12 Jusuf / Jusuf 661

12 JUSUF / JUSUF

OBJAVLJENA U MEKI* , IMA 111 AJETA**

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!

″Elif-lam-ra. Ovo su ajeti Knjige jasne!″ /1/ ″Objavljujemo je kao Kur´an na arapskom jeziku, da biste razumjeli.″/2/ ″Objavljuju}i ti ovaj Kur´an, Mi tebi o najljep{im doga|ajima kazujemo iako prije njega nisi doista ni{ta znao.″/3/

[to se ti~e pojedina~nih harfova, o njima je bilo

govora na po~etku sure El-Bekare. "Ovo su ajeti Knjige jasne ", tj. ovo su

o~evidni i jasni ajeti Kur'ana, koji razja{njavaju i komentari{u nejasne stvari.

!

"Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku, da biste razumjeli", jer je arapski najrje~itiji, naj{iri i najjasniji jezik... Zato je objavljena. naj~asnija Knjiga na naj~asnijem jeziku, naj~asnijem Poslaniku, preko naj~asnijeg meleka, na naj~asnijem dijelu svijeta. Njegova objava po~ela je u naj~asnijem mjesecu u godini - u ramazanu399 i kompletirana usvakom pogledu. Allah Uzvi{eni, zato, ka`e: "Objavljuju}i ti ovaj Kur'an, Mi tebi o najljep{im doga|ajima kazujemo."

Za povod objavi ovog ajeta, navodi se predanje Ibn-D`erira od Ibn-Abbasa, koji ka`e (608) da su rekli: "Kad bi nam, Allahov Poslani~e, ispri~ao neki doga|aj?", pa je objavljeno: "Mi tebi o najljep{im doga|ajima kazujemo."

S obzirom da bi odgovaralo - kad se govori o ovom ajetu, koji sadr`i pohvalu Kur'anu, {to bi bilo dovoljno i za druge Knjige - da spomenemo ono {to prenosi imam Ahmed od D`abira ibn Abdullaha,

(609) koji ka`e kako je Omer ibn el-Hattab donio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., neku knjigu koju je dobio od nekog kitabije i koju je pro~itao pred Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na {to se on naljutio i rekao: "Zar vas je ona zbunila, sine Hattabov? Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj `ivot, ja sam vam donio bijele i ~iste ajete i ne pitajte ih ne{to pa da vam reknu istinu, pa da ih vi onda u la` nagonite, ili da vam reknu la`, pa da u nju vjerujete. Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj `ivot, da je Musa `iv, on bi sigurno bio moj sljedbenik." Tako|er, prenosi imam Ahmed od Abdullaha ibn Sabita, (610) koji ka`e kako je Omer, r.a., do{ao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: "Allahov Poslani~e, pro{ao sam pored jednog svog brata iz plemena Benu-Kurejza, pa mi je napisao nekoliko redaka iz Tevrata da ti ih pro~itam." Lice Allahovog Poslanika, s.a.v.s., promijenilo se, ka`e Abdullah ibn Sabit. Rekao sam mu: ″Zar ne vidi{ promjenu na Poslanikovu, s.a.v.s., licu?″ Omer, r.a., rekao je: "Zadovoljni smo da nam samo Allah bude Gospodar, da nam islam bude vjera, i da nam Muhammed bude Poslanik." Allahov se Poslanik, ka`e, smirio i rekao: "Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj `ivot, da je me|u vama osvanuo Musa, pa ga vi slijedili, a mene napustili, bili biste u zabludi. Vi ste moj udio me|u narodima, a ja sam va{ me|u poslanicima."

* Objavljena poslije sure Hud. ** 1., 2., 3., i 7. ajet su objavljeni u Medini. 399 S Kur'anom i ovim Poslanikom Arapi su postali najčasniji narod, kad su prihvatili Kur'an kao vodilju, a Poslanika za svoga vođu. Kada su se, međutim, udaljili od njih, postali su plijen najnižih i najprljavijih naroda, kao kazna na oba svijeta za napuštanje svojih najviših vrijednosti.

″Kad Jusuf re~e svome ocu: ′O o~e moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloni{e′″ /4/

Allah Uzvi{eni ka`e: Podsjeti svoje sljedbenike, Mu-

hammede,. na doga|aj s Jusufom, kad on re~e svome ocu Ja'kubu, sinu Ishakovom, sinu Ibrahima, kako prenosi imam Ahmed od Ibn-Omera, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (611) ″Plemeniti, sin plemenitog,. sin plemenitog, sin plemenitog, Jusuf bin Jakub bin Ishak bin Ibrahim.″ Samo El-Buhari bilje`i ovo predanje. Ibn-Abbas ka`e: "San Allahovih Poslanika je objava". Govore}i o ovom snu, komen-tatori Kur'ana ka`u da "jedanaest zvijezda" predstavlja njegovu bra}u, a bilo ih je jedanaest, bez njega, dok Sunce i Mjesec predstavljaju njegovog oca i majku. Ovo se tuma~enje prenosi od lbn-Abbasa i drugih komentatora, a dato je nakon ~etrdeset godina, odnosno kada je podigao svoje roditelje. na Ar{, tj. svoj prijesto, a bra}u ostavio ispred sebe.

″...i oni mu se svi pokloni{e, pa on re~e: ′O o~e moj, ovo je tuma~enje mog sna nekada{njeg. Gospodar moj ga je ispunio.′″

12 Jusuf / Jusuf 662

″On re~e: ′O sinko moj, ne kazuj svoga sna bra}i svojoj, da ti ne u~ine kakvu pakost, {ejtan je doista ~ovjeku otvoreni neprijatelj.′″ /5/

Allah Uzvi{eni prenosi rije~i Ja'kubove njegovom

sinu Jusufu, kada mu je ispri~ao {ta je vidio u snu, koji zna~i pokornost bra}e Jusufu, iskazuju}i mu svoje po{tovanje i zahvalnost i padaju}i ni~ice iz po~asti, po{tovanja i veli~anja Jusufa. Ja'kub, a.s., pobojao se da taj san on ne ispri~a nekom od svoje bra}e, pa da ga iz zavisti ne ubiju. Zato mu ka`e: "ne kazuj svoga sna bra}i svojoj, da ti ne u~ine kakvu pakost", da ti ne pripreme kakvo lukavstvo i gurnu te u njega. Stoga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (612) "Kada neko od vas vidi ne{to u snu {to mu se dopada, neka o tome pri~a, a ako vidi ne{to {to prezire, nek se okrene nastranu i nek s lijeve strane tri puta otpljune i nek od Allaha zatra`i da ga sa~uva od zla toga sna. Neka o tome nikome ne govori i ne}e mu na{koditi." Odatle je uzeta naredba o skrivanju blagodati dok same ne budu vidljive, kao {to se navodi u hadisu: (613) "Ispunjavajte svoje potrebe tajno, jer svako ko posjeduje neku blagodat ima svoga zavidnika."

″I, eto tako, Gospodar tvoj }e tebe odabrati, i tuma~enju snova te nau~iti, i milo{}u Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao {to je prije obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. Gospodar tvoj, zaista, mudar je.″/6/

Allah Uzvi{eni prenosi Ja'kubove rije~i njegovom

sinu Jusufu: kao {to te je odabrao tvoj Gospodar i pokazao ti zvijezde, Sunce i Mjesec, kako ti se klanjaju, "tako }e Gospodar tvoj tebe odabrati" za Svoga vjerovjesnika, "i tuma~enju snova te podu~iti" "i milo{}u Svojom te obasuti", tj. {alju}i te kao poslanika i dostavljaju}i ti objavu, "Kao {to je prije obasuo pretke tvoje, Ibrahima", tj. Halilullaha (Allahovog prijatelja), "i Ishaka", njegovog sina. "Gospodar tvoj, zaista, sve zna i mudar je", tj. On zna gdje }e i kome spustiti Svoju objavu.

″U Jusufu i bra}i njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju.″/7/ ″Kada oni reko{e: Jusuf i brat njegov dra`i su na{em ocu od nas, a nas je ~itava skupina. Na{ otac, zaista, o~ito grije{i.′″ /8/ ″Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite, otac va{ }e se vama okrenuti, i poslije toga }ete dobri ljudi biti″, /9/ ″jedan od njih re~e: ′Ako ba{ ho}ete ne{to u~initi, onda Jusufa ne ubijte, ve} ga na dno nekog bunara bacite, uzet }e ga kakav kara-van.′″/10/

′

″

,

Allah Uzvi{eni govori da je u doga|aju sa Jusufom i

njegovom bra}om pouka i savjet onima koji se za to zanimaju. Kad oni reko{e: ′Jusuf i brat njegov dra`i su na{em ocu od nas′, kako }e na{ otac vi{e voljeti Jusufa i njegovog brata Benjamina (koji mu je bio brat i po ocu i po majci), ′a nas je ~itava skupina′, tj. zajednica. ′Na{ otac o~ito grije{i′, tj. nema prava nekoga drugog od nas vi{e voljeti.

Treba znati da nema dokaza da je me|u Jusufovom bra}om bilo vjerovjesnika. Iz navedenog konteksta vidi se da to nema osnova. Neki, naime, tvrde da je njima poslije upu}ivana objava, za {to se kao jedini argument navode Allahove rije~i: Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono {to se objavljuje nama, i u ono {to je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu i Ishaku, i Ja'kubu i potomcima.″ Allah Uzvi{eni ka`e da je On dostavljao objavu vjerovjesnicima; unucima potomaka Israilovih, spominju}i ih zajedno, jer su bili mnogobrojni, ali je svaki potomak iz loze ~ovjeka koji je bio jedan od Jusufove bra}e. Nemaju, prema tome, dokaze oni koji zastupaju mi{ljenje da je objava dolazila i Jusufovoj bra}i. Allah najbolje zna.

"Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite, otac va{ }e se vama okrenuti", tj. on se s vama natje~e u naklonosti va{eg oca, pa ili ga ubijte, ili ga bacite u kakav predio, kako biste ga se osloboditi, a otac ostao samo va{.

"...i poslije toga }ete dobri ljudi biti", tj. naumili su da se pokaju prije nego su po~inili grijeh. "Jedan od njih re~e" "Ne ubijajte Jusufa!", tj. nek vas mr`nja prema njemu ne vodi ubistvu. Oni ga, zapravo, nisu ni mogli ubiti, jer mu je Allah propisao da bude vjerovjesnik i da se nastani i vlada u Egiptu.

12 Jusuf / Jusuf 663

Allah ih je sprije~io da ga ubiju tako {to je jedan od njih rekao da ga bace u bunar, "uzet }e ga kakav karavan", tj. putnici, i tako }ete ga se osloboditi, "ako ba{ ho}ete ne{to u~initi", tj. ako ste ve} tako odlu~ili. Muhammed ibn Ishak ibn Jesar ka`e: "Saglasili su se da naprave velike grijehe - prekid rodbinske veze, neposlu{nost roditelju i nepokazivanje samilosti prema mla|em..., pa su sebi natovarili te`ak grijeh; da im Allah oprosti!″ 400

″′O o~e na{′, reko{e oni, ′za{to sumnja{ u na{a osje}anja prema Jusufu? Mi mu, zaista, `elimo dobro.′″/11/ ″Po{alji ga sutra s nama da se zabavi i razonodi, mi }emo ga, sigurno, ~uvati.″/12/

Kad se slo`i{e da ga bace u bunar, do|o{e ocu i

reko{e: "Za{to sumnja{ u na{a osje}anja prema Jusufu? Mi mu, zaista, `elimo dobro",... dok su istovremeno krili stvarne namjere iz zavidnosti prema bratu. ″Po{alji ga s nama″, "da se zabavi i razonodi", tj. da tr~i i igra se, "a mi }emo ga sigurno ~uvati", tj. brinuti o njemu.

″′Bit }e mi, doista, `ao ako ga odvedete, a pla{im se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili′, re~e Jakub.″/13/ ″′Kako }e ga vuk pojesti, a nas ovoliko!′, reko{e oni, ′mi bismo tada bili, zaista, izgubljeni.′″/14/

Allah Uzvi{eni iznosi odgovor Jakuba, a.s., svojim

sinovima: "Bit }e mi, doista, `ao da ga odvedete", te{ko }e mi pasti rastanak s njim do njegovog povratka, zbog njegove velike ljubavi za Jusufom, na kome su se pokazivali znakovi vjerovjesni{tva, tjelesne ljepote i moralne ~ednosti. "...a pla{im se da ga vuk ne pojede kad vi na njega ne budete pazili", tj. pla{im se da ga ne zanemarite, pa da ga vuk ne pojede.

"Kako }e ga vuk pojesti a nas ovoliko!", reko{e oni, mi bismo tada bili, zaista, izgubljeni", tj.

ako bi ga napao vuk, a nas toliko. Zaista bismo propali ako ga ne bismo za{titili. Ne}emo dozvoliti to jer smo mi grupa i ne bismo onda bili nikakvi ljudi kada bismo to dopustili.

400 Ovo, također, podupire tezu da Jusufova braća nisu bili vjerovjesnici. Jer ovakva djela, kao što su prekid rodbinske veze, neposlušnost roditeljima, nepokazivanje samilosti prema mlađima, pokušaj ubistva, laž ocu - sve to govori da onaj ko ima takve moralne osobine, ne može biti vjerovjesnik. Allah najbolje zna!

″I kada ga odvedo{e i odlu~i{e da ga bace na dno bunara, Mi mu objavismo: ′Ti }e{ ih o ovom postupku njihovu obavijestiti, a oni te ne}e prepoznati.′″/15/

Po{to ga bra}a uze{e od oca, nakon {to se

dogovori{e s njim, "odlu~i{e ga baciti na dno bunara", tj. svi se slo`i{e da ga bace na dno bunara, iskazuju}i poniznost, kako bi ga umirli i razveselili. Na polasku Ja'kub prigrli Jusufa, poljubi ga i prou~i mu dovu. Kada su izmakli o~evom pogledu, po~eli su ga grditi i udarati, a zatim ga svezali konopcem. Ako bi se obratio nekom od njih, on bi ga udario i izgrdio. Kada ga baci{e u bunar, on se uhvati rukama za ivicu bunara, ali ga oni izudara{e po rukama. Konopac presjeko{e na polovini udaljenosti od vode, pa Jusuf pade i potonu u vodu. Pope se poslije na jednu stijenu u vodi i tu osta...

″Mi mu objavismo: ′Ti }e{ ih o ovome njihovom postupku obavijestiti, a oni te ne}e prepoz -nati.′″ Allah Uzvi{eni, podsje}aju}i na Svoju blagost i milost i davanje olak{anja u tegobama i spu{taju}i objavu Jusufu, a.s., u toj te{koj situaciji, da pro~isti i ustali njegovo srce, ka`e: ″Ne tuguj, zbog stanja u kome se nalazi{, jer }e{ na}i dobar izlaz i Allah }e te pomo}i i na vi{i stepen podi}i. Ti }e{ ih obavijestiti {to su s tobom u~inili, ″a oni te ne}e prepoznati″, tj. oni ne}e shvatiti da si to ti.

″I uve~er do|o{e svom ocu pla~u}i.″/16/ ″′O o~e na{′, reko{e, ′bili smo oti{li da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod na{ih stvari, pa ga je vuk pojeo. A ti nam ne}e{ vjerovati iako istinu govorimo.′″/17/ ″I doneso{e ko{ulju njegovu la`nom krvlju okrvavljenu. ′U va{im du{ama je ponikla zla misao′, re~e on, ′i ja se ne}u jadati,

12 Jusuf / Jusuf 664

od Allaha tra`im pomo} protiv ovoga {to vi iznosite.′″/18/

Allah Uzvi{eni iznosi obmane koje su Jusufova

bra}a iznijela ocu, nakon {to su ga bacili u jamu, vrativ{i se, nave~er, "pla~u}i" i "tuguju}i" za Jusufom i izvinjavaju}i se zbog onoga {to se desilo; "Bili smo oti{li da se trkamo, a Jusufa smo ostavili kod na{ih stvari", tj. kod odje}e i hrane; "pa ga je vuk pojeo", a to je ono {to je Ja'kuba, a.s., pla{ilo i na {to je upozoravao.

"A ti nam ne}e{ vjerovati, iako istinu govorimo." Tj. mi znamo da nam ne}e{ povjerovati, iako pred tobom istinu govorimo. Jer kako }e{ nam vjerovati, kad si nas ve} optu`io za to, jer si se pobojao da ga ne pojede vuk, a stvarno ga je pojeo. I mi ti prigovaramo zbog nepovjerenja prema nama, zbog ~udnosti doga|aja i neobi~nosti koja nam se s time poklopila. "I doneso{e ko{ulju njegovu la`nom krvlju okrvavljenu", tj. izmisli{e, jer zakla{e janje i natopi{e Jusufovu odje}u njegovom krvlju, pretvaraju}i se da je to Jusufova ko{ulja u kojoj ga je vuk pojeo i da je to njegova krv. Zaboravi{e, me|utim, da pocijepaju ko{ulju, tako da ne uspje{e uvjerljivo proturiti la`i, kojim bi obmanuli Ja'kuba, a.s. Zato on ka`e: "U va{im je du{ama ponikla zla misao i ja se ne}u jadati", tj. protiv va{ih la`i i obmana koje navodite. ″A od Allaha ja tra`im pomo} protiv ovoga {to iznosite″, tj. {to spominjete od la`i i nemogu}ih stvari. A lijepa je strpljivost ona strpljivost u kojoj se ne jada, kao {to stoji u mursel hadisu.

"I do|e jedan karavan, te posla{e vodono{u svoga i on spusti vedro svoje. 'Mu{tuluk!', viknu on, 'evo jednog dje~aka!' I oni su ga kao trgova~ku robu sakrili, a Allah je dobro znao ono {to su uradili."/19/ "I prodado{e ga za jeftine pare, za nekoliko gro{a; jedva su ~ekali da ga se oslobode."/20/

Allah Uzvi{eni iznosi {ta se desilo sa Jusufom, kada

su ga ostavili u jami. Tu je bio tri dana, kada mu je Uzvi{eni naveo karavan, koji se spustio blizu bunara i poslao vodono{u u potrazi za vodom. Kada je vodono{a pri{ao bunaru i bacio kovu u njega, Jusuf, a.s., uhvatio se za nju i on ga je izvukao. Vide}i dje~aka obradovao se i viknuo: "Mu{tuluk, evo dje~aka!"

"I oni ga kao trgova~ku robu sakri{e", tj. sakri{e ga vodono{e od ostalog karavana, i reko{e: "Kupili smo ga od vlasnika vode", boje}i se da i ostali u tome ne u~estvuju, kada saznaju za njegov slu~aj. Allah Uzvi{eni, zatim, ka`e: "…a Allah je dobro znao ono {to su uradili", tj. {ta su uradila Jusufova bra}a i njegovi kupci; Allah je mo}an to izmijeniti i otkloniti, ali i Njegova mudrost i odredba unaprijed su utvr|eni i On pu{ta da stvari idu prema Njegovoj odredbi401, kao {to je to, tako|er, i aluzija Njegovom poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., da On zna za njegove tegobe koje mu ~ini njegov narod i da konac stvari pripada njemu, kao {to je bilo i sa Jusufom, a.s. Allah Uzvi{eni, zatim, ka`e: "I prodado{e ga za jeftine pare, za nekoliko gro{a." Uzvi{eni ka`e: Prodado{e ga njegova bra}a za neznatnu cijenu, koja je bila manja od najmanje.

"Jedva su ~ekali da ga se oslobode", tj. oni prema njemu nisu imali nikakve simpatije, pa da su ga zatra`ili i besplatno, oni bi ga dali. Ibn-Abbas, Mud`ahid i Ed-Dahhak ka`u da se li~na zamjenica u rije~i odnosi na Jusufovu bra}u, a ne na karavan. To je pouzdanije mi{ljenje, jer se Allahove rije~i "…jedva su ~ekali da ga se oslobode", odnose na njegovu bra}u, a ne na taj karavan, koji mu se obradovao, pa je ovo mi{ljenje pretegnulo. Tako ga je karavan prodao u Egiptu, njegovom upravniku.

"I onda onaj iz Misira, koji ga je kupio, re~e `eni svojoj: 'U~ini mu boravak prijatnim! Mo`e nam koristan biti, a mo`emo ga i posiniti!' I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji i nau~ismo ga tuma~enju snova - a Allah ~ini {ta ho}e, ali ve}ina ljudi ne zna."/21/ "I kad on stasa, Mi ga mudro{}u i znanjem obdarismo; tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine."/22/

Allah Uzvi{eni iznosi Svoju milost prema Jusufu,

a.s., kada mu {alje kupca iz Egipta, koji mu posve}uje veliku pa`nju i po~ast i preporu~uje ga svojoj porodici. Vidjev{i na njemu znakove dobrote i ~estitosti, re~e svojoj `eni: "U~ini mu boravak prijatnim! Mo`e nam koristan biti, a mo`emo ga i posiniti!" A kupac

401 Kažem: to je tako kako bi svako odabrao da radi što hoće, a zatim da bi svako bio nagrađen (ili kažnjen) po zasluzi, dobrim ili lošim. Jer, svaki čovjek ima izbor koji mu je omogućio Allah, dž.š., vezano za sve čime je zadužen, kako bi zaslužio nagradu ili kaznu.

12 Jusuf / Jusuf 665

je bio vezir (ministar finansija Egipta). Upravnik je bio vrlo pronicljiv kada je rije~ o Jusufu, {to se o~ituje iz njegovih rije~i: "U~ini mu boravak prijatnim." Allah Uzvi{eni, zatim, ka`e: "Eto tako, Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji", tj. kao {to ga spasismo od njegove bra}e, tako mu dadosmo lijepo mjesto u Egiptu, "i nau~ismo ga tuma~enju snova". "Allah ~ini {to ho}e", tj. kada On ne{to ho}e to se ne mo`e sprije~iti, ni odbiti. On je apsolutni Vladar svega. On ~ini {to ho}e, "ali ve}ina ljudi ne znaju", tj. ne shvataju Njegovu mudrost - da On ~ini {to ho}e. "I kad on stasa", tj. kad se Jusuf razvi umno i tjelesno i dosti`e stepen zrelosti, {to je bilo u osamnaestoj godini, "Mi ga mudro{}u i znanjem obdarismo", tj. vjerovjesni{tvom; "tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine", tj. on je dobro ~inio i bio pokoran Allahu Uzvi{enom.

"I po~e ga na grijeh navoditi ona u ~ijoj je ku}i bio, pa zaklju~a sva vrata i re~e: 'Hodi!' 'Sa~uvaj Bo`e!', uzviknu on, 'vlasnik me moj lijepo paz ; a oni koji dobro uzvrate zlim ne}enikad uspjeti.'" /23/

i

!

i

Allah Uzvi{eni govori o upravnikovoj `eni u ~ijoj je

ku}i u Egiptu `ivio Jusuf, kojoj je mu` savjetovao da uka`e po~ast i dostojanstvo Jusufu, ali ga je ona poku{ala zavesti i pozvala ga sebi, jer ga je jako zavoljela, zbog njegove tjelesne i du{evne ljepote, dobrote i otmjenosti. To ju je navelo da mu se dotjera, pozaklju~ava vrata i pozove ga k sebi.

"...i re~e: ′Hodi ′″, {to on energi~no odbi, "i uzviknu: Sa~uvaj Bo`e!, gospodar moj me lijepo paz ". Oni su svoga pretpostavljenog nazivali "gospodarem", tj. tvoj mu`, a moj gospodar, u~inio mi je boravak, tj. stan - ugodnim i prema meni se dobro ponio, pa ne}u na to uzvratiti ~ine}i blud sa njegovom `enom, "a oni koji dobro uzvrate zlim ne}e nikada uspjeti". Postoji razila`enje u mi{ljenju oko rije~i "Hodi!", tj. spremna sam ti, kako se prenosi od Ibn-Abbasa, Ebu-Abdurrahmana es-Sulemija, Ebu-Vaila, Ikrime i Katade. Neki ka`u da zna~i: "Do|i, pribli`i se!" Svako je od ovih zna~enja pribli`no, a Allah najbolje zna.

"I ona je bila po`eljela njega, a i on bi nju bio po`elio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao - tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Na{ iskreni rob." /24/

Na ovom se mjestu razilaze komentatori u

mi{ljenjima i izrazima, pa neki smatraju da se pod izrazom podrazumijeva ({ejtansko) do{aptavanje, pa se ka`e: "`elio ju je udariti", ili "`elio ju je za `enu", "pa `elio bi je, da nije vidio znak svog Gospodara", tj. nije je `elio.402 [to se, pak, ti~e "jasnog znaka" koji je vidio, prisutna su, tako|er, razli~ita mi{ljenja. Ispravno je to uzeti op}enito, kao {to je i Allah Uzvi{eni to ostavio op}enitim, bez svo|enja na jedan odre|eni znak ili dokaz.403 To je,

402 Rekao bih da je ovo istina, jer to dolikuje vjerovjesniku, sinu vjerovjesnikovom, koji je, također, bio vjerovjesnik i sin vjerovjesnika i časnom, sinu časnog, koji je, također, bio častan i sin časnog, tj. Jusufu el-Siddiku, vjerovjesniku, sinu vjero -vjesnika Jakuba, a ovaj sin vjerovjesnika Ishaka, a on sin vjerovjesnika Ibrahima, Allahovog prijatelja. Ovo dolikuje njegovom časnom položaju, s.a.v.s., jer da nije bilo jasnog Allahovog znaka, on bi je "poželio", ali pošto je bio jasan znak, on je nije poželio. 403 [to se tiče "jasnog znaka", koga je Jusuf vidio, navode se različita mišljenja... Neki kažu da mu se ukazala slika njegovog oca Jakuba, kako grize prst u ustima, drugi kažu da mu se, kad se približio vratima, ukazao lik upravnika Egipta, treći, opet, kažu da je pogledao u plafon na kome je pisalo: "Ne približavaj se bludu, jer to je razvrat i ružan put!" Neki kažu da je vidio druge znakove i slično. Ono što ja mislim, a Allah najbolje zna, pa ako sam u pravu - to je od Allaha, a ako griješim - to je od mene, pa se kajem Allahu, a to je "jasni dokaz" u 22. ajetu ove sure, koji glasi: "I kad on stasa, Mi ga mudrošću i znanjem obdarismo: ta Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine." Tj. pošto je Jusuf postao punoljetan, Allah mu je dao mudrost i znanje, tj. poslanstvo. A to se desilo prije nego ga je upravnikova žena pokušala zavesti, što se jasno vidi iz konteksta ajeta u kome se navodi počast koju mu je Allah ukazao poslanstvom... a prije ajeta u kome se navodi pokušaj zavođenja. Kada ga je, dakle, pokušala zavesti, bio je vjerovjesnik; Allah mu je dao spoznaju o vjerovjesništvu i stepenu ihsana/dobročinstva, tj. da iskazuje odanost Allahu kao da Ga očima vidi, pa ako on Njega ne vidi, Allah njega sigurno vidi. Jasni znak je, dakle, njegova spoznaja da je vjerovjesnik, da je potomak vjerovjesnika i da ga Allah vidi u svim situacijama, što je iskazano na kraju ajeta "tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine." Zato joj je odmah i bez kolebanja odgovorio: "Sačuvaj Bože!" Njegovo uvjerenje u stepenu ihsana nije dalo prostora da je poželi. Pa gdje, kada i kako bi se mogla onda desiti ta njegova želja...!? Jer on je bio smiren; uvjeren da ga Allah vidi i zna njegove tajne i tihe šapate. "I on reče: ′Sačuvaj Bože!′″ ...i potrča prema vratima, bježeći od nje, ali ga ona sustiže i uhvati za košulju s leđa, dok ih ne iznenadi dolazak njenog muža... Pa gdje je tu onda želja i šejtansko došaptavanje ružnog, uz tako uzvišen stepen koji mogu imati samo vjerovjesnici i njima slični? Tako, da nije vidio "jasni znak" od svoga Gospodara, on bi je poželio, ali on je vidio jasni znak, pa je nije poželio. Pošto je, dakle, bio jasan znak, otpala je želja. Allah Uzvišeni najbolje zna. On je najbolji upućivač na ono što je ispravno.

12 Jusuf / Jusuf 666

ustvari, znak kojim je Allah Uzvi{eni odvratio Jusufa da u~ini ru`no i poku|eno djelo.

"…tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud", tj. tako ga je On o~istio od ru`nih i poku|enih stvari u svim njegovim postupcima, "jer je on, uistinu, bio Na{ iskreni rob", tj. jedan od odlikovanih, ~istih i odabranih dobrotvora. Neka je na njega Allahov selam i blagoslov!

"I njih dvoje prema vratima potr~a{e - a ona razdera straga ko{ulju njegovu - i mu`a njezina kraj vrata zateko{e. 'Kakvu kaznu zaslu`uje onaj koji je htio `eni tvojoj zlo u~initi', re~e ona, 'ako ne tamnicu ili kaznu bolnu?'"/25/ "'Ona je poku{ala mene na grijeh navesti', re~e Jusuf. 'Ako je ko{ulja njegova sprijeda razderana, onda ona istinu govori, a on neistinu', primijeti jedan ro|ak njezin", /26/ "'a ako je ko{ulja njegova straga razderana, onda ona la`e, a on govori istinu.'"/27/ "I kad on vidje da je ko{ulja njegova straga razderana, re~e: 'To je jedno od va{ih lukavstava; va{a lukavstva su, zaista, velika!'"/28/ "Ti, Jusufe, ostavi se toga, a ti tra`i opro{tenje za grijeh svoj, jer si, zaista, htjela zgrije{iti!" /29/

Allah Uzvi{eni iznosi kako su oni potr~ali prema

vratima: Jusuf bje`e}I, a `ena mole}i ga da se vrati u ku}u i pristigav{i ga uhvatila ga za ko{ulju s le|a i razderala je. U tom stanju ugleda{e njenog mu`a na vratima, te ona varkom i obmanom poku{a izmijeniti svoj polo`aj i, pravdaju}i se pred mu`em, a optu`uju}i Jusufa, povika: "Kakvu kaznu zaslu`uje onaj kojije htio `eni tvojoj zlo u~initi...!?″ , tj. blud i nemoral,

l "ako ne tamnicu...", tj. da bude zatvoren, "ili kaznu bo nu", tj. da bude `estoko (fizi~ki) ka`njen. Jusuf, a.s., tada pobje|uje istinom, odbacuju}i zamku u koju ga je ona htjela uvaliti, pa iskreno ka`e: "Ona je poku{ala mene na grijeh navesti", iznose}i kako ga je ona pratila tegle}i ga za ko{ulju, dok je nije poderala. "Ako je ko{ulja njegova sprijeda poderana″, primijeti jedan ro|ak njezin, "ona istinu govori", on ju je poku{ao zavesti, jer po{to ju je pozvao, ona je odbila, gurnula ga u prsa i poderala mu ko{ulju, pa je istina ono {to ona ka`e.

"...a ako je ko{ulja njegova straga razderana, onda ona la`e a on govori istinu", {to se, uistinu, i desilo, po{to je on poku{ao pobje}i od nje, ona ga je uhvatila za ko{ulju da ga vrati i pocijepala mu je. [to se ti~e ~ovjeka koji je posvjedo~io, oko njega postoji nesuglasje. El-Avfi prenosi od Ibn-Abbasa, koji ka`e za ajet: "...posvjedo~i jedan svjedok iz porodice njene", da je to bio dje~ak. Isto se prenosi od Ebu-Hurejrea, Hisala ibn Jusufa, Hasana, Seida ibn D`ubejra i Ed-Dahhaka ibn Muzahima, da je to bilo dijete iz te ku}e. Prihvativ{i ovo mi{ljenje, Ibn- D`erir navodi o tome merfu' hadis od Ibn-Abbasa, u kome Allahov Poslanik, s.a.v.s., ka`e: (613) "Govorile su ~etiri malodobne osobe", me|u kojima je spomenuo Jusufovog svjedoka.

"I kad on vidje da je ko{ulja njegova straga razderana...", tj. po{to se njen mu` uvjeri u iskrenost Jusufa i u njenu la` u poku{aju da ga potvori, "To je jedno od va{ih `enskih lukavstava, re~e on", tj. to je kleveta kojom prljate ~ast ovog mladi}a.

"...va{a lukavstva su, zaista, velika". Tra`e}i od Jusufa da sakrije to {to se desilo, on ka`e: "Ti, Jusufe, ostavi se toga", tj. ne spominji to nikome, "a ti tra`i oprost za grijeh svoj", tj. za ono {to se desilo; {to si `eljela nauditi Jusufu i potvarati ga za ono u ~emu je nevin, "jer si, zaista, htjela zgrije{iti."

12 Jusuf / Jusuf 667

"I `ene u gradu po~e{e govorkati: 'Upravnikova `ena navra}ala momka svoga na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da veoma grije{i. "/30/ "I kad ona ~u za ogovaranja njihova, posla po njih, te im pripremi divane, dade svakoj od njih po no` i re~e: 'Iza|i pred njih!' A kad ga one ugleda{e, zadivi{e se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se poreza{e: 'Bo`e, Bo`e!', uskliknu{e, "ovo nije ~ovjek, ovo je melek plemeniti!"/31/ "'E to vam je onaj zbog koga ste me korile', re~e ona. 'Istina je da sam htjela na grijeh ga navratiti, ali se on odupro. Ako ne u~ini ono {to od njega tra`im, bit }e sigurno u tamnicu ba~en i poni`en.'"/32/ "'Gospodaru moj', zavapi on, 'dra`a mi je tamnica od ovoga na {to me one navra}aju! I ako Ti ne odvrati{ od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati.'"/33/ "I Gospodar njegov usli{a molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, sve ~uje i zna." /34/

′

Allah Uzvi{eni iznosi kako se slu~aj Jusufa i

upravnikove `ene pronio gradom, pa je svijet o tome po~eo pri~ati. "I `ene u gradu po~e{e govorkati", poput `ena dostojanstvenika Egipta, optu`uju}i upravnikovu `enu, govore}i: "Upravnikova `ena navra}ala momka svoga na grijeh", tj. pozivala mladi}a sebi, "i u njega se ludo zaljubila". Rije~ zna~i "ubita~na ljubav".

"Mi mislimo da veoma grije{i", tj. u ovom svom postupku.

"I kad ona ~u za ogovaranja njihova", tj. kada saznado{e za Jusufovu ljepotu i po~e{e govorkanja o tome, zamoli{e da ga vide, na {to ona "posla po njih", tj. pozva ih u goste, "te im

pripremi divane", tj. {iljteta, naslonja~e i hranu sa vo}em koje se no`em re`e. Zato Allah Uzvi{eni ka`e: "...i dadne svakoj od njih po no`", `ele}i im napraviti ve}u spletku nego {to su one njoj napravile, "i re~e: ′Iza|i pred njih′″, i on iza|e. "A kad ga one ugleda{e, zadivi{e se ljepoti njegovoj", tj. odu{evi{e se njegovom ljepotom i posjeko{e se po rukama dok su vo}e rezale, misle}i da vo}e re`u, a kad to osjeti{e, po~e{e jaukati. Tada upravnikova `ena re~e: "Vi ste to u~inile samo zato {to ste ga jednom vidjele..., a kako tek mene boli!?"

"Bo`e, Bo`e, uzviknu{e, ovo nije ~ovjek, ovo je melek plemeniti!" A zatim joj reko{e: "Ne}emo te vi{e grditi, nakon {to smo vidjele..." Jusufu, a.s., dato je pola ljepote, {to se temelji na sahih hadisu o Isra'u, gdje se ka`e da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pro{ao pored Jusufa, a.s., na tre}em nebu i rekao: (615) "Njemu je dato pola ukupne ljepote." Hamad ibn Seleme prenosi od Sabita, a ovaj od Enesa, koji ka`e da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (616) "Jusufu i njegovoj majci dato je pola ukupne ljepote." Zato i ka`u ove `ene: "Bo`e, Bo`e!", tj. Sa~uvaj bo`e!

"...ovo nije ~ovjek, ovo je melek plemeniti!" "E to vam je onaj zbog kog ste me korile" - re~e ona." Govore}i to, izvinjavala im se, jer je on bio dostojan da bude voljen zbog svoje ljepote i potpunosti.

"Istina je da sam ga htjela na grijeh navesti, ali se on odupro", tj. suzdr`ao se, a ta suzdr`anost je, zapravo, ljepota njegove }udi. Tako su se kod Jusufa sastala svojstva tjelesne i moralne potpunosti... Ona mu je, zatim, rekla prijete}i: "Ako ne u~ini ono {to od njega tra`im, bit }e sigurno u tamnicu ba~en i poni`en." Jusuf, a.s., tada se obra}ao Allahu, d`.{., da ga sa~uva od zla i `enskih spletki: "Gospodaru moj, povika on, dra`a mi je tamnica od ovoga na {ta me one navra}aju!", tj. od bluda.

"I ako Ti ne odvrati{ od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti″, tj. ako me prepusti{ samom sebi, ja ne mogu sam sebi na{tetiti, niti korist pribaviti, osim Tvojom snagom i mo}i! Ti si Onaj od Koga za{titu tra`im i na Koga se oslanjam! Ne prepu{taj me samom sebi, "da lahkomislen ne postanem". "I Gospodar njegov usli{a molbu njegovu", sa~uvav{i ga i za{titiv{i ga, pa se on uzdr`a od upravnikove `ene i radije izabra zatvor, {to je bio vrhunac moralne potpunosti, uprkos bujnosti svoje mladosti i ljepote, i pozivu svoje gospodarice, koja je, tako|er, bila izuzetno lijepa i bogata vladarka, pa se on ustegao, izabrav{i zatvor, iz straha pred Allahom i s nadom u Njegovu nagradu. Zato u dva sahiha stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: (617) "Sedam osoba Allah }e staviti u Svoj hlad, kada ne bude drugog hlada osim Njegovog, i to: pravednog imama (vo|u),... navode}i ih redom, dok nije spomenuo

12 Jusuf / Jusuf 668

~ovjeka koga pozove ugledna i lijepa `ena, a on ka`e: "Bojim se Allaha..."

"Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je nedu`an, da ga za neko vrijeme bace u tamnicu."/35/ "S njim su u tamnicu u{la jo{ dva momka. 'Ja sam sanjao da cijedim gro`|e', re~e jedan od njih. 'A ja, opet', re~e drugi, 'kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju. Protuma~i nam to, jer vidimo da si, zaista, dobar ~ovjek." /36/

Allah Uzvi{eni iznosi da su ga na neko vrijeme

zatvorili, nakon {to je utvr|ena njegova iskrenost i nevinost. Stavljen je u zatvor, po{to se vijest o tome pro{irila, obmanjuju}i svijet, da je on nju poku{ao zavesti. Zbog toga je, kad ga je vladar na kraju zatvorske kazne pozvao, odbio izi}i, dok se ne potvrdi njegova nevinost u onome {to je pripisano. Kad je to u~injeno, iza{ao je svijetla obraza i ~iste pro{losti. [to se pak ti~e dvojice mladi}a, koji su zajedno s njim bili u tamnici, jedan od njih bio je kraljev konobar, a drugi kuhar. Oni su Jusufa zavoljeli punim srcem, jer su vidjeli u njemu plemenitost, povjerenje, iskrenost, lijepo pona{anje, odanost ibadetu, dobro~instvo prema zatvorenicima, lije~enje bolesnih zatvorenika, zastupanje njihovih prava... Njih dvojica su usnila san - konobar da cijedi vino, pa mu je Jusuf protuma~io san da }e u zatvoru ostati tri dana, a zatim iza}i i opet slu`iti vladaru vino, a kuhar je u snu vidio kako na glavi dr`i hljeb, koji kljuju ptice, pa mu je Jusuf protuma~io da }e biti razapet i da }e ptice kljuvati njegovu glavu. Neki komentatori tvrde da im nije precizno objasnio snove, nego ih je namjerno ostavio nejasnima kako ne bi rastu`io onoga kome je protuma~eno da }e biti razapet, o ~emu }e uskoro biti govora... Ibn-D`erir prenosi od Abdullaha i Mes'uda, koji ka`e: "Oni nisu ni{ta vidjeli u snu, nego su se samo pretvarali da ga ispitaju." "'Nijedan obrok hrane ne}e vam donesen biti, a da vam ja prije ne ka`em {to }ete dobiti', re~e Jusuf. 'To je samo dio onoga ~emu me nau~io Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeru e i koji i onaj svijet ne priznaje'", /37/ "'i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne prili~i da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali ve}ina ljudi nije zahvalna.'"/38/

j

Jusuf, a.s., saop}ava im da }e im protuma~iti {to god vide u snu i saop}iti zna~enje prije nego se to desi.

Zato ka`e: "Nijedan obrok hrane ne}e vam donesen biti, a da vam prije ne ka`em {ta }ete dobiti." Mud`ahid ka`e: "On govori: 'Nijedan obrok hrane ne}e vam donesen biti', u toku dana, 'a da vam ja prije ne ka`em {to }ete dobiti.'" Sli~no misli i Es-Suddi. Zato on ka`e da ga je tome Allah podu~io, jer se on klonio onih koji ne vjeruju u Allaha i Sudnji dan, koji ne o~ekuju nagradu ni kaznu na drugom svijetu.

"…i ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba..." On, zatim, ka`e: "Ostavio sam put nevjerstva i mnogobo{tva i krenuo putem ovih Allahovih poslanika, neka je na sve njih Allahova milost i blagoslov. Ko bude na tom putu Allah }e uputiti njegovo srce, podu~iti ga onome {to nije znao, u~initi ga predvodnikom, koga }e drugi slijediti u dobru i u~initi ga poziva~em na Pravi put."

"…nama ne prili~i da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima." To je potvrda Allahove jedno}e, da nema drugog boga osim Njega i da Mu nema sau~esnika. Allahova je milost {to nam je to objavio i naredio. Njegova je milost prema ostalom svijetu {to nas je u~inio poziva~ima ljudi na to.

"…ali ve}ina ljudi nije zahvalna", tj. ne shva}a Allahove blagodati slanja ljudima poslanika i njihovog slije|enja u svemu {to im nare|uju i zabranjuju.

"O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemo}ni?"/39/ "Oni kojima se, mimo Njega, klanjate - samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci va{i - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali ve}ina ljudi ne zna." /40/

Po{to je Jusuf, a.s., u karakteru dvojice mladi}a

vidio sklonost i `elju da prihvate dobro i da ga poslu{aju, odlu~io ih je pozvati u tevhid - vjeru u Jedinog, Mo}nog Allaha, tuma~enjem njihovih snova, jer je takvo pokazivanje vjere bilo vrlo zna~ajno, pa je po~eo s njima razgovarati:

12 Jusuf / Jusuf 669

"O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznovrsni bogovi, ili Allah, Jedini i Svemo}ni?", tj. ^ijoj je mo}i, veli~ini i vlasti podvrgnuto sve {to postoji - ili ta bo`anstva koja {tujete i koja bogovima nazivate? Ta imena, koja su im nadjenuli preci va{i, koja ste vi naslijedili od njih, nemaju nikakva dokaza i upori{ta kod Allaha. Allah Uzvi{eni zato ka`e: "Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste nadjenuli, vi i preci va{i. Allah o njima nikakve dokaze nije objavio." Zatim im saop}ava: "Sud pripada jedino Allahu", Koji ima apsolutnu volju i vlast: "a On je naredio da se klanjate samo Njemu". Zatim Uzvi{eni ka`e: "To je jedina prava vjera″, tj. to je vjera u koju vas pozivam, vjera tevhida - Allahove Jedno}e i iskrenog djela Allahu. To je prava vjera, koju On voli i s kojom je zadovoljan, "ali ve}ina ljudi ne zna", tj. zbog toga ih je ve}ina mnogobo`aca. Po{to je zavr{io s pozivom dvojici drugova u tamnici, po~eo im je tuma~iti snove i, ne ponavljaju}i pitanje, re~e:

"O drugovi moji u tamnici, jedan }e od vas gospodara svoga vinom pojiti, a drugi }e raspet biti, pa }e mu ptice glavu kljuvati. Ono {to ste pitali samo to zna~i!"/41/ "A onome od njih dvojice za kojeg je znao da }e spasenbiti re~e: 'Spomeni me gospodaru svome!', ali {ejtan u~ini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, i Jusuf ostade u tamnici nekolike godine."/42/

!

On im, dakle, sop}ava: "O drugovi moji u tamnici, jedan}e od vas

gospodara svog vinom pojiti...", "a drugi }e raspet biti, pa }e mu ptica glavu kljuvati", tj. vladar }e ga razapeti, pa }e do}i ptica da mu kljuje glavu. Tako Jusuf, a.s., nije ni jednom od njih precizno rekao, kako ih ne bi rastu`io. Zato se i ka`e dvosmisleno... "…a drugi...″, {to je, ustvari, onaj koji je vidio da na glavi nosi hljeb. Es-Sevri prenosi od Ibrahima ibn Abdullaha, koji ka`e: "Nakon {to im je Jusuf, a.s., protuma~io to {to su tra`ili, oni reko{e: ′Mi nismo ni{ta u snu vidjeli′, ali im on na to odgovori: ′Ono {to ste pitali samo to zna~i.′ Ovakvo predanje prenosi se od Ibn-Mes'uda, kao {to su protuma~ili Mud`ahid i drugi, a su{tina je u tome

da onoga ko iznese la`ne snove obavezuje njihovo tuma~enje. Allah najbolje zna!

Imam Ahmed prenosi od Mu'avije, a on od Hujdeta, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (618) "Snovi su ~ovjeku samo predskazanje dok se ne protuma~e, a kad se protuma~e, ostvare se." U Musnedu Ebu-Jala prenosi se od Enesa (merfu' hadis): (619) "Snovi su ~ovjeku predskazanje dok se ne protuma~e, a kad se protuma~e, ostvare se." Kao {to se u istom Musnedu prenosi od Enesa merfu' hadis: (620) "Snovi ovise o onome ko ih prvi protuma~i."

"A onome od njih dvojice, za kojeg je znao da }e spasen biti, re~e: 'Spomeni me gospodaru svome ' - ali {ejtan u~ini, te ga on zaboravi spomenuti gospodaru svome." Jusuf, a.s., re~e onome za koga je znao da }e biti spasen: "Spomeni me gospodaru svome!", tj. podsjeti vladara na moj slu~aj, {to ovaj zaboravi. To su bile {ejtanske spletke, kako Allahovi miljenici ne bi izlazili iz zatvora, "ali {ejtan u~ini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome". Tj. {ejtan u~ini da to zaboravi onaj kome je Jusuf, a.s., rekao da spomene njegov slu~aj kod vladara.

"…i Jusuf ostade u tamnici nekoliko godina", a rije~ zna~i - izme|u tri i devet godina. Allah Uzvi{eni najbolje zna.

"I vladar re~e: 'Sanjao sam kako sedam mr{avih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih, sasu{enih. O velika{i, protuma~ite mi san moj, ako snove znate tuma~iti?'"/43/ "'Zbrkanih ti snova!', reko{e oni, 'mi snove ne znamo tuma~iti.'"/44/ "I tada, poslije toliko vremena, sjeti se jedan od one dvojice, onaj koji se spasio, i re~e: 'Ja }u vam protuma~iti san,

12 Jusuf / Jusuf 670

samo me po{aljite '"/45/ "'Jusufe, o prijatelju, protuma~i nam {ta zna~i: sedam mr{avih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasu{enih, - pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali.'"/46/ "'Sijat }ete sedam godina uzastopno', re~e, 'pa ono {to po`anjete u klasu ostavite, osim ono malo {to }ete jesti'", /47/ "'jer }e poslije do}i sedam te{kih koje }e pojesti ono {to ste za njih pripremili, ostat }e jedino ono malo {to }ete za sjetvu sa~uvati.'"/48/ "Zatim }e, poslije toga, do}i godina u kojoj }e ljudima ki{e u obilju biti i u kojoj }e cijediti."/49/

!

f ,

Allah Uzvi{eni odredio je da vladarevi snovi budu

povod Jusufovom, a.s., dostojanstvenom izlasku iz zatvora. Vladara je za~udio i zaprepastio ovaj san, pa je sabrao svoje ~arobnjake, velikane i zapovjednike i saop}io im san, ali oni nisu znali njegovo tuma~enje. Ispri~av{i mu se, reko{e da su to "zbrkani snovi", tj. pomije{ani i nejasni, "i mi snove ne znamo tuma~iti", tj. ~ak kad bi i bili istiniti, mi ih ne bismo znali protuma~iti. Sjetiv{i se, tada mladi} kome je Jusuf, a.s, rekao da ga spomene vladaru, nakon {to je bio zaboravio njegov slu~aj, re~e: "Ja }u vam protuma~iti san, samo me po{aljite!", tj. po{aljite me Jusufu u zatvor. I oni ga posla{e. Kad je do{ao, re~e mu: "Jusu e o prijatelju, protuma~i nam {ta zna~i...", iznijev{i vladarev san. Jusuf, a.s., tada protuma~i san, ne ljute}i se na mladi}a zbog zaboravljanja njegove poruke, pa re~e: "Sijat }ete sedam godina uzastopno", tj. imat }ete plodnost i ki{u sedam godina uzastopno, tuma~e}i rije~ (krave) kao godine, jer one oru zemlju iz koje se koriste plodovi i `itarice, koje ozna~avaju zelene klasove. Zatim ih uputi kako }e postupati u tim godinama, pa re~e: "pa ono {to po`anjete, u klasu ostavite, osim ono {to }ete jesti". Zna~i, {tedite `etvu u klasu sedam godina, kako bi du`e trajala, osim koli~ine koju budete tro{ili, a koja treba da bude vrlo mala. I ne pretjerujte, kako biste imali u narednih sedam godina, koje }e do}i poslije sedam plodnih i bogatih godina. To su mr{ave krave koje }e pojesti debele, jer }e neplodne godine pojesti ono {to su sabrali u plodnim godinama, {to predstavlja sedam suhih klasova... [to budete za sjetvu pripremili - to ne tro{ite. Zato ka`e: "…koje }e pojesti ono {to ste za njih pripremili, ostat }e jedino malo {to ste za sjetvu sa~uvali″. Zatim ih je obradovao da }e poslije neplodnih godina do}i plodna godina, u kojoj }e ljudima obilne ki{e padati i zemlja davati rod, pa }e ljudi cijediti, ono {to su po obi~aju cijedili - ulje, {e}er, a u to ulazi i mlijeko: "…i u kojoj }e cijediti", tj. musti...

"I vladar re~e: 'Dovedite mi ga!' I kad Jusufu izaslanik do|e, on re~e: 'Vrati se gospodaru svome i upitaj ga: '[ta je s onim `enama koje su svoje ruke porezale - vlasnik moj dobro zna spletke njihove!'"/50/ "'[ta se to dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navra}ale?', upita vladar. 'Bo`e sa~uvaj!', reko{e one, 'mi o njemu ni{ta ru`no ne znamo!' 'Sad }e istina iza}i na vidjelo', re~e upravnikova `ena, 'ja sam njega na grijeh navra}ala, on je istinu rekao.'"/51/ "Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih."/52/ "Ja ne pravdam sebe, ta du{a je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista pra{ta i samilostan je." /53/

Allah Uzvi{eni iznosi kako je vladar, nakon {to su

mu prenijeli tuma~enje njegovog sna, koje ga je zadivilo i uvjerilo, vidjev{i Jusufovu dobrotu, znanje i lijep odgoj u odnosu na ostale svoje podanike, rekao: "Dovedite mi ga." Kada mu izaslanik do|e s porukom, Jusuf odbi izi}i iz zatvora, dok vladar i njegovi podanici ne potvrde njegovu nevinost i dostojanstvo, zbog onoga {to mu je pripisano od upravnikove `ene, te da je zatvor bio nasilje i nepravda prema njemu.

"Vrati se gospodaru svome." U hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., navodi se pohvala Jusufu, a.s., i nagla{ava njegova dobrota i strpljivost. U dva sahiha i Musnedu navodi se predanje od Ebu-Hurejrea, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (621) "Mi mo`emo prije posumnjati nego Ibrahim, pa ipak on ka`e: ′Gospodaru moj, poka`i mi kako umrle o`ivljava{...′″ (2:260) "Neka se Allah smiluje Lutu, koji je tra`io jak oslonac. Da sam ostao u zatvoru koliko je ostao Jusuf, odmah bih prihvatio poziv izaslanika." Prenosi Ahmed od Ebu-Hurejrea, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., o ajetu: "...i upitaj ga: '[ta je sa onim `enama, koje su svoje ruke porezale - vlasnik moj dobro zna

12 Jusuf / Jusuf 671

spletke njihove'", rekao: (622) "Da sam ja na njegovom mjestu bio, sigurno bih po`urio s odgovorom i ne bih tra`io razloga."

"'[ta se to dogodilo kad ste Jusufa na grijeh navra}ale?' - upita vladar", prenosi Uzvi{eni rije~i vladara kada je sabrao `ene koje su ruke porezale kod upravnikove `ene i, obra}aju}i im se svima, iako je mislio na upravnikovu `enu, upita ih {ta su sa sobom u~inile kad su bile u gostima?

"Bo`e sa~uvaj!", reko{e one, "mi o njemu ni{ta ru`no ne znamo."

Tada "re~e upravnikova `ena: 'Sada }e istina na vidje o iza}i'", tj. jasno se pokazati, l

"ja sam njega na grijeh navra}ala, on je istinu govorio", tj. kad je rekao: "Ona je poku{ala menena grijeh navesti.″

"Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila." Priznala sam ovaj grijeh, ka`e ona, neka suprug moj zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila u tome, niti se desilo ono {to treba izbjegavati, nego sam htjela zavesti ovog mladi}a, ali se on ustegao. Zato sam priznala da zna da grijeh nisam po~inila."

"…jer Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih. Ja ne pravdam sebe." Ja ne pravdam sebe, ka`e ona, jer du{a govori i `eli, zato sam ga poku{ala zavesti, "…ta, du{a je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje", osim one koju Allah sa~uva od grijeha.

"Gospodar moj, zaista, pra{ta i samilostan je." Ove rije~i najbolje odgovaraju kotekstu razgovora. Sli~no mi{ljenje iznosi Maverdi u svome Tefsiru, koje podr`ava i imam Ebu- Abbas ibn Tejmijje, o ~emu je napisao posebno djelo.

Neki ka`u da su to rije~i Jusufa, a.s., koji ka`e: "Isto tako on neka zna da ga ja nisam iznevjerio", kod njegove `ene, "U njegovom odsustvu..." Prvo je mi{ljenje, me|utim, ja~e i izrazitije, jer se cio konekst razgovora odnosi na upravnikovu `enu u prisustvu vladara, dok Jusuf, a.s., tada nije bio prisutan, nego ga je vladar poslije doveo.404

404 Iz konteksta ajeta br. 52 i 53 vidi se da on ukazuje da su to riječi vladareve žene, ali to su riječi žene vjernice. Pa, da li je ona bila to?! Ako to ona nije bila, onda je preče da je to govor Jusufa, a.s.

"I vladar re~e: 'Dovedite mi ga, uzet }u ga u svoju svitu', i po{to porazgovara s njim, re~e mu: 'Ti }e{ od danas kod nas uticajan i pouzdan biti.'"/54/ "'Postavi me', re~e, 'da vodim brigu o stovari{tima u zemlji, ja sam zaista ~uvaran i znan.'"/55/ "I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdjeje htio; milost svoju Mi dajemo onome kome ho}emo i ne dopu{tamo da propadne nagrada onima koji dobra djela ~ine."/56/ "A nagrada na onom svijetu bolja je za one koji vjeruju i koji se grijeha ~uvaju." /57/

Nakon {to se potvrdila Jusufova, a.s., nevinost i

~istota od onoga {to mu je pripisano, Allah Uzvi{eni saop}ava da je vladar rekao: "Dovedite mi ga, uzet }u ga u svoju svitu", tj. u~initi ga ~lanom svoga vije}a. "…i po{to porazgovara{e s njim", tj. upozna njegovu u~enost i sposobnost, te tjelesnu i moralnu potpunost, re~e mu: "Ti }e{ od danas kod nas uticajan i pouzdan biti", tj. imat }e{ kod nas ugledno mjesto i povjerenje. Jusuf, a.s., re~e mu:

"Postavi me da vodim brigu o skladi{tima u zemlji, ja sam, zaista, ~uvaran i znan..." Dozvoljeno je, prema tome, ako potreba iziskuje, da ~ovjek pohvali sam sebe, ako su njegove osobine nepoznate. Zato on pripominje da mo`e biti pouzdan rizni~ar, koji ima znanja i pronicljivosti za taj posao, s obzirom da ga o~ekuju godine, o kojima ih je obavijestio, pa da postupa na najbolji i najispravniji na~in, {to je vladar dostojanstveno prihvatio. Zato Allah Uzvi{eni ka`e: "I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji″, tj. Egiptu,

"…boravio je ondje gdje je htio", tj. stanovao je gdje je htio, nakon patnji i zatvora, "…milost Svoju Mi dajemo onome kome ho}emo i ne dopu{tamo da propadne nagrada onima koji dobra djela ~ine", tj. Mi nismo dopustili da propadne Jusufova strpljivost, zbog tegoba koje su mu njegova bra}a nanijela, niti njegova strpljivost u zatvoru zbog upravnikove `ene.405 Zato mu je Allah poslije toga dao mir, pomo} i podr{ku.

"A nagrada na onom svijetu bolja je za one koji vjeruju i koji se grijeha ~uvaju." Allah Uzvi{eni ka`e da je nagrada koju je pripremio Jusufu, a.s., na budu}em svijetu ve}a i obilnija od vlasti i uticaja koje mu je dao na ovome svijetu, time {to je Jusufa, a.s., vladar Egipta, Rejjan ibn Velid, postavio za ministra, umjesto dotada{njeg upravnika Egipta, i pred njim primio islam. Ovo prenosi Mud`ahid, a neki tvrde da je Jusuf, a.s., poslije upravnikove smrti vjen~ao upravnikovu `enu.

405 Njegova strpljivost u iskušenju velikom kojim ga je iskušao Allah, dž.š., ukazuje na čistotu i čednost njegove duše, ustezanje od nemorala koji je od njega tražen i na njegov izlazak iz tih ogromnih iskušenja čistog i neporočnog.

12 Jusuf / Jusuf 672

"I do|o{e bra}a Jusufova i u|o{e k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznado{e."/58/ "I kad ih namiri hranom potrebnom, re~e: 'Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem va{im, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste, ne mo`e biti bolje, primam.'"/59/ "Ako mi ga ne dovedete, ne}ete vi{e od mene hrane dobiti i ne dolazite mi!"/60/ "Pobrinut }emo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista }emo tako postupiti', reko{e oni."/61/ "A Jusuf re~e momcima svojim: 'Stavite njihove stvari u tovare njihove oni }e ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet }e se vratiti.'"/62/

,

Jusufovo tuma~enje sna u potpunosti se obistinilo

pa je do{lo sedam plodnih godina, a iza njih je slijedilo sedam neplodnih. Za to vrijeme Jusuf, a.s., obavljao je ministarske poslove u Egiptu i bdio nad skladi{tima `itarica za vrijeme plodnih godina, sabrav{i ih na najbolji mogu}i na~in, ~ime je osigurao rezervu za sedam gladnih godina. Dolazio je narod Jusufu iz ostalih krajeva da nabavlja hranu, a me|u njima i njegova bra}a, po nare|enju njihovog oca, po{to je saznao da upravnik Egipta daje svijetu jeftino hranu. "I do|o{e bra}a Jusufova i u|o{e k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznado{e." Jusuf je lijepo izgledao u rasko{i vode}e dr`avne funkcije, pa njegovoj bra}i nije ni na um palo da bi to mogao Jusuf postati, te ga stoga nisu ni mogli poznati. On je njih, me|utim, prepoznao i po~eo s njima razgovarati, kao da ih ne poznaje: "[ta vas je dovelo u moju zemlju..?" Oni mu odgovori{e da su do{li zbog hrane. "Da vi niste kakve uhode?", upita ih Jusuf, a.s. "Bo`e sa~uvaj", reko{e oni. "Odakle ste", upita ih, opet, Jusuf, a.s. "Iz Kenana smo. Otac je vjerovjesnik, Jakub." "Ima li on jo{ djece, osim vas?", upita Jusuf, a.s. "Imao nas je dvanaest, pa je najmla|i oti{ao i nestao negdje u pustinji, a bio je ocu najdra`i od svih. Najmla|eg brata otac je zadr`ao da mu bude utjeha za razgovor." Potom je Jusuf, a.s., naredio da se njegova bra}a smjeste i ugoste: "Kad ih namiri potrebnom hranom", tj. izmjeri im i natovari,

"...re~e: 'Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem va{im!", tj. onoga {to ste ga spomenuli, kako bih znao da istinu govorite.

"Zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste primam da bolje biti ne mo`e", podsti~u}i ih da mu se opet vrate, a onda im, prijete}i, re~e:

"Ako mi ga ne dovedete, ne}ete vi{e hrane od mene dobiti", "i ne dolazite mi!" "Pobrinut }emo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista }emo tako postupiti", reko{e oni, tj. ne}emo {tedjeti truda da ga dovedemo, kako bi se uvjerio da je istina {to ti govorimo. "A Jusuf re~e momcima svojim", tj. dje~acima: "Stavite njihove stvari", koje su donijeli da im se u zamjenu za njih izmjeri hrana. "…u tovare njihove", u njihov prtljag; da oni ne znaju; "i opet }e se vratiti", s tim. Tj. Jusuf se pobojao da oni ne budu imali kakvu drugu robu s kojom bi do{li da im se da hrana.

"I po{to se vrati{e ocu svome, reko{e: 'O o~e na{, vi{e nam ne}e hranu davati. Zato po{alji s nama brata na{eg da bismo dobili hranu a mi }emo ga, zaista, ~uvati.'"/63/ "'Zar da vam ga povjerim kao {to sam prije povjerio brata njegova?', re~e on. 'Ali, Allah je najbolji ~uvar i On je najmilostiviji!'" /64/

,

Allah Uzvi{eni iznosi da oni, kada se vrati{e ocu,

"reko{e: ′O o~e na{, vi{e nam ne}e hranu davati′″, tj. sljede}i put, ako s nama ne po{alje{ brata Benjamina. Zato ga po{alji s nama, da bismo dobili hranu, a mi }emo ga ~uvati, tj. ponovo ga tebi vratiti, {to su mu obe}ali i za Jusufa. Sjetiv{i se njihovog obe}anja da }e mu i Jusufa vratiti, on re~e: "Zar da vam ga povjerim, kao {to sam prije povjerio brata njegova?" "Ali Allah je najbolji ~uvar i On je najmilostiviji!", tj. On }e se smilovati na moju starost, slabost i osje}anje prema mome sinu i molim Allaha da mi ga vrati i da me s njim sastavi. On je najmilostiviji.

12 Jusuf / Jusuf 673

"A kada otvori{e tovare svoje i na|o{e da su im vra}ene stvari nj hove, oni reko{e: 'O o~e na{, {ta mo`emo vi{e po`eljeti? Evo, vra}ene su nam stvari na{e, i hranom }emo ~eljad na{u namiriti, i brata na{eg }emo ~uvati, a i jedan kamilin tovar hrane vi{e dobit }emo; to je neznatan tovar.'"/65/ "'Ja ga s vama ne}u poslati', re~e, 'dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da }ete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate.' I po{to mu se oni zakle{e, on re~e: 'Allah je jamac za on {to smo utana~ili!′″/66/

i

Kad Jusufova bra}a otvori{e svoje tovare, na|o{e

svoje stvari vra}ene. "…oni reko{e: ′O o~e na{, {ta mo`emo vi{e po`eljeti?′″, tj. {ta bismo po`eljeli poslije ovoga... "Evo, vra}ene su nam stvari na{e", a mjera nam nije umanjena, "i hranom }emo ~eljad na{u nahraniti". Ako po{alje{ na{ega brata s nama, donijet }emo hranu ~eljadi na{oj.

"…i brata na{eg }emo ~uvati, a i jedan kamilin tovar hrane vi{e }emo dobiti", jer je Jusufovom ~ovjeku davao po jedan kamilin tovar, "…to je neznatan tovar", tj. to je neznatno u pore|enju sa uzimanjem njihovog brata, {to bi odgovaralo tome.

"Ja ga s vama ne}u poslati", re~e, "dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete", tj. ne obave`ete se da }ete ispuniti dogovor i obe}enje "da }ete mi ga, doista, vratiti, osim ako ne nastradate", tj. ne budete savladani pa ga ne mognete spasiti. "I kada mu se zakle{e", potvrdi im to i re~e: "Allah je jamac za ono {to smo utana~ili." Ibn- -Ishak ka`e: "On je to u~inio jer je bilo nu`no da ih po{alje po hranu, koja im je bila neophodna - pa ih je poslao."

"'O sinovi moji', re~e onda, 'ne u azite na jednu kapiju, ve} na razne kapije, a ja vas ne moguspasiti od onoga {to vam Allah odredi; mo} pripada jedino Njemu ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!'"/67/ "I kad u|o{e onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu po{te|eni onoga {to im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila `elja Jakubova, koju je izvr{io, a on je, u stinu, veliki znalac bio, zato {to smo ga Mi nau~ili, ali ve}ina ljudi ne zna."/68/

l

,

i

"

Allah Uzvi{eni iznosi da je Jakub, a.s., naredio

sinovima, kada ih je otpremio sa Benjaminom u Egipat, da ne ulaze na jednu kapiju, nego da u|u na vi{e kapija, boje}i se da im ljudski uroci ne na{kode, jer oni, uistinu, postoje i mogu konjanika s konja skinuti. Jer, oni su bili fizi~ki lijepi i elegantni. "…a ja vas ne mogu spasiti od onoga {to vam Allah odredi", tj. ova opreznost ne}e sprije~iti Allahovu volju i odredbu, jer Allah kada ne{to ho}e, ne mo`e Ga niko sprije~iti u tome. "…mo} pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju." "I kad u|o{e onako kako im je otac njihov naredio, to im nije nimalo pomoglo da budu po{te|eni onoga {to im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila `elja Jakubova, koju je izvr{io." Ka`u da je to otklanjanje uroka s njih. "...a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato {to smo ga Mi nau~ili." Ibn- D`erir ka`e: "Znalac, zato {to smo ga Mi podu~ili", "ali ve}ina ljudi ne znaju .

"I kad izi|o{e pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i re~e: 'Ja sam, doista, brat tvoj i ne `alosti se zbog onog {to su oni uradili.'"

12 Jusuf / Jusuf 674

/69/ "I po{to ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu ~a{u u tovar brata svoga, a poslijejedan glasnik stade vikati: 'O karavanu, vi ste, doista, kradljivci!'"/70/ "Oni im pristupi{e i upita{e: '[ta to tra`ite?'" /71/ "Tra`imo vladarevu ~a{u', odgovori{e. 'Ko je donese, dobit }e kamilin tovar hrane Ja za to jam~im.'" /72/

.

Kada stigo{e Jusufova bra}a, a s njima i njihov brat

Benjamin, Jusuf, a.s., lijepo ih ugosti i ukaza im veliku pa`nju i po~asti, a onda se odvoji sa svojim bratom (po ocu i majci) Benjaminom, i upozna ga o svom slu~aju i saop}i mu da je on njegov brat, te da se ne `alosti {to su oni njemu napakostili. Re~e mu da to ne kazuje bra}i, a onda se dogovori{e da on na|e na~ina kako bi ostao kod njega.

Po{to Jusuf, a.s., opremi bra}u, natovariv{i im deve hranom, naredi svojim momcima da stave vladarev pehar u Benjaminov prtljag, da niko ne vidi, a onda telal povika. "O karavanu, vi ste doista kradljivci!" Okupiv{i se oko telala, zapita{e: "[ta to tra`ite?" "Tra`imo vladarev pehar, reko{e", tj. njegov pehar kojim se mjeri.

"Ko ga donese, dobit }e kamilin tovar hrane", {to se ti~e nagrade, "Ja za to jam~im", {to se ti~e garancije.

'"Allaha nam', reko{e oni, 'vi znate da mi nismo do{li da ~inimo nered na zemlji, i mi nismo kradljivci.'"/73/ "'A kakva mu je kazna ako ne govorite istinu?', upita{e."/74/ "'Kazna je onome u ~ijem se tovaru na|e - sam on', odgovori{e. 'Eto tako mi ka`njavamo kradljivce.'" /75/ "I on po~e s vre}ama njihovim, prije vre}a brata svoga, a onda izvadi ~a{u iz vre}e brata svoga. Mi pou~ismo Jusufa da tako varku izvede. On po vladarevu zakonu nije mogao uzeti kao roba brata svoga, ali je mogao s Allahovim dopu{tenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi ho}emo, a nad svakim znalcem ima jo{ znaniji."/76/

Po{to ih ovi momci optu`i{e za kra|u, Jusufova

bra}a reko{e: "Allaha nam"- reko{e oni - "vi znate da mi nismo do{li da ~inimo nered na zemlji i mi

nismo kradljivci", tj. uvjerili ste se u na{e pona{anje otkako ste nas upoznali. Momci im reko{e: "A kakva mu je kazna?", tj. kradljivcu, "ako ne govorite istinu", tj. ako na|emo me|u vama kradljivca.

"Kazna je onome u ~ijem se tovaru na|e - sam on - odgovori{e." "Eto tako mi ka`nja-vamo kradljivce." Takav je bio Ibrahimov, a.s., zakon; da se kradljivac preda onome od koga je ukrao. To je ono {to je `elio i Jusuf, a.s. Zato po~e pretragu prvo njihovog prtljaga, prije prtljaga svoga brata. "Tako Mi pou~ismo Jusufa da varku izvede." To je varka koju Allah voli i kojom je zadovoljan, jer sadr`i i mudrost i korist.

Allah Uzvi{eni, zatim, ka`e: "Mi uzvisujemo onoga koga Mi ho}emo", {to je kao Njegove rije~i: "Allah }e na visoke stepene uzdignuti one me|u vama koji vjeruju..." (58:11) "…a nad svakim znalcem ima znaniji". Ibn Abbas ka`e: "Ovaj je znaniji od ovoga, a ovaj od ovoga, a Allah je iznad svakog znalca." Katade ka`e: "Sve dok se znanje ne spoji sa Allahom - od Njega je po~elo, nau~nici su ga uzeli i Njemu se vra}a."

"'Ako je on ukrao', reko{e oni, 'pa i prije je brat njegov krao!' I Jusuf im ne re~e ni{ta. 'Vi ste u gorem polo`aju', pomisli u sebi, Allah dobro zna kako je bilo to o ~emu govorite."/77/ "'O upravni~e', reko{e oni, 'on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si dobar ~ovjek.'"/78/ "'Sa~uvaj Bo`e', re~e, 'da uzmemo nekog drugog do onoga u koga smo na{ predmet na{li! Tada bismo zaista bili nepravedni!'" /79/

Pravdaju}i se, Jusufova bra}a, po{to su vidjeli da je

posuda izva|ena iz njegovog prtljaga, reko{e: "Ako je ukrao, pa i brat njegov je prije krao", misle}i na Jusufa, a.s., "I Jusuf to pritaji u du{i", tj. rije~i koje }e do}i poslije, a to je: "Vi ste u gorem polo`aju", pomisli u sebi, "Allah dobro zna to o ~emu govorite", tj. to {to spominjete. Ovo je Jusuf, a.s., rekao u sebi, ne izjavljuju}i pred njima. To je kur'anska metoda skrivanja misli, prije nego {to se ka`e rije~ima, {to je ~esta upotreba u Kur'anu, hadisu, jeziku, prozi i poeziji.

12 Jusuf / Jusuf 675

Po{to je, na osnovu priznanja njegove bra}e, utvr|eno da je pehar uzeo Benjamin, i odlu~eno da on ostane kod Jusufa, njegova bra}a po~e{e nje`no moliti: "O upravni~e", reko{e oni, ″on ima vrlo stara oca″, koji ga mnogo voli i razgovara se s njim, umjesto sina koga je izgubio, "pa uzmi jednog od nas umjesto njega!", tj. da umjesto njega bude. "Mi vidimo da si dobar ~ovjek", tj. pravedan i dobro~initelj. "Sa~uvaj Bo`e" - re~e on - "da uzmemo nekoga drugog do onoga u koga smo na{u stvar na{li", tj. kao {to ste rekli i priznali. Jer, ako bismo u~inili to {to tra`ite, "tada bismo, zaista, bili nepravedni!", tj. uzeli bismo nevinog umjesto krivca.

"I kad izgubi{e svaku nadu, odvoji{e se ustranu da se posavjetuju. 'Zar ne znate', re~e najstariji me|u njima, 'da ste se svom ocu Allahom zakleli, a i prije Jusufa upropastili. Ne}u napustiti ovu zemlju dok mi to moj otac ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji.'"/80/ "Vratitese svom ocu pa recite: 'O o~e na{, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono {to smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga {to je bilo su|eno ~uvati.'"/81/ "Pitaj grad u kome smo boravili i karavan s kojim smo do{li. Mi, zaista, govorimo istinu!"/82/

Po{to Jusufova bra}a izgubi{e nadu da }e uvjeriti

Jusufa da im vrati brata Benjamina, zbog njihove ~vrste obaveze ocu da }e ga vratiti, "izdvoji{e se ustranu..." "da se posavjetuju", tj. da se dogovore. "Najstariji me|u njima", koji je svojevremeno savjetovao da Jusuf ne bude ubijen nego da bude ba~en u jamu, re~e: "Zar ne znate da ste se ocu svom Allahom zakleli", da }ete mu ga vratiti; vidjeli ste kako se je te{ko pravdati za to, "…a i prije Jusufa upropastili", tj. {to ste mu prije Jusufa uni{tili.

"Ne}u napustiti ovu zemlju, dok ne bude zadovoljan da mu se vratim", "ili dok Allah u moju korist ne presudi", tj. da mi omogu}i da uzmem brata,

"a On je Sudija najbolji". Zatim im naredi da izvijeste oca o tome {ta se desilo, pa mo`da i primi njihovo opravdanje.

"…a mi se nismo mogli ovoga {to je bilo su|eno sa~uvati", tj. mi ne znamo da je Benjamin ne{to ukrao, mi smo samo pitali upravnika kakva je kazna za kradljivca, a on je rekao - uzimanje njega samog. "Pitaj grad u kome smo boravili", tj. Egipat, "i karavan s kojim smo do{li", tj. pitaj za na{u iskrenost, ~uvanje i za{titu. "Mi, zaista, istinu govorimo!", o tome {to ti govorimo, tj. da je on ukrao i da su ga zbog toga uzeli.

"'Nije tako', re~e Jakub, 'u du{ama va{im ponikla je z a misao, i ja se ne}u jadati, nadam se da }e mi Allah sve vratiti; uistinu. On sve zna i mudar je.'"/83/ "I okrenu se od njih i re~e: 'O Jusufe, tugo moja!′, a o~i su mu pobijeljele od jada, bio je vrlo poti{ten."/84/ "'Allaha nam', reko{e oni, 'ti toliko spominje{ Jusufa da }e{ te{ko oboljeti ili umrijeti!'"/85/ "'Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono {to vi ne znate', re~e on."/86/

l

′ l

Jakub im re~e, kao {to im je rekao kad su mu

donijeli Jusufovu ko{ulju, la`nom krvlju poprskanu: Nije tako′, re~e Jakub, ′u du{ama va{im

ponikla je z a misao, i ja se ne}u jadati′″, misle}i da su u~inili isto kao i sa Jusufom, mole}i Allaha da mu vrati trojicu sinova: Jusufa, Benjamina i Rubela, najstarijeg sina, koji je ostao u Egiptu, ~ekaju}i o~evu odluku - ili da se s njegovim dopu{tenjem vrati, ili da uspije tajno uzeti brata Benjamina. Zato on ka`e: "...nadam se da }e mi ih Allah sve vratiti. On sve zna", o mom stanju, " i mudar je", u Svojoj mo}i i odredbama. "I okrenu se od njih i re~e: 'O Jusufe, tugo moja!'", tj. tuga za dvojicom sinova obnovi mu `alost za Jusufom, "a o~i mu pobijelje{e od tuge, bio je vrlo poti{ten", tj. {utio je - nije se na to `alio Allahovim stvorenjima. Tada mu sinovi pokaza{e nje`nost i sa`aljivost, i reko{e: "Allaha nam, ti toliko spominje{ Jusufa", tj. neprekidno ga spominje{, "da }e{ te{ko oboljeti", tj. oslabiti; "ili umrijeti″, tj bojimo se da }e{ nastradati. "Ja tugu svoju i jad svoj samo pred Allaha iznosim", re~e on.

12 Jusuf / Jusuf 676

"...i od Allaha znam ono {to vi ne znate", tj. ja znam da su Jusufovi snovi istiniti i da }u se ja Njemu pokloniti."

"O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu."/87/ "I kad oni izi|o{e pred Jusufa, reko{e 'O upravni~e, i nas i ~eljad na{u pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju jer Allah doista nagra|uje one koji milostinju udjeljuju.'"/88/

:

,

,

j

Allah Uzvi{eni iznosi da je Jakub, a.s., poslao sinove

da ispitaju slu~aj Jusufa i Benjamina, zahtijevaju}i od njih da ne o~ajavaju, niti da gube nadu u Allaha u svojim namjerama, jer nadu u Njegovu milost gube samo nevjernici. "I kad oni izi|o{e pred Jusufa",

"O upravni~e i nas i ~eljad na{u pritisla je nevolja", tj. neplodna godina i manjak hrane; "…donijeli smo malo vrijedne stvari", tj. donijeli smo protuvrijednost robe za koju `elimo da uzmemo, ali je ona mala. U osnovi rije~ zna~i odbijanje ne~ega zbog njegove slabosti (male vrijednosti).

Govore}i dalje o njima, Allah Uzvi{eni prenosi njihove rije~i: "…ali ti nama podaj punu mjeru", tj. daj nam za ovu malu vrijednost, kao {to si nam davao prije toga, "i udijeli nam milostinju". Ibn-D`erir ka`e: "Udijeli nam milostinju, zna~i: vrati nam brata." Ibn-D`erir prenosi od Mud`ahida da je on upitan: "Da li je mekruh - poku|eno, da ~ovjek u dovi ka`e: "Bo`e, udijeli Mi milostinju!", pa je odgovorio: "Da, jer milostinja pripada onome ko tra`i nagradu″, "jer Allah doista nagra|u e one koji milostinju udjeljuju."

"'A znate li', upita on, '{ta ste s Jusufom i bratom njegovim nepromi{ljeno uradili?'" /89/ "'A da ti nisi, uistinu, Jusuf?', povika{e oni. 'Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah

nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, ne}e dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela ~ine.'"/90/ "'Allaha nam', reko{e oni, 'Allah te je nad nama uzvisio, mi smo, zaista, zgrije{ili!'"/91/ "'Ja vas sada ne}u koriti', re~e, 'Allah }e vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!'"/92/

Allah Uzvi{eni iznosi kako su Jusufova bra}a

saop}ili Jusufu da ih je pogodila su{a i nedostatak hrane, spominjaju}i oca i njegovu `alost za gubitkom dvojice sinova, uspore|uju}i to sa njegovom vla{}u i mo}i da pomogne, na {to Jusufa, a.s., obuze samilost i sa`aljenje prema ocu i bra}i, a njihov pla~ ga savlada i on im priznade i re~e: "A znate li {ta ste s Jusufom i bratom njegovim nepromi{ljeno uradili?" O~ito je, a Allah najbolje zna, da se Jusuf, a.s., njima predstavio po Allahovoj odredbi, kao {to se s Allahovom odredbom, tako|er, prikrio prva dva puta ranije. Kada je situacija postala mu~na i napeta, Allah ga osloba|a tih muka, pa on ka`e: "Da li se sje}ate" {ta ste nepromi{ljeno u~inili sa Jusufom i njegovim bratom, {to vas je navelo da u~inite grijeh, na {to oni reko{e: "A da ti nisi, uistinu, Jusuf?", tj. za~udi{e se njegovom prikrivanju od njih tokom dvije godine otkako su kod njega, iako ih je on znao, pa ga upita{e: "A da li ti nisi, uistinu, Jusuf?", povika{e oni. "Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao", tj. sastavio nas poslije rastanka dugih godina.

"…ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, u stinu, ne}e dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela ~ine. ″Allaha nam″, reko{e oni, "Allah te je nad nama uzvisio". Govore}i to oni su mu odali priznanje, po~ast, fizi~ku, moralnu i vladarsku prednost nad njima i priznali poslanstvo, po mi{ljenju onih koji njima ne pripisuju poslanstvo, kao i svoj grijeh prema njemu.

i

"Ja vas sada ne}u koriti", re~e, nego im velikodu{no oprosti, dodav{i uz to dovu za oprost, govore}i: "Allah }e vam oprostiti, od milostivih on je najmilostiviji!"

Zatim im re~e:

"Ovu ko{ulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on }e progledati, i svu ~eljad svoju mi dovedite!"/93/ "I kad karavana napusti

12 Jusuf / Jusuf 677

Misir, otac njihov re~e: 'Ja zbilja osje}am miris Jusufov, samo ne recite da sam pomatuhio.'" /94/ "'Allaha nam', reko{e oni, 'ti i sada kao i prije grije{i{.'"/95/

On im tada re~e: "Ovu ko{ulju moju odnesite i na lice moga

oca je stavite, on }e progledati", a bio je od velikog pla~a ve} oslijepio, "i svu ~eljad svoju mi dovedite", tj. sve potomke Jakubove.

"I kad karavan napusti Misir", tj. iza|e iz Egipta, "otac njihov re~e", tj. Jakub, a.s., ostaloj porodici svojoj: "Ja zbilja osje}am miris Jusufov, samo ne recite da sam pomahnitao", pa da ka`ete da sam star i senilan. Tj. po{to je karavan krenuo, puhnuo je vjetar i donio Jakubu, a.s., miris Jusufove ko{ulje sa udaljenosti od osam dana hoda... Smisao gornjeg je: Kad mi ne biste rekli da sam star i senilan i da gluposti govorim, rekao bih vam da osje}am miris Jusufov. Oni mu reko{e: "Ti si i sada, kao i prije, u zabludi." Ibn-Abbas ka`e: ″′Ti kao i prije grije{i{.′ To su grube rije~i, koje ne bi trebali kazati ocu, niti Allahovom poslaniku, s.a.v.s." Sli~nog su mi{ljenja Es-Suddi i drugi.

"A kad glasono{a radosne vijesti do|e, on stavi ko{ulju na lice njegovo i on progleda. 'Zar vam ne rekoh', re~e,'da ja znam od Allaha ono {to vi ne znate.'"/96/ "'O o~e na{', reko{e oni, 'zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista, zgrije{ili.'"/97/ "'Zamolit }u Gospodara svoga da vam oprosti', odgovori on, 'jer On pra{ta i On je milostiv.'" /98/

Mud`ahid i Es-Suddi ka`u da je Jehuza, sin

Jakubov, donio Jusufovu ko{ulju i stavio je na lice o~evo, pa je on progledao. Na {to on re~e sinovima: "Zar vam ne rekoh da ja znam od Allaha ono {to vi ne znate", tj. znam da }e mi ga Allah vratiti i zato vam rekoh: "Ja, zbilja, osje}am miris Jusufov, samo ne recite da sam pomahnitao." Tada oni sa`aljivo reko{e ocu: "O~e na{, zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista, zgrije{ili." "Zamolit }u Gospodara svoga da vam oprosti", odgovori on, ″jer On pra{ta i On je milostiv", tj. ko Mu se pokaje, On prima njegovo pokajanje. Ibn Mes'ud i jedan broj tabi'ina ka`u: da im je Jakub, a.s., odgodio tra`enje oprosta do sehura - zore. Ibn- D`erir prenosi od Mehariba ibn Desara, koji ka`e: "Dolaze}i jednom

prilikom u d`amiju Omer, r.a., ~uo je nekog kako moli: 'Bo`e moj, zvao si me, pa Ti se odazivam, naredio si mi, pa Ti se pokoravam, a ovo je vrijeme sehura, pa mi oprosti.' ^uo je da glas dolazi iz ku}e Abdullaha ibn Mes'uda, pa ga je upitao o tome, a on mu je odgovorio: 'Jakub, a.s., odgodio je svojim sinovima do sehura svoje rije~i: 'Zamolit }u Gospodara svoga da vam oprosti.'"

"I kad izi|o{e pred Jusufa, on privi roditelje svoje na grudi i re~e: 'Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, oslobo|eni!'"/99/ "I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi pokloni{e, pa on re~e: 'O o~e moj, ovo je tuma~enje moga sna nekada{njeg. Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon {to je {ejtan izme|u mene i bra}e moje bio razdor posijao. Gospodar moj je, zaista, milostiv onome kome On ho}e, i On, zaista, sve zna i mudar je!'" /100/

Allah Uzvi{eni govori o dolasku Jakuba, njegovih

sinova i porodice iz Ken'ana Jusufu, a.s., u Egipat. Do~eku su prisustvovali Jusuf, a.s., vladar Egipta, prin~evi i drugi visoki dostojanstvenici. Allah Uzvi{eni ka`e: "On privi roditelje svoje na grudi i re~e: 'Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, oslobo|eni.'" Tj. od svake tegobe i su{ne godine. Allah je odredio da Jakubov dolazak padne u sedam su{nih godina. Neki ka`u, Allah najbolje zna, da je Allah podigao stanovnicima Egipta ostale su{ne godine, blagoslovom dolaska Jakuba, a.s.

Uzvi{eni Allah, zatim, ka`e: "I on roditelje svoje postavi na prijesto", tj. posadi ih na svoj prijesto. "...i oni mu se pokloni{e", tj. pokloni{e mu se roditelji i ostala bra}a, a bilo je jedanaest mu{karaca, "pa on re~e: 'O o~e moj, ovo je tuma~enje moga sna nekada{-njeg'", tj. onoga {to ga je prije ispri~ao svome ocu. "…sanjao sam jedanaest zvijezda..." Naklon je bio dozvoljen u njihovom vjerozakonu, pa su se oni, prilikom pozdrava starijeg, klanjali. Ovo je bilo dozvoljeno od Adema, do Isaa, a.s., ~ijim je sljedbenicima zabranjeno, a posve}eno, isklju~ivo, Uzvi{enom Gospodaru. U hadisu Allahovog Poslanika,

12 Jusuf / Jusuf 678

s.a.v.s., stoji (623) kako je Mu'az i{ao u [am, pa je vidio da se tamo klanjaju svojim patrijarsima, pa, kada se vratio, poklonio se i on Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. "[ta je to, Mu'aze", upita ga Allahov Poslanik, s.a.v.s., a on odgovori: "Vidio sam ih kako se klanjaju svojim patrijarsima, a ti si dostojniji da ti se klanjamo", na {to Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: "Da sam ikom naredio da se klanja, naredio bih `eni da se klanja svome mu`u, zbog prava koje on ima prema njoj." Ovdje je namjera da se istakne da je po~asno klanjanje bilo dozvoljeno u njihovim vjerozakonima, zbog ~ega su se njemu i poklonili. Jusuf, a.s., tada re~e: "O o~e moj, ovo je tuma~enje moga sna nekada{njeg", tj. ovo je bio cilj, jer se tuma~enje sna poklopilo s onim {to se dogodilo. "Gospodar moj ga je ispunio", tj. ta~no i istinito...spominju}i Allahovu blagodat prema njemu.

"Allah je bio dobar prema meni, kad me jeiz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo", gdje su kao beduini i ~uvari stoke `ivjeli, nastanjuju}i zabrije`ja Palestine u dolini [ama.

"…nakon {to je {ejtan izme|u mene i bra}e moje bio razdor posijao. Gospodar moj je, zaista, milostiv onome kome On ho}e", tj. kada ho}e da ne{to bude, onda mu odredi uzrok i utvrdi njegovo nastajanje: "I On, zaista, sve zna", o stvarima Svojih robova, "i mudar je", u Svojim rije~ima, djelima i odredbama, u onome {to bira i {to ho}e.

Ebu-Usman El-Hindi, prenose}i od Sulejmana, ka`e: "Izme|u Jusufovog sna i njegovog tuma~enja pro{lo je ~etrdeset godina...", te da je Jakub ostao sa Jusufom, poslije dolaska u Egipat, sedamnaest godina, a zatim se preselio svome Gospodaru. Ebu-Ishak es-Sebi´i prenosi od Abdullaha ibn Mes'uda, koji ka`e: "Kada su do{li u Egipat, Jakubovih je potomaka bilo {ezdeset i tri, a iza{lo ih je (iz Egipta) {eststo sedamdeset hiljada."

"Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i nau~io me tuma~enju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Za{titnik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridru` me onima koji su dobri!"/101/

i

i

Ovo je Jusufova dova kojom se obra}ao

Uzvi{enom Gospodaru, po{to ga je obasuo Svojim blagodatima - sastavio ga sa roditeljima i bra}om i dao mu poslanstvo i vlast na zemlji - da mu Gospodar Uzvi{eni, kao {to mu je dao blagodati ovoga svijeta, da i blagodati ahireta; da umre kad mu do|e trenutak

smrti, kao musliman i da ga Allah Uzvi{eni pridru`i dobrim ljudima - njegovoj bra}i vjerovjesnicima i poslanicima - neka je na njih Allahova milost i blagoslov! Mogu}e je i da je ovu dovu Jusuf, a.s., u~io i pred svoju smrt, kao {to se od Ai{e, r.a., prenosi u dva sahiha (624) da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u trenucima smrti podigao svoj ka`iprst i tri puta ponovio: "Moj Bo`e, pridru`i me Visokom dru{tvu!" Mogu}e je da je Jusuf, a.s., molio da umre u islamu i da se pridru`i dobrim ljudima, kada mu za to do|e trenutak, a mogu}e je da je on tra`io da se to ispuni, {to je po njihovom vjerozakonu bilo dozvoljeno. Ibn-Abbas je rekao: "Nikada nijedan poslanik prije Jusufa, a.s., nije `elio smrt." Ovo u na{oj vjeri nije dozvoljeno: U dva sahiha navodi se hadis: (625) "Neka niko od vas ne po`eli smrt zbog nesre}e koja ga pogodi, jer ako bude dobro ~inio, to }e mu se pove}ati, a ako bude grije{io, molit }e Allahovu milost. Ali neka ka`e: "Bo`e moj, daj mi da `ivim dok je `ivot za mene bolji, a usmrti me kad smrt bude za mene bolja od `ivota!"

Imam Ahmed prenosi od Ebu-Umame, koji ka`e: (626) "Sjedili smo s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., koji nas je podsje}ao na smrt, pa smo se rastu`ili; Sa'd ibn Vekas ja zaplakao i rekao: "Kamo sre}e da sam mrtav!", na {to Allahov Poslanik, s.a.v.s., re~e: "O Sa'de, ako bude{ stvoren za D`enneta, tvoj `ivot ne}e biti dug, zato gledaj da ti djela budu dobra, jer to ti je bolje!" Ovo je u odnosu na isku{enja pojedinca, a ako je pak smutnja zavladala u vjeri, onda je dozvoljeno tra`iti smrt, kao {to Uzvi{eni ka`e, govore}i o ~arobnjacima, kada ih je Faraon htio odvratiti od njihove vjere, prijete}i im smr}u, a oni reko{e:

"Gospodaru na{, daj nam snage da izdr` mo i u~ini da kao vjernici umremo!" (7:126) U hadisu koji od Mu'aza prenose Ahmed i Et-Tirmizi (627) ka`e se: "...Kada bude{ htio ljude staviti u isku{enje, uzmi me, onda, Sebi bez isku{enja!" Ibn-D`erir navodi da, iako su Jakubovi sinovi u~inili sa Jusufom to {to su u~inili, njihov je otac ipak za njih tra`io oprosta, pa je Allah primio njihovo pokajanje i oprostio im grijehe. Es-Suddi navodi da je Jakub, a.s., po{to mu se pribli`ila smrt, oporu~io Jusufu da ga sahrani kod Ibrahima i Ishaka, a.s. I kada je umro, balzamirao ga je i tijelo poslao u [am, pa je sahranjen kod ove dvojice poslanika, s.a.v.s.406

406 Allahov Poslanik, s.a.v.s., međutim, kaže da se Allahovi poslanici sahranjuju tamo gdje su i umrli.

12 Jusuf / Jusuf 679

"Eto, to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odlu~ili, i kada su onako lukavi bili."/102/ "A ve}ina ljudi, ma koliko ti `elio, ne}e biti vjernici."/103/ "Ti od ovih ne tra`i{ nagradu za Kur'an, on je samo opomena svim svjetovima." /104/

Allah Uzvi{eni obra}a se Muhammedu, a.s., po{to

mu je saop}io vijesti o Jusufu, a.s., i kako ga je uzdigao nad njima, odrediv{i mu lijep svr{etak, pomo}, vlast i mudrost, iako su mu oni `eljeli zlo i propast. Takve i sli~ne nepoznate pro{le vijesti, Muhammede, "Mi tebi objavljujemo", pou~avaju}i tebe time i one koji su tvoji protivnici, "a ti nisi bio s njima", odnosno prisutan kod njih, niti njihov svjedok, "kada su se oni odlu~ili", tj. da ga bace u jamu, "i kad su spletke pravili" Jusufu, a.s., nego smo te o tome Mi obavijestili {alju}i ti Objavu, kao {to Allah Uzvi{eni ka`e: "Ti nisi bio me|u njima kad su pera svoja od trske pobacali..."(3:44)

Allah Uzvi{eni ka`e da je on Njegov poslanik i da mu je On saop}io pro{le vijesti u kojima je poruka i spas ljudima, za budu}i i ovaj svijet. Pa i pored toga ve}ina ljudi ne vjeruje. Zato Uzvi{eni ka`e: "A ve}ina ljudi, ma koliko ti `elio, ne}e biti vjernici."

"Ti od ovih ne tra`i{ nagradu za Kur'an", tj. ti, Muhammede, ne tra`i{ od njih za savjet, poziv na dobro i pravi put, nikakvu nagradu, nego to ~ini{ samo radi Allaha.

"Kur'an je samo opomena svim svjetovima", tj. da razmi{ljaju o njemu i da se njegove upute i spasa dr`e na ovom i na budu}em svijetu.

"A koliko ima znamenja na nebesima i na zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glaveokre}u!"/105/ "Ve}ina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim." /106/ "Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, ne}e sti}i ili da ih ^as su|eni ne}e iznenaditi, a da oni to ne}e ni primijetiti?" /107/

l

l

j

Allah Uzvi{eni iznosi nemarnost ve}ine ljudi da

razmi{ljaju o znakovima i dokazima Njegove Jedinosti u onome {to je On stvorio na nebesima i na Zemlji, u tijelima koja putuju, galaksijama i planetama. Koliko na Zemlji ima predjela koji jedni s drugim grani~e, i

ba{~i, i planina, i mora, i neplodnih prostora, koliko `ivog i mrtvog, `ivotinja i bilja, plodova razli~itog ukusa, mirisa, boja i osobina... Pa slava neka je Jedinom Stvoritelju, uto~i{tu svega!

Allah Uzvi{eni, zatim, ka`e: "Ve}ina ovih ne vjeruju u Al aha, nego druge Njemu smatra ravnim." Ibn-Abbas ka`e: "Oni bi, kada im se rekne: 'Ko je stvorio nebesa, Zemlju i planine', odgovorili: 'Allah', ali su Mu pri tome dodavali i druga bo`anstva." U dva Sahiha stoji: (628) "Mu{rici su u svojim obra}anjima govorili: ′Odazivam Ti se, Koji druga nema{, osim druga koga ti ima{, koji vlasti nema.′″ A u Muslimovom Sahihu prenosi se da, kad bi oni rekli: "Odazivam Ti se, Koji druga nema{, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao bi: (629) 'Dosta je, ne dodajite vi{e!′″ Uzvi{eni ka`e: "Mnogobo{tvo je, zaista, velika nepravda." (31:13) Najve}e je ono mnogobo{tvo gdje se sa Allahom obo`ava drugi. U Dva sahiha prenosi se od Ibn-Mes'uda da je pitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je najve}i grijeh, (630) na {to je on odgovorio: "Da pripi{e{ Allahu druga, a On te je stvorio."

Hasan el-Basri ka`e za ajet: "Ve}ina ovih ne vjeruje u Al aha, nego druge Njemu smatra ravnim", da se to odnosi na munafika - licemjera, koji radi zato da ga ljudi vide, {to je smisao Allahovih rije~i: "...Kad ustaju namaz obaviti , lijeno se di`u, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu." (4:142) Postoji i druga, skrivena vrsta {irka, koga onaj koji ga ~ini i ne zna, kao {to prenosi Hamad ibn Seleme od Asima ibn Ebi en-Ned`ud, a ovaj od Urve, koji je rekao: "U{ao Huzejfe kod nekog bolesnika i vidio na njegovoj nadlaktici neku traku, pa ju je otkinuo, a onda prou~io: "Ve}ina ovih ne vjeru u u Allaha, nego druge Njemu smatraju ravnim." U hadisu se, tako|er, ka`e: (631) "Ko se zakune ne~im, osim Allahom, u~inio je {irk." Hadis je prenio i dobrim ocijenio Et-Tirmizi. Ahmed prenosi od Ibn-Mes'uda, r.a., koji ka`e da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (632) "Vra~anje, zapisi i gatanje jesu {irk." Imam Ahmed prenosi od Isaa ibn Abdurrahmana, koji ka`e: (633) "U{ao sam kod Abdullaha ibn Ikrime, koji je bio bolestan, da ga posjetim. Neko mu je rekao: '[to nisi privezao kakav zapis', a on je odgovorio: 'Zar da prive`em, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Ko prive`e ne{to, biva tome prepu{ten.'" Ovaj hadis prenosi i En-Nesa'i od Ebu-Hurejrea. U Imam-Ahmed -ovom Musnedu prenosi Ukbe ibn Amr da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (634) "Ko objesi zapis, Allah mu ne}e dati da ozdravi, a ko objesi {koljku, Allah ga ne}e sa~uvati." Ebu-Sei'id ibn Ebu-Nedale ka`e: (635) "Kada Allah skupi sve ljude, od po~etka do kraja, na Dan u koji nema sumnje, povikat }e se: ′Ko je pripisivao Allahu druga, u svom obra}anju Allahu, neka tra`i nagradu kod toga, osim Allaha, jer je Allah nezavisan od bilo kakvih sau~esnika.′″ Prenosi ga

12 Jusuf / Jusuf 680

Ahmed. A prenosi El-D`ahiz, Ebu-Ja'la El-Musili od Ma'kala ibn Jesara, koji ka`e: "Osvjedo~io sam se od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.," ili je rekao: "Pri~ao mi je Ebu Bekr es-Siddik da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (636) "[irk - mnogobo{tvo me|u vama je skrivenije od pokreta mrava", pa je dodao: "Ho}e{ li da te uputim kako }e{ se osloboditi malog ili velikog {irka? Reci: Bo`e moj, tra`im Tvoju za{titu da svjesno {irk ne u~inim i tra`im Tvoj oprost za ono {to sam nesvjesno u~inio!"

Allah Uzvi{eni, zatim, ka`e: "Zar mogu biti sigurni da ih nevolja kao Allahova kazna ne}e sti}i...?", tj. zar su ovi mnogobo{ci sigurni da im ne}e do}i kazna odakle se nisu ni nadali, kao {to Uzvi{eni ka`e: "A zar su sigurni oni koji ru`ne podmuklosti snu u - da ih Allah ne}e u zemlju utjerati, ili da im ne}e, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna do}i." (16:45)

j

"Reci: 'Ovo je put moj, ja poz vam k Allahu, imaju}i jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je Uzvi{en Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.'" /108/

i

Allah Uzvi{eni ka`e, nare|uju}i Svome Poslaniku,

s.a.v.s., da saop}i ljudima i d`inima, da je ovo Njegov put, pravac i zakon, a to je poziv u vjerovanje da nema drugog boga, osim Jedinog Allaha, Koji nema sau~esnika, kojim poziva Allahu, imaju}i jasne dokaze, uvjerenje i argument, on i svako ko ga bude slijedio, poziva onome ~emu je pozivao Allahov Poslanik, s.a.v.s., imaju}i jasne dokaze, uvjerenje, razumski i vjerski argument. "…i neka je Uzvi{en Allah", tj. Allaha smatram Naj~istijim, Najuzvi{enijim i Najmo}nijim, da bi imao druga ili sli~nog Sebi, ili sina ili oca, ili suprugu; pomaga~a ili savjetnika. On je Uzvi{en i ~ist od svega toga.

"A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, gra|ane kojima smo objave objavljivali. Zar ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skon~ali oni prije njih, - a ahiret je zaista bolji za one koji se budu Allaha bojali- zar se ne}ete opametiti!" /109/

Allah Uzvi{eni iznosi da je On slao Svoje poslanike

izme|u mu{karaca, a ne `ena, u ~emu se sla`e ve}ina

u~enjaka, na {to ukazuje i kontekst ovoga ajeta; da Allah Uzvi{eni nije dostavljao `enama, Ademovim potomkinjama, vjersku objavu. Neki tvrde da su Sara, `ena Ibrahimova, a.s., Musaova, a.s., majka i Merjema, majka Isaova, a.s., bile Allahovi poslanici. Sve {to se, me|utim, u Kur'anu govori o objavi njima i razgovoru meleka sa njima, ne treba smatrati da su one time bile Allahovi poslanici. Ako su htjeli re}i da je vjerovjesni{tvo visoka po~ast, onda nema sumnje da im ta po~ast pripada, ali to samo po sebi ne zadovoljava kriterij poslanstva. Sljedbenici ehli-sunneta smatraju da me|u `enama nije bilo vjerovjesnika, ali je bilo iskrenih vjernica, kao {to Uzvi{eni ka`e, govore}i o naj~asnijoj me|u njima, Merjemi, k}eri Imranovoj:

"Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik i prije njega su dolazili i odlazili poslanici, a majka njegova uvijek je istinu govorila, i oboje su hranu jeli" (5:75), opisav{i je njenim najve}im svojstvom - najiskrenijim vjerovanjem. Da je ona, me|utim, bila vjerovjesnik, Allah Uzvi{eni bi to spomenuo kao stepen njene po~asti i dostojanstva. Ona je, prema tome, po kuranskom slovu "siddika", tj. iskrena vjernica. Ed-Dahhak prenosi Ibn-Abbasovo mi{ljenje o ajetu: "A Mi smo i prije tebe samo ljude slali", tj. nisu bili duhovna bi}a, kao {to tvrdite, {to potvr|uju i Allahove Uzvi{ene rije~i:

"Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i pio i po trgovima hodao" (25:20), "…gra|ane kojima smo objave dostavljali". Pod pojmom podra-zumijeva se grad. Nisu bili beduini, stanovnici pustinje, koji su po prirodi osori i grubi, dok je poznato da su stanovnici gradova bla`e naravi i karaktera od beduina. "Zar ovi ne putuju po svijetu...", zna~i ovi koji tebe u la` nagone, Muhammede, "pa ne vide kako su skon~ali oni prije njih", tj. narodi koji su u la` nagonili svoje poslanike, kako ih je Allah uni{tio, {to }e se, tako|er, desiti svima nevjernicima, jer kada ovi ~uju kako su pro{li oni, vidjet }e da je Allah uni{tio nevjernike, a spasio vjernike. Zato Allah Uzvi{eni ka`e: "A ahiret je, zaista, bolji za one koji se budu Allaha bojali", tj. kao {to smo spasili vjernike na ovom svijetu, tako }emo ih spasiti i na ahiretu, {to je za njih mnogo bolje od ovog svijeta. U tom smislu Allah Uzvi{eni ka`e: "Mi }emo, doista, pomo}i poslanike Na{e i vjernike u `ivotu na ovome svijetu, a na Dan kad se dignu svjedoci, na Dan kad krivcima pravdanja njihova ne}e od koristi biti: njih }e prokletstvo i najgore prebivali{te ~ekati." (40:51)

12 Jusuf / Jusuf 681

"I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i pomi{ljali da }e ih la{cima proglasiti, pomo} Na{a bi im do{la: Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Na{a ne bi mimoi{la narod nevjerni~ki." /110/

Allah Uzvi{eni ka`e da je Njegova pomo} stizala

svim Njegovim poslanicima, kad su se nalazili u najte`im situacijama i kad su o~ekivali Allahovu pomo}, kao {to Uzvi{eni ka`e: "toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik i oni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: ′Kada }e ve} jednom Allahova pomo}!?′″ (2:214) Za rije~i u ajetu: "...da }e ih la{cima proglasiti", imaju dva na~ina u~enja (kiraeta) - jedan sa te{didom ,a drugi bez te{dida. O tome, tako|er, postoje dva predanja-od Ibn-Abbasa i Ibn- -Mes'uda. Ai{a, r.a., osporava one koji smatraju da je rije~ bez te{dida, {to podr`ava i Ibn- D`erir. El-Buhari prenosi od Urve ibn Zuhejra, da je Ai{a, kada ju je upitao o ajetu:

"…i kad bi poslanici gotovo nadu izgubili...", da li je rekla "…u la` su ih nagonili". Rekao sam: "Oni su bili uvjereni da ih njihov narod smatra la{cima. Da li se to mi{ljenje mo`e prihvatiti?" "Da, `ivota mi", rekla je, "oni su u to bili uvjereni." Rekao sam joj: "pomi{ljali su da }e ih la{cima nazvati". Rekla je: "Sa~uvaj Bo`e" da su poslanici tako mislili o svome Gospodaru. Rekao sam: "Pa {ta onda zna~i ovaj ajet?" Ona je rekla: "To su sljedbenici Poslanika, koji su vjerovali u Allaha i poslanike, pa su se njihova isku{enja oduljila, a pomo} im zaostala, 'pa bi i poslanici gotovo nadu gubili' zbog onih iz njihovog naroda koji su ih u la` nagonili, pa su pomislili da ih i njihovi sljedbenici smatraju la{cima. Tada im je stizala Allahova pomo}"... Rekao sam joj, nije li rije~ bez te{dida? Ona je odgovorila: "Bo`e sa~uvaj!"

Ibn-D`urejd` prenosi od Urve, a on od Ai{e, da se ona usprotivila izgovoru ove rije~i bez te{dida, govore}i: "Allah nije ni{ta obe}ao Muhammedu, s.a.v.s., a da on nije znao da }e se to ispuniti prije njegove smrti, ali isku{enja nisu napu{tala Allahovog Poslanika, tako da su ~ak pomislili da su ih ( poslanike) i oni koji su bili vjernici s njima po~eli smatrati la{cima." Ibn Ebi-Mulejke ka`e, prenose}i rije~i Urve, da je Ai{a u~ila: "izgovaraju}i te{did na rije~i." 407

407 Dodao bih: ono što je Aiša rekla najbolje je, najtačnije i najdostojnije mišljenje o vjerovjesnicima i poslanicima, s.a.v.s. A ko želi vidjeti šta kažu drugi, neka se obrati na original Ibn- -Kesirovog tefsira. Njeno mišljenje potvrđuje i Ibn-Džerir.

"U kazivanju o njima pouka je za one koji su razumom obdareni. Kur´an nije izmi{ljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i obja{njava sve i putokaz jei milost narodu koji vjeruje." /111/

,

Allah Uzvi{eni ka`e: U kazivanju poslanika o

njihovim narodima; te kako smo spasili vjernike, a uni{tili nevjernike, "pouka je za one koji su razumom obdareni"; "Kur'an nije izmi{ljena besjeda", tj. ovom Kur'anu ne prili~i da la`e i izmi{lja. "On potvr|uje da su istinite knjige prije njega objavljene", tj. potvr|uje {to je ta~no u nebeskim knjigama, a negira ono {to je izmi{ljeno i krivotvoreno, "…i sve obja{njava", naredbe i zabrane, u vjerovanju, bogoslu`ju, me|usobnim odnosima, vijestima o pro{lim narodima, uzimanju pouke iz tih doga|aja, bilo da je rije~ o podr{ci ili neprijateljstvu Allahovim poslanicima i svemu {to iz toga proizlazi. Stoga je Kur´an "...putokaz i milost narodu koji vjeruje", koji njihova srca izvodi iz zablude na Pravi put i kojim tra`e milost Gospodara ljudi na ovom i na budu}em svijetu. Pa, molimo Allaha Velikog da nas u~ini od njih na ovome i na budu}em svijetu...!

Kraj skra}enog komentara

poglavlja "Jusuf"

Allahu pripada zahvala, On je Dobro~initelj Svojim

robovima i od Njega je za{tita.

12 Jusuf / Jusuf 682