AHMED MURADBEGOVICU STISKU PRlMARNIH NAGONA I

EKSPRESIONISTICKOGINTENZITETA

Na relaciji stilsko-tematske talasne amplitude iz zbirke pjesama Haremska lirika, izmedu modernog književnog doživ-ljaja koji je vladao u tome književnom dobu i prostoru hrvat-ske i srpske književnosti i svoga izvornog bošnjackog duhov-no-povijesnog ambijenta, te tragicnog osjecanja koliko je onzastao u vremenu, javile su se i prve Muradbegoviceve novele: iste godine 1924. Nojemova lada i Haremske novele,prva uslijedu ekspresionizrna Krleže,A.B. ŠimicaiDonadinija, drugakaovlas:itikrupnicxlskokna dalekomplanuMulalxliceveiQrnan-Azizove tradicije,kao umjetnicki usavršena novelist:ikažestokihekspresionistickih slika koje doživljaj vuku unutar i uzavrelihnagonsko-psiholoških stanja u tradicionalnoj bošnjackoj du-ši. Stoga je dobro u predgovoru prve Murdbegoviceve zbirkeuzviknuo Slavko Batušic: » Cudna je ta naša zemlja &ma, cudnai precudna«, izražavajuci istovremeno jedno zajednicko osjecanje književnih stvaralaca kojisu se 1Ydvilinjome, kada je ro-mantika prelazila u ek~;presionizam,od Andrica do » pripov-jedacke Bosne«i Isidore Sekulic, od Hume, Kikica i Muradbegovica do Nametka iDizdarevica.Ataj uzvik je ostaoprije svegastrukturalna invokacija Muradbegoviceve novelistke.

Još u izlomljenosti slike nekih simbola i kristalno-metalnimsonornim sinestezijama iz Haremske lirike osjetilo se njegovonaginjanje ka ekspersionizmu. U zbirci proza Nojemovaladaekspresionizam je, vec od samog njena naslova, kao stilska iidejna formacija došao do punog izražaja. Svojekpresionisticki

326

I

I

i~

credo iz ove pripovjedacke faze, i ujedno interpretaciju unu-tarnje dinamike svoga bica i elementarnu postavku strukturesvoje proze u ovoj zbirci, koja se u refleksima može pratiti i unjegovim docnijim prozama i dramskom stvaranju, - Murad-begovic je izrazio u solilokviju Autoportret miješanjem kao-ticnih imaginarnih vizija i samispovijednih rezova u vlastitupsihu:

» Iz mesa moga izmiljuju neruikao rastrganapaucina ipalucaju po zraku racvastim zmijskimjezicima i upijaju se u svemirsko tlo, ko žile izkojih raste moje bice, moje ~jvemirsko stablo... O~e-cam, kako cijelivasioni život struji kroza me, krozmoje porodicno debla, kroz moje žile i sve stvarimisle mojim mislima igovore mojim rijecima. /..I Prelazim iz oblika u oblik: Kao žitka masa

rastapam se u tekucinu i opet se smrzavam u kuglu,u va!jak u kružnicu i rasplicem se u cetverokut,a bridovi mi sijeku mozak... preobraženje boli...rad~~ju se sukobi, sudari, tragedije i katastrq(e...aja se vrtim, okrecem i rastem u bolovima, u mu-kama, rastem- u neizmjemost/.ljasam di-jete kaosa i u meni ima sve sVQjkorijen i svojuklicu.. .Ja nisam sentimentalan i nemam savje-sti, ni vjere ni tradicije, ni zakona ni principa.ja sam ubio sVQjumater, svoga oca, brata, ro-etaka, ženu, fJ11jate!ja. O meni pišu tragedije, drame

ipjesme. I sveje kruavo/. IJa, ako ustanemprotivsamoga sebe i navalim na samoga sebe...ja ne-cu da ostanem sam bez sebe i da mislim onako

kako su me naucili misliti, nego onako kako miinstinkti misle.Ja cu izrigati iz sebe sve te stvari,kQjesu me po svojQjlažl1Qjprirodi izgradivale iukaluP!iivale i ostati cist i nevin. Hocu da dademsvakQistvari svoje znacenje i svoj smisao... NekamQjsimbol i mojapsihicka prividel?ia dobiju.fak-

327

ticnu istinsku realnost / Ah.. .aah... Kakvi suto oblici.Kakvi su tofantomi. Obio,jedro, drhtavo,jezivo, bezumno, jJOmainno, panicno, deliricno.Sve se muti i kuba i vri. Opstojim liJa! Ili sam iJa apstrakcija.]esu li apstrakcije laži.]a osjecamsnagu svoje volje i krvi. I snaga me mu(,~ii k,v megnjeci. O kako sam nadražen i]a režim za ne-cijom utrobom...«

Na planu te pozadine pisac razvija socijalnu mizanscenu unekoliko uzastopnih ~ža: proletarijata, socijalne bijede, pro-stitucije, ali, kao ni ostali ekspresionisti, ne vidi pravog izlaza.vec se krece u okvirima radikalnog, anarhisticnog nihilizma,karakteristicnog za ekspresioniste, socijalne p-atetikekoja pli-va u moru emocionalnosti, nove etike i neobuzdane težnje zapotpunom slolxx.lom,dok njegovi prizori odmicu u filmskomizmjenjivanju sekvenci koje konstituiraju covjecanstvo - u na-gomilavanju dramatike izraza i sugestivn06tikoju on nosi. Svepostaje grc, nagon i uzbudenje, komadanje ljudskog mesa iduha, plamen i pušenje krvi, šantanski pakao, režanje strasti,pucanje žuci, .. zajednicka zvijer sviju ljudskih negacija« koja..uda iz ~vojihbezbrojnih ralja strahovitu pjesmu ljudskog ra-zaranja«. I, nakon apokalipticne scene ubijanja ženskog mesai pranja ~Tamote,kao jedini ekspresionisticki izlaz, kataklizmai sveopci potop i šantanska izba kao Nojemova lada. Nagomi-lani intenzitet ekspresivnih simbola prelazi u alegoriju i mit.Samooslobodenje i samorazaranje dovedeni su u istinski neminovni ~trukturalni krug kao totalnost f>O-"tojanja.Kao rezo-nanca trajepandemonijum hodbilnog, fantasticnogigrotesknog,silovitadinamika ljud<;kihmasa sracunata na psillOloškiutisak,užurbani naglašeni ritam, k06marska nepredvidivost psil10lo-škog i akcionog razvoja proze, ~voc1enjelikovnQ<;tii pojmovana cbta elementarna pocela, abruptnost pripovijedanja, stal-ni produženi intenzitet pripovijedne materije.

Zffioka nagonskaffi1.Ikturacovjekovep;ihe preclgavljaprir<xlanmost ebpr~ionistickog strujanja izmedu novele Nojemovaladai novele kasablijskog ambijenta Mizantrop i Robijaš,s tom ra-zlikom !;tose u prvoj radi o kolektivnoj psmozi, a u drugimao inclividualnim~hoticko-etickim ip;ihoticko-mjalnim s-anjirna.Nagonsko-psil10patska priroc1aPetra Stanica iz novele Mizan-trop, .. covjeka neizmjerne mržnje, krvolocna karaktera i zv-jerske cudi«, u dodiru sa mizoneisticnim reakcijama sredinezatvara krug jednog fudoza u kome jedna strana iskljucujedruguprirodom svoje elementarnosti, » kao da su vatra i voda, noc idan, pašcad i macke«. Na toj osnovi se razvija drama novele:

Muradbegovic je pripadao onoj generaciji pisaca koji su usebi imalistvaralacke ekspanzije, žara, hrabrosti i a5jeclnja knji-ževne i moralne slob::x:le,koji su sasvim prirodno zaplivali natalasu ekspresionizma u jednom.. kaoticnom« dobu, nastojeci da svoju umjetnicku snagu iscrpu iz »rase«,iz onog silovi-tog i dramaticnog stvaralackog potencijala koji, kako su isti-cali, cini primordijalnu, arhetipsku magmu i posljednju tajnunaše psil1ei našeg temperamenta. Nije bez razloga to sržnoprapocelo Muradbegovic nazvao.. užasnim elementom-o Jerje bio umjetnicki svjestan da se upravo u ponornoj dubini njegova doživljaja nalazi uzbudljivi, siloviti i razorni ekspresoni-sticki napan i njegove vlastite umjetnosti rijeci, kako poetske,takoclrarffi<:e,takoiprozne. EkspresioniS:ickauzavreI05tikiptenjeideja, stavova i re-akcija,u bujnoj patetici izraza izbilisu iz ovogmonologa u prozi ove zbirke, posebno u uvoclni apakaliptic-ni pandemonij Nojemovalada, kao lavina, na prezajuci ni odtematike odvratnog i ružnog, demonskog i satanskog, nošeniekstazom unutarnjeg paroksistickogdtma. I~podistaknutih ak-cenata pišceve volje i vitaliteta, te ~'ugestije~;ubjektivnostikaojedine istine, uz pomoc kojih on vodi citaoca izmedu deliric-nih masa i prijetecm formacija urlyanog života, osjeca se, medutim, » neka grozna slutnja«,neko osje<.~anjenemoci i neza-šticenosti, ~trahakao ~'UocenjacO\ieka sa prazninam svoje eg-zistencije. Iz mracno-groteskne vizije velegrada izbija karak-teristicna ek"presionisticka prijetnja tjeskobe i industrijske nat-muren(Ni,strdhprecInjegovimfXlklenimmehcmicistickimdtmomigutanjem covjekova bica, mržnja i ~1etskil1i etickih motiva.

328 329

kao tragicna krivica Petra Stanica, donesena rodenjem i pot-hranjena :životom,ikao eticko~griješenje sredine- obje stranemedusobno vezane kao reakcije jedna na drugu. U cinicno-brutalnom odnosu Petra prema ocu i bratu mo:že se pratiti ijedan bezocni individualizam, koji izra-5takao otpor i nadok-nada u cx:lsustvuljubavi i pravednosti prema njemu. Socijal-na motivacija njegova ponašanja je, medutim, ~mo njegovavlastita racionalizacija suštine njegove prirooe, koja je zasno-vana na nagonskoj, paranoicnoj mr:žnjina prijelazu u zlocin.Uklonili su ga ~ veseljazbog njegove naprdSitosti,a ida bi otacmirno poklonio imanje drugom, trezvenijem sinu. U sazna-nju toga postupka Petrova reakcija je bila suglasna njegovojprirooi, koja nije mogla obuzdati iracionaine, nagonske pori-ve: » Ion je posrnuo. Nijemogaodalje.Vizijao 5veopcempo-topu krvi i zametanju bila je realizirana pred njim. Njegova jemašta stvarala fakticne, materijalne oblike. on vrisne i isprsise! Potegne no:žic iz carape i zabcx:le ga u mrak. A u trenutkukad je ubio brata na proslavi oceva rodendana, on je probio i» crveni ko:žnati zid, svoga k05mara, samo što je taj zid tadabio ifront njegove [X)r<xUce,okoline, koja mu se pcNavila nasuprot.Potrnuli stihijski poriv nasilja u » sveopcem potopu krvi..pro-bio je ~ bvojom udarnom silom SVamo kruZenje rocijalne manje.Nagomilana elementarna strast pretvorila se u udarnu snagu.A pataloška mr:žnja je našla 5VOjUkompenzaciju u b1rahu kojije ispunio prisutne.

Kao ogled psihoanaliticke teorije i ekspresionibticke struk-ture u kojoj se bl1aga seksualnog nagona izjednacava sa na-gonom mr:žnje mo:že poslu:žiti drugi akt ove novele: zbivanjenakon Petrova povratka sa izdr:žavanja kazne. Pisac je ovog» elementarnog krvoloka inaprasnika..preobrazio u »smirenogi b1alo:ženog mizantropa.., koji je ~mo u afektu manifeb1iraobVOjU» mr:žnju iz bvije5tii iz (svoga) bica..i »cekao momenat((.A taj »momenat.. kao seksualna provokacija došao je u 51.ISretu s» idiotkinjom, Joksimovom kceri.., koja je u njemu izazva-la delirican» lov na :ženke, u sveopcem» [X):žarukrvi.. i bezLUn1jarazbludnih oblika. Krug njegove seksomanije poceo se zatvarati

pozivom bivšoj djevojci da pode s njime injenu odbijanju» zarsa ubojicom?... Da.bi poslije toga u nastupu» kosih osjecaja..,»mene je ugrizlo bijesno pseto" u naporednom kovitlacu ideja o sveopcoj ljudskoj nepravdi covjecanstva, uz kipucu strastprema :ženikoju mu ne daju, i svijestda.su je» zatvorili u tam-nicu, u zakone i u obicaje<,a» covjek hoce da bude slobodan...

. da bude :životinja..- poceo kidatimeso ~ sebe i » zadrozu-be pod grlo, a palcem zabo u oci..idiotkinji Joki.

I robijaš u istoimenoj noveli ove furiozne zbirke obuzet jeistom» pomrcinom krvi..i mr:žnjom prema ljudima i društvu,koje pcx:lsvijesnodo:življavakao opasnost za sebe, da bi na krajupostao :žrtvanagona za moci i nasiljem nad tudim :životima.U prvoj verziji novele Robijaš,objavljene u ovoj zbirci, poredizra:žavanja pataloškog u covjeku, sukoba mase i individue, ti-tanizma i nadmoci glavnog junaka, Muradbegovic se bavi ipro-blemom vracanja društvu bivših osudenika i etnopsihološkomkarakterologijom Ba."njaka,osobito potiskivanjem senzualnihcuvstava, koja kao komprimirani seksualni nagon napra..'ill.oek-splodiraju. Opcenito gledano na razini do:življaja svijeta, at-mosfere i egzistencije covjeka uvjetovanog vlastitim nagoni-ma, ali i njegovim sukobima sa sredinom, u Muradbegovicevoj prozi, ove njegove novele grada i :životaindustrijske civi-lizacije,sasvojimsimbolickimaobenrn:ima ip5iholdko-es:etskimintenzitetom, te:žeza izvlacenjem dramaticnih potencijala iz:životne i svijeta svojih junaka. Iako je u mnogima dramatic-nost radnje zamijenjena dramaticnošcu stvari,masovne :životai dn.lli1venesituacije, ugro:ženošcu i nemoci ljudske jedinke uegzistencijainom ustrojstvu bitka u kome je sve postalo svojavlastita negacija. Ispod pišceva hladnog do:življajapomjereneili obrnute svijesti njegovih junaka, ispod kovitlaca apokalip-ticnih, katastroficnih slika, osjeca se, medutim, pounutarnjenje estetskog do:življaja,upucenost na suštinu bica stvari.

Tako se prva Muradbegoviceva prozna zbirka, Nojemovalada,ulijevala u kretanje ekspresionistickog vala. Svau stilsko-izra-:žajnom kovitlacu ludog poratnog vremena, u tjeskobama idi-namizmu pišceva psihološkog bica, u [X)vampirenim instin-

330 331

ktima gomila, ona je iznijela jednu mracno-grotesknu vizijuvelegrada koji, kao i rat, proždire covjeka u paklenom ritmumehanike pod prijetecim nebom undistrijskenatmurenosti. s0-cijalna patetika ove zbirke rasplinula se u moru ek5presioni-stickog nihilizma i deliricne težnje za apsolutnom slobodomlicnosti. Ono što je oto1alokao stilsko i psihološko iskutotvoodove zbirke bio je stalni povišeni intenzitet pripovijedne materije, košmarska nepredvidivost psihološkog i akcionog razvo-ja, silovita dramatika i užurbani ritam, orgija uža~nog, fanta-~1icnogi grotesknog, i saznanje o samoosloboctenju i samora-zaranju koji se nalaze u istom strukturainom krugu kao total-nC6tcovjekovap:Nojanja.Murad~vicev rez iprodor u potrnulestihijske porive Sirovillprimarnih sila u covjeku, koji je napra-vio u ovoj zbirci, postao je vezivni elemenat ~1rukture izmedu ovih ovih ranih i potonjill njegovih novela, i izmedu novela i drama, posebno. Novela Mizantrop iz ove zbirke, na pri-mjer, u kOjojje simbolizirao pod~vjesnu udarnu silu primal'-nih nagona mržnje i erotske ~1ra~1i,on ce preraditi u snažnupsihološku dramu Bijesnopseto, za koju je 1926. godine do-bioDemetrovunagradu; sadr:žajnoveleLejJa,objavljeneu docnijojzbirciUvezirovimodajama,razradio je u drami NaBoZijemputu,1936; isto kao 510je motiv pjesme Ehna, iz Haremske lirike,saosnovnom lirsko-psihološkom situacijom dodira izmedu za-sužnjene cedna,1i i bezocne erotske brutalnosti prenio u no-velu Razvratnik, u zbirci Haremske novele. Muradbegovic jetakoatvario~vardlackoprencimje motivaiu so vrijemeudovoljionagonu izražajno-žanrovskog prelivanja strukture u osnovnomjedin~1vui totalitetu svoga djela.

Muradbegovicje so tako,za razliku<xJdotadašnjihlnnjackilipisaca, koji su se iz svoga svijeta a,'Vrtaliprema Zapadu, svojnovelisticki rad zapoceo od psihopatsko-ekspresionisticke pri-povjedne atmosfere Zapada, da bi se u isto vrijeme okrenuo,odsudno vratio, ~'Vomedomacem svijetu, ali onom potisnutihnagona i osjecanja i suzbijenih dru5tvenih sloboda iz Harem-ske lirike,koji su provaljivali istom dramatikom pražnjenja. Uzbirkama poslije Nojemove lade Muradbegovic se, tako, pot-

puno posvetio svome ambijentu Bosne i bošnjackog svijeta unjoj, ostvarajuci snažna djela upravo u oplodenju ekspresio-niffickogizražajno-psihološkogiskustvaiove ~pecificnetematike,koja ga je opsijedala do kraja života. U Haremskim novelama,iz 1924, simboliziraoje psihologiju,osjecajncNiduh z~LI:žnjenežene, neshvacene i ponižene u tuzi» harema«, tj. tradicional-nog doma i konzervativnih odnosa u njemu, sa prigušenim kri-kovima neiživljene mladosti i zgaslim ceznjama, sa voljom zaslobodom i žedi za životom, koja traje sputana, kako u rodi-teljskoj kuci, tako u vjencanom domu. Na drugoj strani su li-kovi muškill, ispunjeni žestinom nekili arhetipskih demonskillnagona bezocnosti, surovosti,mržnje, kojigaze iskonskekrvno-etnicke i islamsko-moralneveze sinov~a, sestrinstva,rodbinstva,~'Veu zgušnjavanju bijesa, krvi, nemira, neobuzdanosti. U su-kohu ovih dvaju elemenata i ljudske prirode zbiva se kod Mu-rad~vica tragedijaukojojizdifeženskadu&l.sa som atribJtsko-metaforickom odrednicom u ~'Vomenaslovu koju je imala i

njegova zbirka pjesama, i Haremske novele su predstavljale u~'Vomeneoromanticno-sociološkom rasponu umjetnicko-etickidoživljaj dru51Venezatvorenosti bo5njacke žene, koji ce osta-ti Muradbegoviceva pripovjedacka, ali i publicisticka opsesijau toku cijelog njegova ~1Varanjai života. U dubini predstavedomaceg porodicnog življenja ovoga svijeta Muradbegovic jerdZotkrivaoslabljenjei rdStakanjetradidje ipatrijarhalnogmorala,sukobe starih dobrih navika i novih shvacanja i oblika života,koji su se manifestirallu površnim i formainim krajna,lima:upornom zadržavanju vec prevazidenog nacina duha i živo-ta, nasuprot površnom i nekritickom prihvacanju zapadnjac-kih tekovina lnnjackih evropoida, nerijetkoopterecenim kom-pleksom muslimanstva kao nazadnjaštva. Iz te atmosfere pri-povjedacki primarno se izdvajaju likovi sputan ih i trpecih žena-pacenica, izloženih nasilju egoizma i razularenih i razv-ratnih nagana muškaraca, koji, zadržavajuci vladarsko pravou porodici ipravo vlasni5tvaza iživljavanjenad njima, bezocnogaze ne samo osjetljivostnjihove duše i njihove cežnje za ci-stom ljub-dvIjui skladnim porodicnim životom, nego i iskon-

332 33"3

ske ~ckeveze plemenitel:m1jacke ttadicijesve u bijesukrvi, nasilja i neobuzdanosti.

Pri tome se Muradbegovic kretao izmedu evropsko-roman-ticarske stilizacije bošnjacke haremske egzotike i vlastitog za-laganja za društvenu emancipaciju muslimanske žene u okvirusuvremenog pokreta bošnjacke intelektualaca oko.. Gajreta«,koji je cisto sociološki radikalizirao pitanja opstanka ovog na-roda u vremenu punog jacanja oblika evropske kapitalistickecivilizacije,iukljucivanjaimušimaruke žene u privredni,društvenii intelektualni život u smislu pune ravnopravnosti. I dok muje publicistika služila za raspravu o preobražaju žene, u njegovoj novelistici su dolazili do izražaja emocionalno-drama-ticni vidovi njena tragicnog položaja u društvu i životu. Takou noveli iz ove zbirke Iza Zaluzijadolazi na vidjelo sputana aplot"kim željama razdirana žena, koja cezne za ~vijetomizvan.. harema«. U takvom ambijentu se1mana pcHaje rob ~vojeerotskemašte, dok se lik idealnog dragJna pokazuje kao nadoknadaza nepostojanje stvarnog bica. U casu kada se pojavi, on, medutim, razara sve njene iluzije, a s njima ruši i nju samu. Povrelini Selmanine krvi, užarenosti njene strasti, plotskom do-življaju žene, te poebpresionistickom izrazu, Muradbegovicse u ovoj noveli dramaticno približavao Hamzi Humi, ciji cedoživljaj erotike kasnije lirski spiritualizirati Alija Nametak.

U noveliCarskanoc Muradbegovicje, na drugoj strani, izrazioteror brata nad nemocnom sestrom, izražen u ~vimoblicinladramatickog ~ihološkog sadizrna, i to opet u komplebl.l ra-s-akanjaunutamjm odne& muslimanskeporodice injena morala... . . . Otkako mu je otac umro, uzeo dem na se, }YJse ne možesnositi- kaže njegova majka-udovica otkrivajuciida;eg svogapoložaja. - A ja sam ženska glava. Ne mO!,1l1za njim po cestitrkati, ne da mi obraz, ne da mi vjera, a ovako se više ne daizdurati. . .«A konkretan dramski sukob se u ovoj noveli za-snivana suprotnati aNijetljenoggradau svecanojpra;lavi..~enoci«, u kojoj brat želi da ucestvuje, i sestre Šemse, koja ga ustrahu od vlastite smrti, i u viziji prikazanja Božijeg Poslanikavuce natrag u mrak samrtnicke sobe, sa ekspresionisticki pa-

radoksalnim posmucem života u trenutku Šemsine snlfti. Kaomoralni cinizam u životnim situacijama proza ove zbirke djeluje novela Razvratnik, svojim motivom dodira izmedu zasu-žnjene cednosti i bezocne erotske brutalnosti, izmedu yatri-jarhalne djevojke i .. emancipiranog europejca« Ragiba Cavki-ca, kojisvojim vanjskim kicoškim izgledom i pseudosalonskimmanirima, iza kojili se zapravo nalazi prostota, plitkoumnosti brutalnost, izaziva kod nje i osjecanje manje vrijednosti kadjoj on poljubi ruku kao.. dami« pred kojom on ..skida kapu ido crne klanja joj se zemlje«, a sebe uzdiže na razinu preziraprema njenu iznenadenju i ~1idui tragikomicnom zapre}Yd-šcenju: .. Gospodaru, šta to ciniš. . . ja cu tebi poljubiti ruku. ..",~ve u zavisnosti iz kojeg se ugla posmatra. Iz atmosfere pi-janih svatova i prve bracne Tahirine noci, kad ju je ~PO}YJlai.. neka bolza djevovanjem,malimcarevanjem.iz sevdalinke,te išcekivanja ženika i dijaloga s njinl- izbijaju u ovoj prozizapravo dva ~1avao emancipaciji žene: pišcev.za njeno oslo-badanje od tradicionalnili ~1ega,t.l.lCUtnjegova nad ženinom}YJtnjomzbog muškog ponižavanja i nasilja; i drugi, nakara-dan, izvrgnut u sukob izmedu nevinostii grubosti, tradicionalnepokornosti inat.ilja,cednog morala ikvazievropejstva, provin-cijalnog shvacanja emanci}YJcijeu kome pobjeduju nehuma-ni vidovi ovog suceljenja. U ovom dijelu pripovijetka prelaziu književno-sociološku ~1Udijupreviranja ul:>06"njackomdru-štvu, bez mjere i postupnosti, pokazujuci njihovo nalicje izafonnalne, skorojevic1<ef~lde tzv.enmncifXldje<xJkonzervativnognaslijedaievorpeizadje žene. NJkrajuove pripovijetkeo hracnomnasilju dolazi do potpunog pada trpece individue - do pri-hvacanja krivicekao tradicionalnesudbine, i jošviše,kao žr-tve, kao kajanja i cak traženja oprosta.Takose ogranicenjeutradicionalisitckomdruštvuu ovoj pripovijecipretvarau po-korn~t i doborovoljno ropstvo u ..modernom« životu: U zav-r!;TIojslici Tahira svlaci pijanog Raifa, koji je vec prve noci svogabraka došao od druge žene, i kada on zahrka, .. onasepriku-ci postelji i podiže jorgan s Raifovm nogu i spomenuvši tihoBožje ime leže pod muževim stopama, da prosniva noc. . .«.

334 335

Tako iMuradbegoviceva, kao i Humina, novelistika, ali s višeumjetnicke vrijedn0'>1i,nastavlja tradiciju ~l1jacke proze aU-jstrougarskog razdoblja, koja teži da pronikne u sociopsiholq-ške i kulturološke, ekonomske odnose realnQ5timuslimanskogdruštva. To su produžeci realistickih za~l1ovapsihološki an-gažiraneproze, dramaticno-ekspre,ionisickiizraženogdoživljaja.

Bez obzira da li je uMuradbegovicevim prozama ucinak dra-matican i tragican,ilicak komican,emocionalni iduhovni konfliktuvijek potiece iz tradicionalno-obicajne ipat1ijarhalno-moralnesu!;1inepripovijednog lika, iz onoga što je i sam Muradbego-vicIDlatraouratenim ivremenan nataloženim,CH:bitimponekaddo !1astrano~ti,»rasnim, u njegovu bicu, a što hoce da se u to-me svome potvrdi, i da to bto nade i u drugima, ali dolazi usukobe sa drukcijim shvaC'd11jimaokoline, društva ilivlastitep0-rodice, kao protagonista druge stranke u tome odnosu. Onisa svoje ~trane prave otpore, izoliraju ili prelaze u na{YadnaMurac\begoviceY'ajunaka, remeteci i~lIni ceto i tradiciju i LNaljeniporedak stvari,cak inonne porodicnog morala. UstrastvenQ5tizalaganja i ž~tini odredenja ovih elemenata sukobi pobtajudramaticni, bpunjeni velikim osjecanjin1a i prijetnjama ~'Ud-bonosnih, zlokobnih ra.<.pleta,u krajnjoj liniji gubitkom real-nog osjecanja za o~1anak ili b1llbitkomživota samog. Takvepotencijalne razlicit~ti u ~vojim prozama, koje pokazuju nepomirljivost ~'Uprotnostiprotagonista, Muradbegovic intenzi-viracistodramatskim postupkom i tehnikom, daje im dramatskiritam, zaplice psihološka cvotišta, takoda se po pravilu njegoveproze, nakon uvodnih IYdsaža,Cin1radnja krene, preobraža-vaju u dramaticno pripovijedanje, a u izrazitin1 slucajevimadobivaju i oblik dramski funkcionainog dijalog.!.

Tada se pripovjedac kao~veznajuci posmatrac povlaci,ostav-ljajuci na sceni samo protagoniste iborhu medu njima, ne...,ta-je s njima i pejzaža i opisa likova, ~vihstatickih motiva, a ~1a-je samo radnja, nadmetanje ~1avovai akcija oko konkretnihživotnih situacija i moralnih shvacanja. Ako je u prozi istak-nut samo jedan lik, dramatsko tada in1aoblik monologa kojiizražava unutarnje psihološke sukobe u junaku, pri cemu se

protivna strana samo podrazumijeva. Ali,ces:oje protivniksamadnlštvena sredina sa svojim duhovnim i moralno-obicajnimporetkom,kojaugrožavanagone za nju nastrdllogglavnogjunaka,ili nastoji potciniti njegovu težnju za aspolutnom, reaktivnomslobodom. Tako se es:etskokod MuradbegoviClizražavau dram-skimd)licima antagonisicki tragicnog,i rjede komicnog,dailiucinapetQ.,tikoje prijete slomom, u krajnjim moralnim alternati-vama, u mracnim ~ihopatološkim {Yaroksizmima,sa afektomocišcenja na kraju. Akoje kontroverza radnje moralno i dru-5tveno zamašnija, i Muradbegoviceva pripovijetka nosi u sebiviše dramaticnosti, a sudbina junaka iz toga sukobljavanja sveviše se ~vodi na krajnje elemente egzbtencije. Sam pripovijedac se, inace, uvijek su~tancijalno nalazi u drami svojih ju-naka, strastveno i suuc~l1icki razapet izmedu {Yatrijarhalno-duhovne tradicije, na jednoj strani, i modernog razvoja kaohumanog prihvacanja zapadne civilizacije i kulture, nalazi seu moralnom i duhovnom ocišcenju nakon finala, sa osjeca-njem emocionalnog sugla.~aipriklona ljudskom.AnajvecisukOOiuMuradbegovicevim prozama dogactali su se upravo oko žene, njena erotskog bica i njena položaja u porodici i dru5tvu.Stoga se može izluciti kod Muradbegovica, ne samo u njego-vim prozama, izvj~tan emocionalno-psihološki problem ma-trijarhata, koji je dobivao melankolicno-dramaticna obilježjai rezonance naklonosti za one koji pate, ali i ravnopravnosti islobodi žene kao invididue u ~'Uvremenomromjackom dru-štvu.

U trecoj zbirci, Svijetu opancima, iz 1936, Muradbegovic je,u kontinuitetu zavicajne tematike svoga ~tvaranja, dao reali-sticke likove posavskog sela u prizorima seoske svakodnevicei epopeji mukotrpnog podnošenja života, sa emocijama ljudiu sraslosti sa bicem zemlje, cija velika šutnja pokriva harmo-niju duše, sunca, pejsaža, životinja, raslinja. Muradbegovic jeu ovim novelama nježan slikar krajolika, on je prisno blizakseljackoj duši, koju {Yažljivoprati u podtekstu pripovijedanja,njegovo pripovijedanje osvijetli ponekad iznutra prostodušnii prirodni humor, ali ga zgrci i zatrese dinamika sukoba, na

336 337

onaj istielementarni nacin poznat iz prve zbirke, u nekontro-liranim i hirovitim reakcijama, i pokretu strasti, zaslijepljen inezadrživ kao bezumlje. Iako se u ovoj zbirci Muradbegovicodvojio od ambijenta bošnjacke kasabe, produžavajuci patri-jarhalno-tradicijsku problematiku, ali na razini epskog, samou pripovijeci Post,on je svijetsvojihjunaka i dalje gledao u psi-hološkim kategorijama i zapletajima odnosa junaka sa svojomsredinom, njenim nazor-ima, moralom i ustaljenim poretkomponašanja. Pored muslimanskih likova, on uvodi u ovu zbir-ku i druge, kao što je Micun u btoimenoj pripovijeci. Ali ih ucvorišnim tackama njihovih sukoba sviju izjednacava, jer i unjima postoje, iako sociopsihološki drukcije, sile razdiranja ine.~;uglasjasa okolinom, koje dramaticno boje razvoj pripovi-jetke. To je onaj plan kontroverzne egzistencije na kojem senjegovi junaci bitno jednace po temperamentu koji je on na-zivao» rasnim«.

Naovom stupnju r~prave o Muradbegovicevojpripovjedackojumjetnosti može se postaviti pitanje što je to.. rasno., tj. osobeno istaknuto,diferencijalno, u njegovojkarakterologijiJ30.<;njaka.Ostavljajucipostrani paradigmu mladobosan~tvai » Književ-nog juga«,Cvijic-Meštroviceva violentnog dinarskog tipa i in-tergralnog jllgoslaven~tva i vidovdanskog hrama, odrectenjakrvlju i dom, u koju se estetski lIlivaoekspresionizam, a što jeiMurddbegoviclicnoideološko-estet<;kiprozivio, u pojam ikom-pleksnacionalnokarakterbticnog,..ra...,nog'kcx:lJ30.';njakaulazi,u Muradbegovicevu književno-publicistickom dijapazonu, uzcvrstinukaraktera, žestinu ..~vOgd«bica i topraka i tvrdogla-vostotpora prema tudem i nametljivom, pa;tojanost duha, vjereiuvjerenja,upomrn, inatiprka;, samcx.lisciplina1xxh1saprircx:lani zahtjevima vlastitog tijela, ali i sevdah i silina ljubavne ~trasti,toplina i ljubav prema majci i porodici, merhamet prema sla-bom iugoroženom. Po linijitoga..rasnog«bez ugožav<mjadrugihizuzev odbrane i otpora, koje je nosi u ~vome bicu kao dra-maticni napon samawijesti, Muradbegovicu se ekspresionizamu pocetku ucinio kao ~l.lkladnaizražajno-~tilska formacija, asvi ovi elementi dQ~lisu do izražaja u najuspjelijim djelima,

ne samo poezije, vec i njegove proze, pretakajuci se prirodnoi u dramske forme. U pripovijeci Post svakako je fascinantnaupravo ta supstancija rasne izdržljivosti i postojanosti u vjer-skoj obavezi odricanja od jela i pica i pušenja unatoc žege ikaševine,kao najtežeg ratarskogpa;la, i to u nadmetanju» fesova«sa ..peškirima«, koji jedu i piju i vracaju izgubljenu snagu nanjihove oci. Ono» rasno. - epsko u ovoj noveli ima ~vojiktusu ušutkivanjuzluradostijednog.. pesKira«od strane ostalih:..TIho!(..) Kad oni poste nije dobro u njih dirati. Ljucisu od kurjak.«A dramski vrhunac i predocenje rasne oltodoksne tvrdogla-vosti se u ovoj noveli prepoznaje, nakon ekspozicije, zapleta,borbe protagonista, obrta - u sceni kada Alijapadne od žedii zatraži.. vode... kaplju... vode" a hodža Mujo se ~;uprotstavijednome.. peškim" koji ga ..s ocitom sucuti«htjede napojiti:»Ako je sudeno neka umre! Na Božjem putu. Aliposta mu nekvari«.I dok ~1l..nakostriješeno ~tajalijedan prema drugome«,..oglasi se prasak vecernjega tOJYd«,koji» objavi vjernicima ko-nac teškog pCA<;ta«.

I glavni junak Sinan u pripovijeci Maldovanka pripadnik jeisteetno~ihološke .sredine,a nasuprot njemu je {XNavljenpred-stavnik druge civilizacije i drugog podnebija, krava plemeni-te JYd~mine..maldovanka«, koju je dobio na priplod od vl~tida bi, dvije godine nakon toga, bila njegova.. ako je bude do-bro pazio i gledao.. Taj odnos izmedu Sinana, i krave napo-redne njemu omogucio je Muradbegovicu da razvije nadmetanje u nizu vedrih komicnih, ali simbolicno-alegorijskih scena: kako se Sinan.. rasan«na humorbticki nacin ;..Krajišnik jeto';kao u komediji, hori sa ~vojeglavom kravom da ukroti njeno» gospodstvo., a ona se ..upinje po selu, uzdiže i ponosi kaoda nosi carsku krunu" i prokosi njemu koji voli.. da ~venjegasluša, u njega gleda i njemu se pokorava«.Pokolebao se samojednom kad je spazio njene ..lijepeiblistaveoci«,a zažalio gorkokad je, nakon niza njenih tvrdoglavosti i jogunluka i ...kravljesprdnje« s njime, prodade Ciganima, a oni je zaklaše. U tomedvojnom odnosu komicne tragedije, u kom se apsurdna situ-acija izmjenjuje sa ozbiljnim na~tojanjem, i prijateljskim zbli-

338 339

žavanjem na kraju, kao razumljiv paradoks djeluje Sinanovoocajnicko predbacivanje sebi, da bi se na kraju na povratkukuci, ispoljila i druga strana» rasnog« u njemu: raznježenostkad opazi» maldovankino< tele kao simbol» života što se ova-ko obnavlja pred nama«, i toplo zahvali Bogu zbog toga.

I cetvrta zbirka, U vezirovim odajama,objavljena 1941, na-stavlja arhetipsku misteriju Bosne i mentaliteta Bošnjaka, ko-ja je literarno dovoljna i za radost i za stradanje, za dotrajava-nje i za nemir, za ljepotu i za rugobu covjeka, za njegovu na-ivnu i dosljednu, ili vrletnu i nepredvidivu prirodu. Inat i pu-stahijskaobije~t,naslijedena iz epskih vremena, ono tvrdoglavo»takomi se hoce, i nikako drukcije«, toliko podatno za ekspresionisticku psihologiju, zatim uporni konzervativizam i vjer-ski fanatizam - predstavljaju b1aknuti Muradbegovicevi ju-naci. Drugo podrucje zaprema psihologija sevdaha dovedena do plfoksizma, culncerotskiintenzitetkojizateže igrcielamarepojedinih likova u nezadrživosti nasilja i nemoci predavanja.Naslovnaprica zbirke nastavlja,medutim, onu humolTIustranuMuradbegovicevepripovjedackedramatike o »rasnom« tipuBanjaka kojise,ijunacanitvrdoglav,ali~itD'I~1ežljiv ipr~etlji'lnašao u Stamboluna Bosforu» gdje se griedva mora, kako tonaš pje,nik pjeva«,kaže Muradbegovicmislecina Bašagica.Smješten u vezirovim odajama i pozvan na gozbu u ca~1njegovadolaska i donošenja godišnjeg prihoda iz Bosne usultanovublagajnu, Redžo je, u stilu romanticne narodne price, napra-vio citav niz iSJYadai nanio mnogo 5teta u ~vojojzbunjenosti ine~pretnosti na uveseljenje pri~lJtnihOsmanlija, pri cemu ~Llnjegovrod igtižnjarJSlizajedno&tdramskomgradadjom komike,do vrhunca kada je po~tiden njihovim grohotom morao oticibez glave otici. A kad bi ga ko za Stamboi kod kuce upitao,»on bi samo okom prijeko sijevnuo i kroz zube (kao Tale Li-canin) protisnuo: Vrag nek nosi i Carigt-ad!Nikad više u njega! A ko me, kadgod, za vezira upita, neka znade da se &tmo~vojom rusom glavom igra...«.

U pripovijeci LejlaMuradbegovic je, suglasno ~vome opredjeljenju za emancipaciju B0Šnjakinje od njena podredenog

položaja u patrijarhainoj porodici i ~onzervativnom društvu,napravio inverzijumotivabošnjacke sevdalinkeibalade;umjestodavanja djevojke za nedraga po nalogu oca, on je obradio si-že odlaženja djevojke za dragoga uprkos ocevoj zabrani i negodovanju; umjesto pokornosti, on je istakao izraz samosvi-je~1ii oclluCno.,>1i,vlastitog raspolaganja svojom sudbinom. Abuduci da je izmedu oca i jedinicevladao oclnosduboke inježneljubavi, koja je kod njega prelazila u patološki egoizam, Mu-mdbegovicje Lej1inomsamovoljomineposluhom mogao dovestitragicno-haladicni karakter do vrhunca, kojise obicno završava:,mrcu jednog od protagonista. Tehnikom retrospektive zapletai prometanjem završnice na pocetak, Muradbegovic je dram-sku tajnu jošvi..~pojacao, da bi na kraju ublažio imoralni smisaodjevojcine zakletve date ocu, da se nece udati za njemu od-bojnog i mrskog Camila.

Opis povorke doceka hadžija u ~vecanom vjerskom zano-~lJna pocetku, dolazak Hadži-bega Idrizbegovica do njego-va konaka i milina ocekivanja u njemu da, nakon godinu da-na izbivanja, ponovo vidi» svoju paunicu«, samo su bili uvodu njegovu unutarnju evokaciju ljulYdvido ekstaze, i u nemilosjecanje na zaplet koji je zaprijetio da razori njegovu srecu:» Upravo, nekoliko trenutaka prije nego 5toce ga u slavlju po-ve:,tiod kuce i bpratiti u daleki svijet, pade mu u kucu Camil,najmladi sin Ali-bega Kusturice. Ude u šešitlJ i rukavicama izai<kaod njega- LejlukRazlognjegovazapr~ja iodbijanjanije, mec1utim,bio nedolicnost roda iii socijalno-kastinska nepodobno~t, nego je bio elru5tvenosuvremeni problem eman-cipacije muslimanske žene uz grubi radikalizam, cak i protivvjerskih obicaja i bezobzirno odbijanje Istoka na Zap-ddu:» On,koji je prezreo ~vojeobicaje i metnuo šešir na glavu, ko zna-men novoga vremena. Pa elamu je barem zaprosio ko drugi,kakav cestit ivriiedan momak, vec 1Yašon, Camil, njegov naj-veci protivnik. Covjek koji je javno govorio da ce otkriti ženilice, kad se oženi, i obuci joj šešir, kao što ga je i sebi obukao.Covjekkojije govorioprecIsvijetomda je i taj njegovput u Mekuludo.<;tu ovakvom vremenu i 1Yacanjenovca uzalud.«. Sve u

340 341

dilemi izmedu oceve i mladiceve ljubavi prema Lejli,i suprot-s-avljenjushvacanja,Mura~c je zasnovaoI1afa&anjedrameu ovoj prozi cxl odsudnog dijaloga, u kome Camil bezobzir-no cxlbrusi:»- Dao mi je ti, ili ne dao, ona spada mome svi-jetu i ona je cxl danas - Božja pa moja! - Bezbožnice! -plane Hadži-beg. - Ja sam njezin otac! - Aja ašik!- odvratimirno Camil, no sa izvjesnim naglaskom, kojim je jasno pot-atavaosvqe pravo.- Aašikjejao cxiocak Nlkon CNrihza1X>vijediženi i sinovima da je cuvaju, i zakletve na koju je Lejluprisi-lio:» Dokmojotac živina zemlji, i onda, kad ne bude višeživ,ja necu biti Camilova!Vallahi!Billahi!Tallahi!«,vrhunac tragi-ke je Muradbegovic izrazio u njenu jecaju: »Oce, šta ucini cxlmene! Šta ucini, oce moj "'-

Nakon dugo vremena» na Božijem putu«, kad se je bilo cu-lo da je umro, do..~loje cxl njega pismo topline i ljubavi jedini-ci,uz najavurxwratka.Anarastanjezlokotnoguzbudenja zapOCeloje kad je Hadži-beg saznao da je ona, u pomisli da je mrtav ioslobodena cxl dijela zakletve, otišla za Camila, ~vedo cxllu-ke: » Ubiti,ubiti,ubiti«,- kada je Muradbegovicdo krajaot-krio patološku osnovu svoje dramske novele i duševnu sušti-nu oca Hadži!?ega: osjecanje kcerkinog ljubavnog iznevjerenja izeta kao suparnika.Raspletje,medutirn,dffilo melodramski,na samoj ivicisloma: jedno jako osjecanje, ljubavprema unukukojeg mu ona donese, potisnulo je drugo, ljubav prema kcer-ki. » zar nije tvoja krv 1X>bijedilau njemu: Lik mu je ~vim tvoj«,rece mu Lejla,a on »zadivljen tajnom života, koju je htio presjeci, osjeti u sebi ~tid... i beskrajnu, beskrajnu rad~t", sve uduhu» rasnog. osjecanja za muškog potomka, koji ce mu na-s-avitilozu, u kojese ulivalaipreobražavala ljubavpren1akcerki,i tupila njegova oštrica cxlbojn~ti prema emancipiranom zetu.

Taj Muradbegovicev sveukupni kompleks» rasne« dosljed-nosti, samovolje, tvrdili, agresivnih, i toplili i strastvenil1cuv-stava na granici afekta, i duboke, ekspanzivne culnosti, kojise užešcuje do ekstrema i zasicuje do apsurda, povezuje njegove umjetnicki najdosežnije novele i drame u jednu cjelinu.

Iz toga izbijaju snažni eticki sukobi njegovili drama Na BoZi-jem putu, Majka,Mlinar Andrija,divljaju elementarne strasti udramama Bijesnopseto iUnesite nutvaca. U cudne, egzoticneznake Muradbegoviceva dramskog kompleksa spada i onaj zanepozvane neuhvatljivo{X)tresni,a za pozvane tragicno-uzbudljivisraz dvaju svjetova, Evrope i Orijenta, u bošnjackoj duši, su-kob tradicionalne etike, na jednoj strani, i zapadne civilizaci-je~ sld::xxlnijimshvacanjemerotskihireligijsko-8Xijalnihcx:in00l,na drugoj, koji je našao svoj izraz u drami Na BoZijemputu.Njima se pribraja, zatim, Muradbegovicevo oduženje epsko-herojskojtradicijiu drami Husein-begGradašcevici romanu Ponos,te mitsko-pastoralni otvor u drami u stiliovima Ljubav u plani-ni, koja je poslužila Jakovu Gotovcu kao libreto za operu Mo-mna. U toj sa~tavnosti književnili oblika i izražajnih vrsta, i unjima tradicije i uavremeno.,.,ti,vla~titenedoumice i skupljenecxlvažanosti zadiranja u psiholo.~ko-etickacvori~ta,a time i umotivacijuljudskog u covjeku, ostalo je nerazmrsivo zapleteno i pišcevo književno bice, da traje, u paradoksu ~tvaralac-kog iskušenja, kao trenutak vla~titogo~tanka. Na pitanje: ucemu je bitna estetska oo.;oheno..<;tMuradhegoviceva ~tvaranja.ono ~toga ~tvaralacki izdvaja i cini karakterbticnim, šta je tostrukturno sržno ~tose pretace iz jednog oblika u drugi u njegovu književnom OpU~LIpo nagonu njegove stvaralacke pri-raje? - može ~ sahratiu žižuglavneteze iO[:ožanjaoverasprave.Muradhegovic je u svome hicu imao jedan iZ~1ren dramati-can nerv, o..<;jetljivostza dramaticno, kao neku emocionalno-duhovnu prizmu koja ~vakidoživljaj dramaticno prelama, sa-gledava ga u radnji sa potresnim, dubinskim uosjecavanjem,u napetosti <xIbezizlaznosti položaja koja prijeti njegovim pro-tagonistima. Imao je int:uicijuza situacije konflikta, koje izra-žavaju osnovni prohlem, djela, u maksimalnoj koncentraciji,kako doživljaja, tako zbivanja. Stoga i jeste njegovo stvaranjeknjiževnost napet~ti, koja traži najviši stLlp'dnjp'džnje citateljili gledatelj. S tom bitnim dramatizacijom života pOOudarilase i kongenijaino ~LIglasilaMuradbegoviceva prirodna, uroderJasklonost ka ekspresionizmu, koji je on morao cak da stišava,

342 343

njegovo pounutarnjenje slike i istovremeno prelivanje prekonjenih okvira. Otuda ono nara~tanje unutarnjih napona bezkontrole ne samo u piscu nego u njegovim likovima, do pa-roksizma i raspada rijeci. Otuda dramsko-psihološke i iivot-no-dogadaj ne situacije na ivici, »na rascjepu«, otuda ona teinja za samorazaranjem svijeta i zivota koja se od manifestau prvoj zbirci podsvjesno provlacila kroz cijelo njegovo djelo.

(1993)

344