4. 1. POJAM I RAZVOJ CESTOVNOG PROMETASporazum o prijevozu lako kvarljivih namirnica specijalnim vozilima za njihov pri-jevoz (ATP), 1970.203 Europski sporazum o radu posade na vozilima

4. CESTOVNI PROMET

4. 1. POJAM I RAZVOJ CESTOVNOG PROMETAPojava prvih cesta datira još iz starog vijeka, građene su u Babilonu prije gotovo 5000 godina, a gradili su ih i razvijali Rimljani. U srednjom vijeku je velik dio cesta zapu-šten, a formiraju se karavanski putovi. U novom vijeku ceste dobivaju veće trgovačko i ekonomsko značenje i to ponajprije kao očišćeni put za kretanje zaprežnih vozila, a u novije vrijeme i za kretanje motornih vozila. Najstarije ceste građene su od kame-na. U 19. stoljeću grade se drvene ceste (kod Sirakuze, SAD). Ceste je u 19. stoljeću zasjenjivala željeznica kao moderniji vid prometa za masovni prijevoz koji je zahti-jevala naglo rastuća industrija. Tek s pojavom automobila krajem 19. i početkom 20. stoljeća, počinje izgradnja cesta od betona, asfalta i drugih sličnih materijala. Prva autocesta izgrađena je kraj Berlina 1921. godine, u dužini od deset kilometara.Prve ceste na području današnje Hrvatske datiraju iz rimskog vremena. Prve mo-derne ceste izgrađene su u 18. i 19. stoljeću, a prvom modernijom cestom smatra se ona sagrađena 1726. godine između Karlovca i Bakra – tzv. Karolina. Godine 1779. izgrađena je tzv. Jozefi nska cesta od Karlovca do Senja, a 1811. godine završena je izgradnja tzv. Lujzijanske ceste između Karlovca i Rijeka.Što se tiče povijesnog razvoja automobila, prvi automobil na parni pogon konstru-irao je Francuz Cugnot 1769. godine. Dvotaktni motor konstruirao je 1860. godine Jean Joseph Étienne Lenoire, a Nikolaus August Otto 1867. godine konstruirao je četverotaktni motor, preteču današnjih suvremenih automobilskih motora. Daljnja usavršavanja tog motora koja su napravili Karl Benz, Gottlieb Wilhelm Daimler, Wilhelm Maybach dovela su do stvaranja prvog automobila kojeg možemo smatrati pretečom suvremenog automobila. Za brzo širenje automobila zaslužan je Ford koji je 1913. godine započeo industrijsku serijsku proizvodnju automobila na traci.Prijevoz robe i putnika cestom stara je gospodarska djelatnost. Glavna je prednost cestovnog prijevoza stvari u mogućnosti prijevoza stvari od mjesta polazišta do odre-dišta bez pretovara. Pretovar povećava troškove prijevoza, a ujedno pri manipulaciji teretom najčešće nastaju oštećenja tereta koji se prevozi. Daljnja je prednost u tome što se mogu prevesti i manje količine robe, vozilo može stići i do udaljenih mjesta pa čak i onih nepristupačnih. Osim toga, cestovni prijevoz lagano je kombinirati s drugim vrstama prijevoza, posebno s pomorstvom i plovidbom unutarnjim vodama. Korištenjem kontejnera smanjuju se rizici pretovara. Temeljni je nedostatak što su posrijedi prijevozna sredstva male nosivosti. Osim toga, broj je prometnih nesreća na cesti velik, što povećava rizik od nastanka štete.

100 Aleksandra Vasilj, Biljana Činčurak Erceg: Prometno pravo i osiguranje

4. 2. IZVORI PRAVA CESTOVNOG PROMETAMeđunarodni izvori:Konvencija o ugovoru o međunarodnom cestovnom prijevozu putnika i prtljage (CVR), 1973.196

Konvencija o ugovoru o međunarodnom prijevoz robe cestom (CMR),197 1956. i dva protokola

Protokol iz 1978. godine198

Dodatni protokol, iz 2008. godine199

Carinska konvencija o međunarodnom prijevozu robe na osnovi karneta TIR, 1975.200

Europski sporazum o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (ADR), 1957.201

Prilog A i B Europskog sporazuma o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari202 Sporazum o prijevozu lako kvarljivih namirnica specijalnim vozilima za njihov pri-jevoz (ATP), 1970.203

Europski sporazum o radu posade na vozilima koja obavljaju međunarodne cestov-ne prijevoze (AETR), 1970.204 Domaći izvori:205

196 Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori i drugi sporazumi, br. 8/1977.197 Službeni list FNRJ – Međunarodni ugovori, br. 11/1958.198 UNTS, vol. 1208, br. 19487, str. 427.199 Additional Protocol to the Convention on the Contract for the International Carriage of Goods by Road (CMR) concerning the Electronic Consignment Note, UNTS, vol. 2762, br. 5742.200 Carinska konvencija o međunarodnom prijevozu robe na osnovi karneta TIR, objavljena u Carin-skom vjesniku br. 2–3, ožujak 1994.201 Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 5/2008.202 Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 11/2008, 6/2009, 2/2011, 3/2013, 3/2015.203 Službeni list SFRJ – Međunarodni ugovori i drugi sporazumi, br. 50/1976.204 Službeni list SFRJ, br. 30/1974.205 Osim navedenih propisa u domaćem cestovnom prometu primjenjuju se i Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestov-nom prijevozu, Narodne novine, br. 75/2013.Zakon o inspekciji cestovnog prometa i cesta, Narodne novine, br. 22/2014.Zakon o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu, Narodne novine, br. 127/2013.Pravilnik o licencijama u djelatnosti cestovnog prometa, Narodne novine, br. 25/2014.Pravilnik o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama, Narodne novine, br. 51/2010, 84/2010, 145/2011, 140/2013.Pravilnik o stručnom osposobljavanju vozača za prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu, Narodne novine, br. 96/2009, 96/2013.

4. Cestovni promet 101

Zakon o prijevozu u cestovnom prometu206

Zakon o cestama207

Zakon o sigurnosti prometa na cestama.208

4. 3. UPRAVNO-PRAVNO UREĐENJE CESTOVNOG PROMETAUvjeti i način obavljanja djelatnosti prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestov-nom prometu uređeni su Zakonom o prijevozu u cestovnom prometu (u daljnjem tekstu: ZPC). ZPC određuje i agencijske djelatnosti u cestovnom prometu, djelatno-sti pružanja kolodvorskih usluga, prijevoz za vlastite potrebe kao i nadležnosti tijela zaduženih za provođenje i nadzor nad provedbom ZPC-a. Prema ZPC-u djelatnost prijevoza putnika i tereta i prijevoz za vlastite potrebe u međunarodnom cestovnom prometu obavlja se u skladu s propisima Europske unije, ZPC-om i drugim propisi-ma, kojima je uređeno ovo područje te međunarodnim ugovorima koje je sklopila Republika Hrvatska.

4. 3. 1. Licencija4. 3. 1. 1. Licencija za obavljanje prijevoza putnika i tereta u unutarnjem cestov-

nom prometuPrema čl. 14. ZPC-a pravna ili fi zička osoba-obrtnik smije obavljati djelatnost jav-noga cestovnog prijevoza putnika ili tereta u unutarnjem cestovnom prometu ako je upisana u sudski, odnosno obrtni registar i posjeduje licenciju za unutarnji prijevoz koju izdaje ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove prometa. Licencija je akt kojim se odobrava obavljanje djelatno-sti prijevoza putnika ili tereta u cestovnom prometu, pružanje kolodvorskih usluga i obavljanje agencijskih poslova (čl. 4., t. 19. ZPC-a).Licencije se izdaju za unutarnji prijevoz i to za sljedeće vrste prijevoza:

a) prijevoz tereta u unutarnjem cestovnom prometub) prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometuc) autotaksi prijevoz.

Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, Narodne novine, br. 33/2005, 64/2005, 155/2005, 14/2011.Pravilnik o naplati godišnje naknade za uporabu javnih cesta što se plaća pri registraciji motornih i pri-ključnih vozila, Narodne novine, br. 130/2012.Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prome-tom na cestama, Narodne novine, br. 141/2011.Uredba o mjerilima za razvrstavanje javnih cesta, Narodne novine, br. 34/2012.Odluka o razvrstavanju javnih cesta, Narodne novine, br. 66/2013, 13/2014.206 Narodne novine, br. 82/2013.207 Narodne novine, br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014.208 Narodne novine, br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-323/2009 i dr. od 20. prosinca 2013., Narodne novine, br. 158/2013, 92/2014, 64/2015.


U skladu s čl. 14., st. 3. ZPC-a licenciju nije potrebno imati za sljedeće vrste prije-voza:

1. prijevoz pošte kao javne usluge2. prijevoz oštećenih vozila, odnosno vozila u kvaru3. prijevoz osoba i tereta za vlastite ili osobne potrebe4. prijevoz vozilima koja su namijenjena potrebama javne sigurnosti, obrane, za-

štite od prirodnih i drugih nepogoda, potrebama državnih tijela, medicinskih i humanitarnih prijevoza i prijevoza specijalnim vozilima koja su nakon proi-zvodnje bila prilagođena posebnim namjenama i služe prijevozu za vlastite po-trebe te se njima ne može obavljati prijevoz putnika ili tereta na isti način kao s neprilagođenim vozilima (npr. vozila za prijevoz pčela, putujuće knjižnice), što mora biti razvidno iz prometne dozvole

5. prijevoz tereta vozilima ili skupom vozila čija najveća dopuštena masa ne pre-lazi 3.500 kg.

Kako bi dobio licenciju za unutarnji prijevoz, fi zička osoba-obrtnik ili pravna osoba mora ispunjavati sljedeće uvjete:

1. imati dobar ugled2. imati fi nancijsku sposobnost3. ispunjavati uvjet stručne osposobljenosti4. da je vlasnik najmanje jednoga registriranog motornog vozila za pojedine vrste

prijevoza ili ima pravo na upotrebu tog vozila na osnovi sklopljenog ugovora o zakupu ili leasingu.

Kako bi dobila licenciju, fi zička ili pravna osoba mora izdavatelju licencije podnije-ti zahtjev. Ako podnositelj zahtjeva ispunjava propisane uvjete, izdavatelj licencije izdat će rješenje o licenciji za obavljanje prijevoza u cestovnom prometu te će mu dostaviti izvornik i potreban broj izvoda iz licencije. Licencija se izdaje za razdoblje od deset godina i nije prenosiva. Izvornik licencije nalazi se u sjedištu domaćeg pri-jevoznika, a pri obavljanju prijevoza u cestovnom prometu, odnosno tijekom vožnje, vozač domaćeg prijevoznika dužan je u vozilu imati izvod iz licencije. Prema čl. 24. ZPC-a danom dostave licencije domaći prijevoznik može započeti obavljati one vr-ste prijevoza putnika ili tereta koji su navedeni u licenciji.U čl. 26., st. 1. ZPC-a navedeni su dokumenti koje vozač domaćeg prijevoznika i prijevoznika Europske unije mora imati tijekom vožnje u vozilu. To su:

1. izvod iz licencije, odnosno kopiju licencije2. kvalifi kacijsku karticu vozača3. putni list za povremeni i naizmjenični prijevoz putnika u međunarodnom pri-

jevozu4. teretni list za prijevoz tereta5. ugovor o podvozarstvu


6. odgovarajuće dozvole koje se odnose na određenu vrstu prijevoza7. potvrdu za vozača iz članka 31. ovoga Zakona8. potvrdu o prijavi prijevoza za vlastite potrebe iz članka 91. stavka 1. ovoga

Zakona.Uz te dokumente vozač domaćeg prijevoznika mora za vrijeme obavljanja linijskog prijevoza putnika tijekom vožnje u vozilu imati i putni radni list. Pri obavljanju pri-jevoza u cestovnom prometu vozač stranog prijevoznika u vozilu mora imati:

a) potrebne dozvole koje se odnose na određenu vrstu prijevozab) međunarodni teretni list (CMR), odnosno putni list.

Vozač prijevoznika dužan je na zahtjev nadležnog inspektora ili ovlaštenog službeni-ka Carinske uprave Republike Hrvatske dati na uvid sve spomenute isprave.Licencija se može privremeno ili trajno ukinuti.

4. 3. 1. 2. Licencija za obavljanje prijevoza putnika i tereta u međunarodnom cestovnom prometu

ZPC određuje i uvjete prema kojima pravna ili fi zička osoba smije obavljati djelat-nost međunarodnog javnoga cestovnog prijevoza putnika ili tereta. Prema čl. 29. ZPC-a pravna ili fi zička osoba mora biti upisana u sudski, odnosno obrtni registar i posjedovati licenciju Zajednice, izdanu sukladno odredbama Uredbe (EZ-a) br. 1071/2009, Uredbe (EZ-a) br. 1072/2009 i Uredbe (EZ-a) br. 1073/2009. Licenciju Zajednice izdaje ministarstvo nadležno za promet. Prijevoznik koji ima licenciju Za-jednice ne treba imati licenciju za unutarnji prijevoz.

4. 4. PRIJEVOZ PUTNIKA

4. 4. 1. Prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometuPrijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu obavlja se kao

1. javni linijski prijevoz: a) putnički b) ekspresni ili direktni linijski prijevoz na međužupanijskim i županijskim

linijama ic) lokalni linijski prijevoz putnika

2. posebni linijski prijevoz3. shuttle prijevoz4. povremeni prijevoz5. autotaksi prijevoz i6. posebni oblik prijevoza.


1. Javni linijski prijevoz putnika Riječ je o prijevozu koji se obavlja na određenim relacijama i prema unaprijed utvr-đenom voznom redu, cijeni i općim prijevoznim uvjetima. Može se obavljati samo autobusima. Prijevoznik je dužan prije početka obavljanja prijevoza dostaviti vozni red autobusnim kolodvorima na kojima su prema voznom redu predviđena zaustav-ljanja, radi objave. Prijevoznik je dužan na zahtjev korisnika prijevoza opće uvjete prijevoza učiniti dostupnima. Javni linijski prijevoz putnika u cestovnom prometu na istoj liniji može se povremeno obavljati i dodatnim autobusima. Pri obavljanju prijevoza na istoj liniji dodatnim autobusom (bis-vožnje) dopušteno je izostavljanje određenih stajališta i autobusnih kolodvora.Prema čl. 34. ZPC-a javni linijski prijevoz putnika na međužupanijskim i županij-skim linijama obavlja se na temelju dozvole koja se izdaje s rokom važenja do pet godina. Dozvola za prijevoz akt je određen ZPC-om ili međunarodnim ugovorom, na temelju koje se obavlja prijevoz. Dozvola nije prenosiva i može je koristiti samo prijevoznik kojem je izdana. Dozvola prema članku 31., stavku 5. ZPC-a sadrži:

1. naziv i sjedište/prebivalište prijevoznika2. naziv linije, vozni red3. prijevozni pravac (itinerar) i 4. rok važenja.

Iznimno nadležno tijelo županije može odlučiti da se županijski linijski prijevoz put-nika na području te županije obavlja na temelju koncesije koja se izdaje na rok od najmanje sedam godina. Dozvolu za međužupanijski linijski prijevoz putnika izdaje ministarstvo nadležno za promet, a za županijski linijski prijevoz putnika upravno tijelo županije nadležno za poslove prometa.Prijevoznik je prema čl. 41. ZPC-a dužan:

a) svoje usluge pružati svim korisnicima bez diskriminacije i pod jednakim teh-ničkim i drugim uvjetima

b) najkasnije u roku 30 dana od dana izdavanja dozvole započeti s obavljanjem prijevoza na odobrenoj liniji

c) donijeti cjenik d) obavljati javni linijski prijevoz putnika u skladu sa ZPC-om, izdanom dozvo-

lom i voznim redom, cjenikom i općim uvjetima prijevoza e) istu cijenu primjenjivati na isti način na sve korisnike autobusne linije f) za vrijeme prijevoza u vozilu imati dozvolu ili ovjerenu kopiju dozvole g) putniku bez vozne karte osigurati nabavu vozne karte h) brinuti se za red, sigurnost i redovitost obavljanja prijevoza i) javno, preko medija objaviti početak, izmjenu ili prestanak prijevoza na liniji.


Prijevoznik je dužan obavljati javni linijski prijevoz putnika na liniji za koju ima dozvolu u svoje ime, na vlastitu odgovornost i za vlastiti račun. Iznimno, prema čl. 50. ZPC-a, prijevoznik može privremeno na određenoj liniji neprekidno, ne dulje od 90 dana tijekom jedne kalendarske godine, povjeriti obavljanje prijevoza drugom prijevozniku, koji ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom, na temelju pisanog ugovora (podvozarstvo). Podvozarstvo je prijevoz koji se obavlja na temelju pisanog ugovora kojim se prijevoznik obvezuje da će obavljati prijevoz u ime i za račun dru-gog prijevoznika na kojeg glasi dozvola. Ako prijevoznik ne može obavljati prijevoz prema odobrenom voznom redu na liniji za koju ima dozvolu, dužan je izdavate-lju dozvole podnijeti zahtjev za trajnu obustavu prijevoza. Obavljanje prijevoza na određenoj liniji može se privremeno prekinuti za vrijeme važenja dozvole u slučaju više sile.Postupak usklađivanja voznih redova provodi Hrvatska gospodarska komora. Vozne karte smiju se prodavati samo za linije za koje je izdana dozvola, u skladu s voznim redom i cjenikom te moraju sadržavati

1. naziv prijevoznika2. relaciju prijevoza i 3. cijenu prijevoza.

Vozač prijevoznika dužan je u granicama raspoloživih mjesta u vozilu, u skladu s voznim redom i općim uvjetima prijevoza, prihvatiti i prevesti svaku osobu, uz pri-hvat prtljage.

2. Posebni linijski prijevozPosrijedi je prijevoz samo određene skupine putnika (učenika od škole i do nje, oso-ba s tjelesnim oštećenjem, putnika kojima je potrebna medicinska njega, radnika između mjesta prebivališta i mjesta rada i sl.), koji se obavlja na temelju pisanog ugovora između prijevoznika i naručitelja prijevoza, pri čemu naručitelj u cijelosti plaća prijevoz.Sukladno ZPC-u, posebni linijski prijevoz putnika obavlja se u pravilu autobusima, a iznimno se može obavljati i osobnim vozilom (8+1), odnosno specijalnim vozilima, na osnovi sklopljenog pisanog ugovora između naručitelja prijevoza i prijevozni-ka. Popis putnika obvezatni je sastavni dio ugovora. Tijekom obavljanja posebnoga linijskog prijevoza u vozilu se mora nalaziti ugovor i popis putnika. Zabranjen je prijevoz putnika koji nisu upisani u popis putnika u posebnom linijskom prijevozu.

3. Shuttle prijevoz Riječ je o prijevozu putnika između zračnih luka i središta grada, odnosno hotela. Prijevoz može obavljati prijevoznik koji ima licenciju za unutarnji prijevoz putnika ili licenciju Zajednice za prijevoz putnika, a prijevoz se može obavljati autobusima i osobnim vozilima (7+1), odnosno (8+1). Ovaj prijevoz može obavljati prijevoznik koji ima sklopljen ugovor sa zračnom lukom na čijem području putnici ulaze ili


izlaze. Prijevoz se obavlja sukladno uvjetima i cjeniku koji utvrđuje prijevoznik u suglasnosti sa zračnom lukom.

4. Povremeni prijevozPrema čl. 55. ZPC-a povremeni prijevoz putnika u cestovnom prometu obavlja se autobusom i osobnim vozilom (7+1 i 8+1). Povremeni prijevoz putnika ne smije sadržavati ponovljene elemente linijskog ni posebnoga linijskog prijevoza kao što su

1. relacija2. vrijeme odlaska i dolaska te 3. mjesta ulaza i izlaza putnika.

Prijevozi su namijenjeni potrebama za jednokratnim prijevozima i nemaju funkciju prijevoza dnevne migracije. Pri obavljanju povremenog prijevoza putnika prijevoznik u vozilu mora imati ugovor o prijevozu sklopljen prije početka obavljanja prijevoza.

5. Autotaksi prijevoz Autotaksi prijevoz je djelatnost prijevoza putnika koja se obavlja osobnim automo-bilom ako se putnik ili skupina putnika uzima na jednom mjestu, a prijevoz obavlja na temelju jedne narudžbe i uz jedno plaćanje naknade za obavljeni prijevoz. Au-totaksi prijevoz obavlja se na temelju ZPC-a i propisa koje u skladu s njim donosi nadležno tijelo jedne ili više jedinica lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba.

6. Posebni oblik prijevozaPotrebu i način obavljanja djelatnosti iznajmljivanja osobnih vozila s vozačem te obavljanja posebnog oblika prijevoza putnika cestovnim vlakom, zaprežnim vozi-lom ili nekim drugim cestovnim vozilom prema čl. 60. ZPC-a propisuje jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb.

4. 4. 2. Prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometuSloboda obavljanja prijevoza u međunarodnom cestovnom prometu prema čl. 76. ZPC-a znači da je svaki prijevoznik koji obavlja prijevoz putnika uz naknadu dužan obavljati prijevoz putnika bez diskriminacije i bez obzira na nacionalnost ili sjedište/prebivalište, uz uvjet da

a) ima licenciju države u kojoj ima sjedište/prebivalište za prijevoz putnika u li-nijskom prijevozu, uključujući posebni linijski prijevoz i povremeni prijevoz

b) ispunjava uvjete Europske unije za obavljanje djelatnosti prijevoza putnika u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prijevozu

c) ispunjava propisane uvjete u vezi s cestovnom sigurnosti, koji se odnose na standarde za vozača i vozilo.

Prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu obavlja se autobusima kao1. prijevoz u javnom linijskom prometu (međunarodni linijski prijevoz putnika)2. posebnom linijskom prometu


3. povremeni prijevoz putnika i 4. prijevoz putnika s naizmjeničnim vožnjama.

1. Prijevoz u javnom linijskom prometu (međunarodni linijski prijevoz putnika)Javni prijevoz putnika u međunarodnom linijskom cestovnom prometu na području država članica Europske unije uspostavlja se i obavlja sukladno odredbama Uredbe (EZ-a) br. 1073/2009. Dozvolu Zajednice u Republici Hrvatskoj izdaje ministarstvo nadležno za promet, na zahtjev prijevoznika.Međunarodni linijski prijevoz putnika između Republike Hrvatske i trećih država, tranzitni prijevoz kroz Republiku Hrvatsku povezan s tim prijevozima te međuna-rodni linijski prijevoz putnika što ga obavlja prijevoznik države članice u treću dr-žavu uspostavlja se u skladu s međunarodnim ugovorom, uz uvažavanje načela uza-jamnosti, a obavlja se na temelju dozvole izdane uz uzajamnu suglasnost, u skladu s uvjetima koji su određeni ZPC-om i međunarodnim ugovorom. Može se na terito-riju Republike Hrvatske obavljati samo na temelju dozvole koju izdaje ministarstvo nadležno za promet. Dozvola se izdaje na zahtjev domaćeg prijevoznika ili stranog prijevoznika s rokom važenja do pet godina.

2. Posebni linijski prometPosebni linijski prijevoz u međunarodnom cestovnom prometu između država čla-nica obavlja se sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 1073/2009 i Uredbe Komisije (EZ) br. 2121/98.Posebni linijski prijevoz putnika između Republike Hrvatske i trećih država obavlja se autobusom, na osnovi sklopljenoga pisanog ugovora između naručitelja prijevoza i prijevoznika, odnosno dozvole koju izdaje nadležno ministarstvo. Popis putnika obvezatni je sastavni dio ugovora. Tijekom obavljanja posebnoga linijskog prijevoza u vozilu se mora nalaziti ugovor i popis putnika.

3. Povremeni prijevoz putnikaPovremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između Re-publike Hrvatske i država članica obavlja se sukladno odredbama Uredbe (EZ) br. 1073/2009 i Uredbe Komisije (EZ) br. 2121/98.Prema ZPC-u povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između Republike Hrvatske i država koje su stranke INTERBUS ugovora obavlja se sukladno odredbama toga Ugovora. Za razliku od toga, povremeni prijevoz putnika u međunarodnom cestovnom prometu između Republike Hrvatske i država koje nisu stranke INTERBUS ugovora obavlja se sukladno dvostranim (bilateralnim) ugovorima i odredbama ZPC-a.

4. Prijevoz putnika s naizmjeničnim vožnjamaZPC prijevoz putnika naizmjeničnim vožnjama u čl. 73., st. 4. defi nira kao prijevoz kod kojeg se nizom polaznih i povratnih vožnji prethodno formirane skupine put-


nika prevoze s istoga polaznog mjesta na isto odredišno mjesto. Svaka skupina koja je obavila putovanje u polasku, vraća se u polazno mjesto kasnijom vožnjom istog prijevoznika. Polazno, odnosno odredišno mjesto jest mjesto gdje vožnja započinje, odnosno završava, zajedno s okolnim mjestima unutar promjera od 50 km. Kod na-izmjeničnog prijevoza nijedan se putnik ne smije uzimati ili ostavljati tijekom puta. Prva povratna i posljednja polazna vožnja u nizu naizmjeničnih vožnji obavlja se praznim autobusom. Za prijevoze putnika u međunarodnom cestovnom prometu s naizmjeničnim vožnjama strani prijevoznik mora imati dozvolu.Prijevoznik koji obavlja povremene prijevoze, uključujući prijevoz naizmjeničnim vožnjama, mora prije početka vožnje ispuniti putni list.

4. 5. PRIJEVOZ TERETAVrste prijevoza teretaPrijevoz tereta u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu obavlja se kao

1. javni prijevoz i2. prijevoz za vlastite potrebe.

1. Javni prijevoz tereta Javni prijevoz tereta prijevoz je koji se obavlja uz naknadu, kod kojeg se relacija, cijena prijevoza i drugi prijevozni uvjeti određuju ugovorom između prijevoznika i naručitelja prijevoza.Strane dozvole za domaćeg prijevoznika regulirane su u čl. 79. ZPC-a. Međunarodni prijevoz tereta obavlja se na temelju dozvole za međunarodni prijevoz tereta, ako međunarodnim ugovorom nije određeno da se prijevoz obavlja bez dozvole. Mini-starstvo utvrđuje i razmjenjuje potrebni broj dozvola za jednu godinu, s nadležnim tijelima drugih država. Dozvole za prijevoz tereta u međunarodnom cestovnom pro-metu tereta dijele se na

a) kritične ib) nekritične.

Raspodjelu stranih dozvola domaćim prijevoznicima obavlja ministarstvo nadležno za promet preko komora, osim kritičnih dozvola čiju raspodjelu obavlja samo mi-nistarstvo. Strani prijevoznik može u skladu s čl. 85., st. 1. ZPC-a obavljati prijevoz tereta u Republiku Hrvatsku i iz Republike Hrvatske ako ima dozvolu za prijevoz tereta koju izdaje ministarstvo nadležno za promet, odnosno bez dozvole ako je tako određeno međunarodnim ugovorom. Za određene prijevoze dozvola nije potreb-na.209

209 Prema čl. 87., st. 1. ZPC-a, dozvola za stranog prijevoznika i prijevoznika Europske unije nije potrebna:1. za prijevoz tereta sa zrakoplovnog pristaništa i za zrakoplovno pristanište, u slučaju havarije i druge

nezgode zrakoplova ili u slučaju slijetanja zrakoplova zbog prisilne promjene pravca leta ili u slu-čaju otkazivanja zrakoplovnih linija


2. Prijevoz za vlastite potrebePrijevoz putnika i stvari može se obavljati i kao prijevoz za vlastite potrebe. Prijevoz za osobne potrebe nekomercijalni je prijevoz osoba ili tereta koji nenaplatno obavlja fi zička osoba isključivo za vlastite potrebe, odnosno za potrebe članova/članica svoje uže obitelji, vozilom koje ima u vlasništvu ili koje koristi na temelju ugovora o za-kupu/leasingu i kojim osobno upravlja ili vozilom upravlja član/članica njegove uže obitelji. Dodatni zahtjevi za ovakvu vrstu prijevoza također su regulirani ZPC-om (v. čl. 92. i 93.).

KabotažaStrani prijevoznik ne može obavljati unutarnji prijevoz (kabotaža) na teritoriju Re-publike Hrvatske, osim ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili ako za to ima posebnu dozvolu koju izdaje ministarstvo nadležno za promet. Iznimno prema čl. 94., st. 1. ZPC-a strani prijevoznik može obavljati unutarnji prijevoz – kružnu vožnju – grupe putnika koju je dovezao iz države u kojoj je vozilo registrirano.Prijevoznik Europske unije može obavljati kabotažu na području Republike Hrvat-ske u skladu s Uredbom (EZ-a) br. 1073/2009.

4. 6. UGOVORI O PRIJEVOZU ROBE U CESTOVNOM PROMETU

4. 6. 1. Međunarodni prijevoz robe u cestovnom prometuUgovori u međunarodnom prijevozu robe cestom regulirani su Konvencijom o ugo-voru o međunarodnom prijevoz robe cestom (u daljnjem tekstu: CMR) iz 1956. go-dine. Uz CMR donesena su i dva protokola. Protokol o izmjeni CMR-a iz 1978. godi-ne uvodi posebno pravo vučenja (SDR) kao obračunsku jedinicu umjesto Gérminal franka. Drugi Dodatni protokol iz 2008. godine odnosi se na elektronički teretni list.Konvencija se primjenjuje na svaki ugovor za prijevoz robe uz naknadu cestom na vozilima kad se mjesto preuzimanja i mjesto opredjeljenja, kako je to određeno ugo-vorom, nalaze u dvije različite države, od kojih je bar jedna država stranka Konven-

2. za prijevoz oštećenoga motornog i priključnog vozila3. za prijevoz umrle osobe4. za prijevoz tereta pri selidbi u odgovarajućim posebnim vozilima5. za prijevoz poštanskih pošiljaka6. za prijevoz izložaka namijenjenih sajmovima i izložbama7. za prijevoz pomoćnih sredstava i drugih potrepština za kazališne, glazbene i druge kulturne prired-

be cirkuske predstave ili za fi lmska, radijska i televizijska snimanja8. za prijevoz pčela i riblje mlađi9. za prijevoz medicinskog i drugog materijala kao pomoć u slučaju prirodnih nepogoda i rata te za

prijevoz tereta u humanitarne svrhe10. za prazna vozila kojima se zamjenjuju vozila u kvaru te preuzima prijevoz tereta iz vozila u kvaru11. za vozila tehničke pomoći za popravak vozila u kvaru (servisna remontna vozila)12. za prijevoz tereta isključivo za reklamne svrhe ili za nastavu13. za vozila nosivosti do 3.500 kg ili najveće dopuštene mase do 6.000 kg.


cije, bez obzira na mjesto sjedišta i nacionalnosti stranaka. Prema čl. 1., st. 4. CMR-a Konvencija se ne primjenjuje na

a) prijevoze izvršene na osnovi bilo koje međunarodne poštanske konvencijeb) prijevoz posmrtnih ostatakac) selidbu pokućstva.

4. 6. 1. 1. Prijevozne isprave za prijevoz robe u međunarodnom cestovnom prometu

Konvencija CMR kao prijevoznu ispravu regulira teretni list. U čl. 4. CMR-a propi-sano je da će ugovor o prijevozu biti potvrđen izdavanjem teretnog lista. Međutim, nepostojanje, neispravnost ili gubitak teretnog lista nemaju utjecaj na postojanje ili valjanost ugovora o prijevozu.Teretni list prema CMR-u izdaje se u tri originalna primjerka koja potpisuju pošilja-telj i prijevoznik. Potpisi mogu biti otisnuti ili zamijenjeni pečatima ako je to dopu-šteno prema propisima države u kojoj se teretni list izdaje. Prvi primjerak predaje se pošiljatelju, drugi prati robu, a treći zadržava prijevoznik. Kad roba koja se prevozi bude utovarena u razna vozila ili je različite vrste, odnosno podijeljena u razne gru-pe, tada pošiljatelj ili prijevoznik mogu zahtijevati da se izda poseban teretni list za svako upotrijebljeno vozilo ili za svaku vrstu ili količinu robe.Teretni list prema čl. 6. CMR-a, sadrži:

a) datum i mjesto izdavanja teretnog lista b) ime i adresu pošiljatelja c) ime i adresu prijevoznika d) mjesto i datum preuzimanja robe i mjesto određeno za isporuku e) mjesto i adresu primatelja f) uobičajeni opis vrste robe i način pakiranja, a ako je riječ o opasnoj robe, njezin

općepriznati opis g) broj paketa i njihovu posebnu oznaku i brojeve h) bruto težinu robe ili drukčije izraženu količinu i) troškove u vezi s prijevozom (troškove prijevoza, dodatne troškove, carinu i

druge izdatke učinjene od zaključenja ugovora do vremena isporuke) j) potrebne instrukcije za carinske i druge formalnosti k) izjavu da prijevoz podliježe odredbama CMR-a, bez obzira na bilo koje su-

protne propise.

Gdje je to potrebno, teretni list sadrži i sljedeće podatke: a) oznaku da pretovar nije dopušten b) troškove koje pošiljatelj preuzima na sebe c) iznos plaćanja koji se obavlja u trenutku isporuke


d) deklaraciju o vrijednosti robe i iznos koji pretpostavlja specijalni interes ispo-ruke

e) pošiljateljeve upute prijevozniku o osiguranju robe f) ugovorni rok u kome je potrebno obaviti prijevoz g) popis dokumenata koji su predani prijevozniku.

Stranke također u međunarodnom teretnom listu mogu osim navedenih navesti i bilo koje druge pojedinosti koje one smatraju korisnim.„Prenosivost teretnog lista pitanje je kojim se CMR ne bavi, a općeprihvaćeno staja-lište teorije jest da teretni list izdan prema CMR-u nije prenosivi vrijednosni papir, već neprenosivi dokument koji se izdaje radi zadovoljavanja drugih funkcija u pro-metu. (...) Nema, međutim, zapreke da teretni list u međunarodnom prijevozu ne dobije značaj vrijednosnog papira ako to stranke ugovore, i to upravo zato što CMR o tome šuti jer se u tom slučaju primjenjuju odredbe nacionalnog prava koje je u konkretnom slučaju mjerodavno.“210

U čl. 9., st. 1. propisano je da teretni list predstavlja prima facie dokaz o sastavljanju ugovora o prijevozu, uvjetima ugovora i primitku robe na prijevoz od strane prije-voznika. Prijevoznik pri preuzimanju robe kontrolira točnost navoda u teretnom listu, kao i stanje robe i njezina pakiranja. Ako pri tome ne upiše određene rezerve, smatrat će se, osim ako se drukčije ne dokaže, da je roba i njezina ambalaža bila u dobrom stanju kad ju je preuzeo te da su broj paketa, njihove oznake i brojevi od-govarali navodima u teretnom listu. Pošiljatelj ima pravo zahtijevati od prijevoznika da kontrolira bruto težinu robe ili njezinu količinu izraženu na drugi način. Isto tako može zahtijevati od prijevoznika da kontrolira sadržaj paketa. S druge strane prijevoznik ima pravo zahtijevati naknadu za to kontroliranje. Nalaz kontroliranja navodi se i u teretnom listu.Dodatnim protokolom CMR konvencije iz 2008. godine (eCMR) dana je mogućnost izdavanja elektroničkog teretnog lista. Prema Dodatnom protokolu, elektronički te-retni list teretni je list koji je izdan elektroničkom komunikacijom211 od strane pri-jevoznika, pošiljatelja ili bilo koje druge osobe zainteresirane za izvršenje ugovora o prijevozu na kojeg se primjenjuje CMR. Uključuje i podatke koji su logički povezani elektroničkom komunikacijom u obliku priloženih podataka ili na neki drugi način i to u trenutku njezina nastajanja ili naknadno, a čine njezin sastavni dio. Elektronički teretni list prema čl. 2., st. 2. Dodatnog protokola ima istu pravnu snagu kao i papirni teretni list. Elektronički teretni list ugovorne strane trebaju ovjeriti elektroničkim potpisima. Elektronički teretni list treba sadržavati iste podatke kao i papirni teretni list. Prema čl. 4., st. 3. podaci iz elektroničkog teretnog lista mogu se mijenjati samo

210 Radionov, Nikoleta, Ugovorna odgovornost prijevoznika u kopnenom prijevozu, doktorska diserta-cija, Sveučilište u Zagrebu, Pravni fakultet, Zagreb, 2002., str. 178.211 Elektronička komunikacija napravljena je, poslana, primljena ili sačuvana informacija koja je pohra-njena elektroničkim, optičkim, digitalnim ili sličnim sredstvima koji čine takvu informaciju dostupnom tako da se može koristiti i za naknadni pregled.


pod uvjetima i na način predviđen CMR-om, a postupak izmjena ili dopuna mora osigurati da se takve izmjene i dopune vide kao i da se sačuvaju originalni podaci iz elektroničkog teretnog lista. Stranke se trebaju dogovoriti oko načina izdavanja i dostavljanja elektroničkog teretnog lista ovlaštenoj osobi, način na koji se potvrđuje da je roba isporučena ovlaštenom primatelju, postupaka za izmjenu ili dopunu elek-troničkog teretnog lista, postupaka za moguću izmjenu elektroničkog teretnog lista teretnim listom izdanim na drukčiji način.

4. 6. 1. 2. Odgovornost za štetu na robi u međunarodnom cestovnom prometu U čl. 2. određuje se da se u slučaju da se vozilo u kojem se nalazi roba prevozi jednim dijelom puta morem, željeznicom, unutarnjim vodama ili zračnim putem i gdje ne dolazi do iskrcavanja robe iz ovog prijevoznog sredstva, CMR se primjenjuje na cijeli prijevozni put. Međutim, dokaže li se da gubitak, šteta ili zakašnjenje u isporuci robe koji se pojave tijekom prijevoza drugim prijevoznim sredstvima nisu prouzrokova-ni radom ili propustom prijevoznika cestom nego nekim događajem koji se jedino mogao dogoditi tijekom i zbog prijevoza robe tim drugim prijevoznim sredstvom, odgovornost prijevoznika cestom neće se utvrđivati prema odredbama CMR-a, nego na način kojim bi odgovornost prijevoznika drugim prijevoznim sredstvom bila utvrđena da je ugovor za prijevoz bio zaključen samo između pošiljatelja i pri-jevoznika drugim prijevoznim sredstvom, sukladno uvjetima propisanim zakonom o prijevozu robe tim drugim prijevoznim sredstvom. Ako takvi propisani uvjeti ne postoje, odgovornost prijevoznika cestom utvrdit će se prema odredbama CMR-a.Prijevoznik je odgovoran za potpuni ili djelomični gubitak robe i za njezino ošteće-nje koje nastupa od vremena preuzimanja robe do vremena isporuke, kao i za bilo kakvo zakašnjenje u isporuci. Prijevoznik odgovara na temelju objektivne odgovor-nosti.Prijevoznik će se osloboditi odgovornosti ako su gubitak, šteta ili zakašnjenje uzro-kovani radnjom ili nepažnjom naručitelja, njegovim uputama koje nisu dane kao posljedica pogreške ili nepažnje prijevoznika, prirodnom manom robe ili okolno-stima koje prijevoznik nije mogao izbjeći ili posljedicama koje nije mogao spriječiti. Dužnost dokazivanja da je gubitak, šteta ili zakašnjenje nastalo zbog jednog od ovih uzroka na prijevozniku jePod određenim uvjetima, navedenim u čl. 17., st. 4., prijevoznik će se osloboditi od-govornosti u slučaju kad gubitak ili šteta nastupe zbog posebnih rizika zajedničkih jednoj ili više sljedećih okolnosti:

a) upotreba otvorenih nepokrivenih vozila, ako je njihova upotreba izričito ugovorena i naznačena u teretnom listu

b) nepostojanje ili loše stanje ambalaže za robu koja je prema svojoj prirodi podložna gubitku ili oštećenju ako nije zapakirana ili nije uredno zapakirana

c) rukovanje, ukrcaj, skladištenje ili iskrcaj robe koji obavlja pošiljatelj, prima-telj ili osobe koje djeluje u ime pošiljatelja ili primatelja


d) priroda određene vrste robe koja je osobito izložena potpunom ili djelomič-nom gubitku ili oštećenju, posebno zbog lomljenja, hrđanja, truljenja, suše-nja, curenja, normalnog rasipa ili djelovanja moljca ili crva

e) nedovoljne ili nepotpune oznaka ili brojeva na paketima f) prijevoz stoke.

Ovdje je riječ o institutu posebnih transportnih opasnosti. Kada prijevoznik utvrdi da s obzirom na okolnosti slučaja, gubitak ili šteta mogu biti pripisani jednom ili više od ovih nabrojanih rizika, pretpostavlja se da je to uzrok. Imatelj prava u svakom slučaju ima pravo dokazivati da se gubitak ili šteta zapravo ne mogu pripisati potpu-no ili djelomično jednom od tih rizika. Naknada za potpuni ili djelomični gubitak robe obračunava se na temelju one vrijed-nosti koju je roba imala u trenutku i na mjestu u kojem je bila preuzeta na prijevoz. Svakako treba naglasiti da se prijevoznik ne može koristiti odredbama CMR-a koje isključuju ili ograničavaju njegovu odgovornost ili koje prebacuju dužnost dokaziva-nja ako je štetu prouzrokovao namjerno ili takvom nepažnjom koja se prema pravu nadležnog suda može izjednačiti s namjerom. Tužitelj prema čl. 31., st. 1. CMR-a može pokrenuti postupak kod svakog suda države stran-ke označen sporazumom između stranaka kao i kod sudova države na čijem teritoriju

a) tuženik ima svoje redovno mjesto boravka ili ima svoje glavno poslovno sje-dište ili ogranak ili zastupništvo koje je sklopilo ugovor o prijevozu ili

b) je mjesto gdje je prijevoznik preuzeo robu ili gdje se nalazi mjesto isporuke.

4. 6. 2. Domaći prijevoz robe u cestovnom prometuPrijevoznik i pošiljatelj ugovorom određuju mjesto predaje stvari koje treba primiti na prijevoz. To primjerice može biti skladište prijevoznika ili adresa navedena u ugo-voru. Prijevoznik je dužan stvar koju je primio radi prijevoza predati na određenom mjestu pošiljatelju ili primatelju.U čl. 667. ZOO-a navedeno je o čemu pošiljatelj treba obavijestiti prijevoznika pa je tako pošiljatelj dužan obavijestiti prijevoznika o vrsti pošiljke, njezinu sadržaju i količini, i priopćiti mu kamo pošiljka treba biti prevezena, ime i adresu primatelja pošiljke, svoje ime i svoju adresu te sve drugo što je potrebno da bi prijevoznik mo-gao ispuniti svoje obveze bez odgađanja i smetnji. Kad je riječ o prijevozu opasne stvari ili stvari za koju su potrebni posebni uvjeti prijevoza, pošiljatelj je dužan o tome obavijestiti prijevoznika na vrijeme tako da bi on mogao poduzeti odgovara-juće posebne mjere. Ako pošiljatelj ne obavijesti prijevoznika o ovim podacima ili da pogrešne podatke, odgovara za štetu koja bi zbog toga nastala. Kad se u pošiljci nalaze dragocjenosti, vrijednosni papiri ili druge skupocjene stvari, pošiljatelj je du-žan obavijestiti o tome prijevoznika u vrijeme njihove predaje na prijevoz i priopćiti mu njihovu vrijednost. ZOO posebno uređuje i odnos pošiljatelja i prijevoznika, odnosno prijevoznika i primatelja.


1. Odnos pošiljatelja i prijevoznikaOdredbe o odnosu pošiljatelja i prijevoznika odnose se na pakiranje, naknadu za prijevoz i troškove u vezi s prijevozom, raspolaganje pošiljkom, pravac prijevoza, naknadu u slučaju prekida prijevoza, postupak kada pošiljka ne može biti predana.

a) PakiranjePošiljatelj je dužan zapakirati stvari na propisan ili uobičajen način da ne bi došlo do nastanka kakve štete ili ugrožavanja sigurnosti ljudi ili dobara. S druge strane prijevoznik je dužan upozoriti pošiljatelja na nedostatke pakiranja koji se mogu opa-ziti, inače odgovara za oštećenje pošiljke koje bi se dogodilo zbog tih nedostataka. Međutim, prijevoznik ne odgovara za oštećenje pošiljke ako je pošiljatelj, iako mu je skrenuta pozornost na nedostatke pakiranja, zahtijevao da prijevoznik primi po-šiljku na prijevoz s tim nedostacima. Prijevoznik je dužan odbiti pošiljku ako su nedostaci u njezinu pakiranju takvi da može biti ugrožena sigurnost osoba ili dobara ili prouzročena kakva šteta. Za štetu koju zbog nedostatka u pakiranju pretrpe treće osobe dok se stvar nalazi kod prijevoznika, odgovara prijevoznik, a on ima pravo zahtijevati naknadu od pošiljatelja.

b) Naknada za prijevoz i troškovi u vezi s prijevozomPošiljatelj je dužan isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz (prevozninu, vozarinu) i troškove u vezi s prijevozom. Isplata prevoznine temeljna je obveza pošiljatelja. Ako u teretnom listu nije navedeno da pošiljatelj plaća naknadu za prijevoz i ostale troš-kove u vezi s prijevozom, smatra se da je pošiljatelj uputio prijevoznika da ih naplati od primatelja.

c) Raspolaganje pošiljkomPošiljatelj može raspolagati pošiljkom i mijenjati naloge sadržane u ugovoru te može dati nalog prijevozniku da obustavi daljnji prijevoz pošiljke, da mu pošiljku vrati, da je preda drugom primatelju ili da je uputi u neko drugo mjesto. Prijevoznik se ovim nalozima, ako su pravodobno dani, ne može protiviti. Pravo pošiljatelja da mijenja naloge prestaje nakon prispijeća pošiljke u odredišno mjesto

a) kad prijevoznik preda primatelju teretni list ili b) kad prijevoznik pozove primatelja da preuzme pošiljku ili c) kad primatelj sam zatraži njezinu predaju.

Od tog trenutka prijevoznik je obvezan prema primatelju.

d) Pravac prijevoza212

Prijevoznik je dužan izvršiti prijevoz ugovorenim putem. Ceste se razlikuju ponaj-prije prema kakvoći i dužini te drugim karakteristikama pa nije nevažno kojim će 212 „Pod pravcem prijevoza razumijeva se put kojim vozilo ide od početne do završene točke prijevoza. Kod linijskog prijevoza samim sklapanjem ugovora ugovorne stranke su odredile i put, dok se kod slobodnog prijevoza suugovaratelji mogu dogovoriti kojim će se putem obaviti prijevoz.“ Gorenc, V., op. cit., str. 1021.


putem prijevoznik obaviti prijevoz. Ako nije ugovoreno kojim putem treba izvršiti prijevoz, prijevoznik je dužan izvršiti ga onim putem koji najviše odgovara interesi-ma pošiljatelja. Gorenc navodi da je pri ocjenjivanju interesa pošiljatelja prijevoznik dužan pridržavati se pravila struke i općih standarda načela savjesnosti i poštenja, ispunjavajući ovu obvezu s povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima. „Vodeći brigu o interesima pošiljatelja koji su mu bili poznati ili mogli biti poznati, prijevoznik će obaviti prijevoz cestom koja je najpovoljnija za prijevoz konkretne pošiljke s obzirom na dužinu, kakvoću i podobnosti ceste (npr. zbog poledice, po-pravka i sl.), težinu vozila s teretom, dimenzije stvari koja se prevozi (npr. suviše visoke ili suviše široke, odnosno dugačke stvari) i sl.“213

d) Smetnje pri izvršenju prijevozaTijekom prijevoza mogu se pojaviti okolnosti koje otežavaju prijevoz i zbog kojih prijevoz ne bi mogao biti obavljen. To su, primjerice, nevrijeme, led, sudari, kvar vozila i sl. Ako nastupe takve okolnosti, prijevoznik je dužan o tome obavještavati pošiljatelja te postupiti prema uputama što ih od njega dobije. Ipak, nije dužan po-stupiti prema uputama pošiljatelja čije bi izvršenje moglo ugroziti sigurnost osoba ili dobara. Ako bi slučaj bio takav da se ne bi mogle čekati pošiljateljeve upute, prije-voznik je dužan postupiti kako bi postupio dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin u istoj situaciji i o tome obavijestiti pošiljatelja i tražiti njegove daljnje upu-te. Prijevoznik ima pravo na naknadu troškova što ih je imao zbog smetnji nastalih bez njegove krivnje.

e) Naknada u slučaju prekida prijevozaU prijevozu također može doći i do njegova prekida. Ako je prijevoz prekinut zbog uzroka za koji odgovara prijevoznik, on ima pravo na razmjeran dio naknade za izvršeni prijevoz, ali je drugoj ugovornoj strani dužan naknaditi štetu nastalu preki-dom prijevoza. Ako je prijevoz prekinut zbog uzroka za koji ne odgovara nijedna od zainteresiranih osoba, prijevoznik ima pravo na razliku između ugovorene naknade za prijevoz i troškove prijevoza od mjesta gdje je prijevoz prekinut do odredišnog mjesta. Dakle u ovom slučaju pošiljku od mjesta prekida putovanja do odredišta prevezao je drugi prijevoznik kojemu je plaćena naknada. Štetu u ovom slučaju snosi pošiljatelj (slučajna šteta). Ako u tijeku prijevoza pošiljka propadne zbog više sile, prijevoznik nema pravo ni na dio naknade. U tom slučaju prijevoznik nije odgovoran za štetu. Ako je naknadu za prijevoz primio unaprijed, dužan ju je vratiti.214

f) Kad pošiljka ne može biti predanaU čl. 676. ZOO-a propisano ja da ako primatelj ne može biti obaviješten o prispijeću pošiljke ili je odbije primiti, i uopće ako pošiljka ne može biti predana ili ako prima-

213 Cf. ibid., str. 1021.214 Cf. ibid., str. 1023.


telj ne isplati prijevozniku dužnu naknadu i ostale iznose koji terete pošiljku, prije-voznik je dužan obavijestiti o tome pošiljatelja, tražiti od njega upute i poduzeti za njegov račun potrebne mjere za čuvanje stvari. Ako u primjerenom roku ovlaštena osoba ne poduzme ništa s pošiljkom, prijevoznik je ima pravo prodati prema pravi-lima o prodaji dugovane stvari u slučaju zakašnjenja vjerovnika i naplatiti svoje traž-bine iz postignute cijene, a ostatak je dužan položiti kod suda za ovlaštenu osobu.

2. Odnos prijevoznika i primateljaOdredbe ZOO-a o odnosu prijevoznika i primatelja uključuju obavještavanje pri-matelja o prispijeću pošiljke, predaju pošiljke, pravo primatelja da zahtijeva predaju pošiljke, utvrđivanje istovjetnosti i stanja pošiljke te isplatu naknade za prijevoz.

a) Obavještavanje primatelja o prispijeću pošiljkePrijevoznik mora obavijestiti primatelja bez odgađanja da je pošiljka prispjela, staviti mu je na raspolaganje kako je ugovoreno i podnijeti mu teretni list. „Obavijest se predaje na adresu što je označi pošiljatelj, i to izravnom predajom izvješća, prepo-ručenim pismom, brzojavom, telefonom ili na drugi siguran način. Uredna preda-ja obavijesti znači predati je u tijeku radnog vremena (ako je primatelj gospodar-stvenik), ili u uobičajeno vrijeme (ako je primatelj građanin).“215 Inače kad je izdan prenosivi teretni list (po naredbi ili na donositelja), ne mora biti označeno treba li prijevoznik nekoga obavijestiti o prispijeću pošiljke. Međutim, ako je u takvom pre-nosivom teretnom listu označena osoba u odredišnom mjestu koju treba obavijestiti da je pošiljka prispjela, prijevoznik je mora obavijestiti.

b) Predaja pošiljkePrijevozniku je u interesu da ima dokaz da je predao pošiljku, stoga on može odbiti predaju pošiljke ako mu se istodobno ne preda primjerak teretnog lista na kojem je primatelj potvrdio da mu je pošiljka predana.

c) Pravo primatelja da zahtijeva predaju pošiljkePravilo ja da primatelj može ostvariti prava iz ugovora o prijevozu prema prijevozni-ku i od njega zahtijevati predaju teretnog lista i pošiljke tek nakon što ona prispije na odredište. Ipak, primatelj može zahtijevati da mu se pošiljka preda i prije, a prijevoznik to mora učiniti ako ga je na to ovlastio pošiljatelj. „Prijevoznik mora biti obaviješten od pošiljatelja o ovoj ovlasti primatelja. Ovlast primatelja mora biti izričito određena, naj-češće se to čini napomenom unesenom u teretni list. Imatelj prenosivog teretnog lista ovlašten je raspolagati pošiljkom u tijeku prijevoza, pa tako i zahtijevati njezinu pre-daju prije prispijeća u odredišno mjesto.“216 Primatelj može ostvariti prava iz ugovora o prijevozu i zahtijevati od prijevoznika predaju pošiljke samo ako udovolji uvjetima predviđenim u ugovoru o prijevozu (najčešće je to plaćanje prevoznine).

215 Cf. ibid., str. 1024.216 Cf. ibid., str. 1025.–1026.


d) Utvrđivanje istovjetnosti i stanja pošiljkeObveza je prijevoznika predati pošiljku u stanju utvrđenom u ugovoru o prijevozu. Prema čl. 681. ZOO-a, ovlaštena osoba ima pravo zahtijevati da se zapisnički utvrdi istovjetnost pošiljke i, ako je pošiljka oštećena, u čemu se sastoji oštećenje. „Pošiljka je istovjetna, ako prijevoznik preda primatelju onu stvar koju je preuzeo na prijevoz od pošiljatelja. Istovjetnost se utvrđuje prema vanjskim obilježjima pošiljke i uspo-ređivanjem s podacima u teretnom listu. Pošiljka nije istovjetna ako je prijevoznik predao primatelju drugu stvar, različitu od one koju je primio na prijevoz. Primatelj je u tom slučaju dužan (i ovlašten) vratiti prijevozniku tu stvar i od njega zahtijevati pošiljku koja je predana na prijevoz. Ako prijevoznik ne preda ugovorenu pošiljku u vremenu predviđenom za prijevoz, smatra sa da je pošiljka izgubljena i prijevoznik odgovara za naknadu štete. Oštećenje pošiljke, s pobližim opisom oštećenja, također treba zapisnički utvrditi. Riječ je, dakako, o oštećenjima koja su se mogla opaziti u trenutku predaje stvari, uobičajenim pregledom pošiljke. (...) Zapisničko utvrđivanje istovjetnosti i stanja pošiljke nakon njezina prispijeća u odredišno mjesto dokaz je glede tih okolnosti u slučaju spora.“217

Ako se utvrdi da pošiljka nije ona koja je bila predana prijevozniku ili da je oštećenje veće nego što je prijevoznik tvrdio, troškove utvrđivanja snosi prijevoznik.

e) Isplata naknade za prijevozPreuzimanjem pošiljke i teretnog lista primatelj se obvezuje isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz, ako nije što drugo određeno u ugovoru o prijevozu ili u teret-nom listu, te mu isplatiti iznose kojima je pošiljka opterećena. U čl. 682., st. 2. ZOO-a propisuje se da ako primatelj smatra da nije dužan isplatiti prijevozniku onoliko koliko ovaj zahtijeva, on može ostvariti prava iz ugovora samo ako kod suda položi sporni iznos.Vezano uz isplatu naknade za prijevoz potrebno je spomenuti i čl. 692. ZOO-a koji određuje kada prijevoznik ima založno pravo na stvarima koje prevozi. Naime, radi osiguranja naplate naknade za prijevoz i nužnih troškova što ih je učinio u vezi s prijevozom, prijevoznik ima založno pravo na stvarima koje su mu predane radi prijevoza i u vezi s prijevozom, dok ih drži ili dok ima ispravu s pomoću koje može raspolagati njima.

4. 6. 2. 1. Prijevozne isprave za prijevoz robe u domaćem cestovnom prometu Već smo rekli da se kod prijevoza stvari kao prijevozna isprava koristi teretni list. Prema ZOO-u stranke iz ugovora o prijevozu stvari moraju o pošiljci predanoj na prijevoz napraviti teretni list. Iako postoji obveza de se načini teretni list, ugovor o prijevozu stvari ipak je neformalni ugovor. Teretni list dokazna je isprava o skloplje-nom ugovoru. Postojanje i valjanost ugovora o prijevozu neovisni su o postojanju teretnog lista i njegovoj točnosti.

217 Cf. ibid., str. 1026.


Teretni list mora prema čl. 668., st. 2. ZOO-a sadržavati a) datum i mjesto načinjenja b) ime (tvrtku, naziv) i adresu pošiljatelja te prijevoznika c) registarski broj vozila d) podatke o vrsti, količini i pakiranju pošiljke e) popis isprava koje se prilažu uz teretni list f) datum i mjesto utovara g) ime (tvrtku, naziv) i adresu primatelja h) odredište i mjesto istovara i) iznos naknade za prijevoz, odnosno zabilješku da je naknada plaćena unaprijed j) troškove prijevoza k) odredbu o iznosu kojim je pošiljka opterećena l) potpise obiju strana.

Može sadržavati i druge podatke o kojima se strane sporazume.

Teretni list popunjava se u tri primjerka: 1. jedan za primatelja 2. drugi za prijevoznika koji prati pošiljku i 3. treći za pošiljatelja.

Teretni list nije vrijednosni papir i nije prenosiv, međutim, voljom ugovornih stra-naka on to može postati. Naime, prema čl. 668., st. 5. ZOO-a teretni list može sadr-žavati odredbu „po naredbi“ ili glasiti na donositelja te se u tom slučaju na primjer-ku pošiljatelja mora naznačiti da je riječ o prenosivom teretnom listu, a na ostalim primjercima da je izdan prenosivi teretni list. Teretni list „po naredbi“ prenosi se indosamentom, a na donositelja običnom predajom.

4. 6. 2. 2. Odgovornost za štetu na robi u domaćem cestovnom prometu Štete u prijevozu svakodnevno se događaju pa se stvari mogu izgubiti, oštetiti, a može doći i do zakašnjenja. Prema ZOO-u prijevoznik odgovara za potpun ili dje-lomičan gubitak i oštećenje pošiljke od trenutka preuzimanja do njezine predaje, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odgovara prema kriteriju predmnijevane (pretpostavljene, presumirane) krivnje. Njegova se krivnja ne doka-zuje nego predmnijeva i na prijevozniku je teret da dokaže da nije kriv. Prijevoznik za štetu odgovara ograničeno do iznosa određenog zakonom ili međuna-rodnim ugovorom. Ako nije drukčije ugovoreno, vrijednost robe određuje se prema tržišnoj cijeni pošiljke u vrijeme i mjestu predaje na prijevoz. Oslobođenje od odgo-vornosti i ograničenje iznosa naknade ne vrijede ako ovlaštena osoba dokaže da je šteta prouzročena namjerom ili krajnjom nepažnjom prijevoznika ili njegovih pomoćnika.Ako je riječ o gubitku ili oštećenju pošiljke u kojoj su se nalazile dragocjenosti, vri-jednosni papiri ili druge skupocjene stvari, prijevoznik za nastalu štetu odgovara u


cijelosti, do punog iznosa prouzročene štete (a ne do limitiranih iznosa navedenih u zakonu ili međunarodnom ugovoru) samo

a) ako je pri predaji stvari na prijevoz bio obaviješten o naravi tih stvari i njiho-voj vrijednosti ili

b) ako je štetu prouzročio namjerno ili krajnjom nepažnjom.

Ako su se uz navedene stvari u pošiljci nalazile i druge stvari, za njihov gubitak ili oštećenje prijevoznik odgovara prema općim pravilima o odgovornosti prijevoznika.U čl. 685. ZOO-a propisano je da u slučaju potpunog gubitka pošiljke, prijevoznik je, uz naknadu štete, dužan pošiljatelju vratiti naknadu za prijevoz ako je ona plaćena.Zakašnjenje postoji ako pošiljka nije isporučena u ugovorenom roku, a ako rok nije ugovoren, kad trajanje prelazi vrijeme koje se može razumno priznati urednom pri-jevozniku, uzimajući u obzir konkretne okolnosti i osobito, kod komadnih pošilja-ka, vrijeme slaganja pošiljke na uobičajeni način. Prijevoznik mora naknaditi štetu zbog zakašnjenja u visini određenoj zakonom ili međunarodnim ugovorom, osim ako dokaže da je do zakašnjenja došlo bez njegove krivnje. I u ovom slučaju riječ je o kriteriju predmnijevane krivnje.ZOO u čl. 690. regulira i prijevoz u kojem sudjeluje više prijevoznika. Pa tako pri-jevoznik koji povjeri nekom drugom prijevozniku potpuno ili djelomično izvršenje prijevoza pošiljke što ju je primio na prijevoz, odgovoran je za njezin prijevoz od njezina primitka do predaje, ali ima pravo na naknadu od prijevoznika kojem je pošiljku povjerio. Ako drugi prijevoznik preuzme od prvog prijevoznika s pošiljkom i teretni list, on postaje ugovorna strana u ugovoru o prijevozu, s pravima i dužno-stima solidarnog dužnika i solidarnog vjerovnika, čiji su udjeli razmjerni njegovu udjelu u prijevozu.Isto vrijedi i kad se za izvršenje prijevoza neke pošiljke obveže jednim istim ugo-vorom više prijevoznika koji će sudjelovati u prijevozu jedan za drugim. Svaki od više prijevoznika ima pravo zahtijevati da se utvrdi stanje pošiljke u vrijeme kad mu se predaje radi izvršenja njegova dijela prijevoza. Solidarno odgovorni prijevoznici sudjeluju u snošenju štete razmjerno svojim udjelima u prijevozu, osim onoga koji dokaže da šteta nije nastala dok je on prevozio pošiljku.Prema čl. 691. kad u izvršenju prijevoza iste pošiljke sudjeluje jedan za drugim ne-koliko prijevoznika što ih je odredio pošiljatelj, svaki od njih odgovara samo za svoj dio prijevoza.

4. 7. UGOVORI O PRIJEVOZU PUTNIKA U CESTOVNOM PROMETU

4. 7. 1. Međunarodni prijevoz putnika u cestovnom prometu Ugovori u međunarodnom prijevozu putnika i njihove prtljage cestom regulirani su Konvencijom o ugovoru o međunarodnom cestovnom prijevozu putnika i prtljage (u daljnjem tekstu: CVR) iz 1973. godine. CVR se primjenjuje na sve ugovore o pri-


jevozu putnika, a prema konkretnom slučaju njihove prtljage, cestovnim vozilima kad je u ugovoru predviđeno da se prijevoz obavlja na teritoriju najmanje dviju dr-žava i da se polazište i odredište ili pak i jedno i drugo, nalaze na teritoriju jedne od država ugovornica, bez obzira na to gdje se nalazi sjedište ili čije državljanstvo imaju ugovorne strane. Primjenjuje se također i u slučajevima kada je prijevoznik država ili neki drugi subjekt javnog prava. CVR se primjenjuje i ako se cestovni prijevoz prekida i koristi se neki drugi način prijevoza, i to na one dijelove koji se obavljaju cestovnim prijevozom, čak i ako prema CVR-u nisu međunarodnog karaktera, ali uz uvjet da nisu pomoćni u odnosu prema tome drugom načinu prijevoza.

4. 7. 1. 1. Prijevozne isprave za prijevoz putnika i prtljage u međunarodnom cestovnom prometu

CVR razlikuje prijevozne isprave koje se odnose na putnika od onih za predanu prtljagu.Prema čl. 5., st. 1. CVR-a prijevoznik je dužan putniku izdati individualnu ili grupnu kartu. Ako putnik nema kartu, ako je neispravna, ili izgubljena, to ne utječe na po-stojanje ili valjanost ugovora o prijevozu. U karti se navode ime i adresa prijevoznika te napomena da su za ugovor mjerodavne odredbe CVR-a. Sve dok se ne dokaže su-protno, karta služi kao potvrda navoda koji su u njoj sadržani. Sukladno čl. 7. ako na karti nije navedena suprotna odredba, karta se može ako nije izdana na ime putnika ustupiti drugoj osobi sve do početka putovanja.Prijevoznik može izdati prtljažnu kartu (prtljažnicu), u kojoj se navodi količina i vrsta prtljage koja mu je predana, a na zahtjev putnika izdavanje prtljažne karte je obvezno. Prema CVR-u izdavanje prtljažne karte besplatno je, uz rezervu da se na nju mogu naplatiti fi skalne takse. U prtljažnoj karti, prema čl. 8., st. 2. CVR-a, ako se ona ne nalazi u sastavu putničke karte, treba navesti naziv i adresu prijevoznika i napomenu da je za ugovor mjerodavan CVR. Sve dok se ne dokaže suprotno, prtljažna karta je potvrda navoda koji su u njoj sadržani; ako u njoj nisu navedene rezerve, smatra se da je prtljaga predana u ispravnom stanju. Smatra se da je prijevoznik, radeći u dobroj namjeri, valjano predao prtljagu ako ju je izdao donositelju prtljažne karte.

4. 7. 1. 2. Odgovornost za štetu na putniku i prtljazi u međunarodnom cestov-nom prometu

Prijevoznik prema čl. 11. CVR-a odgovara za gubitak ili štetu nastalu zbog smrti, tjelesne ozljede ili drugog oštećenja fi zičkog ili psihičkog zdravlja putnika koja je nastala kao posljedica nesreće vezane za prijevoz, a koja je nastala dok se putnik nalazio u vozilu ili ukrcavao ili iskrcavao ili koja je nastala u vezi s ukrcavanjem ili iskrcavanjem prtljage. Prijevoznik se oslobađa odgovornosti ako je nesreća nastala zbog okolnosti koje prijevoznik, unatoč poduzetim mjera nužnim u konkretnom slučaju, nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti. Odgovara na teme-lju relativnog kauzaliteta.


Prijevoznik snosi odgovornost za gubitak ili štetu pretrpljenu zbog potpunog ili dje-lomičnog nestanka ili oštećenja prtljage. Prijevoznik je odgovoran za prtljagu koja mu je predana od trenutka preuzimanja prtljage do njezine dostave. Odgovoran je i za svaku drugu prtljagu dok se ona nalazi u vozilu, međutim u slučaju krađe ili gubitka koji nisu u vezi s nesrećom, prijevoznik je odgovoran samo ako mu je ta prt-ljaga bila predana na čuvanje. Smatra se da u tu drugu prtljagu spadaju osobne stvari koje putnik ima na sebi ili uza se. Prijevoznik se oslobađa ove odgovornosti ako su gubitak ili oštećenje nastali zbog mane na samoj prtljazi, zbog posebnog rizika jer je sama prtljaga sadržavala kvarljive ili za prijevoz opasne tvari ili zbog okolnosti koje prijevoznik, unatoč poduzetim mjerama nužnim u konkretnom slučaju, nije mogao izbjeći i čije posljedice nije mogao spriječiti.Prema čl. 17. CVR-a prijevoznik se potpuno ili djelomično oslobađa odgovornosti koja proistječe iz ove Konvencije razmjerno gubitku ili oštećenju koji su nastali kriv-njom ili nepažnjom putnika ili ponašanjem putnika koje ne odgovara uobičajenom ponašanju putnika. Ako prijevoznik snosi odgovornost za gubitak ili oštećenje, ali je neka treća osoba pridonijela svojim postupcima ili propustima da oni nastanu, prijevoznik odgovara za svu štetu, uz rezervu da ipak ima pravo podnijeti regresnu tužbu protiv te treće osobe. Prijevoznik se također oslobađa odgovornosti ako su gubitak ili oštećenje izazvani nuklearnim incidentom i kada, na temelju posebnih propisa koji vrijede u državi stranci CVR-a kojima se regulira odgovornost u području nuklearne energije, odgo-vornost za taj gubitak ili oštećenje snosi korisnik nuklearnog uređaja ili osoba koja ga zamjenjuje.Prijevoznik nema pravo pozivati se na odredbe CVR-a kojima se potpuno ili djelo-mično isključuje njegova odgovornost ili ograničava naknada koju treba platiti, ako su gubitak ili oštećenja nastali s namjerom ili grubom nepažnjom prijevoznika ili osoba za čije postupke on odgovara.Kada je riječ o predanoj prtljazi, ako putnik podigne prtljagu bez prigovora, to je dokaz da je prtljagu primio u ispravnom stanju sve dok se ne dokaže suprotno. Pri-govor se mora podnijeti prijevozniku u usmenom ili pisanu obliku u roku od sedam dana od preuzimanja prtljage. Međutim, putnik ne mora podnijeti prigovor ako je gubitak ili stanje prtljage propisno utvrđeno u prisutnosti putnika i prijevoznika.Za ručnu prtljagu rok se računa od trenutka kada se utvrdi gubitak ili oštećenje, ali najkasnije do trenutka kada vozilo dođe u odredište putnika. U slučaju spora oštećenik se prema čl. 21., st. 1. CVR-a može obratiti, osim nadlež-nim sudovima država stranaka CVR-a koje su ugovorne strane sporazumno odredi-le, i sudovima države na čijem se teritoriju nalazi:

a) mjesto u kojem tuženik ima svoje glavno poslovno mjesto, prebivalište ili poslovno mjesto čijim je posredovanjem sklopljen ugovor o prijevozu ili

b) mjesto u kojem su nastali gubitak ili oštećenje ili c) polazište ili odredište i može se obratiti samo tim sudovima.


4. 7. 2. Domaći prijevoz putnika u cestovnom prometuUgovor o prijevozu putnika i prtljage u domaćem pravu također je reguliran u ZOO-u, koji sadrži relativno malo posebnih odredbi o ovoj vrsti prijevoza, a o čemu je već bilo riječi. Prema ZOO-u prijevoznik je dužan prijevoz osoba izvršiti sigurno onim prijevoznim sredstvom koje je određeno ugovorom o prijevozu i uz uvjete udobnosti i higijene koji se prema vrsti prijevoznog sredstva i udaljenosti puta smatraju nužnima, kao i dati putniku ono mjesto i u onom prijevoznom sredstvu kako je ugovoreno.

4. 7. 2. 1. Prijevozne isprave za prijevoz putnika i prtljage u domaćem cestov-nom prometu

Zakon o obveznim odnosima ne sadrži odredbe o ispravama za prijevoz putnika i prtljage, no nesporno je da putnik u domaćem cestovnom prijevozu mora imati put-nu (voznu) kartu. Prema čl. 44. ZPC-a vozne karte smiju se prodavati samo za linije za koje je izdana dozvola, u skladu s voznim redom i cjenikom. Putnici koji koriste javni linijski prijevoz tijekom cijele vožnje moraju imati vozne karte koje sadrže

1. naziv prijevoznika 2. relaciju prijevoza i 3. cijenu prijevoza.

Prijevoznici u svojim općim uvjetima prijevoza daju detaljne odredbe o voznim kar-tama. Vozna karta služi kao dokaz da je ugovor o prijevozu sklopljen. Kada govorimo o prijevozu prtljage, prijevoznik za predanu prtljagu izdaje prtljažni-cu (prtljažnu kartu). Prema općim uvjetima prijevoza domaćih prijevoznika prtljaga se uglavnom dijeli na

a) ručnu b) putnu (predanu) i c) nepraćenu prtljagu.

Ručna (osobna) prtljaga podrazumijeva stvari koje se unose u vozilo i koje putnik čuva sam. To su stvari manjih dimenzija npr. ručne torbe, vrećice i sl., koje putnici mogu držati kod sebe ili na policu iznad sjedala u vozilu, ali tako da ne smetaju dru-gim putnicima. Za ručnu prtljagu ne plaća se nikakva naknada.Predana prtljaga podrazumijeva kovčege, torbe, vreće, košare, sanduke, kutije koje se zbog svojih dimenzija ne unose u vozilo, a čuvaju se u prtljažnom prostoru vozila te se za nju naplaćuje naknada prema cjeniku prijevoznika.

4. 7. 2. 2. Odgovornost za štetu na putniku i prtljazi u domaćem cestovnom prometu

ZOO uređuje: a) odgovornost prijevoznika za sigurnost putnika


b) odgovornost za prtljagu predanu na prijevoz i za ostale stvari te c) odgovornost prijevoznika za zakašnjenje.

Prema čl. 697. ZOO-a prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do za-vršetka prijevoza, uključujući vrijeme ulaženja i izlaženja iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog prijevoza, te je dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti. Odgovara prema kriteriju relativnog kauzaliteta. Oslobađajući razlozi jesu:

1. radnja samog putnika i 2. viša sila.

Ako štetu nije prouzročio namjerno ili krajnjom nepažnjom, prijevoznik je dužan naknaditi štetu do iznosa predviđenog zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ni-štave su odredbe ugovora te općih uvjeta prijevoza, tarifa ili kojega drugog općeg akta kojima se ta odgovornost smanjuje.Prtljagu koju mu je putnik predao prijevoznik je dužan prevesti u isto vrijeme kad i putnika te mu je predati nakon završetka prijevoza. Već smo rekli da prtljaga može biti predana (registrirana) i ručna. Za gubitak i oštećenje prtljage koju mu je putnik predao prijevoznik (predana prtljaga) odgovara prema odredbama za prijevoz stvari odgovara, dakle prema kriteriju pretpostavljene krivnje. Za oštećenje stvari koje put-nik drži uza se (ručna prtljaga) prijevoznik odgovara samo ako mu se dokaže krivnja (kriterij dokazane krivnje). Teret dokaza je na putniku. Prijevoznik ne odgovara za gubitak ručne prtljage.Prijevoznik odgovara za štetu koju putnik pretrpi zbog zakašnjenja, osim ako je do zakašnjenja došlo zbog razloga koje nije mogao otkloniti ni pažnjom dobrog stručnjaka. Prijevoz putnika obavlja se najčešće u linijskom prijevozu pa je vrijeme vožnje određeno u voznom redu. Ako nije riječ o linijskom prijevozu, prijevoznik ga mora prevesti u ugovorenom roku, odnosno vremenu primjerenom za tu vrstu prijevoza.

Documents

4. 1. POJAM I RAZVOJ CESTOVNOG PROMETASporazum o prijevozu lako kvarljivih namirnica specijalnim vozilima za njihov pri-jevoz (ATP), 1970.203 Europski sporazum o radu posade na vozilima