37842674 Vandenverg Philipp Sikstinska Urota

7/31/2019 37842674 Vandenverg Philipp Sikstinska Urota

1/195

SADRAJ Popis najvanijih likova.........................................................7 O uitku pripovijedanja.........................................................9 Sveta tri kralja ....................................................................19 Dan nakon Sveta tri kralja...................................................51 Na blagdan Svetog pape Marcela.........................................57 Nakon dva dana.................................................................64

Izmeu druge i tree nedjelje nakon Sveta tri kralja.............83


2/195

Blagdan Pavlova obraenja...................................................87 etvrte nedjelje nakon Sveta tri kralja.................................93 Takoer etvrte nedjelje nakon Sveta tri kralja...................100 Svijenica..........................................................................108 Ponedjeljak nakon Svijenice.............................................113 Pedesetnica, navodno........................................................126 Pepelnica...........................................................................138 etvrtak nakon Pepelnice..................................................148 Prije Prve korizmene nedjelje - Invocavit..........................155 Ponedjeljak nakon Prve korizmene nedjelje......................159 Sutradan............................................................................167 Blagdan Sv. Mateja............................................................172 Druga korizmena nedjelja- Reminiscere............................178 Ponedjeljak nakon Druge korizmene nedjelje....................184 Utorak nakon Druge korizmene nedjelje...........................188 U srijedu nakon Druge korizmene nedjelje.......................192 Takoer u srijedu nakon Druge korizmene nedjelje...........206 U petak Drugog korizmenog tjedna..................................212 Dan nakonTree korizmene nedjelje..................................217 Jednom izmeuTree i etvrte korizmene nedjelje............222 Dan nakon etvrte korizmene nedjelje i jutro poslije........225 Blagdan Svetog Josipa.......................................................235 Ponedjeljak nakon Pete korizmene nedjelje........................237 Marijino navjetenje..........................................................242 U ponedjeljak na Veliki tjedan...........................................247 Utorak na Veliki tjedan......................................................260 U srijedu na Veliki tjedan..................................................264 Na Veliki etvrtak..............................................................270


3/195

Uoi Uskrsa.......................................................................277 O grijehu utnje................................................................284 Prijevod talijanskih i latinskih rijei i izraza.......................290

POPIS NAJVANIJIH LIKOVA

Gospoda kardinali

GIULIANO CASCONE dravni tajnik, kardinal i prefektSavjeta za javne poslove Crkve

JOZEF JELLINEK prefekt Kongregacije za nauk vjere

GIUSEPPE BELLINI prefekt Kongregacije za bogotovlje idisciplinu sakramenata

FRANTISEK KOLLETZKI zamjenik tajnika Kongregacije zakatoliki odgoj i obrazovanje(Collegium Teutonicum)

Gospoda nadbiskupi i biskupi

MARIO LOPEZ zamjenik tajnika Kongregacije za nauk vjere ipoasni nadbiskup od Cezareje

PHIL CANISIUS voditelj IOR- a (Instituto per le OpereReligiose)

DESIDERIO SCAGLIA poasni nadbiskup od San Carla


4/195

Gospoda monsinjori

WILLIAM STICKLER papin komornik

RANERI glavni tajnik dravnog tajnika

Ostali

AUGUSTIN FELDMANN voditelj Vatikanskog arhiva

PIO SEGONI benediktinac iz Montecassina

Prof. ANTONIO PAVANETTO glavni direktor Vatikanskihmuzeja

Prof. GABRIEL MANNING profesor semiotike na Lateranskomsveuilitu

DR. HANS HAUSMANN redovnik iz samostanaBRAT BENNO alias

GIOVANNA domaica

O UITKU PRIPOVIJEDANJA

Dok ovo piem razdiru me sumnje o tome trebam li uope sveto ispriati. Ne bi li bilo bolje da tu priu, kao i mnogi prije

mene, zadrim za sebe? No nije li upravo utnja najgora la?Ne pridonosi li i zabluda razumijevanju istine? Nesposoban


5/195

spoznati ono to ak i istinskom kraninu cijeli njegov vijekostaje skriveno u svjedoanstvu vjere, dugo sam vagao Za iProtiv, dok napokon nije prev ladao uitak pripovijedanja ove

prie- onakve kakvu sam je pod zaudnim okolnostimadoznao. Volim samostane; ta od vanjskoga svijeta odvojena mjestaprivlae me nekom neobjanjivom snagom. Volim samostane jer u njima kao da je vrijeme stalo. Uivam u morbidnimmirisima koji se ire razgranatim zgradama, mjeavini svjeeopranih hodnika i ishlapjelog tamjana. Najvie volimsamostanske vrtove. Oni pruaju pogled u raj pa ne znam zatosu ba uvijek nedostupni javnosti. Prije svega elim objasniti zato sam tog sunanog jesenjegdana uao u rajski vrt benediktinskoga samostana. Tijekomorganiziranog razgledavanja crkve, kripte i samostanskeknjinice uspio sam se neprimjetno odvojiti od grupe. Ubrzosam naiao na vrataca iza kojih se, to se moglo naslutitiprema planu benediktinskog samostana, skrio samostanski vrt. Vrt je bio neobino malen, puno manji nego to je bilouobiajeno za samostane te vrste. Dojam je pojaavala sunanasvjetlost, obasjavajui tek polovicu toga komadia raja, dok jedruga polovica bila u sjeni. Nakon osjeaja tjes-kobne hladnoeu unutranjosti samostana, sunana svjetlost je godila. Kasnoljetno cvijee, plamenci, dalije, irisi, gladiole i vuike te raznozainsko bilje u divljem rastu, tiskalo se unutar uskih cvjetnihgredica, razdvojenih tek drvenim daicama. Ne, vrt nije imaonita zajedniko s vrtovima drugih benediktinskih samostana,koji su mogli konkurirati Versaillesu ili Schonbrunnu. Taj je bioobrastao, smjeten na terasi na junoj padini samostana,poduprijet visokim ciglenim zidom. Prema jugu je pogled bioslobodan, i za vedrih su se dana na obzoru mogle vidjeti Alpe.Na strani na kojoj je raslo zainsko bilje uborila je voda nasvom putu iz eljezne cijevi u kameno korito. Oronula vrtnakuica, ili tek hrpa dasaka, nalazila se u blizini. Tanki krovni


6/195

pokrov titio je od kie, a svjetlost je ulazila kroz troneprozorske kapke. Sve je to na neki udan nain irilo osjeajvedrine, moda zato to je konstrukcija podsjeala na drvene

kuice koje smo kao djeca gradili tijekom ljetnih praznika. Odjedn om se iz sjene zauo glas: Kako si me pronaao, sinemoj?" Kako bih se bolje orijentirao, stavio sam ruku iznad oiju dazatitim pogled od svjetlosti. Ono to sam ugledao na trenutakme paraliziralo: sijedobradi fratar prorokog izgleda sjedio je ukolicima. Nosio je sivi habit koji se upadljivo razlikovao od

otmjenoga crnog habita benediktinskih redovnika. Glavu jepomicao lijevo-desno kao drvena marioneta, ali me je i daljeprodorno gledao. Iako sam njegovo pitanje vrlo dobro razumio, kako bih dobiona vremenu, pitao sam: Kako to mislite?" Kako si me pronaao, sine moj?" ponovio je neobini redovnikpitanje s istim pokretom glave. Na trenutak sam mu u oima

ugledao prazninu. Moj je odgovor bio rezerviran jer nisam znao to da mislim oovom neobinom susretu i jo neobinijem pitanju: Nisamtraio Vas", rekao sam, razgledavao sam samostan i elio samvidjeti vrt, ispriavam se." Klimnuo sam glavom kao znakpozdrava odlazei, ali starac se velikom brzinom odgurnuo ipojurio prema meni. Bio je jak kao medvjed. Isto tako brzo sezaustavio po kraj mene. Kada mi se pribliio, ugledao samblijedo usko lice, mlade nego to mi se uinilo na prvi pogled.Susret me poeo uznemira-vati. Jesi li uo za proroka Jeremiju?" upitao me iznenada. Na trenutak sam zastao ipomislio da jednostavno pobjegnem; njegov prodoran pogled ineobino dostojanstvo kojim je zraio sprijeili su me. Da", rekao sam, znam proroke Jeremiju, Izaiju, Ba-ruha,Ezekijela, Danijela, Amosa, Zahariju i Malahiju"- ostali su mi usjeanju jo iz internatskih dana u samostanu. Moj ga je


7/195

odgovor istodobno iznenadio i razveselio, a ukoenost njegovalica i tijela nestali su u sekundi. U ono vrijeme", poeo je, povadit e iz grobova kosti kraljeva

judejskih, kosti knezova njezinih, kosti sveenika, kosti prorokai kosti itelja jeruzalemskih. I razasut e ih prema suncu, premamjesecu i prema vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima sluahu,koje slijedahu, koje za savjet pi tahu i kojima se klanjahu. I neeih pokupiti i sahraniti, os tat e kao gnoj po zemlji. Tada esvima onima to preosta-nu od tih zlih plemena, po svimmjestima kuda ih rasprih, smrt biti milija od ivota.

Upitno sam pogledao redovnika, a on je, prepoznavi mojzbunjeni pogled, rekao: Jeremija osam, jedan do tri." Kimnuo sam.Podignuo je glavu dok mu snjenobijela brada nije stajalagotovo vodoravno te ju pogladio rukom. Ja sam Jeremija." Tonnjegova glasa odavao je umjerenu tatinu, osobinu koja ni poemu nije bila redovnika. Svi me zovu brat Jeremija. Ali to je

duga pria." Vi ste benediktinac?" Napravi o je negirajui pokret rukom. Smjestili su me u ovajsamostan jer misle da im ovdje ne mogu natetiti. Ovdje ivimprema odredbama sv. Benedikta u miru i neoptereensvjetovnim potrebama. Ipak da mogu, pobjegao bih." Niste dugo u samostanu?" Tjednima. Mjesecima. Moda i godinama. Uope nije vano!"

Jadikovanje brata Jeremije zainteresiralo me pa sam ga poeooprezno ispitivati o njegovu prijanjem ivotu. Zautio je,pogledavi oduzete udove. Osjetio sam da sam otiaopredaleko. No, prije nego to sam se stigao ispriati, poeo jesvoju priu. Sine moj, zna li ti ita o Michelangelu?"


8/195

Govorio je zamuckujui, ne gledajui u mene. Osjetilo se dapromilja svaku rije. Ipak, rijei su mu bile kaotine inepovezane. Ne sjeam se svakoga detalja, ponajviestoga to

je uvijek iznova poinjao reenice, ispravljao se i zamuckivao.Ali sjeam se pria o dogaajima koji su se odvijali unutarvatikanskih zidina, o kojima poboni krani nisu imali pojma ikoji su dokazivali da je Crkva - a to me je okiralo- castameretrix ili nevina kurva. Jeremija je koris tio strune izraze itermine kao to su kontroverzna teologi ja, moralna teologija idogmatika. Moja sumnja u njegov zdrav razum nestala je breno to se pojavila. Spominjao je koncile imenom i godinom,razlikovao partikularne, plena rne i provincijalne, navodeiprednosti i nedostatke episkopalizma, sve dok iznenada nijestao i upitao me: "Sigurno i ti misli da sam lud?" Da, rekao je i ti, i to me iznenadilo. Oito je u samostanzatvoren kao duevni bolesnik, heretik. Nisam znao to da muodgovorim; sjeam se samo da sam se sve vie zanimao za toganeobinoga ovjeka. Tako sam se vratio na svoje staro pitanje tega zamolio da mi ispria kako je doao u taj samostan. Okrenuo je lice prema suncu i utio zatvorenih oiju. Primijetio sam kakomu se brada poela tresti; pokreti su bivali sve jai i odjednomse tresao cijelim gornjim dijelom svoga tijela. Usne su mu titralekao da ima vruicu. Kakav li se uasan dogaaj odigravao prednjego vim zatvorenim oima? Kada je crkveno zvono zazvonilo pozivajui na molitvu,

prenuo se kao iz sna. Ne govori nikome o naem susretu",rekao je uurbano, najbolje da se sakrije u vrtnoj kuici.Tijekom veernje mise moi e neopazice napustiti samostan.Doi sutra u isto vrijeme! Ja u biti ovdje!" Slijedio sam upute redovnika i sklonio se u tronu kuicu.Ubrzo sam zauo korake. Provirio sam kroz poluotvoreniprozor i ugledao kako ga neki benediktinac vozi prema crkvi.Nisu progovorili niti rije. inilo se kao da jedan drugoga neprimjeuju.


9/195

Ubrzo sam iz crkve zauo gregorijanske napjeve pa sam izaao.Zaklon mi je pruala vrtna kuica. Nisam elio biti otkrivenkako bih i sutradan mogao posjetiti brata Jeremiju. Po strmom

sam se stubitu spustio na dno ciglenoga zida i preskoioeljezna vrata. Tako sam napustio samostan i rajski vrt, a sutradan sam seistim putem vratio. Ubrzo je fratar Jeremiju dovezao u vrt. Kaoi juer, nisu progovorili niti rije. Otkako sam ovdje nitko se nije zanimao za moj ivot", poeo jebez okolianja, upravo suprotno, potrudili su se zaboraviti me,

odvojiti me od vanjskog svijeta, uvjeriti me kako sam izgubiorazum, kao da sam neki propali duhovnik, islamski ubojica.Moe biti da potpuna istina o meni nije dospjela u ovajsamostan; mo gu se i tisuu puta zakleti, no nitko mi neevjerovati. Ovako mora da se osjeao Galileo." Kleo sam se da mu vjerujem; osjeao sam da ima potrebunekomu se povjeriti.

Ali moja te pria nee usreiti", dodao je dok sam ga uvjeravaoda to mogu podnijeti. Tako je osamljeni fratar poeo priati,polako, ponekad ak distancirano. Prvi mi je dan bilo neobinoto se on u prii ne spominje. Drugi sam dan postupno poeoshvaati da o sebi pria u treem licu, kao da je samo neutralnipromatra- da, jedan od lju di o kojima je priao morao je bition sam: brat Jeremija. Nalazili smo se pet dana zaredom u rajskom vrtu samostana,skrivali se iza divljega grma rue, ponekad ak i u tronojkuici. Jeremija je priao, navodio imena i podatke, i iako senjegova pria na trenutke inila fantastinom, nisam sumnjao unjezinu istinitost. Dok je priao, samo ri jetko me gledao. Pogledmu je uglavnom bio usmjeren u zamiljenu toku u daljini, pase inilo kao da ita s ploe. Iz straha da ne izgubi nit nisam seusudio prek inuti ga, niti sam vodio zabiljeke. Ovo zapisujem


10/195

iskljuivo prema sjeanju, ali siguran sam da sam ostao vjerannjegovim rijeima.

KNJIGA PROROKA JEREMIJE

SVETA TRI KRALJA

Proklet bio dan kada je ku rija odluila restaurirati Sikstinskukapelu pomou 'najnovijih' znanstvenih metoda. Proklet bioFirentinac, prokleta bila sva umjetnost; prokletaMichelangelova ideja da svoje heretike misli povjeri vapnencupomijeanom s bojama. Proklet bio to nije bio dovoljno hrabarda ih izgovori na glas kao pravi Ijeretik.Kardinal Jozef Jellinek pogledao je prema svodu i skeli

prekrivenoj ceradama iza koje se nazirao samo jo Adam navrku Stvoriteljeva prsta. Preko kardinalova je lica, vie puta unepravilnim razmacima, preletio titraj, znak strahopotovanjapr ed monom Bojom pravdom; jer ond je je u crvenoj odorilebdio ne milosrdni Bog ve Stvoritelj, snaan i lijep, miiavkao ratnik, Onaj koji daje ivot. Rije je postala ivot. Nakon pontifikata pape Julija II., osvijetenoga ljubiteljaumjetnosti, dugo se vremena nitko nije bavio Buonarrotijevimrazuzdanim slikarstvom. Michelangelo je, to je bila javna tajna jo za njegova ivota, bio sumnjiav prema kranskoj vjeri.Njegove su slike bile neobina mjeavina starozavjetnih predajai grke antike, ak iidealiziranog romanizma, to se tadasmatralo grijehom. Papa Julije navod no je molei pao nakoljena kada mu je umjetnik prvi put otkrio fresku s prikazomnemilosrdnog Suca, pred kojim i dobri i loi dru, oekujui

konanu presudu. S Michelangelom se estoko svaaoogolotinji, odbojnosti i zagonetnosti interpretacije. Zbunjena


11/195

skrivenom simbolikom, mnogobrojnim aluzijama inovoplatonskim navjetajima, kurija je napala Michelangelovodjelo, kudila ga zbog go lotinje ljudskog tijela, tovie,

zahtijevala njegovo uklanjanje. U tome se isticao Biagio daCaesena, papin majstor ceremonije, koji je u Minosu, sucu izpakla, prepoznao sebe. Tek je bijesan prosvjed najuglednijihrimskih umjetnika spasio Posljednji sud od unitenja. Kinica, mnogobrojni premazibojom i aa ugroavali suMichelangelovo razvratno djelo. Da je barem plijesan izjelaproroke, a dim prekrio proroice, jer tek to je voditeljrestauracije Bruno Fedrizzi poeo posao, tek to je sa svo jimpomonicima prve prikaze proroka oslobodio tamnoga slojaae, Michelangelova posljednja elja poela se ostvarivati.Izgledalo je kao da se uzdignuo iz mrtvih, prijetei kao aneoosvete.Prorok Joel u rukama je drao tamni komad pergamenta nakojem nije bilo vidljivog zapisa. Ipak, nakon temeljitogaienja na svitku se jasno moglo vidjeti slovo A. A i O, prvo i

zadnje slovo grkog alfabeta, bili su kranski simboli pracrkve.Restauratori su uzaludno tragali za slovom O, no napergamentu ga nije bilo. No, u knjizi koju je eritrejskaproroica, na slici pokraj Joela, drala u rukama, otkrivena jezagonetna kratica: I- F- A. To neoekivano otkrie ostalo jenezapaeno u javnosti, ali je pokrenulo estoku raspravu u Vatikanu. Vatikanski arhivisti i povjesniari umjetnosti, fltteunjima i profesor Antonio Pavanetto, prouavali su otkrie. IzFirence je doputovao strunjak za Michelangelova djelaRiccardo Parenti. Dravni je tajnik Cascone nakon internerasprave o znaenju slova A- I -F objavio kako stvar mora ostatitajna. Profesor Parenti prvi je spomen uo mogunost otkrivanjanovih znakova tijekom daljnje re stauracije ije konanoznaenje moda nee biti poeljno za Crkvu i kuriju.Michelangelo je, naime, jednom naja vio da e se Crkvi osvetiti

za nasilan odnos prema njegovoj umjetnosti.


12/195

Kardinalova tajnika zanimalo je mogu li se od firentinskogaslikara oekivati heretike ideje. Profesor Pavanetto odgovorio je otvrdno.

Tajnik Giuliano Cascone pozvao je prefekta Kongregacije zanauk vjere kardinala Jozefa Jellineka da se prikljui diskusiji. Jellinek nije bio zainteresiran za prob lem te je preporuio da setime bavi uprava Vatikanskih muzeja pod vodstvom profesoraPavanetta. Sveti oficij nije se elio mijeati. Obnova je nastavljena. Kada su restauratori doli do likaproroka Ezekijela, Fedrizzi je obavijestio da je freska na tomdijelu znatnije unitena, tovie, izgledalo je kao da je namjernozacrnjena. Napokon su otkrivena jo 2 slova: L i U. Profesor Pavanetto izjavio je kako smatra da se i ispodperzijske proroice, koja je slijedila nakon Ezekijela, skriva tajnoslovo. Tako je otkriveno i slovo B. Pretpostavljalo se da iposljednja slika u nizu, ona proroka Jeremi je, sadri skrivenoslovo. I uistinu, pod njegovim se likom skrivalo slovo A.Zagonetni niz sada je bio upotpunjen: A-I-F-A-L-U-B-A.

Tajnik Cascone izjavio je kako prije objavljivanja otkriaznaenje zapisa mora biti otkriveno. Takoer je potaknuo raspravu o tome treba li zapis u konanicibiti izbrisan, budui da se to prema rijeima glavnogrestauratora, Bruna Fedrizzija, moglo izvesti. Naime,Michelangelo je tajni zapis upisao a secco na gotovu fresku.Protiv te ideje estoko se pobunio profesor Parenti, zaprijetivida e se odrei uloge savjetnika i objaviti kako se u Sikstinskojkapeli unitava i falsificira moda najvee svjetsko umjetnikodjelo. Cascone je ex officio zaduio kardinala Jozefa Jellineka,prefekta Kongregacije za nauk vjere, da osnuje komisiju zaispitivanje sikstinskoga zapisa. Komisija e rezultate istrageobjaviti na redovnoj sjednici.Predmet je iz kategorije speciali modo uzdignut u kategorijuspezialissimo modo. Crkva je dala nalog o tajnosti, a moguim

je prekriteljima zaprijetila gubitkom asti i ugleda. Termin


13/195

koncila odreen je za ponedjeljak poslije druge subote nakonblagdana Sveta tri kralja. Jellinek je napustio kapelu, uspeo se strmim kamenim stubama

te skrenuo lijevo na odmoritu. Na sebi je imao reverendu ivanu kod Annibale Gammarelli iz ulice SantaChiara 34, gdje se ivala i sva ostala kurijska i papinska odjea.Njegovi su snani koraci odjekivali hodnikom, ijesu zidovekrasile freske i zemljovidi kozmografa Dantija. Freske suprikazivale 80 lokacija iz crkvene povijesti, a naruio ih je papaGrgur XIII. Hodnik je zavravao vratima bez kvake i brave,koja su prijeila ulaz u vjetreni toranj. Kardinal je pokucao navrata i strpljivo priekao da netko s druge strane otvori. Toranj je dobio ime nakon to je pontifeks u njemu postavioopservatorij Sunca, Mjeseca i zvijezda. Upravo je u tom tornjupoela gregorijanska kalendarska reforma. Na krovu se nalaziopokaziva smjera vjetra, instrument, uz iju je pomo godineGospodnje 1582. Zapadna Europa ostala uskraena za 10 dana,kada je odlueno da nakon 4. listopada dolazi 15. listopad. In-

strument je odavno nestao. Podni mozaici to prikazujuznakove zodijaka obasjane suncem, zidne freske boanstava ulepravim odorama koje upravljaju vjetrom, jedino je to jepreostalo.Toranj je jo od davnih vremena obavijen velom tajnovitosti itabua. Uzrok te mistinosti nisu prikazi poganskih bogova,djevice, bika, vodenjaka ili injenica da unutranjost zidina nijeosvijetljena. Ne, aura misterija dolazi iz zidova prenatrpanihdokumentima, podijeljenih tematski, vremenski. Fondi vestoljeima miruju u praini- L'Archivio Segreto Vaticano- Tajnivatikanski arhiv.Tijekom godina papiri i pergamenti proirili su sepo tornju kaovulkanska lava. Suvremenost je preplavi la prolost, doksuvremenost i sama nije postala prolost prekrivena novomsuvremenou. Tako se toranj punio stoljeima. Arhivisti su u

njemu gomilali dokumente koji nikome drugome doli novimpapama nisu smjeli dospjeti u ruke - Riserva, zatvoreni odjel.


14/195

Kada je iza zatvorenih vrata uo korake, kardinal je pokucao jo jedanput; zaulo se zveckanje kljua i teka vrata otvorila su sebez zv uka. Oigledno je prefekt s druge strane vrata dobro

poznao kardinalovo kucanje ili moda vrijeme dolaska, buduida nije niti upitao tko kuca niti je pogledao tko ulazi. Prefekt,oratorijanac, imenom Augustin, bio je najstariji, najiskusniji iglavni uvar arhiva. Uz njega, istu su djelatnost obavljali jo jedan podprefekt, tri arhivista i etiri pisara. Augustinu supergamenti bili nje gov ivot i strast. U arhiv se obino ulazilo s prednje strane. Tu je za irokim,crnim stolom sjedio ili prefekt ili jedan od pisara. Svi su sjediliu istom poloaju, ruku skrivenih u rukavima crnog habita, sotvorenim registrima na stolu pred sobom, u koje su uzpredoenje dozvole za pristup upisivani svi posjetitelji. Kustos je tono znao koliko je vremena koji posjetitelj, a tjedno ih nijebilo vie od dva, tri, proveo u sjeni polica s dokumentima. Kardinal je prolazei pokraj prefekta promrmljao neto kaolaudetur Jesus Christus. On nije kardinala upisao u listu

posjetitelja. Prostorija koja je s pravom nosila ime Sala degliindici skrivala je svenjeve, registre, zbirke, popise iklasifikacije inventara, bez ega uskladitenu dokumentaciju nebi bilo mogue istraivati. ak i da su vrata arhiva ostajalairom otvorena za posjetitelje, u njima se nitko ne bi mogaosnai. I najmarljiviji bi znanstvenici morali odustati predkilometrima dugim policama sa spisima. Svi safondi biliifrirani slovima i brojkama, a ak su pisani znanstveni radovi ouporabi odreenih registara. Tko ima signaturu odreenog dokumenta i vjerujekako gaklasinim nainom moe pronai, razoarat e se; novoobiljeavanje zapoeto je mnogo puta to je dovelo do toga daneki dokumenti imaju i vie signatura. Signatura moe bitiverbalna decuria, de praebendis vacaturis, de diversisi formis,de exibitis, de plenaria remissione..., koja je esto itljiva tek

kada su akti polegnuti, kao to je bio obiaj u srednjem vijeku(opis se tada nalazi na stranoj strani) ili brojana, ili pak


15/195

kombinacija brojane i verbalne kao na primjer Bonif.IX1392Anno 3 Lib.28. Prema ovom posljednjem poznat je custos registri bullarum

apostolicarum po imenu Giuseppe Garampi iz sredine 18.stoljea. Njegova arhivska zbirka,Schedario Garampi,shematski podijeljena prema tematskim podrujima za svakipontifikat, uzroko vala je vie pomutnje nego koristi, budui daniti jedan pontifeks nije trajao jednako dugo, te da su razliitiregistri kao de jubileo ili de beneficiis vacan-tibus bili razliitogopsega, a imali su na raspolaganju istu koliinu prostora. Svaki novi poku aj arhiviranja moe se usporediti s biblijskimprimjerom, gradnjom Babilonske kule; kao to ona nikada needosegnuti nebo jer je Bog pomijeao jezike graditelja, tako e inovi pokuaj sortiranja arhiva, preslike beskrajnoga svemira,ponovno biti osuen na propast; ili kao to je premapostavkama grke kozmogonije- kaos, pratanje iz kojeg jestvoren ureeni svemir, a ne obratno. Usporedba ne pristaje upotpunosti, Kaos nije samo Unereenost, Kaos je Praznina,

Ponor, Otvor, onome koji ulazi prikazuje se jedan nepoznatisvijet, svijet nad kojim je Augustin straario kao troglavi pasKerber na ulazu u Had.Oratorijanac je kardinalu dao baterijsku svjetiljku; slutio je dae ga put odvesti uRiservu gdje nema osvjetljenja. Kardinal jekimnuo glavom bez rij ei. I Augustin je utio, ali se nije daoomesti te je slijedio kardinala po uskim zavojitim stubama nagornje katove tornja. Bio je to naporan put, ali jedini pristupnajtajnijem dijelu arhiva. Na svakom je odmoritu bio zidnitelefon.Put prema najstari jim i najtajnijim odjelima bio je zaguljiv ipljesniv. Miris kemikalija isparavao je u zraku, a neunitivegljivice odolijevale su novim kemijskim formulama te poaktima i pergamentima ostavljale grimizni trag. U te seprostorije smjelo ui samo uz posebno odobrenje Svetog Oca,

ali to je nerado inio, vrlo rijetko samovoljno osim ako se nijeradilo o iznimno vanim stvarima. Spisi mlai od stotinu


16/195

godina bili su bezuvjetno tajni, dok su papinski dokumenti idokumenti o papama osta jali tajni ak tri stotine godina.Gotovo dvije tisue godina crkvene povijesti ondje je bilo

zakljuano, zapeaeno, nagomilano i uvezano: meu ostalim,povelja kojom je vedska protestantska kraljica Kristinapriznala pretvorbu kruha i vina u krv i tijelo Kristovo, priznalaistilite, oprost grijeha, autoritet pape, odredbe Tridentskogkonci la, a time i Katoliku crkvu. Upute pape Aleksandra VII.,raunovodstvene knjige, pisma i detaljni izvjetaji, u kojima sespominju odjea preobraenica (crna svila, duboki dekolte),slastice (kipii i cvjetovi od marcipana, hladetine i eera) injihove biseksualne sklonosti, uistinu opravdavaju ugledarhiva kao jednog od najboljih na svijetu. uva se i posljednjepismo velike katolkinje, praneakinje Henri-ka VII., MarijeStuart papi, zatim odredba o zabrani est knjiga o gibanjunebeskih tijela Nikole Kopernika. U odvojenom su arhivudokumenti o sluaju GalileoGalilei, pod kraticom EN XIX, kojisadravaju nesretnu presudu sedam kardinala, 402. stranica:

Mi proglaavamo, presuujemo, objanjavamo da si ti, gorenavedeni Galileo, zbog procesno dokazanih i od tebe priznatihstvari, pred ovim svetim heretikim sudom optuen da sitvrdio i vjerovao u krivu i svetim i Bojim spisima protivnunauku, da je Sunce, a ne Zemlja, sredite svijeta i da se nepomie od istoka prema zapadu i da se Zemlja pomie i nijesredite svijeta...te e biti kanjen prema svetim crkvenimzakonima. Verba volant, scripta manent.U arhivu se uvaju papinska proroanstva koja slubeno nisupriznata, navodni falsifikati, ali i Proroanstva sv. Malahijeopapama koja nisu mogla potjecati od tog sveca budui da sunastala tek 440 godina nakon njegove smrti. Ta je injenicazbunila Crkvu, pogotovo zato to su upravo ta anonimnaproroanstva s nevjerojatnom tonou proricala imena,podrijetlo papa i najvanije podatke iz njihova pontifikata.

Malahija je prorekao kraj papinstva za vrijeme pontifikatatreeg pape nakon 2. svjetskog rata, Rimljanina Petra. Prema


17/195

tom e proroanstvu grad na sedam breuljaka biti uniten, astrani e sudac kazniti svoj narod. Nita na ovom svijetu nije tako nepobitno i konano kao

odredba Rimske kurije. Budui da Crkva odbija priznatipapinska proroanstva, iakocredo quia absurdum (vjerujem jer je protivno razumu) potjee, ne iz usta jednog heretika vecrkvenog uenjakaAnselma Canterburyja, ija je lojalnostprema Gregoru VII. i Crkvi neprikosnovena, Proroanstvaproroka Malahije ostaju tabu - makar prema javnosti.Papa Pio X., prema proroanstvuignis ardens (gorua vatra),izabr an je 4. kolovoza, na dan svetog Dominika iji je atributpas s vatrenom zubljom; Pio je umro nekoliko tjedana nakonpoetka Prvog svjetskog rata- taj je pontifikat raalostionjegova nasljednika, koji je znao o proroanstvu koje je njemupripisano: religio depopulata- opustoena vjera. Znanost i istraivanje u meuvremenu su kao tvorca papinskih proroanstava razotkrili velikog sveca katolikeobnove Fillipa Nerija. Neri je navodno ponekad bio potpuno

otuen, opsjednut, tijelo mu je drhtalo, a zajedno snjim izgrade u kojima se nalazio. Za euharistijskoga je slavlja lebdioiznad oltara, a srce mu je kucalo glasno kao bubanj.Karizmatska nadarenost i uspjena izljeenja doveli su kasnijedo njegove kanonizacije.Ali gdje su se nalazili zapisi Nerija, oca oratorijana-ca?Navodno je prije smrti zapalio sve svoje osobne papire. Je li tobila sluajnost? U godini Nerijeve smrti 1595. izdana je knjigabenediktinca Arnolda Wiona o knjievnim dostignuimanjegova reda u pet svezaka pod imenom Lignum vitae-ornamentum et decus Ecclesiae u kojoj u 2. svesku od 307. do311. stranice navodi proroanstva osnivatelja oratorijanaca kaoProphetia S. Malachiae Archiepiscopi, de Summis Pontificibus.udo je najdrae dijete vjere. Poveznica izmeu Nerija ibenediktinca za sigurno postoji, to god ona bila.

Sidus olorum - ponos labudova e na glavu staviti papinskukrunu; kada se 1667. Klement IX. popeo na tron nitko vie nije


18/195

sumnjao u proroanstvo. Klement (Giulio Rospigliosi) kaopisac i kao papa postigao je veliku slavu; do danas je ostao jedini pisac meu papama, a labud je simbol pisaca. Stoljeima

niti jedan Summus Pontifex nije napustio Vatikan. Klementa jenaslijedio Pio VI.- pereginus apostolicus, kako ga je opisaoprorok. Papu Pija VI. smrt je doekala u FrancuskojzaRevolucije 1789. godine, gdje je umro u zatoenitvu kaoperegrinus, stranac. Papa Leon XIII.u proroanstvu je nazvanlumen in cielo, nebesko svjetlo.Rjeenje zagonetke pronaeno je na njegovu grbu na ko jem jebila oslikana svjetlea zvijezda, komet. Proroanstvo vezano zapapu koji e naslijediti Pija XII. analiziralo se i prije samogizbora Ivana XXIII. Nasljednik Pija XII. nazvan je pastor etnauta, pastir i mornar; proroanstvo se nije moglo pripisati niti jednom od kandidata za vrhovnog pogla vara Katolike crkve, avenecijanskom patrijarhu Angelu Giuseppeu Roncalliju nitkonije davao prevelike anse. No ipak, upravo je Roncalli izabrani njegov je pontifikat smatran jednim od najpastoralnijih.

Tek nekoliko koraka dalje nalazilo se priznanje redovnikaGirolama Savonarole da je kriv zbog hereze, propovijedanjakrivog uenja i preziranja Rimske crkve. Minuciozni izvjetaji onjegovim posljednjim satima, munim ispitivanjima o tome nijeli ga arolija nekog demona pretvorila u hermafrodita kako jesumnjala inkvizicija, iskazi svjedoka o njegovu dubokom snuneposredno prije pogubljenja, prekidanoga glasnim smijehom,opis njegove smrti na vjealima i spaljivanja mrtvog tijela,baenog u rijeku Arno. Tajni dosjei o firentinskim sluavkama,ispod ije su se odjee krile otmjene ene koje su skupljalepepeo frata ra, ak su kao relikvije otkriveni komadi ruku ilubanja. Papinske su se dogme takoer nalazile u ovom arhivu,pa tako i ona o Marijinu bezgrenom zaeu, uvezana u plavibarun. Kustos je znao da sve to kardinala niti najmanje ne zanima,

njega je zanimalo ono to se nalazilo iza velikih hrastovih vratana najgornjoj etai. Klju tih vrata visio je oko vrata uvara


19/195

arhiva Augustina i samo je on mogao otvoriti vrata najtajnijesobe od svih soba u tajnom arhivu. Augustin nije bio upoznat smisterijom te sobe, on je znao samo da se iza tih hrastovih vrata

nalaze najvee tajne Rimske crkve, dostupne samo papi - barem je tako bilo u vrijeme prethodnika Ivana Pavla II. Papa Wojtilatu je ast prepustio kardinalu. Kustos je uao prvi, za njimkardinal Jellinek, a onda je Augustin zatvorio vrata. Drhtanjeruke odalo je njegovo uzbuenje. Kardinal je nestao iza vrata, aAugustin je ostao u mraku. Pourio je ponovno zakljuati vrata;takvo je bilo pravilo.Svaki put prije zakljuavanja kustos bi pogledao prostoriju te sena taj nain upoznao s unutranjou tajne sobe: jedan dodrugog bili su teki trezori kao u podrumu neke dravnebanke. Kljueve je trezora imao, na alost, samo kardinal. Nijese esto dogaalo da je Augustin morao otvarati ta vrata, iako je u posljednje vrijeme kardinal ee koristio tu privilegiju.Kada je 1960. godine te iste prostorije otvarao papi IvanuXXIII., prvi je put doznao neto o uzbudljivu sadraju

dokumenata unutar sobe. Is pred zakljuanih vrata ekao je damu Sveti Otac iznutra pokuca, kao to je i sada ekao kardinala,ali sve je ostalo tiho vie od jednog sata. Odjednom je zauotupe udarce akom po vratima. Otvorivi, Papa je potraopored nje ga tresui se cijelim tijelom, kao da ge je uhvatilanekakva vruica- barem je u tom trenutku kustos tako mislio.Na kraju se ipak dio istine doznao.Sveta Djevica, koja se 1917. prikazala u Fatimi pred trojicomportugalskih pastira i prorekla izbijanje Prvog svjetskog rata,navijestila je jo jedan dogaaj. To je proroanstvo zapisano, alinije smjelo biti otkriveno nego Svetom Ocu tek 1960. godine.Pravi sadraj tog dokumenta, uvanoga iza tih vrata, uVatikanu je potaknuo mnoga nagaanja- apokaliptini svjetskirat ko ji e unititi sav ivot na Zemlji, atentat na papu- papaPavao VI. nije mo gao, a da se ne upozna sa sadrajem

zagonetnog navjetaja Djevice iz Fatime. Nije tajna da je nakontoga patio od tekih depresija i nemoi pri donoenju odluka.


20/195

Kardinal je veeras bio zainteresiran samo za elini ormar ukojem su bili dokumenti o Michelangelu Buonarrot-iju.Michelangelova korespondencija s papama- prije svega s

Julijem II. i Klementom VII., dosjei o njegovim poznanstvima,podaci o njegovoj asketskoj strasti prema kneginji ViktorijiColonna, o kontaktima s novoplatoncima i kabalistima - svi suti dokumenti pripadali najuvanijim tajnama tog arhiva.Kardinal je s pravom sumnjao da se iza Michelangela i njegoveumjetnosti skriva neka velika tajna. Da, nije niti moglo bitidrugaije; morao je postojati razlog zato jeMichelangelo vieod 450 godina zabranjena tema u Vatikanu!Kardinal je sve revnije kopao po papirima, pergamentima,svescima. Pod svjetlom lampe uoio je lijepi vi jugavi rukopis.Brzo je pregledao pisma, koja su najee poinjala reenicomna talijanskom Io Michelangelo scultor"... Uporabomtalijanskog jezika Michelangelo je s jedne strane elio iskazatiponos na Danteov jezik i nerazumijevanje latinskoga, a s drugestrane kritiku nasilnom odnosu Vatikana spram njegove

umjetnosti. Julije II. pozvao je Michelangela u Rim pod lanom izlikom daza njega treba podii golemi nadgrobni spomenik od mramoraiz Carrare za deset tisua kuda. Ali kada je mramor stigao izToskane u Rim, papa Julije je izgu bio interes za projekt, ak jeodbijao isplatiti kamenolomce pa je Michelangelo naglonapustio Rim i otiao u Firencu. Tek su nakon dvije godinepapinski pomonici poslali poziv Michelangelu da se hitnovrati u Rim, gdje ga je Juli je II. iznenadio priom da je nesreaizgraditi vlastiti grob za ivota. Izrazio je elju da umjetnikoslika svod Sikstin- ske kapele, jednostavne graevine koja jedobila ime prema Sikstusu IV. Uvjeravanja umjetnika da jeroen kaoscul-tore ne kao pittore nisu pomogla i NjegovaSvetost je traila izvrenje planova. Kardinal je u rukama drao neugledan pergament, s teko

itljivim natpisom. Pergament je dokaz pobjede pape Julija II.nad Michelangelom: Danas, 30. svibnja 1508., sam ja,


21/195

Michelagelo scultore, primio pet stotina dukata od NjegoveSvetosti, pape Julija II., koje su mi isplatili komornici Carlino iCarlo Abrizzi, na raun slike na kojoj s dananjim danom

poinjem raditi u kapeli pape Sikstusa, i to prema ugovorenimuvjetima koje je sastavio monsinjor Pavija i koje sam javlastoruno potpisao. Kardinal je uivao u mirisu to se irio iz starih dokumenata.Nevidljiva, sitna praina u svijest je prizivala oblija davnihvremena. Odjednom je pred njegovim oima iz praine izroniozdepast, snaan Firentinac u uskim tank im hlaama iproivenom, uskom, poludugom barunastom prsluku.Trokutasta glava, dugaak nos i usko postavljene oi- nimalolijep mukarac, a jo manje impozantan scultore. Sa znalakimsmijekom na licu- ili je to bila zloba? - pruao je kardinalu jedan pergament za drugim, koje je on pohlepno itao.Prelistavao je pone kad teko razumljive dokumente, nailaziona dokaze ner azumljivih promjena raspoloenja pape Julija II. injegove neobine krtosti, ponovljenih pokuaja da umjetniku

usk rati poteno zasluenu nagradu. To je moralo dovesti dosvae izmeu Pape i Michelangela. Papa je na svodu Sik-stinske kapele elio vidjeti dvanaest apostola i umjetnik jedostavljao skice. Umjetnost je postala slukinja teologije.Michelangelo je smatrao da izgledaju ja dno dok naputeni visena sredinjem dijelu svoda. Papa Rovere drao je da svakanjegova elja mora biti ispunjena, ak i ako zatrai da se kapelaoslika od prozora do krova, in nomen Jesu Christi.Michelangelo se odluio za genezu, stvaranje svijeta,prikazBoga Oca koji lebdi iznad vode, opi potop iz ko jeg se spasilasamo Noina arka. Kao da je, ignorirajui krov i svod graevine,povijest postanka naslikao na nebu - ali bez i najmanje naznakeCrkve. Michelangelo je izbjegao svaki njezin navjetaj, akiondje gdje se on sam od sebe nametao. Odluio je unutardvariaest udubljenja u svodu naslikati, umjesto dvanaest

apostola, pet proroica i sedam proroka, kao da je time elionavijestiti svoje znanje, znanje koje proroci skrivaju. Proroci su


22/195

dojmljivi u snazi koja je iz njih zraila, inkarnacija Titana,zagonetni u svom sim bolizmu, koji moemo naslutiti, alinikada istinski shvatiti.

Kardinal je iz jedne zabiljeke razabrao daMichelangelo nijeslikao rukama ve glavom. Na svod je utkao gn jev i znanje, 343figure homerovske raznovrsnosti, kojima dominiraju likovidvanaest proroica i proroka u gotovo prijeteojboanstvenosti.Balzac je stvorio tri tisue likova, ali njemu je zato trebao cijeli ivotni vijek.Michelangelo je slikao samo etirigodine - mrzovoljno, nezadovoljno, osvetoljubivo, kao da jeelio Papi vratiti milo za drago- to je proizlazilo izdokumenata. No, gdje se nalazio klju spoznaje? to jeMichelangelo Buonarroti znao? to je vano Firentinac timnerazumljivim prikazom svijeta elio iskazati? etrdeset i osam papa nakon Julija II. pitalo se zato jeMichelangelo Adamu, kojemu lebdei Bog Otac prua prstivota, nacrtao pupak kada mu pupana vrpca nikada nije bilaprerezana, a k tomu i u Bibliji pie: Jahve, Bog, napravi

ovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dahivota." (Knjiga postanka 2,7). Bilo je vie ozbiljnih pokuaja dase pupak ukloni. Jo za majstorova ivota- Michelangelo morada je tada imao 86 godina - Daniele da Volterra od pape PavlaIV. dobio je zadatak da vidljive spolne oznake Michelangelovihgiganta pokua prekriti odjeom. Jadni pomoni slikar tada jedobio nadimak Brachettone (majstor od prljavih gaa). Adamov je pupak ipak u njegovo vrijeme, i poslije, ostao netaknut. Rim-ska je kurija sma trala da e precrtani pupak promatraa ipakzaintrigirati vie nego onaj anatomski ispravan, iakoegzegetski.Miris pranjavih knjiga i pergamenata, koji je toliko volio,smatravi ga uzvienim kao i miris tamjana, kardinala je doveou stanje kontemplacij e.. Osjetio je strahopotovanje. Da, to sevie udubljivao u dokumente, to je osjeaj samilosti prema

Firentincu u njemu jaao. Iz njegovih je pisama bilo oito da jemrnja prema papama u njemu rasla istodobno s njihovim


23/195

loim odnosom prema njemu. Zalio se kako od Julija II. vegodinu dana nije dobio niti groa, kako se osjea silovanim usvojoj umjetnosti ( Vaoj sam Svetosti jo na poetku rekao da

slikanje nije moj zanat), stojei na klimavoj skeli proklinjao jenjihovu nestrpljivost. Dan za dano m u oi mu je, dok je leaona leima, kapala boja, patio je zbog ukoenoga vrata, a jo jegodinama poslije morao drati spise uzdignute iznad glavekako bi ih proitao. Papa Leon Medici, Julijev nasljednik, nije tajio svoju nesklonostprema Firentincu. Nazivao ga je divljim i razglasio kako je sMichelangelom nemogue komunicirati. Papa Leon od slikarafavorizirao je Raffaela, iako je njegova najvea strast bilaglazba. Papa Hadrijan, koji je doao nakon njega,Michelangelovu bi fresku, da u meuvremenu nije umro, daoskinuti sa svoda. Nita bolje nije bilo ni u vrijeme Klementa. U jednom pismu Njegovoj Svetosti hrabro i zlobno Michelangelo je izrazio svoj prijezir prema njegovu projektu: izgradnjiosamdeset stopa visokoga kolosa. Papin nedostatak ukusa

mora da ga je vrlo uznemirio kada si je dopustio takvu kritiku:brijanice koje e smetati izgradnji kolosa, neka buduintegrirane u to umjetniko djelo, pod pretpostavkom da kolosbude sagraen u sjedeem poloaju, u ruci neka mu bude rogobilja - kao dimnjak, a u glavi kuica za golubove- Mi-chelangelo scultore.Kardinal je svako pismo vraao na mjesto. Zbunjeno je vrtioglavom. Niti jedan mu dokument nije djelovao toliko izazovnoili vrijedno da bi se trebao uvati u najveoj tajnosti. Tada jeopazio neuglednu hrpu pergamenata, povezanih potamnjelimkonatim remenom. Dokumenti bi vjerojatno i dalje ostalinetaknuti - bilo ih je negdje tucet- da ga nisu privukla dvavelika arko crvena peata. Peati su imali utisnut grb pape PijaV- tri poprene linije. Nije li Michelangelo umro za vrijemenjegova prethodnika?

Jesu domine nostrum. Zbog injeniceda ljudsko oko vise odetiri stotine godina nije vidjelo tajnoviti sadraj toga svenja,


24/195

da je pontifeks iz nekog razloga pred buduim naratajima tajioi skrivao vane dokumente, kardinalove su ruke poele drhtati.Osjeao je kako mu se znoj cijedi niz vrat, a zrak koji je dotada

doivljavao kao slatkou svibanjskog jutra u albanskimplaninama, kada tisue kestena posipaju zemlju svojimcvjetnim prahom, s ada mu je djelovao tjeskobno, otro. Osjeao je kao da e se uguiti u atmosferi neizvjesnosti i straha. Aliupravo su ta neizvjesnost i strah pokrenuli njegove drhtaveprste - razbio je peate i razderao na njima privrene vrpce.Ugledao je, pritisnute ispod valovitih konatih korica,izguvane pergamente razliitih veliina,terru incognitu.Za Giorigia Vasarija. Kardinal je prepoznao Michel-angelovrukopis. Zato se pismo naslovljeno na Michelan-gelovaprijatelja nalazilo u Vatikanskom arhivu? Kard inal je urnoitao, uvijek iznova gubei se u Michelangelovu sitnomrukopisu: Cijenjeni moj mladi prijatelju. Moje srce je s tobom,ak i ako ovo pismo, to je u dananje vrijeme vrlo mogue,nikada ne stigne do tebe. Sigurno si upoznat s naredbom

Njegove Svetosti (dok tu rije piem gorka u kaplje s mogpera) prema kojoj sva pisma i paketi mogu biti otvoreni izadrani, ak i upotrijebljeni kao dokazni materijal, a sve uinteresu inkvizicije. Taj udesni starac, koji sebe naziva PavaoIV, kao da ime moe sakriti vraga u ovjeku, oduzeo mi jemojih dvanaest tisua kudamirovine. Iako to nije utjecalo namoje prilike, vjeruj mi, jedan Buonarroti nee nikome ostatiduan. Svod Sikstin-ske kapele nisam, kao to e se initipobonom oku, oslikao bo jama nego prahom, iji je razorniuinakFrancesco Petrarca, slavni pisac iz Arezza, opisao usvojem Uputstvu za sretan ivot- ti zna na to mislim. Ispodbuke ima dovoljno sumpora i salitra da Carafu zajedno snjegovim grimiznim slugama poalje uInferno, koji je Alighieritako precizno opisao u svojoj svetoj knjizi. Pisci kau da surijei najrazornije oruje. Ja ti kaem, moj cijenjeni prijatelju,

sikstinske su freske opas nije od panjolskih maeva i koplja, toprijete Rimu. Papa Carafa pokuava se zabarikadirati pred


25/195

panjolcima, a redovnici u svojim habitima moraju nosititisustruko carstvo zemlje. Da nije tek obian bezmoni starac,Pavao bi zavitlao biem i pourio posao. Ja se panjolaca ne

bojim, moda ba zato to sam tako star da me smrt vue zarukav. Iskreno Ti se preporuam.Michelangelo Buonarroti.Post scriptum: Je li istina da se u Firenci svakoga dana morapodnositi izvjee o tome koliko je hostija podijeljeno? Kardinal je odloio pismo. Laktovima se naslonio na jedan odankova izmeu ormara koji su sluili za odlaganjedokumenata i knjiga. Desnom je rukom preao po licu kao daeli izbrisati privienje pred oima. Pokuao je posloiti misli,shvatiti proitano, stvoriti neku sliku. Trudio se, ali uzalud.Krenuo je ispoetka: oito pismo nika da nije dolo do Vasarija,doepala ga se inkvizicija koja ganije razumjela, ali ga jezadrala kao mogui dokaz protiv Michelangela. to jeFirentinac mislio kada je napisao da su sumpor i salitrapomijeani s finom bukom na koju je ondananio boje alfresco, na vlano? Mrzio je Pavla IV., sve pape koji su se prema

njemu, geniju, to je objektivni promatra lako primijetio, loeponaali; kada je pisao da jedanBuonarroti nikada nee ostatiduan, mislio je na osvetu, tovie, na straanplan, dovoljnoopasan da ukloni poglavara Crkve. Kakva je to opasnostvrebala iz sikstinske freske?Drugo je pismo bilo naslovljeno na rimskog biskupa di Carpu,ali je sadraj bio slian.Michelangelo, koji je tada ve u dubokojstarosti, napada Svetog Oc a grubim rijeima jer je doznao kakose izraavao o njegovu djelu. Ulizivanje je nepotrebno, buduida je Carafa mrtav. tovie, ustanak u Rimu, juri nainkvizicijske zatvore, ruenje papina kipa na Kapitolu dokaz sunjegove nepopularnosti, ali i nemo njegova nasljednika, koji senazivao Medici, iako su i vrapci na grani znali da je podrijetlomiz Milana i da se ustvari preziva Medici. Njegova Uzoritost jeulizica, tvrdi da nije upuen u dogovor izmeu svog

prethodnika i slikara o isplati prihoda; on je starac kojemu netreba puno, ponudio je odrei se svog rada, no na tu ponudu se


26/195

nije odgovori lo pa sada od njega, di Carpe, trai da se kod JulijaII. zauzme za njegovu ostavku. Posla mu ionako neenedostajati. On, Michelangelo, nema pravo procjenjivati posao

koji je za Papu napravio, ali ako Papa misli da e mu njegov rad omoguiti vjeni spas, sumnja da ga je tako lako postii i tosamo tako da jednom umjetniku sedamnaest godina uskraujezasluenu naknadu. O temi vjenoga spasa imao bi jo totarei, ali razum ga tjera na utnju. Sve to ima rei povjerio jesvojim freskama u Sikstinskoj kapeli. Onaj tko ima oi taj vidi.Ponizno ljubim ruku. Michelangelo.In nomine domini! Michelangelo je sa zagonetnom zlobnouirio priu o tajni Sikstinske kapele. Sve su tajne od vraga,proletjelo je kardinalu kroz glavu. Prestravila ga je ta pomisao.Trudio se snai u proitanome. Sljedee se inilo sigurnim:napadi na pape nisu bili razlog zato su ti dokumenti drani unajveoj tajnosti. Puno opasnije kritike protiv papa nalazile suse u prednjim prostorijama, i nisu bile tajne. Ne, inilo seda sepravi razlog skriva u Mi chelangelovu navjetaju. No tko je

znao tajnu? Pio V. sigur no ju je znao, jer zato bi inaedokumente zapeatio? Je li to znailo da svih39 papa nakonnjega nije znalo za tajnu? Je li postojala veza izmeu zagonetkesikstinske freske i i treeg fatimskog proroanstva DjeviceMarije? Zapis sa svoda nije mu izlazio iz glave. urno jenavrljao nekoliko rijei na papir. Nije bio svjestan to ini... Eminencijo? Kustosov se glas zauo kroz vrata. Em-inencijo? Jellinek nije znao koliko se zadrao uSanctissimumu. Sobzirom na otkrie, nije mu bilo niti vano. Otiao je do vrata iviknuo zapovjednikim tonom: ekajte dok ne pokucam,rekao sa m! Jeste li razumjeli? Naravno, zauo se ponizan glas s druge strane. Naravno. Kardinal je uzeo spis koji se isticao jer je bio napisan posebnofinim perom. Ukrasna slova, vijugava kao arena svila na

svibanjskom vjetru, iskazivala su razuzdano oduevljenje pisca.


27/195

Signora Marchesa pisalo je u prvom redu. Slovo S gore jepoinjalo vijugomIn dulci jubilo, koja je na polovici preskoilaredak te se na kraju omotala kao zmija oko jaje ta. Signora

Marchesa! Kardinal je bio svjestan pikanteri je koja se skrivalau ovakvom oslovljavanju jer je vrlo dobro znao komu je pismoupueno. Vittoria Colonna, marki-za od Pescare, udovicanakon pokolja kod Pavije. Vrlo pobona, da, ali neiskreno. PapaKlement VII. estoko ju je odvraao od odluke da postaneredovnica, dok se rimsko i firentinsko plemstvo nadmetalo uenidbenim ponudama. Bila je jedna od najljepih,najinteligentnijih ena svog vremena, latinski je poznavalakoliko i kardinali, a o umjetnosti je mogla raspravljati kaofilozof. Ta je markiza bila Mi-chelangelova velika, jedina i -nagaa se- platonska ljubav. Ljubav zbog koje je slikar postaopjesnik, smueniscolaro, koji je poeo pisati strastvene sonete. Signora Marchesa! Pismo, ovdje? Nije bilo teko shvatitizato zapis nikada nije napustioVatikan. Oprezno, gotovoplaljivo kardinal se poeo udubljivati u krasopis:

Vae milosrdno pismo iz Viterba uinilo me sretnijim oddrjebeta na livadi zbog visoke naklonosti koju izraavateVaem poniznom slugi. Sretan siMichelangelo, uzviknuo sam,sretniji od svih knezova na svijetu. Moje je oduevljenje dakakosplasnulo kada sam uo da sam povrijedio i Vae osjeajeprema svetoj religiji Majke Crkve. No shvatite to kao brbljarije jednog umjetnika, ponekad u do brom, ponekad u loem tonu,umjetnika koji tetura zbun jen izmeu Dobra i Zla. Ponizno sedivim vrstoj vjeri i misli vodilji Vae Uzvienosti, omniasuntpossibilia creden- ti,koju ste mi tako izvrsno preveli, aprema kojoj je dovoljno vjerovati da bude ostvareno. Zasigurnome drite za jednog nevjernog blesana i zabrinuto se pitatekako Stvaranje i Posljednji mogu niknuti iz moje due punesumnje. Sumnja o kojoj Vam govorim ne lei skrivena umranim oblacima nebeskog prostranstva, ona se nalazi u

zabludi ze maljskoga ivota. Nemam Vam namjeru toobjanjavati, iako bih za Vau Uzvienost napravio vie nego za


28/195

ikoga na ovome svijetu. Vaa Uzvienost upoznata je s izrekomamore non vuol maestro- zaljubljenom srcu ne treba poticaj.Ipak ovu tajnu moram ponijeti u grob, ak niti Vama nitane

smijem odati. Ta bi tajna bila otrov, zloin, pri jevremeni pakaoza Vau duu. Za Vas, koja ste asnim sestrama izgradilasamostan na uzvisini Monte Cavalla, istoj onoj s koje je Nerondavno gledao gorui grad, kako bi koraci pobonih enaizbrisali tragove zla s tog mjesta. Rei u samo ovoliko: sve jemoje znanje, kao to ste ve dulje slutili, ovjekovjeeno ufreskama u Sikstinskoj kapeli i boli me priznati da je oni koji suzadueni za irenje vjere, uenje te iste vjere, slabo poznaju.Sedam je papa do sada svakodnevno gledalo svod svete kapele,ali nisu prepoznali strasnu oporuku; oslijepljeni svojom raskoi,tvrdoglavim su glavama milostivo gledali ravno ispred sebe,umjesto da su podignuli pogled i prepoznali. Ovime samzamalo rekao previe, a ne elim Vas uznemiriti. Da l ' se neznatna milost neko naena ponizno s tisuu grijehazbliila kad su oni, na svoja djela ponosni, dobrim djelima u

obilju se pribliili. Sluga Vae Uzvienosti, Michelangelo Buonarroti iz Rima. Kardinal je uurbano sloio popucani pergament i odloio gana hrpu u ormaru. Tko je mogao razumjeti tog Michelangela?to je umjetnik skrivao na svodu Sikstinske kapele? I kako eon, kardinal i teolog, nakon vie od etiri stotine godina otkrititu tajnu?Zatvorio je trezor, uzeo lampu i krenuo prema vratima. Rukom je nekoliko puta nestrpljivo udario po vratima, dok nije zauokako kustos s druge strane okree klju. Otvorio je vrata,izgurao pospanoga uvara u stranu i, dok je ovaj uurbanozakljuavao, pourio prema stubama. Lampa je stvarala sjene.Pred oima su mu plesali udni likovi, lijepe proroice i sijedi,bradati proroci, draesna Eva i miiavi Adam, koji ju je volio

beznadno i iz daljine, kao to studentvoli primadonu spozornice. I Noa je uskoio u kolo; oko njega Sem, Ham i Jafet,


29/195

Judita pokrivene glave i David sa mouvjereno maui maem.Sveta Djevice Marijo!to je tajMichelangelo, genij i vrag, nevidljivom tintom zapisao

na svojim freskama? Je li iza alegorijskih likova vrebaoantikrist? to je znailo slovo A naperga mentu to ga je urukama drao Joel, prorok koji je bio toliko slian Bramanteu?to je s anelom koji pali uljnu lampicu eritrejske proroice,koja je navodno prorekla posljednji sud? Ona sanjarei, lijepa iraskono odjevena, lista po svojoj knjiz i kao i proroica izCumae, koja je pak stara i koata no snanija od svih ostalihdok u svo joj zelenoj knjizi pokuava pronai istinu. A prorokEze-kijel, s turbanom i knjigom? Koju su tajnu skrivala slova L iU na njegovu rukopisu? Ili Danijel? Je li tekst kojim je onokupiran skrivao boansku spoznaju? Kakav se lijepi sanskrivao iza delfske proroice, kamo je prestraeno gledala? Na putu prema Sikstinskoj kapeli, kroz slabo osvijetljenehodnike, kardinalu se pred oima ukazao lik proroka Jeremije,tragine i sjetne pojave, kojoj jeMichelangelo bez sumnje dao

svoju vlastitu grubu fizionomiju. Crne, gu ste obrve, dugaakkvrgavi nos, usta i brada naslonjeni na desnicu - proroksjetnoga pogleda kao Onaj koji zna. Da, ondje gore mora da senalazi rjeenje zagonetke, iznad Posljednjega suda. Kardinal jeubrzao korak.Sjedio je ondje, prerano o stario, razmiljajui o bezizlaznostisituacije, onoga to je gledao pred sobom. irokim ramenimaprekrivao je dva neobina lika. Stariji enski lik s lijeve straneneobino je nalikovao delfskoj proroici. Mladenaki snaanbio je lijevi lik; pokrivalo za glavu i pro fil podsjeali su naSavonarolu. Navjetaj? ega? Teko diui, kardinal je silazio po uskim kamenim stubama ioprezno otvorio vrata prema svetoj kapeli, kao da se bojao dane zasmeta Stvoritelju. Studensko sunce probilo se kroz visokopostavljene prozore i osvijetlilo geometr iju umjetnikog poda.

Michelangelovo Stvaranje skrilo se u blagoj tami, tek je tu itamo iz mraka provirila ispruena ruka, neprepoznatljivo lice.


30/195

Iako je osjeao da ga neto sprjeava, upalio je reflektore koji sus prozora bili usmjereni prema tlu, odakle se umjetno svjetloodbijalo prema svo du, slijedei isti put kao i sunana svjetlost.

Paljenje reflektora podsjealo je na in stvaranja iz Knjigepostanka, kada je Bog rekao neka bude svjetlost i bi svjetlost, ividje Bog da je svjetlost dobra i rastavi Bog svjetlost od tame.Dok je stajao pokraj mramorne ograde koja je inae dijelilazborske pjevae od ostatka kapele, kardinalov je poglednehotice skrenuo prema gore, promatrajuiStvaranje po tisuitiput. Gledao je proroka Jonu, dijeljenje svjetlosti od tame, Boga,koji stvara zvijezde i biljke, koji dijeli kopno od vode. Gledao jeisprueni prst Boga Oca, koji daje ivot Adamu, i iza njega Evu,probuenu u ivot i konano taj isti par, zaveden od vraga uobliku zmije. Vrat ga je bolio i pomaknuo se nekoliko korakaunatrag bez da je spustio pogled, a kroz gl avu mu je prolareenica iz Michelangelova pisma. Sedam je papa, zaslijepljenihvlastitom raskoi, svoje glave dralo blagonaklono ravno,umjesto da su pogled uperili prema gore, pogledali i

prepoznali. Za tim mu se ukazao Noa te konano opi potop,plutajui hram, sebini i egoistini na prenatrpanom otoku;priliku za ivot nisu dobili ak niti oni plemeniti niti zaljubljeni. Kardinal je zastao. Koliko je puta pogledom promatrao slikuStvaranja, udio se, pokuavao odgonetnuti: ali nikada nijeprimijetio da je kronologija bila naopaka. Zato jeMichelangelonaslikao rtvovanje prije poplave? Knjiga postanka 8,20: "I podie Noa rtvenik Jahvi; uze od svihistih ivotinja i od svih istih ptica i prinese na rtveniku rtvepaljenice."Knjiga postanka 7,7 naprotiv: ,,I pred vodama po topnim uu sNoom u korablju njegovi sinovi, njego va ena i ene sinovanjegovih. Scenarij zavrava iznenada Noinom opijenou: onpripit i gol spava u svom atoru, sin Ham ga ismijava, a Sam i Jafet pokrivaju njegovo golo tijelo, odvraajui pogled."

ini se da jeMichelangelo na toj stran i poeo ciklus koji nije uskladu s tijekom stvaranja i da je namjerno poinio pogreke.


31/195

Firentinac je bio dobro upoznat sa Starim zavjetom, ali premaNovom zavjetu kao da je bio suzdran, gotovo da ga nijeprihvaao. I paljivi je promatra sikstinskih freski ogoreno

uoioda je Michelangelo Novi zavjet prepustio drugima:Peruginu Krtenje Kristovo,Ghirlanda-iju Poziv apostolima,Roselliju Posljednju veerui Propovijed na planini, BoticellijuIskuenje Kristovo- Michelangelo je oito ignorirao IsusaKrista, neka milost Gospodina bude s njim.U Sikstinskoj je kapeli postojao samo jedan Michelangelovprikaz Isusa Krista; Posljednji sud. Kardinal se poniznopribliavao visokom zidu. Nebeskoplava boja djelovala je kaozrani udar, vrdog koji promatraa uvue, zavrti iprestraenoga ga spusti natrag na tlo. Dojam je bivao sve jaito si due gledao iz daljine. Pribliavajui se, kardinal jeosjeao kako nemir u njemu nestaje. I Michelangelovi su likovigubili svoju strastvenost i nemir to su se vie bliiliPosljednjem sudu. Je li taj miiavititan ustvari bio uskrsnu-tiKrist? Uskrsnuo nakon smrti kako je Crkva poduavala svoje

sljedbenike? Njegova je snana podignuta desnica moglasmrskati svakoga golijata. Je li taj junak predstavljao ovjekakoji je na gori izgovorio: Blago siromasima duhom: njihovo jekraljevstvo nebesko! Blago oaloenima: oni e se utjeiti!Blago krotkima: oni e batiniti zemlju! Blago gladnima iednima pravednosti: oni e se nasititi! Blago milosrdnima: onie zadobiti milosre! Stoljeima prije i generacijama nakon Michelangela Isus Kristprikazivan je pun blagosti i njenosti, kao bez-vremenski iplemenit lik, astan, bradat i svet. Kardinal je zastao nastepenici ispred oltara - niti svilenkasta, umjetna svjetlostMichelangelovu Isusu Kristu nije mogla dati izgled milostivaBoga. Upravo suprotno, on je svoj strogi pogled uperio nazemlju, snaan, gol i lijep kao neki grki bog. Njegova je ljepotaodavala boanstvenost grmeeg Zeusa, monog Herkulesa,

umiljatog Apolona - Apolon? Nije li taj Isus Krist biozapanjujue slian Apolonu iz Belvedera, mramornom


32/195

boanstvu koje je davno u bronanom izljevu krasilo atenskuagoru i koje je nepoznatim putem dospjelo u Rim, nakon egaga je papa Julije pohranio u palaiBelvedere? Isus kao Apolon?

Kakvu je to neslanu alu inscenirao Michelangelo?Kardinal je izaao istim putem kojim je doao. Zurio je uzastube, a znoj ga je oblijevao. Taj je isti put preao ve tisuuputa i mogao je tuda proi zatvorenih oiju, no nikada mu senije inio tako dalek, tako dugaak i tajanstven. U glavi mu jetutnjilo, uo je zvukove glasne limene glazbe, kao da jednapokuava nadglasati drugu. Odjednom je zauo nepoznati glaskako izgovara rijei tajnog Otkrivenja: Potom opazih nekogadrugoga silnog a nela gdje silazi s neba, ogrnut oblakom i sdugom nad glavom. Lice mu je bilo kao sunce, a noge kaoognjeni stupovi. U ruci je drao otvorenu knjiicu. I kad stadedesnom nogom na more, a lijevom na zemlju viknu jako poputlava kad rie. A kad on povie,odjeknu sedam gromova svojim jezicima. A kad odjednom sedam gromova, htjedoh da piem.Tada uh glas s neba koji mi ree: Sauvaj tajnim to je reklo

sedam gromova; to ne pii! Dok je u iekivanju oslukivao to e njegov unutarnji glassljedee rei, kardinal je stigao do crnih vrata to vode u arhiv.Bila su zakljuana pa je objema laktovima udario u njih da ga jesve zaboljelo. Bio je iscrpljen, zastao je i osluhnuo. Tada je opetzauo glas Otkrivenja, jasan i neljudski. Rekao je: Idi, uzmiknji icu to je otvorena u ruci anela to stoji na moru i nazemlji. I aneo ree: Uzmi je i progutaj! Bit e ti gorka uutrobi, ali e ti u ustima biti slatka kao med. Vie nita nijeuo. Voditelj jedne grupe istaa pronaao ga je ujutro u etiri itrideset ispred ulaza u tajni arhiv. Jo je uvijek disao.

DAN NAKON SVETA TRI KRALJA

Prvo to je kardinal razabrao u mlijenobijeloj magli bila suiroka krila sablasne ptice koja se beumno kretala gore-dolje.


33/195

Pred oima muse postupno razbistrilo i Jelline k je zauoprodorne rijei: Eminencijo, ujete li me? ujete li me? Da, rekao je kardinal i tek je sad jasno prepoznao bijelu

krilatu kapicu med icinske sestre; vrsti lan obrubljivao je njenorumeno lice.Eminencijo, sve je u redu, preduhitrila je asna sestra njegovopitanje. Sruili ste se od slabosti. Slabosti? Pronali su vas bez svijesti ispred ulaza u arhiv. Trenutanoste u Fondo Assistenza Sanitaria. Za Vae se ozdravljenje brineprofesor Montana osobno. Sve je u najbo ljem redu. Kardin al je pogledom pratio cijev koja je iz pregiba na ruci ilado staklene boice privrene na kromirani sta-lak. Izpodlaktice mu je izlazila druga cijev, kojom je bio prikopan naaparat sa zelenim svjetleim ekranom, koji je pokazivao ritamotkucaja njeg ova srca. Aparat je isputaotihe zvukove.Pogledom je ispitivao prostoriju. Sestra je kimala glavom, a slica joj nije silazio umjetni smijeak. Sve je bilo bijelo: zidovi,svod, oskudan namjetaj, ak i zidna rasvjeta i staromodni

telefon, to je stajao na bijelom nonom ormariu. Nikada ganedostatak boje u nekom prostoru nije pogodio tako kao sada.Poeo se prisjeati to se dogodilo. Pokraj telefona bio jezguvani, poutjeli papiri. Kada je sestra opazila kardinalov pogled, dotaknula je papir, aliga nije uzela u ruke. Poela je objanjavati paci jentu da jepapiri pronaen u njegovim ustima i da je situacija bila opasna jer se mogao uguiti. Pitala ga je da li je papiri vaan. Kardinal je utio. Trudio se prisjetiti. Konano je posegnuo zapapi riem i poeo ga ravnati rukama. Ugledao je navrljanaslova.Atramento ibifeci argumentum... rekao je tiho, a asna, kojanije razumjela njegove rijei, posramljeno je spustila glavu tenaizgled nezainteresirano pogladila nabore na svojoj bijelojodori. Atramento ibifeci argumentum crnom sam bojom

ondje naveo dokaz... Rijei su mu bile poznate. Nije znao


34/195

kome bi ih tono mogao pripisati, ali je bio siguran da je tovaan trag. Ne smijete se uzbuivati! asna je pokuala uzeti papiri iz

Jellinekove ruke, ali on ga je stisnuo u aci. Zauli su se glasoviispred ulaza u sobu. Bijela su se vrata otvorila i u sobu je ulaneobina procesija; profesorMontana, iza njega glavni dravnitajnik Cascone, zatim dva medicin ska asistenta, pomoniktajnika te kao posljednji William Stickler, papin komornik.asna je sestra ustala. Eminencijo! dravni je tajnik ispruio obje ruke premakardinalu koji se pokuao pridignuti, ali ga je Cascone sprijeioi njeno pritisnu natrag na jastuk. Profesor se pribliio, uzeonjegovu ruku i opipao mu puls. Kimnuo je. Kako se osjeate? Moda malo oslabljeno, ali ni u kojem sluaju bolesno,profesore. Znate, doivjeli ste kolaps krvnog toka. Nita opasno za ivot,ali se svakako morate uvati, manje raditi, a vie etati. Kako je do toga dolo? upitao je Cascone. Pronali su Vas,

uz Boju pomo, pred vratima tajnog arhiva. Ondje je zrak vrlolo. Nije udo da ste izgubili svijest. Eminencijo, mogu li s Vama popriati nasamo! Jellinek jeodluno pogledao dravnog tajnika. Posjetitelji su jedan zadrugim napustili sobu. Stickler je nadodao da prenosiblagoslov Svetog Oca na to je Jellinek napravio znak kria. Kardinal Jozef Jellinek je poeo: Bilo je to od uzbuenja. Pripotrazi za objanjenjem Michelangelovazapisa doao sam doodreenog otkria... Ne uzimajte to k srcu, prekinuo ga je Cascone. Mi-chelangelo je mrtav ve etiri stotine godina. On je bio velikiumjetnik, ne teolog. Kakvu je on tajnu mogao sakri ti? On je ovjek renesanse. Prije tog vremena sva je umjetnostsluila Crkvi, a to je bilo poslije ne trebam vam objanjavati.Michelangelo je bio iz Firence, a iz Firence je oduvijek dolazio

grijeh.


35/195

Fedrizzi je slova trebao obrisati jo na poetku. Sada previeljudi zna. Ali nai emo objanjenje koje e odgovarati svima. Ali, moj brate po Kristu, Vi znate kao i ja da zgrada nae

Crkve nije izgraena samo na granitu ve i na pijesku... Dakle, Vi zaista vjerujete, dravni tajnik se rasrdio, da jedanetiri stotine godina mrtav umjetnik, ko jega najvia tijela Crkvenisu najbolja tretirala, Crkvu moe dovesti u opasnostnekakvim slovima skrivenima po nekakvim freskama? Jellinek se uspravio: Kao prvo, moj brate po Kristu, ne radi seo bilo kojim freskama ve o freskama iz Sikstin-ske kapele. Kaodrugo, Michelangelo Buonarroti je moda umro, ali on nijemrtav, u svijesti ljudi on je danas ivlji nego to je biosvojedobno, i kao tree, tvrdim da je toliko mrzio pape i Crkvuda je protiv njih iskoristio sve to je imao na raspolaganju.Tokaem nakon to sam proveo opirno istraivanje. ini mi se da provodite noi u tajnom arhivu. Eminencijo, kaoto vidite, to Vam kodi. Taj ste mi zadatak Vi dali, brate po Kristu. U meuvremenu

me sluaj toliko zainteresirao da rado rtvujem nekoliko satisna. emu se smijete, dravni tajnice? Cascone je zatresao glavom. Jednostavno ne mogu vjerovatida osam jednostavnih slova, sluajno otkrivenih pri restauracijifreske, toliko mogu uznemiriti Rimsku kur iju. Bilo je i beznaajnijih sluajeva,a oni su se nalazili dalekoizvan vatikanskih zidina. Zamislimo to bi se dogodilo da Fedrizzi sutra obrie slovanekim sredstvom od kojega e ona jednostavno nestati? Upravo Vam to elim rei. To bi izalo u svim novinama,opisali bi nas kao unitavatelje umjetnikih djela, poela binagaanja o zapisu i o tome zato je kurija obrisala slova,pojavili bi se krivi svjedoci i lana svjedoanstva. Imali bi vietete nego koristi. Dok je govorio, Jellinek je ispruio ruku i tajniku pokazao

zguvani komad papira. Neposredno prije nego ste doli,


36/195

bavio sam se znaenjem ovih slova. Cascone se pribliio ipogledao papiri: I? A- I- F- A: Atramento ibi feci argumentum...Ovakav poetak

ne zvui ba obeavajue. Cascone je izgledao duboko potresen. Do tog je tre na sluajsmatrao beznaajnim, ali sada si je iskreno morao postavitipitanje, nije li Michelangelo zaista na svod Sikstinske kapelezapisao neku crkvenu tajnu? Cascone je razmiljao, a zatim jerekao: Kako mislite dokazati ispravnost Vaeg tumaenja? Zasada ga ne mogu dokazati, prije svega zbog toga to mi jepoznata tek polovica, ali ve ova moja prva interpretacijapokazuje koliko bi opasan taj zapis uistinu mo gao biti. to nam preostaje uiniti? Sto nam preostaje uiniti? Kao brat bratu: prisiljeni smokoristiti se istim sredstvima kao i Firentinac. Ako je on bio usavezu s vragom, i mi emo morati zahtijevati njegove usluge. Cascone se prekrii.

NA BLAGDAN SVETOG PAPE MARCELA

Bilo je predveerje. Ispred palae Chigi zaustavio se kardinalovplavi fiat. Palai je ime dao bankar Augotini Chigi, a imenjezina graditelja iz vremena baroka bilo je, kao i mnogo toga utome gradu, zaboravljeno. Bila je to oronula graevina bogatepovijest, koju su posvaani nasljednici naknadno pretvorili ustambenu zgradu. Un ajmiti stan u palai Chigi nije si mogaopriutiti bilo tko. Iz automobila je izaao voza ija je odorapodsjeala na sveeniku. Otvorio je stranja vrata, a kardinal jeproduio prema malom sporednom ulazu. Sigurnosna kamera bila je iznad vrata. U malom predvorju sjedio je domarAnnibale. Prijateljski je pozdravio kardinala Jellineka. Kada suse upoznali, Annibale mu je priznao da je ateist, te je istodobnoprokomentirao: hvala Bogu! Annibale je bio lan KP Itali je,

bavio se mijenjanjem novca i motokrosom.


37/195

Gospoa Giovanna, njegova srednjovjena supruga, kardinalu je bila zanimljivija. Najee ju je susretao na stubama, gdje jeoito provodila najvie vremena; naime, istila ih je ak

nekoliko puta na dan. Kako bi doao na etvrti kat, kardinal sesluio staromodnim dizalom od mahagonija oko kojega se kao zmija omotavalo iroko,kovanim eljezom obrubljeno stubite. Jednom je prilikom izdizala ugledao Giovannu kako isti. Bila mu je okrenutaleima. Promatrao je njezine mesnate glenjeve ugurane uprekratke arape, koje je kao prava grjenica vrpcama zavezalaoko nogu. Izmuen grjenim mislima sutradan je potraio spasu ispovjedaonici. Povjerio se kamilijanu iz crkve Sv. Magdalenei zatraio oprost uz odgovarajuu pokoru. Redovnik mu je, uzutjehu i pokoru u obliku dva Oenaa,dvije Zdravomarije idvije Glorije, dao i dobronamjeran savjet: ako oko struka veekonopac sv. Tereze, istjerat e bludne misli iz glave. Redovnik je takoer zakljuio da gledanje samo po sebi ni je grijeh, alinaslaivanje u pogledu jest, pa je preporuio kardinalu da se za

pomo obrati sv. Kamilu, koji lijei sve bolesti. Nakon to je dobio pastoralno ohrabrenje i utvrdio pravila izEncyclopaedia* Catholice iz poglavlja pod naslovomHeretizam, kardinal se ponovno usudio rabiti dizalo. Ipak jetijekom vonje oi drao zatvorene i zazivao sv. Agnezu kakobi izbjegao svaku mogunost ponovnog iskuenja. Dizalo jeiznenada stalo. Vonja je bila prekrat-ka, pa je znao da nijestigao do etvrtoga kata, no vrata su se otvorila i bio je prisiljenotvoriti oi. Pred njim je stajala Giovanna, u desnoj ruci noseikabao pun prljave vode, a u lijevoj ofucano krpu. enu takvogizgleda ne bi se moglo nazvati izazovnom, ali kardinal je jo biopod utjecajem ju eranjeg prizora. Pokuao je brzo i bezpozdra va pobjei iz dizala, ali Giovanna mu se isprijeila irekla: Eminencijo, ovo je drugi kat! Drugi kat? zamucao jezbunjen i prestraen kao vrag pred egzorcistom, te se od-

maknuo u stranu. Od blizine i grj ene topline njezina ti jelazavrtjelo mu se u glavi. Vrata dizala automatski su se zatvorila


38/195

i krenuli su. Put prema etvrtom katu trajao je cijelu vjenost.Osjeao se kao Adam u Raju, kao namamljena rtva. Zgrenalica uhvatio se za ogradu i naizgled nezainteresirano gledao

kroz prozor prema stubama. Od jednom mu se pred oimaukazala jueranja slika; ugledao je njezine tamne oi, visokopostavljenu jagodinu kost i naprene usne. Opazivi njegovpogled, zabacila je bujnu kosu i zagledala se premamlijenobijeloj lampi na sredini stropa. Sve do etvrtoga katazadrala je isti poloaj, a neugodnu tiinu prekidala je tihimpjevuenjem:fiinicoli, Junicola, fiinicoli, funicolaaa! Refren jedne nevine napuljske pjesmice kardinalu je iz njezinih ustazvuao nepristojno i grjeno, Bog zna zato. Na prozorskomstaklu gledao je odraz njezinih usana i kroz glavu su mu prolerijei kamili-jana kako sam pogled nije grijeh, ali naslada jest.Da, nije bilo sumnje, pogled na Giovannu njemu je pruaonasladu!Eminencijo, etvrti kat! Odjednom mu se uini daje vonjabila prekratka. Brzo je napustio dizalo im su se automatska

vrata otvorila. Zaobiao ju je u velikom luku, tek je uspioizustiti: Hvala, gospodo Giovanna, hvala! Taj se susret dogodio prije vie od dvije godine i kardinal seotada redovito na etvrti kat penjao stubama, elei biti siguranda e sresti Giovannu. Zaudo, dogaalo se da ju je sretao udizalu, na stubitu ili pak u neuobiajeno doba kada bi sevraao u stan. Veeras se odluio za stubite. Dok se penjao,eznutljivo je gledao prema gore ne bi li je ugledao, a nije seustruavao ni glasnije lupati nogama ili pak sporije hodati kakobi joj dao vremena da mu izae u susret. Stigavi na prvi kat,shvatio je da se danas nee susresti i osjetio je razoaranje,strast za Giovannom. Slijedei sav jet redovnika, nije se trudiogrjene misli izbaciti iz glave; pokuao je razviti osjeaj prijeziraprema toj poudnoj eni. Prema rijeima kamilijana, na taj enain jednoga dana ojaati da se odupre iskuenjima zla.

Onaj tko je ivot posvetio propovijedanju kranskesavrenosti, a sanja ensku golotinju, komu u snovima pleu


39/195

ene golih grudi, komu bi se i usred pustinje privialerasplesane rimske djevice, njemu nema pomoi. Kako se jedankardinal moe oduprijeti takvoj tjelesnoj kunji? Razoarano se

penjao na drugi pa na trei kat, dok su mu pred oima plesaliGiovannini razgolieni mesnati glenjevi. Iz crne mantijeizvadio je kljueve od stana. Jellinek je ivio sam, a za kuanskeposlove brinu la se jedna franjevka. Predveer je odlazila usamostan na Aventinu pa se kardinal naviknuo vraati uprazan stan. Visoki, mrani hodnik oblijepljen svilenimcrvenim tapetama, dijelio je stan na dva dijela. Dvokrilna vratas lijeve strane vodila su u salon , ureen raskonim namjetajemstila Novecento Italiano, odakle se kroz staklena vrata ulazilo ubiblioteku. Spavaa soba, kupaonica i kuhinja nalazile su se sdruge strane hodnika. Kardinal je uao u biblioteku. Knjige suispunjavale dva nasuprotna zida o d poda do stropa. Na treemse zidu nalazio drveni kri, a ispred njega molitvena klupicapresvuena purpurom. Kleknuo je na klupicu, a lice je nasloniona ruke. Poeo je potiho moliti krunicu, no neuspjeno. ak je i

Ave Maria bila upropatena pohotnim Giovanninimprivienjem u kardinalovim mislima. Bijesno je ustao, odjurio umranu spavau sobu i poeo kopati po nekoj ofucanoj komodi.Izvukao je konati remen, otkopaohabit i poeo se bievati poleima kao to je to radio sveti Dominik. Poeo je plaljivo, azatim, kao da je uivao u kazni, sve je vie pojaavao intenzitetudaraca. Re men je glasno udarao po koi i moda bi se, samBog zna, udarao do besvijesti da ga u jednom trenu iz transanije prekinula zvonjava na ulaznim vratima. Tko je?" zavikao je kroz hodnik.Iza zakljuanih vrata zauo je Giovannin glas. Dominenostrum!" uzviknuo je i na brzinu se prekriio. Otvorio je vrata. Jedan je pater ovo dostavio!" rekla je i predala mu prl javi, usmei papir umotani paket. Kardinal ju je gledao prestraeno ibez rijei. Jedan pater?" konano je promrmljao.


40/195

Da, jedan pater, dominikanac, palotin ili kako se ve zovu, usvakom sluaju bio je odjeven u crno. Samo je rekao da je ovoza Vas. To je sve."

Kardinal je uzeo paketi, kimnuo u znak zahvale i zatvoriovrata. Oslukivao je kako Giovannini koraci odjeku ju stubama,zatim je otiao do salona i bacio se u jednu od foteljapresvuenu cvjetnim uzorkom. Ta je ena bila gri jeh, zmija izRaja, iskuenje u pustinji.Domine nostrum! Sto mu je initi?Uenje je najbolji lijek protiv grjene strasti, pomislio je iposegnuo za misalom. Poeo je rastreseno listati, a zaustavio sena Evanelju po Luki: Svi se carinici i grjenici pribliavali kIsusu da ga uju. A farizeji i knjievnici mrmljali: Ovaj primagrjenike i jede s njima. Tada im ree usporedbu: Tko od vas,ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinjidevedeset i de vet i ne ide za izgubljenom dok je ne nae? Akad je nae, stavi je, pun veselja, na svoja ramena te, im doekui, pozove prijatelje i susjede pa im rekne: Radujte se samnom, jer naao sam svoju izgubljenu ovcu! Kaem vam, tako

e biti vee veselje na nebu zbog jednoga grjenika koji se obratinego zbog devedest i devet pravednika kojima ne trebaobraenja. Rijei evanelista djelovale su smirujue poput lijeka, akardinal se, strahujui da ponovno ne padne u iskuenje, vratiou biblioteku i kleknuo na molitvenu klupicu. Pomo je potraiou psalmima. Osobitu utjehu pruali su mu oni kralja Davida:O Boe, spasi me, Jahve, u pomo mi po-hitaj! Kardinal jeitao poluglasno i preklinjue. Nek se postide i smetu svi kojimi o glavi rade! Nek odstupe i nek se posrame koji se nesreimojoj raduju! Nek uzmaknu u sramoti svojoj koji zlurado name grohou! Neka kliu i nek se vesele u tebi svi koji tebe trae!Neka govore svagda: velik je Bog! A bijedan sam ja i nevoljan, oBoe, u pomo mi pohitaj! Dok je tako meditirao, pogledao je paket koji je u svojoj

smetenosti nemarno odloio na stranu. Opipao ga je cijeloga,kao da se bojao tajnovitog sadraja, i poeo ga oprezno


41/195

odmotavati. Sveta Marijo i svi sveti, iako znatielja nije bilakranska vrlina, obuzela je njegovu pobonu linost isto onakokako su ga pri pogledu na Giovannu obuzimale bludne misli. I

opet je Giovanna stajala pred njim, a u glavi mu je zvonilaDavidova Pjesma nad pjesmama - nikada nije itao neto tolikogrjeno: Kosa ti je kao stado koza to izaoe na brdoGilead...Usne su tvoje kao trake od grimiza...Vrat ti je kao kulaDavidova...Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizancakoutina... Zastao je, sadraj paketa zbunio ga je kao SaulaKristovoprikazanje pred vratima Damaska. U paketu su se nalazilezlatno uokvirene naoale i dvije crvene papue s izvezenimznakom kria.

NAKON DVA DANA

Nakon sazivanja konzilija Sv. Duha za osobita pitanja u Svetomoficiju, Piazza del Sant'Ufficio 11, drugi kat, kardinal Jellinek

utvrdio je da su sljedee osobe prisutne: glavni dravni tajnikkardinal Giuliano Cascone, istodobno prefekt Savjeta za javneposlove Crkve, kardinal Mario Lopez, zamjenik tajnikaKongregacije za nauk vjere i poasni nadbiskup Cesareje,kardinal Giuseppe Bellini, prefekt Kongregacije za bogotovlje idisciplinu sakramena ta, posebno zaduen za liturgiju uritualnim i pastoralni m prilikama, poasni biskup od Ele iFrantisek Kolletzki, za- menik tajnika Kongregacije za katolikiodgoj i obrazova nje, nadlean za visoke kole i fakultete irektor Collegiuma Teutonicum Santa Maria dell'Anima; zatimcijenjeni mon-sinjori i pateri Augustin Feldmann, voditeljVatikanskog arhiva i glavni uvar Tajnog arhiva NjegoveSvetosti, ora-torijanac samostana na Aventinu i Pio Grolewski,kurator Vatikanskih muzeja, pater redovnika propovjednika;konzuli Bruno Fedrizzi, voditelj restauracije Sikstinske kapele,

profesor Antonio Pavanetto, glavni direktor Vatikanskihmuzeja i profesor Ricardo Parenti, profesor povijesti umjetnosti


42/195

na firentinskom Sveuilitu i strunjak za freske kasnerenesanse i baroka, specijaliziran za Michelangela, AdamMelcer i z Drube Isusove, Ugo Pironi od Pustinjaka sv.

Augustina, Pier Luigi alba od Marijinih slugu, fratarFeliceCentino, nositelj naslova svete Anastazije, fratar DesiderioScaglia, nositelj naslova sv. Karla i Laudivio Zaccfria, nositeljnaslova svetog Petr a u Vincoliju. Kao slubenici bili su prisutnimonsinjori Antonio Barberino, biljenik, Eugenio Berlingero,zapisniar iFrancesco Sales, pisar. Iz protokola Svetog oficija:Njegova Eminencija, kardinal Jozef Jellinek, zatraio je odprisutnih da se prema sluaju odnoseexpaucis multa, exminimis maxima i da dogaaj ne podcjenjuju, jer je poznato dasu umjetnost i znanost tijekom dvije tisue godina Crkvinapravile vie tete ak i od Rimljana. Nije rije pri je svega ootkrivanju znaenja tajnovitog zapisa u Sikstinskoj kapeli, iji jetvorac bolesni protivnik papa, ve o tome da se mora pronainain na koji e se zlobne insinuacije preduhitriti te se moraistodobno s objavom otkria javnosti ponuditi neoborivo

objanjenje sluaja. Frantisek Kolletzki pr igovorio je da njega konzilij podsjea naslian beznaajan sluaj, koji se dogodio nedavno, a koji jeprerastao u nerjeiv problem samo zato to se o njemuraspravljalo pred Svetim oficijem. Adam Mel cer iz DrubeIsusove elio je znati o kojem to sluaju cijenjeni Kolletzkigovori, pa je zatraio da se izrazi tako da ga svi razumiju. Kolletzki je ironino odgovorio: Oni koji su upueniznaju -podrazumijevam da se kardinal Jellinek kao prefektKongregacije za nauk vjere s tim slae. (U znak potvrdeoslovljeni je kimnuo glavom). Rije je o diskusiji ovogakonzilija o prepuciju naega Gospodina Isusa Krista koja je bila jednako neuspjena, isto tako neuspjeno je zadrana u tajnostite se sluaj pretvorio u nerjeiv problem, unato tomu to sedjelovalo s pobonim i moralnim namjerama.

Pier Luigi alba izrazio je svoje ogorenje, a Kolletzki jenastavio: Diskusiju je pokrenuo jedan jezuit, postavivi pitanje


43/195

o tome je li sveta koica, koja se uvala u njegovu samostanu,dostojna tovanja. U Lukinu se evanelju spominje kako je Isus,osmog dana nakon roenja obrezan i kako je njegov prepucij

sauvan u ulju. Diskusija Svetog oficija imala je neoekivaneposljedice; osim to se odjednom pojavilo vie prepucij a, preduzvienim se odborom raspravljalo o tome nije li Gospodin Isuspri Uskrsnuu i Uzaau sa sobom morao ponijeti i priroenidio svoga ti jela. asna su se gospoda oko toga poela estokoprepirati, pa se umijeala i tadanja papinska Komisija zakanonsko pravo, koja je problem ipak rijeila samo djelomino,tako to je svetom prepuciju osporila status relikvije, budui daprema Kanonu 1281, stavak 2, relikvije mogu biti samo onidjelovi tijela koji su proivjeli muenje. Sveti oficij zaprijetio jeda e svaku diskusiju o prepuciju, bilo usmenu bilo pismenu,kazniti ekskomunikacijom speciali modo. Kardinalov govor prekinulo je lupanje o stol: Prijeite nastvar, gospodine kardinale! Kolletzki je nastavio: elja mi je pokazati kako kurija sa svojim

dikasterijem ponekad od muhe radi slona i da je dosad uvijekutnja bila bolja od rijei. Rijei mogu otvoriti ranu, utnja,naprotiv, ubrzava zacjeljivanje. Dravni tajnik i prefekt Savjeta za javne poslove kardinalGiuliano Cascone naprasito je reagirao: Zadaa kurije nije dauti! Mi ovdje za ovim stolom moramo donijeti odluku,quoquomodo possumusl Na to je kardinal da umiri situaciju rekao: Moj brate po Kristu,poniznost je najvea kranska vrlina! elim objasniti zato ovajsluaj smatram vani, ak opasnim. Pri je 350 godina za ovim sestolom odluivalo o sluaju-neka se Svemogui Bog smilujenama jadnim grjenicima- koji je Crkvi nanio velike tete.Mislim na causa Galilei, koji je postao ruglo Svetog oficija.elim podsjetiti da je taj sluaj proizaao iz naoko nebitnestvari, naime , iz pitanja o promjenjivosti svemira. Ja samo elim

upozoriti da se ista pogreka ne ponovi.


44/195

Upadica uzbuenog Uga Pironija od Pustinjaka sv. Augustina:Tridentski koncil zabranjuje tumaenje Svetog pisma, koje je usuprotnosti s tumaenjem Crkve!Galilei je osuen s pravom!

Kardinal Jellinek ljutito: U ovom se sluaju ne radi oKanonskom pravu. Rije je o teti koju je djelovanje Svetog oficija napravilo Crkvi i o tome kako se zbog nepanje od-govornih jedna sitnica moe pretvoriti ucausa causarum. Monsinjor Ugo Pironio rasrdio se: Prema tadanjimspoznajama bilo je poznato da se Sunce okree oko Zemlje, a daZemlja nepomino stoji u sreditu svemira. Svaka pismenaosoba to je mogla doznati od crkvenih uenjaka, iz psalma,povijesnih knjiga Joue iSalomona. Zar je Crkva trebala trpjetisumnju spram Svetog pisma? Ubrzo bi se pojavio neki drugiheretik koji bi objavio da nije Bog protjerao Adama i Evu izRaja ve su Adam i Eva protjerali Boga jer su eljeli samou. Iza to su mogli biti ponueni neki astronomsko- matematikidokazi. Na kraju govora Pironio je u zraku napravio mali znakkria.

Izgleda da ste zaboravili da je u krivu bio Sveti oficij, a neGalileo Galilei, da je u krivu bila teologija, a ne astronomija iligeometrija. Ili se moa kod Pustinjaka sve tog Augustina jouvijek Sunce okree oko Zemlje? (Kardinalove su rijeiuznemirile prisutne.)Kardinal je nastavio: Galilei je uvijek, to se tie, divnoguenja, Boje objave i vjenog blaenstva, prednost predostalim znanostima davao teologiji. On je teologi ju ak nazivaokraljicom meu znanostima, ali je istodobno zahtijevao odteologa da ne podcjenjuju ostale znanosti samo zato to nedoprinose duhovnosti. Takoer je rekao da ne smijemo uzimatiautoritet da odluujemo o onim stvarima o kojima nemamostruno znanje. Monsinjor Ugo Pironio tada je ljutito bacio Genesis adliteram svetog Augustina na pod:

Hoc indubitanter tenendum est, ut quicquid sapien-tes huiusmundi de natura rerum demonstrare potuerint, ostendamus


45/195

nostris libris non esse contrarium: quicquid autem Uli in suisvoluminibus contrarium Sacris Literis docent, sine ulladubitatione eredamus idfalsissimum esse, et, quoquomo-do

possumus, etiam ostendamus. Mario Lopez, zamjenik tajnika Kongregacije za nauk vjere ipoasni biskup od Cezareje, odgovorio mu je: MonsinjorePironio, odnosi u svemiru ne mogu se objasniti Svetimpismom, isto kao to se vjerski nauk ne moe objasnitiznanou. To nisu moje rijei, to su rijei Galilea. Sveto pismo nas ne poduava o osobinama stvari, budui daone ne pridonose Spasenju. Poznata vam je reenica NjegoveSvetosti Lea XIII.iz Enciklike: Providentissimus Deus (Upadica kardinala Jellineka).Mario Lopez je nastavio: elite li se vratiti u srednji vijek itvrditi da se Sveto pismo bavi geometrijom, astronomijom,glazbom i medicinom ozbiljnije nego Arhimed, Boetije i Galen?Galilei je samo tvrdio da su neki njegovi suvremenici pojedineprirodne pojave mogli znanstveno dokazati, dok su neki samo

hipotetiki poduavali. Imao jepravo kada je odbio diskutiratio tvrdnjama ovih prvih, ija je istinitost mogla biti znanstvenodokazana i kada je traio dokaze kojima bi tvrdnje ovih drugihrazotkrio kao zablude. Nije li on bio najpoteniji od svihuenjaka? Firentinac je imao pravo kada je rekao da prije negoto osudimo neko znanstveno objanjenje trebamo dokazati daono nije istinito, no to nije dunost onoga koji u to objanjenjevjeruje nego onoga koji u njega sumnja! Accesoriumsequitur prinicak!Kardinal je ponovno lupioakom o stol i upozorio da se treba vratiti na temu. Spomenuo je Galileov sluaj kako bi upozorio da je Crkva, svojimneoprezom i nesposobnou ee nego to su to uinili njeziniprotivnici, tetila sama sebi. Zatim je jo spomenuo sluajdugogodinjeg sukoba izmeu dominikanaca i jezuita opredestinacijskom nauku svetog Augustina, koje je u istoj mjeri

tetilo jednom i drugom bratstvu.


46/195

Ta je izjava izazvala ljutite upadice sljedeih sudionika:isusovca Adam Melcera, fratra Desiderija Scaglie, poasnognositelja naslova sv. Karla, fratra Felicea Centina, poasnog

nositelja naslova svete Anastazije, kardinala GiuseppeaBellinija, prefekta Kongregacije za bogotovlje i disciplinusakramenata, posebno zaduenoga za liturgiju u ritualnim ipastoralnim prilikama.Kardinal je uz puno muke uspio nadglasati skup i usmjeritiraspravu u eljenom smjeru, prema tumaenju sikstinskogzapisa. Rije je konano prepustio glavnom restauratoru BrunuFedrizziju.Fedrizzi je govorio o tehnikama izraivanja freski, o kemijskojanalizi i o otkriu osam oznaka, koje su pronaene na knjigamai pergamentima u rukama proroka Joela, eritrejske proroice ina figurama koje su slijedile: A-IFA-LU-B-A. Michelangelo jeslova nanio tehnikom a secco, nakon to je fresku ve zavrio,istodo bno dok je vrio korekture obrisa, perspektive iproporcija.

Kardinal Giuliano Cascone upitao je da li je mogue da suoznake na fresku nanijeli kasnije neki nepoznati autori.Fedrizzi je zanijekao tu mogunost, navodei kao dokaz da suanorganski pigme nti pronaeni na zapisima identini s onimana starozavjetnim slikama; onaj koji bi doveo u pitanjeizvornost zapisa morao bi istodobno sum njati i u injenicu da jeMichelangelo autor freske u Siks-tinskoj kapeli.Dravnog je tajnika zanimalo postoje li na drugim radovimaFirentinca slini zapisi. Odgovorio mu je Ricardo Parenti, profesor povijesti umjetnostiSveuilita u Firenci:Michelangelo nije, kao prema obiajimaonog vremena, potpisivao svoja djela, ako izuzmemo injenicuda je u svojim djelima portretirao samog sebe. Michelangelovecrte lica prisutne su, u to nema sumnje, u prikazu proroka Jeremije i Bartolomeja. Taj njegov osebujni stil do danas nije

objanjen.


47/195

Znai, misterij u svakom pogledu odgovara karakteristikamanjegova rada? (Upadicakardinala Jellineka.)Parenti mu je odgovorio: U svakom sluaju, pogotovo zato to

Michelangelo, osim ovih u Sikstinskoj kapeli, nije stvoriovanija slikarska djela. Kao to je ope poznato, slike uSikstinskoj kapeli naslikao je pod financijskim pritiskom, punmrnje prema Papi i Crkvi, i nakon mnogih pretrpljenihponienja ne udi da je doao na ideju osvete. Ve se samumjetnikov izbor scenarija kojim je odluio oslikatiunutranjost papinske kue moe nazvati provokacijom, ako nei skandalom. Zamislite samo da jedan suvremeni umjetnikkapelu Njegove Svetosti oslika golim enama i mukarcima,koji bi odgovarali dananjem idealu ljepote te da umjestokranskih simbola oslika scene iz drogerake,slobodnozidarske ili pop- scene! Skandal ne bi bio n ita vei. Nemir se proirio Svetim oficijem. Iz tog je sukoba Firentinac izaao kao pobjednik, nastavio jeParenti, a za osvetu je prezirno ignorirao svaku novozavjetnu,

tovie crkvenu slikariju, on je ostao vjeran Danteu,novoplatonizmu i antikom duhu, koje je Crkva javno igosalakao poganske. Do dana dananjega nije

Documents

37842674 Vandenverg Philipp Sikstinska Urota