NATO-a novom sigurnosnom okružju nakon završetka Hladnog rata, kao i u duhu promidžbe veće transparentnosti, Savez je uspostavio pristup deklasifikacije i pružanja uvida javnosti u NATO dokumente koji imaju povijesni značaj za istraživanje. Uloga Odbora za pismohranu sastoji se u nastavku i širenju programa arhiviranja (obuhvaćajući osiguravanje pristupa javnosti) i u upravljanju i zaštiti arhivske građe koju pohranjuju civilna i vojna tijela Saveza.

Zamjenici stalnih predstavnika uz pomoć nacionalnih stručnjaka za arhiviranje

Nema

Uprava za izvršno upravljanje (Službe za upravljanje informacijama i sustavima, Odjel za pismohranu; Tajništvo Vijeća)

Sljedeći odjeljak sažima članstvo, predsjedanje, status ili ulogu, razine, pridružene strukture i glavne izvore potpore osoblja za institucije suradnje, partnerstva i dijaloga koje su u temeljima odnosa NATO-a s drugim državama.

Više o ovim institucijama se može pronaći u VII. dijelu.

Euroatlantsko partnersko vijeće (Euro-Atlantic Partnership Council, EAPC)

Vijeće NATO-Rusija (NATO-Russia Council, NRC)

Komisija NATO-Ukrajina (NATO-Ukraine Commission, NUC)

Skupina za mediteransku suradnju (Mediterranean Cooperation Group, MCG)

Skupina za Istambulsku inicijativu o suradnji (Istanbul Cooperation Initiative Group, ICIG)

Četrdeset i šest zemalja (26 NATO + 20 partnerskih zemalja)

Glavni tajnik

Uspostavljena u skladu s EAPC temeljnim dokumentom iz svibnja 1997. godine. Sveobuhvatni okvir suradnje za političke i sigurnosne konzultacije i za pojačanu suradnju u sklopu programa Partnerstva za mir (PfP).

Veleposlanička (stalni predstavnici NATO članica i veleposlanici partnerskih zemalja); ministarska (ministri vanjskih poslova i obrane); na vrhu (šefovi država i vlada)

Sjevernoatlantskom vijeću podčinjeni odbori koji se sastaju s partnerskim državama koje sudjeluju u EAPC/PfP

Diplomatske misije i časnici za vezu EAPC država i NATO osoblja. Mnoge uprave Međunarodnog osoblja i Međunarodnog vojnog osoblja potpomažu, izravno ili neizravno, rad EAPC-a.

Sve NATO članice i Ruska Federacija

Glavni tajnik

Uspostavljena sukladno Temeljnom aktu NATO-Rusija od 27. svibnja 1997. godine te Deklaraciji šefova država i vlada NATO članica i Ruske Federacije usvojenoj na sastanku na vrhu u Rimu 28. svibnja 2002. godine. Forum za konzultacije, suradnju i izgradnju konsenzusa između NATO-a i Rusije.

Veleposlanička; ministarska (ministri vanjskih poslova i obrane); na vrhu (šefovi država i vlada)

Bez formalnog ustroja. Ipak, načelnici stožera/obrane sastaju se u okviru NRC-a najmanje dva puta godišnje. Vojni se predstavnici sastaju godišnje. NRC-u potporu pruža čitav niz ekspertnih radnih skupina.

Omogućena ruskim i NATO osobljem. Mnoge uprave Međunarodnog osoblja i Međunarodnog vojnog osoblja potpomažu, izravno ili neizravno, rad NRC-a.

Sve NATO članice i Ukrajina

Glavni tajnik

Sukladno Povelji NATO-Ukrajina od srpnja 1997. godine, Sjevernoatlantsko vijeće povremeno se sastaje s Ukrajinom kao Komisija NATO-Ukrajina, u pravilu ne manje od dva put godišnje, kako bi ocijenilo provedbu odnosa i razmotrilo daljnji razvoj.

Veleposlanička; ministarska (ministri vanjskih poslova i obrane); na vrhu (šefovi država i vlada)

Niz viših NATO odbora redovno se sastaje s Ukrajinom, uključujući Vojni odbor u stalnom formatu ili onom načelnika stožera. NUC-u potporu također pružaju ekspertne radne skupine poput Zajedničke radne skupine o obrambenoj reformi.

Ukrajinsko i NATO osoblje. Mnoge uprave Međunarodnog osoblja i Međunarodnog vojnog osoblja potpomažu, izravno ili neizravno, rad NUC-a.

Sve NATO članice

Pomoćnik Glavnog tajnika za politička pitanja i sigurnosnu politiku

Zamjenik pomoćnika Glavnog tajnika za regionalna, ekonomska i sigurnosna pitanja

Savjetodavno tijelo za pitanja Sredozemlja

Sastanci se održavaju na razini političkih savjetnika i, prema potrebi, s predstavnicima zemalja Mediteranskog dijaloga.

Nema

Uprava za politička pitanja i sigurnosnu politiku

Sve zemlje članice Saveza

Pomoćnik Glavnog tajnika za politička pitanja i sigurnosnu politiku

Zamjenik pomoćnika Glavnog tajnika za regionalna, ekonomska i sigurnosna pitanja

Savjetodavno tijelo glede ICI pitanja

Sastanci se održavaju na razini političkih savjetnika s predstavnikom dotične zemlje Istambulske inicijative o suradnji

Nema

Uprava za politička pitanja i sigurnosnu politiku