28518998 Aristotel O Dusi II Knjiga

8/2/2019 28518998 Aristotel O Dusi II Knjiga

1/30

T r o t ( r ; ; / J - S 'I T 2 /V - n 1 ' 1 1 0 1 '1fdozofska fbbJbl loteka

Glavni urednikMILANMIRIC

ARISTOTEL

Urednici bibliotekeBRANKO BOSNJAK, MILAN KANGRGA

IGAJO PETROVIC, I PREDRAG VRANICKI o DUSIIzdaje

NAKLADA NAPRIJED d.d.Preveo

MILIVO J SIRONIC

DirektorZDENKO UEVAK NAGOVOR NAFILOZOFIJU

PreveoDARKO NOV AKOVIC

Predgovor j redakcijaBRANKO BOSN)AK

Drugo izdanje

ZAGREB 1996


2/30

SADRZAJPREDGOVOR (Branko Bo~njak)Bibliografski dodatako DUSJ

I.Kn jig a1. Uvodno rasmatranje 0 dusi2. Pregled pOjedinih ucenja3-5. KritiCki osvrt na mislienia prethodnikaII. Knjiga1. Svojstva duSe2. RazliCita djelovanja duSe3. Sposobnosti duSe

4. Natini hranjenja5. Razlike 0 opaianiu i osjetilaIII. Knj ig a1-2. Odnos osjeta i predmeta3. Nastanak predodibi4-8. Misljenje i spoznaja9-11. Natini kretania12-13. Zakljucno razmatranie

POGOVOR (Milivoj Sironic)Grcko-latinsko-hrvatski rjecnikNAGOVOR NA FILOZOFIJU 107

IUvod. Posvetal 10 9ISto znaci baviti se fi lo l.ofi jom?/ 11 0ICemu sluii bavl jenje f ilozofi jom?/ 12 2ISto je tadaea bavl jenja f ilozof ijom?/ 12 5ISto postiiemo baveci se filozofijom?/ 13 0IZakljucakl 1 3 7

PREVODIOCEVA NAPOMENA(Darko Novakovic) 139

VIIXLIII1337

13303032363 843656571768590959 7


3/30

II. K n jig a

1. Svojstva duse1. To neka je receno 0 onome sto su nam pret-

41 2 a hodnici ostavili 0 dusi. Vratimo se iznova na po-cetak kusajuci definirati sto je dusa i kakva hi bilanjezina najopcenitija definicija. Jednu vrst stvarikoje jesu zovemo supstancijom. Pod tim razumije-rna 5 jedne strane materiju, tj. ono sto po sebi nijenesto odredeno, a 5 druge lik iforma po kojojsevee naziva nesto odredeno ikao trece ono sastav-ljeno od materije i forme. Materija je potencija, aforma entelehija, i to u dvojakom smislu: kao zna-nje j promatranje. Cini se da su tjelesa prije sve-ga supstancije, osobito prirodna tjelesa. Ova su na-irne principi drugih. Od prirodnih tjelesa jednaposjeduju !ivot a druga ne. Zivotom smatramo dase samo hrani i raste ipropada. Stoga svako pri-rodno tijelo, koje ima udjela u tivotu, bit ce sup-stancija, i to u smislu slozena supstancija. Buducida se radi a takvom tijelu koje ima tivot, dusa on-da necebiti tijelo. Tijelo naime nije od onih stvarikoje se dodaju subjektu, nego viSe kao subjekt jrnaterija. Nuzno je dakle da dusa bude supstancijakao forma prirodnoga tijela koje ima zivot u po-tenciji, a takva supstancija je entelehija. Dusa jedakle entelehija takvoga tijela. Entelehija se razu-mije dvojako: kao znanje i kao razmatranje. Jasnoje da je kao znanje, jer u pripadnosti duse je i san30

i budnost. Razmjerno tome budnost odgovara raz-matranju, .a san posjedovanju znanja ali bez izvr-senja, Kod istog bica znanje je razvojem starije.Stoga dusa je prva entelehija priroc1noga tijela ko-je ima tivot u potenoiji. Takvo je tijelo opskrblje-no organima. Organi su takoder dijelovi biljaka aliposve jednostavni. Tako je list pokrivaC sjemenogomotaea, a sjemeni omotac ploda. Korijenje je ana-logno ustima, jer oboje vuce hranu. Ako dakle tre-ba oznaciti nesto zajednicko za svaku dusu, bilabi to prva entelehija prirodnoga tijela opskrblje-nog organlma. Stoga ne treba istrativati da Ii suduJa itijelo jedno kao stose to ~ini za vosak ioti-sak niti uopCe za materiju svake pojedine stvari icija je materija. Jedno i bice iskazuje se na visenacina, a temeljno je entelehija.

Optenito je reeeno sto je duSa. Ona je supstan-cija po obliku. To je sustina tijelu takve vrste kaosto je neko orude prirodno tijelo, npr. sjekira. Bitisjekirom bila bi njegava supstancija, a to hi bilai duSa. Kad bi ona bila odvojena, ne bi wse bilasjekira nego samo imenom, ali. ovako je sje1tira.No duia nije suJtina iforma takvoga tijela, negood takvog prirodnog tijela koje u sebi ima principkretanja imirovanja. Treba razmotriti iono sto jereeeno 0 dijelovima tijela. Ako bi oko bilo !ivo bl-ee, vid hi bio njegova duSa.On je naime supstanci-ja oka po obliku. Oko je materija vida. Ako ova izo-stane, nema viSe oka osim po imenu DO kamenoinaslikaoo o l eO!1 Treba dakle ono sto se -tifedijelaprimijeniti na Btavo tivo tije1o.Kao sto je dio su-41. Arist., PoUtita A 1253a 21

412b

3 1


4/30

glasan dijelu tako je citavo opa!anje suglasno citavom tijelu koje moZe opafati ukoliko je takvo.No ono sto je u potenciji da zivi nije tijelo koje jeodbacilo dusu nego ono koje je ima. Sjeme i plod41 3 su potencijom takvo tijelo. Kao Ato je cijepanje i

vid tako je i budnost entelebija, a kao gledanje isposobnost organa entelebija je dusa, Tijelo je ono5to je u potenciji. No kao Ato je oko zjenica i vidtako je ondje !ivo bice dula i tijelo. Nije onda ne-izvjesno da duia nije odvojiva od tijela iIineki nje-zini dijelovl ako je po prirodi dje1jiva. Entelebijanekih dijelova duSe je ona i odgovarajucih orga-na. Medutim da neld dijelovi jesu ni5ta ne prijeeizato Ato nisu entelehija nijednog tijela, Inadalje,neizvjesno je d a Ii je dusa tako entelehija tijelakao brodar la4e. To neka je u kratlcim crtama de-finicija i prikaz duJe.

2. RadiCita djelovanja dule2. BuduCi da ad nejasnih stvari, ali oCevidnijih,postaje jasno i 10giW razum}jivije, treba pokuiatiiznova vratiti se na problem 0 duSi. Ne treba na-ime da razmatranje koje daje definiciju poka!e sa-

mo cinjenieno stanje kao 5tO oCituje veeina defini-cija, nego treba sadria'Vati i objabjavati i uzrok.No ovako su tvrdnje definicija kao zakljueci, kaonpr. Ato je kvadratura? To je pravokutnik jedna-kih stranica razliCite duljine. Takva je definicijatvrdnja zakljucka. Tko pak govori da je kvadraturanalazenje srednje stranice (clana) naznacuje uzrokstvari.32

Kafemo dakle, uzevsi to kao pocetak razmatra-nja, da se tivo HvotOlDrazlikuje od ndivoga. Bu-due da se lttivjeti govori u viAe znaeenja, mi ka -femo da tivi ono koje ima same jedno od toga kao5tO je um, opafanje, kretanje i mirovanje na mje-stui joi kretanje za hranjenje i propadanje i raS-eenje. Stoga se drZi da i sve biljke five, jer se Cinida u sebi imaju snagu i takav princip po kojemudobivaju raiCenje i propadanje prema suprotniromjestiIila. Ne rastu naime prema gore a prema do-lje ne, vee jednako na obje strane i na sve strane,uvijek se hrane I tive neprestano dok mogu uzima-ti hranu. Mogure je da je ta sposobnost odvojenaod ostalih, ali je nemoguee da u smrtnim bicimaostale budu bez ove.42To je oOigledno kod biljaka,U njima naime ~ema nijedne .druge sposobnostiduJe. Zivjeti dalde ibog tog principa pripada tivi-ma, a ono Ito prije svega cini fivo bire jest opda- 41~bnje. I bic2 nairne koja se ne k reCu i ne mijenjajumjesto, a posjeduju opa!anje, kafemo da su tivoti-nje a ne samo da five. ad osjetilnog opafanja prijesvega svim tivotinjama pripada opip. Kao 5to spo-sobnost hranjenja maZe biti odvojena od opipa isvakog osjetila, tako se moze opip odvojiti od os-talih osjetila. Pod sposobnoscu hranjenja mislimotakav dio duJe u kojem imaju udjela ibiljke. Svetivotinje ocigledno posjeduju opipno osjecanje.Zbog kojeg uzroka biva svako od toga, reel cemokasnije.G42. 411b43. Tre6l knjiga 12,osobito 434b

3 Ariltote1 33


5/30

Zasada neka je reeeno samo to da je dusa prin-cip spomenutih funkcija i da je definirana tima,tj. sposobnoscu hranjenja, osjecanja, promisljanja,kretanja. Da Iije svaka od tih sposobnosti dusa illdio duse? Aka je dio, da Iije tako da se mole odva-jati samo misljenjem ill i mjestom? 0 nekima adtih problema nije tesko prosuditi, a neki predstav-Ijaju poteskoeu, Kao Ito je oclto kod biljaka. Jedne,iako podijeljene na dijelove i odvojene jedne oddrugih, five - Ito ukljueuje da je u njima, u svakojbiljci entelehijom jedna dusa, a vile njih potenci-[om, Vidimo da se tako 2Jbiva i kod drugih razli-~itosti duse, kod kukaca kad su razdijeljeni. Svakinaime pojedini dio ima osjet opa!anja ikretanje namjestu. A ako inia osjet opabnja, ima ipredodzbui lelju. Gdje je naime osjet opa!anja tu je i bol inaslada, a gdje su ove numo je ipozuda.o umu i teoretskoj sposobnosti nista joi nije ja-sno. Cim se da je neka druga vrst duAe ic ia se samoona mole odvojiti kao vjeQlo od prolamoga. Po to-me je of i to da ostali dijelovi duse nisu odvojivi, ka-ko neki kaZu ,4 la a jasno je d a su logickl razliCiti. Spa-sobnost opdanja je druk~ija od sposobnosti mi-sIjenja kao i opafanje od misljenja, Jednako je iza svaku ad ostalih navedenih sposobnosti. Inadalje, neke Zivotinje posjeduju sve ove, a druge sa-mo neke od njih, a jedne sarno jednu (po tome ce414 a se razlikovati tivotinje). Zbog kojeg uzroka trebakasnije razmotriti.Sli~no se zbiva is osjetiJnim opafanjima. Jedne

tivotinje imaju sva, druge neka, jedne samo jedno43a. Platon, Timej 69 c

34

najm.t!nije - opip. Izraz time zivimo i opafamoctuma~i se dvojako kao i lOfime znamo (pod jed-Dim mislimo manje a pod drugim dusu: s jednimidrugim od tih kdemo da znamo). Jednako tako ilOPOCemu smo zdravi znaci bilo zdravljem bilonekim dijelom tijela iIi fitavim tijelom. Od togaznanje izdravlje su oblik ineka forma i pojam ikao radnja onoga koji je sposoban za primanje, tj.sposoban s jedne strane za manje a s druge zazdravlje (~ini se da se rad pokretnih sila ostvarujeu onome koji trpi i koji je dospio u to stanje). Du -sa je prije svega to po eemu Zivimo i osjecamo jmislimo. Stoga dusa je pojam ifonna, a ne mate-rija isubjekt.Supstancija se, kao sto rekosmo, .... shvaca troja-ko, ito kao oblik, materija i ono od obojega. Od

tih materija je potencija, a oblik entelehija. Buducida je tivo biee od obojega, nije tijelo entelehija du-Ie, nego ova entelehija nekog tijela. Zbog toga do-bro naslueuju oni kojima se tini da niti postojiduSa bez tijela Diti je ona neko tijelo. Tijelo naimenije, nego nesto od tijela. Stoga je i jest u tijelu,u tijelu tak.ve vrsti, a ne kao sto su je u tijelo pri-lagodili prethodnici" ne odredujuci u koje ikakvoiako je oeito da bilo koja stvar ne prima bilo kojustvar. Tako biva irazumnim razmisljanjem, Bnte-lehija svake stvarl po prirodi ostvaruje se u tomeito je ta stvar u potenciji iu prikladnoj materiji.Po tome je jasno da je dula neka entelehija i pojamonoga sto dma potenciju da bude takve prirode.4644. 412 a45. Aluzija na Pitagorovce46 . tj. livo

3* 35


6/30

3 . Sposobnosti duse3. Spomenute sposobnosti duse jednima pripa-daju sve, kao Ito rekosmo," drugima neke od njih,a nekima samo jedna. Spos


7/30

vabica odosjeta imaju sposobnost kretanja na mje-stu, a druga ga nemaju. I na kraju, veoma malonjib imaju rasu4ivanje irazum. Koja od prolaznihbica imaju rasuc.tivanje,ova imaju isve ostale spo-sobnosti, ova pak, koja posjeduju svaku pojedinusposobnost, nemaju sva rasu4ivanje, nego jednanemaju niti predodibu, a druga five s ovom sa-mom. 0 spekulativnom umu je drukCije rasudi-vanje. Jasno je da je rasuctivanje0 svakoj pojedi-noj od tib sposobnosti ujedno i najprikladnije zarasudivanje 0 duJi.

4. NaCini hranjenjaNuino je da onaj, koji kani vriiti istraZivanje 0

tim sposobnostima, objasni ito je svaka pojedinaod njih, a zatim da tako dalje trati ono ito tomepripada i ostalo. Ako je potrebno re a ito je svakaod njih, kao npr. Ito je sposabnost miiljenja illsposobnost opafanja iii hranjenja, joi prije trebareel 5tOje miiljenje i Ito osjetilno opafanje. Dje-lotvome snage idjelovanja prethode mogucnosn-rna. Akoje tako, onda treba prosuditi jol ODO pri-je ovih, tj. suprotnosti njihove. 0 ovima bi po-najprije trebalo objasniti zbog istog razloga, i too hranjenju, 0 onome ito se osjetllima moZe opa-uti i0 onom ito se duhom moZe spomati. Stoganajprije treba govoriti 0 hranjenju i ra4anju.

DU5akoja hrani pripada i ostalim (biclma) i pr-va je izajednlcka sposobnost duse i po njoj svima49. 402 b

38

pripada zivot. Njezine su djelatnosti radatl i slufitise branom. Najprirodnija djelatnost zivih bica ko-ja su u zreloj dobi i nemaju tjelesne mane i l l sa-monikli razvoj, jest da stvaraju drugo slicno sebi,Zivotin!aZivo~ju, biljka biljku, da bi imali udje-la U vJeCIostI 1bozanskom ukoliko mogu. Svi na-ime za tim teie i radi toga cine ito Cinepo prirodi.Dvojako je to radi eega ito biva: jedno je radi cega,drugo eemu. Budu6i da zivobice ne moze neprekid-no ucestvovatl u vjecnom i bozanskom zato ito ni-jedno prolazno ne moze trajno ostati brojem istoi jedno, a svako pojedino uCestvujeu tome kolikomale uCestvovati,jedno vise drugo manje, i ostajene Isto nego slicno sebi i ne jedno brojem negovrstom jedno.Dusa je uzrok i pocetak ~ivoga tijela. Ovo se tu-maci na vise nacina, No dusa je isto tako uzrokprema tri utvrdena nacina. Ona je naime izvor kre-

tanja, svrha i kao supstancija zivih tjelesa dusa jeuzrok. Da je kao supstancija oCigledno je. Uzroknaime bitka svima je supstancija, Zivjeti za sva bi-ca maci biti. Uzrok i poeetak toga je dusa, I na-daIje, entelehija je pojam onoga ito ima potenciju.Jasno je da je dusa i kao svrha uzrok. Kao ito umdjeluje radi necega, tako djeluje i priroda - i toje ~jezina svrha. Takva je svrha u zivih bica po pri-rodi dusa. Sva su naime prirodna tjelesa crudeduse kako kod Zivotinja tako i kod biljaka jer onapostoje radi duse, Izraz ltradi eegac ima dvojakoznacenje: jedno je ..radi cegac (ostalo biva) i drugoltCemue.Osim toga dusa je prvi .izvor kretanja na mjestu.

No ova sposobnost ne pripada svim zivim bicima.

415 b

39


8/30

4168

I promjena i raieenje postoje na osnovi duse, ti-ni se naime da je osjetilno opafanje neka promjena.Ne opcda nijedno bice koje nema udjela u dusi.Jednako je tako i ito se a~ raJCenja i propadanja.Nijedno bite ne propada niti raste prirodno akose ne hrani, a nijedno bite se ne hrani koje ne su-djeluje u Zivotu. Empedoklo nije dobro rekao do-dajuci to da se raiCenje zbiva kod biljaka premadolje jer puitaju korijenje zato ito se zemJja poprirodi tako prula, a prema gore zato ito se vatraisto tako kreCe. Ne shvaCa dobro maze prema go-re i prema dolje. Izrazi prema gore i prema doljenisu isto kod svih biea i kod svemira, jer kao itoje glava kod Zivih biea taka je korijenje kod bilja-ka, ako treba suditi prema razlititosti i istovjet-nosti organa i njihova djelovanja. I nadalje, itodrZi zajedno vatru izeJillju koje te!e u suprotnomsmjeru? Rastavit ce se ako De postoji nesto ito ihspreeava. Ako postoji, to je dusa, uzrok rascenjaihranjenja.Neki misle" da [eupravo priroda vatre uzrokhranjenja i raiCenja. Cini se da se vatra jedina odtjelesa (elemenata) sama hrani i raste. Stoga hinetko mogao pomisliti da je vatra kod biljaka i Ii-vih biea ono ito VIii te djelatnosti. Ona je na neki

naCin suuzrok a ne uopCe uzrok, vee je to prije du-.la. Raieenje vatre ide do beskonaClosti dok je za-paljena. No za sve po prlrodi sastavljeno postojigranica i razmjer (zakonitost) ivelioine iraieenja.To je osdbitost duse a ne vatre, i viSe oblika negomaterije.

BuduCi da je ista sposobnost duse hranidbena irac1aju6l, DumO je najprije definirati hranjenje.Tom se naime djelatnoscu razlikuje u odnosu nadruge sposobnosti. Misli se da je suprotno suprot-nome hrana, ne svako suprotno svakom suprotnom,nego suprotnosti koje imaju ne same podrijetlo je-dne od drugih vee i rtiCenje. Mnogo se toga radajedno od drugoga, ali sve se De uvecava kvantite-tom, kao npr, od bolesnoga zdravo. Acini se dani one suprotnosti nisu na isti nacin hrana jednedrugima, vee je voda hrana vatri, ali vatra De bra-ni vodu. tini se da je to ponajvie kod jednostavnihtjelesa, jedno je hrana a drugo hranjeno.No tu postoji potelkoea. Jedni kaZU 51 da se slie-

DO hrani slibrlm kao ito i raste, a drugima, kao itorekosmo, am se dbmuto, tj. suprotno suprotnimjer sliCKne trpi od sllenoga, a hrana mora trpje-ti promjenu I biti probavljena. Promjena svima hi-va u suprotno ill u medustanje. I nadalje, hranatJpi nesto od strane onoga koji je hranjen a neon od hrane kao ito ni tesar ne trpi od materijenego onaod njegova djelovanja. Tesar samo pretva-ra od nerada urad. Postoji razlika da Ii je bra-njenje ono ito se !ivom bieu pridrufuje u zavrinomIli u prvotnom obh1ru. Ako je hrana oboje - jed-na je nekuhana a druga razmeklana (prokuhana) -onda se na aba Daeina mole govoriti 0 hrani. UJro.liko je nekuhana, suprotno se hrani suprotnim, u k o -liko je razmeksana, slieno sa slicnim. Stoga je [a- .:

416b

SO . Heraklit 5 1 . Odnosi se na Empedokla i Demokrita40 41


9/30

sno da i jedni i drugi na neki naein imaju pravoi krivo. Buduci da se nijedno blce ne hrani akonema udjela u Zivotu, bit c e fivo tijelo ono kojese hrani, ukoliko je Zivo, tako da hranjenje imavezu sa Zivim bicem a ne po akcidenciji.

Jedno je biti hranom a drugo je biti zaeetnikomrUeenja. Ukoliko je fivo bire neki kvantitet, hra-na je faktor rascenja, a ukoliko je dblik i supstan-cija, onda je hrana. :livo biee ruva supstanciju .itraje dotle dok se hrani. Hrana stvara nu1anje, aline biea koje se hrani nego slieno onome koji se hra-ni. Postoji naime supstancija prvoga i nijeclno blcene rada samo sebe nego se same odriava. Stogatakav princip duSe je snaga sposobna da ruva bi-ce koje je ima ukoliko je takvo, a hrana pripremadjelovanje (rad). Zato bire lileno hrane ne moZepostojati.

Postoji dakle troje: one Ito biva hranjeno (bra-njenik), ODO Cime se hrani ione ito hrani. Ono itohrani je prva duia,52hranjenik je tijelo koje je po-sjeduje, a ono Cime se hrani je hrana. Buducl daje pravo svaku stvar nazivati po svrsi, svrha je ov-dje radati bice slicno sebi. Prva ce duia onda bitiona koja rada bice sllcno onome koji je posjedu-je. Ono pak cime (dusa) hrani kao i one arne up-ravlja je dvoja1ro: ruka i kormilo - jeclno pokrecei biva pokrenuto a drugo same biva pokrenuto. Nu-mo je da svaka hrana mole biti probavljena, a pro-bavu izvodi toplina, Zato svako zivo bice posjeduje52. Hranidbena dula (anima nutritiva), tj. dula na naj-

nifem stupnju. Usp. 405b42

toplinu. U glavnim je crtama receno sto je hranje-nje. 0 hranjenju treba kasnije dati opsirnija objas-njenja u posebnim spisima."

5. Razlike U opaianju i osjetilaPosto je to utvrdeno, razlozimo opcenito 0 sva-

kom osjetilnom opafanju. Osjetilno opazanje, kaoito je receno, biva u pokrenutosti i u trpnji, a ci-ni se da je to neka promjena. Neki tvrde ida slie-no trpi od slicnoga. Kako je to moguce ilinemo-guce, rekosmo u opcim spisima 0 djelovanju i trp-nji.54No postoji poteskoca zasto iz samih osjetilane nastaje osjetilno opaZanje i zasto bez vanjskihpredmeta ne stvaraju opafanje iako je u njima va-tra i zemlja iostali elementi kojima pripada opaza-nje po sebi Ili po njihovim akcidencijama. Ocigled-DO je da sposobnost opazanja nije u djelotvornojsnazi nego sarno u potenciji. Zato ne osjeca kaosto i sagorljivo ne gori sarno po sebi bez gorucegajer bi i samo sebe sagoriIo ine bi trebaJo vatre udjelovanju.

Buduci da osjetilno opazanje uzimamo dvojako(ODO Ito je u potenciji da ruje i vidi kaZemo da cu-je ividi iako slucajno spava, a (tako kazemo iza)53. Vjerojatno je to aluzija na neki izgubljeni spis .perltroph~s (o hrani), koji se spominje u drugim Aris t o -telovim djelima.54. Neki misle da Aristotel smjera na spis koji navodiDiogenLaertije V, 22 pod naslovom .perl tou paskhein~ peponthenais, ali je ovdje modificiran u .peri tou

poiein kal paskhein.43

41 7 a

f. ,;'If\

,I.rI

I I, t'I,,~

IflidI

!II!i,


10/30

one sto je vee u djelatnosti), dvojako bismo mugliuzeti iosjetilno opazanje, jedno kao u potenciji idrugo kao u djelotvomoj snazi, Jednako je tako is onim sto se moze osjetilno opazati, jedno koje jeu potenciji i drugo koje je u djeJotvornoj snazi.

Razlozimo dakle ponajprije kao da je isto trp]e-ti, biti pokrenut idjelovati. Pa i jest kretanje nckadjelotvoma snaga, nepotpuna doduse, kao sto jereceno u drugim splsima." Sve trpi ikrece se odutjecaja djelatnoga ionoga sto je u djelotvorno jsnazi. Stoga je moguce s jedne strane da nesto trpiod slicnoga, a s druge od neslicnoga, kao 5tO reko-smo, jer trpi ono sto je neslieno, a kad je pretrpjc-10, onda je slicno.

Treba utvrditi irazliku 0 izrazima potencija i en-telehija, jer smo sada 0 njima govorili jednostavno.Tako je naime nesto pametno u smislu kako bismorekli za pametna eovjeka, jer je eovjek dio razurn-nih bica koja imaju znanje, a s druge strane jestkako zovemo pametnim onoga koji vee posjedujejezicno obrazovanje (gramatiku). Svaki od njih ni-je na Isti nacin u potenciji. Prvi jer su mu materi-ja ivrsta takvi, a drugi jer je, ako zazell, u poten-ciji da promislja ako ga nesto izvana ne sprijecl.Trecl pak, koji v e e promislja, pametan je u ente-Iehiji i posve sigumo zna da je to slovo A. Prvadvojica, koji su s obzirom na potenciju pametni,postaju pametni djelotvomom snagom. No jedanpromijenivsi se kroz ucenje i mnogo puta okrenuvslse iz suprotnog stanja, a drugi na drugi nacin pre-55. Fizika 3,201 b; Metafizika 8,1048 b

4 4

sawi bez djelovanja od sposobnosti opazanja i je-zicnog obrazovanja u samo djelovanje," 417 b

Nije jednoznacan ni izraz trpjeti vee je jedan-put propadanje djelovanjem suprotnoga, drugi putdapace Cuvanje onoga sto je u potenciji djelova-njem onoga ~to je u entelehiji islicnoga tako kakose potencija odnosi prema entelehiji. Ono sto posje-duje znanje promisljajuci postaje pametno," a tobas Ill ne znacl promjenu (jer je to napredovanjeprema samome sebi i prema svojoj entelehiji) iiije druga vrst promjene. Zato nije dobro govoritida ono sto misli, kad misli, dozivljava promjenukao sto nije dobro to govoriti 0 graditelju kadagradi. U slucaju bica koje ima pamet i misli ono5tO vodi prema entelehiji one sto je u potenciji,pravo bi bilo da ima drugi naziv a ne poucavanje.$to se tice onoga koji je u potenciji pa uci ipri-ma znanje od onoga koji je u entelehiji i koji je vr-stan u pouCavanju doista iIi ne treba reel da trpi,kao sto je receno, Ill da postoje dva nacina pro-mjene - jedna je promjena prema stanjima lise-nosti idruga prema sposobnostima i prirodi. Pr-va promjena kod bicas osjetom opazanja nastajepod utjecajem roditelja, a kad je rodeno, vee imana neki nacin znanje i sposobnost opafanja, Osjetu ostvarenju odgovara promisljanju. Razlika' je utome da su stvaraoci ostvarenja vanjski, tj. ono5tO se moZe vidjeti i one sto se moze cuti, a jedna-ko i ostale opazajne stvari. Uzrok je tome 5tO se56. Umjesto arithmetikAn uzimam lekciju afsthesin kakoimaju Filopon, Simplikije i Sofo~jeva parafraza.57 . Kao veeina iza gfnetai dodajem iepistemon

4 5


11/30

.t18a

osjet po djelotvornoj snazi odnosi na pojedinacnoa znanje na opce, a to je na neki nacin u samoj du-~i. Zato rnisljenje je u mocl samoga covjeka, kadfeli, a osjetilno opafanje nije u njegovoj moci jerje nuzno da mu je osjetilno opazanje prirodeno. Tose isto tako susrece i u umijecima koja se odnosena stvari koje se osjetilima mogu opazati, Zbogistog su razloga stvari koje se mogu osjetilimaopazati pojedinatne ivanjske.

No da se i to objasni, bit ce prilika i poslije. Za-sada neka je utvrdeno toliko da nije jednostavnoono receno biti u potenciji, nego je smisao s je-ne strane kao kad bismo rekli za djeCaka da mofehiti vojskovoda, a s druge kao !to bismo rekli istoza drugoga koji je u zreloj dobi. U ovom drugomsmislu treba shvatiti osjetilnu sposobnost. Budu-ei da razllcnost njihova znacenja nema imena, autvrdeno je 0 njima da su razlicita i kako su razli-cita, numo je sluZiti se izrazima lttrpjetic i pro-mijeniti sec kao pravim nazivima. Osjetilna spo-sobnost je u potenciji kakvo je osjetilno vee u en-telehiji, kao sto je ~no.5I Trpi doista ono sto ni-je jednako, a kad je pretrpjelo, Izjednacuje se ijestkakvo je ono.6. Sto se tice svakog osjetila treba prije svega

govoriti 0 predmetima opazanja. Sto se osjetilimamoze opafati uzima se u tri znacenja. Za dva lea-zemo da ih osjecamo po sebi a jedno po akciden-eiji. Od dva jedno je vlastito svakog osjetila, a dru-go je zajednieko svima. Nazivam vlastitim ono ko-je se ne moze opafati drugim osjetilom i oko koje-58. 417 b

46

ga ne mofe biti prevare, kao npr. za vid boja, zaslub zvuk, za okus sladak sok. Opip pak ima viserazlicltosti, No svako osjetilo odlucuje 0tome iDevara se u odnosu na boju niti zvuk ni 5tOje onobojadisano i gdje je iIi kakav je zvuk i gdje je.Takve se stvari smatraju vlastitima svakog osjeti-la, a zajednicko" je kretanje, mirovanje, broj, ob-lik, velicina, jer takve stvari nisu vlastite nijednomosjetilu nego su zajednicke svima. Kretanje naimemoze se opazati i opipom ividom. Govori se opa-bjno po akcidenciji u slucaju npr. ako bi bio hi-jel sin Dljarov," Po akcidenciji se naime ovaj opa-b, jer je opazanje ovoga po akcidenciji spojenos bijelim, Zato nista ne trpi od opazajnoga ukolikoje takav. A od po sehi opazajnoga opazajno je upravom smislu vlastito i u odnosu prema tome jepo prirodi bit svakog osjetila.

7. Predmet vida je ono 8tOse moze vidjeti," Vi-dljiva je boja i ono sto se moze rijecju opisati aslucajno je bez Imena. To sto govorimo postat cejasno u nastavku. Boja je dakle vidljiva, a to je ono8tOje po sebi na vidljivom. Po sebi De mislim sa-mom rijecju nego ODO5tOu sehi ima uzrok svojevidljivosti. Svaka boja je pokretac u ostvarenjuprozimoga i to je njezina priroda. Zato boja nijevidljiva hez svjetla, vee svaka boja svake pojedinestvari vidi se na svjetlu. Stoga treba najprije 0svjetlu reel sto je.

418 b

59. 0 sposobnosti opaianja kroz vid, sluh itd. vidi .PIa-ton, Teetet 185 aid.60. Izmisljeno lice61. Usp. i429a

47


12/30

Postojl dakle nesto prozirno. Prozirnim zovemone sto je vidljivo, ne naprosto receno sto je posebi vidljivo, vee kroz tudu boju. Takvi su zrak ivoda i mnoga kruta tijela. Nisu prozirni ukoliko jevoda niti ukoliko je zrak, nego jer se neka ista pri-rodna kakvoca nalazi u njima objema i u vjecnomtijelu gore (u zraku). Svjetlo je njegovo ostvarenje,tj. prozirnoga ukoliko je prozirno. A gdje je pro-zimo u potenciji tu je i mrak. Svjetlo je kao bojaprozirnoga kad je prozirno u entelehiji pod djelo-vanjem vatre iii takvoga kao Atoje nebesko tijelo.Iovome naime pripada nesto Atoje jedno i isto.Receno je Atoje prozimo i Atoje svjetlo. Ovo nitije vatra niti uopce tijelo niti isparivanje nijednogtijela (jer bi u tom sluaju bilo neko tijelo), negoje prisutnost vatre iii neteg takvog u prozimome.Ta nije ni moguee da u istome budu dva tijela. Ci-ni se da je svjetlost suprotnost mraku. Mrak jeliAavanje iz prozirnoga takve kakvoce." Stoga je ja-sno da je svjetlost prisutnost u njemu takve kakvo-ceoPa ni EmpedokIo nije ispravno rekao niti ako jeneki drugi tako rekao da se svjetlo brzo krece iprostire Izmedu zemlje i zracnog prostora a da gami ne opazamo, To je nairne protiv jasnoce rasu-divanja iprotiv onoga sto se pojavljuje u osjetili-ma o U kratkom vremenskom razdoblju moglo bibiti neopa!eno, ali da bude neopa!eno od istokado zapada odvise je smiona pretpostavka.

Primatelj boje je bezbojno, a zvuka bezvucno.Bezbojno je prozirno iaDO sto je nevidljivo ili [e-62. tes toiaut~s h6kse6s = takvop stanja, tj. kakvOCekoju u prozimom stvara prisutnost vatre48

dva vidljivo, kao npr. tamno. Takvo je iprozirnoali ne kad je prozirno u entelehiji nego kad je upotenciji. Ista je naime priroda sad tmina a sad 41901je svjetlo. Nije sve vidljivo u svjetlu vidljivo negosamo vlastita boja svakog tijela. Neke stvarl ne vi-de se na svjetlu, ali u tami proizvode osjet (vidlji-vosti), kao npr. one koje se pojavljuju vatrene isvjetlucave (nemaju jednog zajednickog naziva) kaonpr. gljiva, rog, glave riba, ljuske i oci. No vlasti-ta boja nijedne ad tih stvari se ne vidi. Zbog kojegse uzroka to vidi u mraku drugo je pitanje. Zasa-da je toliko jasno da se boja vidi na svjetlu. Zatose ne vim bez svjetla. To bijase samoj boji bit dabude pokretac u ostvarenju prozirnoga, a entele-hija prozimoga je svjetlo. Dokaz tome je ocit. Akonaime netko postavl obojeni predmet na sam or-gan vida, neee se vidjeti. Boja pokrece prozimo,npr. zrak, a od njega, jer je neprekidan, pokrecese osjetilo. S obzirom na to Demokrit Degovori to-cno misleci, ako bi izmedu bio prazan prostor, dabi se jasno vidio mrav na nebu, jer je to nemogu-Ce .63 Kad naime osjetilo primi neki dojam, nastajegledanje, a nemoguce je da doista to biva od sameboje kad je videna. Preostaje dakle da nastaje odonoga sto je izmedu. Stoga je nuzno da postoji ne-sto izmedu. Kad bi nastao prazan prostor, ne sarnoda se nece vidjeti jasno nego se uopce nista necevidjeti.

Receno je dakle zbog kojeg je uzroka nuzno dase boja vidi na svjetlu. Vatra se vidi na oboma, iu mraku ina svjetlu. To je inuzno jer prozirno63 . Predsokratovci 6"8A 1224 Aristolel 49


13/30

od toga postaje prozirnim (djelovanjem vatre). Is-to objasnjenje vrijedi i za zvuk i miris. Nijedan odnjih, kad doticu osjetilo, ne stvara osjet, nego seod mirisa i buke pokrece uno sto je izrnedu, a odovoga svako pojedino osjetilo. Kad netko postavina sarno osjetilo zvucan ili mirisni predmet, neceproizvesti nikakav osjet. 1ednako je i sto se ticcopipa iokusa iako se ne cini. Zbog cega bit ce kas-nije jasno." Posrednik kod zvukova je zrak a kodmirisa nema imena, ali postoji neko zajednickosvojstvo kod zraka i vode - kao sto je prozirno zaboju tako i za uno sto ima miris - sto se nalaziu objema ovim elementima. 1asno je da i vodenezivotinje imaju osjet mirisa. No covjek i od kopne-

419 b nim zivotinja koje disu ne mogu imati osjet miri-sa a da ne disu. A uzrok i 0 tome bit ce navedenkasni]e."

8. Raspravimo sada najprije 0 zvuku i0 sluhu.Zvuk je dvojak, jedan u ostvarenju, drugi u mo-gucnosti. Kazemo naime da neke stvari nemaju zvu-ka, kao npr. spuzva, vuna, a druge da imaju, kaonpr. bakar i tijela koja su tvrda i glatka jer moguzazvecati. Mogu proizvesti zvuk u ostvarenju u pro-storu izrnedu sebe isluha. Zvuk u ostvarenju na-staje uvijek od necega nasuprot necemu i u nece-mu, jer je udarac onaj koji to cini. Stoga je nemo-guce da nastane zvuk samo od jedne stvari. 1ednoje naime ono sto udara, a drugo udareno. Zato unosto zvuci zvuci u odnosu na nesto, a udarac ne na-staje bez kretanja. Kao sto rekosmo, zvuk ne pro-64 . 422 b6 5. 421 b I0 !.

izlazi od udarca bilo kojih stvari, Ne proizvodinikakav zvuk vuna ako se udari, nego bakar iunosto je glatko isuplje. Bakar jer je gladak, a supljatijela poslije prvog udarca proizvode mnogo uda-raca odjekivanjem jer ne moze izaci pokrenuti zrak.I nadalje, zvuk se cuje u zraku iu vodi ali u ma-njoj mjeri. Zrak i voda nisu odreditelji zvuka, ne-go mora nastati udarac tvrdih stvari jednih pro-tiv drugih i protiv zraka. To biva kad se udarenzrak oddi ine rasprsi se. Zato ako se brzo i ze-stoko udara, zrak odjekuje. Mora naime kretanjeudarenog predmeta preteci rasprsenje zraka kaokad bi se udarila gomila ili neka hrpa pijeska kojase brzo krece.

1eka nastaje kad od jedne kolicine zraka, odije-ljene u posudi i sprijecene da se rasprsi, zrak bivanatrag potisnut kao lopta. tini se da jeka uvijeknastaje ali nije jasna jer se sa zvukom zbiva kaoi sa svjetlom. Svjetlo uvijek daje odsjaj (svjetlanaime ne bi bilo na svakom mjestu nego bi biomrak izvan suncem obasjajana mjesta), ali ne da-je odsjaj kao od vode ili bakra iii nekog drugogglatkog predmeta te stvara sjenu po kojoj odredu-jemo svjetlo.

Prazan prostor se s pravorn naziva odrediteljemslusanja, jer se cini da je prazan prostor zrak, aova] je proizvoditelj slusanja kad je stavljen u po-kret kao neprekidan ijedinstven. Zato sto je ras-prsljiv ne odjekuje osim ako nije gladak udareni 420 apredrnet. Tada postaje jedan upravo zbog rayne po-vrsine, jer je jedna ravnina glatkog tijela. Zvucnoje dakle ono sto je sposobno pokrenuti u nepreki-nutom slijedu jednu kolicinu zraka do sluha. Zrak

51


14/30

je prirodno zdruzen s organom sluha. Zato sto seuho (organ sluha) nalazi u zraku, kad je pokrenutvanjski zrak, pokrece se onaj unutra. Stoga zivoti-nja (zivo bice) ne cuje na sve strane niti zrak prodi-re posvuda. Dio koji ce biti pokrenut ikoji je ziv '"nema posvuda zrak. Sam zrak je bez zvuka zato stose Iako rasp rsuje. No kad se sprijeci rasprsivanje,njegovo kretanje je zvuk. Zrak je zatvoren u usirnada bude nepokretan kako bi tocno osjecao sve raz-like gibanja. Stoga i u vodi cujemo jer voda ne pro-dire u sam zrak usko spojen s organom sIuha a ni-ti u uho zbog zavoja," Kad se to dogodi, uho necu]e, a ne luje niti ako je slusna kozica bolesnakao sto je i kod vida (kad je bolesna) koflca nazjenici. Znak da se cuje iIi ne jest da uho uvijekodjekuje kao rog,6I jer zrak u usima uvijek se kre-ce nekim vlastitim kretanjem. No zvuk je (usirna)stran inije viastit. Zato kazu da cujemo s pomocupraznoga ipredmeta koji odjekuje jer slusamo sorganom koji ima omedeni zrak.Da Ii odjekuje udareno iIi one koje udara? IIimozda oba na razlicit nacin? Zvuk je naime kreta-nje onoga sto se moze kretati na isti nacin na koji

predmeti glatkih povrsina odskacu kad ih netkoudari, No ipak, kao sto je receno, ne odjekuje sva-ka stvar udarena iIi koja udara, kao npr. ako iglaudari iglu, vee udarena stvar mora biti glatka ta-ko da se zrak odbija najednom.66. Usvajam lekciju empsykhos67. Polukruini kanali68. Aristotel vjerojatno misli na mukli zvuk koji se cu-je kad se rukom zatvori uho

52

Razlike zvonkih tijela ocituju se ostvarenjem zvu-ka. Kao sto se bez svjetla ne razaznaju boje takose bez zvuka ne razlikuju visoko i duboko. Ti seizrazi uzimaju u prenesenom znacenju od opiplji-vih stvari. Visoko naime pokrece moe osjeta jakoza kratko vrijeme, a duboko malo za dugo vrijeme.No ipak visoko nije brzo niti je sporo duboko, veekod jednoga takvo kretanje nastaje zbog brzine,a kod drugoga zbog sporosti. Cini se da je to su- 420 bglasno onome sto je za opip ostro i tupo. Ostroje naime kao ubod, a tupo kao guranje zato sto je-dna pokrece moe osjeta za kratko vrijeme, a drugoza dugo vrijeme. Stoga slijedi da je jedno brzo adrugo sporo.o zvuku dakle nekabude takvo razlikovanje. Glasje neki zvuk fivog stvora. Od nezivih stvari nijednanema glasa, ali za usporedbu kaze se da imaju glasnpr, fruIa i lira" i druge nezive stvari koje imajuregulator" imelodiju igovor jer se cini da iglasposjeduje te elernente. Mnoge zivotinje nemaju gIas,kao npr, one bez krvi i ribe od onih koje imajukrv. To je razlozno ako je zvuk neko kretanje zra-ka. One za koje se govori da imaju glas, kao npr. ri-be u Ahelo]u," pustaju zvuk skrgama iI i necim dru-gim takvim.Glas je zvuk zivotinje izveden ne bilo kojim dije-

lorn tijela. No buduci da sve udareno necim u ne-69. Glazbalo prvotno s 4 a kasnije 7 iica, oblikom slienokitari70. Naprava na muzickim instrumentima za promjenu vi-sine, boje isnage zvuka71. Velika rijeka u Grekoj, Dijeli Akarnaniju od Etolije iutjeee u Jonsko more. Vidi i Hist. animo 3,535b

53


15/30

5tOiu necernu pusta zvuk, a to je zrak, razloznobi bilo da pusta zvuk sarno ana sto prima zrak.No priroda se slufi udisanim zrakom za dvije dje-latnosti. Jezikom za okus igovor, od kojih okus jenuzdan (zato pripada vecembroju zivih bica), a vr-snoca Izrazavanja je zbog dobra. Tako (se prirodasluzi) i udisanim zrakorn za unutarnju toplinu kaonuznu (a uzrok reci ce se u drugim spisima7 2 ) i zaizvodenjegovora da bi se ostvarilo dobro. Organ zadisanje je grkljan. Pluta su one zbog cega ovaj diotijela postoji. U ovom dijelu tijela kopnene Zivoti-nje imaju vise topline ad ostalih. Disanje je potreb-noprije svega onommjestu oko srea. Zato je nuznoda udisani zrak ulazi u zivotinju. Stoga glas je uda-rae zraka, koji udise dusa koja se nalazi u tim dije-lovima tijela, udarae protiv tako zvanog dusnika,Nije naime svaki zvuk zivotinje glas, kao 5tOreko-sm073 (moze se dakako zvuk proizvoditi i jezikomkao i kasljanjem), nego je potrebno da bite kojeproizvodi udarac bude fivo i da to tini s nekomslikom i prilikom u dus], Glas je naime znacenjskizvuk a ne zvukudisanog zraka kao kasalj. Tim zra-korn zivo bice udara onaj zrak u dusnlku iprotivnjega.Dokaz je tome da ne moZegovoriti onaj kojiudise i izdise nego onaj koji zadriava zrak, Onajkoji zadrzava zrak vrSi njime to kretanje. Jasno jedakle zasto su ribe nijeme. Nemaju grkljan, a tajdio nemaju jer ne primaju zrak niti disu, Zbog ko-jeg uzroka drugo je objasnjenje,"72 . De respirat. 472 a i478 a73. 420 b74. Usp. De part . animo 3,669a54

9. 0 miris~ i rnirisljivom rnoze se odrediti manjeod recenog, jer kakvoca mirisa nije jasna tako kao~vuk i boja. Uzrok je tome 5tOnarn ovaj osjet nijeJ~sno odreden nego losije od mnogih zivotinja. Co-vjek naime losije osjeca miris inijedan od miris-nih predmeta ne osjeca bez neugode Ili ugode jerosjetilni organ nije tocno odreden. Tako otprilikeiziv~tinje tvrdih ociju opazaju boje i nisu im po-~~e jasne r:azlike boja osim po onome sto zadajeI I I . ~e za~a!e str~. Tako.i ljudski rod zamjecu]e~Inse. Cinl se narme da je jednako i s okusom, arsto tako da su vrste okusa slicne onima mirisa, Noosjet okusa imamo odredeniji zato sto je on nekavrst op~pa,a.ta.j je osj~t u covjeka veoma razvijen.l . ! ~stahm osjetima covjek zaostaje za mnogim zive-tinjama, a sto se tice opipa mnogo se ad ostalihosobito istice. Zato je i najpametniji od zivih blca.Dokaz je ito da u ljudskom rodu u odnosu na toa ne na neko drugo osjetilo irna ih koji su nadare-ni inenadareni. Oni naime tvrda mesa umno su ne-nadareni a oni mekog mesa nadareni. Kao 5tOje je-dan sok sladak a drugl gorak, tako su i mirisi. Nojedne stv.a? imaju isti miris iokus, mislim npr,sladak mms isladak okus, a druge suprotno. Istoje tako imiris ostar, kiseo, ljut, mastan. No, kaosto rekosmo, zato 5tOmirisi nisu ostro razluciv]kao oku~i,od o~ihsu dobili imena po slicnost] pred-~eta (djelovanja). Sladak je naime miris safranaI meda, a ostar majcine dusice i takvih stvari. Naisti je nacin i kod ostalih stvari.

Kao sluh tako i svako osjetilo jest osjetilo ona-ga 8tO se moze ionoga 8tOse ne moze cuti, vidonoga 5tOse moze Ionoga 8tOse ne moze vidjeti,

421 b

55


16/30

injuh onoga ito se mofe ionoga sto se ne moze mi-risati. Bezmirisno pak jedno je ono koje je gotovouopce nemoguce da ima miris, a drugo ima malii neznatan. Jednako se kaze iza neukusno.Njuh se ostvaruje kroz posredovanje, npr. zra-

ka iii vode, Cini se naime da osjecaju miris i vo-dene zivotinje jednako Ione koje imaju ione kojenemaju krv kao ione u zraku. Neke od njih pri-vucene blagim mirisom izdaleka idu ususret hra-ni. Zato se pojavljuje poteskoca ako sve zivotinjena isti nacin osjecaju miris. Covjek to osjeca udi-suci, a kad ne udise nego izdise Ili zadrzava dah, neosjeca miris niti izdaleka niti izbliza niti ako mu sepredmet postavi u nozdrve. Da se predmet postav-ljen na samo osjetilo ne moZe osjetiti, zajednickoje svim zivotinjama, ali da bez disanja ne mazeosjetom opazat! osobitost je Ijudi. Ocigledno je toiz iskustva. Stoga beskrvne Zivotinje, jer ne dlsu,morale bi imati neld drugi osjet mimo navedenih.No to je nemoguce ako osjecaju miris. Osjetilnoopazanje mirisnoga, bilo smrdljivog bilo mirislji-vog, jest njuh. Inadalje, cini se da propadaju (ugi-baju zivotinje) od Zestokih mirisa od kojih i covjek,kao npr. asfalta, sumpora itakvih tvari. NuZno jedakle da osjecaju mirls ali ne diSuei.Prema tome cini se da se kod ljudi to osjetilo

razlikuje od onoga ostalib zivotinja bas kao inje-gove oei u poredenju s zivotinjama suhih ociju.Oci naime imaju ovoj i kao omot vjede i ne videako ih ne pokrene ipodigne. Zivotinje suhih (tvr-dih) ociju nemaju nista takvo, vee odmah vide ono8tO se zbiva u prozimom. Tako je doista iorgan

422 a mirisa kod nekih nepokriven i otvoren kao oko, a56

kod drugih koji primaju zrak ima pokrivac koji seotkriva kad disu, jer im se sire zi l ice iprolazi. Za-to zivotinje koje disu ne osjecaju miris u vodi. Nu-mo je naime udisanje da osjete miris, a to ciniti uvodl je nemoguce, Miris pripada suhome kao 5tOokus pripada vlaznome, a osjetilo njuha je takvo umogucnostl.10. Ono 8tO se mofe kusati je nesto opipljivo i toje razlog da ga se ne moze osjetiti posredovanjem

tudeg tijela, a niti opip (se ne mofe osjetiti takvimposrednikom). I tijelo u kojem je tecnost, 8tO semoze kusati, je u vlazi kao materiji, a to je opiplji-yo. Zato da smo iu vodi, osjecali bismo slatkokoje je unutra baceno. No osjet nam ne bi biokroz posrednika nego mijesanjcm slatkoga s via-gom kao sto je kod pica.Boje se ne vidi tako tj. mijesanjem niti otjeca-njem. Kod okusa dakle nema nikakvog posredni-ka." No kao sto je boja one sto se moze vidjeti

tako je tecnost ono sto se moze kusati. Nista necim osjet okusa bez vlage vee mora Imati vlagu uostvarenju ill u mogucnosti, kao npr. sIano koje seisamo mofe rastapati irastapati s jezikom.Kao sto ivid sadrZava vidljivo i nevidljivo (mrak

je naime nevidljiv, a i njega vid razabire) i jos oneveoma svijetlo (i to je naime ne vidljivo ali na dru-gi na~in od mraka). Jednako tako i sluh zahvacabuku i tisinu - jedno od njih se moze a drugo nemoze cuti - i jaku buku kao 8to vid blistavo svjet-1 0 (jer kao 8tO se mala buka ne moze cuti a na ne-ld nacin ivelika isilovita). Izraz nevidljivoe ka-75. Usporedba s vidom nije potpuna

5 7


17/30

fe se za ono sto je posve nevidljivo. Tako se koddrugoga kaze nemoguce za one sto nema iIi imau neznatnoj mjeri prirodna svojstva kao sto je zivertinja bez nogu H i plod bez kostice, Tako i okus sadr-fava ukusno i bezukusno. Bezukusno je ono sto imamalu iii Iosu tecnost ili sto je pogubno za okus. Cinise da je pocetak razlikovanja pitko inepitko (nekije okus obojega, ali od jednoga je los ipoguban a oddrugoga je prema prirodi). Pitko je zajednicko opi-

4 22 b pu iokusu. Buduci da je one sto se moze okusitivlazno, nuzno je da njegovo osjetilo ne bude nitivlazno u entelehiji niti nesposobno da postane vlaz-no. Okus naime trpi nesto od onoga sto se rnozeokusiti ukoliko se moze okusiti. Nuzno je dakle dabude ovlazeno one sto se moze ovlaziti i da se odr-zava a da ne bude vlaZno osjetilo okusa. Dokaz jeda niti ne osjeca posve sub jezik niti odvise vla-ian. U tom slucaju dodir nastaje od prijasnje vIa-ge kao stokad netko, okusivsl prije zestoku tecnost,kusa drugu, i kao sto se bolesnicima sve cini gorkozato sto osjecaju jezikom punim takve vlage. Vr-ste tecnosti, kao ione od boja, jesu jednostavne isuprotne - slatko i gorko - slatkoga se ddi ma-sno a gorkoga sIano. Izmedu ovih su ljuto, trpko,resko i kiselo. Cini se da su otprilike takve razliketecnosti (okusa). Stoga osjetilo okusa je u moguc-nosti takvo, a sto se moze kusati je ono sto ga stva-ra u entelehiji,"

11. 0 opipljivom i opipu postoji isti odnos. Akonaime opip nije sarno jedno opazanje nego ih jeviSe, nuzno je da ima vise opipIjivog sto se mofe76. 418 a58

osjetiti. Poteskoca je da li ih je vise Ill jedno iko-je je osjetilo opipljivosti da Iimeso ikod drugihzivih bica slicno odgovarajuce ili nije, vee je mesoposrednik, a prvotno osjetilo je nesto drugo unu-tra.

Cini se da je svaki osjet osjet sarno jednog parasuprotnosti, kao npr. vid bijeloga i crnoga, sluhvisokog idubokog, okus gorkog i slatkog. No uopipljivom ima mnogo suprotnosti: topio ihladno,suho i vlaZno, tvrdo i meko i drugo takvo. No 1'0-stoji neko rjesenje i za tu poteskocu u tome da ikod drugih osjeta ima vise suprotnosti, kao npr. uglasu nije same visina i dubina nego ijacina isla-bina te glatkoca i tvrdoca glasa i drugo takvo. Ikod boje ima drugih takvih razlicnosti. No nijejasno koja je tako jedinstvena osnova kod opipakao sto je kod sluha zvuk.Da Ii je osjetilo opipa unutra Ili nije, vee je toupravo meso? Cini se da nema nikakva dokaza daosjet nastaje cim se dodiruju predmeti. Ako bi na- 42 3 aime netko na primjer sada ucinio kozicu i razapeoje oko mesa, na jednaki bi nacin dodirnuta odmahprenosila osjet. Pa ipak je jasno da u njoj nijeosjetilo opipa. A ako bi bila srasla, jos bi brze osjetprodirao. Stoga taj dio tijela" cini se da je takavkao da je oko nas cvrsto ovijen zrak pa se mozeciniti da necim jednim osjecamo zvuk i boju imi-ris i da su vid, sIuh i njuh jedan osjet. No ovako,jer su odvojena sredstva kroz koja nastaju kreta-nja, ocito je da su navedena osjetila razlicita. Stose pak opipa tice to zasada ostaje nejasno. Nemo-77. Meso

59


18/30

guce je naime sastaviti zivo tijelo od zraka iii odvode jer ana mora biti nesto cvrsto. Prema tomeostaje da bude pomijesano ad zemlje i takvih tva-ri kao sto trazi meso i tome primjereno. Stoga jenuzno da tijelo bude posrednik prirodno vezan sasposobnoscu opipa kroz koji nastaje vise osjeta.Da ih je vise pokazuje opip jezikom, Istim dijelomnaime osjeca sve opipljivo i vlazno. Da i ostalo me-so osjeca vlagu, einilo bi se da su okus i opip istiijedan osjet, ali ovako su dva jer se ne mogu me-dusobno zamijeniti.Netko bl se mogao naci u neprilici da Ii svako

tijelo ima dubinu, tj, trecu dimenziju, a dva tijela,izmedu kojih je neko tijelo, ne mogu se medusobnodoticati. Osim toga vlazno ne postoji bez tijela, nitimokro, vee je nuzno da su voda ili da sadrZavajuvodu. Tijela pak, koja se medusobno dodiruju u vo-di, buduci da im nisu suhe povrslne, nuzno je daimaju izrnedu vodu kojom su pokriveni vanjski dl-jelovi. Ako je to istinito, nemoguce je da u vodi je-dna stvar dodiruje drugu, a na isti nacin iu zraku(jednako se naime odnosi .zrak prema onome stoje unjemu i voda prema onome uvodi. No to namostaje nepoznatokao i zivotinjama u vodi ako mo-kro tijelo dotice mokro tijelo). Da Iise, dakle, osje-

423 b canje svih stvari 7Jbiva na isti nacin ili jednih najedan a drugih na drugi nacin kao sto se upravo sa-da cini da okus i opip bivaju dodirivanjem, a ostaliosjeti izdaleka. No to nije moguce. Tvrdo i mekoosjecamo kroz druga tjelesa kao izvucno ividlji-vo i mirisljivo, No jedne stvari izdaleka a drugeizbliza, zato nam ostaje neopazen (posrednik). Sto-ga sve opazamo kroz posrednika, ali nam kod to-60

ga izmice opazanju. Pa ipak, kao sto prije rekosmo,ako bismo opazali sve opipljivo kroz kozicu ne opa-zajuci da nas ona odvaja (ad predmeta), nalazili bi-smo se u istom stanju kao i sada u vodi i zraku.Sada nam se naime cini da stvari dodirujemo idanista nije izmedu. No opipljivo se razlikuje od vid-ljivog i zvucnog sto ova osjecarno time sto posred-nik vrsl nesto na nas, a opipljivo ne djelovanjemposrednika nego zajedno s posrednikom kao onajkroz stit ranjen. Nije ga naime ranio udareni stitnego se dogodilo da su oba zajedno pogodeni.Jednom rijecju, cini se da meso i jezik stoje tako

u odnosu na svoj osjetilni organ kao zrak ivoda uodnosu na vid isIuh i njuh, upravo kao svako po-jedino od ovih.' Kad bi sarno osjetilo doslo u do-dir s predmetom, niti bi tad a niti tom prilikom na-stajalo opazanje kao na priliku ako bi netko po-stavio na povdinu oka neko bijelo tijelo. Stogaje jasno da je osjetilo opipljivoga unutra." Sarnotako moze biti za to osjetilo kao 5tO je i za ostala,jer stvari postavijene na osjetilo ne osjecaju se,a postavljene na meso osjecaju se. Stoga je mesoposrednik opipa.Predmet opipa su razlicne kakvoce tijela ukolikoje tijelo. Mislim na razlicnosti koje odreduju ele-menti: toplo, hladno, suho, vlazno, 0 cemu smo go-

vorili vee prije u spisu 0 elementima." Osjetilni or-gan njihov je opip u kojemu se osjct zvan opip na-lazi kao u prvom sjedistu iu mogucnosti je takav78. Tj. zrak ivoda79. Aristotel ne oznacuje tocno gdje se to nalazi80 . Misli na spis De gener. et corr. 3,2-3

61


19/30

424 a dio. Osjecanje je neko trpljenje. Stoga stvarajuce,kakvo je same stvaralackom snagom cini takvimono koje je prije bilo same u mogucnosti '.Zato ono5tO je toplo i hladno ili tvrdo imeko u. ~ednakomstupnju kao osjetilo ne osjecamo ~ego njihova pre-koracenja, jer je osjetilno opazan]e kao neka..sre-dina suprotnosti koje su u osjetilni~ ~~afanjlma.Zato sredina odreduje one sto se osjctilima .mozeopazati, Sredina je sposobna. odr~~vati. PostaJ.~ na-ime U odnosu na obje skrajnosti jedna od njih, Ikao 5tOone koje mora opafati bijel~ ic~o ne tre-ba biti nijedno od njih u stvaralac~oJ S~.I a u mo-gucnosti oboje. Tako je i kod ostalih oSJetIla: Ikodopipa organ nije ni toplo ni .hla~~: I~da1.~e, .~aosto vid odreduje na neki nacin vidljivo 1 nev~dljlVO,iednako iostala osjetila svoje suprotnosti, t::l~Oa J , I" N pIpje iopip osjetilo opipljivog I neoprp JIVOg.. eo.-

Iiivo J ' e ono koje ima Ili sasvim malu osobinu oprp-Jl . k '1' komi stljivih tijela, kao na primjer zra , 1 1 pcc: omjernosopipljivog, kao one koje moZe unistavati. 0 svakompojedinom osjetilu receno je u glavnim crtama.

12. Opcenito 0 svakom osjetu treba uzet~ ~a !eosjetilno opahnje sposobno za primanj~ oSJetI~mhoblika bez materije kao sto vosak prima otlsa~(znak) prstena bez feljeza izlata, On uzima ~~atmiIi zeljezni otisak, ali ne ukoliko je to zla~o I I I z~-1 Na dsti naCin svako osjetUo trpi djelovanjeJezo. , kpredmeta koji Ima boju iiiokus ili zvuk, ali ne u 0-liko je svaki pojedini od njih .nazvan predmetomnego ukoliko je takvog svojstva. iU o~nos~ na ob-lik. Pravi osjetilni organ je onaj u kojem J~ takv~sposobnost. Sposobnost i osjetilni organ su isto ah62

bit je razlicita, Ono koje osjeca trebalo bi biti nekavelicina, ali ni sustina opaiajne mogucnosti nl os-jetilno opaianje nisu velicina nego neki oblik i spo-sobnost osjetila.. I~ toga je ocito i to zasto prekomjernosti osje-tilnih opafanja uniStavaju osjetilne organe. Ako je

naime kretanje jace od osjetilnog organa, raspadase oblik - a to bijase osjetilno opaianje _ kao 5tOse razara glazberu sklad izvuk ako se zestoko uda.raju zice. Ocito je i to zasto biljke ne osjecaju iakoirnaju neki dio duse81 itrpe pod utjecajem dodir-ljivog - postaju hladne itople. Uzrok je u tomesto nemaju sredine niti takvo pocelo koje hi prihva-tilo oblike osjetila nego trpe zajedno s materijom.~~tko. ~i mo?ao pitati da .Ii ono sto ne rnoze osje-tit! mms trpi nesto od mirisa Ill od boje one stone moze vidjeti i jednako tako i za ostala osjetila.No ako je miris one sto se moze mirisati i ako mirisnesto cini, cini mirisanje. Stoga nijedno bice, kOjene moze osjetiti miris, ne moze trpjeti od rnirisa(isto se moze kazati i za ostala osjetila) a niti odonih koji mogu osim ako ima svako pojedino spo-sobnost opazanja. Jednako je jasno iovako: nitisvjetlost i mrak niti buka niti minis ne djeJuju ni-sta na tjelesa, nego tjelesa u kOjima se nalaze, kao~~r. zrak zajedno s gromom cijepa drvo. No opip-ljive stvari itecnosti vrse djelovanje. Kad ne bi bi-10 tako, od koga hi trpjele djelovanje imijenjale sestvarl bez zivota? Zar ce dakle itjelesa vrsiti dje-lovanje? Ili svako tijelo ne moze trpjeti djelovanjemirisa Ibuke? Ioni koji trpe imaju neodreden ob-

424 b

81. Radl se 0 tzv. vegetativDoj dui. Vidi i411 b i415 a

63


20/30

lik ine rniruju, kao npr. zrak (on daje neki miriskao da je nesto pretrpio)? Sto je drugo osjetiti mi-ris nego trpjeti nesto? Ili osjecati rniris znaci iosje-tilno opazati, a kad je zrak pretrpio djelovanje, po-staje odrnah osjetilno opazen.

III. K n jig a

1-2. Odnos osjeta i predmeta1. Da ne postoji drugo osjetilo uz pet - rnislirnova: vid, sluh,njuh, okus, opip - moze se netko

iz slijedeceg uvjeriti. Nairne, ako i sada opazamosve za sto je opip osjetilno opazanje (svepromjeneopipljivoga, ukoliko je opipljivo, mi mozemo opi-porn opazatl), nuzno je da nam izostaje i osjetiloako izostaje neko osjetilno opazanje. Sto izravnodoncuct opaZamo,moze se opazati opipom koji u-pravo posjedujemo, a sto doticuCikroz posrednikei ne neposrednim dodirivanjem, opazarno jedno-stavnim tijelima, mislim npr. zrakom i vodorn.Sto-ga ako se kroz jedno sredstvo moze opazati viseopazajnog koje je medusobno razlioito po rodu, on-da je nuZno da onaj koji irna takvo osjetilo mozeopazati oboje (kao npr. ako je osjetilni organ odzraka, a zrak je sredstvo zvuka i boje). No ako vi- 425 aSe elemenata prenose isto npr. boju, prenose i zrakivoda (oboje je naime prozimo). Tko posjedujeosjetilo sarno od jednog od dva sredstva, opazatce osjetno preneseno kroz oba. Od jednostavnihelemenata sarno SU od ova dva sastavljena osjetila,od zraka ivode (zjenica od vode, sluh od zraka, anjuh od jednoga iIidrugoga. Vatra pak ili se ne na-lazi ni u jednom iIi je zajednicka svima (nista senaime ne moze opaZati bez topline). Zemlja se iiini u cemu Denalazl iI i je pomijesana na posve oso-5 Aristotel 6S


21/30

bit nacin s opipom. Zato bi preostajalo da ne po-stoji nijedno osjetilo izvan sastavljenih od vode izraka, a to isada posjeduju neke iivotinje. Sva da-kle osjetila imaju fivotinje koje nisu nepotpune ni-ti osakacene. Cini se naime" da ikrtica ima oei podkozom, Stoga ako ne postoji neko drugo tijelo iosobina koja ne bi pripadala nijednom od ovdas-njih tjelesa, nijedan osjet ne bi izostajao.

No ipak ne moZe biti neko osobito osjetilo za za-jednicke stvari koje opazamo po akcidencijr" sva-kim pojedinirn osjetilom, kao npr. kretanje, miro-vanje, oblik, velicinu, broj, jedinicu.

Sve ovo opazamo kretanjem, kao npr. kreta-njem vellcinu (stoga i oblik; i oblik je naime nekavelicina). Ono sto je u miru opazamo nedostatkornkretanja, broj nijekanjem neprekidnosti i vlastitirnosjetilirna. Svako naime osjetilno opazanje primajedno. Stoga je jasno da ne moze postojati osobitoosjetilo za svako pojedino od ovih, kao npr. za kre-tanje, jer da je tako, opahli bismo ih kao sto sadavidom opazamo slatko. A to biva jer upravo imamoza oboje osjetilo kojim ih spoznajemo kad se naduzajedno. Kad ne hi bilo tako, nikako ih ne bismospoznavali osim po akcidenciji, kao npr. Kleonovasina, ne jer je Kleonov sin, nego jer je bijel, a hi-jelome po akcidenciji biva da je Kleonov sin. Za82. Odlomak je potaknuo rasprave, osobito s obziromna izraz kata symbebekos = po akcidenciji. Neki supredloZili ispred izraza negaciju ou, ali vecina to neprihvaca. Poku!ava se tumaciti s onim sto se nalazi u

41 8 a gdje se govori 0 stvarima koje pripadaju sva-kom osjetilu i 0 onima koje su zajednicke svim osje-tilima.66

zajednicke pak stvari imamo zajednicko osjetiloali ne po akcidenciji. Za njih nema osobito osjetilo.Nikako ih naime ne bismo opazali osim tako kaosto je receno (da mi gledamo Kleonova sina). Osje-tila opazaju po akcldenciji medusobno vlastite pred-mete ali ne ukoliko su sami odijeljeni nego ukolikosu jedno kad zajedno nastaje osjetilno opazanje uodnosu na istu stvar (predmet), kao npr. S obzlromna zuc da je gorka i rota (ne radi se naime 0 druk-cijern opazanju reci da je ohoje jedno). Zato se pa-da u zabludu i ako je nesto zuto, misli se da jefuc.

Netko bi rnogao upitati radi cega imamo viseosjetila a ne sarno jedno. Mozda da nam ne umak-ne ono koje prati i zajednieko, kao npr. kretanje ivelicina i broj? Nairne, da imarno sarno vid i daon ima predmet bijelo, lakse hi nam izbjeglo za-jednicko i cinilo hi se da je sve isto jer se rnedu-sobno prate boja i velicina. No ovako jer se zajed-nicko nalazi i u predmetu drugog osjetila, jasno po-kazuje da je svaki pojedini od njih nesto drugo.

2. Buduci da opazamo da gledamo i cujemo, nu-mo je da iIi vidom Ill drugim osjetilom opazamoda vid gleda. No onda hit ce isto osjetilo vida iboje kao osnove vida. Stoga iii ce biti dva osjeti-la Istoga predmeta iiice jedno osjetilo hiti predrnetsamoga sehe. Inadalje, ako postoji i drugo osjetilovida iii ce se ici do beskonacnostl Ili ce bilo kojeosjetilo biti osjetilo samoga sebe. Stoga treba tosvojstvo pridati prvome osjetilu. No postoji pote-skoea. Ako naime vidom opafati znac] gledati, gledase boja iii ono sto dma boju. Ako ce netko vidjctiono sto gleda, gledanje ce prije svega imati boju.

425 b

5* 67


22/30

Jasno je dakle da vldom opazati nema jedno zna-cenje, jer ikad ne gledamo, vidom razlikujemomrak isvjetlo, ali ne na isti naeln, I nadalje, onajkoji gleda je kao obojen, jer svako pojedino osjeti-10 mofe primiti opdajno bez materije. Stoga akoinestane ono sto se mose opazati, u osjetilima senalaze osjetilna opafanja i predodZbe.

Djelatnost osjetnoga iosjetilnog opafanja je is-ta i jedna iako im bit nije ista." Mislim npr. zvukUostvarenju islub u ostvarenju. Moguce je da onajkoji ima sluh ne roje i da one koje ima zvuk nezvu~i uvijek. No kad je u djelatnosti one koje mo-ze cuti i kad zvu~i one koje mofe zvu~ti, tada jeu isti ~s sluh u ostvarenju izvuk u ostvarenju. Pr-yoga od njih moglo hi se nazvati shisanje, a dru-

42 6 a goga odjekivanje. Ako je kretanje i djelovanje (itrpnja) u onome koji trpi, nuzno je da se i zvuk isluh U ostvarenju nalaze u mogucnosti sluha. Dje-lovanje stvaralackog ipokretackog ostvaruje se uonome koji trpi. Zato nije nuzno dakretanje bivapokrenuto. Ostvarenje zvucnoga je zvuk iodjeki-vanje, a slusnoga sluh i slusanje jer je dvojak stubidvojak je zvuk," Isto vrijedi i kod drugih osjeti-la iosjetnoga, jer kao sto se i djelovanje itrpnjanalaze u onome koji trpl a ne u onome koji djelu-je, tako je iostvarenje. osjetnoga i onoga 5tO se ti-ce opafanja u onome koji moZe opaiati. U nekim .slucajevima dvije djelatnosti imaju naziv, kao npr.odjekivanje i slusanje, a u drugima jedna iIi dru-ga nemaju imena. Tako se ostvarenje vida zove gle-8 3 . 4 24 a84. 419 b. U ostvarenju iu potenciji68

danje, a ostvarenje boje nema imena. Okus je 0-stvarenje osjetila okusa, a ostvarenje socnostl nc-ma imena. Buduci da je jedno ostvarenje osjetno-ga i onoga sto se tice opazanja, iako im je bit raz-licita, nuzno je da takozvani sluh i zvuk zajednopropadaju ispasavaju se, a jednako tako isocnosti okus i ostalo. No to nije nuzno za tako zvano os-. '"jetno u potenciji. Stoga prijasnji filozofi prirode"nisu 0 tome dobro govorili drleei da nista niti bijeloniti crno ne postoji bez vida, niti socnost bez oku-sa. U jednu ruku imali su pravo a u drugu krivo.Buduci da osjet iosjetno imaju dvojako znacenje- u potenciji i u ostvarenju - receno se kod jed-noga ostvaruje a kod drugoga ne ostvaruje. No onisu jednostavno govorili 0 ~emu nije [ednostavnomisljeno,

Ako je gIas neko suglasje, a glas isIuh su u nekuruku jedno (u drugu ruku nisu jedno isto), ako jesuglasje razmjer, nuzno je i sluh neki razmjer, Za-to svako prekoracenje, i visoko iduboko, upropa-stava sluh," Isto tako kod tecnosti prekoracenjsupropaStava okus, a kod boja odvise sjajno iiimra-eno vid, kod njuba Zestok miris sIadak i gorak, jer 4 26 bje osjetilo neki razmjer. Zato su osjeti ugodni kadsu cisti inepomijesani dovedeni do prikiadna raz-mjera, kao npr, visoko, slatko, sIano. Zaista su ta-da ugodni. Mjesavina opcenito stvara suglasje vee-ma nego visoko iii duboko, a kod opipa ono stose mofe ugrijati iIi ohladiti. Osjet je razmjer, a pre-koraeenje ga razresuje i upropastava.85 . Usp. Platen, Teetet 156a-c8 6 . 4 24 a

69


23/30

Svaki se osjet odnosi na objekt osjetnoga, a na-lazi se U osjetilu, ukoliko je osjetilo," i odreduje"razlike objekta osjetnoga, kao npr. vid bijelo i cr-no, okus slatko i gorko. To je isto tako i kod os-talih osjeta. No buduci da bijelo i slatko i svakopojedino osjetno prosudujemo U odnosu na svakopojedino, time onda prosudujemo njihovu razliku?Nuzno osjetilom jer se radi 0 osjetnome. Po tomeje jasno da meso nije posljednje osjetilo, jer hi on-da hilo nuzno da ono koje prosuduje prosuduje po-mocu dodira s osjetnim. No ne moze se prosudi-vati niti odvojenim osjetilima da je slatko razlici-to od hijeloga, nego treba da se oboje jasno pokazenecim jednim. Tako naime ako bih ja zamijetio je-dno a ti drugo, hilo hi jasno da su medusobno razli-titL Sad treba da jedno kaze da je razliclto, na-ime slatko je razlicito od bijeloga. Kazuje upravoto Isto, Stoga kao sto kazuje tako misli i opaza. Ja-sno je doista da nije moguce odvojenim osjetilimaprosudivati odvojena osjetila. Odatle je jasno idase ne mose niti Uodvojenom vremenu. Naime, kaosto isti princip kazuje da je dobro i zlo razlicito,tako i kad kazuje da je jedno razliclto kazuje da jcto idrugo - izraz kad nije po akcideneiji (mi-slim npr. ako bib sada rekao da je nesto razhcito,a ipak ne da je sada razliclto), nego kazuje tako: isada i da su sada osjeti razliciti, dakle, sudovi suistovremeni. Stoga nedjelj.ivo i u nedjeljivo vrijemeprosuduje. No ipak je nemoguce da se isto, ukoli-ko je nedjeljivo, u isto vrijeme pokrece suprotnim87. 424 a88. 418 a70

kretanjima i u nedjeljivo vrijeme. Ako je nairneslatko, pokrece na ovaj nacin osjetilno opaZanjc iiirazum, a gorko na suprotan nacin i bijelo drukcije.Da Ii je onda ono sto prosuduje ujedno brojem ne-djeljivo inerazdvojivo, a odvojeno bitkom? Ondaje nekako moguce da kao djeljivo opaza odvojenestvari, a nekako je moguce i kao nedjeljivo jer jehitkom djeljivo, a mjestom ihrojem nedjeljivo. IIije to nemoguce. Potencijom naime ista stvar je ne-djeljiva i suprotno, a bitkom nije, ali u ostvarenjuje djeljiva te ne moze biti u isto vrijeme bijela iema. Stoga ne moze primiti niti njihove oblike akose u tome sastoji osjetilno opazanje imoe misl]e-nja. No to je kao s onim sto neki zovu tockom, ko-ja ukoliko je jedna iIi dvije u tome je (i nedjeljiva)i djeljiva. Ukoliko je pak nedjeljivo, ono sto prosu-duje je jedno iu isto vrijeme prosuduje 0 dvome,a ukoliko je djeljivo, sImi se u isto vrijeme dvaputistim znakom (tockom), Ukoliko se dvaput sluZi toe-kom, prosuduje dvije stvari, i to (odvojene) na nekinacin, rastavljeno, a ukoliko jednom, prosuduje jed-no i u isto vrijeme. 0 pocelu dakle, po kojemu ka-zemo da zivotinja moze osjecati, neka je na taj na-tin utvrc1eno.

42 7 a

3. Nastanak predodihi3. Buduci da (istrazlvaci) ponajvise definiraju du-

su dvjema razlicitim osobitostima - kretanjem namjestu, misljenjem i shvacanjem i opazanjem _cini se da je i misljenje i shvacanje kao neko opa-Zan~e (naime u tome obojem dusa prosuduje ispo-znaje nesto od onoga sto jest), a i stari kazu da je

71


24/30

shvacanje i opazanje isto kao sto je iEmpedoklorekao: Prema onome sto jeste u ljudi se razvijapamet i drugdje: Odatle njima je dana da uvijekdrugo spoznaju," Jednako tome zele reci i Ho-merove rijec! Jer takav je razum." Naime, sviovi shvacaju misljenje tjelesnim kao opazanje idrfe da se slicno slicnlm opafa i shvaca kao stosmo u pocetnoj raspravi objasnlli," Pa Ipak treba-lisu oni u isto vrijeme govoriti i 0 zabludi, jer jeona srodnija fivim bicima Iidusa u njoj provodi du-

427 b lje vrijeme. Stoga je nuzno, kao sto neki tvrde, dasu sve pojave istinite" iIi da je zabluda dodir s ne-jednakim jer ovo je suprotno stavu da se jednakospoznaje jednakim (slicno slicnim), No s obziromna suprotnosti cini se da je zabluda iznanje isto.No ocito je da doista opafati i shvacati nije isto.Nairne, u jednome imaju udjela sva ziva bica, a udrugome" malo njih. No niti spoznavanje - u ko-jemu je istinito i neistinito spoznavanje, istinito jerazboritost i znanje i istinito mnijenje, a neistini-to je tome suprotno - niti spoznavanje nije isto sopazanjem, Opazanje naime vlastitih osjeta uvijekje istinito i pripada svim fiv,im bicima, a rasudiva-nje moze biti i lazno te ne pripada nikome koji ne-rna razum, jer predodzba je razlicito i od osjetil-89. Predsokratovci 31, B 106. Druga misao u malo izmi-

jenjenu obliku dolazi uMetafizici 3 , 10 09 b 11 i d.90 . Homer, Odiseja 18 , 13 6. id. Jer je takova volja uljudi u pozemljarAKakav je dan ....

91. Vidi 403 id., a za Empedokla osobito 404 b 11 id.92. Taj se zakljueak nalazi vee u Platonovu Teetetu 152 c93 . Tj. u phroneln.72

nog opazanja iod razuma. Ona i ne nastaje bez opa-fanja, a bez ovoga nema shvacanja, Jasno je da onanije isti misaoni cin kao shvacanje, Nairne, ovo sta-nje (zbivanje) je u nama kad god zelirno (mozemosi nesto predstaviti pred ocima kao oni koji sebi upamcenju stvaraju slike), a misliti ne ovisi 0 na-ma. Nuzno je onda da onaj koji misli ima laznuilistinitu misao. Inadalje, kad god zamislirno ne-sto uzasno i strasno, odmah jednako trpimo, a is-to tako ako zamislimo nesto srcano. Kod predodzbesmo isto tako u stanju kao da na slici gledamo stva-ri koje stvaraju uzas isrcanost. No postoje ,i razli-ke samog shvacanja: znanje i mnijenje i razumije-vanje i tome suprotno. No 0 njihovoj razlici nekabude druga rasprava."

Buduci da je misljenje drukcije od opazanja, acini se da je u njemu djelomice predodzba idje-10mice shvacanje, posto odredimo prirodu predodz-be, treba tako 0 drugome objasniti. Ako je pre- 42 8 adodzba one kroz sto kazemo da u nama nastajeneka slika iako nesto ne govorimo metaforicki, on-da je ona jedna snaga ili sposobnost kroz koje pro-sudujemo j istinu govorimo ili lazemo. Takve supredodfbe: opazanje, mnijenje, znanje, um. No danije opazanje ocevidno je iz toga: opazanje je na-ime iii snaga iii djelatnost, kao npr. gledanje i vid.No pojavljuje se nesto iako nije prisutno nijednood obojega, kao npr. ono u snovima. Osim toga opa-zanje je uvijek prisutno, a predodzba nije. No da94. Odlomak 427 b 14-24 tesko je objasniti. Nijedno ob-jasnjenje nije posve uvjerljivo. Neki misle da to nijeAristotelovo nego dodatak druge ruke.

73


25/30

je to isto u ostvarenju, bilo bi moguce da sc pre-dodzba nalazi u svim zivotinjama, acini se da jenema, npr. u mravu iIipceli i crvu. I nadalje, opa-zanja su uvijek istinita, a predodzbe su najvecimdijelorn lame. I nadalje, kad se tocno bavimo na-som opazajnom mogucnoscu, ne govorimo da namse to cinl da je covjek nego prije kad jasno ne opa-zamo govorimo da lije predodzba Istinita ili lal-na. I kao sto smo prije govorili predodzbe se jav-ljaju i onima koji imaju zatvorene oci. Osim toganikakve predodzbe nece biti od onoga sto je uvi-jek istinito kao sto je znanje ili moe duhovnogopazanja. Nairne, predodzba moze biti i lazna. Pre-ostaje, dakle, da vidimo da Iije mnijenje, jer mni-jenje biva iistinito i lazno, No s mnijenjem je spa-jeno uvjerenje (nije naime moguce da onaj koji misline vjeruje onome sto misli). Nijedna zivotinja nemauvjerenja, a predodfbu imaju mnoge. (I nadalje,svako mnijenje prati uvjerenje, a uvjerenje nago-vor, a nagovor razum. U nekih zivotinja postoji pre-dodzba a razum ne). Stoga je ocito da predoclZbanije ni mnijenje s osjetilnim opazanjem ni kroz os-jetilno opazanje, niti splet mnijenja i osjetilnog 0-pazanja, Zbog tih razloga izato mnijenje, ako baspostoji, nece se odnositi na nesto drugo vee na onena sto se odnosi iosjetilno opazanje, to jest pre-dodzba bijeloga bit ce splet mnijenja i osjetilnog

4 28 b opazanja bijeloga, a ne splet od mnijenja dobro-ga i osjetilnog opafanja bijeloga. Imati predodzbubit ce zamlsljanje bas onoga sto osjetiIno opaza-mo, ne po akcidenciji. Pojavijuje se i lazno 0 cemuu isto vrijeme postoji Istinito mnijenje, kao sto senpr. sunce cini jednu stopu veliko, a vjeruje se da74

je vece od zemaljske kugle. No opet se dogada daje netko odbacio svoje istinito mnijenje, koje jcimao, premda je stvar ostala citava, te se nije za-boraviIo niti promijeniIo mnijenje Ili, ako jos po-stoji, nuzno da je isto istinito ilazno. No mnijenjepostaje lazno kad se neopazice promijent stvar(predmet). Prema tome predodzba nije niti jednoniti drugo od tih djelovanja niti spIet od ovih.

No ako je nesto od necega pokrenuto, moguce jeda bude drugo pokrenuto od toga, onda se cini daje predodZba neko kretanje i da ne nastaje bez osje-tiJnog opazanja nego kod onih koji osjetilno opaza-ju i kod eega je moguce osjetilno opazati. Kretanjemoze nastati od stvaralacke snage osjetilnog opaza-nja, a ta je nuzno jednaka osjetilnom opazanju.Ovo kretanje nije moguce niti bez osjetilnog opa-fanja niti pripada onima koji nemaju osjetilno opa-zanje. Po njemu mnogo toga ciniti i trpjeti mozeone sto ga ima i biva dstlnito i Iazno, To ipak bivazbog toga sto jeosjetilno opazanje vlastitih osjetaistinito iii ima laznoga u veoma maloj mjeri. Zatimosjetilno opazanje odnosi se na one sto se doga-da predmetu osjeta .j ovdje je vee moguce varatise. Nairne, ne vara se da je nesto bijelo, a varase da Iije to bijelo nesto drugo." Osim toga osjetil-no opafanje odnosi se na zajednicke objekte opa-zanja koji prate one po akcidenciji kojima pripada-ju viastite opazajne stvari. (Mislim npr. kretanjei velicina, sto se dogada osjetnome). Upravo okotoga moZe kroz osjetilno opazanje ponajvecma na-stati zabluda. Kretanje, dakle, koje nastaje ad die-95. Usp. 418 a

75


26/30

latne snage osjeta razlikovat ce se prema tome izkojeg od ta tri osjetilna opazanja proizlazi. Dok jeprisutno osjetilno opazanje, prvo je kretanje isti-nito, a druga dva mogu biti lazna iako je prisutnoiodsutno osjetilno opazanje, osobito kad je pred-met osjeta daleko. Ako, dakle, nista drugo ne posje-duje navedena svojstva osim predodzba, a to je ono

429 a receno, onda bi predodzba bila kretanje koje nasta-je od osjetilnog opazanja u ostvarenju. I buduci daje vid u pravom smislu rijeci osjetilno opazanje, pre-dodzba je i ime dobila od svjetla (phaos), jer bezsvjetla nije moguce vidjeti. A jer slike traju ije-dnake su osjetilnim opazanjima, mnogo toga kroznjih rade zivotinje, jedne zato sto nemaju razum,kao npr. zvijeri, a druge zato sto im je um gdje-kad zamracen strascu iii bolestima iIi snom, kaonpr. ljudi, Sto je predodzba i zasto nastaje, neka jereceno toliko.

4--8. Misijenje i spoznaia4. 0 onom pak dijelu duse, kojim ona spoznaje

imisli, bio on odvojen iIi ne bio odvojen po veli-cini nego po smislu," treba razmotriti kakva je raz-licnost ikako napokon nastaje misljenje, Ako jenaime misljenje kao i opazanje, bilo bi trpljenjenecega od strane spoznatljivog iii nesto drugo ta-kyo. (Takav dio duse) mora biti neosjetljiv ali spo-soban za prirnanje oblika .i u mogucnosti takav ka-kav je oblik ali ne isti s oblikom. I kao sto se opa-zajna sposobnost ponasa u odnosu na predmete os-96. 403 a

76

jeta tako se jednako ponasa urn U odnosu na pred-mete spoznaje. Stoga je nuzno. jer sve spoznaje,da je nepomijesan," kao sto kaze Anaksagora, dabi vladao, to jest da bi spoznavao. Nairne, pokazu-juci se uz nesto drugo (tude) smeta rnu isprecavagao Stoga nije njegova priroda nikakva druga negosarno ta da je mocan. Prerna tome takozvani urnduse (mislim urn kojim dusa rnisli ishvaca) nijeostvarenjem (energeia) nijedna od stvari prije ne-go ih zamisli. Zato nije ni razlozno da on bude po-mijesan s tijelorn, jer bi onda bio nekakav hladaniii topao iii bi imao neko orude (organ) kao sto po-stoji u opaiajnoj sposobnosti, a ovako ne postoiinikakav. I dobro govore oni koji kazu da je dusamjesto oblika misli," sarno ne citava vee obdarenamocju misljenja, a ne radi se 0oblicima u ostvare-nju nego u mogucnosti.

A da netrpnost osjetilne sposobnosti isposobno-sti misljenja nije ista, ocevidno je kod osjetila ikod osjeta. Osjetilno opazanje ne moze poslije ze-stokog osjeta, kao npr. zvuk poslije jakih zvukova, 4 29 bniti moze poslije jarkih boja gledati niti poslije z e -stokih mirisa mirisati. No kad urn nesto osobito urn-no spozna, ne spoznaje u manjoj rnjeri nesto neznat-nije nego jos bolje. Nairne, opazajna sposobnost ni-je bez tijela, a urn je odvojen. Kad je pak urn takopostao svako pojedino u srnislu kako se kaze pa-metan za onoga koji ima znanje u ostvarenju (ato se dogada kad moze kroz sebe djelovati), on jetada na neki nacin u potenciji, ali ipak ne jednako97. Predsokratovci 59 B 1298. Tj. ideja, vjerojatno se odnosi na Platonov idealizam

77


27/30

kao sto je bio prije nego je naucio Ili nasao. Ita-da moze sam sebe spoznavati.

Buduci da je drugo velicina i pojam vellcine ivoda ipojam vode (tako je kod mnogo toga drugo-ga, ali ne kod svega, kod nekih stvari je isto), urnprosuduje pojam mesa i meso iii druglm ili na dru-gi nacin, Meso naime nije bez materije nego je kaonesto tuponoso," oblik u materiji. Stoga opazajnornsposobnoscu prosuduje topio ihladno i od cega jemeso neko mjerilo, a sustinu mesa prosuduje dru-gom sposobnoscu iii odvojenom od opazajne iIikoja se prema njoj odnosi kao krivulja prema sa-moj sebi kad se izravna. I jos kod onoga sto se sa-stoji Uoduzimanju'" (apstrakciji) ravna erta je kaotuponoso jer je u svezi s neprekidnim. A bit ravneerte je drugo ako je jedno biti ravnim a drugoravna erta. Neka onda bude dijada. Urn tada pro-suduje drukeijom iii drukcije izmenom sposobno-seu. Jednom rijeeju, kao sto su stvari odvojive odmaterije tako je i ono sto se odnosi na UDl.

Netko hi se mogao nati u neprilici. Ako je urnjednostavan ineosjetljiv inema nista zajednicko 5nieim, kao sto kafe Anaksagora, kako ce onda ml-sliti ukoliko je misIjenje neka vrst trpnje, jer sa-mo ukoliko je nesto zajednicko obojemu cini se dajedno djeluje a drugo trpi. I nadaIe, da 1\i sam urnmoze biti predmetom misljenja? Onda ce urn hitiiii u drugim stvarima ako se bez veze s drugimsam po sebi moae zamisliti i ako je predmet mislje-nja jedno po vrsti, ili ce imati nesto pomijesano sto99. Tuponos s udubljenoscu nosa - spoj oblika i tvari100. 403b78

ce ga cinlti predmetom misljenja kao ostale stvari.No trpnju smo vee prije s obzirom na nesto zajedni-cko razdijelili tako da urn u potenciji na neki nacinmoze zahvatiti predmet rnisljenja a u entelehiji ni-je nista prije nego sto misli. U potenciji je takokao s plocicorn na kojoj nije u entelehiji nista na-pisano. To se upravo dogada i kod uma. A i sam 43 0 aurn je predmet misljenja kao i ono sto se mozezamisliti. No kod stvari bez materije isto je one stornisli ione sto je predmet mlsljenja. Nairne, teo.retsko znanje ipredmet tako spoznat su isto. Nokako urn ne misli uvijek, treba razmotriti uzrok.Kod stvari koje imaju materiju svako pojedino sa-rno u potenciji pripada u predmete misljenja, Sto-ga u njima nece biti urna (jer bez materije urn jepotencija takvih stvari), a u njemu ce biti spo-sobnost kojom moze misliti.

5. I kao u citavoj prirodi'" postoji nesto sto jematerija svakoj vrsti (a to je sto je u potenciji sveone stvari) idrugo sto je uzrok i tvorbeno kojimsve stvara, i kako se umijece (tehne) odnosi premamateriji, nuzno je da Iu dusl postoje te razlike. Po-stoji takav urn kojim sve postaje i drugi koji svecini kao neka kakvoca (snaga) kao svjetlo. Isvjet-10 na neki nacin cini boje u potenciji bojama II0-stvarenju. Ovaj je um odvojen, netrpan, nepomije-san, po svojoj je biti djelatnost. Nairne, ono kojetvori uvijek je vrednije od onoga koje trpi iprauz-rok je materije. Znanje pak u ostvarenju isto jes predmetom; znanje u potenciji je u jednome VI'e-101.Odlomak saddava odgovor na pitanje formulirano u429a - kako se stvara misljenje

79


28/30

menom starije, ali opcenito nije vremenom star i-je. No nije moguce da (taj um) sad misli a sad nemisli. Odvojeno je pak samo to sto jest, isame toje besmrtno ivjecno, Mi ne pamtimo zato sto je tonetrpno nego trpni urn je propadljiv i bez toga ni-sta ne misli. C lZ

6.Misljenje neodvojivih pojmova sastoji se u stva-rima kod kojih oems laii, a u kojima postoji i laiiistina, nalazi se neka sastavina misljenja kao je-dinstvo - kako r e c e Empedoklo gdje izniknu gla-ve mnogih bez vratovac - i zatim su se ljubavljusjedlnile.!" Tako su se i odvojeni pojmovi sjedinili,

430 b kao npr. nesimetrieno idijagonalno. Ako se radi 0proslim iii buducim stvarima, um misli dodajucii sastavljajucl vrijeme. Nairne, lai je uvijek u sa-stavku. Ako naime ka!e bijelo nebijelo, (bijelo I)nebijelo je dodao (sastavio). Moguee je sve to na-zivati dijeljenjem. No Ia! i is tina nije same u to-me da je Kleen bijel nego i da bijase i da ce bitibijel. Ono sto svako to pojedino cini jednim jesturn (nous).

Kako se neodvojivo uzima dvojako iIi u potencijiill u ostvarenju, msta ne prijeci da urn misli to102. Ovaj je odlomak potaknuo velike rasprave 0 prvoj

biti wna koji stvara. Aleksandar iz Afrodizije poisto-vjecuje ga s prvim uzrokom, tj. s bofanskim umomkoji prodire i djeluje u svim stvarima. Averoes gashvaca kao odvojenu supstanciju ali wom od boga.Za obojicu djelatni um bio bi neito prijelazno Ito unama misli. To isk1ju~uje besmrtnost ljudske dule.Povodeci se za Temistijem, Sveti Toma postavlja dje-latni um u dusu, Odatle u~nje 0 besmrtnosti dtde.forma corporis.

103. Predsokratovci 31 B 5780

sto je neodvojivo kad se pomislja duljina (jer je uostvarenju neodvojiva), i to u neodvojivo vrijeme,jer je isto tako i vrijeme odvojivo ineodvojivo uduljini. Stoga ne moze se reci sto je mislio u sva-koj pojedinoj polovici vremena. Ako nema odvaja-nja, svaka polovica ne postoji nego sarno u poten-ciji. No pomisljajuci odvojeno svaku polovicu du-Ijine, odvaja ujedno i vrijeme. Tada kao da pomi-slja viSe duljina. Ako pomislja duljine kao od dvadijela, onda ce pomisljati iu vremcnu za obje du-Ijine. (Ono ito nije po kolicinl neodvojeno nego poobliku, pomislja u neodvojenom vremenu i neod-vojenim djelovanjem duse). Po akcidenciji sarnoine kako su odvojivi, ono sto misli ivrijeme u ko-jem misIi, nego kako su neodvojivi. Uistinu pak iutima postoji nesto neodvojivo, ali svakako ne izdvo-jeno, sto tini jednim vrijeme i duljinu. Iovo se je-dnako nalazi u svakome neprekidnorn bilo vreme-nu bilo duljini.Tocka pak isvako rastavljanje i sto je tako ne-

odvojeno ocituje se kao nedostatak. Slicno jetu-macenje ikod ostalih stvari, kao npr. kako urn shva-ca zlo ili crno? Spoznaje na neki nacin suprotnim.Ono 5 tO spoznaje mora u potenciji biti to suprotnoi jedno od njih mora hiti u njemu.l" Ako pak ne-eemunije nista suprotno, onda spoznaje sam sebe,pa je i potencija i odvojeno. Tvrdnja kazuje nestoo necemu kao i poricanje te je svaka istinita ililazna. No to nije svako misljenje, nego je istinitoone sto se odnosi na bit i ne na nesto 0 necemu ,104. Od vile mogucih lekcija drzim se lekcije: him einaien autoi6 Aristotel 81


29/30

nego kao sto je videnje vlastitog predmeta istinito,a da li je bijelo covjek ili nije, nije uvijek istinito.Tako je s onim sto je bez materije.7. Znanje u ostvarenju isto je s predrnetom: ono

43 1 a U potenciji vremenski je u pojedinacnom predas-nje, a opcenito nije ni vremenski, jer sve ono stopostaje jest od bitka u ostvarenju. Cini se da pred-met osjeta opaZajnu sposobnost u potenciji ciniostvarenjem jer niti trpi niti se mijenja. Stoga je todruga vrst kretanja. Naime, kretanje je ostvarenjenedovrsenog, a drukcije je ostvarenje uopce, tj. 0-stvarenje posve izvrsenog,

Opazanje, dakle, sarno je slicno govorenju imi-sljenju. Kad je to ugodno ili boIno, opazanje, kaoda potvrduje Ili odbija, ide za tim iii bjefi, Osjecatlugodu ibol znacl djelovati opazajnom sposobnoscukao posrednikom prema dobru i zIu ukoliko su tak-vi. U tome se isastoji bijeg i zudnja u djelovanju.Prema tome sposobnost rudnje i sposobnost bje-zanja nisu razlicite medusobno niti od opazajnesposobnosti samo im je bit drukcija.

Razumskoj dusi su slike kao opazanja te ona, kaddobro iIi zlo potvrdi iii odbije, bjefi iii ide za tim.Stoga dusa nikad ne misli bez slike. Kao sto zrakutisne u zjenieu neko svojstvo, a ovo u drugu stvar- a isto tako i sluh - no posljednje je jedno ijedna sredina a bit joj je mnogostruka.P Cime(opazajna sredina) odreduje kako se razlikuju slat-ko i toplo receno je i prije,l06ali potrebno je pono-viti i ovdje. Naime, postoji nesto jedno _u smisJu105. Recenica nije dovedena do kraja106. 426 b82

dvoga tako kao granica.!" ito (dvoje) , koje je jednopo razmjeru i po broju, odnosi se jedno prema dru-gome kao ono medusobno. U cemu se razlikuje sum-nja kako prosuduje ono sto nije srodno ili suprot-no kao npr. bijelo i erno? Neka bude to kako seodnosi A, bijelo, prema B, ernome, tako se odnosiC prema D (kao one medusobno); i tako naizmjen-ce o Ako CD pripadaju jednome, tako ce biti kao iAB isto i jedno, a bit nije ista - jednako tako i ono(tj, AB). Isti je odnos aka bi Abila slatko a B~~. '

Sposobnost misljenja zamislja oblike u slikamaikao sto joj je u njima odredeno ono sto treba sli-jediti i izbjegavati tako se i izvan osjetilnog opaza-nja krece kad je obuzeta slikama: npr. zamjeeujucibaklju, jer je vatra, ivideci zajedniekim osjetilomda se ona krece, spoznaje da je neprijatelj prisutan.Katkad prema slikama i mislima u dusi kao da ihgleda prosuduje i odlucuje 0 buducnosti prerna sa-claSnjim prilikama. I kad rekne da je ondje nestougodno iIi boIno, tada izbjegava Ili ide za tim - itako opcenito u djelovanju. No i onobez djelova-nja, istinito i lazno, pripada istoj vrsti kao dobroizlo, ali se raz1ikuju u tome sto su prva dva apso-lutna, a druga dva relativna u odnosu na nesto od-redeno. A takozvane apstrakcije urn zamislja kaonesto tuponoso. Ukoliko je tuponoso ne moze sezamisljati bez mesa, napose ukoliko je suplje, akose zamislja u ostvarenju, mofe se zamisljatl bezmesa u kojemu je supljina. Tako i rnatematicke pred-mete, koj-i nisu odvojeni od materije, zamislja kao

431 b

107. 427 a6* 83


30/30

odvojene kad ih zamislja. Uopce urn u ostvarenjujest njegovi predmeti. Da li je moguce iii nije dazamislja nesto odvojeno urn koji sam nije odvojenod velicine, treba kasnije razrnotritl.P8. Sada pak, sabravsl ukratko ono sto je recenoo dusi, kazimo da je dusa na neki nacin sve po-stojece. Stvari naime su ili predmet osjeta iii pred-

met spoznaje, znanje je na neki nacin ono sto spa-da u znanost, a osjetilno opazanje predmeti osjeta.Kako je to, treba ispitati.Znanje i osjetilno opazan]e dijele se s obzirom

na predmete (stvari): zamisljene u potenclji odgova-raju predmetima u potenciji, zamisljene u entele-hiji predmetima u entelehiji. Opazajna sposobnosti spoznajna moe duse u potenciji su isto, s jednestrane ono sto se mofe mati is druge ono sto semoze opaziti, Nuzno je da su to iii stvari iIinjihovi

43 2 a oblici. No ne sarno te stvari, jer nije u dusi kamennego njegov oblik. Stoga je dusa kao ruka. I rukanaime je orude oruda, urn oblik oblika, a osjetilnoopazanje oblik predmeta opaZaja. Buduci da nijed-na stvar, kako se eini, ne postoji odvojena od opa-zajnih velicina, u opahjnim oblicima postoje pred-meti spoznaje itakozvane apstrakcije isve sto jestanje i svojstvo opafajnih predmeta. Zbog togaonaj, koji nista ne opaza, nista ne bi mogao naucitiniti razumjeti ikad nesto zamlslja, nuzno je da uis to vrijeme zamislja neku sliku. Nairne, slike sukao opazanja sarno bez materije. Predodzba je ne-sto drugo od tvrdnje inijekanja, jer istinito Ili la!-108. Nije sigurno na sto se odnosi posljednja tvrdnja84

no jest skup shvacanja. No cirne ce se razlikovatiprva shvacanja da ne budu slike? Iii ni ostala shva-canja nisu slike, ali nisu bez slika.

9-11. Nacini kretanja9. Stoga dusa zivih bica bila je odredena dvjerna

sposobnostima - sposobnoscu prosudivanja'" 5tOje djelo uma iosjetilnog opazanja ijos sposobno-scu kretanja na mjestu.!" Osjetilnom opazanju iu-rnu neka je toliko odredeno (receno).o onome pak sto pokrece treba razmotriti stoje to kod duse, da li neki jedan njezin dio odvo-jen iIi velicinom ili razurnorn iIi c i tava dusa, Akoje neki dio, da Ii je neki vlastiti dio rnirno onihkoji se obicno navode i vee spomcnutih iii jedanod ovih. No tu postoji odmah potcskoca. Na kojinacin treba govoriti 0 dijelovima duse ikoliko ihima? Nairne, na neki nacin cini se da ih je bez-broj, a ne sarno koje neki navode razlikujuci: ra-sudbeni, strastven izeljni dio, a drugi navode ra-zuman inerazuman dio. Nairne, prema razlikamana koje to odvajaju i drugi ce se pojaviti dijelovikoji imaju vecu udaljenost od ovih 0 kojima je isada receno, tj. hranidbeni dio duse, koji pripadaibiljkama i svim zivotinjama, iosjetilni dio kojinetko ne hi lako uzeo niti da je nerazuman niti daIma razum. Osim toga i dio koji stvara predodzbe, 4 32 bkoji je sustinom drukciji od svih, a kojemu od na-vedenih dijelova je Istovjetan iii drukciji, veliku109. 426 bid.110. 406 a i410 b

85

Documents

28518998 Aristotel O Dusi II Knjiga