15. DANI FRANE PETRIÆA

Sa®eci izlaganja

����

15th DAYS OF FRANE PETRIÆ

Paper abstracts

Simpozij

FILOZOFIJA, ZNANOST, RELIGIJA

Symposium

PHILOSOPHY, SCIENCE, RELIGION

ALEXANDRA BAINDepartment of Religious Studies, St. Thomas University, Fredericton (New Brunswick),Canada /Odsjek za religijske studije, Sveuèilište sv. Tome, Fredericton (New Brunswick),Kanada

TIBB AL-NABI: A STUDY OF THE PHILOSOPHICAL AND SPIRITUALROOTS OF ISLAMIC MEDICINE

Tibb al-Nabi, or prophetic medicine, has been practiced in the Muslim worldfor the past 1,400 years. The practice of Islamic medicine is holistic, focusing onthe connections between a patient’s physical, spiritual, mental, and emotionalwell-being. Based upon the teachings of the Prophet Muhammad, the practice ofIslamic medicine requires an intimate knowledge of the basic properties of foodand diet, herbal medicines, physical exercise, psychology and spiritual practices.This paper will examine the philosophical and spiritual origins of Tibb al-Nabi asa framework for understanding the science as it is practiced today. In addition toa survey of medieval and modern texts, we will examine the work of modern daySufi practitioners of Tibb al-Nabi who continue to offer healing and comfort tothose who seek either alternatives or a supplement to modern medical practices.

45

TIBB AL-NABI: PROUÈAVANJE FILOZOFSKIH I DUHOVNIHKORIJENA ISLAMSKE MEDICINE

Tibb al-Nabi, ili medicina proroka, prakticira se u muslimanskom svijetuposljednjih 1400 godina. Praksa islamske medicine je holistièka, fokusirana naono što povezuje pacijentovu fizièku, duhovnu, umnu i emocionalnu dobrobit.Temeljena na uèenjima proroka Muhameda, praksa islamske medicine zahtijevadobro poznavanje temeljnih osobina hrane i prehrane, herbalnih lijekova, tjeles-ne vje®be, psihologije i duhovnih praksi. Ovaj rad æe ispitati filozofska i duhovnapolazišta Tibb al-Nabija kao okvira pomoæu kojeg bi se razumjela znanost onakokako se prakticira danas. Uz pregled srednjovjekovnih i modernih tekstova, ispi-tat æemo rad današnjih sufija koji prakticiraju Tibb al-Nabi, te nastavljaju nuditilijeèenje i ohrabrenje onima koji tra®e ili alternative ili dodatak modernim me-dicinskim praksama.

VESNA BATOVANJATituš-Brezovaèki-Gymnasium, Zagreb, Kroatien /Gimnazija Tituša Brezovaèkog, Zagreb, Hrvatska

KARL JASPERS: EIN PLÄDOYER FÜR DIE PHILOSOPHIE.PHILOSOPHIE IM UNTERSCHIED ZU RELIGION UND

WISSENSCHAFT

Jaspers lehnt die vulgäre Auffassung des Verhältnisses von Theologie undPhilosophie ab, die auf den Gegensatzformen von Glaube und Wissen, Offenba-rung und Vernunft gründen. Glaube ist nicht irrational. Die Polarität von ra-tional und irrational kann nur zur Verwirrung der Existenz führen. Der philoso-phische Glaube, als der Glaube des denkenden Menschen, ist jederzeit mit demWissen verbunden. „Er will wissen, was wißbar ist, und sich selbst durchschauen”(Der philosophische Glaube). In ihm glaubt der Mensch an seine Möglichkeit, inder er „atmet seine Freiheit”. Gegenüber den Alternativen Offenbarungsglaubeoder Nihilismus, Wissenschaft oder Illusion steht die Möglichkeit, unser Men-schsein im Philosophieren offen zu halten. Die Befürwortung der Philosophiedrückt deutlich der Satz aus: „Die Philosophie soll nicht abdanken. Am wenig-sten heute” (Der philosophische Glaube).

Obgleich Wissenschaft und Philosophie miteinander verknüpft sind, gibt eszwischen ihnen doch einen Unterschied. „Sie [die Wissenschaft] ist nicht die Be-gründung der Wahrheit der Philosophie, wohl aber heute Bedingung der Wahr-haftigkeit im Philosophieren” (Philosophie I). Der Sinn der Wissenschaft ist nichtwissenschaftlich beweisbar, ihn kann nur die Philosophie erhellen. Nach seinemSchüler Hans Saner wusste Jaspers „besser als die meisten Neopositivisten, was

46

Wissenschaft und Forschung ist; denn er hatte nicht nur über sie nachge-dacht, sondern über sie Klarheit gewonnen, indem er Wissenschaftler und For-scher war” (Hans Saner, Rowohlts Monographie über Karl Jaspers).

KARL JASPERS: PLEDOAJE ZA FILOZOFIJU.FILOZOFIJA U RAZLICI SPRAM RELIGIJE I ZNANOSTI

Jaspers odbija vulgarno shvaæanje odnosa teologije i filozofije, koje se temeljina suprotnosti vjere i znanja, objave i uma. Vjera nije iracionalna. Polarnost ra-cionalnog i iracionalnog mo®e voditi samo k smetenosti egzistencije. Filozofijskavjera kao vjera misaonog èovjeka u svako je doba povezana sa znanjem. »Onahoæe znati što se mo®e znati i samu sebe prozreti« (Filozofijska vjera). U njoj vje-ruje èovjek u svoju moguænost, u njoj »diše svoju slobodu«. Nasuprot alternati-vama objavljena vjera ili nihilizam, znanost ili iluzija, stoji moguænost u filozofi-ranju dr®ati naš ljudski bitak otvorenim. Zagovor filozofije izrièe jasno reèenica:»Filozofija ne treba odstupiti. Ponajmanje danas« (Filozofijska vjera).

Iako su znanost i filozofija jedna za drugu vezane, meðu njima postoji razlika.»Ona (znanost) nije utemeljenje istine filozofije, no jamaèno je danas uvjet istini-tosti u filozofiranju« (Filozofija I). Smisao znanosti nije znanstveno dokaziv,njega mo®e samo filozofija osvjetliti. Prema njegovom uèeniku Hansu Saneru,Jaspers je znao »bolje nego veæina neopozitivista, što je znanost i istra®ivanje; jeron nije o njima samo razmišljao, veæ je o njima postigao jasnoæu, time što je bioznanstvenik i istra®ivaè« (Hans Saner, Rowohltova monografija o Karlu Jas-persu).

IVAN BEŠMinistarstvo kulture Republike Hrvatske, Zagreb, Hrvatska /Ministry of Culture of the Republic of Croatia, Zagreb, Croatia

MOGUÆNOST ULTRAFIZIKE OSOBNOG SVEMIRA UZNANSTVENO-FILOZOFSKOM I TEOLOŠKOM MIŠLJENJU

PIERREA TEILHARDA DE CHARDINA

Cjelovitim i sveobuhvatnim mišljenjem evolucije svemira i èovjeka PierreTeilhard de Chardin ostvario je jedinstvenu i originalnu sintezu analitièkih rezul-tata pozitivnih i empirijskih znanosti modernog vremena. On uviða veliki para-doks – da je moderna znanost u analitièkom rastvaranju, drobljenju i usitnjavanjubiæa ostavila èovjeka kao glavnog aktera te iste znanosti posve izvan glavne razvoj-ne osi Univerzuma. Fenomen uosobljenog èovjeka u Totalitetu osobnog Svemirasagledava se polazeæi od jednostavnog i jedinstvenog oblika supstancije kojaizgraðuje tkivo Univerzuma. Chardin na takav naèin uviða jedinstveni evolucijski

47

zamah koji poèinje fundamentalnom èesticom (atomom) te preko ®ive stanicedovodi do èovjekove misaone monade. Taj proces ide i dalje od pojedinaènihmonada uvijek u istom smjeru, tj. smjeru psihièke konvergencije i koncentracije.U temelju svijeta nije niti mrtva materija niti nestvarni duh veæ upravojedinstveni duh-materija. Od kozmogeneze, preko psihogeneze, pa do nooge-neze, Svijest raste, okuplja se, fizikalno-kemijski i biokemijski se psihièki usre-dištuje, te konvergencijski nad-uosobljuje u jedinstvenom ®arištu u poèetnoj ikrajnjoj toèki Omega kao središtu svih razvojnih sfera. Nakon što su analitièka fi-lozofija kao i pozitivne znanosti prividno izmakle i divergentno se raspršile iztjeskobnih metafizièkih okvira ontologièkih sustava, Chardin uviða nu®nost i mo-guænost nove jedinstvene sinteze koja æe, ugraðujuæi rezultate modernih znanosti,osobito fizike, kemije i biologije, te astrofizike, geologije i paleontologije, poku-šati ponovo potpunije i zbiljskije pokazati razvojni smjer Univerzuma. Razvojnizamah Univerzuma ide mnogo dalje od apstraktnog fizikalno-matematièkog Sin-gulariteta, kao i od ukoèenog metafizièkog Apsoluta, a njegov se onto-teo-logièkiprodu®etak i istinski Misterij nastavljaju u osobnoj, stvarnoj i transcendentnoj®ivoj Omegi kao središtu svih u njoj naduosobljenih središta. Stari dualizmi, kaošto su razum–vjera, subjekt–objekt, duh–materija, kontinuitet–diskontinuitet, sin-gularitet–mnogostrukost, evolucionizam–kreacionizam, gube nekadašnji uzajam-no negacijski smisao i postaju komplementumi jedinstvene i nedjeljive zbiljnosti.Niti sama fizika, kao pozitivna znanost, niti spekulativna metafizika, veæ upravoprava fizika, tj. ‘ultrafizika’ jest znanost koja prema Chardinu uspijeva potpunog icjelovitog èovjeka nedjeljivo uvrstiti u koherentnu sliku svijeta.

U ovom radu ukazat æemo prvenstveno na glavnu liniju mišljenja i argu-mentaciju Chardinove kozmogeneze, ne odvajajuæi je od ishoda noogeneze.Takoðer æemo pokušati dokazati da je konzistentnost Chardinove sintetskeultrafizike osobnog svemira moguæe dodatno logièki argumentirati, te æemoizborom nekoliko najva®nijih geometrijskih prikaza iz sintetsko-geometrijskeprotofizike prostora zorno ukazati na koherentnost njegovog misaonog i duhov-nog uvida.

THE POSSIBILITY OF PERSONAL UNIVERSE ULTRAPHYSICS INPIERRE TEILHARD DE CHARDIN’S SCIENTO-PHILOSOPHICAL AND

THEOLOGICAL THOUGHT

By integrally and comprehensively reflecting the evolution of universe andman, Pierre Teilhard de Chardin has in a unique and original way synthetisedanalytical results of the contemporary positive and empirical sciences. He has re-alized that modern science in all its analytical dissolution, pulverization and frag-mentation has paradoxically left man, the main active stance in science, com-pletely out of the main evolutionary axis of the Universum. Revealing fundamen-tal and pristine form of the substance that comprises the Universum is the basisfor giving account of the phenomenon of the man impersonated in the Totality of

48

the personal Universe. Chardin that way gains insight into the unique evolutiona-ry mechanism operating at first on the level of the fundamental particle (atom),further on moving to the level of a living cell only to end in the human intellec-tual monad. That process further on develops in the direction of psychologicalconvergence and concentration. Neither the dead matter nor the unreal spirit butthe unique spirit-matter duality forms the fundaments of the world. Cosmo-genesis-psychogenesis-noogenesis is the development path through which theConscience grows, mentally concentres on both physical-chemical and biochemi-cal level and convergently superpersonalizes in the unique focus of the finalOmega, the meeting point of all evolutionary spheres. After analytical philosophyas well as positive sciences had apparently escaped the narrow metaphysicalframes of the ontological systems and divergently dispersed themselves, Chardinrealised the possibility of and the need for the new unique synthesis that wouldby incorporating in itself the results of modern sciences, especially physics, chem-istry and biology as well as astrophysics, geology and paleontology, point to thedirection of the Universum evolutionary process in a more complete and realisticway. The evolutionary momentum of the Universum reaches the spheres far be-yond abstract physical-mathematical Singularity as well as beyond stiff meta-physical Absolute and its onto-teo-logical continuity and true Mystery extendinto the personal, real and transcendent living Omega as a centre of all the cen-ters superpersonalized in it. Old dualisms such as common reason–religion, sub-ject–object, spirit–matter, continuity–discontinuity, singularity–plurality, evolu-tionism–creationism are no longer mutually exclusive but become complemen-tary items of unique and indivisible reality. Neither physics as a positive sciencenor speculative metaphysics, but real physics i.e. ‘ultraphysics’ is the science that,according to Chardin, successfully holistically incorporates the man into a coher-ent world picture.

This paper will primarily try to point out the main views as well as the argu-mentation of Chardin’s cosmogenesis, not separating it from the outcome of noo-genesis. We shall also try to prove that the consistency of Chardin’s syntheticultraphysics of personal universe can be addittionally logically supported by visu-ally pointing out the coherence between his contemplative and spiritual insights.For that purpose, we shall make a selection among some of the most importantgeometrical drawings from the syntheto-geometrical protophysics of space.

49

NIKOLA BI¬ACAKatolièki bogoslovni fakultet, Sveuèilište u Splitu, Hrvatska /Catholic Faculty of Theology, University of Split, Croatia

O (NE)ADEKVATNOSTI UPOTREBE KATEGORIJE IGRE UTEOLOŠKOM GOVORU O STVARANJU

Kako bi se dao doprinos prevladavanju neutemeljena oponiranja vjere zna-nosti, ali i egzistencijalno neodr®iva funkcioniranja teoloških i prirodnoznan-stvenih izjava na uzajamno potpuno paralelnim razinama bez ikakvih reciproènihdodira, teologija pokušava formulirati odreðene metaforièko-ontološke modelegovora o stvaranju. U njima, analogno s Biblijom, ona ®eli pokazati shvatljivostreligiozne istine o stvaranju unutar trenutaèno prevladavajuæe znanstvene para-digme. Ovaj tekst raspravlja o kategoriji igre kao moguæoj komponenti moguæegateološkog modela govora o stvaranju. Prvi se dio teksta bavi kratkom opservaci-jom nekih osnovnih determinanti aktualne prirodoznanstvene paradigme. Drugise dio bavi problemom adekvatnosti modela u teološkom govoru o stvaranju.Treæi dio daje uvid u znaèenje igre, kao i u trenutaènu upotrebu te kategorije uinterpretiranju odnosa izmeðu Boga i svijeta u kršæanstvu i drugim religijama. Nakraju, na temelju prethodnih uvida, autor pokušava potaknuti djelomiènu ade-kvatnost kategorije igre unutar aktualnih napora da se formulira jedan, su-vremenim ljudima shvatljiv, teološki model. Radi jedinstva istine, ali takoðer iradi raznolikosti teološko-egzistencijalnoga i prirodoznanstvenoga pristupa stvar-nosti, taj bi model, zahvaljujuæi metafori igre koja je primijenjena na Bo®ji odnosprema svijetu, mogao prepoznati dinamizam prirodoznanstvenog okvira sa svo-jom suigrom pravila i neodreðenosti.

ON (IN)ADEQUACY OF USING THE CATEGORY OF PLAY INTHEOLOGICAL DISCOURSE ON CREATION

Theology is trying to formulate certain metaphorical-ontological models ofdiscourse on creation in order to give its contribution to the overcoming of theunfounded opposition between faith and science, but also of the existentially un-tenable claims of theology and natural science about their functioning on entirelyparallel levels without any reciprocal contacts. By analogy with the Bible, theo-logy wants to show via these models the comprehensibility of religious truthabout creation within the currently dominating scientific paradigm. This text dis-cusses the category of play as a possible component of a possible theologicalmodel of discourse on creation. The first part of the text deals with a brief obser-vation of some basic determinants of the contemporary natural-science para-digm. The second part deals with the issue of model’s adequacy in theologicaldiscourse on creation. The third part gives an insight into the meaning of play, as

50

well as into the present use of that category in interpreting the relation betweenGod and the world in Christianity and other religions. Finally, on the basis ofprevious insights, the author tries to indicate partial adequacy of the category ofplay within the contemporary efforts to formulate a theological model compre-hensible to contemporary people. Regarding the unity of truth and the diversityof theological-existential and natural-science respective approaches to reality aswell as owing to the play metaphor applied to God’s relation to the world, thismodel might recognize the dynamism of natural-science frame with its co-play ofrules as well as its indefiniteness.

SJOERD L. BONTINGGoor, The Netherlands /Goor, Nizozemska

SCIENCE–THEOLOGY DIALOGUE.APPROACH AND SOME APPLICATIONS

Few of the participants in the science–theology dialogue make explicit thetenets and rules upon which they base themselves. This leads to confusion andhampers the progress of the dialogue. I shall explain the six points by which Ioperate:

1. Science and theology offer two worldviews of a single reality, the cosmosin which we live.

2. Each worldview has limitations: science can tell us about mechanisms butnot purpose; theology tells us about purpose but little about mechanisms.

3. Both seek a rational explanation of basic data, biblical data for theologyand observational/experimental data for science. Both have certain axio-mas.

4. Dialogue requires that each discipline be taken in its integrity.5. Meeting ground for the two disciplines is creation theology and cosmic

and biological evolution, respectively.6. Bearing points 1-5 in mind, dialogue may provide a deeper understanding

of the world in which we live.Three applications of this approach will be explained: birth of Jesus, role of

Spirit in creation, cosmic Christ and reconciliation.

51

DIJALOG ZNANOSTI I TEOLOGIJE.PRISTUP I NEKE PRIMJENE

Neki od sudionika u dijalogu izmeðu znanosti i teologije èine eksplicitnimnaèela i pravila na kojima se one zasnivaju. To dovodi do konfuzije i spreèava na-predak dijaloga. Objasnit æu šest toèaka kojima se ja rukovodim:

1. Znanost i tehnologija nude dva svjetonazora jedne stvarnosti, kozmosa ukojem ®ivimo.

2. Svaki svjetonazor ima ogranièenja: znanost nam mo®e govoriti o mehaniz-mima, ali ne i o svrsi; teologija nam govori o svrsi, ali malo o mehaniz-mima.

3. Obje tra®e racionalno objašnjenje osnovnih èinjenica, biblijskih èinjenicaza teologiju i promatraèkih/eksperimentalnih èinjenica za znanost. Objeimaju odreðene aksiome.

4. Dijalog zahtijeva obuhvaæanje svake discipline u njenoj cjelovitosti.5. Dodirni je temelj za obje discipline uva®avanje kreacionistièke teologije, te

kozmièke i biološke evolucije.6. Imajuæi na umu toèke od 1 do 5, dijalog bi mogao pridonijeti dubljem ra-

zumijevanju svijeta u kojem ®ivimo.Bit æe objašnjene tri primjene ovoga pristupa: roðenje Isusa, uloga Duha u

stvaranju, kozmièki Krist i pomirenje.

MILJENKO BRKIÆUèiteljski fakultet, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska /Teachers Academy, University of Zagreb, Croatia

VJERA I SNAGA

Autor polazi od razumijevanja snage kao jedne od temeljnih dimenzija bitka.Pored logosno-biti mo®e se govoriti i o snagosno-biti ili o snagovanju. Zbiljskidogaðaj je onaj pri kojem su objedinjeni sadr®aj i snaga. Tako je i vjera zbiljskatek onda kada se sadr®aj vjere sjedini sa snagom. Vjera pretpostavlja neku snagukoja æe ju èiniti zbiljskom. Sadr®aj vjere je dobro znan u svim religijama, no kakostvar stoji sa snagom?

Vjera je odnos izmeðu èovjeka i Boga. Ako vjeru gledamo iz oèišta snagetada trebamo i èlanove tog odnosa promatrati pod vidom snage. Stoga autorpostavlja pitanje na koji se naèin i èovjek i Bog mogu razumjeti pod vidom snage.Razmatranje odnosa vjere i snage autor oprimjeruje na tekstu iz Evanðelja poMateju (17: 20).

52

FAITH AND STRENGTH

The author believes strength to be the fundamental dimension of being. Be-sides speaking of a logos-way of being, one could speak of a strength-way of beingas well. The real event is the one in which the content (subject-matter) andstrength are united. Faith is in this sense said to be real only when the contentunites with strength. Faith requires the presence of strength in order to becomerealised. The content of faith is well known in all world religions, but what aboutstrength?

Faith can be understood as the relationship between man and God. If faith isapproached from the perspective of strength, then both parts in this relationshipshould also be approached from that same perspective. The author thereforeraises the question about the way in which man and God could be understoodfrom the strength point of view. The relationship between faith and strength isexemplified on the text of the Gospel According to Matthew 17:20.

JOCHEN BÜCHELBayer Material Science, Köln, Deutschland /Bayer Material Science, Köln, Njemaèka

ANALOGISCHE CHEMIE VOM MAKRO- ZUM MIKROKOSMOSUND WIEDER ZURÜCK

Ordnungen und Systeme bilden den Rahmen zur Darstellung und zum Ver-ständnis dynamischer Phänomene der Natur, deren sich Wissenschaft und Tech-nik zur Handbarmachung bedienen.

Ich werde in diesem Vortrag versuchen, sowohl Erkenntnisse der Relativi-täts- bzw. Quantentheorie als auch Welt- und Naturbilder frühchristlicher Den-ker wie Origenes oder Gregor von Nyssa zu kombinieren. In Zeiten fortschrei-tender Spezialisierung und Digitalisierung der Technik und des Menschenbildesgilt es, einerseits rückschrittliche Wissenschafts-Trends zu identifizieren anderer-seits aber auch sich für junge und wagemutige Triebe innovativen Denkens zuengagieren, auch wenn diese zu einem Naturbild passen, das derzeit in den Wis-senschaften nicht allzu verbreitet und beliebt ist.

Im Folgenden sollen Elemente der barocken Universalwissenschaft veran-schaulicht werden, die die Welt als Hierarchie von Dimensionen betrachtet, umaus den einzelnen Individuen der Natur einen harmonischen Zusammenhangherauslesen zu können. Ob dieser Zusammenhang als Netzwerk von Atomgrup-pierungen, wie ich es am Beispiel der Vaucanson’schen Ente zeigen werde, oderaber als analogisch geschichtetes System verstanden wird, dessen Komplexitätzunimmt und sogenanntes implizites Wissen bedarf, macht einen großen Unter-

53

schied. Die Jahre zwischen 1619 und 1750 im Zeitalter des Barock eignen sichbesonders gut als Einstieg in eine Diskussion über Methodenfragen von Biowis-senschaft und Technik, da zu dieser Zeit der Übergang von einem religiösem zueinem naturwissenschaftlichen Weltbild durch raffinierte Abbildungen und gutausgebildete Gelehrte besonders fließend war und anschaulich diskutiert wurde.Auch Wolfgang Pauli, der aus Wien stammende theoretische Physiker, der inZürich heimisch wurde, suchte in den 50er Jahren des 20. Jahrhunderts eineForm von wissenschaftlicher Rationalität, die helfen könnte, naturwissenschaftli-che Prozesse als sinnhafte Vorgänge im größeren Zusammenhang des Weltge-schehens zu deuten. Er scheute sich damals nicht, mit dem TiefenpsychologenCarl Gustav Jung, der auch in Zürich wirkte und dem Kunsthistoriker ErwinPanowsky, der zu dieser Zeit in Princeton weilte, intensive Dialoge über die Be-ziehungen zwischen Kunst, Wissenschaft und Tiefen-Psychologie zu führen.

Mein Vortrag ist nach absteigender Komplexität und Universalität geordnetund soll an die neuplatonische Weltordnung erinnern, die die meisten holis-tischen Naturtheorien prägt. Ich beginne mit der makrokosmischen Universal-sicht und bewege mich dann entlang der kosmischen Sphärenhierarchie hinunterzu einer mikrokosmischen Darstellung von Stofflichkeit und Molekularität. DieseSichtweise soll helfen Ordnungszusammenhänge wie Kausalität, Reaktivität undStofflichkeit der Natur neu denken zu lernen und vor allem Gefühl für Zeichenund Symbolsprachen der Wissenschaft zu bekommen, die den Anspruch haben,Stoff- und Energieströme intelligent bezeichnen und regulieren zu können.

ANALOGIJSKA KEMIJA OD MAKROKOZMOSA DOMIKROKOZMOSA I NATRAG

Poreci i sistemi èine okvir za prikazivanje i razumijevanje dinamiènih fenome-na prirode, kojima se znanost i tehnika slu®e kako bi ih mogle uèiniti upo-trebljivima.

U ovom æu predavanju pokušati kombinirati spoznaje teorije relativnosti ikvantne teorije sa slikama svijeta i prirode ranokršæanskih mislitelja poput Ori-gena ili Grgura iz Nise. U dobu napredujuæe specijalizacije i digitalizacije tehnikei slike èovjeka, valja, s jedne strane, identificirati nazadne znanstvene trendove, as druge strane, zalo®iti se za mlade i odva®ne klice inovativnoga mišljenja, sve iako se uklapaju u sliku prirode koja danas u znanosti nije baš proširena i omi-ljena.

U slijedu izlaganja trebalo bi prikazati elemente barokne univerzalne zna-nosti koja svijet promatra kao hijerarhiju dimenzija, kako bi iz pojedinih indivi-dua u prirodi mogla išèitati harmonièan sklop. Nipošto nije svejedno da li se ovajsklop shvaæa kao mre®a grupiranjâ atomâ, kako æu pokazati na primjeru Vaucan-sonove patke, ili kao analogijski slo®en sistem, èija se kompleksnost poveæava, paje potrebno takozvano implicitno znanje. Godine izmeðu 1619. i 1750. u razdob-

54

lju baroka posebno su pogodne za ulazak u diskusiju o metodskim pitanjimabioznanosti i tehnike, buduæi da je u to vrijeme prijelaz iz religiozne u prirodo-znanstvenu sliku svijeta, kroz rafinirane ilustracije i dobro obrazovane uèenjake,bio iznimno teèan i jasno diskutiran. I Wolfgang Pauli, teoretski fizièar porijek-lom iz Beèa, kasnije nastanjen u Zürichu, tra®io je u pedesetim godinama 20.stoljeæa neki oblik znanstvene racionalnosti koji bi mogao pomoæi u tumaèenjuprirodoznanstvenih procesa kao smislenih dogaðaja u veæem sklopu svjetskogazbivanja. On se tada nije plašio intenzivnih dijaloga o odnosima izmeðu umjet-nosti, znanosti i dubinske psihologije, koje je vodio s dubinskim psihologom Car-lom Gustavom Jungom, koji je takoðer djelovao u Zürichu, te povjesnièarem um-jetnosti Erwinom Panowskym, koji je u to vrijeme boravio u Princetonu.

Moje je predavanje ureðeno prema opadajuæoj kompleksnosti i univerzal-nosti, te bi trebalo podsjeæati na neoplatonovsko ureðenje svijeta koje obilje®avaveæinu holistièkih teorija prirode. Poèinjem s makrokozmièkim univerzalnim po-gledom, a potom se kreæem uzdu® kozmièke hijerarhije sfera prema dolje, premamikrokozmièkom prikazu tvarnosti i molekularnosti. Ovakav pogled trebao binam pomoæi da iznova nauèimo misliti uredbene sklopove kao što su kauzalnost,reaktivnost i tvarnost prirode, a prvenstveno da steknemo osjeæaj za znakove isimbolièke jezike znanosti, koji zahtijevaju moguænost inteligentnog oznaèavanjai reguliranja struja materije i energije.

GRZEGORZ BUGAJAKDepartment of Philosophy, Cardinal Stefan Wyszyñski University, Warsaw, Poland /Odjel za filozofiju, Sveuèilište kardinala Stefana Wyszyñskog, Varšava, Poljska

SCIENCE AND RELIGION: IS THERE A (METHODOLOGICALLY)SAFE WAY TO OVERCOME THE ‘INDEPENDENCE VIEW’

It has been widely accepted among science–theology thinkers that the era ofconflict between science and religion is behind us. Or at least such state of affairswas desired. An approach, which avoids conflict by pointing out that science andreligion employ two different methodologies and therefore belong to two sepa-rate magisteria, is called – according to the well-known Barbour’s typology – anindependence (or separation) view. This approach, however, is not satisfactory forboth – the advocates of fruitful dialogue between those two realms of human ac-tivity on the one hand and the most vigorous opponents of possible conciliationon the other. While the latter would still speak of unavoidable conflict, theformer seek mutual enlightening or even for the convergence of the two.

The need for establishing fruitful mutual “dialogue” between science and re-ligion cannot, however, lead to denying obvious epistemological differences be-tween science and religion (or theology, if we speak about rational knowledge).

55

What happens when the boundaries between the two are too easily crossed wasclearly shown by the “Galileo’s affair” – to mention only the most popular exam-ple of a “conflict” between science and religion. It seems, therefore, that there isno direct way of relating those disciplines.

The paper will suggest an indirect – and methodologically proper – way ofopening a “dialogue” between science and religion. It will be shown that this waydraws its roots from philosophy, where the notion of “postulated ontology” of thescientific theory seems to be particularly relevant.

ZNANOST I RELIGIJA: POSTOJI LI (METODOLOŠKI) SIGURANNAÈIN DA SE NADI¶E ‘GLEDIŠTE NEOVISNOSTI’?

Meðu onima koji promišljaju odnos znanosti i religije široko je prihvaæenaèinjenica – ili se barem smatra po®eljnom – kako smo iza sebe ostavili eru kon-flikta izmeðu znanosti i religije. Pristup koji izbjegava konflikt istièuæi da znanosti religija primjenjuju dvije razlièite metodologije i time zauzimaju dva razlièitauèenja zove se – prema dobro poznatoj Barbourovoj tipologiji – gledište neovis-nosti (ili razdvajanja). Taj pristup, meðutim, nije zadovoljavajuæi ni za jednuopciju – ni za zastupnike plodnoga dijaloga izmeðu tih dvaju podruèja ljudske ak-tivnosti ni za najgorljivije oponente moguæeg izmirenja. Dok potonji još govore oneizbje®nom konfliktu, prethodni te®e uzajamnom prosvjetljenju, pa èak i nji-hovu pribli®avanju.

Meðutim, potreba da se pronaðe plodan naèin za uzajamni »dijalog« izmeðuznanosti i religije ne mo®e voditi poricanju oèiglednih epistemoloških razlika iz-meðu znanosti i religije (ili teologije, ako govorimo o racionalnom znanju). Što sedogaða kad se granice izmeðu ta dva pristupa suviše lako prelaze, jasno je poka-zano u »aferi Galileo« – da spomenemo samo najpoznatiji primjer »konflikta« iz-meðu znanosti i religije. Izgleda, stoga, da ne postoji neposredan naèin da sepove®u te dvije discipline.

Rad æe sugerirati jedan posredan – i metodološki prikladan – naèin pro-voðenja »dijaloga« izmeðu znanosti i religije. Prikazat æe se da takav naèin mo®ebiti pronaðen u filozofiji, gdje se posebno zanimljivim èini pojam »postuliraneontologije« znanstvene teorije.

56

KREŠIMIR CEROVACZagreb, Hrvatska /Zagreb, Croatia

STVARANJE EX NIHILO –BIBLIJSKI I ZNANSTVENI PRISTUP

Nauk o Bo®jem stvaranju ex nihilo (iz nièega) pobuðuje danas posebnu pozor-nost. Taj nauk ne podupiru samo Stari i Novi Zavjet te teološka razmatranja, veæi znanstvene spoznaje.

U ovom se radu razmatraju sljedeæa pitanja: creatio ex nihilo u Starom i No-vom Zavjetu; teološka va®nost pojma creatio ex nihilo; creatio ex nihilo i suvre-mene kozmološke spoznaje; Sveti Toma Akvinski i Big bang; je li roðenje svemirai njegov vremenski poèetak?; znanstvena podrška doktrini creatio ex nihilo; natu-ralistièke alternative glede doktrine creatio ex nihilo.

CREATION EX NIHILO –BIBLICAL AND SCIENTIFIC APPROACH

The doctrine of God’s creation ex nihilo is receiving today some fresh atten-tion. It is not supported only biblically and theologically but also scientifically.

The following points are elaborated in this presentation: creatio ex nihilo inthe Old and the New Testament; theological significance of the term creatio ex ni-hilo; creatio ex nihilo and contemporary cosmology; Saint Thomas Aquinas andthe Big Bang; whether the birth of the Universe is also its temporal beginning?;scientific evidence for the doctrine creatio ex nihilo; naturalistic alternatives tocreatio ex nihilo doctrine.

MARIO CIFRAKKatolièki bogoslovni fakultet, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska /Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Croatia

PAVLOV GOVOR U ATENI (DJ 17,22-31).STJECIŠTE EVAN¶ELJA I HELENIZMA

U Atenu je Pavao stigao iz Bereje. Pokumirenost grada izazivala je u njemuogorèenost (usp. Dj 17,16). Svakodnevno bi raspravljao (��������; Dj 17,17) usinagogi sa ¬idovima i bogobojaznima i na trgu (kao Sokrat) s onima koji bi se tuzatekli, a bilo je tu i epikurejskih i stoièkih filozofa. Predbacivali su Pavlu danavješæuje neke tuðe bogove (���� � ������; Dj 17,18). Filozofi ga stoga od-vedoše na Areopag da im izlo®i svoj nauk.

57

Pavao zapoèinje svoju teodiceju navještajem »nepoznatoga boga«, a koji jestvorio svijet i sve na njemu. Boga, tvorca kozmosa, nalazimo i kod stoika (npr.kod Seneke). Taj Bog ne prebiva u rukotvorenim hramovima i ne treba posluguljudskih ruku (usp. Dj 17,24-25).

Pavao govori nadalje o stvaranju, nastavanju zemlje, tra®enju Boga, neznanju,pozivu na obraæenje i buduæem sudu. Bog je stvorio èovjeèanstvo da prebiva posvem licu zemlje. Bo®ji plan (���� �; Dj 17,26) vodi ljude da bi i oni tra®ili njega.Ideju Bo®je blizine nalazimo i u stoika (pjesnik Arat). Pavao pojašnjava to bo®an-sko srodstvo tako da je pravi Bog ®ivi Bog koji ne slièi nekom materijalu u kojembi ljudi izradili njegov lik (usp. Dj 17,29). U tom smislu govore i epikurejci i stoicijer oni razumiju Pavla kao navjestitelja stranih bo®anstava, a Luka to njihovo(ne)razumijevanje tumaèi èinjenicom da je Pavao govorio (�����������; Dj17,18) o Isusu i uskrsnuæu. Kako je to moguæe povezati? Samo iz shvaæanja Isu-sova uskrsnuæa, tj. iz optu®be Stjepanove iz koje proizlazi da je on naviještaoIsusa Nazareæanina koji æe razoriti Hram (usp. Dj 6,14). Uskrsli je taj nerukotvo-reni hram (usp. Dj 7,48; Mk 14,58), a po shvaæanju filozofa su onda Isus i uskrs-nuæe bo®anstva jer u takvom hramu stanuju.

Ovo »krivo« shvaæanje ®eli Pavao ispraviti pa poziva na obraæenje. Bog se neobazire na vremena neznanja, no ipak ®eli suditi svijet po pravdi po èovjeku ko-jega odredi (������), po Uskrslomu od mrtvih (usp. Dj 17,30-31). Uskrsnuæe odmrtvih nisu mogli prihvatiti Pavlovi slušatelji u Ateni.

PAUL’S PREACHING IN ATHENS (ACTS 17,22-31).CONVERGENCE BETWEEN THE GOSPEL AND HELLENISM

In Athens came Paul from Beroea. He was revolted at the sight of a city givenover to idolatry (cf. Acts 17,16). Every day he debated (��������; Acts 17,17) inthe synagogue with the Jews and the godfearing, and in the market (like Socra-tes) with anyone whom he met, and there were also some Epicurean and Stoicphilosophers. They reproached him for preaching about some strange gods(���� � ������; Acts 17,18). Therefore philosophers, wanting Paul to explainhis doctrine to them, accompanied him to Areopagus.

Paul began his theodicy by preaching about the unknown God, who createdthe world and everything in it. The God as the creator of the cosmos exists also inthe philosophy of the Stoics (e.g. Seneca). This God does not reside in templesmade by human hands and is not in need of service by human hands (cf. Acts17,24-25).

Paul further on preached about creation, the habitation of the earth, findingGod, ignorance, invitation to repent and the final judgement. God created thewhole mankind so that they inhabit the entire face of the Earth. God’s plan(���� �; Dj 17,26) leads people to seek Him. The idea of God’s nearness can befound also in Stoicism (the poet Aratus). Paul explains this nearness or divine

58

kinship by claiming that the true God is the living God, not similar to any mate-rial out of which people could create His image (cf. Acts 17,29). The Epicureansand the Stoics speak in this sense because they see Paul as the preacher ofstrange gods. Luke however explains this (mis)understanding by the fact thatPaul spoke (�����������; Acts 17,18) about Jesus and the resurrection. How canthis be connected? Only by understanding Jesus’s resurrection, that is, only byconsidering the conviction against Stephen for preaching that Jesus of Nazarethwill destroy the Temple (cf. Acts 6,14). This Temple is the Resurrected, it is notman-made (cf. Acts 7,48; Mc 14,58). If we followed philosophers’ line of thought,we would be led to see Jesus and the resurrection as deities because they residein such a temple.

Paul wishes to correct this “wrong” understanding and therefore appeals topeople for repentance. Though God is oblivious to the times of ignorance, Henevertheless wishes to uprightly judge the world through the man he has ap-pointed (������), the Resurrected from the dead (cf. Acts 17,30-31). It was thisresurrection from the dead that Paul’s listeners in Athens could not accept.

IVAN CIFRIÆFilozofski fakultet, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia

SVJETSKI ETOS I ME¶URELIGIJSKI DIJALOG

Na tragu teza da minimalni konsenzus o vrednotama omoguæava dijalog iz-meðu religija, da je dijalog pretpostavka mira meðu religijama, te da je mir meðureligijama pretpostavka svjetskog mira (mira meðu narodima), autor analizira re-zultate sociološkog empirijskog istra®ivanja o vrijednosnom potencijalu moguæihkonflikata i dijaloga meðu religijama. Nastoji se odgovoriti na pitanje kako se upraksi percipira uloga dijaloga i ostvarivanje vrednota svjetskog etosa.

Istra®ivanje je provedeno na studentima èetiriju fakulteta Sveuèilišta u Za-grebu (Fakultet strojarstva i brodogradnje, Filozofski fakultet, Hrvatski studiji iKatolièki bogoslovni fakultet).

U prvom dijelu rada analiziraju se mišljenja ispitanika o odnosima meðusvjetskim religijama, moguænosti dijaloga i meðusobne suradnje. Prezentiraju serezultati percepcije odnosa i moguænosti suradnje izmeðu vjerskih zajednica uHrvatskoj, vjerske netrpeljivosti i religijske (vjerske) distance.

U drugom dijelu rada, slijedom (Küngove) koncepcije svjetskog etosa, anali-ziraju se rezultati istra®ivanja procjene ostvarivanja baziènih naèela (ljudskost iuzajamnost) i na njima utemeljenih vrednota (tolerancija, nenasilje /su®ivot/,strahopoštovanje ®ivota, solidarnost, pravednost, istinoljubivost, partnerstvo)

59

proklamiranih u Deklaraciji o svjetskom etosu. Mišljenje ispitanika odnosi se na trivjerske zajednice u Hrvatskoj (rimokatolièku, pravoslavnu i islamsku). Ostva-rivanje zajednièkih vrednota pretpostavka je (suradnje i) dijaloga meðu religi-jama te doprinosa religija mira meðu narodima i izgradnji pravednijeg svjetskogporetka.

WORLD ETHOS AND INTER-RELIGIOUS DIALOGUE

On the trait of the theses that minimal value consensus enables dialogueamong religions, that dialogue is the precondition of peace among religions and,finally, that peace among religions is a prerequisite for world peace (peaceamong peoples), the author analyses the results of a sociological empirical re-search on the value potential of possible conflicts and dialogues among religions.The author also tries to provide an answer to how the role of dialogue and the re-alisation of world ethos values are perceived in practice.

The research has been carried out on the sample of university students at-tending four faculties of Zagreb University (Faculty of Mechanical Engineeringand Naval Architecture, Faculty of Humanities and Social Sciences, CroatianStudies and Catholic Faculty of Theology).

In the first part of this paper, respondents’ opinions on the relations amongworld religions, possibilities of dialogue and mutual cooperation are analysed.The results of the perception of the relation and the possibility of cooperationamong religious communities in Croatia have been presented, as well as the re-sults of religious intolerance and religious (confessional) aloofness.

In the second part of the paper the author, following (Küng’s) conception ofworld ethos, analyses the results of the research on the assessment of basic prin-ciples realisation (humaneness and mutuality) as well as on the values foundedon them (tolerance, non-violence /coexistence/, reverence of life, solidarity, eq-uity, truthfulness, partnership), proclaimed in the Declaration on World Ethos.Respondents’ opinions refer to three religious communities in Croatia (RomanCatholic, Eastern Orthodox and Islamic). The realisation of common values is aprerequisite for (cooperation and) dialogue among religions and a contributionof religions to peace among nations and to the development of a world order thatwould be more just.

60

GEORGE V. COYNEVatican Observatory, Tucson (Arizona), United States of America /Vatikanska zvjezdarnica, Tucson (Arizona), Sjedinjene Amerièke Dr®ave

JOHN PAUL II IN DIALOGUE WITH SCIENCE

It has been claimed that from the very beginning of the papacy of John PaulII a new view on the relationship of science and faith appeared. This essay willattempt to explore that claim, but in order to judge what is new and in what thenewness consists, it will be necessary to review what is old. After that the views ofJohn Paul II on the relationship of science and faith will be essentially analysedfrom five of his messages:

(1) The discourse given to the Pontifical Academy of Sciences on 10 Novem-ber 1979 to commemorate the centenary of the birth of Albert Einstein;

(2) The discourse given on 28 October 1986 on the occasion of the fiftieth an-niversary of the Pontifical Academy of Sciences;

(3) The message written on the occasion of the tercentennial of Newton’sPrincipia mathematica;

(4) the message on evolution to the Plenary Session of the Pontifical Academyof Sciences on 22 October 1996;

(5) the encyclical Fides et ratio.

IVAN PAVAO II. U DIJALOGU SA ZNANOŠÆU

Od samoga poèetka papinstva Ivana Pavla II. tvrdilo se kako se pojavio novipogled na odnos znanosti i vjere. Ovaj æe esej pokušati istra®iti tu tvrdnju, meðu-tim, da bi se prosudilo što je to novo i od èega se ta novost sastoji, bit æe potrebnoispitati što je staro. Nakon toga bit æe analizirana gledišta Ivana Pavla II. o od-nosu znanosti i vjere, prije svega iz sljedeæih pet njegovih poruka:

(1) govor odr®an na Pontifikalnoj akademiji znanosti 10. studenog 1979. priobilje®avanju stogodišnjice roðenja Alberta Einsteina,

(2) govor odr®an 28. listopada 1986. u povodu 50. godišnjice Pontifikalneakademije znanosti,

(3) poslanica napisana u povodu tristogodišnjice Newtonova djela PrincipiaMathematica,

(4) poslanica o evoluciji, upuæena plenarnoj sjednici Pontifikalne akademijeznanosti 22. listopada 1996.,

(5) enciklika Fides et Ratio.

61

IGOR ÈATIÆFakultet strojarstva i brodogradnje, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Mechanical Engineering and Naval Architecture, University of Zagreb, Croatia

INFORMACIJA ILI ENERGIJA?

Tijekom rašèlambe opæe tehnike od velikoga praska do Planckove tehnike,nametnulo se pitanje gdje je u tom opisu mjesto informacije. Temeljna kiberne-tièka zakonitost glasi: svi fenomeni mogu se opisati ili kao energija ili materija iliinformacija. Polazeæi od spoznaja sustavnosne teorije, smatra se da i veliki prasaktreba promatrati kao sustav. (Slika prikazuje blok shemu tehnièkoga sustava.)

Ulazne informacije u sustav dijele su u naredbe i podatke. Ako se pretpostavida tehnièki sustav ne mo®e djelovati bez naredbe, smatra se da je za veliki prasakmorala postojati takva naredba. Ta je naredba poèetak prirodne informatike(prije 13,7 milijardi godina). Po toj naredbi došlo je do elektromagnetnogazraèenja (prirodna energetika) a zatim do stvaranja materije (kvarkovi i gluoni).Bio je to poèetak prirodne materijalike. Velikim praskom poèinje teæi vrijeme inastaje prostor. Biblijski iskaz (Knjiga postanka 1:3) glasi: »Dixitque Deus: Fiatlux. Et facta est lux. Et vidit Deus lucem quod esset bona.« U prijevodu : »I Bogreèe: neka bude svijetlo. I bi svijetlo. I Bog vidje svijetlo, i bi dobro.« Pritom sesveti pisac oèito osjetio ponukanim da bo®anski èin stvaranja prika®e u smislu»postavljanja cilja« (fiat lux), »stvaranja« (et facta est lux), i »procjene rezultata«(et vidit Deus lucem quod esset bona). Time ukazuje na poznatu trojnost: »fiat, fe-cit et facta est«. Reèeno suvremenim rijeèima, predstavljeni su sljedeæi aspekti pro-cesa stvaranja: postavljanje cilja, izvršavanje èina stvaranja i proces pomoæu kojegdolazi do pojave novog (pod)sustava. U konceptu prošlosti i buduænosti opæe teh-nike, iskaz iz Knjige postanka glasi: »neka bude svijetlo (naredba – informacija). I bisvijetlo (proizvodnja energije). I svijetlo bi dobro (jamstvo kvalitete)«. Pritom ostajeotvorenim pitanje, tko je izdao naredbu? To je filozofsko-teološko pitanje.

INFORMATION OR ENERGY?

During the articulation of general technique from the big bang to Planck’stechnique, the following question arises: where is the place of information in thisdescription? The fundamental cybernetic law states that all phenomena can bedescribed either as energy or matter or information. In respect of the insights ofsystem theory, it is held that even the big bang must be viewed as a system. (Theillustration is a block scheme of a technical system.)

Information entering a system is divided into commands and data. If we pre-suppose that a technical system cannot function without commands, then it issaid that there must have existed such a command for the big bang. This com-mand is the beginning of natural informatics (13.7 billion years ago). The effectof this command was electromagnetic radiation (natural energetics) followed by

62

the creation of matter (quarks and gluons). This was the beginning of natural ma-terialics. Time started to pass and space emerged from the big bang. The biblicalprofession (in Genesis 1:3) states: “Dixitque Deus: Fiat lux. Et facta est lux. Etvidit Deus lucem quod esset bona.” In translation: “And God said, ‘Let there belight,’ and there was light. God saw that the light was good.” The holy writer ob-viously felt compelled to represent the divine act of creation as ‘setting an aim’(fiat lux), as ‘creation’ (et facta est lux) and as outcome assessment (et vidit Deuslucem quod esset bona). This points to the known trinity: “fiat, fecit et facta est”.In contemporary language, the following aspects of the process of creation arepresented: the setting of an aim, the carrying out of the act of creation, and theprocess with the help of which a new (sub)system appears. In the concept of thepast and the future of general technique the profession from Genesis states: “letthere be light (command – information), and there was light (energy production)…the light was good (quality warranty).” However, the question as to who gave thecommand remains open. And it is a philosophical-theological question.

63

ALOJZ ÆUBELIÆKatolièki bogoslovni fakultet, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska /Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Croatia

MUDROST KAO UTJEHA I DAR

U promišljanju sam problematizirao pojam mudrosti kojeg svojataju i filo-zofija i teologija, a koji zapravo otkriva brojne neodreðenosti, nesporazume, pa ipogrešna tumaèenja. Rijeè mudrost izaziva misao o savršenoj spoznaji osvijetlje-noj konaènim razlozima. Ona je dovršeno teorijsko znanje, prosuðivanje kojeupravlja dobrim djelovanjem. I filozofija je te®nja k mudrosti. Ipak, èini se, da tatradicionalna misao o mudrosti ne zanima neke moderne filozofije. Nakon što suse znanosti empirijsko-matematskog reda autoritativno nametnule, više filozofasmatra da njihov zadatak nije te®iti prema spoznaji zbilje kvalitativno razlièite odznanstvene spoznaje, nego samo kritièki razmišljati o duhovnom djelovanju kojetvore znanosti. Takozvani »egzistencijalistièki« mislioci dr®ali su da filozofijskajasnoæa mora slu®iti autentiènosti pojedinaène ljudske osobe u egzistencijalnomstanju, što joj neotuðivo pripada. Èini se da se ta »pitanja« uvijek iznova po-javljuju u ®ivotu onih koji se »profesionalno« bave filozofijom i teologijom s no-vom jaèinom i svje®inom, kao i kod onih koji su skloni »filozofirati« i »teologizi-rati« premda se ponekad èini kao da su zamrli takvi pristupi onome što nazivamostvarnost. Osobito sam se osvrnuo na Boetijevo »razumijevanje« mudrosti kao ina razmišljanje svetog Tome Akvinskog i naposljetku Paula Ricoeura, jer su onibili i filozofi i teolozi te pokazali da je moguæe razluèiti vjersku motivaciju odstrogih filozofskih analiza koje najèešæe nemaju oslonca na biblijskoj objavi i re-ligioznim tekstovima. Iz tih analiza nekako se prirodno nameæe pitanje, mo®emoli vjerovati i biti (ostati) mudri, imaju li filozofija i teologija još išta zajednièko,ima li smisla baviti se vjerskim pitanjima kao što je tra®enje nevidljivog smisla po-vijesti i ljudskog ®ivota ili su svi pokušaji takve vrste unaprijed osuðeni na ne-uspjeh zato što se i dosada o tome razmišljalo, pisalo, a »svijet« je unatoè tomeišao svojim smjerom i povodio se internom logikom.

WISDOM AS COMFORT AND A GIFT

This paper reflects upon the concept of wisdom, which has been claimed byboth philosophy and theology, and which, in fact, unveils countless indetermina-cies, misunderstandings and even misinterpretations. The word wisdom gives riseto the idea of perfect insight illuminated by final causes. It is complete theoreticalknowledge, judgement in charge of good action. Philosophy too aspires after wis-dom. Yet, it seems that this traditional idea of wisdom does not interest somemodern philosophies. After the sciences of an empirical-mathematical natureauthoritatively imposed themselves, a great number of philosophers started hold-ing that their task is not to aspire after understanding reality in a fashion qualita-

64

tively different from that of scientific insight, but only to critically reflect uponthe sciences’s spiritual action. The so-called “existentialistic” thinkers held thatphilosophic clarity had to serve the authenticity of individual human persons inthe existential state, which inalienably pertains to each and every person. Itseems that these “questions” keep on reappearing always and anew in the lives ofthose who are “professionally” involved in philosophy and theology with a newlyacquired vigour and freshness, as well as in the lives of those who are inclined to“philosophise” and “theologise”, although sometimes it seems that such ap-proaches to what we call reality are extinct. The author pays particular attentionto Boethius’s “understanding” of wisdom, as well as to St. Thomas Aquinas’s re-flections and finally to Paul Ricoeur, since all three were both philosophers andtheologians, and demonstrated that it is possible to differentiate religious motiva-tion from strict philosophical analyses, which most frequently do not lean on thebiblical revelation and religious texts. The following questions somehow naturallyarise from these analyses: can we believe and be (remain) wise, do philosophyand theology still have something in common, is there any sense in engaging inany religious questions such as seeking the invisible meaning of history and hu-man life or are all such attempts doomed to failure in advance because all theseissues have already been reflected upon, written about, while the “world” hascontinued treading its path and has followed its own internal logic irrespective ofit all?

GORAN DABIÆKatolièki bogoslovni fakultet, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska /Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Croatia

IZAZOV SEKULARIZACIJE ZA KRŠÆANSKU VJERU

Zanimljivo je da se danas rijeè sekularizacija koristi èesto i to na raznim pod-ruèjima društvenog zbivanja: u politici, društvu, religiji. Dovoljno je na nekominternet-pretra®ivaèu upisati pojam ‘sekularizacija’ da bi nam bilo jasno gdje sesve ona spominje, u kakvim sve kontekstima i u kolikoj mjeri. Zato se danas usta-lilo mišljenje da ®ivimo u sekulariziranom svijetu. No, da bismo mogli ispravnoshvatiti pojam sekulariziranog svijeta, potrebno ga je produbiti i staviti u kontekstjednog slo®enog povijesnog procesa koji je s vremenom zahvatio gotovo svapodruèja ljudskog ®ivota: pravno-politièko, kulturno, društveno i teološko. Prematome, kad se danas govori o ‘sekularizaciji’ kulture, politike i društva, trebaprvenstveno imati na umu dvije stvari: prvo, da se tu radi o jednom vrlo slo®enompovijesnom procesu u kojem se odvijala surova borba izmeðu »religije«, koja jesvim silama nastojala zadr®ati utjecaj i kontrolu nad »svijetom«, i »svijeta« koji sebori za svoju samostalnost s ciljem da zadobije vlastitu autonomiju kulture, poli-

65

tike i društva; i drugo, sam rezultat te borbe koji je doveo ne samo do samostal-nosti kulture, politike i društva u odnosu prema religiji, nego i do takvih naèelakoja su u potpunosti suprotna religijskim. Stoga je sa stajališta kršæanske vjereva®no naglasiti da je proces sekularizacije donio, i još uvijek nosi, dvostruki ishod:‘sekularnost’ i ‘sekularizam’.

THE CHALLENGE OF SECULARISATION FOR CHRISTIAN FAITH

It is interesting that the word secularisation is nowadays being very often usedin various areas of social activity: politics, society, and religion. It is simplyenough to look up ‘secularisation’ on the Internet to realize how many areas andcontexts of its usage exist. That is why there prevails an opinion nowadays that welive in a secularised world. However, in order to correctly comprehend the ideaof a secularised world, it is necessary to deepen the problem and place it in thecontext of complex historical processes that have influenced almost all the areasof human life: legal-political, cultural, sociological and theological ones. Accord-ingly, when one talks of the ‘secularisation’ of culture, politics and society, it isnecessary to bear two things in mind. Firstly, it is a set of very complex historicalprocesses in which a cruel fight has been taking place between “religion”, thathas tried to keep the influence and the control over the “world”, and the “world”,that has been fighting for its independence in order to gain its own autonomy ofculture, politics and society. Secondly, one must bear in mind that the end of thefight was marked by not only independence of culture, politics and society fromreligion but also by new principles that were totally in opposition to the religiousones. Therefore it is important to emphasize, from the Christian faith point ofview, that the secularisation process has brought and is still bringing a doubleeffect: ‘secularity’ and ‘secularism’.

BORISLAV DADIÆOdjel za filozofiju, Sveuèilište u Zadru, Hrvatska /Dipartimento di Filosofia, Università di Zara, Croazia

METAFIZIÈKI NAUK O STVARANJU

Da postoji svijet to je evidentno razumnim biæima, ali da je taj svijet mnogos-truk, da se neprestano mijenja, odnosno da je kontigentan, to je otkrivala filozof-ska misao od samih svojih poèetaka. Zato su se veæ prvi filozofi pitali za poèelosvijeta. Na ovo pitanje su odgovarali najveæi filozofi srednjega vijeka, ponudivšisvoj nauk o stvaranju svijeta ex nihilo. Ovo pitanje se nalazi u središtu Tominemetafizike akta bivstvovanja, za kojega stvaranje u pravom smislu rijeèi znaèiuzrokovati ili proizvoditi (causare sive producere) bitak stvarima. Isto se pita i

66

Leibniz, kada u svom djelu De rerum originatione radicali (1697.) istra®uje radi-kalno poèelo stvarnosti. Svojim upitom »Zašto je uopæe biæe, a ne radije ništa?«,Heidegger, premda zaobilazno, iznova postavlja isto pitanje. Problem stvaranjasvijeta je tijekom povijesti dobio najmanje svoju trostruku elaboraciju. Takoimamo biblijski nauk o stvaranju, potom filozofski i konaèno kozmološki sa tzv.»problemom nastanka«. Naša je nakana izlo®iti metafizièki nauk stvaranja ex ni-hilo, u kojem se stvaranje shvaæa kao trajan i utemeljujuæi odnos, u kojem Stvor-itelj odr®ava stvorenje u bivstvovanju. Obradit æe se najva®niji problemi vezani uzovu doktrinu, poput odnosa vremena i stvaranja, tj. stvaranje »ab initio temporis«.Potom æemo obraditi osnovne vlastitosti stvaralaèkog èina: njegovu razumnost,slobodu, svrhovitost i dobrotu. Prilikom elaboracije ovakvog nauka o stvaranju,povremeno æemo se osvrnuti na biblijski nauk o stvaranju, kao i na razne modelenastanka svemira prirodnih znanosti, s nakanom da poka®emo kako metafizièkinauk o stvaranju mo®e biti èvrsta teoretska baza u komplementarnom razumije-vanju konvergentnih teza koje zastupaju ove doktrine o nastanku svemira.

LA DOTTRINA METAFISICA DELLA CREAZIONE

Che esista il mondo cioè evidente agli esseri razionali, però che questomondo sia molteplice, che cambia continuamente, cioè che è contingente questolo ha scoperto il pensiero filosofico dagli suoi inizi. Perciò già i primi filosofi sichiedevano sul principio del mondo. A questa domanda hanno risposto i mag-giori filosofi del Medioevo, offrendo la sua dottrina della creazione del mondo exnihilo. Tale domanda si trova nel centro della metafisica dell’atto di essere diTommaso per il quale la creazione nel vero senso della parola significa causare oproducere (causare sive producere) l’essere delle cose. Lo stesso si chiede ancheLeibniz quando nella sua opera De rerum originatione radicali (1697) esplora ilprincipio radicale della realtà. Con la sua questione »Perchè in genere l’essere enon piuttosto il niente?«, Heidegger, anche se in maniera indiretta, di nuovopone la stessa domanda. Il problema della creazione del mondo nel corso dellastoria ha avuto almeno triplice elaborazione. Così abbiamo la dottrina biblicadella creazione, in seguito la filosofica e in ultimo la cosmologica con il cosidetto»problema del divenire«. La nostra intenzione è di esporre la dottrina metafisicadella creazione ex nihilo nella quale la creazione si concepisce come il rapportocontinuo e fondante, nel quale il Creatore mantiene la creatura nell’essere. Sielaborerano i problemi più importanti legati a questa dottrina, come il rapportotra il tempo e la creazione, cioè la creazione »ab initio temporis«. Dopodicchèesporremo le proprietà fondamentali dell’atto creatore: la sua ragionevolezza,libertà, finalità e bontà. Durante l’elaborazione di questa dottrina della creazi-one, ogni tanto ci soffermeremo sulla dottrina biblica della creazione, come an-che sui vari modeli del divenire dell’universo delle scienze naturali, con l’intenzi-one di mostrare come la dottrina metafisica della creazione può essere una solidabase teorica nella comprensione complementare delle tesi convergenti che pro-pongono queste dottrine sul divenire dell’universo.

67

SANJA DEMBIÆBasel, Schweiz /Basel, Švicarska

FREIER WILLE UND GOTTES WÜRFEL.DER BEGRIFF DER WILLENSFREIHEIT IM DISKURS ZWISCHEN

DEN GEISTES- UND NATURWISSENSCHAFTEN

Warum entscheiden und handeln wir so, wie wir es tun? Hätten wir uns unterden gleichen Umständen auch anders entscheiden können? Sind wir die Urheberunserer Entscheidungen und Handlungen oder sind diese vielmehr das Resultatexterner Ursachen (der Naturgesetze, der Macht Gottes, des Zufalls)? Die Na-turwissenschaften, dabei insbesondere die Neurowissenschaften, die Theologie unddie Philosophie, haben zu diesen Fragen unterschiedliche Antworten entwickelt.Zunächst stelle ich die Standpunkte der Neurowissenschaften und der Theologievor, um sie anschliessend von einer philosophischen Perspektive aus zu reflek-tieren.

Als erstes erläutere ich die Argumente der neurowissenschaftlichen Perspek-tive, deren zentrale These besagt, dass die Idee der Willensfreiheit unvereinbarist mit der Tatsache, dass die Ereignisse in der Welt vollkommen durch die Na-turgesetze bestimmt sind. Unter der Annahme, dass der Determinismus wahr ist,muss die Willensfreiheit demnach verworfen werden.

In der Theologie, deren Gedankengang als zweites dargestellt werden soll,zeigt sich das Problem zwar in ähnlicher Weise, obschon die Begriffe etwas an-dere Konsequenzen nach sich ziehen. Denn während sich die Debatte in den Na-turwissenschaften im Spannungsfeld zwischen dem Determinismus der Naturge-setze und dem Indeterminismus in Form eines physikalischen Zufalls bewegt(welcher in Einsteins bekannter Allegorie einem Würfeln Gottes gleichkommt),kommt in der Theologie explizit ein metaphysischer Rahmen hinzu, der gleichsamein zusätzliches Problem beinhaltet. Dadurch, dass Gott Allwissenheit und All-macht zugeschrieben werden, wird nämlich nicht nur auf die Bestimmtheit, son-dern auch auf die Vorher-bestimmtheit aller Ereignisse verwiesen. Jeder Versuchdie Willensfreiheit zu verteidigen, muss demzufolge eine Einschränkung, wennnicht gar Aufhebung des Gottesbegriffes in Kauf nehmen. Anders als in denNeurowissenschaften, wird in der Theologie aber der Versuch unternommen, dieVereinbarkeit des Gottesbegriffes mit der menschlichen Freiheit zu erreichen.

Auch in der Philosophie wurde versucht, eine Vereinbarkeit zu erreichenoder das Problem als Scheinproblem aufzudecken. Diese Versuche sind jedochnicht die zentralen Überlegungen des Vortrags. Vielmehr reflektiere ich ineinem dritten Teil das unterschiedliche Verständnis der Begriffe in den verschie-denen Disziplinen im Hinblick auf ihren Wahrheitsanspruch und ihren Gültig-keitsbereich. Diese Diskussion kann zur Aufklärung der Grenzen des Dialogs

68

zwischen den Natur- und Geisteswissenschaften beitragen. Abschliessend bringeich einige Überlegungen dazu vor, wie sich ein Dialog über die Möglichkeit einerWillensfreiheit auf einen fruchtbareren Boden verlagern liesse.

SLOBODNA VOLJA I BO¬JA KOCKA.POJAM SLOBODE VOLJE U DISKURSU

IZME¶U PRIRODNIH I DUHOVNIH ZNANOSTI

Zašto odluèujemo i djelujemo tako kao što èinimo? Da li bismo odluèili dru-gaèije u sliènim okolnostima? Da li su naše odluke doista naše ili su više rezultatvanjskih uzoroka (prirodnih zakona, bo®je volje, sluèaja)? Prirodoznanstvenici,teolozi i filozofi dali su razlièite odgovore na spomenuta pitanja. Nakon pregledarazlièitih gledišta u prirodnim znanostima i teologiji, raspravit æu ih sa filozofskogstanovišta.

Prvo razvijam tezu koju su podr®avali mnogi predstavnici prirodnih znanosti,posebno neuroznanstvenici. Prema tom gledištu, sloboda volje je nekonzistentnau odnosu na èinjenicu da su zbivanja u svijetu odreðena na temelju uzroka uskladu s prirodnim zakonima, pa ako se prihvati da je determinizam istinit, ondatreba odbaciti ideju o slobodnoj volji.

Drugo, raspravljam teološke poglede u kojima isti problem zadobiva drugaèijiishod. Dok u prirodnim znanostima nastaje sukob izmeðu deterministièkih teo-rija o prirodnim zakonima i indeterministièkih teorija koje uzimaju u obzir fizi-kalni sluèaj (tu je najpoznatija Einsteinova alegorija o bogu koji se igra skockom), rasprava u teologiji eksplicitno se predstavlja u metafizièkim termini-ma. Problem je odreðen postavkom o Bogu kao sveznajuæem i svemoænom, kojane samo da implicira determinizam, nego i predestinaciju svega što se dešava.Svako rješenje problema slobodne volje prièinit æe se kao da ugro®ava pojamBoga ukoliko se napuste sveznanje i svemoæ. U suprotnosti s mnogim teorijama uneuroznanostima, teorije u teologiji nastoje ukljuèiti kompatibilnost determinis-tièkog gledanja sa slobodom volje.

Mnogi filozofi slièno su nastojali poduprijeti kompatibilnosti ili pokazati da jeproblem slobodne volje puki privid. No, ta nastojanja nisu u ®arištu mojeg izla-ganja. Radije æu se usredotoèiti na kritièku raspravu o uporabi središnjih terminau razlièitim disciplinama, a posebno razmatram njihovo pravo na istinu i njihovudomenu valjanosti. Rasprava æe pridonijeti proširenju granica dijaloga izmeðuprirodnih i duhovnih znanosti. Konaèno, smatram da dijalog o moguænosti slo-bodne volje plodonosniji ako se vodi novim terminima.

69

ASTRID DINTERJohann Wolfgang Goethe University, Frankfurt/Main, Germany /Sveuèilište Johanna Wolfganga Goethea, Frankfurt na Majni, Njemaèka

INTELLIGENT DESIGN AND THE DAWN OF POSTHUMANISM.CURRENT ISSUES IN SCIENCE AND RELIGION DISCOURSE.

ANALYTICAL AND DIDACTICAL INSIGHTS

The following presentation will show that – from a perspective of develop-mental psychology – it is necessary to develop the ability to differentiate betweentwo different complementary worldviews – those of science and religion. Thus,this differentiation is a necessary part of human development. Otherwise there isa danger of getting into monistic, over-simplified forms of symbolisation or ofloosing any relation to the religious symbol system. One of these forms is the so-called Intelligent Design argument, gaining popularity and becoming relevant inthe U.S. The status of this argument shall be discussed. The second part of thepresentation will focus on science-and-religion-related issues that strongly influ-ence our societies: genetic engineering, information technology (Artificial Intelli-gence) and the impact of brain research. The relevance of religion for discussingthese issues – especially from a perspective of anthropology – will be shown.

INTELIGENTNI DIZAJN I ZORA POSTHUMANIZMA.AKTUALNI PROBLEMI U RASPRAVI ZNANOSTI I RELIGIJE.

ANALITIÈKI I DIDAKTIÈKI UVIDI

Ova æe prezentacija pokazati kako je – iz perspektive razvojne psihologije –nu®no razviti sposobnost razlikovanja izmeðu dvaju razlièitih komplementarnihoblika svjetonazora kao što su znanost i religija. To je razlikovanje nu®an dioljudskoga razvoja. U suprotnom postoji opasnost od uvlaèenja u monistièke, pre-jednostavne oblike simbolizacije ili, pak, od gubljenja svake veze sa sustavom re-ligioznih simbola. Jedan od tih oblika je takozvani argument inteligentnog dizajna,koji dobiva sve veæu va®nost u SAD. Raspravljat æe se o statusu tog argumenta.Drugi æe se dio prezentacije usmjeriti na probleme vezane uz znanost i religijukoji æe imati sna®an utjecaj na naša društva: genetièki in®enjering, informacijskutehnologiju (umjetna inteligencija) i uèinak istra®ivanja mozga. Prikazat æe seva®nost religije u raspravljanju o tim problemima – posebice iz perspektive antro-pologije.

70

ANDELKO DOMAZETKatolièki bogoslovni fakultet, Sveuèilište u Splitu, Hrvatska /Catholic Faculty of Theology, University of Split, Croatia

TEOLOGIJA I PSIHOLOGIJA:MOGUÆNOSTI I GRANICE DIJALOGA

Kako se danas mo®e zamisliti plodonosan dijalog izmeðu kršæanske teologijei psihologije? Autor pokušava odgovoriti na to pitanje iz teološkoga motrišta. Po-vijest odnos izmeðu teologije i psihologije vidi se unutar širega konteksta stoljet-ne rasprave o odnosima izmeðu vjere i znanosti, o naèinu znanstvene i teološkespoznaje. Rad je podijeljen u tri dijela.

U prvom dijelu èlanka autor predstavlja tri naèelno razlièite moguænostiodreðenja odnosa izmeðu teologije i psihologije, a to su: »model iskljuèivosti«,»model poistovjeæivanja« i »model integracije (nadopunjavanja)«.

U drugom dijelu rada odnosu teologije i psihologije pristupa se iz perspek-tive integralne antropologije u kojoj se èovjek promatra kao tjelesno-psihièko-društveno-duhovno biæe. Teologija i psihologija imaju isti materijalni objekt, tj.cjelokupni obzor èovjekova iskustva, a razlièit formalni objekt. Rijeè je, slikovitoreèeno, o dvostrukom osluškivanju: teologija je uho koje osluškuje Boga (ob-javu), a psihologija je uho koje osluškuje ljudsko u èovjeku.

U tom smislu, autor se zala®e za integracijsko-dijaloški tip odnosa izmeðudvije discipline èija se prouèavanja mogu dodirivati na podruèju antropologije ipastoralne psihologije (npr. pitanje smisla, analiza iskustva, religiozni razvoj iodgoj i sl.).

THEOLOGY AND PSYCHOLOGY:POSSIBILITIES AND LIMITATIONS OF DIALOGUE

How to begin a fruitful dialogue between Christian theology and psychology?The author is trying to answer the question from the theological point of view.The history of the relationship between theology and psychology becomes moreevident in a wider context of centuries-old dispute over the relationship of faithand science and over the method of scientific and theological cognition.

The work consists of two parts. In the first part the author presents three, inprinciple different, possibilities of determining the relationship between theologyand psychology, and these are: the model of exclusiveness, the model of identifica-tion and the model of integration (supplementation).

In the second part of the work the relation between theology and psychologyis viewed from the perspective of integral anthropology. Man is thereby observedas a physical-psychical-social-spiritual being. The material object of theology andpsychology is the same, i.e. the entire scope of man’s experience, but their formal

71

object is different. Figuratively speaking, the point is in dual listening: theology isthe ear listening to God (to revelation), and psychology is the ear listening towhat is human in man. In this respect, the author supports an integrative-communicative type of relation between the two disciplines, the investigations ofwhich can meet in the fields of anthropology and pastoral psychology (the issueof meaning, analysis of experience, religious development and education, and thelike).

JAN FENNEMAHilversum, The Netherlands /Hilversum, Nizozemska

SCIENCE AND RELIGION:ONE REALITY LIVED – DIFFERENT POINTS OF VIEW

The aim of this conference is to compare scientific and theological points ofview concerning the (possible) design of the world and the aspects of disorderthat accompanies its (prevailing?) order.

Scientific texts strive to contribute to objective description, which is compara-ble to a skeleton, an image believed to correspond to reality. On the contrary, re-ligious texts are always directed at an attempt to narrate events and myths and tocommunicate the messages contained therein. A human being is addressed not asa neutral observer who stands apart, but is provoked to take part.

The genre difference between scientific and religious texts can be grasped byconsidering the difference between the terms ‘signification’ and ‘meaning’. Theterm ‘signification’ refers to things, material or not, and belongs to the domain ofthe scientific text, which refers to the world existing independently from the textitself, and which is (tentatively) described. The term ‘meaning’ possesses (only)relations with(in) the text itself. Thus, a religious text is a testimony and its pur-pose is to convince the reader of its inherent value, which constitutes the con-veyed message. This leads to the following conclusion: In principle, no relation ex-ists between scientific texts and the resulting scientific images of the world that are(predominantly) characterized by signification, and texts belonging to religious tradi-tion, texts (predominantly) concerned with meaning.

The essential difference between signification and meaning categorically im-plies that scientific and religious texts cannot be compared, due to the absence ofthe basic relation that deals with the two sides of the comparison in a symmetricway. Any relation that may be contrived is in principle asymmetrical and any dis-cussion concerning this relation must have dialectical properties.

72

ZNANOST I RELIGIJA:JEDNA ¬IVLJENA ZBILJA – RAZLIÈITA GLEDIŠTA

Svrha ovoga skupa je usporediti ona znanstvena i teološka gledišta koja setièu (moguæeg) oblikovanja svijeta i aspekata nereda koji prati njegov (prevlada-vajuæi) red.

Gledište implicirano znanstvenim tekstovima postoji da bi doprinijelo objek-tivnoj deskripciji. Ta je deskripcija usporediva sa skicom, odnosno sa slikom zakoju se vjeruje da odgovara stvarnosti. Gledište koje je implicirano religioznimtekstovima postoji da bi pripovijedalo o dogaðajima i mitu te da bi se obraæaloporukama sadr®anim u njima. Ljudsko biæe nije oslovljeno kao neutralni proma-traè koji stoji postrance, nego ga se izaziva na sudjelovanje.

Razlika u ®anru izmeðu znanstvenih i religioznih tekstova mo®e se shvatiti udefiniciji pomoæu pojmova ‘oznaèavanje’ i ‘znaèenje’. Pojam ‘oznaèavanje’ upu-æuje na stvar, na materijalnu i na onu koja to nije, i dio je znanstvenog teksta kojise referira na svijet koji egzistira odvojeno od samog teksta, i koji je (probno)opisan. Pojam ‘znaèenje’ posjeduje (samo) odnos sa samim tekstom, odnosnounutar samog teksta. Stoga je religiozni tekst svjedoèanstvo i svrha mu je uvjeritièitatelja u njegovu inherentnu vrijednost koja konstituira prenesenu poruku. Tovodi do sljedeæeg zakljuèka: U naèelu, ne postoji nikakav odnos izmeðu znan-stvenih tekstova i dobivenih znanstvenih slika svijeta, koji (prete®no) nose oznaèa-vanje, i tekstova koji pripadaju religioznoj tradiciji, koji (prete®no) nose znaèenje.

Bitna razlika izmeðu oznaèavanja i znaèenja kategorièno implicira da seznanstveni i religiozni tekstovi ne mogu usporeðivati kao rezultat odsutnosti te-meljnog odnosa koji se na simetrièan naèin bavi dvjema stranama usporedbe.Svaki odnos koji mo®e biti osmišljen naèelno je a-simetrièan i svaka rasprava kojase tièe toga odnosa ima trajne dijalektièke osobine.

HEDA FESTINIRijeka, Hrvatska /Rijeka, Croatia

RELIGIOZNO VJEROVANJE I FILOZOFIJA

Polazi se od usko izabranog izvora informacije (po naèelu preferencije),buduæi da je nemoguæe imati u vidu maksimalni broj, a kamoli potpuni (postoji20 milijuna podataka).

Izlazišna je teza da se u filozofiji prešao put od dokazivanja postojanja boga,preko prenošenja tog pitanja na druga podruèja, do poricanja da to uopæe mo®ebiti pitanje filozofije.

73

1) Klasièni dokazi i noviji (dizajn), èija rješenja ukazuju na to da je najmjerodav-nija teologija.

2) To se pitanje prenosi i na kulturnu antropologiju, sociologiju i psihologiju (oso-bito rituali ),

3) Ateizam kao najsvojstveniji filozofiji (meta-ateizam: samoobmana, ateizam:obmana).

Zakljuèno: religiozno vjerovanje kao obmana velika je opasnost za èovjeèan-stvo: gdje je tolerancija kao alternativa?

RELIGIOUS BELIEF AND PHILOSOPHY

This paper starts from a narrowly selected source of information (accordingto the principle of preference), since having in mind the maximum, let alone thefinal number of data (i.e. 20 million) is impossible.

The starting thesis is that philosophy has passed from proving the existence ofgod, through conveying this issue to other fields to denying that it is a question ofphilosophy at all.1) Classical and more recent (design) proofs, the solutions of which point to theo-

logy being the most authoritative.2) This question is transferred to cultural anthropology, sociology and psychology

(rituals in particular).3) Atheism is most peculiar to philosophy (meta-atheism: self-deceit, atheism:

deceit).

In conclusion: religious belief as deceit is a grave danger for humanity: whereis tolerance as an alternative?

MICHAEL GEORGEDepartment of Religious Studies, St. Thomas University, Fredericton (NewBrunswick), Canada /Odsjek za religijske studije, Sveuèilište sv. Tome, Fredericton (New Brunswick),Kanada

EITHER/OR: SCIENCE, RELIGION AND DUALISM

In this paper, I suggest that the dominant and topical understanding of the di-vision between science and religion is one symptom of a much deeper and his-torically conditioned worldview in the west, one informed primarily by a gnosticsensibility rather than by an orthodox or doctrinal Christian perspective. In part,I would argue that the priority of distinctions over integration, the reliance on re-ductionistic arguments, a preference for formulas and cliches rather than for

74

comprehensive understanding are all features of contemporary society that relyon an imaginative scheme of reality that grounds its defining metaphors and pro-jections of value in an antagonistic and conflictual framework rather than in a re-lational model. At its roots, these conflictual perspectives tend to be anti-intellectual and are usually driven by specific group biases and interests. Giventhe growing body of literature on the proper nature of the science/religion dia-logue, it should be possible to outline the nature of the problem as I see it, andalso the more productive avenues suggested by the more clear thinking membersof both the scientific and the religious camps.

ILI/ILI: ZNANOST, RELIGIJA I DUALIZAM

U ovome radu sugeriram da je dominantno i predmetno razumijevanje pod-jele izmeðu znanosti i religije jedan simptom mnogo dubljeg i povijesno uvjetova-nog svjetonazora na Zapadu, koji se prepoznaje prvenstveno u gnostièkom senzi-bilitetu, a ne u ortodoksnoj ili doktrinarnoj kršæanskoj perspektivi. Djelomice bihpokazao kako su prednost distinkcija pred integracijom, oslanjanje na redukcio-nistièke argumente, sklonost formulama i klišejima više nego prema obuhvatnomrazumijevanju, sve redom osobine suvremenoga društva koje se oslanja na imagi-nativni obrazac stvarnosti, koji vlastite metafore i projekcije vrijednosti što ga de-finiraju utemeljuje više u antagonistièkom i konfliktnom okviru nego u rela-cijskom modelu. U svojim korijenima, te konfliktne perspektive tendiraju anti-intelektualizmu i njima obièno upravljaju sklonosti i interesi specifiènih grupa.Uzevši u obzir rastuæu literaturu o pravoj prirodi dijaloga izmeðu znanosti i reli-gije, trebalo bi biti moguæe istaknuti prirodu problema onako kako ga ja vidim,ali i produktivnije i šire putove koje predla®u pripadnici sve jasnijih razmišljanjakako iz znanstvenih tako i iz religioznih tabora.

EVA KATARINA GLAZERTeološki fakultet »Matija Vlaèiæ Ilirik«, Zagreb, Hrvatska /Matija Vlaèiæ Ilirik Faculty of Theology, Zagreb, Croatia

ODNOS QOHELETA (PROPOVJEDNIKA) ICAMUSOVE FILOZOFIJE APSURDA

Mudrosna knji®evnost ostavila je svoj duboki utjecaj na stvaralaèki opus Al-berta Camusa. Ovaj rad posebnu pa®nju pridaje starozavjetnoj knjizi Qoheleta, uhrvatskom prijevodu Knjiga Propovjednika. Kroz kratki opis povijesti, sadr®aja iznaèaja, te posebni osvrt na problematiku naziva (tlhq – ÅêêëçóéáóôÞò – Pro-povjednik) prikazuje se utjecaj na vrijeme u kojem je ®ivio i djelovao Albert Ca-mus. Tako se na opisu ®ivota, odnosno stvaralaèkog rada Alberta Camusa pojaš-njava »filozofija apsurda« s posebnim naglaskom na njegov prvi ciklus, tzv. »ciklus

75

apsurda«, dakle djela Kaligula, Stranac i Mit o Sizifu. Zakljuèno se opisuje Camu-sov prevrat, odnosno nove pobune koje se usporeðuju sa prevratom u Qoheletu.

RELATION BETWEEN QOHELETH (ECCLESIASTES) ANDCAMUS’ PHILOSOPHY OF THE ABSURD

Wisdom literature has made a deep impression on the corpus of works by Al-bert Camus. This paper gives special attention to the Old Testament Book ofQoheleth or Ecclesiastes. After a brief description of its history, contents andmeanings, special attention is paid to the problem of terminology (tlhq –ÅêêëçóéáóôÞò) – and the influence of the Bible on the period in which Albert Ca-mus lived and worked. Albert Camus’ philosophy of the absurd is expoundedthrough the description of his life and his corpus of works, with a special focusplaced on the “absurd cycle”, i.e. Caligula, The Outsider and The Myth of Sisyphus.In conclusion the paper examines Camus’ subversion, the new rebellions whichare compared to the subversions in Qoheleth.

IVAN GOLUBKatolièki bogoslovni fakultet, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska /Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Croatia

DOGMA – PRIBLI¬NOST I RAST

Naziv ‘dogma’ uzrokuje nesporazume. U svjetovnoj uporabi ima nepovoljanprizvuk. Znaèi nešto silom nametnuto, neobrazlo®eno, kruto. Meðutim, iskonskoetimološko znaèenje rijeèi ‘dogma’ je drugaèije. Rijeè dogma dolazi od glagola‘dokeo’. A ‘dokeo’ znaèi ‘èiniti se’, ‘izgledati’. Dogma bi po toj etimologiji bilaono što je pribli®no. Na apostolskom saboru u Jeruzalemu apostoli su trebaliriješiti kljuèno evangelizacijsko i kulturološko pitanje: trebaju li pogani postatinajprije ¬idovima da bi potom bili kršæani? Odluka je glasila da se ne mora biti¬idov kako bi se bilo kršæanin. Dalekose®na evangelizacijska i inkulturacijska od-luka. Njeno donošenje izra®eno je rijeèju »uèinilo se (edoksen) Duhu Svetomu inama« (Dj Ap 15,28). Upotrijebljen je glagol ‘dokeo’, od kojega dolazi imenica‘dogma’. Ovdje se zorno vidi povezanost ‘pribli®nosti’ i ‘sigurnosti’. Dogma kaopribli®nost ne dokida sigurnost. U tom smislu rijeè ‘dogma’ se upotrebljava i kaopribli®nost i kao sigurnost, odredba, pouèak, postavka, zasada… Sav govor oBogu je pribli®an. Govor dogme ne iscrpljuje ono što Bog jest. Dogma nije Bog.Dogma je govor o Bogu. Divinizacija dogme bila bi apsolutizacija relativnoga.Apsolutizacija pak relativnoga je idololatrija, idolopoklonstvo.

Prirodne znanosti nose takoðer obilje®je pribli®nosti. Zbli®ište teologije i dru-gih znanosti jest u obilje®ju pribli®nosti teologije i u obilje®ju pribli®nosti drugihznanosti, obostranog priznavanja pribli®nosti u poniznosti. Odnos prirodnih

76

znanosti, povijesnih znanosti, mudroslovnih znanosti, umjetnosti i dogme od-nosno teologije je u stvari prijateljski, svemu unatoè. Jer, znanosti i umjetnostipridonose kroz razgovor tome da pribli®nost govora o Bogu bude što bolja, dagovor o Bogu bude što bli®e onome tko i što Bog jest. I ovaj znanstveni skup Filo-zofija, znanost, religija na tom je tragu.

Ako rijeè ‘religija’ dolazi od onoga od èega vele da dolazi ‘religo’, ‘religare’ –povezati – onda je to povezivanje putem rijeèi. Od svih rijeèi koje dolaze u Biblijizacijelo najèešæa rijeè je upravo ‘rijeè’ i njene izvedenice. Biblijska vjera je bitnoreligija Rijeèi, Rijeèi koja dolazi od Boga iliti Bogomdane Rijeèi, klasièno zvaneObjava i rijeèi koja se uzvraæa Bogu iliti Bogudane rijeèi, klasièno zvane vjera.Ponudio sam, iskovao izraze Bogomdana Rijeè i Bogudana rijeè, da bi bilo uoèlji-vo kako se radi o religiji Rijeèi, o povezanosti – ‘religo’ – utemeljenoj na rijeèi, naBogomdanoj Rijeèi – objavi i Bogudanoj rijeèi – vjeri. Zovna Bogomdana rijeè iliobjava u konaènici je utjelovljena Rijeè Isus Krist. Ukljuèuje sve što Isus Kristjest. Odazovna Bogudana rijeè ili vjera je takoðer utjelovljena. Ukljuèuje naimeèitavoga èovjeka sa svime što ga tvori. Bogomdanom rijeèju ili vjerom prihvaæa seBogomdana Rijeè ili Objava u Kristu Isusu. Kad se to prihvaæanje Bogomdanerijeèi rašèlanjuje, verbalizira, kad se njime kazuje, tko je i što je BogomdanaRijeè, koju se prihvaæa, nastaje nova govorna stvarnost, koja kao iz-kaz nije samovjersko nego i kulturološko pojavljenje. Nju se klasièno zove dogma. Dogma jezapravo eklezijalna verbalizacija Bogomdane Rijeèi od strane Bogudane rijeèi.Bogudanom rijeèi se kazuje tko je Bogomdana Rijeè, u koju se vjeruje. Dogmanije dakle nešto »odozgo« nametnuto, nego, moglo bi se reæi, nešto što »odozdo«dolazi. Dogma nije ništa drugo nego kad se ka®e: »Vjerujem u Boga Oca…Stvoritelja… Isusa Krista Sina Bo®jega, roðena od Djevice Marije, umrla i uskrs-la, koji æe doæi suditi...« Ovo je sadr®ano u Vjerovanju apostolskom. Ono je pra-dogma. Bogomdana Rijeè je ®iva, Isus naime Krist uskrsli. Bogudana rijeè ilivjera je takoðer ®iva kao iskaz ®ivoga èovjeka, vjernika. Vjera je, rekli bismo, ukonaènici, vjernik. Prema tomu dogma je ®iva. Dogma je ®ivi govor ®ivoga o¬ivome. A za ®ivo, za ®ivot je znaèajan rast. Dogma raste. Rast se pak odvija uvremenu. U rastu ostaje istovjetnost sebi (identitet) i nastaje vremenitost, koja jerazlièita od vremena do vremena. Dogma dakle nije okamina nego ®iva zbilja.Vazda u rastu. Isusova prispodoba o kraljevstvu nebeskom koje je slièno gorušièi-nom zrnu što od sitne sjemenke izraste u razgranato stablo, vrijedi i za dogmu.

I na kraju jedan primjer. Gustav Jung je u svojoj Autobiografiji za svojega ocapastora i doktora teologije napisao da nikada nije sreo Boga ®ivoga, nego samopojmove i obrasce o Bogu. Kobno je ako se Boga ®ivoga ne uzme ozbiljno, makarse o Njemu ili Njemu govorilo, ako ga se ne do®ivi kao ®ivoga, makar se u bogo-slu®ju (liturgiji) molitve završavalo rijeèima »koji ®ivi(š)…«.

77

DOGMA – PROXIMITY AND GROWTH

The word ‘dogma’ causes misunderstandings. Its secular use carries an unwel-come overtone. It signifies something forcefully imposed, unexplained and rigid.However, the primordial etymological meaning of the word ‘dogma’ is different.It stems from the verb ‘dokeo’, which means ‘to seem’, ‘to look like’. Accordingto its etymology, dogma is that which is approximate. At the Council of Jerusa-lem the apostles were to solve the following key evangelistic and cultural ques-tion: were pagans first to become Jews and only then convert to Christianity? Itwas decided that one does not have to be a Jew in order to be a Christian. Thiswas a far-reaching both evangelisational and in-culturalisational decision ex-pressed with the following words: “It seemed (edoksen) good to the Holy Spiritand to us” (Acts 15:28). The verb ‘dokeo’ is used, from which the noun ‘dogma’stems. This clearly demonstrates the link between ‘proximity’ and ‘certainty’.Dogma as proximity does not cancel certainty. In that sense, the word ‘dogma’ isused both as proximity and as certainty, a prescription, a theorem, a tenet, a prin-ciple, etc. All talk of God is proximate. The discourse of dogma does not exhaustthat which God is. Dogma is not God. Dogma is talk of God. The divinisation ofdogma is the absolutisation of the relative, and the absolutisation of the relativeis idolatry, idolatrousness.

The natural sciences also carry the feature of proximity. The point of close-ness between theology and the other sciences lies in theology’s feature of proxim-ity and the other sciences’ feature of proximity, i.e. in their mutual recognition ofproximity in humility. The relation between the natural sciences, the historicalsciences, philosophical sciences, fine art and dogma or theology is, in fact,friendly, irrespective of it all. For, both the sciences and arts contribute, throughcommunication, to the betterment of the proximity of the discourse of God, tothe nearing of the discourse of God to that which and who God truly is. This Phi-losophy, Science, Religion symposium also bears witness to the above.

If the word ‘religion’ stems from what people say it does – i.e. ‘religo, religare’or ‘to connect’ – then what is at issue is connection through words. Of all thewords that are written in the Bible the most frequent word is, very likely, theword ‘word’ itself and its derivatives. Biblical faith is the religion of the Word, theWord of God or God-given Word, classically referred to as the Revelation, andthe word reciprocated to God or the given-to-God word, classically referred to asfaith. The author has offered or has rather coined the phrases God-given Wordand given-to-God Word in order to clearly demonstrate that what is at issue is areligion of the Word, a connection – ‘religo’ – based on the word, on the God-given Word, i.e. the revelation, and the given-to-God Word, i.e. faith. The sum-moning God-given word or the revelation is, in the end, the embodied Word Je-sus Christ. It includes all that Jesus Christ is. The responsive given-to-God wordor faith is also embodied. In other words, it contains man as a whole with all thatmakes him/her. The God-given Word or Revelation in Jesus Christ is accepted

78

through the given-to-God word or faith. When this acceptance of the God-givenword is analysed, verbalised, when with it one states both who and what theGod-given Word – which is accepted – is, what is created is a new speech reality,which, as a pro-fession, is not only a religious but also a cultural phenomenon. Itis classically referred to as dogma. What dogma is, in fact, is the ecclesial verbali-sation of the God-given Word by the given-to-God word. The given-to-God wordexpresses who the God-given Word – which is believed in – is. Thus, dogma is notsomething imposed from “above”, but rather something that comes from “be-low”. Dogma does not differ from the prayer people say: “I believe in God theFather… Creator… Jesus Christ, His only Son… born of the Virgin Mary…He… died, and was buried… He ascended into Heaven…He will come again tojudge…” This is contained in the Apostles’ Creed. This is the proto-dogma. TheGod-given Word is alive, i.e. it is the ascended Jesus Christ. The given-to-Godword or faith is also alive as the profession of a living person, a believer. It couldbe said that what faith is, in the end, is the believer him/herself. Accordingly,dogma is alive. Dogma is the living speech of the alive about the Alive. What issignificant of the living and of life is growth. Dogma grows. Growth, on the otherhand, takes place in time. It is in growth that self-sameness (identity) remainsand that temporality emerges, a temporality that is different from time to time.Thus, dogma is not a petrifaction but a living reality. It grows for all eternity. Je-sus’s likening of the kingdom of heaven to a tiny grain of mustard seed that growsinto an extended tree also applies to dogma.

And finally, here is one example. In his Autobiography Gustav Jung wrotethat his father the pastor and a doctor of theology never met the living God, butonly concepts and patterns of God. It is lethal if the living God is not taken seri-ously in spite of the fact that He is talked about or that He is talked to, if He isnot experienced as living in spite of the fact that the people’s prayers during ser-vice (liturgy) end with the words “who lives…”.

SNJE¬AN HASNAŠZagreb, Hrvatska /Zagreb, Croatia

POROZNOST RELIGIOZNOG U ODNOSU SPRAMZNANSTVENOG I FILOZOFIJSKOG

Filozofija, znanost i religija imaju vlastite utemeljujuæe istine, èinjenice, pa ipovijesti s vlastitim imanentnim odreðenjima koja su isprepletena. Suvremenapriroda njihovih odnosa je i povijesno formirana danost. Religija se razlikuje odznanosti i filozofije time što svoje fundamente smatra èvrstim temeljima istine,koje se naspram njih ne daju preispitati. Suvremena preispitivanja etièke isprav-nosti znanosti provocira stoga pitanje: da li je ®elja da se etièki zahvaæa u suvre-

79

mene tendencije – etièka ili dogmatska? A nepotpuni etièki moment suvremeneznanosti lako se mo®e pokazati kao uèinak ekonomskih, a ne znanstvenih pola-zišta. Mo®emo to reæi i kroz prizmu duha vremena: kritika suvremenog neolibe-ralnog zapadnog društva ne legitimira religiozne vrijednosti, veæ, naprotiv, èini svremenom religiju sve propusnijom, odnosno poroznijom u odnosu na znanost ifilozofiju. I za filozofiju se mo®e reæi da je iznevjerila suvremena oèekivanja. Re-ligiozno stoga mora u suvremenosti nauèiti prihvatiti onu istinu o sebi koju su veæza sebe prihvatile znanosti i filozofija. A ona se sastoji u tome da je religija samojedna od suvremenih simbolièkih sastavnica simbolièkog poretka. Njezine vrijed-nosti jesu skup kontekstualnih simbolièkih èinjenica o Bogu, objavi ili kršæan-skom moralu, a ne univerzalne istine ili vrijednosti. Kao simbolièki poreci,znanost, filozofija i religija izazivaju i daljnje razlikovanje i suprotstavljanje unu-tar kontigentnih odreðenja prostora i vremena, koji se ne daju dokinuti etièkomili filozofskom intervencijom iz jednog podruèja u drugo.

THE POROSITY OF THE RELIGIOUS IN COMPARISON TO THESCIENTIFIC AND PHILOSOPHICAL

Philosophy, science and religion have their own respective fundamentaltruths, facts and even histories with their own respective immanent and inter-laced definitions. The contemporary nature of their relationship is a historicallyshaped given. Religion differs from both science and philosophy by the fact thatit believes that its fundaments are firm foundations of the truth, which cannot bere-examined unlike the latter two. Thus, the contemporary re-examination of theethical validity of science poses the following question: is the desire to ethicallypenetrate contemporary tendencies – ethical or dogmatic? The incomplete ethi-cal moment of modern science can easily be shown as the effect of economicrather than scientific propositions. This can also be expressed through the prismof the spirit of our times: the criticism of the contemporary neo-liberal Westernsociety does not legitimise religious values; on the contrary, with time it onlymakes religion increasingly permeable or porous in relation to science and phi-losophy. Philosophy has also, it can indeed be said, disappointed contemporaryexpectations. Thus, in contemporaneity that which is religious must learn to ac-cept the truth about itself which has already been accepted by both the sciencesand philosophy respectively. And this truth is that religion is only one of the con-temporary symbolic constituents of a symbolic system. Its values are a collectionof contextual symbolic facts about God, the revelation or Christian morals, andnot universal truths or values. As symbolic systems, science, philosophy and relig-ion incite both further differentiation and opposition within the contingent defi-nitions of time and space, which cannot be eliminated by either an ethical orphilosophical intervention from one field into the other.

80

MIRKO JAKIÆDepartment of Philosophy, University of Zadar, Croatia /Odjel za filozofiju, Sveuèilište u Zadru, Hrvatska

METAFIZIKA I ZNANOST:S LOGIÈKE TOÈKE MOTRIŠTA

Izlaganje se bavi logièkom analizom odnosa metafizièkih postavki i filozofskihposljedica suvremenih znanstvenih teorija. U prvom dijelu izlaganja analizira seodnos naèela neproturjeènosti i naèela identiteta u srednjovjekovnoj skolastièkojfilozofiji. U drugom dijelu analiziraju se logièke posljedice uloge pojma ‘niša’ usuvremenoj sintetièkoj teoriji evolucije. U treæem dijelu analizira se Kantovo poi-manje metafizike. Zakljuèno se razmatraju razlièite moguænosti odnosa filozofije,znanosti i religije.

METAPHYSICS AND SCIENCE:FROM THE LOGICAL POINT OF VIEW

This paper deals with the logical analysis of the relation between metaphysi-cal theses and philosophical consequences of contemporary scientific theories. Inthe first part of the paper the relation between the principle of non-contra-dictoriness and the principle of identity in medieval scholastic philosophy areanalysed. In the second part of the paper the logical consequences of the role ofthe concept ‘niche’ in contemporary synthetic evolutionary theory are lookedinto. In the paper’s third part, Kant’s understanding of metaphysics is expoun-ded. In the conclusion, different options for the relations among philosophy, sci-ence and religion are examined.

JANEZ JUHANTFaculty of Theology, University of Ljubljana, Slovenia /Teološki fakultet, Sveuèilište u Ljubljani, Slovenija

ETHICS AS A LINK BETWEENPHILOSOPHY, SCIENCE AND RELIGION

If we want to answer Kant’s main anthropological question – “What is man?”– we have to provide answers to three other questions: “What can I know?”,“What ought I to do?”, “What may I hope?”. All these questions culminate in thequestion “What is man?”. But the question “What is man?” is a practical one. Itis (and must be) combined with other questions; they cannot be separated. The

81

relation between ontology and science (What can I Know?), ethics (What ought Ito do?) and faith (What may I hope?) is anthropological. According to Kant’sphilosophy, this is the question of practical reason, which combines the questionsof religion, science and ethics in man’s common sense.

Man is a being capable of understanding and producing symbols. The lan-guage people use determines their symbolic activities. People themselves regu-late their worldviews and their actions via language. Language as a symbolic sys-tem presents man’s practical framework for organizing life.

Science is only a part of this framework and has had the same purpose: tohelp man better organize his life. It depends on his values, hopes and strivings.Science contributes significantly to better organisation, particularly in the modernworld, but it should always be cautiously regarded as a part of the whole symbolicstructure of man’s world. Therefore is the question about the nature of man, be-longing as a question to the symbolic system of language, so complex but also amatter of man’s own decisions. They however could not operate without religiousand ethical backgrounds.

ETIKA KAO POVEZNICA IZME¶UFILOZOFIJE, ZNANOSTI I RELIGIJE

Ako ®elimo odgovoriti na Kantovo glavno antropološko pitanje »Što jeèovjek?«, moramo pronaæi odgovore na ostala tri pitanja: »Što mogu znati?«,»Što trebam èiniti?« i »Èemu se mogu nadati?«. Sva ta pitanja kulminiraju u pi-tanju »Što je èovjek?«. Meðutim, pitanje »Što je èovjek?« je praktièke naravi.Ono je (i mora biti) zdru®eno s ostalim pitanjima; ona se ne mogu razdvojiti.Veza izmeðu ontologije i znanosti (Što mogu znati?), etike (Što trebam èiniti?) ivjere (Èemu se mogu nadati?) antropološke je naravi. Prema Kantovoj filozofiji,to je pitanje praktièkoga uma, koje sjedinjuje pitanja religije, znanosti i etike uljudskom zdravom razumu.

Èovjek je biæe sposobno za razumijevanje i proizvoðenje simbola. Jezik kojiljudi koriste odreðuje njihove simbolièke aktivnosti. Pomoæu jezika ljudi samireguliraju svoje poglede na svijet i svoja djelovanja. Jezik kao simbolièki sistempredstavlja praktièni okvir pomoæu kojega èovjek organizira svoj ®ivot.

Znanost je samo jedan dio toga okvira i imala je istu svrhu: pomoæi èovjekuda bolje organizira svoj ®ivot. To ovisi o njegovim vrijednostima, nadama istremljenjima. Znanost znatno pridonosi boljoj organizaciji, posebno u moder-nom svijetu, ali je uvijek treba smatrati dijelom cijele simbolièke strukture ljud-skog svijeta. Stoga pitanje o naravi èovjeka, koje kao pitanje spada u simbolièkisistem jezika, i jest tako kompleksno, ali je takoðer stvar èovjekovih vlastitih od-luka. One, pak, ne mogu funkcionirati bez religioznih i etièkih temelja.

82

BORIS KALINZagreb, Hrvatska /Zagreb, Croatia

ODNOS FILOZOFIJE SPRAM ZNANOSTI I RELIGIJEU NASTAVI FILOZOFIJE

Prikazat æemo gdje su, koliko su i kako su znanost i religija prisutni ponajprijeu nastavnim programima (u tri inaèice programa prihvaæenih 1994. godine i udvije inaèice razrade programa u funkciji rastereæenja uèenika, koje su donesene2003.), a zatim i u ud®benicima filozofije za gimnazije, koji su u nas bili odobrenii u upotrebi posljednjih petnaestak godina.

Odnos filozofije prema znanosti i religiji postavljen je u nastavnim pro-gramima uvijek na samom poèetku uvoðenja u filozofiju i opet na samom kraju, au praæenju povijesti filozofije primjereno problemima svakog odreðenog razdob-lja. U inaèicama, koje nude izbor tema iz suvremene filozofije, od devet po-nuðenih odabranih problema dva se izrijekom odnose na znanost: Filozofijamatematike i Filozofija znanosti. Svaka je od tih tema programa koncipiranaveoma zahtjevno i detaljno rašèlanjena.

Razrada programa u funkciji rastereæenja uèenika prihvaæa iz programa ob-javljenih 1994. godine u osnovi sve navode koji se odnose na znanost i na religiju.Štoviše, u tabelarnom pregledu u odjeljku »Korelacija s drugim predmetima« uzodreðena razdoblja i filozofijska uèenja izrijekom navodi odreðene sadr®ajematematike, fizike, kemije, biologije, povijesti, psihologije, sociologije, etike.

Što se ud®benika tièe, s obzirom na bitnu konstitutivnu vezu filozofije saznanošæu i religijom, gotovo je nemoguæe iscrpno navesti sva mjesta gdje se taveza oèituje u tekstovima ud®benika filozofije. Ogranièili smo se zato na to danavedemo samo ona mjesta u ud®benicima na kojima je ta veza izrazita ili pakizrièito formulirana.

Predstavili smo èetiri ud®benika filozofije (Anzenbacher, Hirschberger, Èe-hok/Grgiæ, Kalin). Ti se ud®benici, dakako, u mnogo èemu razlikuju, pa i u pris-tupu znanosti i religiji. Iscrpniji prikaz i potpunije navode dali smo iz ud®benikakoji je do sada bio u nas najzastupljeniji u nastavi i najdulje u upotrebi, aposljednjih je godina jedini koji ima preporuku nadle®nog ministarstva.

Na temelju provedene analize programa i ud®benika imamo dovoljno argu-menata za zakljuènu tvrdnju da kako nastavni programi tako i ud®benici filozofijedaju dovoljno dobrih poticaja za osvještavanje i promišljanje veza i odnosa filo-zofije spram znanosti i spram religije.

83

THE RELATION BETWEEN PHILOSOPHY AND SCIENCE ANDRELIGION IN THE TEACHING OF PHILOSOPHY

This paper shows where, the extent to which and the way in which science andreligion are present, first and foremost, in the Croatian school curricula (i.e. inthe three curriculum versions accepted in 1994 and in the two versions of the cur-riculum details in the function of unburdening pupils confirmed in 2003), as wellas in secondary schoolbooks for philosophy, which were authorised and havebeen in use for the last fifteen years or so in Croatia.

In the school curricula the relation between philosophy and science and reli-gion is always set out both at the very beginning of the introduction of philosophyand at the very end, and in respect of the history of philosophy the design of theissue is suited to the problems of each individual period. In the curricula versionsthat offer a selection of topics from modern philosophy, from the nine topics of-fered two expressly deal with and refer to science: the Philosophy of Mathematicsand the Philosophy of Science. The construct of each of the curricula topics is de-manding and formulated in great detail.

The Curriculum Details in the Function of Unburdening Pupils, in principle, ac-cepts all the excerpts that refer to science and religion from the curriculumauthorised and published in 1994. Moreover, the tabular outline in the sectionentitled “Correlation with Other Subjects” explicitly lists – in addition to anumber of periods and philosophical teachings – certain content from mathemat-ics, physics, chemistry, biology, history, psychology, sociology and ethics.

With respect to the significant constitutive relation between philosophy andscience and religion, it is almost impossible to exhaustively cite all the placeswhere this relation is manifest in the texts of philosophy schoolbooks. Theauthor, thus, limits himself to citing only those schoolbook pages where this rela-tion is either prominent or markedly formulated.

The author presents four philosophy schoolbooks (authored by Anzenbacher,Hirschberger, Èehok/Grgiæ, Kalin). Naturally, these schoolbooks differ in manyrespects, including their respective approaches to science and religion. Theauthor comprehensively analyses and refers, in detail, to the schoolbook that hasthus far been both most widely and most extensively used in teaching in Croatia,and that has been the only one officially endorsed by the Ministry of Educationfor the last few years.

Based on the conducted analyses of both the curricula and schoolbooks thereis a sufficient number of arguments for the closing statement that both the phi-losophy curricula and schoolbooks contain and offer sufficient stimuli in terms ofraising awareness and reflection on the links and relations between philosophyand science and religion.

84

IVAN KARLIÆKatolièki bogoslovni fakultet, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska /Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Croatia

CRKVA (TEOLOGIJA) I KULTURA U DIJALOGU

Što se mo®e oèekivati od susreta i dijaloga izmeðu kulture i Crkve (teologije,vjere)? Polazna toèka u ovoj raspravi je novum kojega je iznjedrio Drugi vatikan-ski sabor; kulturalno gledano, on predstavlja dogaðaj kojim su srušene umjetneprepreke izmeðu kulture (svijeta) i Crkve (vjere, teologije). Èini se da je upravotaj dogaðaj širom otvorio vrata susretu i dijalogu izmeðu Crkve (teologije) i kul-turalnog ambijenta u kojemu se i Crkva nalazi.

Crkveno-teološko zauzimanje za dijalog sa suvremenom kulturom moralo bi,prema autorovu mišljenju, ispuniti neke zahtjeve ili pretpostavke, ne samo da bitaj dijalog bilo lakše ostvariti, nego i da bi on donio odreðene plodove svijetu ièovjeèanstvu. Jedna od prvih pretpostavki je simpatija (koja mo®e biti i kritièka) uodnosu prema svijetu i vremenu u kojemu se ®ivi i djeluje; to je neophodan prvikorak u uspostavljanju »prvoga kontakta« izmeðu Crkve (teologije) i kulture.Druga pretpostavka je ona koja se odnosi na sna®niju valorizaciju uloge lokalnihcrkava (na nacionalnom ili kontinentalnom nivou) koje se èine (u odnosu nauniverzalnu Crkvu) primjerenijim subjektima koji æe lakše naæi dodirne toèke iz-meðu opæeljudskih pitanja i kulturalno elaboriranog navještaja vjere. Nadalje,unutar Crkve sve va®nije mjesto i ulogu u voðenju dijaloga sa suvremenom kultu-rom trebaju imati vjernici-laici, tj. mu®evi i ®ene koji su više uronjeni u raznasvjetska (kulturalna) ®ivotna podruèja kao što su politika, gospodarstvo, zdrav-stvo, itd. Unutar same Crkve valjalo bi sjediniti tzv. »benediktinsku duhovnost«,koja privilegira autoritet (auctoritas), sa tzv. »franjevaèkom osjetljivošæu«, koja jeviše usmjerena na bratstvo/sestrinstvo (fraternitas) ne samo meðu ljudima nego isa svim stvorenim. Konaèno, ne treba zaboraviti ni razlikovanje izmeðu vjere iteologije (koja je po svojoj naravi »kultura vjere«): to razlikovanje, koje ne znaèistrogo dijeljenje, otvara prostore da se razlièitim kulturalnim naèinima izreknevjera u Isusa Krista u razlièitim ozemljima i ambijentima u kojima ljudi obitavaju.

THE CHURCH (THEOLOGY) AND CULTURE IN DIALOGUE

What is to be expected from an encounter and dialogue between culture andthe Church (theology, faith)? The starting point of this paper is the novelty intro-duced by the Second Ecumenical Council of the Vatican; culturally speaking, itrepresents an event with which the artificial obstacles between culture (theworld) and the Church (faith, theology) were pulled down. It seems that it wasthis event precisely that fully opened the doors to the encounter and dialogue be-tween the Church (theology) and the cultural environment which the Church isalso part of.

85

The Church and theology’s advocating of dialogue with contemporary culturemust, according to the author, meet a number of requirements or presupposi-tions not only for this dialogue to be conducted without unnecessary difficulty,but also for it to be fruitful for the world and humanity. One of the first presup-positions is sympathy (which can also be critical) in relation to both the world andtimes we live in; this first step is essential in the Church’s (theology) making “firstcontact” with culture. The second presupposition pertains to a more potent valo-risation of the role of local churches (either nationally or continentally speaking),which seem (in relation to the universal Church) to be more appropriate subjectsto be able to more easily locate connection points between universally humanquestions and the culturally elaborated annunciation of faith. Furthermore, thosewho should have an increasingly more important role within the Church itself inleading this dialogue with contemporary culture are worshiping laymen, i.e. menand women who have been deeply and greatly involved in the various universal(cultural) fields of life, such as politics, economy, health services, etc. Within theChurch the so-called “Benedictine spirituality”, which privileges authority (aucto-ritas), should be merged with the so-called “Franciscan sensibility”, which is moredirected towards a brotherhood/sisterhood (fraternitas) not only between peoplebut also with all that is created. Finally, the difference between faith and theology(which is a “culture of faith” according to its nature) must not be forgotteneither: this difference, which does not imply a strict division, creates space for thefaith in Jesus Christ to be professed in the different ways of the cultures and envi-ronments that people live in.

JASENKA KODRNJAInstitut za društvena istra®ivanja, Zagreb, Hrvatska /Institute of Social Research, Zagreb, Croatia

DJEVICA/DJEVOJKA I MAJKA –MITSKA I FILOZOFIJSKA DEKONSTRUKCIJA

Osnovno je pitanje ovog teksta kako razriješiti paradoks rodno/spolno pripi-sane ®enskosti. Time se misli na ambivalentnost statusa ®ene u patrijarhalnojparadigmi: kao ne-subjekta ili biæa manje vrijednosti od èovjeka (muškarca), tojest biæa koje ne pripada kategoriji »èovjeka uopæe«, te mistificirane i divinizirane®enskosti u subjektu djevice-majke. Fenomen djevice-majke poznat je iz pretpa-trijarhalnih mitologija, nastavlja se u nekim mitemima olimpijske mitologije(Herino i Afroditino obnavljanje djevièanstva, na primjer). U kršæanstvu Dje-vica-majka nastavlja kontinuitet velikih pretpatrijarhalnih boginja i antièkihboginja. Vrednovanje djevièanstva u patrijarhalnim odnosima rodne moæi mo®ese tumaèiti kao ®enska zaštiæenost od muške seksualne agresije koju inaugurira i

86

legitimira zakonodavac Zeus sustavnim silovanjima, simbolom rodne/spolne mo-æi. Djevièanstvo tako postaje znakom distinkcije naspram muške dominacije, aobjedinjeno s majèinstvom (®enskim biološkim fatumom) dobiva znaèenje prirod-nog i mitskog èuda – dakle, vrijednosti dostojne statusa posebnog subjekta.

U filozofijskim interpretacijama, bez obzira na inaèe dominantnu androcen-triènu paradigmu, javljaju se ponekad zaèudne pojave djevica: kao baziènepravde (Erinije kod Engelsa i Antigona kod Hegela), plesaèice kao metafore zazbilju ®ivota (kod Nietzschea). Feministièka kritika fenomen mitskih djevica imajki obraðuje sustavno vršeæi dekonstrukciju prvog sloja znaèenja. Na kraju, iDan Brown (Da Vincijev kod) pokazuje kako je element ®enskog (djevièanskog imajèinskog) u kršæanstvu bio potisnut, zataškan, falsificiran, te upuæuje napotrebu dekodiranja.

THE VIRGIN/MAIDEN AND MOTHER –MYTHICAL AND PHILOSOPHICAL DECONSTRUCTION

The underlying question of this paper is the following: how to solve the para-dox of ascribed womanhood in terms of gender/sex? This implies the ambiva-lence of the status of women in the patriarchal paradigm: as non-subjects or be-ings of value less than that of humans (men), i.e. as beings that do not belong tothe category of “man in general”, and as mystified and divinised womanhood inthe subject of the virgin-mother. The phenomenon of the virgin-mother is pre-sent in pre-patriarchal mythologies and continues in some of the mythems ofOlympic mythology (e.g. Hera and Aphrodite’s restoration of virginity). In Chris-tianity the Virgin-Mother continues the succession of great pre-patriarchal andancient goddesses. The valuation of virginity in patriarchal relationships of gen-der power can be interpreted as the protection of women from men’s sexualaggression, which is both inaugurated and legitimised by Zeus the legislatorthrough systematic rape, the symbol of gender/sex power. Virginity, thus, beco-mes a sign of distinction in relation to male domination, while joint with mother-hood (i.e. the female biological fate) it acquires the significance of both a naturaland mythical miracle – i.e. it acquires a value worthy of the status of a specialsubject.

Irrespective of the universally dominant androcentric paradigm, philosophi-cal interpretations occasionally contain astonishing virgin phenomena: as basicjustices (Erinyes in Engels and Antigone in Hegel), dancers as metaphors for thereality of life (in Nietzsche). Feministic criticism analyses the phenomenon ofmythical virgins and mothers systematically deconstructing the first layer ofmeaning. Finally, even Dan Brown (in his The Da Vinci Code) demonstrates thatin Christianity the element of the female (the virginal and the motherly) has beensuppressed, kept secret and falsified, and points to the need for decoding.

87

ALEN KRISTIÆFranjevaèka teologija, Sarajevo, Bosna i Hercegovina /Franciscan Faculty of Theology, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

ZNANOST KAO NADAHNUÆE TEOLOGIJE.TEOLOŠKA MISAO PIERREA TEILHARDA DE CHARDINA

¬ivot i djelo Pierrea Teilharda de Chardina (1881.–1955.) – isusovca, geologai paleontologa – na zoran naèin pokazuje kako se ®ivotnost i va®nost teologije zaèovjeèanstvo oèituje u njezinoj sposobnosti kritièkog prihvaæanja rezultata pri-rodnih znanosti – dijela intelektualne kulture odreðenog vremena – jer teolozimakoji ih razumiju pru®aju prigodu isticanja odreðenih – još neostvarenih – mo-guænosti kršæanske vjere (Ivan Pavao II.).

Dovodeæi u suzvuèje evolutivnu sliku svijeta i kršæansku vjeru novim promiš-ljanjem središnjih teoloških tema – stvaranja, spasenja i dovršenja – Chardinu,kršæaninu vjernom zemlji, pošlo je za rukom suvremenicima pokazati povezanostkršæanskog Boga s našim današnjim svemirom èineæi im kršæansku vjeru iznova®ivom, uvjerljivom i utješnom viješæu.

Podnoseæi za ®ivota osude, progone i zabrane od strane crkvenih vlasti,upravo Pierre Teilhard de Chardin danas mo®e biti putokaz i nadahnuæe teo-lozima i znanstvenicima u stvaranju dijaloškog odnosa religije i znanosti, izraslogiz iskustva burne povijesti meðusobnih sukoba i nerazumijevanja.

SCIENCE AS A SOURCE OF INSPIRATION FOR THEOLOGY.PIERRE TEILHARD DE CHARDIN’S THEOLOGICAL IDEA

The life and work of Pierre Teilhard de Chardin (1881–1955) – a Jesuit, ge-ologist and paleonthologist – clearly illustrate that relevance of theology for themankind lies in its ability to accept, in a critical manner, the results achieved bynatural sciences – a part of intellectual culture of a certain period – since theyprovide theologians who can understand them with an opportunity to emphasizecertain – still unaccomplished – possibilities of Christian faith (John Paul II).

Bringing Christian faith and evolutionary ideas into harmony by reconsideringcentral theological themes, such as creation, salvation and completion, Chardin, aChristian loyal to the world, succeeded to show to his contemporaries the relation-ship between Christian God and the present universe, therefore making their Chris-tian faith experience a revival, gain credibility and become a comforting message.

Suffering during life condemnations, prosecutions and bans issued by theChurch authorities, Pierre Teilhard de Chardin today may serve as a symbol of atruthful path and inspiration for theologians and scientists who seek to create therelationship between religion and science based on dialogue, the inspiration forwhich they draw from the experience of turbulent history of the mutual conflictsand misunderstandings.

88

MARIJAN KRIVAKHrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, Hrvatska /Croatian Philosophical Society, Zagreb, Croatia

¬I¬EK: O VJEROVANJU

Temelj izlaganja predstavlja kritièki prikaz knjige Slavoja ¬i®eka On Belief (Ovjerovanju). Namjera je knjige, kako sam autor ka®e, »preokrenuti trend« liberal-nog diskursa. Naime, u istome, nu®no je pretvarati se da ne vjerujete, jer je takvopriznanje gotovo sramno, egzbicionistièko u kontekstu suvremene teorije. No,ipak, svi potajice vjeruju! ¬i®ek to izokreæe. Kao »staromodan i bezuvjetanateist«, pa èak i – o, Apage Satanas! – »dijalektièki materijalist«, on nudipovratak simbolièkoj strukturi koja se nalazi u osnovi kršæanstva.

Tajna vjere jest u tome da je ona ljudska, mo®da isuviše ljudska, te jedinotako mo®e prepoznati istinsko Bo®ansko! Kršæanstvo se pojavljuje kao istinskareligija moderniteta. Konaèno, ¬i®ek poantira: »A što je kršæanska ideja o ‘po-novnom raðanju u vjeri’ ako ne prva potpuna formulacija takve bezuvjetne sub-jektivne predanosti zbog koje smo spremni ukinuti samo etièko bivstvo vlastitabiæa?« Ima li jaèeg dokaza za nadmoæ svakog Religijskog prema Etièkom odovoga? Mo®e li biti uvjerljivijeg dokaza za napuštanje apstraktnog Etièkog ukorist konkretnog Politièkog od ovoga danog u istom iskazu?

¬I¬EK: ON BELIEF

This paper focuses on critically examining Slavoj ¬i®ek’s book On Belief. Ac-cording to ¬i®ek the book’s intention is to “invert the trend” of the liberal dis-course. In other words, at the same time it is necessary to pretend that you do notbelieve, since any such confession is almost humiliating, exhibitionistic within thecontext of contemporary theory. Yet, nevertheless, all secretly believe! ¬i®ek in-verts this. As “an old-fashioned and unconditional atheist”, and even as – oh,Apage Satanas! – “a dialectical materialist”, he offers a return to the symbolicstructure to be found in the fundaments of Christianity.

The secret of faith lies in the fact that it is human, possibly all too human, andonly as such can it recognise the true. The divine! Christianity emerges as thetrue religion of modernism. Finally, ¬i®ek highlights: “And what is the Christianidea of the ‘renewed birth in faith’ if not the first complete formulation of suchunconditional subjective loyalty, because of which we are ready to annihilate thevery ethical existence of our very own being?” Is there any proof of the suprem-acy of all things Religious over the Ethical more powerful than this? Can thereexist a piece of evidence for the abandonment of the abstract Ethical in favour ofthe concrete Political more convincing than the one given in this statement?

89

GOTTFRIED KÜENZLENFakultät für Sozialwissenschaften, Universität der Bundeswehr München,Neubiberg, Deutschland /Fakultet za društvene znanosti, Sveuèilište Bundeswehra u Münchenu, Neubiberg,Njemaèka

WISSENSCHAFT UND RELIGION IM WERK MAX WEBERS.EINIGE ANMERKUNGEN

Es ist – auch über den Kreis der Weber-Kenner hinaus – bekannt, dass derFrage nach der Religion, vor allem in historisch-genetischer Perspektive, imWerk Max Webers zentrale Bedeutung zukommt. Ich selbst habe dazu verschie-dentlich publiziert. Weniger bearbeitet ist die ganz andere Frage, wie in WebersSchrifttum sich das Verhältnis von Wissenschaft und Religion selbst darstellt.Dazu versucht der Vortrag – in knappem Zugriff – einige Klärungen vorzuneh-men. Ausgangspunkt ist das Verständnis Webers von den Kultur- und Sozialwis-senschaften als einer „Wirklichkeitswissenschaft”, die sich – im Unterschied zuden „Gesetzeswissenschaften” – ihre notwendige Beziehung auf „Wertideen”bewusst hält und deren „transzendentale Voraussetzung” es ist, „daß wir Kultur-menschen sind, begabt mit der Fähigkeit und dem Willen, bewußt zur Welt Stel-lung zu nehmen und ihr einen Sinn zu verleihen”. Eine erste entscheidendeFrage lautet dann, wie das Verhältnis der (empirischen) Wissenschaften zu den„Wertideen” sich darstellt. Hier ist es zunächst vonnöten, den wesentlichenSachgehalt des bekannten Weber’schen Postulats der Werturteilsfreiheit he-rauszustellen, dessen Pointe – entgegen zäh sich haltenden Vorurteilen in derWeber-Rezeption – darin besteht, die Grenzen wissenschaftlicher Aussagen ge-genüber Sinnorientierungen (Glaube, Religion, Weltanschauung usw.) festzuhal-ten. Schon früh (1904) galt für Weber: „Das Schicksal einer Kulturepoche, dievom Baum der Erkenntnis gegessen hat, ist es, wissen zu müssen, daß wir denSinn des Weltgeschehens nicht aus dem noch so sehr vervollkommneten Ergeb-nis seiner Durchforschung ablesen können.” Wie im weiteren Fortgang desWerkes das genauere Verhältnis von Wissenschaft und Religion sich darstellt,soll durch Rekonstruktion der wesentlichen Aussagen der „Zwischenbetrach-tung” (Wirtschaftsethik der Weltreligionen) und des Vortrages „Wissenschaft alsBeruf” herausgearbeitet werden. Dabei geht es um die Einsicht, dass in diesenTexten – unbeschadet ihres zeitlichen Abstandes zu uns – bestimmende Fragenunserer Gegenwartslage verhandelt werden.

90

ZNANOST I RELIGIJA U DJELU MAXA WEBERA.NEKOLIKO NAPOMENA

Poznato je, i izvan kruga Weberovih poznavatelja, da pitanju o religiji,prvenstveno u historijsko-genetskoj perspektivi, u djelu Maxa Webera pripadasredišnje mjesto. I sâm sam objavljivao radove o toj problematici. Manje jeobraðivano posve drugo pitanje: kakav je odnos izmeðu znanosti i same religije uWeberovim spisima? Stoga æe ovo predavanje pokušati, u kratkome zahvatu, po-nuditi nekoliko pojašnjenja. Polazište predstavlja Weberovo shvaæanje kulturnih idruštvenih znanosti kao »znanosti zbilje«, koje – za razliku od »znanosti zakona«– zadr®avaju svijest o svom nu®nom odnosu prema »idejama vrijednosti« i èija je»transcendentalna pretpostavka« to »da smo mi kulturni ljudi, obdareni sposob-nošæu i voljom da svjesno zauzmemo stav prema svijetu i da mu dademo smisao«.Stoga prvo odluèujuæe pitanje glasi: kakvim se pokazuje odnos (empirijskih)znanosti prema »idejama vrijednosti«? Ovdje je ponajprije potrebno prikazatibitni sadr®aj poznatog Weberova postulata slobode vrednovanja, èija se poanta –nasuprot ®ilavim predrasudama u recepciji Webera – sastoji u tome da se utvrdegranice znanstvenih iskaza naspram smisaonih orijentacija (vjera, religija, svjeto-nazor itd.). Vrlo rano (veæ 1904.) Weber ka®e: »Sudbina kulturne epohe koja jejela sa stabla spoznaje jest to da mora znati kako smisao svjetskoga zbivanja nemo®emo pronaæi u rezultatu njegova protra®ivanja, kojeg ionako treba još dostausavršavati.« Rekonstrukcijom bitnih iskaza Weberova »meðurazmatranja« (go-spodarska etika svjetskih religija) i njegova predavanja »Znanost kao poziv«,treba odgovoriti na pitanje kako se u daljnjem razvoju njegova djela pobli®e pri-kazuje odnos znanosti i religije. Pritom se radi o uvidu da se u ovim tekstovima –bez obzira na vremenski razmak koji nas od njih dijeli – raspravlja o odluèujuæimpitanjima našeg današnjeg polo®aja.

MISLAV KUKOÈInstitut društvenih znanosti »Ivo Pilar«, Centar Split, Hrvatska /Ivo Pilar Institute of Social Sciences, Center Split, Croatia

OD ANTITEIZMA DO DIJALOGA.FILOZOFIJA RELIGIJE BRANKA BOŠNJAKA –

POVODOM 10. OBLJETNICE SMRTI

Za razliku od drugih sredina u kojima je slu®beno dominirao marksistièko-komunistièki svjetonazor, u hrvatskoj filozofiji prakse kritika religije dobiva mar-ginalno znaèenje, dok se puna pozornost posveæuje teorijskim problemima èo-vjeka, prakse, otuðenja, etike, revolucije, te praktiènim problemima kritike birokra-cije, nacionalizma, robne proizvodnje.

91

Meðu hrvatskim marksistièkim filozofima u tome smislu iznimku predstavljaBranko Bošnjak koji je znatan dio svojega teorijskog interesa i opusa posvetiomarksistièkoj kritici religije. Zanimljiv je njegov razvojni put: od doktrinarnog an-titeista lenjinistièke inspiracije do otvorenog marksista sklonog dijalogu s nasu-protnim kršæanskim stajalištem.

FROM ANTI-THEISM TO DIALOGUE.BRANKO BOŠNJAK’S PHILOSOPHY OF RELIGION –TO MARK THE 10th ANNIVERSARY OF HIS DEATH

Disregarding the parts of the Communist world dominated by the Marxist-Communist Weltanschauung, criticism of religion had marginal meaning in theCroatian philosophy of praxis in comparison with crucial theoretical problems ofhumanism, praxis, alienation, ethics, revolution, as well as practical problems ofcriticism of bureaucracy, nationalism and commodity-production.

Branko Bošnjak has built an exceptional position among other Croatian phi-losophers focusing his theoretical interest primarily on the Marxist criticism ofreligion. His theoretical development and transformation have been interesting:from a doctrinaire anti-theist of Leninist inspiration to an open Marxist inclinedto dialogue with the opposite, Christian standpoints.

HRVOJE LASIÆFilozofski fakultet Dru®be Isusove, Zagreb, Hrvatska /Faculty of Philosophy of the Society of Jesus, Zagreb, Croatia

AUGUSTINOVO POIMANJE RELIGIJE U INTERPRETACIJIPASCALA, BLONDELA I HEIDEGGERA

Nakon obraæenja Aurelije Augustin je shvatio i prihvatio kršæansku religijukao jedinu istinsku religiju (»vera religio«) u kojoj dolazi do izra®aja od Boga za-jamèeno ljudsko dostojanstvo, nepovrediva ljudska sloboda i ®ivot vjeèni. Inspiri-ran svetim Pavlom, Augustin sav svoj intelektualni i duhovni napor ula®e uobranu kršæanske vjere u svojim filozofsko-teološkim djelima, posebice u raspra-vama: De vera religione; De utilitate credendi; De fide rerum quae non videntur; Defide et operibus; Dialogues philosophiques, I. Problemes fondamentaux: Contra ac-cademicos, De beata vita, De ordine, II. Dieu et l’ame: Soliloques, De immortalitateanimae, De quantitate animae, III. De l’ame a Dieu: De magistro, De libero arbitrio.

Nakon neobjašnjive nesreæe na mostu rijeke Neuilly, u kojoj je na èudesannaèin izbjegao smrt, te cjelovitijeg poznavanja kršæanstva i njegova svjetonazora urazgovorima s filozofima i teolozima Port-Royala, Pascal se obraæa na kršæanskuvjeru i prihvaæa put Isusa Krista kao jedini koji sigurno vodi u ®ivot, jer u Isusu

92

Kristu dolazi do izra®aja i ljudska bijeda i ljudska velièina. Stoga u svom ne-dovršenom djelu Misli (Pensées) i u Pismima provincijalcu ustaje u obranu kršæan-ske religije, razlikujuæi umsku spoznaju Boga od spoznaje srcem, ali ne su-prostavljajuæi ih. U nakani da pribli®i kršæanstvo modernoj filozofiji, MauriceBlondel piše svoja djela: L’Action. Essai d’une critique da la vie et d’une science dela pratique, u kojem kritièki pristupa ®ivotu i praktiènoj znanosti; Lettre sur les exi-gences de la pensée contemporaine en matière d’apologéthique. Histoire et Dogme;Le problème de la philosophie catholique; Exigences philosophiques du christianis-me; La philosophie et l’esprit chrétien; Dialogue avec les philosophes: Descartes –Spinoza – Pascal – Saint Augustin.

Osim djela Bitak i vrijeme (Sein und Zeit), Što je to – filozofija? (Was ist das –Philosophie?), Što je metafizika? (Was ist Methaphysik?), u svojim ranim spisimaMartin Heidegger se bavio fenomenologijom religioznog ®ivota, osvræuæi senaroèito na Augustinove Ispovijesti i na tumaèenje poslanica svetoga Pavla,posebno poslanice Rimljanima.

U kršæanskoj religiji navedeni autori otkrivaju ljudsku i bo®ansku mudrost,uoèavaju bitnu razliku izmeðu ljudske i bo®anske spoznaje s obzirom na formalnii materijalni predmet koji prouèavaju, ali isto tako svraæaju pozornost na upuæe-nost filozofije i teologije na religiozne znanosti te na povezanost svih znanosti,kako prirodoslovno-mudronosnih tako i metafizièko-bogoslovnih.

AUGUSTINE’S CONCEPTION OF RELIGION IN THEINTERPRETATION OF PASCAL, BLONDEL AND HEIDEGGER

After his conversion, Aurelius Augustinus understands and accepts the Chris-tian religion as the sole true religion (vera religio), in which human dignity, invio-lable human freedom and eternal life – all ensured by God – come to the fore.Inspired by St. Paul, Augustine invests all his intellectual and spiritual efforts inthe defence of the Christian faith in his philosophical-theological works, particu-larly in his: De vera religione, De utilitate credendi, De fide rerum quae non videntur,De fide et operibus, Dialogues philosophiques, I. Problemes fondamentaux: Contraaccademicos, De beata vita, De ordine, II. Dieu et l’ame: Soliloques, De immortali-tate animae, De quantitate animae, III. De l’ame a Dieu: De magistro, and De liberoarbitrio.

After an inexplicable accident on the bridge over the River Neuilly, in whichhe miraculously escapes death, and after he extensively acquaints himself bothwith Christianity and its worldview through discussions with the philosophers andtheologians of Port-Royal, Pascal converts to Christianity and accepts the path ofJesus Christ as the sole path that, without doubt, leads to life, since it is in JesusChrist that both human misery and human greatness come to the fore. Thus, inhis unfinished Pensées (Thoughts) and Lettres provincials (Provincial Letters) herises in defence of the Christian religion, distinguishing the understanding of

93

God through the mind from the understanding of God through the heart, thoughwithout opposing the two. With the aim to bring Christianity closer to modernphilosophy, Maurice Blondel writes the following works: L’Action. Essai d’unecritique da la vie et d’une science de la pratique, in which he critically approacheslife and practical science, Lettre sur les exigences de la pensée contemporaine enmatière d’apologéthique. Histoire et Dogme, Le problème de la philosophie catho-lique, Exigences philosophiques du christianisme, La philosophie et l’esprit Chrétien,and Dialogue avec les philosophes: Descartes – Spinoza – Pascal – Saint Augustin.

In addition to his Being and Time (Sein und Zeit), What is – Philosophy? (Wasist das – Philosophie?) and What is Metaphysics? (Was ist Methaphysik?), in hisearly writing Martin Heidegger tackles the phenomenology of religious life, pay-ing particular attention to Augustine’s Confessions and the interpretation of St.Paul’s epistle in general and that to the Romans in particular.

In Christianity the above authors unveil human and divine wisdom, discern asignificant difference between human and divine understanding in reference toboth the formal and material subject they research, though they also draw atten-tion to the acquaintedness of both philosophy and theology with the religious sci-ences, as well as to the interconnection of all the sciences – both the natural-philosophical and metaphysical-theological.

ANNA LATAWIEC, DANUTA £UGOWSKADepartment of Philosophy, Cardinal Stefan Wyszyñski University, Warsaw, Poland /Odjel za filozofiju, Sveuèilište kardinala Stefana Wyszyñskog, Varšava, Poljska

DIALOGUE BETWEEN SCIENCE AND RELIGIONIN THE CONTEXT OF HUMAN IDENTITY

The study will present various concepts and classifications of dialogue. Therewill also be an attempt to situate the relations between religion and science in thecontext of the presented categorization. The problem of the identity of the hu-man being forms the foundation for this outline. The paper will provide the con-ceptualisation of the phenomenon of identity within different thematic fields ofscience and religion and, in addition, the analysis of the identity shaping processwithin these fields will be carried out. The perspective of dialogue will, in an at-tempt to understand identity, be presented as the fundamental transition be-tween the previously mentioned levels of science and religion. Such dialogue, putin the context of identity, constitutes a certain kind of borderline space within thescience–faith dialogue. The characteristics of this relation, into which the notionof identity is introduced, form the shared part of science and religion, within thescope discussed. The fact of the shared area proves that the relationship betweenscience and religion exists. The attempts in this paper will be directed at indicating

94

the borderline area not only at theoretical but also at ontological level. The develop-ment towards updating complete human identity is not a virtual but a real process.

DIJALOG IZME¶U ZNANOSTI I RELIGIJEU KONTEKSTU LJUDSKOG IDENTITETA

Studija æe predstaviti razlièite koncepte i klasifikacije dijaloga. Pokušat æe selocirati relacije izmeðu religije i znanosti u kontekstu predstavljene kategoriza-cije. Temelj ovog nacrta predstavlja problem identiteta ljudskog biæa. Izlaganje æesadr®avati konceptualizaciju fenomena identiteta unutar razlièitih tematskih pod-ruèja znanosti i religije, a bit æe napravljena i analiza procesa oblikovanja iden-titeta unutar tih podruèja. U svrhu razumijevanja identiteta, bit æe predstavljenaperspektiva dijaloga kao fundamentalni prijelaz izmeðu spomenutih razina zna-nosti i religije. Takav dijalog, u kontekstu identiteta, konstituira odreðenu vrstugraniènoga prostora unutar dijaloga izmeðu znanosti i vjere. Karakteristike overelacije, u koju je uveden pojam identiteta, oblikuju zajednièki prostor znanosti ireligije unutar domene o kojoj se raspravlja. Èinjenica da postoji zajednièki pros-tor ukazuje i na postojanje odnosa izmeðu znanosti i religije. Ovo izlaganje nas-tojat æe ukazati na granièno podruèje ne samo na teorijskoj nego i na ontološkojrazini. Razvoj usmjeren prema osuvremenjivanju cijeloga ljudskog identiteta nijesamo virtualan nego i stvaran proces.

NENAD MALOVIÆKatolièki bogoslovni fakultet, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska /Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Croatia

NEKI ASPEKTI TEOLOGIJE STVARANJA S OBZIROM NAREZULTATE PRIRODNIH ZNANOSTI

Autor u izlaganju kritièki propituje uvjete i moguænosti dijaloga izmeðu pri-rodnih znanosti i teologije stvaranja na primjeru dogmatièara Alexandrea Ganoc-zyja, polazeæi od njegovih metodoloških pretpostavki. Ganoczy se slu®i responzo-rijskom metodom: razvija teologiju stvaranja »odozdo«, konstituirajuæi zajed-nièke »platforme« dijaloga, gradeæi na principu komplementarnosti uz pomoæanalogije, te otkrivajuæi sliènost u naèinu izra®avanja prirodnih znanosti (model) iteologije (religiozni simbol).

Kao posebna tematska podruèja teološke refleksije rezultata prirodnih zna-nosti obraðuju se: samoorganizacija materije i creatio continua, prostorno vre-menski kontinuum i vjeènost, mozak, duh i Duh Bo®ji, kreativnost i stvaranje, tepitanje zla i grijeh.

Iako Ganozcy uspijeva pokazati da su zajednièke »platforme« mnogo više odskromne konstatacije kako izmeðu prirodnih znanosti i teologije nema protu-

95

rjeènosti, ipak se u odreðenim konkretnim temama dijalog pokazuje previše aso-cijativnim, a diskurs površnim, te èitav pothvat dobiva djelomièno esejistièkoznaèenje.

SOME ASPECTS OF THEOLOGY OF CREATION CONCERNING THERESULTS OF NATURAL SCIENCES

In this paper the conditions and possibilities of dialogue between natural sci-ences and theology of creation will be critically analysed with reference to themethodological presumptions of dogmatist Alexandre Ganoczy. Ganoczy uses re-sponsorial method: he develops theology of creation “from below”, establishescommon “platforms” of dialogue and extends the principle of complementarinessby using analogy and discovering similarities in the means of expression of bothnatural sciences (a model) and theology (a religious symbol).

The areas of theological reflection about the results of natural sciences heresubject to analysis are the following: self organization of matter and creatio con-tinua, space-time continuum and eternity, brain, spirit and the Spirit of God,creativity and creation, and the question of evil and sin.

However, although Ganoczy manages to show that common platforms aremuch more than modest conclusion that science and theology are not contradic-tory, in certain topics the dialogue seems to be too associative and the discoursesuperficial, so that the whole project gains partly essayistic significance.

OSMAN MUFTIÆFakultet strojarstva i brodogradnje, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Mechanical Engineering and Naval Architecture, University of Zagreb,Croatia

ISLAM I ZNANOST

Ovim se radom pokušava dati prikaz odnosa islama i znanosti u njegovomnajširem smislu. Ovaj se je pokušaj sveo na prikaz tvorbe nastavnog plana u os-nivanju Visoke škole arapskog jezika i islamskih znanosti u Zagrebu, iz èega jeoèevidno kakav je odnos islama prema znanosti.

ISLAM AND SCIENCE

This paper aims at presenting the relationships between Islam and science inthe most suitable way. This approach amounts to the presentation of the curricu-lum design of the Faculty of Arabic Language and Islamic Sciences in Zagreb, incase of which the relationship between Islam and science was made obvious.

96

KRUNOSLAV NIKODEMFilozofski fakultet, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia

LJUDSKO – KONAÈNA GRANICA. BIOTEHNOLOGIJA STVARANJA ISTRAH OD POSLIJELJUDSKOGA

U radu se polazi od hipoteze da je osnovni cilj suvremenog razvoja biotehno-logije i bioznanosti stvaranje poslijeljudskih (poslijebioloških) oblika inteligent-nog ®ivota. Time kategorija ljudskoga zadobiva status »konaène granice« evolu-cijskog razvoja. Naime, moderni bio-tehno-znanstveni sustav, u postmodernomsociokulturnom kontekstu, nameæe kontradiktorna stajališta o nu®nosti poslije-ljudskoga radi opstanka ljudskoga. Moguænosti razvoja poslijeljudskog ®ivotaotvaraju brojna pitanja, prijepore, obeæanja i strahove. Od samih poèetaka ljud-skih društava (zajednica) jedan od temeljnih ljudskih strahova bio je strah odpostojanja »inteligentnog Drugog« (od titana, bogova, ®ena, kiborga do nadvrstegenija). S druge strane, temeljno obeæanje, koje proizlazi iz primjene bioteh-noloških i bioznanstvenih istra®ivanja, jest obeæanje besmrtnog ®ivota »na ovomesvijetu«. U tom kontekstu rad analizira razvoj poslijeljudskih oblika ®ivota upodruèjima znanosti (kibernetika, biogenetika) i znanstvene fantastike.

THE HUMAN – THE FINAL FRONTIER. BIOTECHNOLOGY OFCREATION AND THE FEAR OF THE POSTHUMAN

The starting hypothesis of this paper is that the creation of post human (postbiological) intelligent life forms is the main goal of contemporary biotechnologyand bioscience development. In that sense the category of the human became the“final frontier” of evolutional progress. Namely, the modern bio-techno-scientificsystem imposes some contradictive attitudes about the necessity of the post hu-man for the human survival in the post-modern socio-cultural context. Possibili-ties of post human life development are opening many questions, controversies,promises and fears. Since the beginning of human societies (communities), oneof the basic human fears was the fear of the existence of the “intelligent Other”(from titans, gods, women, cyborgs to super race of genii). Contrary to that, thebasic promise, resulting from the application of biotechnological and bioscientificresearch, is the promise of “this-worldly” immortal life. In that context, this pa-per analyzes posthuman life forms development in the fields of science (cybernet-ics, biogenetics) and science fiction.

97

OLEG NIKOLENKODepartment of Philosophy, Odessa National University, Ukraine /Odjel za filozofiju, Nacionalno sveuèilište u Odesi, Ukrajina

PHILOSOPHICAL METHODOLOGY AS A CONNECTING BRIDGEBETWEEN SCIENCE AND RELIGION

The objective reason as an instrument is effective. However, when thought ofas latent metaphysics it may ignore some levels of reality. Implicit submission ofscientific knowledge to empirical evidence and desire for new knowledge have re-sulted in shadowing the purposes to which the science was called to serve.

Does a person break something essential trying to learn too much? TheJudeo-Christian tradition does not consider possessing knowledge or controlover the world sinful. The problem lies in inadequacy of the human paradigmand the illusion about adequacy of the decisions accepted by a person. Here ap-pears miscomprehension of responsibility a man as a personality carries for hisdecisions. This thesis is usually explained by referring to the Biblical parable ofJob, trying to conceive God from the human point of view. Absolutization of hu-man thinking is most certainly a form of idolatry.

Utopia is the transformation of the idea into an idol, addressing it as a highervalue. As soon as the idea becomes the highest value, the values of the naturalworld are immediately devaluated; they are considered only a material resourcefor the realization of utopia. Not only nature but also human personality be-comes the means for the embodiment of utopian ideas.

Christian culture supports person’s freedom, which asserts one’s identity astrue. Denying human freedom destroys human personalities, due to which orderis made impossible. Utopia makes the knowledge achieved by the person abso-lute and proscribes a spectrum of possible options following from it in case of de-cision making when overcoming certain problem situation. Absolutization of“utopian knowledge” changes modality of person’s responsibility when makingdecisions.

FILOZOFIJSKA METODOLOGIJA KAO MOSTIZME¶U ZNANOSTI I RELIGIJE

Objektivni je um uèinkovit kao instrument. Meðutim, kao latentna meta-fizièka postavka on mo®e ignorirati svaku razinu stvarnosti. Implicitno podvrga-vanje znanstvenog znanja empirijskim evidencijama i ®eljama za novim znanjimarezultiralo je zasjenjivanjem svrha kojima je znanost pozvana slu®iti.

Krši li osoba nešto bitno ako nastoji nauèiti previše? Judeo-kršæanska tradi-cija ne smatra da su znanje ili upravljanje svijetom grešni. Problem se sastoji uneadekvatnosti ljudske paradigme i u rastuæoj iluziji o adekvatnosti odluka koje

98

osoba prihvaæa. Tu se pojavljuje nerazumijevanje odgovornosti koju èovjek u sebinosi kao osobnost za odluke koje donosi. Ta se teza obièno objašnjava referen-com na biblijsku parabolu o Jobu, pri èemu se pokušava promišljati Bog s ljudsketoèke gledišta. Apsolutizacija ljudskog mišljenja svakako je jedan oblik idolatrije.

Utopija je transformacija ideje u idola, obraæanje ideji kao višoj vrijednosti.Èim ideja postane najviša vrijednost, vrijednosti prirodnog svijeta istog su trenaobezvrijeðene, smatraju se samo materijalnim sredstvom za realizaciju utopije.Ne samo priroda veæ i ljudska osobnost postaje sredstvom za utjelovljenjeutopijske ideje.

Kršæanska kultura daje slobodu ljudskoj osobi i njezin se identitet pokazujeistinskim. Opoziv ljudske slobode uništava ljudske osobnosti, a red postaje nemo-guæ. Utopija èini apsolutnim znanje koje posti®e èovjek i spektar moguæih alter-nativa koje slijede iz njega u donošenju odluka pri svladavanju odreðene prob-lemske situacije. Apsolutizacija »utopijskog znanja« mijenja modalitete odgovor-nosti osobe u trenutku kad donosi odluku.

OLENA NIKOLENKODepartment of Philosophy and Sociology, South-Ukrainian Pedagogical University,Odessa, Ukraine /Odjel za filozofiju i sociologiju, Ju®noukrajinsko pedagoško sveuèilište, Odesa,Ukrajina

THE NEURODYNAMICAL REDUCTION OF MULTIDIMENSIONALITYOF MAN. LIMITS OF MIND–BRAIN RELATION

Multidimensionality of man is defined by fundamentality of the relation be-tween the reason and the brain. Borders of the relation between the reason andthe brain set an interval of appearances of multidimensionality of man.

Multidimensionality of man consists of variety of forms of spirituality mani-festations and of their modal non-reduction. Neurodynamical representation ofspiritual activity presents its reduction to semiotic structures. Another semioticstructure is found to be an adequate interpretation of the initial semiotic struc-ture.

Many of our actions represent the rationalized derivative from our latentneeds. The modern person is proud of his rationality and of the fact that he isguided by objective reason. Secularised culture does not accept its own fault andrefuses to realize the possibility of any other conditions. Self-consciousness shouldbe able to see the negative role it plays in the global harm. Otherwise, evil couldfind an echo in us. Victims and judges are unconsciously participating in the crimetogether. Neurosciences represent the opportunities of so radical modification ofthe man that an anthropological catastrophe gets new menacing forms.

99

Upholding moral standards may be classified as a manifestation of the“super-conscience” phenomenon (P. Simonov). It makes one able to deduct what“ought to be” from what is. This is how the idea of “ought-ness” gets to beformed. But if moral judgments are conscience-related phenomena, then, accord-ing to Spinoza, the source of these moral judgments is to be found in certain exis-tential circumstances of the human mind. In that case, moral norms are channelsfor the work of some sort of adaptation mechanisms.

Progress is the result of “taming the beast” in the human being and realiza-tion of one’s responsibility.

NEURODINAMIÈKA REDUKCIJA ÈOVJEKOVEMULTIDIMENZIONALNOSTI. OGRANIÈENJA ODNOSA IZME¶U

UMA I MOZGA

Multidimenzionalnost èovjeka definirana je fundamentalnošæu odnosa iz-meðu uma i mozga. Granice odnosa izmeðu uma i mozga postavlja interval po-java multidimenzionalnosti èovjeka.

Multidimenzionalnost èovjeka sastoji se u raznolikosti oblika manifestacijeduhovnosti i u njihovoj modalnoj ne-redukciji. Neurodinamièka reprezentacijaduhovne aktivnosti znaèi njenu redukciju na semiotièke strukture. Neka drugasemiotièka struktura je adekvatna interpretacija inicijalne semiotièke strukture.

Mnoga naša djelovanja predstavljaju racionaliziranu derivaciju naših latent-nih potreba. Moderna je osoba ponosna na svoju racionalnost i na èinjenicu da sevodi objektivnim umom. Sekularizirana kultura ne prihvaæa aluziju o vlastitommanjku i realizaciji moguænosti bilo kojeg drugog stanja. Samosvijest bi trebalavidjeti svoju negativnu ulogu u globalnom zlu. S druge strane, zlo mo®e odjeknutiu nama. ¬rtve i suci su nesvjesni sudionici u zloèinu. Neuroznanosti predstavljajuprilike za toliko radikalne modifikacije èovjeka da antropološka katastrofa po-prima nove prijeteæe oblike.

Postojeæi moralni standardi mogu se klasificirati kao manifestacije fenomena»supersavjesti« (P. Simonov). On omoguæuje osobi deduciranje onoga »što trebabiti« naspram onoga što jest. To je naèin na koji se »trebanje« oblikuje. Meðutim,ako su moralni sudovi fenomeni vezani uz savjest, onda, prema Spinozi, izvor tihmoralnih sudova treba pronaæi u odreðenim okolnostima egzistencije ljudskoguma. U tom sluèaju, moralne norme su naèini na koje djeluje neka vrsta mehani-zama adaptacije.

Napredak je rezultat »kroæenja zvijeri« u ljudskom biæu i realizacije njegoveodgovornosti.

100

JOSIP OSLIÆKatholisch-Theologische Fakultät, Universität Zagreb, Kroatien /Katolièki bogoslovni fakultet, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska

RELIGION UND WISSENSCHAFT IM WERKVJEKOSLAV BAJSIÆS

Vjekoslav Bajsiæ, der wie sein Vorgänger Karlo Baliæ in vielen Ansätzenseines Denkens und in seiner sogenannten „integrale Scholastik” die Grund-bemühungen der Enzyklika Fides et ratio antizipiert hat, entwickelte in seinenForschungen ein eigentümliches Verständnis der Naturwissenschaft. In diesemBeitrag versucht man zu zeigen, wie Bajsiæ nicht nur die modernsten naturwis-senschaftlichen Erkenntnisse religiös relevant gemacht hat, sondern zugleich dieReligion selbst als das sinngebende Grundmoment der naturwissenschaftlichenForschung betrachtet, ohne dass die Naturwissenschaften selbst in „Sinnkrise”des eigenen Verfahrens immer wieder gelangen. In diesem Sinne wird auchBajsiæs Begriff der ‘Hominisation’ der Wissenschaft erörtert, zugleich aber derReligion selbst, d.h. seine Bemühung, die Religion und Wissenschaft ihre leben-sweltliche Begründung und ihre Bedeutsamkeit für das konkrete menschlicheLeben wieder zu erreichen, ohne die sie die weltlose und überzeitliche Gegeben-heiten werden, die keine Möglichkeit mehr haben, den konkreten Menschen inseinem faktischen Leben in Anspruch zu nehmen.

RELIGIJA I ZNANOST U DJELUVJEKOSLAVA BAJSIÆA

Vjekoslav Bajsiæ, koji je poput Karla Baliæa u mnogim bitnim postavkamasvojega mišljenja i svoje »integralne skolastike« anticipirao temeljna nastojanjaenciklike Fides et ratio, razvio je u svojim istra®ivanjima vrlo osebujno razumije-vanje prirodne znanosti. U ovome se radu nastoji pokazati kako je Bajsiæ najsu-vremenije prirodoznanstvene spoznaje pokušao uèiniti ne samo religijski rele-vantnim, veæ jednako tako i samu religiju pokazati kao temeljni osmišljavajuæimoment prirodoznanstvenih istra®ivanja, bez kojega same prirodne znanostiuvijek iznova dospijevaju u »krizu smisla« vlastitoga postupanja. U tom se smislurazmatra i Bajsiæev pojam ‘hominizacije’ znanosti, ali i same religije, tj. njegovonastojanje da religija i znanost ponovno zadobiju svoje ®ivotno-svjetovno uteme-ljenje i svoju znaèajnost za konkretan ljudski ®ivot, bez èega one postaju bezsvje-tovnim i nadvremenskim danostima koje više nemaju moguænost da konkretnogaèovjeka oslove u njegovom faktiènom ®ivotu.

101

VLADIMIR PAARFaculty of Science, University of Zagreb, Croatia /Prirodoslovno-matematièki fakultet, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska

THE INTERRELATION OFTHE NATURAL SCIENCES AND RELIGION

This paper discusses the following general orientations:– historical controversies surrounding science and religion,– the relation and dialogue between the natural sciences and religion,– the theology of creation and modern science,– cosmological theories and theology,– creatio ex nihilo and creatio continua,– modern physics and God’s action in the world,– the principle of anthropicity and the genesis of man,– determinism and indeterminism,– genetics, biological revolution and theology.

MEUODNOS PRIRODNIH ZNANOSTI I RELIGIJE

U izlaganju æe se govoriti o sljedeæim okvirnim orijentacijama:– povijesne kontroverze oko znanosti i religije,– odnos i dijalog prirodnih znanosti i religije,– teologija stvaranja i moderna znanost,– kozmološke teorije i teologija,– creatio ex nihilo i creatio continua,– moderna fizika i Bo®je djelovanje u svijetu,– princip antropiènosti i postanak èovjeka,– determinizam i indeterminizam,– genetika, biološka revolucija i teologija.

102

¬ELJKO PAVIÆLexikographisches Institut »Miroslav Krle®a«, Zagreb, KroatienLeksikografski zavod »Miroslav Krle®a«, Zagreb, Hrvatska

WORAN GLAUBEN RELIGION UND WISSENSCHAFT?

In diesem Beitrag werden die Religion und die Wissenschaft als zwei gleich-rangig szientifisch und szientokratisch konkurrierende Institutionen der Wahr-heit erörtert, die mit dem ursprünglichen menschlichen Glauben nichts zu tunhaben wollen. Jenseits des Glaubens stellen sie nämlich den Anspruch, dass ihreWahrheit überzeitlich (zeitlos), überweltlich und übermenschlich gültig sei. Da-von ausgehend werden wir in dieser Erörterung versuchen, nicht nur die Wissen-schaft und Religion ideo-logisch gleichzustellen, sondern zugleich ein poly-wahrhaftiges und poly-theistisches Bild derselben darzustellen, in dem sie ihre le-bensweltliche Bedeutung wiedererlangen konnten. Erst jene Religion und jeneWissenschaft, die ihren Glauben nicht verloren haben, können zugleich auchglaubwürdig bzw. menschenwürdig sein.

U ŠTO VJERUJU RELIGIJA I ZNANOST?

U ovom se prilogu razmatra religiju i znanost kao dvije institucije istine, kojemeðusobno konkuriraju i scijentifièki i scijentokratièki, a koje ne ®ele imati ništas izvornom ljudskom vjerom. S onu stranu vjere postavlja se, naime, zahtjev danjihova istina bude nadvremena (bezvremena), nadsvjetovna i nadljudska. Po-lazeæi od toga, u ovom æemo razmatranju pokušati ne samo ideo-logièki izjed-naèiti znanost i religiju, nego i predstaviti jednu poli-istinosnu i poli-teistièkusliku znanosti i religije, u kojoj bi one mogle ponovno zadobiti svoje ®ivotnosvje-tovno znaèenje. Tek ona religija i ona znanost koje nisu izgubile svoju vjeru mogubiti dostojne vjerovanja, odnosno dostojne èovjeka.

TOMISLAV PETKOVIÆFakultet elektrotehnike i raèunarstva, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska /Faculty of Electrical Engineering and Computing, University of Zagreb, Croatia

DOTICAJ MODERNE KOZMOLOGIJE I RELIGIJE:POIMANJE POÈETKA SVEMIRA

Ujedinjenje velikih teorija fizike teorije relativnosti, kvantne mehanike ifizike svemira i èestica – ostaje snom fizike i filozofije znanosti i na poèetku 21.stoljeæa. Sve se one u pogledu konaènih zakona svemira (teorija svega) sla®u da jepoèetak bio, te da su konaèni zakoni oni koji su veæ vladali u poèetku evolucije

103

svemira. Poèetak svemira podrazumijeva njegovo stvaranje i nu®no upuæuje naStvoritelja – religijskog Boga, na uspostavljanje mosta izmeðu moderne kozmolo-gije i religije. U tome se podudaraju klasiène kozmologije (Newton, Kant) s mo-dernim kozmološkim modelima astroèestiène teorijske fizike, odnosno mišljenjavodeæih modernih kozmologa: Einsteina, Weinberga, Penrosea, Hawkinga i dru-gih. Naglašavamo da su i veliki svjetski kongresi iz povijesti znanosti u 21. stolje-æu (México City, 2001.; Peking, 2005.) naroèito reafirmirali komplementarni od-nos znanosti (prirodnih sila) i religije (natprirodnih sila) kao pravog puta premauniverzalnom horizontu svijeta u 21. stoljeæu. Situaciju odnosa znanosti i religijeEinstein je izvrsno opisao sljedeæom slikom: »Znanost bez religije je kljasta, a re-ligija bez znanosti slijepa« (1941., u Ideas and Opinions: Science and Religion).Stvaranje svijeta u Knjizi postanka, napose u Prvome izvještaju o stvaranju, jestBo®je stvaranje: Bog stvara rijeèju ili djelovanjem – trenutaèno i u stvarnome vre-menu – u fazama stvaranja što se mjere u danima. Knjigu postanka rese svi mo-derni poèetni kozmološki uvjeti i parametri: postanak, poèetak i kraj svemira,vrijeme i prostor, struktura i evolucija svemira, uloga i znaèenje ®ivota u svemiru.Ovakva teološka kozmologija, sa svim ®ivim biæima u njoj i njihovom hijerarhijoms èovjekom kao kraljem, koliko god u znanstvenome pogledu bila jednostavnom ikratkom prièom, mo®e biti uzorom modernim kozmološkim modelima, jer sve-mir što ga je stvorio Bog jest svemir tvari (materije) i ®ivota. Mogli bismo reæi dakozmološke modele i simulacije, kao i velike pokuse u fizici visokih energija, iz-vodimo da bismo dokuèili kako je Bog stvarao. S druge strane, u suvremenojfizici, pogotovo u modernoj kozmologiji, pojam Boga se èesto »efektivno« isko-rištava u definiranju pojedinih problema ili u interpretacijama raèuna, što nevalja promatrati kao osiromašenje teološke ili vjerske uzvišenosti toga pojmakakvu nalazimo u Newtona, Petriæa, Boškoviæa, Kanta ili Daviesa.

U referatu æemo se pregledno osvrnuti na principe i tzv. »velike uspjehe« štosu nastali na mostu povezivanja suvremene kozmologije i religije: »sudjelujuæi«svemir i princip antropiènosti, te izazovni teorijski proboji u kozmologiji našihdana u sektoru M–teorije (teorija struna) koji govore i o suparnièkim scenarijimastanja svemira prije velikog praska. Upitat æemo se da li suvremena upuæenostfizike i religije proizlazi mo®da iz karakteristiène »eksperimentalne nemoæi«moderne kozmologije koja trpi teški tehnièki problem: iznala®enje golemih ener-gija za eksperimentalna opa®anja èestica kakve fizika Big Banga zahtijeva? To su,primjerice, energije oko 1019 GeV (oko 1032 K) koje odgovaraju trenu od 10–43

sekunde nakon Velikog praska. Filozofirat æemo, na kraju, na Kantovu tragu, jesuli suvremeni teorijski proboji što se èine u kvantoj kozmologiji (gravitaciji) naPlanckovoj skali relevantni i za Kantovu kozmološku skalu – onu do koje se dolazijednostavnim proširenjem kategorija do neuvjetovanog, što sintezu odvodi dostupnja što nadilazi svako moguæe iskustvo.

104

CONTACT BETWEEN MODERN COSMOLOGY AND RELIGION:THE ULTIMATE UNDERSTANDING OF THE BEGINNING OF THE

UNIVERSE

Uniting the great theories of physics – i.e. the theory of relativity, quantummechanics and astro-particle physics – continues to remain a dream of both phys-ics and the philosophy of science even at the beginning of the 21st century. In re-spect of the ultimate laws of the universe (the theory of everything) they all agreethat there was a beginning and that the ultimate laws are those that have alreadyruled at the beginning of the evolution of the universe. The beginning of the uni-verse implies its creation and necessarily points to a Creator – a religious God, tobuilding a bridge between modern cosmology and religion. In regard to the aboveclassical cosmologies (Newton, Kant) correspond to the modern cosmologicalmodels of astro-particle theoretical physics, i.e. the reflections of the leadingmodern cosmologists: Einstein, Weinberg, Penrose, Hawking and others. Theauthor highlights that even great international symposia on the history of science(México City, 2001; Beijing, 2005) keep on reaffirming the complementary rela-tion between science (natural forces) and religion (supernatural forces) as the trueand only path to a universal horizon of the world in the 21st century. Einstein de-scribes the state of affairs of the relation between science and religion exception-ally well with the following words: “Science without religion is crippled, and relig-ion without science is blind” (Ideas and Opinions: Science and Religion, 1941).The creation of the world described in Genesis, particularly in The Beginning, isGod’s creation: God creates by the agency of words or actions – immediately andin real time – in the phases of creation measured in days. Genesis is adorned byall the modern initial cosmological conditions and parameters: creation, the be-ginning and end of the universe, time and space, the structure and evolution ofthe universe, the role and meaning of life in the universe. Irrespective of the ex-tent to which, scientifically speaking, it is a simple and short narrative, this theo-logical cosmology – including all the living creatures in it and their hierarchy withman as king – can indeed serve as a role model to the modern cosmological mod-els, since the universe created by God is a universe of matter and life. We can saythat we design cosmological models and conduct simulations and great experi-ments in high-energy physics in order to reach and understand the way in whichGod created. On the other hand, however, in contemporary physics in generaland in modern cosmology in particular the concept of God is frequently “effec-tively” used either in defining certain problems or in interpreting calculations,which must not be viewed as the impoverishment of the theological or religiouseminence of the concept as can be found in Newton, Petriæ, Boškoviæ, Kant orDavies.

This paper also surveys the principles and the so-called “great successes”achieved on the bridge that connects contemporary cosmology and religion: ‘pa-rticipatory’ universe and the principle of anthropicity, as well as the challenging

105

theoretical advances in today’s cosmology in the field of M-theory (string theory)which also discuss rival pre-big bang scenarios. The author also poses the follow-ing question: does the contemporary acquaintedness of physics and religion per-haps issue from modern cosmology’s peculiar “experimental helplessness” takingshape in a grave technical problem, i.e. finding immense energies for experimen-tal particle observations required by the physics of the Big Bang? These energiesare, for example, approximate to 1019 GeV (which is approximate to 1032 K),which corresponds to 10–43 of a second after the Big Bang. Finally, the author phi-losophises, on Kant’s trail, whether the contemporary theoretical advancesachieved in quantum cosmology (gravitation) at Planck’s scale are also relevantfor Kant’s cosmological scale – the one arrived at by a simple expansion of thecategories to the unconditioned, which brings synthesis to a point that surpassesall possible experience.

ESTELLA PETRIÆ-BAJLOEnglish Department, University of Zadar, Croatia /Odjel za engleski jezik i knji®evnost, Sveuèilište u Zadru, Hrvatska

ON SCIENCE, RELIGION, PHILOSOPHY ANDTHE TELLING OF STORIES

What is the scientific enterprise? Is it possible at all to describe in terms of ra-tional explanation what happens at the moment of the appearance of a new sci-entific hypothesis? For a great number of thinkers as well as historians of science,a scientist’s ingenuity depends on the creative power of his/her mind. Karl Pop-per considers hypotheses “free creations of our own minds, the result of an al-most poetic intuition”. And any such “flash of intuition”, according to ThomasKuhn, cannot be rationally explained.

Furthermore, this poetic aspect of scientific inventiveness has been recentlyintensified by what scientists themselves think about their enterprises. Thus M.Mitchell Waldrop says that at its heart “science is about the telling of stories –stories that explain what the world is like, and how the world came to be as it is”.It is worth noting here as well that there is an almost full equivalence betweenthe scientific and religious (biblical) explanation of the creation of the world andits subsequent development (Helmut Moritz). Likewise, within the context of“the story of complexity” Doyne Farmer confesses: “I almost view it as a religiousissue. For me as physicist, as a scientist, my deep-down motivation has alwaysbeen to understand the universe around me. For me as a pantheist, nature isGod. So by understanding nature I get a little closer to God.” Science always “de-pends on a certain concept of God. Science continues, therefore, to be conceivedfrom a point of view informed by theology” (Fernand Hallyn).

106

What enables this intermingling of science, theology and poetic creativity isour language and its metaphoric nature. “Non-scientists tend to think that scien-ce works by deduction. But actually science works mainly by metaphor” (Wal-drop). And the kinds of metaphor are changing depending on the new models ofthe world. Since the most important step toward any such model change involveslanguage (M. Patrick Gillespie) the aim of this paper is twofold: it focuses on therelevance of the figurative (poetic) language in the domain of non-fiction and italso tries to point out the effects that scientific models have in the domain of lit-erature and its interpretation.

OKO ZNANOSTI, RELIGIJE, FILOZOFIJE I PRIPOVIJEDANJA

Što je znanstveni poduhvat? Je li uopæe moguæe putem racionalnog objašnje-nja opisati što se zbiva u trenutku nastanka nove znanstvene hipoteze? Za velikbroj mislilaca i povjesnièara znanosti, ingenioznost jednog znanstvenika ovisi okreativnoj snazi njegova/njezina uma. Karl Popper smatra hipoteze »slobodnimkreacijama našega uma, rezultatom gotovo poetièke intuicije«. A takav se »blje-sak intuicije«, prema Thomasu Kuhnu, ne mo®e racionalno objasniti.

Povrh toga, ovaj je poetièki aspekt znanstvene inventivnosti u novije vrijemejoš više osna®en onime što i sami znanstvenici misle o vlastitoj djelatnosti. TakoM. Mitchell Waldrop ka®e da se znanost u svojoj suštini »bavi prièanjem prièa –prièa koje nam objašnjavaju kako svijet izgleda i kako je do takva njegova izgledauopæe došlo«. S tim u vezi pripomenimo ovdje da postoji gotovo potpuna podu-darnost izmeðu znanstvenog i religijskog (biblijskog) objašnjenja nastanka svijetai onoga što je potom uslijedilo (Helmut Moritz). I u okvirima »prièe o kom-pleksnosti« imamo priznanje Doynea Farmera: »Ja tome pristupam kao neèemreligijskom. Kao fizièaru i znanstveniku, razumijevanje svijeta koji nas okru®ujeoduvijek mi je predstavljalo najviši poticaj. Kao panteist dr®im da priroda jestBog. Tako da se razumijevajuæi prirodu pomalo pribli®avam Bogu.« Znanostuvijek »ovisi o odreðenom poimanju Boga. Znanosti stoga nastavljamo i pristu-pati rukovoðeni i nadalje oèištem teologije« (Fernand Hallyn).

Ono što omoguæuje ovo ispreplitanje znanosti, teologije i poetièke kreativ-nosti jest jezik i njegova metaforièka priroda. »Oni koji se ne bave znanošæuskloni su vjerovanju da se znanost rukovodi procesima dedukcije. Znanost meðu-tim funkcionira uglavnom na metaforièkoj osnovi« (Waldrop). A tipovi metaforase mijenjaju u ovisnosti o novim modelima svijeta. Buduæi da svako takvo isko-raèivanje u novi model u sebi sadr®i i jezik (M. Patrick Gillespie), cilj je ovogarada dvostruk: usredotoèiti se na relevantnost figurativnog (poetièkog) jezika udomeni ne-knji®evnog teksta kao i ukazati na uèinke koje znanstveni modeliimaju na podruèju knji®evnosti i njena tumaèenja.

107

JOSIP PLANINIÆOdjel za fiziku, Sveuèilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /Department of Physics, J. J. Strossmayer University, Osijek, Croatia

KOZMOLOŠKE FIZIKALNE KONTROVERZE I SVJETONAZOR

Razvojem nove znanosti u sedamnaestom stoljeæu, svemir postaje objekt pri-rodne filozofije, koja ga nastoji razumjeti u svijetlu Newtonove mehanièke slikesvijeta; Isaac je Newton gledao na svemir kao na beskonaènu posudu u kojoj senalazi neizmjerno mnogo zvijezda. Kant je dr®ao kako je svemir, premda stalan,bio podlo®an neprestanoj evoluciji u dugim razdobljima. U 19. stoljeæu je statiènisatni mehanizam svemira zamijenjen evolucijskim pogledom na svijet, a evolu-cijski je svjetonazor bio naveliko pod utjecajem darvinizma. Albert Einstein nijeizumio kozmologiju, ali ju je stavio na sasvim nove temelje. Nakon što je upotpu-nio svoju Opæu teoriju relativnosti, 1917. godine objavljuje rad u kojem iznosikonzekvence te nove teorije. Pretpostavlja da je svemir prostorno zatvoreni kon-tinuum s èetiri dimenzije, od kojih jedna pripada vremenskoj koordinati; slijedikako je svemir prostorno ogranièen, statièan te sadr®i konaènu kolièinu tvari. Ra-dovima Hubblea, Friedmana, Lemaitrea i Gamowa do polovice 20. stoljeæaznaèajno je unaprijeðena kozmološka evolucijska teorija i razvijen je model Ve-likog praska (Big Bang, BB model). Sasvim protivno BB modelu, u Engleskoj sepojavljuje (1940.) alternativna kozmološka teorija poznata kao Steady state (SS)kozmologija, odnosno teorija stalnog, uravnote®enog svemira, koja je zasnovanana dva postulata: svemir izgleda i izgledat æe jednako motritelju na svakommjestu i vremenu; prema drugom principu, tvar kontinuirano nastaje posvuda ipopunjava praznine ekspandirajuæeg svemira; SS teoriju uglavnom je oblikovaoF. Hoyle sa suradnicima. Tako je u pedesetim i ranim šezdesetim godinama 20.stoljeæa bila postavljena zadaæa motriteljskoj kozmologiji da ispita valjanost iliprevagu navedenih rivalskih teorija. Onda slijedi vrlo znaèajno otkriæe: 1965. god.A. Penzias i R. Wilson objavljuju rezultate svojih radio-astronomskih istra®ivanja;tra®eæi radiosignale od ostataka jedne supernove naišli su neoèekivano na mikro-valno zraèenje, koje je dolazilo iz svih smjerova i predstavlja pozadinsko koz-mièko mikrovalno zraèenje (cosmic microvawe background). Tim otkriæem okon-èana je kontroverza i proturjeèje izmeðu BB i SS teorija te je znanstveno u koz-mologiji prihvaæena evolucijska teorija Velikog praska kao teorija standardnogmodela svemira. U godinama koje su slijedile do danas, znaèajniji teorijski zahvatzbio se u osamdesetim godinama dogradnjom inflatornog modela u BB teorijusvemira (kratkotrajno naglo eksponencijalno napuhavanje svemira poslije Ve-likog praska), a od empirijskih dogaðaja najznaèajniji su rezultati astronomskihistra®ivanja iz 1999. godine, koji su pokazali da se svemir ubrzano širi; time suotvorena neka nova pitanja u modernoj kozmologiji, pa se veæ ka®e da je ovozlatno doba kozmologije. Osvræemo se još na izjave samih znanstvenika i filozofana navedene alternativne modele svemira, a u svjetlu vjere, odnosno svjetonazorai filozofije prirode.

108

COSMOLOGICAL PHYSICAL CONTROVERSIESAND THE WORLDVIEW

Owing to the development of new science in the seventeenth century, theUniverse became an object of the philosophy of nature, which endeavours to un-derstand it in light of Newton’s mechanical picture of the world; for Isaac New-ton the Universe was an endless vessel, which contains infinite number of stars.Kant taught that the Universe was, although invariable, subject to continuousevolution over long periods. The static clockwork worldview was in the nine-teenth century replaced by the evolutional view of the world, which was mainlyunder the influence of Darwinism. Albert Einstein thus did not invent cosmology,but he put it on new grounds. In 1917, after having completed the general theoryof relativity, he published an article in which the consequences of the new theorywere presented. He proposed that the Universe was a closed spatial continuumwith four dimensions, one of which is a temporal coordinate; and also that theUniverse was spatially limited, static and contained a finite quantity of matter.Until mid twentieth century, with the works of Hubble, Friedman, Lemaitre andGamow, the cosmological theory of evolution had been significantly improvedand the Bing Bang (BB) model had been developed. As opposed to the BBmodel, an alternative cosmological theory appeared in England (1940) under thename Steady state (SS) cosmology. It was based on two postulates: that the Uni-verse seems and will seem equal to an observer at any site or time and that mat-ter exists ever in the same condition and fills out the emptiness of the expandingUniverse. The SS theory was in its main part formed by F. Hoyle and his collabo-rators. The observing cosmology was in the fifties and early sixties of the twenti-eth century given a task to examine validity or preponderance of the previouslymentioned rival theories. A very significant discovery ensued: in 1965 A. Penziasand R. Wilson published the results of their radio astronomical investigation;while trying to detect radio signals of the supernova remains, they unexpectedlydiscovered radiation that came from all directions as cosmic microwave back-ground. This discovery brought the controversies between the BB and SS theo-ries to an end, and the big bang theory of evolution was accepted in cosmology asthe theory of the standard Universe model. Ever since there have been a fewtheoretical interventions, the most significant among which happened in the1980s when the new inflationary model was introduced into the BB theory of theUniverse (short exponential inflation of the Universe after the Big bang). Themost important among empirical events were the results of the astronomical ob-servations in 1999, which revealed that the Universe expands at great velocity.This opened up many new questions in modern cosmology, due to which the en-suing period was called the golden age of cosmology. In addition to this, thestatements of scientists and philosophers about the previously mentioned alter-native models of the Universe will be considered in terms of faith, worldview andthe philosophy of nature.

109

MILAN POLIÆUèiteljski fakultet, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska /Teachers Academy, University of Zagreb, Croatia

SPOZNAJA IZME¶U VJERE I SUMNJE

Osim intuitivnih spoznaja kojima (samo)svijest neposredno zna sebe kao po-stojeæe, sve su ostale spoznaje višestruko posredovane. A da bi uopæe bile mo-guæe moraju biti zasnovane na vjerovanju iz kojega jedino mogu proiziæi èak inajskromnije spoznajne pretpostavke. No iako je sna®na vjera ili bar kakvo takvovjerovanje u valjanost pretpostavki nu®no ishodište svake (raz)umske spoznaje,ipak je tek sumnja ta po kojoj se iz tih pretpostavki mo®e doprijeti do znanja. Jervjera koja nije otvorena za sumnju i provjeru, spoznajno je jalova. Štoviše ona jeistinogubna.

Stoga upravo sumnja èini mišljenje kritièkim, a filozofiju kao filo-sofiju raz-granièava od arogantnog dogmatizma, zdravorazumske ogranièenosti i ideološkela®nosti.

Pa ako (raz)umska spoznaja bez vjere ili bar vjerovanja nije moguæa, vjerakoja ne uva®ava ili èak negira (raz)umsku spoznaju nedostojna je ®ivljenja.

COGNITION BETWEEN FAITH AND DOUBT

Apart from intuitive cognition by which (self)consciousness is directly awareof itself as existing, all other cognitions are mediated in multiple ways. What ismore, in order for them to be possible at all, these cognitions need to be basedon some belief, which is the only source of even the most modest hypotheses.Although firm faith or at least some kind of similar belief or certainty in the va-lidity of hypotheses are the necessary origin of every mental-rational cognition,doubt is the only thing that can lead to knowledge. Faith, when not open to doubtand verification, is cognitively futile. Furthermore, it is truth-evasive.

Thus, the process of thinking gets to be critical only due to doubt. In additionto that, doubt is also the criterion according to which the boundary is drawn be-tween philosophy as philo-sophia on the one hand and arrogant dogmatism, com-mon sense limitedness and ideological falseness.

This is to say that if mental-rational cognition free of faith or at least belief isnot possible, then also faith that shows a lack of respect or even negates mental-rational cognition is not worth being lived.

110

DARKO POLŠEKFaculty of Law, University of Zagreb, Croatia /Pravni fakultet, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska

SCIENCE AND RELIGION:TWO OVERLAPPING MAGISTERIA?

The relation between religion and science has recently been an increasinglymore interesting topic amongst scientists. In the last decade or so, world-famednames in the scientific community have paid particular attention to this topic.

The greatest experts in the field of the philosophy of biology – such as Ste-phen Jay Gould, Richard Dawkins, Daniel Dennett and Steven Pinker – havewritten special books on this issue. Gould’s book on science and religion as twooverlapping “magisteria” is very reconciliatory even though it initiated a ratherintense and vehement discussion between the other biologists. This paper pre-sents the arguments of the above philosophers of biology. The framework ofthese arguments is the following question: why is it that an aggressive stanceagainst religion is most widely spread precisely amongst philosophers of biology?The author’s provisional answer is that the reason for this lies in the yet unestab-lished social consensus regarding the status of Darwinism in contemporary so-ciety.

ZNANOST I RELIGIJA:DVA PREKLAPAJUÆA MAGISTERIJA?

U posljednje vrijeme odnos religije i znanosti sve je zanimljivija tema meðuznanstvenicima. Posljednjih desetak godina, poznata svjetska znanstvena imenatoj su temi posvetila posebnu pozornost.

Najveæi struènjaci na podruèju filozofije biologije poput Stephen Jay Goulda,Richarda Dawkinsa, Daniela Dennetta, Stevena Pinkera napisali su posebneknjige na tu temu. Gouldova knjiga o znanosti i religiji kao dva preklapajuæa»magisterija« bila je vrlo pomirljiva, ali je zaèela vrlo intenzivnu i vehementnuraspravu meðu ostalim biolozima. U èlanku se prezentiraju argumenti navedenihfilozofa biologije, a okvir tih argumenata je pitanje: zašto je upravo meðu filo-zofima biologije najzastupljeniji vrlo ratoboran stav protiv religije? Moj provi-zorni odgovor na to pitanje jest da je razlog tome još neutvrðeni socijalni kon-senzus oko statusa darvinizma u suvremenom društvu.

111

K. HELMUT REICHRutherford University, Evanston (Wyoming), United States of America &Richmond (British Columbia), Canada /Sveuèilište Rutherford, Evanston (Wyoming), Sjedinjene Amerièke Dr®ave &Richmond (British Columbia), Kanada

ADVANCING THE UNDERSTANDING OFSCIENCE-AND-RELIGION/SPIRITUALITY.

DESIRABLE ATTITUDES AND USEFUL THOUGHT FORMS

Hyphened Science-and-religion/spirituality is based on the assumption of aunus mundus (the unity of spiritual and material reality) that requires variousand approaches for its full understanding in the interest of the survival of ahealthy harmonious society and possibly also for a satisfactory individual life.

While traditional attitudes and thought forms built on classical binary logichave their place, the position argued here is that attitudes and thought formsbuilt on other logics are needed too, in particular Relational and ContextualReasoning (RCR), built on a trivalent logic. RCR will be explicated and its use-fulness demonstrated.

UNAPRE¶ENJE RAZUMIJEVANJAZNANOSTI-I-RELIGIJE/DUHOVNOSTI.

PO¬ELJNI STAVOVI I KORISNE FORME MIŠLJENJA

Znanost-i-religija/duhovnost, s pojmovima koji su povezani crticama, temeljise na pretpostavci unus mundus (jedinstva duhovne i materijalne stvarnosti), kojazahtijeva varijacije i pristupe za njegovo puno razumijevanje u svrhu opstankazdrava, harmonièna društva, a mo®da i za zadovoljavajuæi individualni ®ivot.

Iako tradicionalni stavovi i forme mišljenja koji su izgraðeni na klasiènoj bi-narnoj logici imaju svoje opravdanje, ovdje se zastupa stajalište da su potrebni itakvi stavovi i forme mišljenja koji su izgraðeni na drugim logikama, posebnoRelacijsko i Kontekstualno Rasuðivanje (RKR) koje je izgraðeno na trivalentnojlogici. U izlaganju æemo eksplicirati RKR te demonstrirati njegovu korisnost.

112

HRVOJE RELJAOdjel za filozofiju, Sveuèilište u Zadru, Hrvatska /Department of Philosophy, University of Zadar, Croatia

STAZE ZNANOSTI I PUTOVI PREMA BOGU.EPISTEMOLOŠKI PRINCIPI STANLEYJA L. JAKIJA

Amerièki filozof Stanley Lewis Jaki, analizirajuæi kreativne momente u povi-jesti znanosti, zakljuèuje da staze kreativne znanosti i filozofski putovi premaBogu saèinjavaju jedinstveni intelektualni pravac. Taj zakljuèak temelji na èinje-nicama da znanstvena metoda pretpostavlja koherentnu racionalnost kozmosa teda je epistemologija svih kreativnih znanstvenika umjereni realizam. Inkorpori-ranje tih elemenata u filozofsko promatranje, prema našem autoru, nu®no vodeka klasiènim aposteriornim metafizièkim dokazima za Bo®je postojanje. Posebnupotvrdu te teze vidi u Gödelovim teoremima, èija primijenjena u kozmologiji do-kazuje kontingenciju svemira, temeljni princip svih aposteriornih dokaza zaBo®je postojanje.

THE PATHS OF SCIENCE AND THE WAYS TOWARDS GOD.STANLEY L. JAKI’S EPISTEMOLOGICAL PRINCIPLES

American philosopher Stanley Lewis Jaki concludes after analysing creativemoments in the history of science that the paths of creative science and philo-sophical ways to God are two parts of one and the same unique intellectual line.His conclusion is based on two facts: that scientific method presupposes coherentrationality of the Cosmos and that moderate realism is the epistemology of allcreative scientists. Incorporating such elements into philosophical perspectivenecessarily leads, according to the author, to classical a posteriori metaphysicalproofs of the existence of God. Special confirmation of this thesis was found inGödel’s theorems, the application of which in cosmology proves the contingencyof the Universe, i.e. the basic principle of all a posteriori proofs of God’s exis-tence.

113

GEORGES REYDepartment of Philosophy, University of Maryland, College Park (Maryland),United States of America /Odjel za filozofiju, Sveuèilište Marylanda, College Park (Maryland), SjedinjeneAmerièke Dr®ave

META-ATHEISM:RELIGIOUS AVOWAL AS SELF-DECEPTION

This paper provides eleven reasons on behalf of a hypothesis I call ‘meta-atheism’, or the hypothesis that most people exposed to a standard Western sci-entific education know very well that there is no God, i.e. a supernatural, psycho-logical agent who created the world, cares about what we do, and may have a sayabout what happens to us after we die. Of course, many such people sincerelyavow a belief in God, but I argue these avowals are often betrayed by a variety offacts about their behavior and psychology: they are more likely socially sanc-tioned self-deceptions than genuine beliefs.

I first briefly review what I take to be the overwhelmingly obvious case foratheism, which, I argue, comes down to the simple principle that absence of evi-dence, after you’ve looked, is evidence of absence. The obviousness of the case ismy first reason for believing even moderately educated “believers” don’t reallybelieve. Other reasons include the patent sophistry of the reasons standardly pro-vided (here I consider recent arguments of Plantinga and Alston); the fact that,were similar claims made by someone in a not recognizably religious context,they would be (and usually are) regarded as psychotic; theistic resistance to con-firmatory detail, and appeals to “mystery” and “faith” that are standardly not to-lerated by genuine beliefs; deliberate suppression of negative evidence; and,lastly, betrayal by behavior: e.g., “believers” standardly mourn and grieve asmuch as unbelievers, despite their avowals of a happy afterlife in which they willhappily rejoin the departed.

I conclude by acknowledging that self-deception is not always a bad policy,and perhaps some religious avowals involve beneficial self-deceptions. However,given the magnitude of the deceptive claims, the often simplistic psychology thataccompanies them, and the violence and intolerance that they are often used todefend, one is well advised to be wary.

META-ATEIZAM:RELIGIOZNO PRIZNANJE KAO SAMOOBMANA

Ovaj rad pru®a jedanaest razloga u korist hipotezi koju zovem ‘meta-ateiz-mom’ ili u korist hipotezi kako veæina ljudi izlo®enih standardnom zapadnomznanstvenom obrazovanju jako dobro zna da ne postoji Bog, tj. nadnaravni, psi-

114

hološki subjekt koji je stvorio svijet, kojemu je stalo do onoga što èinimo, i koji bimogao nešto reæi o onome što nam se dogaða nakon što umremo. Naravno, velikbroj takvih ljudi iskreno izjavljuje vjeru u Boga, ali ja smatram da su ta priznanjaèesto iznevjerena razlièitim èinjenicama o njihovu ponašanju i psihologiji: vjero-jatnije je da su ona prije društveno sankcionirana samozavaravanja negoli iskrenavjerovanja.

Prvo dajem kratki pregled onoga što smatram vrlo oèiglednim sluèajemateizma, koji se, kako tvrdim, svodi na jednostavno naèelo da je nepostojanje do-kaza, nakon potrage, dokaz nepostojanja. Oèiglednost sluèaja moj je prvi razlogza uvjerenje da èak i umjereno obrazovani »vjernici« zapravo baš i ne vjeruju.Drugi razlozi ukljuèuju: patentno mudrovanje o standardno dobivenim razlozima(ovdje razmatram recentne argumente Plantinge i Alstona); èinjenicu da bi sliènetvrdnje izreèene u kontekstu koji se ne prepoznaje kao religiozan bile (i obiènojesu) smatrane psihotiènima; teistièki otpor prema potvrðujuæoj pojedinosti, ipozivi na »misterij« i »vjeru« koje standardno ne toleriraju izvorna uvjerenja;namjerno potiskivanje negativnih dokaza; i, konaèno, iznevjeravajuæe ponašanje:npr. »vjernici« standardno ®ale i tuguju isto koliko i nevjernici, unatoè njihovuobjavljivanju sretna zagrobnog ®ivota u kojem æe se sretno poslije pridru®itionome koji ih je upravo ostavio.

Zakljuèujem tvrdnjom kako samozavaravanje nije uvijek loša osobna politika,i mo®da neka religiozna priznanja ukljuèuju korisna samozavaravanja. Meðutim,s obzirom na raširenost zavaravajuæih tvrdnji, èesto pojednostavljenu psihologijukoja ih prati, te nasilje i netoleranciju kojima se èesto slu®e u obrani, svatko jepropisno upozoren da bude oprezan.

PAULA ROLLAND-KASPARIANInstitut Catholique de Paris, France /Katolièki institut u Parizu, Francuska

LA DÉTERMINATION D’UN CHAMP ET D’UNE MÉTHODE DEDIALOGUE INTERDISCIPLINAIRE ET INTERRELIGIEUX À PARTIR

DE L’OEUVRE DE JEAN PIAGET

Dès que les catégories de la pensée sont conçues du point de vue de leurgenèse comme c’est le cas dans l’Epistémologie génétique inaugurée par Jean Pi-aget en 1950, le paradigme dominant dans les sciences n’est plus mécanique maislinguistique. S’ouvre alors l’espace d’un dialogue interdisciplinaire, interreligieuxet international, à partir de l’expérience de la Parole (Logos) dans le corps del’homme : ce que la philosophie appelle traditionnellement le mouvement de laRéflexivité et les religions et les poètes, l’expérience du Souffle dans la chair dontl’expérience prophétique est un cas particulier et la spiritualité du Sinaï l’horizonfédérateur.

115

ODRE¶ENJE POLJA I METODE INTERDISCIPLINARNOG IINTERRELIGIJSKOG DIJALOGA S POLAZIŠTEM

U DJELU JEANA PIAGETA

Kada se kategorije mišljenja razmatraju iz gledišta njihove geneze, kao što jesluèaj u genetièkoj epistemologiji koju je ustanovio Jean Piaget 1950. godine,prevladavajuæa paradigma u znanostima više nije mehanièka nego lingvistièka.Otvara se, dakle, prostor interdisciplinarnog, interrreligijskog i internacionalnogdijaloga, s polazištem u iskustvu Govora (Logos) u èovjekovu tijelu: ono što filo-zofija tradicionalno naziva kretanjem Refleksivnosti, a religije i pjesnici iskust-vom Daha u tijelu, kod kojega profetsko iskustvo predstavlja poseban sluèaj, a si-najska duhovnost horizont federiranja.

SLOBODAN SAD¬AKOVFilozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu, Srbija /Faculty of Philosophy, University of Novi Sad, Serbia

ETIÈKA RELEVANTNOST NOVOG ZAVETA

Pitanje moralne slobode kljuèno je etièko pitanje koje i u Novom zavetu, naosoben naèin, predstavlja jednu od središnjih tema. Èetiri temeljna etièka pitanja,preko kojih æu pokušati da uka®em na etièku relevantnost Novog zaveta, su pi-tanja: odakle? (pitanje o izvoru ili poreklu moralnosti), kako? (pitanje o naèinimauspostavljanja moralnog karaktera), èime? (pitanje o delatnim oblicima moralnogfenomena) i zašto? (pitanje o svrsi ili smislu moralnosti). Novozavetni odgovor napitanje »odakle?« vezan je za objašnjenje izvorne moguænosti moralne individu-alizacije, odgovor na pitanje »kako?« podrazumeva pregib od epistemièkog kaemocionalno-voljnom aspektu (»srce«), odgovor na pitanje »èime?« predstavljazaèetak hrišæanske koncepcije vrlina, dok se odgovor na pitanje »zašto?« odnosina pitanje telosa moralnosti (moralna eshatologija). Svako od ovih pitanja bilo je,u kasnijem razvoju hrišæanske dogme, veliki i temeljni teološki problem. Pokušajanalize novozavetnih odgovora na pomenuta temeljna etièka pitanja èiniæe okos-nicu ovog izlaganja.

ETHICAL RELEVANCE OF THE NEW TESTAMENT

The issue of moral freedom is the key one in ethics but also presents, in aparticular manner, one of the central themes of the New Testament. The fourfundamental ethical questions, through which attempts at pointing out the ethicalrelevance of the New Testament will be made, are: whence? (the question aboutthe sources and origins of morality), how? (the question about the ways in whichmoral character is formed), with what? (the question about the active forms of

116

the moral phenomenon) and why? (the question about the purpose and meaningof morality). The New Testament answers the first question in terms of the inter-pretation of genuine possibility of moral individualisation, the answer to the sec-ond question implies the move from the epistemic to the emotional-willing aspect(“heart”), the answer to with what? represents the beginning of the Christian con-cept of virtue and, finally, the question of sense and purpose (object) of moralitytouches upon the telos of morality – the moral eschatology. All these questionswere crucial theological problems in the former development of Christiandogma. Their analysis through answers given in the New Testament is the skele-ton of this paper.

¬ELJKO SENKOVIÆFilozofski fakultet, Sveuèilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Hrvatska /Faculty of Philosophy, J. J. Strossmayer University, Osijek, Croatia

KANTOVO POMIRENJE ZNANOSTI I RELIGIJE

Immanuel Kant bio je zadivljen newtonovskom znanosti koja je ovisila o em-pirijskim promatranjima, ali je smatrao da u znanstvenim metodama postojeogranièenja koja ostavljaju prostora religioznim vjerovanjima. Kant se sla®e s Hu-meom u tvrdnji da nema znanja odvojenog od iskustva. Meðutim, uvjeren je daum ne prima osjetilne podatke iskljuèivo na pasivni naèin, veæ ih aktivno organ-izira u skladu sa svojim interpretativnim naèelima. Um na odreðeni naèin struk-turira i povezuje konfuzan tok nepotpunih dojmova; kategorije ljudske misli sunametnute na sirove materijale osjetila. Ali ovi oblici razumijevanja nisu, kako suracionalisti pretpostavljali, priroðeni a priori idejama sa sigurnošæu poznatima posebi u neovisnosti od iskustva; oni su zapravo naèini ureðivanja iskustva, i praznisu, osim kod njihove uporabe kod konkretnih podataka. Znanstvena spoznaja jetako ogranièena na perceptivni do®ivljaj, podruèje fenomena.

Za Kanta se poèetna toèka religije nalazi u posve drugome podruèju, ljud-skom osjeæaju moralne obveze. Bog je polazišna toèka moralnog poretka, religi-ozna vjerovanja su ustvari pretpostavke potrebne našem prepoznavanju moralneobveze. Kada djelujemo zbog osjeæaja odgovornosti, neizravno potvrðujemo da jesvijet moralni poredak; prisutnost moralnog zakona pretpostavlja zakonodavcakoji je njegov izvor i jamac. Moralna te®nja zahtijeva nekakav suodnos vrline isavršene sreæe; to nas vodi do pretpostavke o Biæu koje donosi pravdu tako štoosigurava da se vrlina ravnomjerno nagradi u iduæem ®ivotu. Slièno tome, Kantsmatra da prepoznavanje etièkih imperativa implicira postojanje ljudske slobode.Determinizam doista vlada u podruèju fenomena kojeg prouèava znanost, jer jeuzroènost neizbje®na kategorija pri interpretaciji svih dogaðaja u prostoru i vre-menu; znanost se, takoðer, bavi modelima uzroènih zakona. Ali potvrda »po-

117

trebe« u praktiènom ®ivotu pretpostavlja da postoji moguænost izbora. Zbog togapraktièni razlozi potvrðuju i Boga i slobodu, iako teoretski razlozi ne mogu doka-zati njihovo postojanje.

Kant je tako pru®io novi modus vivendi izmeðu znanosti i religije. Svaka od njihima svoju stvarnost i funkciju, i ne »natjeèu« se jedna s drugom. Stvarnost mo-guæeg znanja pripada znanosti, i znanost ima potpunu slobodu istra®ivanja testvarnosti pomoæu svojih metoda. Zadaæa religije je da prosvijetli našu moralnuodanost i da joj dade kozmièko spokojstvo. Nadalje, Kant ®eli obrazlo®iti tradi-cionalnu religijsku ideju – eschaton – tj. konac povijesti u kojemu je sve kako bi itrebalo biti.

KANT’S RECONCILIATION OF SCIENCE AND RELIGION

Immanuel Kant was amazed by Newtonian science and its dependence onempirical observation, but he held that scientific methods are limited, whichleaves room for religious beliefs. Kant agrees with Hume that there is no know-ledge divorced from experience. However, he is convinced that the mind does notsimply receive sense data passively, but organizes them actively in accordancewith its own interpretive principles. The mind brings to the confused influx offragmentary impressions a distinctive way of structuring and relating them; thecategories of human thought are imposed on the raw materials of the senses. Butthese forms of understanding are not, as the rationalists had assumed, innate apriori ideas known in themselves with certainty and independently of experience;they are instead ways of ordering experience, and are empty unless when operat-ing on concrete data. Scientific knowledge is thus confined to perceptual experi-ence, the realm of phenomena.

Kant sees the starting point of religion as lying in an entirely different realm,in man’s sense of moral obligation. God is a postulate of the moral order. Reli-gious beliefs are essentially mere assumptions but we need them because of ourrecognition of the moral obligation. When our actions are a response to duty, weimplicitly affirm that the world is a moral order; the presence of the moral lawpresupposes the lawgiver as its source and guarantor. Moral endeavour requiressome sort of correlation between virtue and ultimate happiness; we are led topostulate a Being who embodies justice by ensuring that virtue will be propor-tionately rewarded in the next life. Similarly, Kant holds that recognition of ethi-cal imperatives implies the existence of human freedom. Determinism does in-deed reign in the realm of phenomena studied by science, for causality is an ines-capable category in the interpretation of all events in space and time; in additionto this, science deals with causal laws models. But the acknowledgment of ‘oughtto’ in practical life presupposes the existence of choice. Hence practical reasonsaffirm both God and freedom, though theoretical reasons cannot prove their ex-istence.

118

Kant thus provided a new modus vivendi between science and religion. Eachhas its own realm and function, and they do not “compete” with each other. Therealm of possible knowledge belongs to science, which has complete freedom toexplore that realm using its own methods. The task of religion is to enlighten ourmoral devotion and give it cosmic serenity. Furthermore, Kant wants to accountfor the traditional religious idea of an eschaton, the end of history when every-thing is as it should be.

NIKOLA SKLEDARInstitut za društvena istra®ivanja, Zagreb, Hrvatska /Institute of Social Research, Zagreb, Croatia

FILOZOFIJA IZME¶U ZNANOSTI I RELIGIJE

U izlaganju se tematiziraju bitne moguænosti, što znaèi i granice znanosti, fi-lozofije i teologije kao specifiène znanosti u odnosu spram religije kao osebujne ikompleksne strukture.

Znanstveni pristup religiji po definiciji ne zadire u transcendentne, meta-fizièke i nad-racionalne aspekte religije, veæ samo u ljudsko ponašanje što je snjima povezano.

Bitnim metafizièkim problemima religije bavi se teologija kao svojevrsnaznanost o religiji, koja te probleme nastoji racionalno objasniti i opravdati nji-hova religijska rješenja.

Buduæi da se odnosi prema totalitetu i iskonu, o tim problemima u dijalog steologijom ulazi filozofija. No, metodologijski se razlikuju u pristupu svojemupredmetu. Dok tradicionalna teologija, temeljeæi se na dogmama, ima u osnovisvoje odgovore na sva bitna èovjekova pitanja u vezi s transcendentnim i èovjeko-vom povezanošæu s njime, filozofija ostaje svagda hod u otvoreno obzorje, u ko-jemu je svaki odgovor na pitanje moguæe novo pitanje.

PHILOSOPHY BETWEEN SCIENCE AND RELIGION

This paper focuses on the great possibilities – including the limits – of sci-ence, philosophy and theology as specific sciences in relation to religion as a pe-culiar and complex structure.

The scientific approach to religion, by definition, does not touch on the trans-cendent, meta-physical and supra-rational aspects of religion, but only the humanbehaviour closely associated with it.

The important metaphysical issues of religion are tackled by theology as a sci-ence of religion of its kind, which attempts to rationally explain these issues andjustify their religious solutions.

119

With respect to the fact that it relates to totality and origin, philosophy hasentered a dialogue with theology concerning these issues. Yet, the two differmethodologically in their approaches to their respective subjects. While tradi-tional theology – founding itself on dogmas – in principle, has its answers to all ofman’s crucial questions regarding the transcendent and man’s connection withthe same, philosophy, on the other hand, always remains a walk into an openfield, in which each answer to a question is possibly yet another question.

SLAVKO SLIŠKOVIÆKatolièki bogoslovni fakultet, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska /Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb, Croatia

STROSSMAYER O ODNOSU CRKVE I ZNANOSTI

Za odnos prema znanosti biskupa bosanskog ili ðakovaèkog i srijemskog Jo-sipa Jurja Strossmayera (1815.–1905.) potrebno je ukazati na crkveni i društvenikontekst njegova djelovanja.

Preko pola stoljeæa Strossmayerove biskupske slu®be (1850.–1905.) odvija seu vremenu izmeðu pontifikata dvojica papa poznatih po spisima koji su vrlo kri-tièni prema znanosti i modernom društvu: Syllabusa Pija IX (1846.–1878.) i Lam-entabili sane excitu, popularno nazvanog i »mali Syllabus«, Pija X. (1903.–1914.).

8. prosinca 1864. godine papa Pijo IX. je objavio 80 teza podijeljenih u 10 po-glavlja u kojima osuðuje zablude modernog vremena kao što su panteizam, natu-ralizam, racionalizam, indiferentizam, sloboda izbora, socijalizam, komunizam,tajna društva, biblijska društva, udru®enja liberalnih sveæenika, zablude vezane uzCrkvu i njezina prava, civilna društva, naravni moral, kršæanski brak, civilnu vlastrimskoga pape, te suvremeni liberalizam. Ovaj tezarij zakljuèuje se osudom uvje-renja da bi se papinstvo moralo pomiriti i prilagoditi napretku, liberalizmu i mo-dernoj civilizaciji.

Pijo X. je 3. srpnja 1907. godine donio popis 65 za papinstvo neprihvatljivihteza koje se uglavnom odnose na znanstveni pristup Svetom Pismu i samoj Crkvi.

Zbog ovih je spisa Crkva postale nepovoljno podneblje za intelektualni rad,jer je poèela odreðivati ne samo što treba vjerovati nego i kako se mora misliti.

Syllabus je bio jasan izraz ®elje za papinom nezabludivošæu, još nedefinira-nom ali veæ prakticiranom u sluèaju dogme o bezgrešnom zaèeæu Bla®ene Dje-vice Marije 1854. godine, dok je Lamentabili, zahvaljujuæi upravo nezabludivosti,omoguæio istinsku diktaturu nad mišljenjem.

Stanoviti misaoni predah trajao je za pontifikata pape Lava XIII. (1878.–1903.),mada je i u njegovo vrijeme Vatikan s nepovjerenjem gledao na Blondelovu filo-zofiju, Lagrangeov znanstveni pristup Svetom Pismu, kao i brojne druge pokušajekatolièkih intelektualaca da pomire Crkvu s modernim svijetom.

120

Ni civilno polje nije ništa mirnije. Na èelu dr®ave nalazi se Franjo Josip I.(1830.–1916.) koji je svojom dugom vladavinom od 1848. do 1916. godine, naj-du®om u tisuægodišnjoj povijesti Habsburgovaca, postao simbol ovog burnograzdoblja. U tom se vremenu smjenjuje više tipova vladavine, od apsolutistièkemonarhije do parlamentarne demokracije. Austrijsku carevinu transformira udvojnu monarhiju, a proširuje svoju vlast na Bosnu i Hercegovinu. Svi ovidogaðaji imaju direktne posljedice i u Hrvatskoj s banskom vlašæu, koja je èestobila više nostalgièni znak prošlosti nego stvarni društveno-politièki èimbenik,èesto ovisan o osobnosti i uvjerenju nositelja banske slu®be: Jelaèiæu, Šokèeviæu,Rauchu, Ma®uraniæu, Pejaèeviæu, Khuen-Hedervaryju.

Poznavanje ovih prilika nu®no je za vrednovanje Strossmayerova prinosa raz-voju znanosti u Hrvatskoj i na širim ju®no-slavenskim prostorima: podizanje za-voda za školovanje bosanskih franjevaca, osnutak zaklade za uzdr®avanje, Za-voda sv. Jeronima u Rimu, i aktivno sudjelovanje u njegovom preureðenju, ute-meljenje Akademije, Sveuèilišta i Galerije slika u Zagrebu, zalaganje za pravilanodnos prema znanosti na I. vatikanskom koncilu, sna®na materijalna pomoæraznim znanstvenim pothvatima, kao i brojnim znanstvenicima èitavog slaven-skog juga pri èemu se redovito zala®e za primjenu strogih kriterija znanstvenograda, siguran da istinska znanost ne mo®e biti u sukobu s vjerom.

STROSSMAYER ON THE RELATION BETWEENTHE CHURCH AND SCIENCE

If we wish to examine Josip Juraj Strossmayer’s (1815–1905) – the Bishop ofBosnia or of ¶akovo and Srijem – relation to science, we must first examine theecclesial and social context of the times he lived and worked in.

Over half a century of Strossmayer’s episcopacy (1850-1905) takes place dur-ing the pontificates of two popes known by documents that are very critical ofboth science and modern society – i.e. Syllabus by Pious IX (1846–1878) andLamentabili sane excitu, popularly known as “the little Syllabus” by Pious X(1903–1914).

On 8th December 1864 Pope Pious IX published 80 theses divided into 10chapters, in which he condemns the misconceptions of modern times, such aspantheism, naturalism, rationalism, indifferentism, the freedom of choice, soci-alism, communism, secret societies, Biblical societies, liberal priest associations,the illusions pertaining to the Church and its rights, civil societies, natural mora-lity, Christian marriage, the civil authority of the Pope of Rome, and contempo-rary liberalism. This thesarius concludes with his condemnation of the belief thatthe papacy should have to accept and adjust to progress, liberalism and moderncivilisation.

On 3rd July 1907 Pope Pious X listed 65 theses unacceptable to the papacy,which mostly refer to a scientific approach to the Holy Scriptures and the Churchitself.

121

As a result of these documents the Church became an unfavourable groundfor intellectual work since it started prescribing not only what one should believebut also the way in which one should think.

The Syllabus was a clear expression of the Pope’s wish to dogmatise the unfal-laciousness of the papacy, which was undefined though already practised in thecase of the dogmatisation of the immaculate conception of the Blessed VirginMary in 1854, while Lamentabili – owing exactly to this unfallaciousness – facili-tated a true dictatorship over thought and thinking.

During the pontificate of Pope Leo XIII (1878–1903) a certain intellectualpause occurred, although during his papacy the Vatican looked at Blondel’s phi-losophy, Lagrange’s scientific approach to the Holy Scriptures, as well as a greatnumber of attempts by Catholic intellectuals to reconcile the Church with themodern world with suspicion.

The state of affairs of the civil sector of the time was not any less hostile.Francis Joseph I (1830–1916) headed the state. Owing to the span of his rulefrom 1848 to 1916 – the longest in the millennium-long history of the Habsburgs– he became the symbol of this turbulent time, during which different types ofgovernment interchanged, i.e. from absolute monarchy to parliamentary democ-racy. He transformed the Austrian Empire into a dual monarchy, and extendedhis authority to Bosnia and Herzegovina. All these events directly affected bothCroatia and its civil governorship, which was more of a nostalgic symbol of thepast than an actual socio-political factor, frequently dependent on the personali-ties and convictions of the governors: Jelaèiæ, Šokèeviæ, Rauch, Ma®uraniæ, Pe-jaèeviæ, Khuen-Hedervary.

Knowing and understanding these circumstances is essential for our evalua-tion of Strossmayer’s contribution to the development of science in both Croatiaand the wider Southern-Slavic region: erecting an institute of education for theFranciscans of Bosnia, instituting a support foundation, founding the Institute ofSt. Jerome in Rome and actively participating in its refurbishment, instituting theAcademy of Sciences and Arts in Zagreb, the University of Zagreb and the Gal-lery of Paintings in Zagreb, advocating a correct relationship to science at the 1stVatican Council, substantial financial help to various scientific endeavours andcountless scientists of the entire Slavic south, all the while advocating the applica-tion of the strict criteria of scientific work certain that true science cannot be inconflict with faith.

122

NIKOLA STANKOVIÆFilozofski fakultet Dru®be Isusove, Zagreb, Hrvatska /Faculty of Philosophy of the Society of Jesus, Zagreb, Croatia

RAZDVAJANJE ZNANOSTI I RELIGIJE

U referatu se analizira ono izvorno zajednièko religiji i znanosti: ljudskoiskustvo. Naime, jedino èovjek mo®e biti religiozan kao što se i jedino on baviznanošæu. Zatim se nastoji razvidjeti moguænost razlikovanja i razdvajanja religijei znanosti, ali tako da one istodobno ostaju u odnosu prema subjektu iskustva.Glede religije valja reæi da religiozni ljudi svojim religioznim èinima nastoje in-tenzivirati svoje iskustvo te onda, ®iveæi svjesnije svoju religioznost, dolaze i donauka koji se odnosi ne samo na religiozne èine nego i na onoga prema èemu iliprema komu su oni upravljeni. Naravno da i znanstvenici više puta promatrajufenomene te prave eksperimente gdje je to moguæe kako bi uvidjeli zakonitostiprema kojima se takozvane èinjenice zbivaju. Filozofija, pak, ®eli i jedne i drugepokušaje propitati tako da vidi jesu li, i ukoliko su, ti pokušaji zaista ispravni od-nosi prema zbilji. Koliko je pak filozofija pravedna prema znanosti i religiji, onato mora neprestano propitivati.

SEPARATING THE SCIENCE FROM THE RELIGION

This paper analyses that which is primordially common to both religion andscience – human experience. In other words, only man can be religious in thesame way that only man can engage in science. The author attempts to analysethe possibility of differentiating and separating religion from science, though in away that the two, at the same time, remain in a relationship to the subject of ex-perience. With respect to religion it must be said that religious people with theirreligious acts aspire to intensify their experience and then, living their religious-ness in a more aware fashion, they arrive at insights that pertain not only to theirreligious acts but also to that which or whom these acts are directed towards. It isonly natural that scientists too observe various phenomena more than once andconduct experiments wherever possible with the aim to comprehend the laws ac-cording to which such facts occur. However, what philosophy desires to do isquestion and examine both attempts in order to see whether the relationships ofthese attempts to reality are indeed correct. The extent to which philosophy isfair towards science and religion is something that it must itself continually ques-tion.

123

MELANIJA STRIKACroatian Academy of Technical Sciences, Zagreb, Croatia /Akademija tehnièkih znanosti Hrvatske, Zagreb, Hrvatska

THE DIALOGUE BETWEEN SCIENCE AND RELIGION UNDER THEAUSPICES OF PHILOSOPHY IN THE “SCIENCE-BASED SOCIETY”

The contemporary society, in public discourse as well as in social sciences lite-rature (but also in other scientific literature), is often described as the “know-ledge-based society”, and is increasingly often identified with this label. This con-ceptual identification has been preceded by two other identifications: firstly, theidentification of the concept of knowledge with the concept of science, and, sec-ondly, the identification of the concept of science with the concept of natural sci-ence. Thus scientific knowledge becomes the paradigm of all forms of knowledgein the contemporary society, including the knowledge of good and evil, the scien-tific formulation of which lies in the domain of ethics as a philosophical disci-pline. On the other hand, the paradigm of natural science knowledge leaves thereligious notion of good and evil on the margin of contemporary socially relevantknowledge. In this paper the author reflects upon sociological implications of theencounter of and the dialogue between science and religion under the auspices ofphilosophy as a locus of dialogue, including reflections on the limits of dialoguewith respect to the position of philosophy in the contemporary “science-based so-ciety”.

DIJALOG ZNANOSTI I RELIGIJE POD OKRILJEM FILOZOFIJE U»DRUŠTVU ZNANOSTI«

Suvremeno društvo u javnom se diskursu, kao i u literaturi iz podruèja društ-venih znanosti (ali ne samo njih), èesto opisuje sintagmom »društvo znanja«(»društvo utemeljeno na znanju«) i s tom se sintagmom sve više poistovjeæuje.Ovom pojmovnom poistovjeæenju prethode još dva: prvo, poistovjeæenje pojmaznanja s pojmom znanosti, i drugo, poistovjeæenje pojma znanosti s pojmom pri-rodne znanosti. Znanstveno znanje postaje paradigmom svih oblika znanja u su-vremenom društvu, pa i znanja o dobru i zlu, èijim se znanstvenim objektiviran-jem bavi etika kao filozofska disciplina. S druge strane, paradigma prirodo-znanstvenog znanja ostavlja religioznu spoznaju dobra i zla na margini suvreme-nog društveno relevantnog znanja. U ovom radu promišlja se o sociološkimimplikacijama susreta i dijaloga znanosti i religije pod okriljem filozofije kaomjesta dijaloga, uz propitivanje granica dijaloga s obzirom na polo®aj filozofije usuvremenom »društvu znanosti«.

124

ADAM ŒWIE¯YÑSKIDepartment of Philosophy, Cardinal Stefan Wyszyñski University, Warsaw, Poland /Odjel za filozofiju, Sveuèilište kardinala Stefana Wyszyñskog, Varšava, Poljska

EVOLUTIONARY CONCEPT OF HUMAN DEATH

Evolutionary concept of human death presents a human death model, whichtakes into account the achievements of natural sciences on the one hand, andteachings of the Catholic Church on the other. The concept has an interdiscipli-nary character, and though it usually resides in domains of philosophy of natureand philosophical anthropology, it includes religious elements as well. Thus, it isa kind of philosophy which ‘corresponds’ to both natural sciences and theology,and, what is more, one can talk only about the complementary character of thethree concepts: philosophical, theological and that of natural sciences.

At the moment of a human being’s death, from the religious point of view,there appear problems of separating the soul from the body at the moment ofdeath and an interrelation between the moment of death and body’s resurrection.Both should be reconsidered in the context of the theory of evolution, which, atpresent, is the commonly accepted vision of the Universe’s development andtransformation. The structure of the human being is twofold: time-spatial andeternal (directed towards eternity). Materiality and spirituality of the human be-ing are not contradictory but form a unity, which makes it possible to treat themoment of death as a stage of evolution in which a transition to a higher leveltakes place: from a time-spatial one to that of eternity. Also, resurrection hap-pens at the moment of death, which is to say that soul and body are not separatedand that the moment of death and the moment of resurrection are not put apart.

In this paper the reasons for the change of human being’s structure at themoment of death will be outlined, whereby the creative action of the Lord is un-derstood as evolutionary, owing to the fact that the moment of death can be in-terpreted as the act of creation. Thus it is clear that there is a very peculiar con-nection between creation and evolution. The Lord’s creative act and His Uni-verse-maintaining activity are one and the same operation. So, it is not an inter-vention reiterated on successive stages of the process of evolution, but the one,incessant and continuous “creative immanence”.

The concept of evolution is twofold in aspects. On the one hand it is under-stood as the biological evolution of species, while on the other it seems to implychanges that lead towards ever-greater perfection and excellence. This second as-pect concerns the life process of a human being from his/her conception tilldeath. This paper strove to highlight the relationships between science and faithand to show the possibility of joining Church’s doctrine with the results of naturalsciences and of philosophical anthropology. It is actually a kind of test for thesynthesis of faith with rational and well-grounded philosophical explanations.

125

This synthesis can contribute significantly to the development of the comprehen-sive vision of reality.

EVOLUCIJSKI KONCEPT LJUDSKE SMRTI

Evolucijski koncept ljudske smrti predstavlja model ljudske smrti koji u obziruzima otkriæa prirodnih znanosti, s jedne strane, te uèenja Katolièke crkve, sdruge strane. Koncept ima interdisciplinaran karakter te, iako ima svoje mjesto ufilozofiji prirode i filozofskoj antropologiji, ukljuèuje i religiozne elemente. Stogaje rijeè o vrsti filozofije koja »korespondira« i s prirodnim znanostima i s teologi-jom te je, što je još va®nije, moguæe jasno govoriti o komplementarnom karakterutriju koncepata: filozofskom, teološkom i onom prirodnih znanosti.

S religiozne toèke gledišta, sa smræu ljudskoga biæa povezan je problem odva-janja duše od tijela u trenutku smrti i meðuodnosa izmeðu trenutka smrti i uskrs-nuæa tijela. Potrebno je promisliti o oba spomenuta pitanja u kontekstu teorijeevolucije, koja je trenutaèno opæenito prihvaæena vizija razvoja i transformacijeuniverzuma. Struktura ljudskoga biæa ima dva sloja: vremensko-prostorni i vjeèni(usmjeren prema vjeènosti). Ljudsko biæe stvara jedinstvo u svojoj materijalnosti iduhovnosti. Ono omoguæuje tretiranje trenutka smrti kao stadija evolucije u ko-jem se realizira prijelaz na višu razinu: s vremensko-prostorne na onu vjeènu. Utrenutku smrti dogaða se i uskrsnuæe ljudskoga biæa. Stoga se mo®e odbaciti kon-cept odvajanja duše od tijela i razdvajanje trenutka smrti od trenutka uskrsnuæa.

U ovoj su prezentaciji pokazani razlozi promjene strukture ljudskog biæa kojanastaje u trenutku smrti i stvaralaèko djelovanje Gospodina Boga, koje se zahva-ljujuæi tom trenutku smrti mo®e tumaèiti kao èin stvaranja, shvaæen evolucijski.Stoga je rijeè o neobiènoj vezi izmeðu stvaranja i evolucije. Stvaralaèki èin Gos-podina Boga i Njegova aktivnost odr®avanja univerzuma utemeljuju jednu opera-ciju. Stoga nije rijeè o intervenciji koja neprekidno ponavlja uspješne stadije pro-cesa evolucije, nego o neprekidnoj i kontinuiranoj »stvaralaèkoj imanenciji«.

U konceptu evolucije podrazumijevaju se dva gledišta: biološka evolucijavrsta i promjene prema sve veæoj savršenosti i vrsnoæi biæa. Ovo drugo gledištetièe se ®ivotnoga procesa ljudskoga biæa iz njegove/njezine koncepcije smrti. Uradu se istièu odnosi izmeðu znanosti i vjere, a prikazana je i moguænost ujedin-javanja crkvenog nauka s rezultatima prirodnih znanosti i filozofske antropolo-gije. Ovdje imamo pokušaj sinteze vjere s racionalnim i dobro utemeljenim filo-zofskim objašnjenjima. Sinteza mo®e pomoæi u izgradnji obuhvatne vizije stvar-nosti.

126

¬ELJKO ŠKULJEVIÆUniverzitet u Zenici, Bosna i Hercegovina /University of Zenica, Bosnia and Herzegovina

SEKULARNO VJEROVANJE I(LI) VJERSKA SEKULARNOST.NEKI PARADOKSI ODNOSA VJERSKOG I SEKULARNOG

Moderna pluralna društva sa sobom (do)nose najmanje dvije paradoksalnostisvoje multireligioznosti, multikulturalnosti. U tzv. »treæem pluralizacijskom po-maku«, koji se mo®e nazvati i pluralizmom religija, proizvedena je i neka vrstuznemirenosti u zemljama zapadne Evrope. Naime, to je posebno uzdrmalo dota-dašnji konfesionalni i sekularno-humanistièki status quo, ali i proizvelo »men-talno zazidavanje na obje strane, odbijanje dijaloga, samogetoiziranje, kulturniotpor«. Drugu paradoksalnost poluèuje nu®nost koegzistiranja religija u postsoci-jalistièkim društvima kakvo je, primjerice, bosanskohercegovaèko.

SECULAR BELIEF AND/OR RELIGIOUS SECULARISM.SOME PARADOXES OF THE RELATION BETWEEN

THE RELIGIOUS AND THE SECULAR

Modern plural societies bring with them at least two paradoxes, both of whichrelate to their multi-religiousness, multiculturalism. The so-called “third plurali-sation shift”, which can also be referred to as the pluralism of religions, has pro-duced some kind of uneasiness in the countries of Western Europe. In otherwords, it has particularly disturbed the up-to-then denominational and secular-humanistic status quo, and has also resulted in a “mental building of walls by bothsides, a refusal of dialogue, self-ghettoisation, cultural resistance”. The necessityof the coexistence of religions in post-socialist societies – such as, for example,that of Bosnia and Herzegovina – introduces the second paradox.

LUKA ŠTILINOVIÆ, TOMISLAV KRZNAR,JOSIP ÈULIG, NINA POPOVIÆVeleuèilište u Karlovcu, Hrvatska /Polytechnic of Karlovac, Croatia

VJERNIK I ZNANOST

Razmatranje odnosa vjernika prema znanosti i religiji, poglavito s filozofskogstajališta, izazovna je tema razmatranja èak i laicima za ta podruèja. Polazišnetoèke našeg razmatranja su definicije filozofije, znanosti, istine i vjere, kako ihmi razumijevemo, ali ne zato da bismo osporavali razlièito shvaæanje od našeg,

127

nego zato da bismo izbjegli eventualne nesporazume. Filozofiju (mudrost) mo®e-mo shvatiti i kao znanost o najopæenitijim zakonima razvoja prirode, društva imišljenje ili pitanje odnosa mišljenja prema bitku. Znanost je pak ljudska djelat-nost koja istra®uje ono što nije poznato na spoznajnoj razini, za razliku od strukekoja primjenjuje ono što se zna. Znanost, struku i religiju povezuje Istina. Što jeIstina? To je smisao, rijeè koja je u skladu sa stvarnošæu, ili, takoðer, sama stvar-nost koja se otkriva, koja je jasna, oèita duhu. Vjernik zna, na svoj naèin, što jenjemu istina; znanstvenik svoja dostignuæa mora utvrditi na razini Istine. Vjeruèovjek prima kao Bo®ji dar. Brojni radovi o toj temi jasno govore o njezinoj kom-pleksnosti, i baš zato treba bez granica njegovati dijalog o tim vjeènim temama.

BELIEVER AND SCIENCE

The analysis of the relationship between a believer and science as well as re-ligion, especially from the philosophical viewpoint, is a challenging subject forconsideration even to laymen in these fields. The starting points of our study arethe definitions of philosophy, science, truth and faith, not in order to deny viewsdifferent from ours, but to avoid possible misunderstandings. Philosophy (wis-dom) can be understood as the science about the most general laws of nature andsociety development, and as a view of the essence or the question about the rela-tionship of mind and essence. Science is, however, human activity that investi-gates the matter not yet known on the cognitive level, while the profession ap-plies what is already known. Science, profession and religion are connected bythe Truth. What is the Truth? It is the sense, the word that is in harmony with re-ality, or, also, the very reality that reveals itself, that is clear and obvious to spirit.A believer knows, in his/her own way, what the Truth is for him; a scientist has todetermine his achievements on the level of the Truth. A man receives faith asGod’s gift. The complexity of this subject is clearly illustrated by the largenumber of works from the area, which is yet another reason in favour of encour-aging the dialogue about these eternal topics.

IVAN TADIÆKatolièki bogoslovni fakultet, Sveuèilište u Splitu, Hrvatska /Catholic Faculty of Theology, University of Split, Croatia

TRAGANJE ZA POÈETKOM SVEMIRA

Polazi se od kratkoga pregleda traganja za poèetkom i poèelom svega ugrèkoj filozofiji. Potom se raspravlja o Platonovoj misli o nastanku svemira, oAristotelovu poimanju vremena i vjeènosti svijeta, Augustinovu poimanju vre-mena i nastanka svijeta, o misli sv. Tome Akvinskoga o vjeènosti svijeta i Kanto-

128

voj antinomiji o vjeènosti, odnosno poèetku svijeta, te o Kantovu pokušajurješenja te poteškoæe u sustavu transcendentalnoga idealizma. Završava se krat-kim osvrtom o kozmologijskomu shvaæanje poèetka svemira.

IN SEARCH OF THE BEGINNING OF THE COSMOS

The paper commences with a brief overview of the attempts of Greek phi-losophy to find the origin and principle of all things. The following are presented:Plato’s thought on the origin of the cosmos, Aristotle’s perception of time and ofeternal nature of the world, Augustine’s view on time and on the beginning of theworld, the thought of St. Thomas Aquinas regarding the eternity of the world andKant’s antinomy on eternity, that is, the beginning of the world as ell as Kant’sattempt to resolve these difficulties in the sphere of transcendental idealism. Inthe conclusion, a brief review of the cosmological understanding of the beginningof the cosmos is provided.

ALEN TAFRAGimnazija Pula, Hrvatska /Grammar School in Pula, Croatia

PARADIGMA ‘MEGASTROJA’ KAO LAIÈKA TEODICEJA

U ovome radu autor tematizira pojedine religijske i mistièke aspekte idejeprogresa i ukupnoga modernog imaginarija. Reèeno nastojanje temelji se naSpenglerovu izvodu genealogije znanstvenièkoga stale®a iz sveæenièkoga stale®a.Pri tome skraæeni povijesni pregled konstrukcije mita o progresu ipak ne slijedivulgarnu ‘tezu o sekularizaciji’ (Blumenberg) – naime, tvrdnju da ideologija pro-gresa predstavlja tek sekulariziranu inaèicu kršæanskoga milenarizma. Nadasve,rad pokušava afirmirati holistièki pristup moderni i pojmovima s kojima je ovasrasla: Zapadu, Razvoju, Progresu, Racionalnosti, Ekonomiji, Tehnici, Znanosti.Utoliko se svojom obuhvatnošæu i kvalitetom kao oslonac i predlo®ak autorovojkritici nametnula »infernalna« paradigma ‘Megastroja’ (Latouche). U analizispasiteljske misije tehnoznanosti, posebna je pa®nja pridana teodiceji ‘nevidljiveruke’ koja njome sistemski upravlja.

THE PARADIGM OF ‘MEGAMACHINE’ AS LAIC THEODICY

The paper gives an overview of several religious and mystical aspects of theidea of progress and of the whole modern imagery as well. This endeavour isfounded on Spengler’s inference about the clergy as the genealogical origin orpredecessor of the scientists’ estate. However, the condensed historical review of

129

the construction of the myth of progress does not follow the vulgar ‘secularisationthesis’ (Blumenberg) – namely, the notion that progress ideology represents asecularised version of the Christian millennialism. Above all, the paper attemptsto reaffirm the holistic approach to modernity and to other terms that seem tohave merged with it: West, Development, Progress, Rationality, Economy, Tech-nology and Science. Consequently, the ‘infernal’ paradigm of the ‘Megamachine’(Latouche) has imposed itself as a reliable support and a comprehensive modelof critique. In the analysis of the redemptive mission of techno-science, particularattention has been given to the theodicy of the ‘invisible hand’, which systemati-cally leads this mission.

GIUSEPPE TANZELLA-NITTIFaculty of Theology, Pontifical University of the Holly Cross, Rome, Italy /Teološki fakultet, Pontifikalno sveuèilište Svetog Kri®a, Rim, Italija

IS SCIENTIFIC KNOWLEDGE RELEVANT TO THEOLOGY?THE INFLUENCE OF CONTEMPORARY SCIENTIFIC WORLDVIEW

ON THE WORK OF THEOLOGIANS

The paper briefly investigates the role of natural sciences in the work of theo-logians. Whereas the Second Vatican Council mainly asked theologians to takethe natural sciences into account in order to be able to lead a dialogue with menand women of their times and announce the Gospel properly, John Paul II’smagisterium emphasizes more explicitly that dialogue between theology and sci-ence must be directed at achieving better knowledge of the whole reality and atgaining a deeper insight into the understanding of the Christian Revelation. Thefunction assumed by the knowledge of nature in the theological perspective ofauthors such as Thomas Aquinas, Antonio Rosmini, John Henry Newman andPierre Teilhard de Chardin is generally outlined. It is emphasized that using sci-ence in theological work tacitly implies a specific view of science and a clear posi-tion regarding the question of truth. Science has to be seen as a true source ofknowledge, a meaningful, not entirely revolutionary process of understanding re-ality, not a purely conventional attempt to represent and interpret the world inwhich we live. Contemporary scientific worldview seems to have some relevantconsequences for the understanding of the Christian Revelation. In particular,the extraordinary widening of the space-time horizon that now frames our under-standing of the universe necessarily prompts theology to provide a “space–timere-setting” of humankind and its cosmic habitat. Such “re-setting” implies a newphysical and temporal context we can no longer ignore, just as, in the past, wecould not ignore the new worlds revealed by the great geographic discoveries orthe new cosmological system brought about by the Copernican revolution. How-

130

ever, we are far from suggesting that scientific advances and results should beseen merely as a source of disturbing questions, but also as a source of positiveand fruitful theological speculation. Concerning their confrontation with contem-porary scientific worldview, theologians seem to be faced with three main chal-lenges:a) To explain in a meaningful way the relationship between the history of salva-

tion and the history of the cosmos;b) To provide a theodicy capable of including not only moral, but also cosmic

evil;c) To provide new syntheses between the singularity/uniqueness of the Christian

event (Incarnation, Redemption and Resurrection) and the plurality/general-ity of the cosmic context.

JE LI ZNANSTVENO ZNANJE RELEVANTNO ZA TEOLOGIJU?UTJECAJ SUVREMENOGA ZNANSTVENOG SVJETONAZORA

NA RAD TEOLOGA

Uloga prirodnih znanosti u radu teologa slabo je istra®ena. Dok je Drugi vati-kanski koncil uglavnom tra®io od teologa da uzmu u obzir prirodne znanosti kakobi mogli uæi u dijalog s muškarcima i ®enama njihova doba i kako bi ispravnonaviještali Evanðelje, nauk Ivana Pavla II. eksplicitnije naglašava da dijalog izmeðuteologije i znanosti mora biti usmjeren na postizanje boljega znanja o cjelini stvar-nosti te na stjecanje dubljih uvida u razumijevanju kršæanske Objave. Ovdje je ski-cirana funkcija koju pretpostavlja znanje o prirodi u teološkoj perspektivi kodautora kao što su Toma Akvinski, Antonio Rosmini, John Henry Newman i PierreTeilhard de Chardin. Naglašavamo da upotreba znanosti u teološkom radu pre-šutno implicira potvrdu specifiènoga gledišta o znanosti i zauzimanje jasne pozicijeo temi istine. Znanost mora biti viðena kao pravi izvor znanja, smislen, a ne pot-puno revolucionaran proces razumijevanja stvarnosti, ne samo konvencionalanpokušaj reprezentacije i interpretacije svijeta u kojem ®ivimo. Èini se da suvremeniznanstveni svjetonazor ima odreðene relevantne posljedice za razumijevanjekršæanske Objave. Osobito iznimno širenje prostorno-vremenskoga horizonta kojedanas uokviruje naše razumijevanje univerzuma nu®no potièe teologiju da priskrbi»ponovno uspostavljanje prostor-vremena« ljudskoga roda i njegova kozmièkogstaništa. Takvo »ponovno uspostavljanje« implicira novi fizièki i temporalni kon-tekst koji više ne mo®emo ignorirati, baš kao što ni u prošlosti nismo mogli ignori-rati nove svjetove do kojih su došla velika geografska otkriæa ili pak novu koz-mološku postavku do koje je došla kopernikanska revolucija. Meðutim, mipredla®emo da se znanstveni rezultati ne promatraju samo kao izvor uznemiru-juæih pitanja nego i kao izvorište pozitivne i plodne teološke spekulacije. S obziromna konfrontaciju teologa sa suvremenim znanstvenim svjetonazorom, oni se, kakose èini, moraju suoèiti s tri glavna izazova, naime:

131

a) objasniti na smislen naèin odnos izmeðu povijesti spasenja i povijesti koz-mosa;

b) stvoriti teodiceju koja je sposobna da ukljuèi ne samo moralno veæ i kozmièkozlo;

c) elaborirati nove sinteze izmeðu singularnosti/jedinstvenosti kršæanskoga doga-ðaja (Kristovo utjelovljenje, iskupljenje i uskrsnuæe) i pluralnosti/opæenitostikozmièkoga konteksta.

IRIS TIÈACOdjel za filozofiju, Sveuèilište u Zadru, Hrvatska /Department of Philosophy, University of Zadar, Croatia

WOJTYLIN DIJALOG SA ZNANOŠÆU

Svrha i cilj ovog priloga sastoji se u pokušaju da se uka®e na va®an doprinosKarola Wojtyle razvoju dijaloga izmeðu klasiène filozofije i moderne misli, te kla-siène filozofije i znanosti, posebice na podruèju etike.

Pritom se analize oslanjaju poglavito na dio »Lublinskih predavanja« na-slovljenih Èin i do®ivljaj, koja je Wojtyla kao mladi docent odr®ao tijekom1954./1955. godine na Katolièkom sveuèilištu u Lublinu. Ta su predavanja para-digmatièna za Wojtylin dijalog sa suvremenom mišlju i znanošæu. U njima seWojtyla bavi razlikom izmeðu psihologijskih i etièkih analiza volje kako birazjasnio strukturu etièkog èina. Temeljem usporedne analize pozicije modernogpravca eksperimentalne psihologije volje (N. Ach, A. Michotte) i shvaæanja kojasusreæemo u Tome Akvinskog, Wojtyli je uspjelo ukazati ne samo na moguæekonvergentne toèke izmeðu tih analiza, nego i na razlike koje su neizbje®ne. Nje-gov dijalog sa koncepcijom modernog pravca psihologije volje bio je plodan zaosvjetljavanje znaèenja metafizièke koncepcije volje Tome Akvinskog kao i sla-bosti u etièkim teorijama I. Kanta i M. Schelera.

WOJTYLA’S DIALOGUE WITH SCIENCE

The purpose and aim of this paper is to present Wojtyla’s important contribu-tion to the development of dialogue between classical philosophy and modernthought, and also between classical philosophy and science, especially in the fieldof ethics.

The analyses rest primarily on a part of Wojtyla’s “Lublin lectures” on Actand Experience, which he gave as a young professor at Catholic University ofLublin (1954/1955). These lectures are paradigmatic in respect to Wojtyla’s dia-logue with modern thought and science. In these lectures he deals with differen-ces between psychological and philosophical analyses of will in order to clarify

132

the structure of the ethical act. Based on the parallel analyses of the experimentalpsychology views on will (N. Ach, A. Michotte) and the understanding we find inthe philosophy of Thomas Aquinas, Wojtyla has shown in these analyses not onlypossible convergent points but also the inevitable differences. His dialogue withthe modern stream of psychology of will has been fruitful in bringing to light thesignificance of metaphysical conception of will, as well the weaknesses in ethicaltheories of I. Kant and M. Scheler.

LUKA TOMAŠEVIÆKatolièki bogoslovni fakultet, Sveuèilište u Splitu, Hrvatska /Catholic Faculty of Theology, University of Split, Croatia

ETIKA ZNANSTVENOG ISTRA¬IVANJA I PRINCIP OPREZA

Sam pojam današnje znanosti odnosi se na uski smisao tzv. egzaktnihznanosti kao što su matematika, fizika, informatika, biotehnologija i biomedicina.Kao takva ona je usmjerena na postizanje rezultata koji se mogu prenijeti u svijetproizvodnje. Na to se nadovezuje i slika znanstvenika kao èovjeka koji je visokospecijaliziran u svojoj struci i koji bi trebao biti veoma pokretan unutar granicasvoje zemlje, ali i kontinenta. U tom smislu znanost je omoguæila velièanstvenimaterijalni razvoj svijeta, posebice u zapadnom društvu. No, njezin je problem daje i previše usko vezana na matematiku, u svojim istra®ivanjima usmjerena nakozmos i okrenuta na njegovu manipulaciju. Tako postavljena, znanost ne mo®enadiæi tu utalitaristièku svrhu i nema racionalnog elementa u sebi pomoæu kojegabi dala opæe znaèenje i smisao sebi i svojim istra®ivanjima. I što se potom dogaðau našem svijetu s takvom znanošæu? Njezina svrha opstojnosti postaje samo no-vac i politika, a znanstvenik postaje vrhunski tehnièar koji je cilj samome sebi, od-nosno sve podreðuje stjecanju novca i moæi. Tu se uviða potreba etike i uznanosti. I znanstvenik i istra®ivaè mora postati svjestan da je on i etièko biæe i daje odgovoran za sve ono što radi i što proizlazi iz njegova istra®ivanja. No, prob-lem etike se sastoji u tome da ona uvijek kasni iza znanstvenog istra®ivanja. Udanašnjem svijetu znanosti postoji nekoliko etièkih stavova ili modela, a zadnjihse godina sve više govori o naèelu opreza (precaution), naèelu koje izaziva i nekapitanja i kritike, a koje bi trebalo izvirati iz ljudske razboritosti.

THE ETHICS OF SCIENTIFIC RESEARCH ANDTHE PRINCIPLE OF PRECAUTION

The very concept of today’s science refers to the very narrow sense of the so-called exact sciences, such as mathematics, physics, computer science, biotechno-logy and biomedicine. As such, science is orientated towards the achievement of

133

results that can then be translated to the world of production. This is further sup-plemented by the image of scientists as people who are highly specialised in theirbranch and who should be highly mobile within the borders of their country, eventhe continent. In this sense, science has indeed facilitated a magnificent materialdevelopment of the world, particularly the Western society. However, the prob-lem of science lies in the fact that it is all too strictly tied to mathematics, that itsresearch is orientated towards the universe and that it is turned to manipulatingthe universe. So defined, science cannot transcend this utilitarian purpose nordoes it contain a rational element with the help of which it could provide itselfand its research with general meaning and sense. So what does happen in thisworld of ours with a science like that? The purpose of its subsistence is onlymoney and politics, and scientists are nothing but highly skilful technicians whosepurpose is they themselves, i.e. they subordinate everything to the acquisition ofmoney and power. This is the place where we need ethics in science. Both scien-tists and researchers must become aware of the fact that they are also ethical be-ings, and that they are responsible both for everything that they do and every-thing that results from their research. However, the problem of ethics is that it al-ways lags behind scientific research. In today’s world of science there are anumber of ethical standpoints or models; in the last few years more and morepeople talk about the principle of precaution, a principle that poses countlessquestions and arouses criticism, although it should, in fact, issue from humancommon sense.

MARIE CLAIRE VAN DYCKMorren Foundation, Catholic University of Louvain, Belgium /Zaklada Morren, Katolièko sveuèilište u Louvainu, Belgija

DE DORLODOT’S PROPOSAL FOR DIALOGUEON DARWIN’S THEORY

One of the most noticeable participants of the festivities organized in 1908 bythe University of Cambridge to commemorate Darwin’s birth and the publicationof his main book was surely the official representative of the Catholic Universityof Louvain: the canonist H. de Dorlodot, professor of geology at this university.After this comments-abounding event, the canonist justified his position as a priestand gave two lectures to his colleagues at Louvain. He entitled them Le Darwin-isme à la lumière de l’orthodoxie catholique; the first was devoted to the evolution oflife, whereas the main subject of the second lecture was human evolution.

Basing his argumentation on Church Fathers’ writings as well as on the Gene-sis, de Dorlodot showed that there are no real arguments in Catholic dogma tojustify the condemnation of the Darwinian theory of evolution.

134

Despite his argumentation, the authorities of Rome condemned his book andforbade the publication of the second part. Fortunately, the manuscript of thesecond lecture has recently been discovered by his family and we are now able toexpound his argumentation in its entirety!

DE DORLODOTOV PRIJEDLOG ZA DIJALOGO DARWINOVOJ TEORIJI

Jedan od najzapa®enijih sudionika sveèanosti koje je 1908. godine organizi-ralo Sveuèilište u Cambridgeu, kako bi obilje®ilo godišnjicu Darwinova roðenja iizdavanja njegove glavne knjige, svakako je bio slu®beni predstavnik Katolièkogsveuèilišta u Louvainu, kanonik H. de Dorlodot, profesor geologije na tomsveuèilištu. Nakon tog èesto komentiranog dogaðaja, kanonik je, kao sveæenik,opravdao svoju poziciju i odr®ao dva predavanja pred svojim kolegama u Lou-vainu. Naslovio ih je Le Darwinisme à la lumière de l’orthodoxie catholique; prvo jebilo posveæeno evoluciji ®ivota, dok je evolucija èovjeka bila glavni predmetdrugoga predavanja.

Temeljeæi svoju argumentaciju na tekstovima crkvenih otaca kao i na knjiziPostanka, de Dorlodot je pokazao kako ne postoje stvarni argumenti u katolièkojdogmi koji bi odobravali osudu Darwinove teorije.

Unatoè toj argumentaciji, crkvene vlasti u Rimu osudile su njegovu knjigu izabranile objavljivanje njezina drugog dijela. Sreæom, rukopis tog drugog preda-vanja upravo je otkriven u njegovoj obitelji i sada mo®emo otkriti njegovu argu-mentaciju u cijelosti!

LINO VELJAKFilozofski fakultet, Sveuèilište u Zagrebu, Hrvatska /Philosophische Fakultät, Universität Zagreb, Kroatien

FILOZOFIJA IZME¶U DOGMATIZMAI ZNANSTVENOG PRAZNOVJERJA

U vremenima rastuæega obuhvatna relativiziranja (koje filozofiju degradirana razinu igraèke relativizma) istovremeno raste, kao izraz otpora tom relativizi-ranju i s njime povezanom obestemeljivanju – i tendencija pronala®enja nekejake utemeljenosti slike svijeta. Uslijed te tendencije, filozofija se, kako izgleda,nalazi pred izborom izmeðu toga da postane iznova ancilla theologiae ili pak dabude ancilla scientiae. S time povezani temeljni problem le®i u upitnosti bi li sepovratak nekom integralistièki ili fundamentalistièki prakticiranom a teologijskilegitimiranom dogmatizmu doista smio predstavljati kao djelotvorna alternativapraznovjerju prema kojemu pozitivna znanost mo®e dati sve odgovore na naj-va®nija ljudska egzistencijalna pitanja.

135

DIE PHILOSOPHIE ZWISCHEN DOGMATISMUS UNDWISSENSCHAFTLICHEM ABERGLAUBEN

In den Zeiten durchdringender und umfassender Relativierung (wodurch diePhilosophie zu einem Spielzeug des Relativismus degradiert wird) schreitet glei-chzeitig – als Ausdruck des Widerstands gegen diese Relativierung und die damitverbundene Abgründigung – die Tendenz fort, eine stärke Begründung des Welt-bildes zu finden. Als Resultat dieser Tendenz steht die Philosophie, wie esscheint, erneut vor der Wahl, entweder eine ancilla theologiae oder eine ancillascientiae zu werden. Das damit verbundene Grundproblem liegt darin, dass esfraglich ist, ob die Rückkehr zu einem integralistisch oder fundamentalistischpraktizierten und dabei theologisch legitimierten Dogmatismus tatsächlich alswirksame Alternative zu dem Aberglauben, wonach die positive Wissenschaft aufdie wichtigsten Existenzfragen des Menschen Antworten bereithält, dargestelltwerden darf.

JANEZ VODIÈARTheologische Fakultät, Universität Ljubljana, Slowenien /Teološki fakultet, Sveuèilište u Ljubljani, Slovenija

WISSENSCHAFT – EINE AUSREDE FÜR HERMENEUTISCHE FAULHEIT.DIE ROLLE GOTTES IN DER POETISCHEN HERMENEUTIK

Heideggers Fragen nach dem Sein, das ihn zum Schluss bringt, dass christlicheHermeneutik ein Missverständnis ist, führt zum hermeneutischen Widerstandzur Theologie. Diese soll auf den Ausgangspunkt schwören, dass alles Gott istoder von ihm geschaffen ist. Damit soll das Fragen den als Dasein definiertenMenschen, der im Grunde ein hermeneutisches Wesen ist, sich selbst als fragen-des Wesen abwerten, was die Grundeigenschaft der Philosophie ist. Ähnlich wiemit der Technik sollen theologische, religiöse Antworten den Menschen vom ei-genen Wesen entfremden, ihn immer mehr ins Vergessen des Seins und in dasSchwören auf das ausschließlich Seiende führen.

In seinem hermeneutischen Zugang negiert Ricoeur nicht das Bedürfnis nachder Trennung von Glauben, Philosophie und Wissenschaft. Er selbst beharrt oftauf einem philosophischen Agnostizismus, obwohl er in der Praxis klar demChristentum verpflichtet ist. Trotzdem zeigt sein poetischer Zugang in der bib-lischen Hermeneutik und in seinen Auftritten, wo er sich mit zeitgenössichennicht glaubenden Wissenschaftlern konfrontiert, sehr klar, dass die religiöse Di-mension des Menschen vor allem in seiner Offenheit gegenüber neuen Bedeu-tungen ist, die unser Verstehen fruchtbarer machen.

Das eröffnet den Weg auch für die Versuche von Luc Ferry, der wieder dasBedürfnis nach einer religiösen Dimension des Menschen zeigt. Es ist nicht not-

136

wendig, dass es sich um eine ganz bestimmte Form vom Glaubensbekenntnishandelt, wichtig ist die Offenheit fürs Fragen im Licht, das Heidegger zu engerschienen war. Damit befreien wir immer mehr auch die Wissenschaft, damit siesich ernsthaft mit der religiösen Dimension des Menschen auseinandersetzt unddadurch das Versäumte nachholt, wie Habermas das verlangt hätte. Besonderswichtig ist dies in der globalen Verflechtung der Welt, in der die Religiositäteinerseits ein Mittel zum Kampf der Zivilisationen, andererseits aber eineMöglichkeit zur Ermittlung des sog. Weltethos sein kann. Deshalb kann man zurideologischen Kritik der Wissenschaft auch die Kritik der hermeneutischen Faul-heit hinzufügen, die in der gegenwärtigen Welt nicht ohne Folgen ist. Das Fehleneines Grundgefühls für Werte, die Unfähigkeit der Gesellschaft, die Erziehungs-rolle zu übernehmen, ist die Grundfrage der Zukunft. Das Denken, das die Wis-senschaft für die Möglichkeit einer religiösen Dimension des Menschen öffnenwürde, könnte eine frische Bedeutungsquelle finden.

ZNANOST – IZGOVOR ZA HERMENEUTIÈKU LIJENOST.ULOGA BOGA U POETSKOJ HERMENEUTICI

Heideggerovo pitanje o bitku, koje ga vodi zakljuèku da je kršæanska herme-neutika nesporazum, izaziva hermeneutièki otpor prema teologiji. Ona bi se naishodištu trebala zakleti da je sve Bog ili je od njega stvoreno. Time bi pitanjeèovjeka, definiranog kao tubitak, koji je u osnovi hermenutièko biæe, obezvrije-dilo èovjeka kao pitajuæe biæe, što je osnovno obilje®je filozofije. Slièno kao kodtehnike, teološki, religiozni odgovori otuðili bi èovjeka od vlastite biti, te ga sveviše vodili u zaborav bitka i u zaklinjanje na puko bivstvujuæe.

Ricoeur u svom hermeneutièkom pristupu negira potrebu za razdvajanjemvjere, filozofije i znanosti. On sâm èesto inzistira na svojevrsnom filozofskom ag-nosticizmu, iako je jasno da je u praksi obvezan kršæanstvom. Usprkos tome, nje-gov poetski pristup u biblijskoj hermeneutici i u nastupima gdje se suèeljavao sasuvremenim nevjerujuæim znanstvenicima jasno pokazuje da se religiozna dimen-zija èovjeka sastoji ponajprije u njegovoj otvorenosti prema novim znaèenjimakoja èine plodnijima naše razumijevanje.

To otvara put i za pokušaje Luca Ferryja, koji opet pokazuje potrebu za reli-gioznom dimenzijom èovjeka. Nije nu®no da se pritom radi o posve odreðenomobliku vjeroispovijesti, nego je va®na otvorenost za postavljanje pitanja u onomsvjetlu koje se Heideggeru èinilo preuskim. Pritom sve više oslobaðamo i znanostkako bi se ozbiljno suoèila s religioznom dimenzijom èovjeka i time nadoknadilapropušteno, kako bi to htio Habermas. To je posebno va®no u globalnoj ispre-pletenosti svijeta u kojem religioznost, s jedne strane, mo®e biti sredstvo za sukobcivilizacija, a s druge strane, moguænost za iznala®enje tzv. svjetskog ethosa. Stogase ideološkoj kritici znanosti mo®e pridodati i kritika hermeneutièke lijenostikoja u suvremenom svijetu ne ostaje bez posljedica. Pomanjkanje temeljnog osje-

137

æaja za vrijednosti i nesposobnost društva da preuzme odgajateljsku ulogu os-novna su pitanja buduænosti. Mišljenje koje bi otvorilo znanost za moguænost re-ligiozne dimenzije èovjeka moglo bi pronaæi svje® izvor znaèenja.

CHRIS WILTSHEROpen University, Durham, United Kingdom /Otvoreno sveuèilište, Durham, Ujedinjeno Kraljevstvo

SUPERSTITION, SCIENCE AND THEOLOGY

A working definition of ‘superstition’ is ‘an unfounded belief’. However, inEnglish the word carries judgemental overtones: a person described as supersti-tious is judged to be irrational and perhaps ignorant. Often the word ‘supersti-tion’ is used in academic writings of the views of the public about science or reli-gion, with the implication that the public is confused or misguided or just igno-rant. This paper suggests that such dismissive usage is damaging to science andtheology.

Using examples from the natural sciences, the social sciences and the Chris-tian religion, the paper examines how and why some ideas and combinations ofideas are labelled as superstition and hence rejected, while other equally un-founded ideas are deemed acceptable. It suggests that often ideas accepted bythe public at large but dismissed as ‘superstitious’ by professional scientists ortheologians are combinations of ideas accepted by professionals; but combina-tions in which the acceptable ideas are stretched, and in which connections aremade which professionals find unacceptable. At the same time, it is suggested,some of the ideas found acceptable by professionals have no more support thanthe ‘superstitions’ of the public.

The paper argues that some ‘superstitions’ are necessary for the functioningof science and religion, and that the boundaries between ‘superstition’ and ‘non-superstition’ are fluid and strongly influenced by culture. In consequence, bycasually dismissing ideas as ‘superstition’, we impoverish human imagination, limithuman understanding, and miss significant connections between important ideas.

However, the paper argues, not all unfounded ideas are equally worthy of re-spect, and some ‘superstitions’ are properly rejected. It is important to knowwhere the boundaries lie of ‘acceptable superstition’. To this end, it is necessaryto scrutinise the justification offered for ideas, and the criteria used to accept orreject ideas which lack rational foundation. In this continuing scrutiny and thedevelopment of appropriate criteria, it is suggested, the dialogue between scienceand religion has a significant role.

138

PRAZNOVJERJE, ZNANOST I TEOLOGIJA

Radna definicija ‘praznovjerja’ je ‘neutemeljeno vjerovanje’. Meðutim, uengleskom jeziku rijeè ima prizvuk osude: o osobi koja je opisana kao prazno-vjerna sudi se kao o iracionalnoj osobi, a mo®da i kao o neznalici. Rijeè‘praznovjerje’ èesto se koristi u akademskim tekstovima o gledištima javnosti oznanosti i religiji, implicirajuæi pritom da je javnost ili zbunjena ili zavedena ilijednostavno nema znanja o predmetu. Ovaj rad ®eli sugerirati da je takvaupotreba štetna za znanost i tehnologiju.

Slu®eæi se primjerima iz prirodnih i društvenih znanosti te iz kršæanske reli-gije, rad ispituje kako i zašto su neke ideje i kombinacije ideja etiketirane kaopraznovjerje i zatim odbijene, dok se druge isto tako neutemeljene ideje smatrajuprihvatljivima. To sugerira da su ideje koje prihvati široka javnost, ali ih profe-sionalni znanstvenici ili teolozi odbace kao ‘praznovjerne’, èesto kombinacijeideja koje profesionalci prihvaæaju; meðutim, kombinacije u kojima su prihvatlji-ve ideje podastrte i u vezi s kojima su nastale jest ono što profesionalci nalaze ne-prihvatljivim. Istovremeno, sugerira se, neke ideje koje profesionalci nalaze pri-hvatljivim nemaju veæu podršku od ‘praznovjerja’ prisutnih u javnosti.

U radu se tvrdi da su neka ‘praznovjerja’ nu®na za funkcioniranje znanosti ireligije, a da su granice izmeðu ‘praznovjerja’ i ‘ne-praznovjerja’ fluidne te da nanjih sna®no utjeèe kultura. Konzekventno tome, nepromišljenim odbacivanjemideja kao ‘praznovjerja’ osiromašujemo ljudsku maštu, ogranièavamo ljudsko ra-zumijevanje i propuštamo uoèiti znaèajne veze meðu va®nim idejama.

Meðutim, u radu se tvrdi da ne zavrjeðuju sve neutemeljene ideje jednakupozornost, a neka se ‘praznovjerja’ s pravom odbacuju. Va®no je znati gdje le®egranice ‘prihvatljiva praznovjerja’. U tu svrhu, nu®no je pomno ispitati oprav-danje ponuðeno za ideje kao i kriterije koji su korišteni u prihvaæanju ili odbaci-vanju ideja kojima nedostaje racionalno utemeljenje. U ovom kontinuiranompomnom ispitivanju i razvijanju prikladnih kriterija dijalog izmeðu znanosti i reli-gije ima va®nu ulogu.

KARL MATTHÄUS WOSCHITZKatholisch-Theologische Fakultät, Universität Graz, Österreich /Katolièki bogoslovni fakultet, Sveuèilište u Grazu, Austrija

RETTENDE ERKENNTNIS. PHILOSOPHIE UND MYSTISCHETRADITION IM ALTEN GRIECHENLAND

1. Anfängliches Nach-Denken. Im buntgewirkten Mytho-Logos hebt sich derfrühe Mensch narrativ die Dinge auf eine geistige Ebene und schafft sich nebender ihn umgebenden Natur eine zweite, eine besprochene Welt. In solcher Ver-bildlichung des Daseins, in einer Art Protophilosophie oder präphilosophischer

139

Verarbeitung, sucht er sich Wirklichkeit zu deuten, die Dinge im Göttlichen zuverankern und in heiligen Handlungen seine beiden existentiellen Grundfragenzu bewältigen, die des Lebens und die des Todes.

2. Philosophie aus dem Grund des Staunens. Für Platon bildet das Staunen,das anfängliche Sich-Verwundern (thaumazein), den Anfangsgrund der Philosophieund gehört zum theorein, zur Bereitschaft, die Dinge reflektierend anzuschauen. ImTheaitetos schreibt er: „Denn gar sehr ist dies der Zustand eines Freundes derWeisheit, das Staunen; ja es gibt keinen anderen Anfang der Philosophie als die-sen, und wer gesagt hat, Iris sei die Tochter des Thaumas, scheint die Abstam-mung nicht übel getroffen zu haben” (Theait. 155d).

3. Platons drei Maximen des wahren Philosophen. (a) Philosophieren heißt„sterben lernen” (apothnéskein meletôsin). Da sich im Tod die Trennung der ver-nunftbegabten Seele von der Erd- und Sinnengebundenheit des Leibes vollzieht,wird die Seele frei zur reinen, nicht durch die Sinne getrübten Erkenntnis desWahren und Eigentlichen. (b) Das zweite Leitwort beschwört die „Angleichungan Gott nach Möglichkeit” (homoiôsis theô kata dynaton), um „gerecht undfromm zu werden unter Leitung der Phronesis” (Theait. 176a). Dazu gehört derBegriff der „Erleuchtung”, eine aus den Mysterien und der Mystik rezipierteSymbolik des Lichtes, die eine heilsrelevante Erkenntnis bedeutet. (c) Das dritteLeitwort der vita philosophica im Geiste Platons ist das Streben nach dem Wissendessen, was immer ist (epistemes órexis, Ps. Platon, def. 414b), um denkend beimImmer-Seienden zu verweilen. Philosophie als eine aus inniger Gemeinschaft er-wachende Neigung (= philein) strebt nach einem Wissen von Ideen, und in letz-ter Instanz, nach der Ursache aller Ideen, der Idee des Guten als Grund derWahrheit und des Seins.

4. Die Theologie des Sonnengleichnisses Platons. Im sog. „Sonnengleichnis” inPlatons Politeia (resp. 506b-509c) führt der Philosoph uns an die Quelle einerphilosophischen Theologik und metathematischen Wahrheit: Wie die Sonne demSichtbaren durch ihr Scheinen Wärme spendet und Wachstum ermöglicht, fernerals Quelle des Lichts Sichtbarkeit schenkt, so schenkt die „Idee des Guten” demErkennbaren, den Ideen Offenbarkeit, und der vernunfthaften Seele aber Ver-nehmen. Dabei ist sie nur im Glanz ihres Lichtes, nicht aber an sich selbersichtbar. Ähnlich transzendiert auch das Gute (agathón) die Fassungskraft derVernunft, denn ihr Wesen hat einen „transzendenten” Ursprung.

5. Wirkungsgeschichte. Das Sonnengleichnis Platons hatte eine lange Wirk-ungsgeschichte. Es steht einerseits Pate für die Theologik einer transzendental-kritischen theologia negativa des prinzipiell unbekannten Gottes. Ferner steht esim Hintergrund der aristotelischen Theo-kosmo-logie, wo die übersinnliche We-senheit einer „noesis noeseos” als Energeia, als notwendig seiender unbewegterBeweger gedacht wird; ihm verdankt sich der terrestrische und siderische Kos-mos und hat durch ihn Bestand. Auch die neuplatonische Mystik einer unio mys-tica steht im Echo des Sonnengleichnisses: der Geist selbst wird Licht, indem er

140

die Zweiheit von Denken und Gedachtem übersteigt und eins wird mit demGuten als dem Einhaften.

6. Logos mythicus. Die mythische Tradition war bei den Griechen der Antikereligiös und philosophisch bedeutsam, denn sie war ein wesentliches Stück derWirklichkeitsdeutung. Als schöpferische Selbstentfaltung des Menschen will my-thisches Denken etwas mitteilen, was sich oft dem rationalen Diskurs verschließt.Es hat einen religiösen Wert und innerhalb der Rationalität einen eigenen Stel-lenwert als regulative Idee oder als Gegenstand einer Sehnsucht. Im religiösenHorizont spiegelt sich im Mythos oft ein den Kult begründendes Ur-Ereignis, dasin einer „Kultlegende” seinen erzählerischen Niederschlag findet und tradiertwird sowie seine rituelle Wiederholung und Vergegenwärtigung. MythischeErzählungen unterliegen auch den Weisen ihre Rezeption und wandeln sich mitden sich wandelnden Situationen, Fragen und Erfahrungen.

7. Der andere Weg: Salutologie der Mysterien. Gegenüber der Rechenschaftsle-gung des Menschen in der Welt (lógon didónai) geht es im Raum der Mysterien –nach einem Wort des Aristoteles (Frg. 15 R) – nicht um ein Lernen, sondern umeine sich einweihende Hingabe. Die mediterranen Mysterienkulte, in die auchdie Isis-Osiris-Mysterien einmündeten, haben das menschliche Wohl und Weheüber den Tod hinaus im Blick (Demeter, Orphik, Dionysos, Attis). Als be-glaubigter Garant dafür wird das Schicksal der Gottheit angesehen. Das Wesendes zu errettenden Prinzip aber ist das Geistige (Verstand, Seele, Geist). Die an-tiken Mysterien wollen der individuellen Heilssicherung des Menschen dienenund ihn an eine Gottheit binden, die auch ein Schicksal hat. Sie tragen den As-pekt einer Entscheidungsreligion des Einzelnen mit der Einweihung, die eine be-sondere Zugehörigkeit zu einer Gottheit schafft (vgl. telesthenai mit Gottesna-men im Dativ). Sie haben die Struktur eines „rite de passage” mit der Symbolikvon Tod und Leben sowie der über den Tod hinausreichenden Erwartung vonHeil und Seligkeit des Einzelnen.

8. Integration und das „Heilswissen”. Hinter all den Versuchen des Menschen,der nach Platon im Grunde seines Herzen ein ungetröstetes Kind ist, will derMensch in Mythen und Philosophie sich einen Sinnhintergrund theologischer,kosmologischer und anthropologischer Art geben und Wirklichkeit gleichsam ineiner allegorischen Unterweisung deuten. Mythen als Protophilosophie und Phi-losophie sind Modi der Hermeneutik der Wirklichkeit und der damit zusam-menhängenden Fragen. Für Sallustios, einem Zeitgenossen des Kaisers JulianApostata (vgl. Julian, Oratio IV und VIII), offenbaren und verhüllen sie zugleich.Sie sind „theologisch”, „physisch”, „psychisch”, „materiell” oder „gemischt” undbedürfen der deutenden Erhellung (Kap. 3-4 in Sallustios: Über Götter und Kos-mos / De diis et mundo). Er sagt: „Man kann den Kosmos einen Mythos nennen”;was der Mythos von Attis erzählt, „ist niemals geschehen, ist aber immer” (Dediis et mundo 4). Die religiös-philosophische Spätform der Sinndeutung, dieGnosis, die aus einer Gott-Suche hervorging, versprach, das aufzufinden, waskeine Philosophie zu geben vermochte, nämlich gnosis theou, Erkenntnis Gottes,

141

und zwar in dem doppelten Sinne: (a) als Erkenntnis Gottes, d.h. als Gegenstandder Erkenntnis, und (b) als das von Gott Erkannt-Sein, wobei Gott das Subjektdes Erkennens ist (vgl. das Rufgeschehen von jenseits des Menschen). Denn dervon Gott Erkannte kann nicht dahinfallen.

SPASONOSNA SPOZNAJA. FILOZOFIJA I MISTIÈKA TRADICIJAU STAROJ GRÈKOJ

1. Poèetno razmišljanje. U zapletenome mito-logosu rani je èovjek narativnouzdigao stvari na duhovnu razinu i stvorio za sebe, pored prirode koja ga jeokru®ivala, drugi, razgovoreni svijet. U tako slikovitu prikazu postojanja, u nekojvrsti protofilozofije ili prafilozofske razrade, nastojao je on protumaèiti sebizbilju, usidriti stvari u bo®anskome, te u svetim djelima ovladati dvama svojim te-meljnim egzistencijalnim pitanjima, pitanjem ®ivota i pitanjem smrti.

2. Filozofija iz razloga èuðenja. Za Platona èuðenje, poèetno samo-èuðenje(thaumazein), predstavlja poèetni razlog filozofije i spada u theorein, spremnostda se stvari reflektirajuæi promatraju. U Teetetu on piše: »Jer posebice je to stanjeprijatelja mudrosti, èuðenje; i nema drugoga poèetka filozofije do ovoga, a tko jekazao da je Iris kæi Taumasa, izgleda da nije loše pogodio porijeklo« (Teetet, 155d).

3. Platonove tri maksime istinskoga filozofa. (a) Filozofirati znaèi »uèiti umi-rati« (apothnéskein meletôsin). Buduæi da se u smrti izvršava razdvajanje umomobdarene duše od vezanosti tijela uz zemlju i osjetila, duša postaje slobodna zaèistu i osjetilima nepomuæenu spoznaju istinitoga i pravoga. (b) Druga vodeæarijeè priziva »postajanje sliènim bogu po moguænosti« (homoiôsis theô kata dyna-ton), da bi se »postalo pravednim i bla®enim pod vodstvom fronesisa« (Teetet,176a). U to spada i pojam ‘prosvjetljenja’, simbolika svjetla recipirana iz misterija imistike, koja znaèi ljekovitu spoznaju. (c) Treæa vodeæa rijeè platonovske vitaephilosophicae je te®nja za znanjem o onome što je uvijek (epistemes órexis, Ps. Pla-ton, def. 414b), da bi se misleæi zadr®alo pri onom uvijek-bivstvujuæem. Filozofijakao nagnuæe koje se budi u prijateljskoj zajednici (= philein) te®i znanju o idejama,a u krajnjoj instanci, uzrocima svih ideja, ideji dobra kao temelju istine i bitka.

4. Teologija Platonove prispodobe o suncu. U tzv. »prispodobi o suncu« izDr®ave (506b-509c) Filozof nas vodi na izvor filozofske teologike i metatematskeistine: kao što sunce vidljivome svojim sjajem daruje toplinu i omoguæuje rast, apotom kao izvor svjetla poklanja vidljivost, tako ‘ideja dobra’ daruje spoznat-ljivome, idejama oèiglednost, a umnoj duši spoznanje. Pritom je ona vidljivasamo u sjaju svoga svjetla, a ne po sebi. Slièno tome, i Dobro (agathón) transcen-dira moæ shvaæanja uma, jer njegova bit ima »transcendentan« izvor.

5. Povijest utjecaja. Platonova prispodoba o suncu imala je dugu povijest utje-caja. S jedne strane, ona kumuje teologici transcendentalno-kritièke theologiaenegativae principijelno nepoznatoga Boga. Nadalje, ona stoji u pozadini aristote-lovske teo-kozmo-logije, gdje se nadosjetilna biæevitost ‘noesis noeseos’ misli kao

142

energeia, kao nu®no bivstvujuæi nepokrenuti pokretaè; njemu se zahvaljuje zazemaljski i zvjezdani kozmos koji po njemu traje. I novoplatonovska mistikajedne unio mystica nalazi se u ehu prispodobe o suncu: sam duh postaje svjetlodok nadilazi dvojstvo mišljenja i mišljenog, te postaje jedno s Dobrom kao jed-notnim.

6. Logos mythicus. Mitska je tradicija kod Grka antike bila religiozno i filozof-ski znaèajna, jer je bila bitan dio tumaèenja zbilje. Kao stvaralaèki samorazvojèovjeka, mitsko mišljenje hoæe saopæiti nešto što se èesto opire racionalnomdiskursu. Ono ima religioznu vrijednost, a unutar racionalnosti vlastitu vrijednostkao regulativna ideja ili kao predmet neke èe®nje. U religioznom horizontu, umitu se èesto zrcali neki pra-dogaðaj na kojemu se zasniva kult. Ovaj pra-dogaðajnalazi svoj pripovjedni izraz u »kultnoj legendi«, te se tradira kao i njegovo ritu-alno ponavljanje i posadašnjenje. Mitske pripovijesti le®e i u podlozi njihove re-cepcije i mijenjaju se onako kako se mijenjaju situacije, pitanja i iskustva.

7. Drugi put: salutologija misterijâ. Nasuprot èovjekovu polaganju raèuna usvijetu (lógon didónai), u prostoru misterijâ ne radi se – prema jednoj Aristotelo-voj rijeèi (frg. 15 R) – o uèenju, nego o posveæenoj predanosti. Mediteranski mis-terijski kultovi, u koje se ulijevaju i misterije Izis i Ozirisa, imaju u vidu ljudskesreæe i nesreæe vezane uz smrt (Demetra, Orfik, Dioniz, Atis). Ovjerovljenimgarantom za to smatra se sudbinu bo®anstva. A bit principa kojega valja spasiti jeono duhovno (razum, duša, duh). Antièke misterije ®ele slu®iti individualnomosiguranju èovjekova zdravlja i povezati ga s bo®anstvom koje takoðer ima svojusudbinu. One nose aspekt religije odluke pojedinca s posveæenjem koje stvaraosobitu pripadnost nekom bo®anstvu (usp. telesthenai s bo®jim imenima u dativu).One imaju strukturu ‘rite de passage’ sa simbolikom smrti i ®ivota kao i s oèeki-vanjem zdravlja i sreæe pojedinca, koje nadilazi smrt.

8. Integracija i »ljekovito znanje«. Iza svih nastojanja èovjeka – koji je, premaPlatonu, u dnu svoga srca neutješno dijete – èovjek si u mitovima i filozofiji hoæedati smisaonu pozadinu teološke, kozmološke i antropološke vrste, te ujedno tu-maèiti zbilju u alegorijskoj pouci. Mitovi kao protofilozofija i filozofija modusi suhermeneutike zbiljnosti i s njom povezanih pitanja. Za Salustija, suvremenikacara Julijana Apostate (usp. Julijan, Oratio, IV. i VIII.), oni se otkrivaju i skrivajuistovremeno. Oni su »teološki«, »fizièki«, »psihièki«, »materijalni« ili »pomije-šani«, i trebaju tumaèeæe objašnjenje (poglavlja 3 i 4 u Salustijevu spisu O bogo-vima i kozmosu / De diis et mundo). On ka®e: »Kozmos se mo®e nazvati mitom«;ono što pripovijeda mit o Atisu »nije se nikad dogodilo, ali je uvijek« (poglavlje 4u De diis et mundo). Kasni religiozno-filozofski oblik tumaèenja smisla, gnoza,koja proizlazi iz potrage za Bogom, obeæava da æe pronaæi ono što ni jedna filo-zofija nije mogla dati, naime gnosis theou, spoznaju Boga, i to u dvostrukomsmislu: (a) kao spoznaju Boga, gdje je Bog predmet spoznaje, te (b) kao spo-znatost od Boga, gdje je Bog subjekt spoznavanja (usp. zaziv iz èovjekove ono-stranosti). Jer onaj koji je spoznat od Boga ne mo®e propasti.

143

D¬EVAD ZEÈIÆUniverzitet u Zenici, Bosna i Hercegovina /University of Zenica, Bosnia and Herzegovina

ISLAMSKE ZNANOSTI/MATEMATIKAKAO ONTOLOŠKI ASPEKT JEDNOÆE

Srednjovjekovna islamska znanost bila je zasnovana na ideji Jednoæe. Znan-stvenici su slijedili uglavnom dvije škole, i to hermetièko-pitagorejsku i silogistiè-ko-racionalistièku. Broj je shvaæan kao projekcija Jednoæe, što odgovara pita-gorejskom uèenju. U kvantitativnom gledanju broj se mo®e dijeliti i razdvajati. Ukvalitativnom i simbolièkom gledanju broj integrira višestrukost, natrag, u Jed-noæu. Brojevi ostaju ujedinjeni u njihovom izvoru sa ontološkom vezom kojuuvijek èuvaju sa Jednoæom. Na taj naèin u matematici, a isto tako i u drugimznanostima (npr. prirodnim znanostima), uvijek je prisutna ideja Jednoæe.

ISLAMIC SCIENCES/MATHEMATICSAS AN ONTOLOGICAL ASPECT OF ONENESS

The medieval Islamic science was based on the idea of Oneness. The scien-tists followed mostly two schools – either the Hermetic-Pythagorean or thesyllogistic-rationalistic school of thought. Numbers were understood as the pro-jection of Oneness, which corresponds to the Pythagorean teachings. Quantita-tively speaking, numbers can be divided and separated. Qualitatively and sym-bolically speaking, numbers integrate manifoldness back into Oneness. At theirsource numbers remain united with an ontological connection, which they alwayskeep with Oneness. This way the idea of Oneness is always present in not justmathematics but also the other sciences (e.g. the natural sciences).

KURT WALTER ZEIDLERPhilosophisches Institut, Universität Wien, Österreich /Institut za filozofiju, Sveuèilište u Beèu, Austrija

NOMINALISMUS UND WISSENSCHAFT

Die Komplexität der Beziehungen und die Grenzen des Dialogs zwischenPhilosophie, Wissenschaft und Religion erfordern eine Besinnung auf den Nomi-nalismus, denn die nominalistische Doktrin, derzufolge die Universalia keinenBestand außerhalb des Geistes haben, so dass nur dem „Gegenstand” und – so-fern er nicht als bloßes Epiphänomen materieller Vorgänge zu verstehen ist –dem „Geist” Existenz zukommt, ist zwar ursprünglich eine theologische Doktrin,

144

sie hat jedoch den Weg gebahnt für die neuzeitlichen Wissenschaften. Die nomi-nalistische Lehre, die so sehr dem Materialismus, dem Empirismus und den Na-turwissenschaften der Neuzeit zu entsprechen scheint, entsprang einem theolo-gischen Konzept, das aber nicht allein das theologische und philosophische Den-ken des Spätmittelalters, sondern auch die Selbstreflexion der aufstrebenden Na-turwissenschaften im 17. Jahrhundert bestimmte, wie am Beispiel von René Des-cartes und Robert Boyle zu zeigen ist.

NOMINALIZAM I ZNANOST

Kompleksnost odnosa i granice dijaloga izmeðu filozofije, znanosti i religijezahtijevaju osvještavanje nominalizma, jer je nominalistièka doktrina (prema ko-joj univerzalije nemaju postojanja izvan duha, tako da egzistencija pripada samo»predmetu« i »duhu«, ako ga se ne razumijeva kao puki epifenomen materijalnihzbivanja) izvorno doduše teološka doktrina, ali je ipak prokrèila put za no-vovjekovne znanosti. Nominalistièki nauk – koji, èini se, podjednako odgovara imaterijalizmu i empirizmu i prirodnim znanostima novoga vijeka – izvire izteološkoga koncepta koji, pak, nije odredio samo teološko i filozofsko mišljenjekasnoga srednjovjekovlja nego i samorefleksiju poletnih prirodnih znanosti u 17.stoljeæu, što se mo®e pokazati na primjeru Renéa Descartesa i Roberta Boylea.

DRA¬EN ZETIÆZagreb, Hrvatska /Zagreb, Croatia

NOVIJI ZAHVATI I PROPUSTI U ME¶USOBNOM »TRA¬ENJU«RELIGIJE I ZNANOSTI

Odnos izmeðu filozofije, religije i znanosti u povijesti je prolazio krozrazlièite faze. Obièno se istièe njihovu meðusobnu netrpeljivost, a olako se pre-lazi preko znaèajnih pomaka na planu savezništva i suradnje tih triju suputnica.Iako su, naime, Crkva i teolozi imali »grijeha« u odnosu prema filozofiji i filo-zofima, te znanosti i znanstvenicima, kao što se i znanost neopravdano otuðila odfilozofije i religije, osobito na stranputicama scijentizma – èitav niz dogaðaja svje-doèi nam i o suprotnim tendencijama: ukinuæe presude Galileju 1820. godine,osnutak Vatikanske zvjezdarnice 1891. i Papinske akademije znanosti 1936., osni-vanje Europskog društva za prouèavanje znanosti i teologije (ESSSAT), uteme-ljenje Instituta za susret prirodne znanosti i teologije (Institut für die Begegnungvon Naturwissenschaft und Theologie), itd. Takoðer, mnogi su filozofi, priro-doznanstvenici i teolozi predano radili na zapodijevanju dijaloga izmeðu filo-zofije, znanosti i religije, te njihovu zbli®avanju. No, danas bi trebalo uèiniti jedan

145

ozbiljniji iskorak kako bi se još u®e povezale filozofija, znanost i religija kao trifronta koja su još uvijek razjedinjena. Filozofija, ukoliko ®eli biti toèka spajanja,raèvište puteva znanosti i religije ili njihova mo®ebitna »luka spasa«, trebala bijaèi naglasak staviti na kozmološke znanosti, te hominizaciju/personalizam usmislu P. T. de Chardina. Polazeæi od ovih ishodišta, te otvarajuæi nove vidike, fi-lozofija bi tako mogla prokrèiti putove za dijalog pod zajednièkim krovom uslu®bi napretka èovjeèanstva, kulture i civilizacije.

RECENT ACHIEVEMENTS AND FAILURES IN THE MUTUAL“SEEKING” OF RELIGION AND SCIENCE

Throughout history the relation between philosophy, religion and science hasbeen passing through various phases. What is usually highlighted is their mutualintolerance, while the important shifts in the alliance and cooperation betweenthese three travelling companions have all too easily been overlooked. In otherwords, irrespective of the fact that the Church and theologians committed theirown “sins” in relation to both philosophy and philosophers, and science and sci-entists, and irrespective of the fact that science has unjustifiably alienated itselffrom both philosophy and religion, particularly on the sidetracks of scientism, awhole sequence of events bears witness to opposite tendencies: the annulment ofGalileo’s sentence in 1820, the institution of the Vatican Observatory in 1891 andthe Pontifical Academy of Sciences in 1936, the foundation of the European So-ciety for the Study of Science and Theology (ESSSAT) and the Institut für dieBegegnung von Naturwissenschaft und Theologie (Institute of Encounter be-tween Natural Science and Theology), etc. Moreover, numerous philosophers,natural scientists and theologians have worked dedicatedly on initiating a dia-logue between philosophy, science and religion, as well as on their getting toknow and understand each other. However, today an even more earnest stepwould have to be made in the direction of drawing philosophy, science and relig-ion – as three fronts that are still disjoint – closer. Provided that it wishes to bethe connection point, the cross-section of the paths of science and religion orperhaps their possible “port of salvation”, philosophy would have place more em-phasis on both the cosmological sciences and humanisation/personalism in P. T.de Chardin’s sense. Setting forth from the above and opening new horizons, phi-losophy could, thus, pave the way for dialogue between the three under the sameroof in the service of the betterment of humanity, culture and civilisation.

146

BOJAN ¬ALECFaculty of Theology, University of Ljubljana, Slovenia /Teološki fakultet, Sveuèilište u Ljubljani, Slovenija

RELIGION AND MORALITY IN THE WEED OF SCIENTISM

Modern science was among the most fundamental factors that changed thepremodern world into the modern one. It is what distinguishes the latter from theformer and it was and still is the ground for other changes. The success of the sci-ence and its offshoot technology gave rise to scientism, the view which claims cru-cial superiority of science to religion, art or any non-scientific understanding re-garding knowledge, truth or discovering important segments of the (objective)world. Scientism is a dangerous phenomenon, also in our present time. It is in-herently completely blind to many important segments of the world. It pervadesthe culture of the present society and its negative effects are far from harmless.The paper tries to throw some light on scientism from several aspects, includingits epistemological and ontological grounding and its function(ing) in society.

RELIGIJA I MORALNOST U KOROVU SCIJENTIZMA

Moderna znanost je fundamentalni èimbenik koji je predmoderni svijet pro-mijenio u moderni. To je ono što razlikuje drugi svijet od prvoga, kao i ono što jebilo i što još uvijek jest temelj ostalih razlika i promjena. Uspjeh znanosti i teh-nologije kao njezina izdanka potaknuo je rast scijentizma kao gledišta kojezahtijeva kljuènu superiornost znanosti u sferi znanja ili istine ili otkrivanjava®nih segmenata (objektivnog) svijeta u usporedbi s religijom, umjetnošæu ili ra-zumijevanjem koje nije obilje®eno kao znanstveno. Scijentizam je opasan fe-nomen i u sadašnjem vremenu. Sljepoæa za mnoge znaèajne segmente svijetascijentizmu je inherentna. On prodire u kulturu današnjega društva pri èemu nje-govi negativni uèinci nisu ni blizu toga da budu bezopasni. Rad pokušava bacitinešto svjetla na scijentizam iz nekoliko aspekata, ukljuèujuæi njegova episte-mološka i ontološka utemeljenja te njegovu funkciju i funkcioniranje u društvu.

147

MAJA ¬ITINSKIUniversity of Dubrovnik, Croatia /Sveuèilište u Dubrovniku, Hrvatska

ETHICS AND RELIGION

The paper aims to present the relationship of religion to morality in virtue oftheir distinctive purposes. Although for many people religious beliefs provide ad-ditional supportive motives for responding to moral reasons, the paper investi-gates whether morality is logically or epistemologically dependent on religion.Since the constitution of genuine knowledge is sometimes opposed to opinionand belief, the criterion for knowledge is not reducible to the constitution of be-lief. Both fields might be interrelated and mutually enriching, thus in cases whenevidence is absent or insufficient for the degree of belief accredited to it religionappears to be the mode of communication that does not require the same sort ofcomplex procedures to detect nonsense and avoid indoctrination. The definingpurpose of ethics is to deepen moral understanding and contribute to moral de-velopment by strengthening person’s capacities for moral autonomy. It is particu-larly important in cases when people subconsciously adopt a social consensusabout matters that are labeled immoral and thus prohibited in spite of the factthat their specific judgments are mistaken. Moral reasons make their own distinc-tive appeal to us not because God commands them, yet because God would ap-prove them as they justify divine commands.

ETIKA I RELIGIJA

Cilj referata je prikazati povezanost religije i morala u svjetlu njihovih razlièi-tih svrha. Premda za mnoge ljude religijska uvjerenja predstavljaju dodatni motivkoji pridonosi poštovanju moralnih razloga, referat istra®uje je li moral logièki iliepistemološki ovisan o religiji. Buduæi da je konstituiranje istinskoga znanja po-nekad suprotno mišljenju i uvjerenju, kriterij znanja nije svediv na konstituiranjeuvjerenja. Oba polja mogu biti meðusobno povezana i meðusobno se obogaæivati,ali u sluèajevima kad su dokazi nepostojeæi ili nedostatni za stupanj uvjerenja kojiim se pridaje religija postaje naèin komuniciranja koji ne zahtijeva istu vrstuslo®enih procedura za otkrivanje besmisla i izbjegavanje indoktrinacije. Svrha ko-jom je etika definirana sastoji se u produbljivanju moralnoga razumijevanja i udoprinosu moralnome razvoju s pomoæu jaèanja sposobnosti osobe da budemoralno autonomna. To je osobito va®no u sluèajevima kad ljudi podsvjesnoprihvaæaju društveni konsenzus o stvarima koje proglase nemoralnima i zabranje-nima usprkos èinjenici što su te njihove specifiène prosudbe pogrešne. Moralnirazlozi nas na svoj naèin obvezuju ne zato što ih Bog nareðuje, nego zato što bi ihBog odobrio jer opravdavaju bo®anske naredbe.

148

MLADEN ¬IVKOVIÆSrednja škola »Antun Matijaševiæ-Karamaneo«, Vis, Hrvatska /Antun Matijaševiæ-Karamaneo Grammar School, Vis, Croatia

FILOZOFIJA, ZNANOST I RELIGIJA KOD KANTA

Kantov opus daje moguænost sustavnog isèitavanja odnosa filozofije, znanostii religije. U cjelini sustava filozofiji je dana uloga priprave prostora za zasnivanjejednog epohalno novoga odnosa izmeðu ovih duhovnih sfera. U Kritici èistogauma kazano je da je jedino sigurno znanje ono o pojavama. Metafizièka pitanjaostaju neodgovorena, ali je otvoren prostor slobode i onog praktièkog te navlas-tito nade kojom se otvara potreba i moguænost religije. Kant, polazeæi od rezul-tata do kojih je došao u kritici uma u Metafizièkim poèetnim osnovama prirodneznanosti, daje odgovor na pitanje kako je na zasadama kritike moguæa prirodnaznanost. U djelu Religija u granicama èistoga uma Kant promišlja zadaæe pravecrkve. Takva crkva treba svekoliko svoje nastojanje staviti u slu®bu æudoreða,ozbiljenja æudorednoga zakona. Ona kao zajednica treba pomoæi u moralnomusavršavanju èovjeèanstva i konaènom ozbiljenju carstva bo®jega na zemlji. Kantsmatra da se tek tako mo®e pojaviti najviše dobro praktièkoga uma.

U radu æe se pokušati akcentirati zašto je danas ovakvo promišljanje odnosafilozofije, religije i znanosti iznimno aktualno. Zaboravi li se Kanta, prijeti opas-nost da promašimo bitnu misaonu zadaæu koja proizlazi iz prijepora, dilema i pi-tanja koje donosi suvremenost.

PHILOSOPHY, SCIENCE AND RELIGION IN KANT

Kant’s work facilitates the possibility of systematically reading out the rela-tions between philosophy, science and religion. In the system as a whole, philoso-phy is given the role of preparing the ground for the establishment of an ep-ochally novel relation between these spiritual spheres. In his Critique of Pure Rea-son, Kant claims that the only certain knowledge is that of the phenomena. Meta-physical questions remain unanswered, though room is created for freedom andthe practical, as well as for hope that opens the need for and the possibility of re-ligion. Setting forth from the results he arrived at critiquing reason in his Meta-physical Foundations of Natural Science Kant answers the following question: howis natural science possible on the principles of critique? In his Religion Within theLimits of Reason Alone Kant reflects upon the tasks of a true church. This churchwould have to place all its aspirations and efforts in the service of morality, thefulfilment of moral law. This church, as a community, would have to help morallyimprove humanity and finally realise the kingdom of god on earth. Kant holdsthat this is the only way that the highest good of practical reason can emerge.

149

This paper attempts to accentuate the reasons why this reflection upon therelation between philosophy, religion and science is so exceptionally current to-day. If we forget Kant, we are in immanent danger of missing the important re-flective task that issues from the controversies, dilemmas and questions accompa-nying contemporaneity.

IVICA ¬I¬IÆKatolièki bogoslovni fakultet, Sveuèilište u Splitu, Hrvatska /Catholic Faculty of Theology, University of Split, Croatia

FENOMENOLOGIJA I TEOLOGIJA.FENOMENOLOŠKI ASPEKTI EUHARISTIJE U MISLI J. L. MARIONA

Fenomenologija Jean-Luca Mariona pojavljuje se pred teologijom kao »prva«i nova filozofija. Ovaj prilog ispituje posljedice J. L. Marionove »fenomenologijedarivanja« za teologiju, osobito za suvremenu sakramentalnu teologiju kojaprima poticaje u mišljenju presentiae realis na fenomenološki naèin. U ovom pre-davanju predstavit æemo fenomenologiju J. L. Mariona i ispitati teološku kvali-fikaciju njegove fenomenologije. U sakramentalnoj teologiji Marion pronalazipriliku povratka ka autentiènim temeljima fenomenologije, ali u tom pravcu fe-nomenologija otkriva teologiji liturgijsku praksu kao temeljno mjesto teološkoggovora o Bogu. U Marionovoj fenomenologiji darivanja otvara se nova mo-guænost mišljenja trostrukog Bo®jeg oèitovanja: Bo®je nevidljivo otajstvo kaodrugotnost nasuprot povijesti; Bo®ji dolazak u povijest u Isusu Kristu; i konaèno,sakramentalni dolazak »sve do predanja«. U fenomenološkom pristupu dogaðajueuharistijske prisutnosti kao fenomenu sakramentalne objave koje Marion is-tra®uje, oèituje se nova moguænost teo-fenomenološkog poduhvata kojega æemoprikazati u njegovim osnovnim znaèajkama.

PHENOMENOLOGY AND THEOLOGY.PHENOMENOLOGICAL ASPECTS OF THE EUCHARIST BY J. L. MARION

Jean-Luc Marion’s phenomenology appears as the new and “first” philosophyfor theology. This paper examines the consequences for theology of Jean-LucMarion’s “phenomenology of giving”, with special focus put on contemporarysacramental theology, which is encouraged to conceive presentia realis from thephenomenological point of view. In this paper we would like to present the phe-nomenology of J. L. Marion and also examine the theological qualification ofMarion’s phenomenology. Marion sees in the sacramental theology an opportu-nity to return to the authentic basis of phenomenology, but in this way, phenome-nology reveals to theology that the liturgical practice is the basic space for theo-

150

logical discourse about God. Marion’s phenomenology of giving opens up thenew possibility to think of God’s threefold manifestation: God’s invisible mysteryas the otherness of history, God’s incarnation in history in the form of JesusChrist, and finally, the sacramental advent “until the end”. The phenomenologi-cal approach to the event of Eucharistic presence as the phenomenon of sacra-mental revelation, as conceived of by Marion, allows the new possibility for atheo-phenomenological project, which will here be presented in its basic aspects.

151