ANOTACIJA

Puni naslov djela: Zlatarevo zlato (u novijim izdanjima Zlatarovo zlato)

Ime i prezime autora: August Šenoa

Književni rod: epika - roman

Književna vrsta: povijesni (ali dvije fabularne linije – povijesna i ljubavna)

Jezik: hrvatski – štokavština sa dosta latinskih izraza

Prvo izdanje: 1871. godine

Ugođaj (atmosfera djela): buđenje nacionalne svijesti, napetost, intriga

Vrijeme radnje: Druga polovica 16. st.; od 1574. do 1582. godine

Mjesto radnje: Zagreb

Glavni lik(ovi): Obitelj Krupić (Petar Krupić i Dora Krupićeva) i obitelj Gregorijanec (Stjepko, Marta, Pavao, Niko, Anka i Jerko) i ostali likovi (Magda „peprenjarka“, barunica Klara i Grga Čokolin)

Glavni sukob: Sukob zagrepčana i gregorijanaca zbog prava na Medvedgrad

Zaplet: Pavao Gregorijanec spašava Dori Krupićevoj život i zaljubljuje se u nju. Barunica Klara je zaljubljena u Pavla Gregorijanca, a brijač Grga Čokolin u Doru Krupićevu. Kako je objema obiteljima, i Krupić i Gregorijanec, bilo u interesu da se Pavle i Dora ne vjenčaju, Petar Krupić šalje Doru izvan grada, a Stjepko Gregorijanec surađuje s Grgom Čokolinom.

Vrhunac: Grga Čokolin nagovori barunicu Klaru da pošalje nekoga da otruje Doru, što se i dogodi i Dora premine.

Rasplet: Ostvarila se najgora pomisao koju je Stjepko Gregorijanec predvidio. Nije imao tko nastaviti lozu Gregorijaneca. Pavao se nije ženio i pognuo je na ratištu. Niko je mao samo jednu kćerku, a Jerko je bio svećenik.

Teme: prikaz Zagreba, zagrebačke sredine, društvenog, kulturnog i političkog života 16. st., ljubavna tema - ljubav između Dore Krupićeve i Pavla Gregorijanca

Stil: Pisan je štokavštinom utemeljenom na građanskom jeziku. Ima dosta latinskih riječi jer je roman pisan u 16. st. kada se latinski jezik još uvijek koristio. U svom pripovijedanju pisac se koristi dijalozima koji vode do sukoba, monolozima i čestim, dugačkim opisima koji nam opisuju prostor u kojem se radnja odvija. Šenoa je sveznajući pripovjedač jer ima uvid u cjelokupno zbivanje i radnju. On je i nepouzdani pripovjedač jer iznosi vlastito mišljenje o postupcima svojih likova. U ovom romanu ima sredstava retardacije: Šenoa uz dvije glavne radnje (borba za Medvedgrad i ljubavna priča Dore i Pavla) ubacuje i mnoge epizodne radnje (npr. sukob Petra i Stjepka, sukobi u hrvatskom saboru).

Simboli:

Citat koji me se najviše dojmio:

"Da,vrućica koju svaki od nas tek jednom za svoga vijeka oćuti-ljubav“

"Utjeha je loš lijek ranjenom srcu."

"Lako je trpjeti muke kad se možeš nadati da će i tomu biti kraj,lako podnositi buru kad znaš da ćeš dočekati sunce.Ali bez prestanka kukati,bez nade gledati ono mutno nebo,teško je i preteško."