MOJ NACIN PCELARENJA SA LR

NASTAVLJACAMA

Stipan Kovačić

A.G.Matoša 8. 31326-DARDA 031-741-737

stipan.kovacic(&mail.inet.hr

Sadržaj:

1. Uvod

2. Moja nastavljača, moji pčelinjaci

3. Prikaz tehnologije rada tijekom godine 4. Poruka

Vinkovci, 13. i 14. ožujka 2004.

1. UVOD Na početku srdačan pozdrav iz Baranje svim nazočnim pčelarima. Zahvaljujem se orga-

nizatorima ove manifestacije što su me pozvali da Vam predstavim moj način pčelarenja sa

nastavljačama.

U mojoj obitelji pčelarstvo postaje tradicionalno obiteljsko zanimanje. Odrastao sam uz

zujanje pčela u obližnjem voćnjaku, svoja prva pčelarska umijeća i, što je važnije, Ijubav prema

tim božjim stvorenjima, stekao sam od i uz svog oca pčelara još u gimnazijskim klupama krajem

šezdesetih godina na njegovom pčelinjaku, kojega je činilo desetak pološki.

Nakon što sam se skrasio u braku (a žena mi je rodena Vinkovčanka) i na poslovima liječnika u

Baranji, 1981. godine sam u Pčelarskoj zadruzi u Osijeku kupio svoje prve košnice. Slijedom

dogadaja 1984. godine pčelarim sa 50-tak lisnjača te prvi put selim na repicu i suncokret. Od

1986.-90. godine pčelarim u ortakluku sa kolegom iz Osijeka sa 120 lisnjača na dva pokretna

pčelinjaka i sa još 50 stacioniranih nastavljača. Tada smo selili izmedu ostalog i u Borince na

jabuke, u Otok i Ivankovo na repicu, u Cernu na bagremac. Stipa Turkalj nas je dva puta odveo

na Cerski bagrem, a na lipu smo selili u rodno selo vašeg doktora Vlade Čizmara u Bikić Dol.

Bila su to lijepa pčelarska vremena kada smo bili puni entuzijazma te kao i mnogi mladi danas

relativno puno investirali u pčelarstvo. Tada je u trendu bilo zidati kuće na kredit, a mi smo,

umjesto toga, za cash kupovali košnice i nadali se da ćemo sa njima brzo zaraditi. Sticajem

okolnosti, čemu je najviše kumovala naša prva katastrofa od varoe u jesen 1986. godine, prvu

veću investiciju, a to je bila kupovina nove prikolice sa 66 ugradenih, 11 okvirnih ažejki, vratili

smo tek nakon pet sezona!

Tijekom rata, pčele su mi značile mnogo više od hobija i ljubavi. Uz njih, ali i pomoću njih

smo preživjeli u okupiranoj Baranji. Pčele su nas spasile krajnjeg siromaštva i bijede te mi

omogućile da, uz moj posao liječnika, očuvam dostojanstvo svoje obitelji. Tijekom pet ratnih

godina, uspio sam sačuvati većinu košnica od uništenja, pljačke i otimačine te izvrcati 44 tone

meda.

Razvijeno suvremeno obiteljsko pčelarsko gospodarstvo, stručnost i obiteljska tradicija činili su

osnovu na kojoj smo prije pet godina otpočeli sa uzgojem matica za tržište. Provjerene svjetske

tehnologije prilagodili smo našim uvjetima te našoj originalnoj organizaciji rada.

Naše obiteljsko pčelarstvo činimo supruga i ja, zatim jedan mladi pčelar, koji je već četvrtu

godinu kod nas u radnom odnosu te naš 19. godišnji sin i brucoš, koji se sve više uključuje u

posao.

Osnovu mog cijelog pčelarskog umijeća čini ogromna ljubav, točnije strast prema pčelama,

koja nikako da me prode već trideset pet godina. U njima i sa njima pronalazim radost življenja,

razonodu, rekreaciju, sredstvo za održavanje psihofizičke kondicije, one su mi često utjeha i bijeg

iz okrutne stvarnosti. Pčele mi ulijevaju životni optimizam i ne mogu zamisliti život bez njih. Uz

njih sam doživio puno lijepih trenutaka, upoznao sam Baranju i širu regiju na jedan osebujan

način te stekao veći broj prijatelja i ljubitelja prirode.

Danas pčelarimo na pet pčelinjaka u Baranji sa cca 300 proizvodnih zajednica. Dva pčelinjaka

su u isključivo] funkciji uzgoja matica, a tri preostala tome služe samo djelomično kod

popunjavanja oplodnjaka.

2. MOJA NASTAVLJAČA - MOJI PČELINJACI

Već godinama, a osobito od kada smo usvojili tehnologiju uzgoja matica za tržište, pčelarim

stacionarno. Nastavljače sam selio (uz pomoć ručnog utovara) samo jedanput na bagrem i lipu na

Bilogoru 1999. Inače, sa standardnim 10 i 11 okvirnim lisnjačama sam pčelario dvadeset godina,

najviše sa 177 takvih košnica. Prije petnaest godina oprobao sam tzv. fararke, u stvari košnicu LR

dimenzija osim što je okvir bio plići, točnije visine 17 cm vanjske mjere, odnosno 2/3 visine LR

okvira. Uskoro sam prihvatio LR košnicu, do koje smo tada došli putem Beljskog kredita.

Pčelariti sam naučio na tatinim pološkama. Znači, oprobao sam većinu naših tipova košnica osim

DB.

Zašto sam prešao na LR, točnije zašto sam napustio lisnjače?

Prvenstveno zato što je znatno povoljnija za uzgoj matica od lisnjače.

Pitanje selidbe LR košnica namjeravam riješiti uz pomoć tzv «Hrkontića», kontejnera,

koji je sticajem okolnosti još u fazi projekta i čiji prototip se trebao u Baranji pojaviti još

prije godinu dana.

Nastavljača je i kod nas najjeftinija košnica, nju je lako i prodati. LR je povoljna za pčelarenje

sa nastavkom, a ja sam tu tehnologiju već davno usvojio. Činjenica da je najpovoljnija i gotovo

idealna za mehanizaciju, koja ozbiljno smanjuje troškove i količinu ljudskog rada, i kao takva je

važna u vaneuropskim zemljama, koje proizvode jeftini med na bazi te mehanizacije («kineske

tačke protiv američkog viljuškarca»), nama malo znači.

Danas pčelarim isključivo LR nastavljačom, od fararki mi je ostalo stotinjak polunastavaka,

koje koristim u medištima. Košnice su mi rasporedene na četiri pčelinjaka. Prvi, na Matinoj

lugarnici u Čemincu, kojih 7 km od stana zovemo baznim pčelinjakom i isključivo služi za uzgoj

matičnjaka. Druga dva su u istom pravcu od Darde prema Belom Manastiru uz tamo postojeće

šume Koha i Haljevo, svaki 7 km sjevernije od prethodnog. To su proizvodni pčelinjaci na

kojima se matice testiraju u proizvodnji i izmedu kojih putem tzv. linijske selekcije odabirem

buduće matice majke. Nakon vadenja pčela i legla za oplodnjake, ovi pčelci su angažirani u

proizvodnji bagremovog i suncokretovog meda, a od svakog nastojim uzgojiti i jedan roj. Četvrti

pčelinjak smješten je u Batini, u neposrednoj blizini oplodne stanice i glavna mu je svrha uzgoj

trutova potrebnih za oplodnju matica.

Na pčelinjacima mi je stacionirano izmedu 40 i 70 košnica sa po jednom ili dvije matice. Jedino

na baznom pčelinjaku za uzgoj matičnjaka imam uzimljeno 140 pčelaca. Pčelarim sa standardnim

desetokvirnim LR nastavljačama. Košnice su postavljene na bagremova postolja (ala Vener), koja

ujedno mogu služiti i kao palete pri utovaru košnica kamionskom dizalicom. Po četiri su

postavljene na jedno postolje. Podnica mi je standardna, no namjeravam prijeći na mrežaste

podnice tijekom sezone. Pčelarim sa žičanom matičnom rešetkom, koja je uokvirena i ima na sebi

leto, a postavljena je uvijek iznad prvog nastavka. Košnice nisu obojene nego ih svake ili svake

druge jeseni zaštićujem lazurom. Pojedini nastavci su mi prilagodeni za pregradnju na četiri, tri

ili dva dijela za što imam odgovarajuće pregradne daske i podnice-poklopne daske sa prikladnim

letima. Prije uzgoja matica pčelario sam za bagrem pa i do suncokreta dvomatično sa tzv.

Snelgrow-ovom daskom ispod gornjeg pčelca. Kao što vidite nastojao sam uvesti što manje

preinaka i novosti i ostati vjeran standardu.

Osnovni princip našeg pčelarenja je tehnologija rada sa jednogodišnjom maticom u pro-

izvodnim pčelcima. To znači da je matica prve godine u roju, a druge godine u intenzivnoj

eksploataciji. Treću godinu dožive samo odabrane matice za reprodukciju. Ovakav način rada

iziskuje zamjenu matice u proizvodnoj zajednici svake sezone formiranjem odvojkaroja sa

mladom maticom, koja će u pomoćnoj zajednici biti testirana do jeseni. Smatram da je

ekonomski neracionalno maticu držati u proizvodnji i treću godinu zbog smanjene potentnosti i,

što je još značajnije, velike sklonosti rojenju.

Svim profesionalnim pčelarima i selećim pčelarima savjetujem da na početku sezone u svim

proizvodnim pčelcima imaju prošlogodišnje matice, koje su provjerene u roju. Za maticu je

najvažnije da je - mlada!

To znači svake godine proizvesti jedan uspješan roj po proizvodnoj zajednici! Njega rojeva

podrazumijeva prihranjivanje, koje je po mom mišljenju najisplativije baš kod rojeva kakvi god

oni bili. Potrebno je iskoristiti radni i životni elan, koji postoji kod nove zajednice. Do kasne

jeseni takav roj bude obično brojniji po pčelama od proizvodne zajednice.

Težim imati uvijek jake zajednice, osobito pri uzimljavanju sa solidnim zalihama meda.

Osnovne zajednice ne prihranjujem izuzev jedne pogače u rano proljeće. Nikada ne vrcam prvi

medišni nastavak, bolje rečeno nikada ne ostavljam košnice bez meda!

Sve su nam matice obilježene. Ovo je neophodno zbog korištenja pčeleca u uzgoju matica

kada se iz njih oduzimaju pčele i leglo, a još više zbog selekcije.

Kada otvaram košnicu znam što ću u njoj i sa njom raditi, nju već davno ne koristim za

spontane eksperimetne i improvizacije. Nastojim raditi u seriji, dakle šablonski i sa nastavkom.

To znači da kod svih zajednica radim ili nastojim uraditi isti posao, a one koje tome ne

odgovaraju ostavljam za kasnije pa se potom detaljno pregledavaju. Na taj način za jedan dan

detaljno pregledam do 100 košnica, a obično 50-100 za samo nekoliko sati. Za takav način rada

potrebno je osigurati minimalno 4, a optimalno 6 nastavaka po jednom proizvodnom pčelcu.

U načinu pčelarenja smatram osobito važnim način kako se pristupa pčelama, kako se otvara

košnica i konačno kako se pregledava. Na nedavno održanom znanstveno-stručnom skupu u

osječkoj Tvrdi dr Salai Laslo iz Madarske je kazao da madarski ekološki pčelari razgovaraju sa

svojim pčelama, da ih pozdravljaju kada im prilaze i osobito kada zaviruju u košnicu te da ih

uopće uzimaju za ravnopravnog partnera i kolegu u poslu, a ne za žive alatke. Bez obzira na

serijski rad na našim pčelinjacima inzistiram uvijek i na svakom mjestu da se prema pčelama

ponašamo kao prema božjim stvorenjima i našim miljenicama.

U vezi mog oplođenja sa pčelama rekao bih i nešto o mom načinu zaštite od uboda. Još od

djetinjstva pčelama pristupam bez dimilice i bez rukavica, nastojim raditi u kratkim hlačama i

bijeloj majici po mogućnosti bez šešira. Umjesto dimilicom pčele smirujem upaljenim

rogozovim batićem, koji mi je sasvim dovoljan u Svim situacijama, bez obzira na vremenske

okolnosti i doba dana. To ukazuje da su nam pčele po prirodi mirnije od prosječnih, ali i na moj

pažljivi rad sa njima.

3. TEHNOLOGIJA RADA TIJEKOM GODINE

3.1. Priprema za zimu

Pripremanje svojih pčelinjaka za zimovanje otpočinjem sa vrcanjem suncokretovog meda.

Tada odredujem koje će zajednice prezimiti i time započinjem sa oblikovanjem pčelinjaka i

pčelinjih zajednica za slijedeću sezonu. Maticama omogućavam što bolji jesenji razvoj uz

pravilno saće u plodištu te dovoljno hrane u košnici (nikada ne izvrcavam sav suncokret) i u

prirodi (zlatošipka). Sredinom kolovoza poslijednji put vrcam, skidam matične rešetke, medište

sa nešto meda spuštam na podnicu i na njega postavljam plodište. U plodište rojeva dodajem

medne okvire. U kolovozu, dok još ima paše, ako ne posjedujem dovoljno rojeva, zamjenjujem

stare matice mladima. Rojeve inače pospajam u rujnu sa osnovnim zajednicama ili ih uzimljujem

u trećem nastavku iznad osnovnog pčelca od kojega bude razdvojen pregradnom daskom.

Početkom rujna slabije zajednice, one sa starom maticama, pa i one sa mladima koje se nisu

pokazale dobrima, pospajam. Ne priluanjujem sirupom, eventualno dodajem u listopadu sirup sa

fumagilinom u pčelce koji su u uzgoju matica. Postavljam češljeve i otrovne mamce za miševe

ispod košnica. Košnice zaštićujem jednim osvježavanjem sa lazurom - bondeksom. U studenom

sam proveo dva tretiranja amitrazom u aerosolu.

3.2. Zimovanje

Oko uzimljavanja i zimovanja napisano je mnogo, a u praksi ima različitih pristupa tom

problemu. Kod nas su zimski gubici postali uobičajna stvar iz godine u godinu. Najčešći njihov

uzrok su nedovoljna zimnica, dakle glad i varoa. Za oba uzroka gotovo uvijek krivicu snosi sam

pčelar i oni se mogu ukloniti pravilnim i pravovremenim mjerama.

Osnovna četiri preduvjeta za pravilno zimovanje su:

- Jake i zdrave pčelinje zajednice

- Solidna zimnica

- Dobra košnica

- Mir na pčelinjaku

Ja ne utopljavam i ničim posebnim ne zaštićujem svoje košnice. Ne stavljam niti foliju iznad

okvira niti izolacione materijale iznad hranilice. Imamo dovoljno posla preko zime u radionici

gdje se čiste i užičavaju okviri i okvirci, a oplodnjaci i čiste i liče. Ostatak vremena provodim

čitajući, pišući, planirajući te obilazeći pčelarske skupove.

3.3. Prva pogača i orjentacioni pregled

Kada dode proljeće i otopli dovoljno da se košnice mogu otvarati, a tada obično cvjetaju

Ijeske, ljubičice i cica mace, dakle kada otpočne redovita peludna paša, vršim orjentacioni

pregled pčelaca i dodajem pogaču. Tada verificiram zimske gubitke, pronalazim bezmatke i

slabiće koje ću pospajati.

3.4. Prvi proljetni pregled Prvi proljetni pregled nastojim obaviti što detaljnije i kvalitetnije. To se dogada kada su šljive u

cvatu, dakle u sredini voćne paše, kada pčelci produ kritični trenutak u razvoju. Zamjenjujem

podnice, plodište spuštam na podnicu i postavljam matične rešetke. Umećem gradevnjake,

obilježavam matice te okvire sa okvircima postavljam do legla. Pored voća, tada obično već medi

i mrtva kopriva u našim šumama dok ne nestane u dubokom hladu prolistalih hrastova. Osim one

jedne pogače ne prihranjujem proizvodne pčelce. Pri prvom pregledu, tijekom voćne paše,

dodajem i prve satne osnove, ako je to potrebno i, što je važnije, otpočinjem sa uzgojem matica.

3.5. Bagrem

Do bagrema po planu, što najviše ovisi od fenoloških uvjeta, postavljamo sve oplodnjake na

oplodnu stanicu. Za popunu 1200 oplodnjaka potrebno mi je 800 LR okvira zatvorenog legla sa

pčelama. Zato sam prisiljen pčelariti na pčelu, a ne na med. Mnogo mi pomažu u tome uzimljeni

rojevi sa mladim maticama (130). Po završetku popune oplodnjaka formiram proizvodne pčelce

za iskorištavanje bagremove paše. Umjesto izvadenog legla u proizvodne pčelce dodajem okvire

sa satnim osnovama te one sa jesenjim medom iz pričuve. U pravilu na početku bagremove paše

dodajem treći nastavak, dakle drugi medišni. Tada je prvi medišni nastavak već otežao i u njemu

se nalazi većina mednih zaliha, dok je donji pun legla. Ovaj treći medišni nastavak je pun

djevičanskog saća sa ponekom satnom osnovom i u njemu će se naći čisti bagrem.

3.6. Poslije bagrema

Odmah poslije bagremove paše pristupam umjetnom razrojavanju cijelog proizvodnog

pčelinjaka. Pčelci se poslije vrcanja uz pomoć bježalica vraćaju na dva nastavka, dakle plodište-

medište i na taj osnovni pčelac postavljam u treći nastavak roj ili rojeve-oplodnjake. Roj

formiram od četiri okvira zatvorenog legla, dvije satne osnove, dva medna okvira i dva prazna

okvira ili gradevnjaka. U njega sam ranije dodavao zrele rojevne matičnjake ili one iz uzgoja, a

danas dodajem oplodenu maticu iz uzgoja. Druga varijanta je formiranje oplodnjaka sa 2-4 roja u

jednom nastavku, kojima dodajem zatvorene matičnjake radi uzgoja matica. Zahvaljujući radu sa

nastavkom postoji mnoštvo mogućnosti i kombinacija ovisno o načinu pčelarenja, seljenju i

predstojećim pašama. Činjenica jest da na taj način planski oslabim sve pčelce pa sa prirodnim

izrojavanjem nemam nikakvih poteškoća, a do suncokreta pčelci dovoljno ojačaju.

3.7. Suncokret

Suncokret nam obično donese drugo vrcanje. Razrojeni pčelci ne mogu donijeti meda, osim

ako su jači rojevi formirani 40 dana prije suncokretove paše, a to znači odmah poslije bagrema.

Pčelci su ovdje ponovno na tri nastavka, plodište ne smije bili blokirano medom. Više ne

dodajem satne osnove osim u medišta. Na suncokretu povadim gradevnjake. Odmah poslije

vrcanja suncokreta je poslijednji momenat za formiranje zadnje generacije rojeva. Nikada ne

izvrcam sav med, jedno polupuno medište ostavljam za slučaj sušnog ili prekišovitog ljeta.

3.8. Vrcanja

Nekadašnja su vrcanja bagrema i suncokreta na terenu pod šatorom ostala u vrlo lijepom

sjećanju. Bila su to ugodna druženja čak i svojevrsne fešte uz obavezni kotlić. Danas za takve

dogadaje, zbog uzgoja matica, više nemamo vremena. Vrcamo kada stignemo, nekada i sa mjesec

dana zakašnjenja. Medne nastavke skidamo uz pomoć bježalica i skladištimo u garaži u kojoj je improvizirano vrcalište. Liniju za vrcanje čine Logarov otklapač i elektromotorna samookretna četverookvirna vrcaljka. Obično se vrca kada padne mrak da se izbjegne grabež.

3.9. Građevnjaci, topljenje voska, užičavanje LR okvire užičavam sa pet okomitih žica, koje svaki put isječem zajedno sa voštinom. Satne

utapam pomoću ispravljača. Godišnje zamjenim 6 plodišnih okvira, osnove dajem na gradnju od cvatnje šljive do lipe. Kao predzadnji okvir sa desne strane u svako plodište postavljam gradevnjak, iz kojega izrezujem zatvoreno trutovsko leglo. Godišnje dobivam oko 1 kg voska po pčelcu ovisno o količini voštanih mednih poklopaca, stare voštine i gradevnjaka. Samo topljenje voska nam je bio veliki problem dok nisam kupio Logarov topionik, koji služi kao skladište voštanih otpadaka do popune. Sada u istoj garaži u kojoj vrcamo stoji topionik u kojem se povremeno uz pomoć plina topi voština. Tijekom zime i u sezoni skladištim jedino rezervno djevičansko saće. Sve ostalo saće mi je uvijek na košnicama tako da nemam poteškoća sa čuvanjem saća od moljaca.

3.10. Liječenje

Od varoe sam katastrofalno propao u jesen 1986. godine (varescens). Ponovno sam imao značajne zimske gubitke 1998/99 (fluvalinat). U oba dvije te godine varoa se pokazala kao pošast sa velikim gubicima u cijeloj državi pa i šire. Danas su mi poznati razlozi, koji su sa moje strane pripomogli odnosno nisu spriječili gubitke. Svejedno, ne bih mogao izjaviti da neću još koji put stradati od varoe u budućnosti. Od 1999. pa tako ni protekle jeseni nisam imao gubitaka, plaženja pčela i uopće kliničke manifestacije prisutnosti tog nametnika, a nakon prvog jesenjeg tretiranja otpalo mi je do najviše 500 varoa. Tijekom cijele sezone od repice do suncokreta izrezivao sam gradevnjake. Za najbolji biotehnički način zaustavljanja razmnožavanja varoe smatram razrojavanje. To činim na slijedeći način. Poslije bagrema pa do kraja suncokreta nakon vrcanja razrojavam kompletne pčelinjake u jednom danu. Iznad osnovnog pčelca formiram roj u koji stavljam sve zatvoreno leglo iz osnovnog pčelca i dodajem mu mladu maticu u kavezu. Osnovni pčelac istretiram amitrazom odmah, a roj za 12 dana kada se izlegne sve zatvoreno leglo. U studenom, kada je izašlo i poslijednje leglo, istretirao sam sve pčelce u dva navrata sa amitrazom u aerosolu. Antibiotike uključujući i fumagilin koristim samo izuzetno.

Smatram da su pravilne zoohigijenske mjere, koje u sebe uključuju uz standardnu košnicu i što manje manipulacija sa okvirima iz plodišta osobito sa leglom, zatim jaka zajednica kojoj treba dati sve što pripada te odgovarajuća izmjena saća, osnova preventive svih pčelinjih bolesti. Ne bi tih bolesti uostalom niti bilo da nije pčelara koji prenosi bolest iz košnice u košnicu razmjenjujući izmedu njih okvire, leglo i pčele te suvremenog načina pčelarenja, koji uključuje veliku aglomeraciju pčela i košnica na jednom mjestu (zaletavanje) i seljenje. Ne preostaje nam ništa drugo nego da sa varoom naučimo živjeti odnosno pčelariti.

4. PORUKA Čuli ste ponešto o mojim pčelinjacima i o načinu rada. Ovdje bih se dodirnuo ekonomike u pčelarstvu kao ipak najvažnijeg motiva zašto se bavimo tim

poslom. Sa prihodima od prosječnih 200 košnica u minulih desetak godina osigurao sam još jednu plaću. Nažalost zbog načina rada, položaja pčelinjaka i stacionarnog pčelarenja naša proizvodnja meda je

relativno skupa i u vrijeme niskih cijena meda bila je na granici isplativosti. Radi povećanja

produktivnosti ušli smo u specijaliziranu proizvodnju - uzgoj matica u čemu smo za sada

uspješni, a povremeno sam prihode ostvarivao i od prodaje rojeva odnosno pčelinjih zajednica.

Na bazi sadašnje cijene meda pčelarstvom se isplati baviti više nego bilo kojom drugom granom

poljoprivredne proizvodnje, što je dovelo do veće konjukture u pčelarstvu, do veće potražnje za

košnicama, maticama i rojevima te do osnivanja mnogih novih pčelinjaka. Zbog viška meda,

izvoza meda i globalizacije otkupna cijena našeg meda uvjetovana je kretanjem cijena na

svjetskom tržištu, koje je na tom području vrlo nestabilno. Danas u Hrvatskoj pčelari znatno veći

broj selećih pčelara nego prije nekoliko godina. Obzirom na stanje u privredi i cjelokupnoj

državi, za očekivati jest da pojedini entuzijasti i mladi ljudi i dalje traže izvor prihoda i

egzistencije u pčelarstvu. Smatram da kod nas još ne postoje odgovarajući uvjeti za profesionalni

rad u pčelarstvu. Svejedno, kao za inat tome, mi smo naše obiteljsko pčelarstvo od ove godine

uveli u sustavu PDV-a, a mom sinu i studentu na poljoprivrednom fakultetu u Osijeku savjetujem

da razmišlja i na vrijeme se odluči što će u životu raditi, nadajući se da će ostati vjeran obiteljskoj

tradiciji.

Početnicima i mladima bih savjetovao da oprezno investiraju u košnice, pribor i ostalo, a da

što više urade na izgradivanju samoga sebe, jer tvrdim da je neznanje ipak osnovni uzrok

neuspjeha u pčelarstvu. Naši osnovni problemi u primarnoj proizvodnji ostaju i nadalje varoa,

zimski gubici, slabi pčelci u proljeće, prirodno izrojavanje i nedovoljne zalihe meda.

Svima savjetujem da im pčelinjak bude uredan, uzoran čist i sredene okoline, prijatan oku i u

trenucima odmora.

Ljubav prema pčelama je osnova rada sa njima. Medutim, ljubav i ekonomika ne idu zajedno

ruku pod ruku, dapače, one su u suprotnosti. U proizvodnji, koja mora biti što veća, kvalitetnija i

jeftinija, sve je manje mjesta za ljubav prema tim božjim stvorenjima.

Svima Vama koji ne možete bez pčela i koji ovih dana sa poznatim uzbudenjem i nestrp-

ljenjem iščekujete proljeće i nastanak novog života, želim puno radosti i zadovoljstava na Vašem

pčelarskom putu.

Zahvaljujem Vam na strpljenju!