Petak 27/11/2020

10 kn/100 din/1.20 €

Samostalni srpskitjednik

#10934820

Nakon višetjednog suzbijanja epidemije lijepim riječima, Vlada i Stožer konačno su se odlučili na oštrije mjere, no pitanje je hoće li

ta zakašnjela reakcija biti dovoljna str. 3–4.

Petak 27/11/2020

10 kn/100 din/1.20 €

Samostalni srpskitjednik

4820

Sviraj kraj

2 NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1093, petak, 27. studenoga 2020.

IMPRESSUM

#1093

Godina xXI / Zagreb | petak, 27/11/2020

Samostalni srpski tjednik

IzdavačSrpsko narodno vijećeZa izdavačaMilorad Pupovac Glavni urednikNikola Bajto

Zamjenice glavnog urednika Tamara Opačić i Andrea Radak Izvršni uredniciGoran Borković (Portal Novosti), Petar Glodić (Kronika), Boris Postnikov (Kultura)Redaktorica Darija Mažuran-Bučević

KolumnistiMarinko Čulić, Boris Dežulović, Viktor Ivančić, Sinan Gudžević, Boris RašetaRedakcijaPaulina Arbutina, Mašenjka Bačić, Jerko Bakotin, Dragana Bošnjak, Milan Cimeša, Zoran Daskalović, Ivica Đikić,

Tena Erceg, Milan Gavrović, Dragan Grozdanić, Tomislav Jakić, Mirna Jasić Gašić, Nenad Jovanović, Vladimir Jurišić, Davor Konjikušić, Saša Kosanović, Anja Kožul, Igor Lasić, Bojan Munjin, Srećko Pulig, Hrvoje Šimičević, Alem Ćurin (ilustrator) i Borivoj Dovniković (karikaturist)

Tajnica redakcijeVedrana BibićGrafički urednici Ivica Družak, Darko MatoševićDizajnParabureau / Igor Stanišljević & Damir Bralić, Nikola ĐurekIlustracija naslovnice Alem Ćurin

Štampa Tiskara ‘Zagreb’, ZagrebTiraža 6500

Novosti su financirane sredstvima Savjeta za na cionalne manjine Vlade Republike Hrvatske.

RedakcijaGajeva 7, 10 000 Zagrebt/f 01/4811 198, 4811 281info@portalnovosti.comwww.portalnovosti.com

projekciji čime je, po Juričanovu mišljenju, ‘izgubio izbore’, o čemu nije pametno naga-đati. Čini se da je gotov, ali tko zna. Knjiga

‘Kumek’ ima više od 350 stranica i bavi se Bandićem od početaka u socijalizmu, kad je bio uglavnom beznačajni činovnik, do dva-desetogodišnje vladavine glavnim gradom. Ražanj se sprema, s druge je strane barem jedan ozbiljan protukandidat, traju sudski postupci, pišu se knjige, snimaju filmovi, bandićizam se čini potrošenim, ali Bandić se već toliko puta pokazao suviše žilavim da je u njegov odlazak pametno vjerovati tek kad se dogodi.

KršćaniHrvatska vlada odlučila je usvojiti aman-dman zastupnice Marijane Petir i s mili-jun i pol kuna pomoći progonjenim kršća-nima i drugim osobama u potrebi. Prema plemenitim namjerama zastupnice Petir i premijera Plenkovića, milijun i pol kuna omogućit će mladim ljudima koji su u svo-jim zemljama progonjeni zbog vjere da stu-diraju u Hrvatskoj te se potom vrate u svoje zemlje i pomognu u izgradnji demokratskog i tolerantnog društva. Znamo kolike napore u stvaranju tolerantnog društva ulaže Ka-tolička crkva u Hrvatskoj, studenti-kršćani ovdje mogu naići na neizmjerne rezervoare snošljivosti. Petir je pojasnila kako će se ‘na-

kon usvajanja proračuna razraditi precizan model selekcije kandidata i financiranja kako bismo bili sigurni da pomažemo doi-sta onima kojima je pomoć najpotrebnija’. Proračunska je stavka ‘predviđena u okviru Ministarstva vanjskih i europskih poslova’, a u razradi modela, uz njih, doprinos će dati Ministarstvo financija i Ministarstvo zna-nosti te će se proučiti već postojeći modeli drugih država, navela je Petir. Kako vidimo, stavka će prvo biti usvojena, a tek će potom uslijediti ozbiljnija razrada. Kad je o ugrože-nom kršćanstvu riječ, prvo se daje novac, a potom se postavljaju pitanja.

Ništa neobično, zapazili bismo. Propitivala je koga bi birači zaokružili da u drugi krug uđu Milan Bandić i Tomislav Tomašević te Bandić i Gordan Maras. Navodno bi Ban-dić izgubio u oba slučaja, ali od Tomaševića znatno uvjerljivije. Logično bi bilo da onaj dio opozicije koji ne čini desnica podrži To-maševića, jer je prepoznatljiviji i aktivniji od Marasa. Problem je u sdp-ovcima koji-ma je stranački ego najvažniji te smatraju kako njihova partija mora imati vlastitoga kandidata – zašto bi morala, ako nema nikog dojmljivog? – no jasno je kako bi Maras samo

umanjivao šanse Tomaševiću. Problem je i u Marasu. Uporno se ponaša kao dečko koji zadnji shvaća u čemu je vic. U tome da se ne čini dobrim kandidatom ni za što.

KumekO ‘Kumeku’, novom filmu Darija Juričana i knjizi Saše Paparelle i Hrvoja Appelta o Milanu Bandiću, pisalo se i pisat će se mnogo pa ćemo ovdje samo spomenuti da se Bandić pojavio na premijeri. Knjigu je kupio, pohva-lio Juričanov rad i tradicionalno samozatajno rekao da bi on napravio tri puta bolji film da je redatelj. Bandić se, istina, nije zadržao na

MjereZa Božić će nam se, naravno, smilovati Covid. Kako znamo? Ne znamo, slutimo. Političko-zdravstvene vlasti Republike Hrvatske najavljuju ‘najstrože epidemi-ološke mjere od uvođenja lockdowna u proljeće ove godine’ čiji je cilj sputati do-movinski ogranak pandemije. One, ‘naj-strože epidemiološke mjere od uvođenja lockdowna u proljeće ove godine’, imaju rok – do Božića, kad će biti zamijenjene nešto blažim mjerama jer, kao što zna-mo, hrvatske političko-zdravstvene vla-sti vjeruju da je organizirano i masovno katoličanstvo i hrvatstvo imuno na virus. Zato je bilo dopušteno okupljanje u Vu-kovaru u povodu obljetnice njegova pada, kao i procesija na Hvaru prije nekoliko mjeseci, kao što će, eto, biti dopušteno svetkovanje Božića jer virus je posebno milosrdan prema svima koji se grupiraju s namjerom slavljenja rođenja Sina Božje-ga. O ovom se pitanju posljednjih tjedana, iz vrhova političko-zdravstvenog režima, najčešće oglašava Davor Božinović u ulozi trbuhozborca premijera Andreja Plenkovića. On i neimenovani izvor iz Vlade, koji je pouzdanom dnevnom listu otkrio kako je upravo premijer autor in-genioznog plana čiji je cilj da do Božića i Nove godine broj novozaraženih počne padati i da ‘Hrvatska blagdane dočeka u povoljnijoj epidemiološkoj situaciji’. S tim je planom premijer upoznao župane na sastanku. Drugim riječima, sada valja mi-rovati, što manje jesti, raditi, razmišljati, da bismo sretni, vedri i, što je najbitnije, bodri za druženje po bogomoljama do-čekali Božić. Ako Plenković nije majstor taktike, ne znamo tko jest.

Nadahnute svetim ciljem, vlasti su do-nijele niz zabrana. Što će narodu muzeji i galerije? Zatvaraj! Na pogrebima maksi-malno 15 osoba, u kafićima i restoranima svaki gost ima pravo na četiri četvorna metra, a ne bude li se netko toga pridr-žavao, slijedi zatvaranje. Kafića, ne gosta. Maloljetnici ne smiju u kafiće i barove, ne

smiju se održavati ni vjerski obredi i misna slavlja uživo, nego online i ‘putem tv-a i radija’, ali vjerski objekti mogu biti otvore-ni za individualne molitve. Okupljanja na otvorenom – uključujući treninge sportaša amatera i vjenčanja – ograničena su na 15 osoba, popunjenost javnog prijevoza mora se smanjiti na 25 posto i sve u tom stilu. A onda će, prema najavi, 15. prosinca usli-jediti ‘analiza epidemiološke situacije za ublažavanje ili uvođenje još strožih mjera’. Ne možemo zamisliti da ova vlast uvodi strože mjere uoči Božića. Bilo bi baš nez-godno kad je dosad učinila toliko vjerskih ustupaka da se oklizne u zadnjoj ovogodiš-njoj epizodi. Stoga bi sve osim ublažavanja mitskih mjera sredinom prosinca bilo pra-vo iznenađenje. A hdz nas, kao što znamo, ničim ne može iznenaditi.

IspitivanjeStranke ljevice i lijevog centra naručile su od jedne hrvatske agencije za ispitivanje javnog mnijenja anketu o popularnosti političara u Zagrebu. U novinskoj vijesti koju prenosimo nema jasnog odgovora na onih pet pitanja, agencija ostaje neimenovana, a stranke naručiteljice su označene tek kao lijeva za-grebačka oporba. Svejedno, što veli anketa?

RABLJENA SEDMICA

Ponaša se kao da zadnji shvaća u čemu je vic – Gordan Maras (Foto: Patrik Macek/pixsell)

Briga za ‘progonjene kršćane’ – Marijana Petir

(Foto: Hrvoje Jelavić/pixsell)

Dario Juričan na premijeri ‘Kumeka’ (Foto: Zoe Šarlija/pixsell)

Za Božić će nam se, naravno, Covid smilovati (Foto: Goran Stanzl/pixsell)

piše

Milorad Krstulović

3 Politika NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1093, petak, 27. studenoga 2020.

Vlast je čitavo vrijeme ostala dosljedna jedino u zbunjivanju javnosti u pogledu Covida−19

piše Ivica Đikić

A onda, poslije Kolone sjećanja u Vukovaru i hdz-ovih unutarstranačkih izbora na lokal-nom nivou, nagli zaokret: Čačiću su uslišeni apeli, stanje je proglašeno vrlo ozbiljnim, preko noći je odlučeno da se u cijeloj zemlji ide na stroži režim.

Vlast je čitavo vrijeme ostala dosljedna jedino u zbunjivanju javnosti u pogledu Covida−19 i to je temeljni razlog rapidnog pogoršanja. Što jest ako nije zbunjivanje i sluđivanje javnosti kad Alemka Markotić iznosi patetična domoljubna opravdanja za organizaciju Kolone sjećanja u Vukovaru, a njezin kolega Krunoslav Capak propisuje pravila za održavanje te kolone unaprijed svjestan da se ta pravila ni približno neće poštovati? Da, jasno je da je otkazivanje vukovarskog okupljanja moglo proizvesti kontraefekt i ograničeni politički revolt de-snice, ali nije ni na Markotić ni na Capaku

zaključuje o epidemiji, čemu uopće uvršta-vanje korona-krize na dnevni red sjednice ionako pretrpane temama?

Dan kasnije, u utorak, doznalo se kakvo je aktualno stanje s koronom i kakav je bio karakter one ‘informacije’. Šef Nacional-nog stožera Civilne zaštite i ministar unu-tarnjih poslova Davor Božinović odjed-nom je objavio da će do kraja ovog tjedna biti uvedene rigoroznije restrikcije. Kad budete čitali ovaj broj Novosti, precizno će se znati što se sve naprasno zatvara, ukida i reducira na rok od najmanje četiri tjedna, mada su prije samo desetak dana i premi-jer i svi njegovi suradnici tvrdili da zaraza stagnira i da se usporava njezino širenje te da neće biti potrebno zaoštravanje takozva-nih mjera. ‘Stagniralo’ se na dnevnoj razini od 2500 do 3000 novozaraženih na oko 9000 testiranih, što je između 800 i 900 na sto hiljada stanovnika i što predstavlja europski vrh, ‘stagniralo’ se na četrdeset do pedeset umrlih svakog dana, uz stalni porast broja hospitaliziranih i priključenih

na respiratore. Izražavalo se uvjerenje da će širenje virusa biti zaustavljeno zahvaljuju-ći lijepim željama vlasti i discipliniranosti građana, što se nije dogodilo baš nigdje na svijetu. Tvrdilo se da iskustva drugih ze-malja govore o neučinkovitosti policijskog sata i potpunog zatvaranja, ali to je bilo ne-shvatljivo obmanjivanje vlastitih građana u čemu je prednjačio Gordan Lauc, član tima znanstvenika koji savjetuju Vladu i Stožer. Tjednima su ignorirana sva upozorenja i svi vapaji iz nezavisnih znanstvenih krugova i javnog zdravstvenog sistema. Prelazilo se preko činjenice – presudne činjenice – da je infekcija izmakla epidemiološkom nadzoru, to jest da se raspalo praćenje kontakata za-raženih i određivanja izolacije. Odbacivalo se dobronamjerne i razumne prijedloge o izradi i objavi plana na kojim će se brojevima aktivirati koje mjere. Danima se nije htjelo udovoljiti varaždinskom županu Radimiru Čačiću u zahtjevu da se uvedu čvršće i ja-snije zabrane i ograničenja u županiji koju je najžešće pogodio jesenski val koronavirusa.

Premda je epidemija koronaviru-sa, prema najavama, trebala biti prva i najvažnija tema sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, održane u ponedjeljak u Ban-

skim dvorima, u saopćenju izdanom nakon četverosatnog zasjedanja o tome je napisana jedna jedina rečenica: ‘Članovi Vijeća pri-mili su na znanje informaciju o aktualnom stanju u vezi s epidemijom koronavirusa u Hrvatskoj.’ Premijer Andrej Plenković još je izjavio samo to da je apsolvirano ustavno i zakonsko utemeljenje borbe protiv zaraze i da je ta priča okončana: on na svojoj strani ima rješenje Ustavnog suda prema kojem je Saboru ostavljeno na volju da izabere, u političkom smislu, lakši put u ograničavanju ljudskih prava i sloboda (članak 16.), umje-sto težeg i inkluzivnijeg puta (članak 17.) koji zahtijeva dvotrećinsku parlamentarnu većinu za suspenzije i limite u okolnostima koje nisu redovne. Zašto ništa nije zaključe-no i poručeno javnosti na temelju primljene

‘informacije’? Ako vns nema ovlasti da išta

Čorba protiv koroneNakon katastrofalnog višetjednog pokušaja da se zaraza suzbije lijepim riječima i labavim mjerama, ustrašeni premijer i njegov stožer konačno su posegnuli za ozbiljnijim restrikcijama, ali to vjerojatno neće biti dovoljno zbog zakašnjenja u reakciji

Protuepidemijska strategija u funkciji političkih probitaka –

Plenković i Božinović (Foto: Patrik Macek/pixsell)

4 politika NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1093, petak, 27. studenoga 2020.

da se bave tom vrstom kalkulacija: umjesto da obrazlaganje i punu odgovornost prepu-ste onome tko je i donio odluku, premijeru Plenkoviću, oni su nastavili rasipati svoj io-nako neveliki stručni kredibilitet zbog po-litičkog sluganstva i tako odmagati zaustav-ljanju bolesti. Zar nije relativizacija, ako ne i redikulizacija, borbe protiv Covida−19 to što u Vladinom namjenskom znanstvenom savjetu sjedi Miroslav Radman koji smatra da se, zapravo, ne događa ništa zabrinjavaju-će jer čovjek je naprosto smrtan, život je ri-zik, mora se umrijeti od nečega? Ne moraju svi članovi znanstvenog savjeta misliti na-vlas isto, no besmisleno je da to tijelo bude debatni klub u kojem će biti zastupljen cijeli dijapazon stavova o Covidu−19, uključujući fatalističko poricanje činjenica i minorizira-nje efekata zaraze kad je riječ o smrtnosti. Ako se Vlada bori protiv virusa, neobjašnjivo je da se obraća za savjete čovjeku koji jav-no priča da je prijetnja preuveličana i da je borba nepotrebna. Radman je u savjetu u kojem se, međutim, nije našlo mjesto za Ivana Đikića, čija su razmišljanja o koroni dijametralno suprotna Radmanovim. Rad-man je, i ne samo Radman, potreban Vladi da bi mogla imati kakvo-takvo stručno pokriće za prilagođavanje mjera tekućim političkim interesima. Đikić se u tom pogledu pokazao neiskoristivim.

Premda Andrej Plenković čitavo vrijeme voli optuživati sve i svakoga za podrivanje protuepidemijskih napora Vlade i Stožera, prošlog tjedna otvoreno je dao do znanja da se ne kani uznemiravati kako god se razvi-jala situacija s Covidom−19. Na pitanje tko je odgovoran za enormni broj preminulih krajem listopada i u studenome, premijer je

hladno odgovorio da je kriv – virus. Kad se stvari tako postave, onda Plenković i njegov stožer mogu raditi što god hoće i kako god hoće bez straha da će morati položiti račune za svoje djelovanje, da će morati objasniti zašto su nešto poduzimali, odnosno zašto nisu poduzimali ništa kad je bilo jasno da se virus oteo kontroli i da se moraju povlačiti energičniji potezi. Oni su odlučili prebaci-ti odgovornost na virus i na neodgovorne građane, pa su se mogli posvetiti isključivo brizi o tome da im se ne omakne neka mje-ra koja će politički naštetiti Vladi i hdz-u, da ne izazovu mrzovolju desničarskih te-oretičara zavjere i onog dijela poslodavaca, uglavnom ugostitelja, koji su se po inerciji protivili zatvaranju, umjesto da su s Vladom pregovarali o visini obeštećenja. Nisu shva-ćali da nemaju nikakve koristi od toga što su im lokali otvoreni ako gostiju ima neuspo-redivo manje ili ih uopće nema, a izostanak formalnog zatvaranja Vladi je argument za izbjegavanje financijskih kompenzacija po-gođenim tvrtkama i obrtima.

Premijer je u proteklih mjesec dana s indi-gnacijom odbijao prihvatiti realnost i nije se suprotstavljao šupljim parolama da ‘Hrvat-ska ne može preživjeti novi lockdown’, a sad mu se ta nonšalantnost vraća u pleksus. Sva-ljivanje krivnje na virus ipak mu neće proći na duže staze. Već sad može se s visokim stupnjem sigurnosti predvidjeti da strože mjere, koje je u utorak najavio Božinović, neće dati željeni rezultat. Stalno se, naime, zaboravlja kardinalna razlika u odnosu na proljetno zatvaranje koje je bilo efikasno: u proljeće su epidemiolozi dosta precizno znali gdje se tko zarazio i s kime je sve bio u kontaktu, a te ključne obrambene linije gotovo da i nema već skoro dva mjeseca i nije moguća njezina ponovna uspostava. No trebat će najmanje dva-tri tjedna da se usta-novi da relativno blago zatvaranje ne dovodi do bitnijeg smanjenja broja novooboljelih i da je pritisak na bolnički sustav postao ne-izdrživ, pa će se sredinom prosinca morati uvesti još teže restrikcije koje će biti iste ili vrlo slične onima iz ožujka i travnja, ali efekti neće biti isti jer sad, rekosmo, gotovo da i ne postoji epidemiološka linija obrane. Najbolje što se može očekivati jest to da će se više-manje potpunim zatvaranjem do-nekle usporiti širenje korone i da će se tako dočekati spas u vidu cjepiva. Do tog časa Hr-vatska bi mogla imati ukupno više tisuća preminulih od Covida−19 i gotovo neupo-trebljiv zdravstveni sustav za pacijente koji boluju od drugih bolesti.

To što Plenković, Božinović, Beroš i njihovi stručnjaci nisu htjeli prepoznati važnost momenta u kojem su epidemiolozi izgubili kontrolu nad infekcijom, a to se do-godilo početkom listopada, bila je ogromna pogreška. Ta pogreška dovela je do sadašnje teške krize. Zbog te pogreške, na koju je na vrijeme upozoravan, Plenković se jed-nog dana neće moći pohvaliti uspjehom u borbi protiv korone. Zašto se dogodila ta pogreška, zašto se nije htjelo prepoznati da stvari ne idu u dobrom smjeru i da smje-sta treba maksimalno uozbiljiti napore u zaštiti zdravlja građana, bez obzira na sve prigovore koji bi uslijedili i na općenitu ne-popularnost rigoroznih mjera? Ostavimo li po strani savjete i procjene znanstvenika poput Lauca i Radmana, glavni razlog su Plenkovićeve političke kombinacije, njego-va generalna nesklonost donošenju odluka i nastojanje da protuepidemijska strategija bude u funkciji njegovih političkih probi-taka. Bilo bi pošteno da u demokraciji zbog toga snosi i političku odgovornost, jer virus nije kriv za to što mu je premijer iz svog političkog koristoljublja i neodlučnosti otvorio prostor za slobodno širenje i usmr-ćivanje ljudi. ■

Rezultati hdz-ovih lokalnih izbora donijeli su dodatno učvršćivanje moći stranačkog šefa

piše Hrvoje Šimičević

konflikt s Bandićem kojeg je hdz godinama opsluživao u glavnom gradu. No pitanje je radi li se o realnom scenariju: ovdje je prven-stveno riječ o Plenkovićevom ovladavanju ponajvećom stranačkom podružnicom, a ne gradom. Svi potpredsjednici zagrebačke gradske organizacije imaju prethodni blago-slov prvog čovjeka hdz-a. Jedan od njih je i prijatelj Frane Barbarić, šef hep-a koji je, unatoč upozorenjima povjerenstva za su-kob interesa, više godina nastavio obnašati poziciju člana vijeća gradske četvrti Novi Zagreb, uz nezakonito stečenu mjesečnu naknadu. Prema nedavnom pisanju lista 24 sata, drugi potpredsjednik Ante Plazonić već skoro tri godine od Bandićeve gradske administracije dobiva 12 tisuća kuna bruto honorara za koordinaciju gradnje produžet-ka jedne zagrebačke ceste.

Najveće kadrovske promjene zabilježene su u splitskom vrhu. Plenkovićev kandidat i ravnatelj Lučke uprave Split Vice Miha-nović službeno je potvrđen za novog šefa

Rezultati izbora u hdz-u donije-li su dodatno učvršćivanje moći Andreja Plenkovića unutar stranke. Svježina koja je najav-ljivana uoči izbora zaustavlja se

na eliminaciji pojedinaca i frakcija koje su imale izraženiju poveznicu s oponentima aktualnog vrha. Mimo toga, velika većina dosadašnjih rukovoditelja svih stranačkih po-družnica ostala je nepromijenjena, neovisno o dugogodišnjim sumnjama za zlouporabu položaja, sukobe interesa i slične loše uprav-ljačke navike. Ponajveće promjene desile su se u dva najveća grada na kojima su sve funk-cije preuzeli ili zadržali Plenkovićevi ljudi.

Umjesto glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića, koji je odavno percipi-ran kao čovjek Milijana Brkića, povezan i s interesnom mrežom utjecaja Milana Bandića, na čelo zagrebačke organizacije došao je liječnik Mislav Herman. Herma-nov izvjesni cilj je da postane gradonačel-nik Zagreba, što znači i određeni politički

hdz-ovi sinovi jedinciNa hdz-ovim izborima najveće promjene dogodile su se u Zagrebu i Splitu, gdje su uz Mislava Hermana i Vicu Mihanovića sve funkcije preuzeli ili zadržali Plenkovićevi ljudi. Većina dosadašnjih rukovoditelja stranačkih podružnica ostala je nepromijenjena, neovisno o dugogodišnjim sumnjama za zlouporabu položaja i sukobe interesa

Za njega nema mjesta u Vladinom savjetu – Ivan Đikić (Foto: Goran Kovačić/pixsell)

To što Plenković, Božinović, Beroš i njihovi stručnjaci nisu htjeli prepoznati važnost momenta u kojem su epidemiolozi, početkom listopada, izgubili kontrolu nad infekcijom, bila je ogromna pogreška koja je dovela do sadašnje teške krize

5 politika NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1093, petak, 27. studenoga 2020.

splitskog hdz-a. Mihanović je na glasu kao štićenik Ante Sanadera, nanovo izabranog predsjednika županijskog hdz-a, a njegov obiteljski biznis je prema pisanju Tportala značajno proširen otkad je u politici. Iako nije poslovao direktno s gradom, isti je me-dij zamijetio određene poslove s javnim po-duzećima na tom području. Prije lokalnih izbora, na kojima će Mihanović pokušati doći do pozicije gradonačelnika, očekuje se odlična suradnja sa Željkom Kerumom.

U županijama poput Sisačko-moslavačke, Bjelovarsko-bilogorske, Dubrovačko-nere-tvanske, Virovitičko-podravske i Zadarske na čelu su ostali dosadašnji pojedinci. Većina takmaca za niže stranačke pozicije, koji su godinama upravljali hdz-ovom političkom mrežom u svojim sredinama, i ovaj su se puta gotovo u pravilu natjecali bez protukandi-data. Jedan od simbola toga kontinuiteta je reizabrani predsjednik hdz-a Nerežišće, Lo-vro Kuščević. ‘Nije on za ništa još kriv i ima sva prava da se kandidira’, rekao je šef hdz-a Plenković o čovjeku koji se nalazi pod istra-gom uskok-a zbog niza zlouporaba položaja.

Slavonija je više-manje dobila iste hdz-ovce uz koje je regija dosad politički i eko-nomski nazadovala, uz određene iznimke s novim šefovima, poput ministra obrane Marija Banožića koji je došao na čelo hdz-a Vukovarsko-srijemske županije. Uz to je njegov potpredsjednik i šef vukovar-ske gradske organizacije postao Nikola Mažar, tajnik Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, koji je 2013. sudjelovao u koordinaciji blokade služ-bene Kolone sjećanja u kojoj je bilo državno vodstvo s tadašnjim sdp-ovim premijerom Zoranom Milanovićem. Prije pola godine Mažar je kazneno prijavljen zbog navodnog izdavanja krivotvorenih potvrda jednoj pri-vatnoj tvrtki iz Vinkovaca, na osnovu kojih se ta tvrtka prijavljivala na natječaje istog ureda i uprihodila najmanje deset milijuna kuna. Mažar je demantirao sudjelovanje u nezakonitostima.

Gradonačelnik Otoka Josip Šarić koji je u javnom prostoru zamijećen zbog trošenja enormnih proračunskih svota na kulene i parfeme, ostao je šef gradske ispostave hdz-a i postao potpredsjednik stranke u župa-niji. Na suđenju za slučaj Fimi-media Šarić je spominjan u više iskaza. Kao pomoćnik glavnog tajnika hdz-a koristio je, po sje-ćanju Mladena Barišića, novac iz crnih fondova, s tim da je tajništvo, uključujući i njega, vodilo i sve poslove s donacijama i financijama. Treći potpredsjednik i moćni hdz-ov župan Božo Galić pod istragom je Općinskog državnog odvjetništva zbog ne-zakonite posudbe 1,9 milijuna proračunskih kuna privatnoj firmi koja je otišla u stečaj, pa su se smanjili i izgledi da će novac biti vraćen. Četvrti potpredsjednik županijskog odbora Vukovarsko-srijemske županije, na-čelnik Općine Andrijaševci Damir Dekanić, prošle je godine pod utjecajem alkohola sa službenim automobilom Hrvatskih šuma sudjelovao u prometnoj nesreći.

Jedini kandidat za predsjednika županij-skog odbora hdz-a Virovitičko-podravske županije bio je Josip Đakić, saborski zastu-pnik i šef Hvidre. Iako se radi o prototipu lokalnog šerifa koji ne umije ni pravilno upi-sati nemalo bogatstvo u imovinsku karticu, Đakićev reizbor na ovu poziciju je jamac da će radikalno krilo braniteljske populacije ostati vjerno Plenkoviću u svim narednim stranačkim i širim društvenim konfliktima. Negativna javna percepcija uparena s konti-nuiranim pozicijama u hdz-u odlika je zna-čajnog broja lokalnih političara u tom dijelu Hrvatske. Na primjer, bivši ministar policije Ivica Kirin, koji je nedavno nepravomoć-no oslobođen u slučaju Fimi-media, ostao je predsjednik gradskog odbora stranke u

Virovitici. Prije koju godinu iz gradske mu je blagajne nestalo 17 milijuna kuna, a odgo-vornost je usmjerena na pročelnika gradske uprave koji se ubio. Kirinova supruga Sanja postala je potpredsjednica hdz-a Virovitič-ko-podravske županije.

Saborski zastupnik i gradonačel-nik Požege Darko Puljašić ostao je prvi čovjek gradskog odbora i dopredsjednik na razini Požeš-ko-slavonske županije. Puljašiću

je nedavno skinut imunitet zbog početka suđenja povodom sumnji u milijunsko muljanje sa subvencijama Ministarstva regionalnog razvoja i fondova eu. Njegov zamjenik te potpredsjednik stranke u gradu Mario Pilon pod istragom je zbog sumnji da je tražio mito. Portal Telegram otkrio je i da mu značajan broj rodbine radi u gradskoj administraciji i javnim firmama, a tu su i me-dijski obrađivane informacije o obiteljskom nasilju koje nisu dobile osuđujući pravorijek. U Sisačko-moslavačkoj županiji nanovo je izabran župan Ivo Žinić kojeg su oporbeni vijećnici nedavno optužili za podmićiva-nje lokalnih političara radnim mjestima. U Osječko-baranjskoj županiji Ivan Anušić kao jedini kandidat je izabran na funkciju predsjednika. U samo četiri grada i općine ovdje je bilo više od jednog natjecatelja. Za predsjednika županijske organizacije hdz-a

Bjelovarsko-bilogorske županije ponovno je izabran Miro Totgergeli, dok je u samo tri općine ponuđeno više kandidata. Za pred-sjednika županijskog odbora hdz-a Dubro-vačko-neretvanske županije reizabran je Branko Bačić, baš kao i Nada Murganić u Karlovačkoj županiji.

Na čelu zadarske županijske organizacije ostao je Božidar Kalmeta, nositelj nemale količine javno publiciranih sumnji i optuž-nica za teška kaznena djela – od hac-a do Fimi medije – koja mu, zasad nepravomoćno, nisu dokazana. Nepotrebno se baviti nje-govim zamjenicima da bi se utvrdila narav naredne vladavine stranke na tom području Dalmacije. Jedan od njih, bivši član uprave Hrvatskih šuma i aktualni župan Božidar Longin, nedavno je u emisiji Potraga ne-mušto objašnjavao porijeklo 40-ak terena u imovinskoj kartici.

U Šibensko-kninskoj županiji gotovo bez iznimke se nudio samo jedan kandidat na svim stranačkim pozicijama. Riječ je o lju-dima koji su više-manje i dosad vodili stran-ku na tom području Hrvatske. Predsjednik Skupštine ove županije i savjetnik uprave Hrvatskih šuma Nediljko Dujić, koji je nedavno iz hdz-a ispisao blisku stranačku suradnicu Josipu Rimac, osumnjičenu za sređivanje poslova privatnoj firmi u sporu s Hrvatskim šumama, ostao je šefom župa-nijskog hdz-a. Zbog nezakonitog primanja naknade u Nadzornom odboru Cesta Šibe-nik svojevremeno je osuđen na uvjetnu ka-znu od šest mjeseci zatvora, s rokom kušnje od dvije godine. Nasljednik Josipe Rimac, predsjednik kninske podružnice Nikola Blažević, nedavno je pak dospio u javnost zbog zahtjeva kninske izvršne vlasti za provjerom njegove diplome. Na splitskom Pravnom fakultetu, međutim, nisu mogli pronaći primjerak traženog dokumenta, a on nije bio voljan medijima ustupiti di-plomski rad. Na čelu vodičkog hdz-a je Ante Cukrov, kojemu je prema pisanju Slobodne Dalmacije gradska hdz-ova vlast jednom odlukom osigurala monopol nad privatnim turističkim biznisom u tom mjestu.

Predsjednik županijskog hdz-a u Ličko-senjskoj županiji ostao je donedavni sabor-ski zastupnik i izvršni direktor Hrvatskog nogometnog saveza Marijan Kustić. Prije dvije godine se družio s bjeguncem Zdrav-kom Mamićem, a prošle je godine osuđen na uvjetnu kaznu od deset mjeseci zatvora

zbog odgovornosti za prometnu nesreću. Povjerenstvo za sukob interesa 2018. go-dine utvrdilo je i da je prekršio zakon zato što nije prijavio funkcije u Hrvatskom no-gometnom savezu i Lučkoj upravi Novalja te točne financijske iznose u imovinskoj kartici. Prozvan je i zato što u imovinsku karticu nije prijavio ručni sat u vrijednosti većoj od 30 tisuća kuna. Osim u slučajevima Karlobaga i Senja, posvuda se na izbornim listama za predsjednike u ovoj županiji na-lazilo samo po jedno ime. Izuzev gospićke i nekoliko drugih županijskih ispostava, u ostalim gradovima i općinama najutjecajniji kadrovi ostali su manje-više isti. Slično je i u Primorsko-goranskoj županiji, uključujući novog-starog predsjednika i ministra prome-ta Olega Butkovića. Među iznimkama je novi šef riječkog hdz-a Josip Ostrogović, koji je zadnjih nekoliko godina ionako per-cipiran kao neformalni vođa ove stranačke podružnice. Jedinu svježinu nakon izbora u hdz-u daje nekolicina relativno novih lica, zasad neopterećenih aferama, koja će u najvećim urbanim sredinama nastojati popraviti kontinuirano nezavidnu poziciju hdz-a. Ostatak ponude, koji je i ovdje skici-ran, prava je i postojana slika hdz-a. ■

Oni koji su godinama upravljali hdz-ovom mrežom u svojim sredinama i ovaj su se put u pravilu natjecali bez protukandidata. Jedan od simbola kontinuiteta je reizabrani predsjednik hdz-a Nerežišće Lovro Kuščević

Tim jedinog kandidata u Zagrebu Mislava Hermana (Foto: Sanjin Strukić/Pixsell)

Jedini kandidat u Splitu Vice Mihanović (Foto: Milan Šabić/Pixsell)

6 Repovi rata NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1093, petak, 27. studenoga 2020.

Članovi obitelji ubijenih vukovarskih Srba i dalje se nadaju procesuiranju zločina

piše Dragan Grozdanić

Pakracu i bosanskohercegovačkoj Modriči, provjeravajući njihove rodbinske veze. Bu-dući da se nije vratio kući, njegova je supru-ga sutradan, krenuvši u potragu, prepoznala neke vojnike od prethodne noći. Kazali su joj da je njen suprug odveden u štab Teritorijalne obrane. Pa ipak, Slavku se izgubio svaki trag. Iste noći uhićeni su i odvedeni u nepoznato i vukovarski Srbi Branko Mirjanić i Vlado Skeledžija, čije je tijelo, baš kao i Miodra-govo, kasnije pronađena na novosadskom groblju pod oznakom nn. Prilikom identifi-kacije posmrtnih ostataka Slavka Miodraga 8. studenoga 2005. u Zagrebu, njegovim su kćerima pokazane fotografije s obdukcije na kojima su bili jasno vidljivi tragovi fizičkog zlostavljanja i mučenja, nakon čega je nje-govo tijelo bačeno u Dunav. Konstatirana je pritom nasilna smrt – prostrijelne rane u predjelu potiljka i sljepoočnice.

Opisane detalje Novostima je u telefon-skom razgovoru ispričala Slavkova kćer Mirjana Miodrag Božin, koja od 1992. sa suprugom živi u Subotici. Premda je dugi niz godina aktivna u Udruženju roditelja i porodica uhapšenih, zarobljenih i nestalih lica s područja bivše sr Jugoslavije, po prvi je put za neki hrvatski medij ispričala dio nepoznatih obiteljskih detalja.

— Dana 15. avgusta 1991. oduzet nam je po-rodični automobil na osnovu ovlašćenja Ma-rina Vidića Bilog, u to vreme poverenika Vlade rh za opštinu Vukovar. Uz automo-bil, pripadnici hrvatskog mup-a odneli su iz kuće mnoge druge vredne stvari: novac, zlato i hranu; šećer, brašno, slaninu i pršute

– kazala je naša sugovornica.Premda se u trenutku uhićenja njezinog

oca našla kod rodbine u Modriči, osobno je, otprije ga poznajući iz Borova, naknadno nazvala Tomislava Merčepa, koji je u to vrijeme bio na čelu Sekretarijata narodne obrane. Merčep je poricao da ima bilo kakva saznanja o njenom ocu.

— Nisam mu poverovala jer je poznato da se u Vukovaru u to vreme ništa nije radilo bez njegovog znanja. U decembru 2010. smo preko advokatske kancelarije Ante Nobi-la podneli kaznenu prijavu protiv Mer-čepa. Međutim, do dana današnjeg niti je postupano po toj prijavi niti smo sestra i ja uopće obaveštene o toku postupka. Mi smo Državnom odvjetništvu u Osijeku svojedob-no dale izjave vezene za odvođenje oca jer je majka 1997. godine umrla od tuge i bola, ne saznavši sudbinu supruga – ispričala je za Novosti Mirjana Miodrag Božin, koja se i poslije gotovo 30 godina pita zašto njezin otac i ostali nisu imali pravo na život samo zato što su bili Srbi i kada će počinitelji biti kažnjeni za počinjene zločine.

Premda su slučajevi ubojstava i nestanaka vukovarskih Srba zabilježeni već u ljeto 1991. godine, dakle i prije početka ratnih suko-ba, te su se prema sudskoj dokumentaciji i svjedočenjima obitelji žrtava događali sve do pada grada, za te zločine do danas nije po-dignuta nijedna optužnica. Iako točan broj srpskih civilnih žrtava u Vukovaru od ljeta do jeseni 1991. nikada nije utvrđen, haški su istražitelji još 1996. i 1997. istraživali upra-vo skupinu okupljenu oko nedavno premi-nulog Tomislava Merčepa, koji, premda je pravomoćno osuđen za zločine nad srpskim civilima na području Zagreba, Pakraca i Ku-tine, nije odgovarao za događaje u Vukovaru.

Vjerojatno iz osvete, ali i očaja što grad pada, pojedini Srbi su izvođeni iz skloništa i ubijani. O tome postoje javna svjedočenja, medijski napisi, ali i nepotpuni popisi ubijenih i nesta-lih. U knjizi ‘Zločin bez kazne’, koja je 1997. objavljena u Vukovaru, navode se podaci o 86 osoba koje su nestale ili ubijene u tom razdo-blju. O stradanju civila srpske nacionalnosti u Vukovaru u više je navrata posao ‘Izvor’, list Zajedničkog veća opština. Njihov aktualni

njanima u općini Drniš, u to je vrijeme već zaradio mirovinu, jednako kao i njegova su-pruga Božica, koja je također radila u Borovu. U istom kućanstvu supružnici su živjeli sa starijom kćerkom, šogoricom, zetom i malo-ljetnim unukom. No u noći s 30. na 31. srpnja 1991. pripadnici Zbora narodne garde odveli su iz kuće Slavka Miodraga, obećavši njegovoj

supruzi da će ga pustiti nakon informativnog razgovora. Tom prilikom uzeli su iz kuće i telefonski imenik, kako bi, pokazat će se poslije, nazivali Slavkovu rodbinu u Drnišu,

Ubijeni vukovarski Srbi: Ana Lukić, Željko Paić, Ljuban Vučinić, Darinka Grujić, Jovan Jakovljević

i Mladen Mrkić (Foto: Srbi.hr)

Pripadnici Ministarstva unutar-njih poslova zakucali su 15. srp-nja 1991. na vrata kuće obitelji Miodrag u vukovarskoj Kolod-vorskoj ulici kako bi navodno pro-

vjerili skrivaju li domaćini kakvo oružje. No uzalud su ga tražili. Slavko Miodrag, bivši radnik kombinata Borovo rođen 1932. u Ka-

Zašto su vijenci na DunavuSlavko Miodrag jedan je od vukovarskih Srba koji su u ljeto 1991. odvedeni u nepoznato. Njegova kći zvala je Merčepa kojeg je poznavala, ali on je sve poricao. ‘Nisam mu poverovala jer se u Vukovaru u to vreme ništa nije radilo bez njegovog znanja’, priča za Novosti Mirjana Miodrag Božin, koja je kasnije doznala da joj je otac ubijen i bačen u Dunav

7 Repovi rata NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1093, petak, 27. studenoga 2020.

spisak, doznajemo, obuhvaća više od stoti-nu srpskih civila koji su za opsade grada, ali i prije toga nestali i ubijeni. Ta činjenica u novije vrijeme ipak postaje nešto vidljiva zahvaljujući političkom procesu pomirenja, započetom prošlog ljeta zajedničkim kome-moriranjem svih žrtava ‘Oluje’. Predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj tako su zajedno s Veranom Matićem, izaslanikom srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, nedavno ponovno položili vijenac u Dunav u spomen na sve civilne žrtve rata, pa tako i za one srp-ske nacionalnosti. Isto su prošlog vikenda učinili predstavnici zeleno-lijeve koalicije, saborski zastupnici Sandra Benčić i Bojan Glavašević te predsjednica Nove ljevice Ivana Kekin.

Likvidacije srpskih civila u Vukovaru za-počele su u lipnju 1991. ubojstvom 51-godiš-njeg Jovana Jakovljevića, kojeg je grupa vojnika 29. lipnja ubila u njegovoj kući. Po-znat je i primjer obitelji Vračarić, Milice i Dragoljuba, koji su u noći 16. studenog 1991. izvedeni iz skloništa i nakon toga strijeljani u Borovom Naselju. No premda je Dragoljub, koji je čudom preživio, svoje-dobno svjedočio o svojim krvnicima, slučaj do danas nije dobio epilog. Umjesto toga, nacionalistička desnica i revizionistički nastrojeni povjesničari sa svojih katedri čak negiraju takve događaje, govoreći da je riječ o izmišljenim i nedokazanim tezama na tragu Memoranduma sanu-a.

Nisu dosad odgovarali ni ubojice Save Damjanovića, Mladena Mrkića, Želj-ka Paića, Ljubana Vučinića, Ane Lukić i brojnih drugih, premda su također dospjeli u fokus javnosti, ali očito nedovoljno da bi mobilizirali poslovično sporo, ali i jedno-strano hrvatsko pravosuđe. U prilog tome govori nedavno ažurirano izvješće Državnog odvjetništva rh o njihovom postupanju pro-tiv počinitelja kaznenih djela ratnih zločina počinjenih na širem vukovarskom području. Iz njega je, naime, razvidno da su nove istra-

ge nadležnih županijskih državnih odvjet-ništava izričito usmjerene na procesuiranje zločina koje su počinile srpske paravojne snage, što treba podržati i isticati. Međutim, ponovno nigdje nema ni traga procesima koji bi bili usmjereni na otkrivanje počinite-lja ubojstava vukovarskih Srba prije početka sukoba i za njegovog trajanja. Na naš upit dorh-u o takvim evidencijama i mogućim istragama do zaključenja ovog broja Novosti nismo dobili odgovor.

Vukovarka Dubravka Rasnek rođena je u mješovito nacionalnom braku. Njezinog su oca Konstantina Lukića, zaposlenika tvornice Borovo, 17. studenoga 1991. hr-vatski vojnici odveli iz podruma, odnosno skloništa njegove kuće u Borovu Naselju. Početak vukovarskih ratnih sukoba zatekao ju je u Lovasu, odakle joj je majčina rodbina. U tom je mjestu 1991. počinjen ratni zlo-čin nad Hrvatima za što je, prema izvješću dorh-a, u lipnju 2019. Viši sud u Beogradu nakon dugogodišnjeg procesa proglasio kri-vim osam optuženika te im izrekao kazne zatvora u trajanju od četiri do osam godi-na. Civile su tjedan prije uhićenja njezinog oca, prepričava naša sugovornica iskaz svoje pokojne majke, vojnici odvodili u skloništa u podrumima ‘Borovo Commerca’ i ‘Novoj obućari’, koje su hrvatske vlasti uspostavi-le u kompleksu tvornice Borovo. Kolona naroda s Trpinjske ceste selila se iz kućnih podruma u navedena skloništa.

— A onda je petoricu civila, među kojima i moga oca, u noći sa 17. na 18. novembra 1991. odvela nekolicina pripadnika Hrvatske vojske. Odveo ih je, kako mi je za života po-svjedočila majka, Martin Sabljić, kojeg su moji roditelji poznavali jer je također živio na Trpinjskoj cesti. Na majčino pitanje kuda vode te ljude, on joj je odgovorio: ‘Što te bri-ga, hoćeš li i da tebe odvedemo’ – prisjeća se Dubravka Rasnek.

Ubrzo se Konstantin Lukić vratio po jaknu. Njegova supruga Eva je primijetila da su ga tu-kli. Na njezino ponovno pitanje gdje će opet i kuda ga vode, otac je očiju punih suza, prisje-ća se Dubravka majčinih riječi, kazao da mu nije poznato. ‘Što su te pitali?’, obratila mu se uznemirena majka. ‘Pitali su gdje su mi sin i zet. Pozdravi djecu’, poručio je na kraju Konstantin svojoj supruzi.

Eva Lukić, ističe njezina kćer Dubravka, zna-la je često reći da su joj za rat krivi svi: jedni su joj ubili braću u Lovasu, drugi muža u Vu-kovaru. Nakon brojnih peripetija s domaćim pravosuđem, predmet Eva Lukić i drugi u od-štetnoj tužbi za ubojstvo supruga i oca protiv rh pristigao je 2012. na Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu. Naša sugovornica kaže da su krivci za taj zločin razmijenjeni 1992. u Nemetinu po principu ‘svi za sve’. Očevo tijelo prepoznala je u prosincu 1991. na dnevniku beogradske televizije.

— Ubijen je kod dječjeg vrtića u Borovu, snimi-le su to i strane televizije poput bbc-ja – kaže Dubravka i nastavlja:

— Obdukcija je obavljena u Veleprometu, otišla sam ondje s bratom i bivšim mužem, nisu ga imali pod imenom i prezimenom, ali nam je glavni patolog iz Beograda Zoran Stanković dao fotografije leševa na prepoznavanje. Brat ga je prepoznao pod određenim brojem. Sve foto-grafije i ostala dokumentacija kasnije su poslani haškim istražiteljima – ističe naša sugovornica.

No obitelj Lukić je na kraju ipak izgubila pro-ces pred Europskim sudom za ljudska prava. Prije svega jer je presuda beogradskog Vojnog suda iz 1992. godine, kojom je za taj zločin Z. Š. pravomoćno osuđen na smrtnu kaznu, a M. D. na 20 godina zatvora, proglašena ništavnom pošto Hrvatska ne priznaje presude jugosla-venskih vojnih sudova. U nekoliko navrata je hrvatsko pravosuđe ispitivalo osobe za koje se sumnjalo da bi mogle imate saznanja o uboj-stvu Konstantina Lukića. Očito je i to bilo bezu-spješno. A nije prošla ni tužba koju je ta obitelj 2008. podnijela protiv države, jer je vukovarski Općinski sud 2010. utvrdio da je zahtjev bio podnesen nakon proteka roka zastare.

Drugačiji epilog imao je slučaj vukovarske obitelji Paić. Prema izvješćima Europskog suda za ljudska prava iz studenoga 2013. i Centra za suočavanje s prošlošću – Documenta, 31-go-dišnji Željko Paić, konobar u bifeu na Auto-busnom kolodvoru u Vukovaru, nestao je 10. kolovoza 1991. godine, a tijelo mu je pronađeno u Dunavu kod mjesta Neštin u Srbiji, gdje je i pokopan kao nn osoba. Ekshumacija i identi-fikacija obavljene su 2003., a tijelo je obitelji predano iduće godine. Obitelj je pokrenula parnični postupak, tužbu zbog povrede pra-

va na život, odnosno nedostatka djelotvorne istrage, no tužbeni zahtjev je u više navrata odbijen zbog zastare. Kako se navodi u izvješću Documente, sudovi su zastaru računali od ko-lovoza 1991., a ne od identifikacije tijela 2003., kada su srodnici pouzdano saznali da je Željko Paić ubijen. Podnositeljica tužbe, danas također pokojna Željkova supruga Jelica Paić i njene dvije kćeri su s Vladom rh dogovorile isplatu obeštećenja u iznosu od 33.000 eura.

Zbog protoka vremena i umiranja svjedoka vukovarski Srbi poput Radojke Mrkić, čiji je suprug Mladen, nekadašnji inženjer u kom-binatu Vupik nestao u ljeto 1991. godine, sve manje se nadaju da će pronaći ostatke svojih najmilijih. Istraga se u tom slučaju gotovo tri desetljeća nije pomakla ni za milimetar, ka-zala je Radojka Mrkić Novostima. Nedavno je kao predstavnica Udruženja porodica ubijenih, poginulih, nestalih i nasilno odvedenih i inva-lidnih osoba ‘Protiv zaborava’ bila na sastanku kod ministra branitelja i potpredsjednika Vlade Tome Medveda. Njega je upoznala sa svojim slučajem i dobila usmenu garanciju da će svi takvi slučajevi uskoro biti rješavani. Neki se, poput Dubravke Rasnek, nadaju pravičnom rješenju koje bi trebao proizaći iz nedavno predstavljenog nacrta Zakona o civilnim stra-dalnicima iz Domovinskog rata. Ostali će, po-put Mirjane Miodrag Božin, nastaviti borbu za pravdu i istinu o njenom ocu i ostalima ubije-nima 1991. godine. ■

Nije mu suđeno za zločine u Vukovaru – Tomislav Merčep (Foto: Davorin Višnjić/pixsell)

Gotovo 30 godina traga za suprugom – Radojka

Mrkić (Foto: Davor Konjikušić)

Obitelji Slavka Miodraga, Mladena Mrkića, Konstantina Lukića, Save Damjanovića, Željka Paića, Ljubana Vučinića, Ane Lukić i brojnih drugih srpskih civila stradalih u Vukovaru do danas čekaju na pravdu

Petoricu civila, među kojima i moga oca, u noći sa 17. na 18. novembra 1991. odvela je nekolicina pripadnika hv-a. Na majčino pitanje kuda ih vode, jedan joj je odgovorio: ‘Što te briga, hoćeš li i da tebe odvedemo’

– govori Dubravka Rasnek

8 Energetika NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1093, petak, 27. studenoga 2020.

Posljedice zanemarivanja ruske ponude za Južni tok

piše Igor Lasić

nijalizma, analizirajući prakse normalizacije abnormalnih odnosa diktiranih potlačenim zemljama, a prevođen je prije pedesetak go-dina i kod nas.)

Nešto prije ukazanja toga washingtonskog ćate, Jutarnji list je kao ekskluzivan tekst prenio poslanicu tek malo krupnijih zvjerki Charlesa McConnella i Freda Hutchiso-na, ali ne napominjući da je posrijedi gene-rički članak, već objavljen u američkoj štampi, a namijenjen istom zagovoru po Europi. U ovom trenutku, obale našeg kontinenta op-točene su terminalima za prihvat ukapljenog plina – njih oko trideset, aktivnih ili još u iz-gradnji – koji predstavljaju uglavnom plod pritiska Sjedinjenih Država. Kamo lude sreće, pa da mu je izložena samo Hrvatska.

Amerikanci kao koloniju pokušavaju tretirati i jednu Njemačku, i nije da su u tome sasvim neuspješni. Prije dva mjeseca, njemački ministar fi nancija Olaf Scholz ponudio je Americi milijardu eura za grad-nju dva terminala, ne bi li time ublažio udar sankcija koji potonji već godinama nameću kompanijama upletenim u or-ganiziranje dotoka plina iz Rusije. Spo-menutu shizofreniju odaje činjenica da polovina plina koji Njemačka sagorijeva, dolazi iz ruskih izvora. No vlada Donalda Trumpa zaprijetila je prije nekoliko dana dodatnim sankcijama svima koji rade na novom plinovodu između Rusije i Njemač-ke, nazvanom Sjeverni tok 2. ‘S američke točke gledišta, Sjeverni tok 2 ugrožava Eu-ropu jer je čini ovisnom o ruskom plinu i ugrožava Ukrajinu, što po mome mišlje-nju brine mnoge Nijemce’, nedavno je Ni-jemcima objasnio američki državni tajnik Mike Pompeo.

Sjeverni tok 2 pritom je samo jedan plinovod u izgradnji, dok s istoka dolaze Transanadolski, u kombinaciji s Južnim tokom i Transjadranskim te najavljenim

Istočnomediteranskim iz smjera Izraela i Cipra. A i Poljska najavljuje gradnju Baltič-kog plinovoda, konkurencije za Sjeverni tok 2. Uz hrpu starijih, i ne računajući još četiri postojeća iz Afrike, stanje s plinovodima tu nalikuje klupku strastveno zapletenih zmija, osim što u ovom slučaju nije riječ o ljubavi.

Vratimo se mi ipak Hrvatskoj koja u tome blaženo pasivno stagnira još otkako je zane-marila rusku ponudu za Južni tok. Hrvatska se oslanja na Ameriku, kako u vezi s plinom, tako i u slučaju Ine. No, s druge strane, Ma-đarska uopće ne odigrava tako površno, i bo-lje je da ne sumnjamo da će iz ovoga izvući više. To što je nekako pristala na zakup pre-sudnog dijela kapaciteta hrvatskog termi-nala, samo je ulog u veću joj ukupnu dobit između Washingtona, Moskve i Bruxellesa, odnosno Berlina.

Ina ostaje blijeda moneta u toj igri, ali za Hrvatsku i dalje potencijalno značajna. mol je u međuvremenu očistio kompaniju od so-cijalne joj funkcije, najurio stotine radnika i zatvorio sisačku rafi neriju. Ne isplati mu se da je sad odjednom ljubazno vrati Hrvatskoj. No matičnoj Ininoj zemlji mogao bi od ko-risti biti veći mađarski interes za transport i distribuciju, negoli istraživanje i crpljenje ili tzv. upstream koji u naftno-plinskom bi-znisu više leži nacionalnim kompanijama zemalja s nalazištima.

I sad tako naši puleni idu Mađarima na koljena, nadaju se američkom sufl iranju i otkupu Ine čiju isplativost analizira konzul-tantska kuća Lazard iz New Yorka, bez obzi-ra što bi razlika bila plaćena nekim drugim troškom. Uz pametnu i javnointeresno ori-jentiranu kampanju, na kakve doduše nismo navikli, sve bi još moglo uroditi prihvatlji-vim ishodom. Ili će Ina naprosto ostati naša svakodnevna politička jadikovka. ■

Razgovor je dakako protekao u konstruk-tivnom tonu, tvrdi se, iako još nije riješeno ništa. Naš ministar, međutim – a ne treba smetnuti s uma da se ovdje, u akcijama koje opisujemo, pere usput i njegov lik, okaljan raznim dubiozama – susreo se istom prili-kom, ali po formalno drugom zadatku, i s mađarskim kolegom Péterom Szijjártom, ministrom vanjskih poslova i trgovine.

O tome agencije kazuju da je razgovor ta-kođer protekao u konstruktivnom tonu, a na temu zakupa kapaciteta lng-terminala na Krku. E tu već nešto jest riješeno. I ne samo da je riješeno, nego je posrijedi ključni kontekst čitave mađarsko-hrvatske priče o energentima, ali s nekim puno većim inte-resima u pozadini. Kao što je znano, krčki će međunarodni terminal za prometovanje ukapljenim plinom uskoro početi s radom, nakon dugotrajnih okapanja i nagomilanih kontroverzi. No da bismo ocrtali ekonom-ski i politički okvir takvog biznisa, trebat će nam nešto širi zahvat.

Čitava se Europa u proteklom desetljeću posvetila osiguravanju od rizične ovisnosti o ruskom plinu, relativno jeftinom i lako do-stupnom. Nakon dramatičnog zavrtanja pipe u ledenom siječnju 2009. godine, zaključeno je da nabavu toga tranzicijskog, poluekološ-kog goriva treba pošto-poto diverzifi cirati. U međuvremenu je dijelom izgorjela Ukrajina preko koje su se prelomili globalni apetiti oko najunosnije svjetske trgovine. Tamo je sve ovo i počelo, jer su gotovo svi plinovodi iz Rusije dolazili upravo preko te zemlje.

No iza trvenja, pokazalo se, stoji čitavo vrijeme Amerika. Jer, ni ovaj put joj slobod-

no tržište – kojem odvajkada prinosi žrtve – nije bilo sklono, pa je pribjegla drugoj vrsti argumentacije. Američki ili arapski uka-pljeni plin jednostavno nikako u Europi ne mogu biti konkurentni ruskom. A ruski je odiozan nadasve zbog manjka demokracije i ljudskih prava koji okružuje tamošnja naf-tno-plinska polja.

Liberalnodemokratska posvećenost Ame-rike urodila je stoga grozničavim joj politič-kim naporima po Europi. Njezini emisari non-stop obilaze ovaj kontinent i produci-raju shizofrenost koja je i ranije karakteri-zirala odnose na istim relacijama, ali danas metastazira nalik najtežim momentima iz vremena Hladnog rata. S tim da su onda strane bile podijeljene Željeznom zavjesom, a sad su i najveće zapadnoeuropske zemlje podvojene unutar sebe.

U ovim novinama pisali smo prije dvije godine o tome kako to izgleda u malenoj Hrvatskoj. Za vrat nam je tad javno sjeo Francis Fannon, nižerangirani funkcioner visokovrednovanog energetskog biznisa u State Departmentu, objasnivši da ‘Amerika čvrsto stoji iza lng-terminala na Krku’ iako ne nudi niže cijene goriva, s obzirom na to da ‘sve ovisi o akterima iz privatnog sektora’, ali njegova država zauzvrat može obećati

‘rizik sankcija za kompanije’ koje ovdje budu radile na nabavi povoljnijeg plina iz – Rusije. (Uzgred rečeno, Francisa Fannona ne treba brkati s Frantzom Fanonom, legendarnim psihijatrom i fi lozofom s Martiniquea; taj degolistički dobrovoljac, zatim alžirski akti-vist za oslobođenje od Francuske, pisao je o značenju klase i rase te psihopatologiji kolo-

Ina ostaje pitanje svih pitanja. Kad god se Andreju Plenkoviću želi uvjerlji-vo predbaciti neko obećanje blistavo što ga je nama zadao uoči izbora – a ima njih dosta – uvijek je pouzdano

pri ruci i na prvome mjestu Ina, odnosno nje-zin otkup natrag u ruke ove države. Nipošto samo zato što za prvog mandata vlade ovog premijera nije u vezi s njom poduzeto ništa. Ina je u našim razmjerima kompanija nad kompanijama. Vrijednost koja se obrće pod njezinim logotipom daleko nadmašuje sve ostale poslove u ovoj zemlji.

Za usporedbu, prihod Ine u totalu otprili-ke je ravan proračunskom dotoku novca za prvi stup mirovinskog osiguranja, onaj me-đugeneracijske solidarnosti, a to je najveća pojedinačna stavka u javnom budžetu. Riječ je dakle o Ininih preko 21 milijardu kuna godišnje. Da je premijerski davni predšasnik Ivo Sanader, kojeg se hdz danas tako pra-vednički odriče, uprskao samo s Inom, bilo bi već dovoljno za svaku osudu.

No upravo zbog tih grandioznih propor-cija, ova vlada je već prinuđena oko Ine odigravati i povremene obavezne fi gure. Ili zaista nastojati da povrati izgubljeno, ovi-sno o tome kome i koliko vjerujete. Zato je prije nekoliko dana ministar gospodarstva i održivog razvoja rh Tomislav Ćorić, kako su izvijestile agencije, u Budimpešti razgo-varao s Józsefom Molnárom, glavnim iz-vršnim direktorom mol grupe, većinskog vlasnika Ine, a koji je pak pod kontrolom države Mađarske kao najvećeg suvlasnika. Ipak, pečalno ovo lutanje Ćorićevo nije osta-lo samo na tom sastanku.

Plod pritiskaHrvatski ministri idu Mađarima na koljena, nadaju se američkom sufl iranju i otkupu Ine čiju isplativost analizira konzultantska kuća iz New Yorka, bez obzira na to što bi razlika bila plaćena nekim drugim troškom

Krčki terminal za prometovanje ukapljenim plinom uskoro će početi s radom (Foto: Boris Ščitar/Večernji list/pixsell)

9 kolumna NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1093, petak, 27. studenoga 2020.

da čitaju, da ne umeju da govore, da ne znaju o čemu pričaju, i da o pravoslavlju i Srpskoj pravoslavnoj crkvi nemaju niti neodređenog nekog dalekog pojma.

Prvo je Biljanina koleginica Jo-vana Jeremić, još jedno dete čuvene novinarske škole iz rijalitija ‘Parovi’, na Televiziji Happy u specijalnom programu

povodom smrti Njegove svetlosti kao gosta u studiju najavila ‘dr. Aleksandra Sredo-jevića, protojereja-staforda’. Onda je Pre-drag Sarapa, voditelj specijalnog programa na tv Pinku, u studiju predstavio ‘protoje-vreja-stavrofora’. Onda se u program Nove S uključio reporter ispred zgrade Patrijaršije i objavio da je ‘kripta Hrama Svetog Save mesto na kom će počivati pokojni premijer srpski Irinej’. Onda je dopisnica Radio-tele-vizije Srbije iz Niša u večernjem Dnevniku objavila kako su ‘građani tokom jučerašnjeg dana i službe bdenja upisivali svoje utiske i sećanja u Knjigu žalbi’. Onda se ponovo javila Jovana sa tv Happy, prva zvezda ovog rijalitija, javljajući da će ‘beogradski svešte-nici celog dana i noći čitati sveta Jevanđelja nad odronom’.

Onda sam isključio televizor i tri puta snažno udario čelom o zid. Odnosno četiri, dabome. Da, pet.

Neću reći da je sistematsko i dobro ispla-nirano uništavanje novinarske profesije u Srbiji konačno dalo rezultata ili pokazalo posledice: rezultate je, naime, dalo još pre trideset godina, a posledice pokazalo za vre-me poslednjih balkanskih ratova. Ovde je reč o nečem potpuno drugom. Da, trećem, ja se izvinjavam: o temeljitom i potpunom rede-fi nisanju novinarstva kao takvog. Teoriju je iznela sama gospođica Jovana, objašnjava-jući sutradan u sopstvenoj emisiji i svoga

‘protojereja-staforda’, ali i ‘Njegovu svetlost’ koleginice Biljane i ostale dragulje postiri-nejskog jezičnog haosa: ‘Ko radi taj i greši’, autoritativno kaže Jovana. ‘Kad neko mnogo greši, znači da mnogo radi.’

Ko radi, shvatili ste, taj i greši, ko mnogo radi mnogo greši, ko mnogo greši mnogo radi, ko mnogo ne radi mnogo i ne greši, ko uopšte ne greši ništa uopšte i ne radi, treba dakle da rade samo oni koji greše, jer ako rade samo oni koji ne greše, ko će da radi? Oni koji ne greše? Oni, podsećam, ne rade.

To je novinarstvo u Srbiji za vakta patrijar-ha Aleksandra Vulića Godine Gospodnje 2020: priučene starlete i voditeljice Parova i Zadruga, napredni kadar iz opštinskih ogra-naka, fi losofi iz palanke i doktori nauka sa Megatrenda, eksperti za svetlosavlje, verni predsednikovi protojevreji-stafordi i dresi-rani stavrofori, aktivno nepismena elita koja se od oglupele i ožalošćene rulje razlikuje još samo po tome šta nije na kauču, nego u te-levizoru. Samo je jedno njeno sveto pravilo, kanonsko novinarsko pitanje i odgovor koje treba da sadrži svaka ekskluzivna vest: ko?

– niko, i šta? – ništa. Dakle dva, ja se izvinja-vam: niko, ništa i nigde. U stvari tri, dabome: niko, ništa, nigde i nikada.

I nizašto. Četiri. ■

U jedva tri nedelje srpski su mediji

dve svoje posvećene glave sahranile dan

pre roka, ali to je bio tek početak. Ono

šta je usledilo bila je veličanstvena

demonstracija tri sveta kanona

srpskog novinarstva: ekskluzivnosti,

proverenosti, tačnosti i brzine.

Odnosno četiri, ja se izvinjavam: i

stručnosti

Njegova svetlost patrijarh srpski preminuo je večeras u Vojnomedicinskom centru u Beogradu, saznali smo od neimenovanog protojevreja

staforda iz Svetog sinoda. Vernici će od su-tra moći da se upišu u Knjigu žalbe i odaju počast kraj odrona sa telom pokojnog pre-mijera Srpske pravoslavne crkve.’

Tako će otprilike glasiti vest kad umre sledeći patrijarh Srpske pravoslavne crkve. A beogradske Novosti objaviće je, razume se, dan ranije, ekskluzivno, pre konkurencije, pre Svetog sinoda, pre svih. Jer u srpskom novinarstvu samo je jedna stvar sveta: ek-skluzivna informacija. I njena proverenost. Dakle dve stvari, ja se izvinjavam: eksklu-zivnost, proverenost i tačnost. I brzina. Da-kle tri, dabome – ekskluzivnost, provere-nost, tačnost i brzina.

Kad je tako ekskluzivnu vest o smrti mitropolita crnogorsko-primorskog Amfi-lohija portal beogradskih Novosti objavio već 29. oktobra uvečer, toliko ekskluzivno, provereno i brzo da je vladika Amfi lohije u tom času u podgoričkom Kliničkom centru Crne Gore još uvek ležao živ – punih deset sati pre nego šta je zaista sutradan ujutro umro – još je moglo da izgleda kao slučajni gaf, koji ume da se desi u preteranoj brzini, proverenosti i tačnosti.

Naposletku, svi smo smrtna bića Gospodi-nova, svako jednom umre, svi ćemo jednog dana umreti, nikad još nije bilo da se neko rodio a da nije umro. Dobro, sem jednom: to, eto, kad je nešto samo jednom, to je gaf.

Vest o nečijoj smrti, kako vidite, u strogo tehničkom i profesionalnom smislu nikad nije i ne može da bude netačna. Ne postoji tako nešto kao što je netačna vest o smrti, o smrti smrtnog bića nema ni krive, ni nepro-verene, ni prevremene, ni lažne vesti, posto-ji samo jedna – brza. I, dabome, brža. Dakle dve, izvinjavam se: brza, brža i najbrža.

Kad je, međutim, samo tri nedelje docni-je, 19. novembra u ranim poslepodnevnim časovima, i vest o smrti patrijarha srpskog Irineja portal beogradskih Novosti objavio dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve u Vojnomedicinskom centru na Karaburmi još uvek ležao živ – sada već punih osamnaest časova pre nego šta je sutradan ujutro zaista umro – više nije mogla da bude reč o slučaj-nom gafu napravljenom u preteranoj brzini, proverenosti i tačnosti. Konačno, Novosti ovaj put čak i nisu bile prve: zajedno sa osta-lim medijima oni su tek brže-bolje preneli ekskluzivnu vest koju je najbrže-najbolje objavio portal Nova S.

Sve otada, visoko srpsko sveštenstvo ve-oma oprezno i sa dubokom strepnjom čita vesti na srpskom internetu. Pre nego na mobilnom telefonu otvore portal Novosti, napišu poslednju volju, poljube krst, zapale sveću i tri puta se prekrste. ‘Neka bude kako odluče Svemogući Gospod Bog i urednici No-vosti’, promrmori onda stari neki episkop i drhtavim kažiprstom krene preko ekrana, pa već u sledećem času kao bez duše upadne u sobu gde se ceo Sveti sinod moli Gospodi-nu pred početak večernjih vesti na televiziji.

— Ljudi, umreće patrijarh Pavle!— Pavle? Kada?— Sutra ujutro, verovatno – odgovori ovaj pokazujući u rukama svoj mobilni. – Eno u Novostima da je umro. Ceo feljton.

— Šta je bre ovo ljudi, neki virus? – užasnut onda procedi časna starina na čelu stola.

Stvar, kako vidite, više nije slučajna – u jedva tri nedelje srpski su mediji dve svoje posvećene glave sahranile dan pre roka – ali to je bio tek početak. Ono šta je usledilo bila je veličanstvena demonstracija tri sveta ka-nona srpskog novinarstva: ekskluzivnosti, proverenosti, tačnosti i brzine. Odnosno četiri, ja se izvinjavam: i stručnosti. Dakle ekskluzivnosti, proverenosti, tačnosti, br-zine, stručnosti i kompetencije.

Kad je, naime, toga jutra u brejking njuzu Prve televizije nekadašnja voditeljica rijali-tija ‘Parovi’ Biljana Ristivojević patrijarha Irineja nazvala ‘Njegova svetlost’, pa obja-vila kako se ‘upokojio u Gospodu Njegova svetlost arhiepiskop pećki i mitropolit be-ogradsko-karlovački patrijarh Irinej’, njena je ‘Njegova svetlost’ još mogla da izgleda kao slučajni gaf, koji ume da se desi u pretera-noj ekskluzivnosti, proverenosti, tačnosti, brzini i stručnosti. Kad je, međutim, zvez-da Prve tv već u sledećoj rečenici za svaki slučaj dodala kako će ‘javnost uskoro biti obaveštena o detaljima u vezi sa sahranom Njegove svetlosti’, više nije mogla da bude reč o slučajnom gafu. Konačno, Biljana i Prva tv nisu bile jedine.

Serija varnebesnih gafova i lapsusa koji će pratiti smrt Njegove svetlosti otkriće, naime, jednu zaista neverovatnu stvar: da srpski novinari ne umeju da pročitaju relativno jednostavne prosto proširene rečenice i da ne umeju da izgovore višesložne reči. Dakle dve stvari, ja se izvinjavam: da ne umeju da čitaju rečenice, da ne umeju da govore slože-ne reči, i da ne znaju ništa o onome o čemu pričaju. Odnosno tri, dabome: da ne umeju

SRPSKA

POSLA

Piše Boris Dežulović

Pravoslavlje u Tenesiju

U studiju je najavila ‘dr. Aleksandra Sredojevića,

protojereja-staforda’ – voditeljka Jovana Jeremić

10 Intervju NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1093, petak, 27. studenoga 2020.

Istraživački novinari i autori knjige o Milanu Bandiću

razgovarao Jerko Bakotin

Saša Paparella i Hrvoje Appelt Iza Bandića ostaje spaljena zemljaMilan Bandić po sedmi gradonačelnički mandat ne ide zato što želi, nego zato što mora. I to ne samo radi toga da ne završi u zatvoru, nego zato što ga na to tjeraju njegovi prijatelji, navodni vladari Zagreba iz sjene, kojima u slučaju Bandićevog odlaska prijeti rizik da im propadne previše poslova Saša Paparella i Hrvoje Appelt

(Foto: Robert Anić/pixsell)

11 Intervju NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1093, petak, 27. studenoga 2020.

Jelavića. Znači li to da postoji povezanost politike i organiziranog kriminala? Hrvatsko pravosuđe još nije odgovorilo na to pitanje, ali mislim da je Juričan u jednoj rečenici dao najbolji odgovor – živimo u iščašenoj državi.

Paparella: Novinari su zadnjih dvadeset godina napravili sve što su mogli. Mi ne može-mo nikog tajno snimati, uhapsiti ili ispitivati.

Iako dio novinara ustrajno radi na tome da Bandića raskrinka, gradonačelnik je isto-vremeno gajio dobre odnose s vlasnicima medija.Paparella: Prvo, glavni urednici i vlasnici se druže s moćnicima, pa međusobno počnu raditi usluge. Drugo, postoji prikrivena ko-rupcija – lokalne vlasti indirektno i direktno financiraju medije. Grad Zagreb financira ak-cije pojedinih velikih novinskih kompanija. Direktno financiranje je navodno Bandiću predložio Juraj Hrvačić, bivši vlasnik Obi-teljskog i Narodnog radija. Bilo je to vrijeme krize i u redu je da lokalne vlasti podupru medije. No Bandić je za veliki novac koji di-jeli cijelom nizu medija očekivao protuuslu-ge. Najviše novca dobiva Z1 televizija čiji je vlasnik bio Ljubičić Kikaš, a potom i Pripu-zov zet. Odlukom suda sdp mora Kikaševoj tvrtki Televizija Sljeme isplatiti skoro 10 mi-lijuna kuna duga za oglašavanje kandidata sdp-a Milana Bandića na lokalnim izborima 2009. Bandićevu kampanju osmislio je De-signsystem Borisa Maleševića, a naplata duga nekako je završila kod Kikaša. Mnogo je tu čudnih priča. Do danas se javno ne zna tko je vlasnik većine zagrebačkih radio po-staja – većina tragova završava kod Pripuza i članova njegove obitelji, za što u knjizi daje-mo dosta dokaza. Novinar Davor Butković od Pripuza je posudio 250.000 kuna koje mu nije vratio, a istovremeno Poreznoj upravi du-guje milijune. Danas, kao što znamo, piše pod pseudonimom. Treba podsjetiti i da je pokojni Marijan Hanžeković, vlasnik Hanza Medije i Bandićev odvjetnik, platio 15 milijuna kuna Bandićeve jamčevine, što je nevjerojatno. Istovremeno je njegovo odvjetničko društvo radilo za tvrtke u vlasništvu Grada Zagreba.

Kako komentirate Bandićev odnos s premi-jerom Andrejom Plenkovićem – gradonačel-nik mu je znao svojim ‘žetončićima’ izravno prijetiti dok mu je držao većinu u Saboru?

Paparella: Očigledno su riješili međusob-ne probleme. Šest mjeseci prije izbora hdz nema gradonačelničkog kandidata, a to je prvi kriterij po kojem vidite rade li mu u glavi. Znači da su unatoč povremenim svađama za-dovoljni i da im Bandić i dalje obavlja koristan

bit će još kleveta i laži’, tepao mu je tada da-našnji predsjednik Milanović. Što to govori o strankama?Paparella: Već nekoliko mjeseci nakon što je u svibnju 2000. prvi put postao gradonačelnik uz Bandića se vežu afere. Najkasnije nakon njegove prometne nesreće iz 2002. postalo je jasno tko je on. Međutim, sdp-u je bilo bitno biti u Zagrebu na vlasti. Bili su spremni preći preko bilo čega. Uostalom, nije on iz sdp-a iz-bačen, nego je sam sebe izbacio kada se 2009. mimo volje stranke kandidirao za predsjedni-ka države. To se događa u desetoj godini njego-ve vladavine koja je tada izgledala kao i danas, a sdp-ovcima to nije smetalo, ili makar ne toli-ko da ga maknu i stave nekog drugog, pa makar izgubili i izbore. Da su to napravili, dobili bi na kredibilitetu i sdp bi danas bio u bitno boljoj poziciji u Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj.

Appelt: Bandić je nevjerojatan broj poli-tičara, lijevih i desnih, pozapošljavao u Za-grebačkom holdingu. Može se reći da cijena zagrebačkog političara iznosi 10.000 kuna mjesečno. Njihove plaće zapravo su dodaci njihovim primanjima – dosta Bandićevih bliskih suradnika imalo je vlastite privatne tvrtke što po članku 40. Zakona o državnim službenicima i namještenicima nisu smjeli bez odobrenja nadređene osobe, odnosno Bandića, i trebali su odmah dobiti otkaz radi teške povrede službene dužnosti. Te firme Bandićevih suradnika su, primjerice, meše-tarile gradskim zemljištima. Tu su i slučajevi poput onog pročelnika za mjesnu samoupra-vu Zorana Nevistića čijih je devet članova obitelji zaposleno u gradskim strukturama.

Bandića prate desetine afera i 13 optužni-ca – samo ga ona za ‘Krašograd’ tereti da je Grad oštećen za 151 milijun kuna. Podignu-ta je tek 2015. iako su se sporne zamjene zemljišta odvijale još 2007. Optužnica za aferu Agram, gdje su optuženi i Slobodan Ljubičić zvani Kikaš i moćni ‹kralj otpada› Petar Pripuz, podignuta je 2014., a potvr-đena tek krajem 2019. Gradonačelnik evi-dentno nema zaleđe samo u politici, nego i u pravosuđu?Appelt: Bandić i njegovi imaju u pravosu-đu i policiji svoje ljude. Mnogi su novinari osjetili gradonačelnikov bijes i primili pri-jetnje nakon što su pisali o njegovim afera-ma. Vojislavu Mazzoccu je poručio da bi se ‘njemu ili nekom od njegovih nešto loše moglo dogoditi’. Nakon što sam 2008. objavio tekst o milijunski vrijednim nekretninama tadašnjeg Bandićevog najbližeg suradnika Ljubičića Kikaša, dobio sam prijetnje smr-ću, uključujući i onu da će mi pobiti užu i širu obitelj te sam dvije godine živio pod policij-skom zaštitom. Policija do danas nije otkrila tko je te prijetnje slao, isto kao što policija nikad nije ispitala Bandića što je mislio pod prijetnjama upućenim novinaru Mazzoccu. Postoje i dokazi iz kojih je vidljiva poslovna suradnja Petra Pripuza i Mire Vrlje, bra-tića predsjednika zagrebačkog Županijskog suda Ivana Turudića, a Nacional je pisao kako je Turudić jednu pravomoćnu optužni-cu protiv Vrlje u svojoj ladici držao nekoliko mjeseci prije nego što je zatražio izuzeće zbog njihovih rodbinskih odnosa. Jutarnji list je 2016. objavio i soa-ine snimke u kojima se moglo čuti kako poduzetnik Drago Tadić i Petar Pripuz razgovaraju o osobi s Vrhovnog suda koju nazivaju samo slovom ‘S’, preko koje Pripuz za Tadića prikuplja informacije o stanju predmeta i mogućim koracima koje bi trebalo poduzeti u slučaju Branimira Gla-vaša. Osim toga, do sada nepoznati detalj iz naše knjige su i tri milijuna kuna koje je tvrtka bliska Petru Pripuzu posudila Bandi-ću u izbornoj kampanji. Kampanju je vodila Vesna Majher, a ona i suprug su bili dužni-ci Petrovog brata Zorana Pripuza i Nikice

U zagrebačkom Kinu sc u ne-djelju je premijerno prikazan film ‘Kumek’ redatelja Darija Juričana, a predstavljena je i istoimena knjiga Saše Papare-

lle i Hrvoja Appelta. Dvojica istraživačkih novinara obavila su iznimno dragocjen posao, detaljno mapirajući golemi arhipelag korup-cijskog carstva koje je u Zagrebu izgradio gradonačelnik Milan Bandić, pri čemu je svaka tvrdnja poduprta dokazima. U zemlji koja nije prožeta kriminalom ovakva knjiga izazvala bi ozbiljne posljedice. Međutim, u ta-kvoj zemlji za njom ne bi ni bilo potrebe, niti bi dvojica ovakvih novinara bila nezaposlena.

Kako komentirate Bandićevo pojavljivanje na premijeri i kakve su reakcije na film?Paparella: Vjerojatno mu je netko savjetovao da se pojavi. Očekivali smo da će odgledati film i potom nas popljuvati, međutim on se poja-vio, okrenuo na peti i otišao. Iako komentatori tvrde da je dobio neke bodove s tim, nisam u to uvjeren. Reakcije su uglavnom dobre, prem-da se ponavlja ista priča kao i oko prijašnjih filmova – ‘sve smo to već znali’. Možda dio od nekoliko stotina ljudi s premijere prati politi-ku i Bandića, međutim Zagreb ima 800.000 građana i naša je želja doprijeti do njih. Prego-varamo s jednom televizijom s nacionalnom koncesijom da otkupi prava na prikazivanje. Nadamo se da će građani vidjeti film prije svib-nja 2021., odnosno lokalnih izbora.

Appelt: Gledatelji su poslije projekcije ko-mentirali kako su i prije mnogo znali, ali da su i dosta novog saznali. Film i knjiga iznose do sada nepoznate detalje. Bandić voli sebi tepati da je najdugovječniji od 47 gradona-čelnika koliko ih je Zagreb imao od 1851. No nijedan nije Zagreb pretvorio u metropolu nepotizma i korupcije, kao što je to on uspio.

Bandić je znao uz sebe vezati niz skupina, od branitelja preko zajednica nacionalnih manjina do Crkve – u prvim danima vlasti poslao je svoje ljude da obiđu župnike i pi-taju što im treba. Da li je u tome formula njegovog uspjeha?Paparella: Formula je vjerojatno upravo u tome što novac dijeli svima. To nije toliki problem, jer to populistički političari rade, no problem jest što svatko dobije svoj komadić i uglavnom šuti. Počnimo s njegovim prikrive-nim ili stvarnim partnerima iz hdz-a. Prije ne-koliko dana objavljeno je da je i potpredsjednik zagrebačkog hdz-a Ante Plazonić indirek-tno dobivao novac od Bandića. Film zapravo ne govori toliko o Bandiću, koliko o nama, Zagrep-čanima. Velik dio prosječnih birača zapravo mu malo što zamjera i ne vidi problem u tome što Bandić radi. Nama se činilo da bi ipak i dio njegovog biračkog tijela promijenio mišljenje ako bi na jednom mjestu sažeto vidjeli koliko zlo taj čovjek predstavlja za grad.

Appelt: Para vrti gdje burgija ne može, da citiram Zabranjeno pušenje. Bandić je jed-nostavno potkupljivao ljude. No ipak mi je nejasna potpora koju on dobiva od Crkve, bez obzira koliko novca dobivala od gradonačel-nika. Taj čovjek se fiktivno rastao od svoje supruge Vesne Bandić kako bi ona mogla otkupiti stan u Preradovićevoj, koji je potom prodala najbogatijem Hrvatu Anti Vlahovi-ću za novac koji drugi građani mogu samo sa-njati. Pitanje koje se nameće kardinalu Josipu Bozaniću je kako može podržavati čovjeka koji se ne drži Deset božjih zapovjedi?

Iščašena država

Bandić je partner hdz-a, no korupcijsku mrežu izgradio je tijekom karijere u sdp-u, koji je to tolerirao. ‘Dragi prijatelju Milane,

posao. Stranke vode ljudi kojima je najbitniji osobni dobitak – zašto bi se borili da preuzmu odgovornost, što vlast ipak nosi, ako se mogu ispod žita dogovoriti s Bandićem za sinekure?

Appelt: Zanimljivo je da je Bandić 2019. najavio da će u rujnu te godine održati konfe-renciju na kojoj će ispričati nešto što će promi-jeniti povijest Hrvatske. Možda je bio spreman objaviti kome je sve radio usluge, s kim me-šetario i koga zaposlio, no ta presica se nikad nije dogodila. Inače, u politici je sve stvar pro-sudbe. hdz bira manje zlo, a kada osjete da to manje zlo znači Bandićevo hapšenje, bit će uhapšen. Jako je zanimljiva aktualna priča oko sljemenske žičare. Takvu sedmosatnu analizu ne može napraviti bilo kakav pojedinac. Bit će sigurno zanimljivo vidjeti što će se događati u narednim mjesecima, prije lokalnih izbora.

Carstvo korupcije

Bandić je najavio da kreće po sedmi grado-načelnički mandat, dok hdz i sdp nemaju uvjerljivih kandidata – Mislav Herman i Goran Maras to nisu, Vili Beroš se istrošio. Najozbiljniji izazivač je Tomislav Tomaše-vić iz platforme Možemo! Kako ocjenjuje-te Bandićeve šanse?Paparella: Mislim da ima solidne šanse. On može izgubiti, ali netko mora i pobijediti. Na ljevici je previše kandidata, od kojih najviše šansi ima Tomašević, a na desnici zasad kvali-tetnog kandidata nema. Bandić po sedmi man-dat ne ide zato što želi, nego zato što mora. I to ne samo radi toga da ne završi u zatvoru, nego zato što ga na to tjeraju njegovi prijatelji, na-vodni vladari Zagreba iz sjene, kojima u slučaju Bandićevog odlaska prijeti rizik da im propadne previše poslova. Gradonačelnik novca i luksuza ima više nego dovoljno. Istovremeno je vidno iscrpljen i ima zdravstvenih problema. Kolege s dvije televizije su mi rekli da razmišljaju o tome da stavljaju titlove kada on govori, jer je nerazumljiv. Kako kaže poslovica koju sam čuo u Hercegovini, ‘dala baba dinar da u kolo uđe, a dva bi dala da izađe’. Mislim da bi Bandić dao milijune da može izaći, ali šefovi mu ne daju.

S obzirom da je Zagreb tijekom proteklih 20 godina pretvoren u carstvo korupcije, što bi trebao poduzeti onaj tko osvoji vlast iza Bandića?Appelt: Prvo, aktivirati članak 40. Zakona o državnim službenicima i namještenicima te tako očistiti sustav od nepotizma i korupcije. Potom sa svježim idejama napraviti Zagreb metropolom kakva zaslužuje biti. U Zagrebu ima mnogo pametnih ljudi, ali ne mogu doći do izražaja jer nisu bandićevci. Tijekom istraži-vanja su nam zaposlenici Grada govorili o pot-puno drugačijoj, afirmirajućoj radnoj atmosferi u gradskoj upravi dok je Bandić bio u pritvoru, a vodstvo Zagreba preuzela Sandra Švaljek.

Paparella: Većine Bandićevih kadrova ne bi se trebalo biti teško riješiti, uglavnom nemaju veze sa sektorima koje vode. Njihova glavna kvalifikacija je da su gradonačelnikovi prijatelji. Ako će taj tko dođe svoj posao raditi pošteno, Bandića će ljudi zaboraviti za mjesec dana, kao što su zaboravili Tita ili Tuđmana u koje su se kleli. Tijekom istraživanja otkrili smo priču o Bandićevoj bisti. Trebala je biti po-stavljena u jednoj od gradskih četvrti, no po-svađao se s prijateljem kod koje ju je spremio. Tada su već počele izbijati afere, pa za to nije ni bila najbolja atmosfera. Bandićevo vrijeme nećemo ni po čemu zapamtiti. U više od 20 godina nije napravio ni metar tramvajske pru-ge, nije obnovio fasade, nije riješio Paromlin i Gredelj. O obećanjima da će izgraditi metro ili novi stadion da ni ne govorim. Htio je biti novi Većeslav Holjevac, no to je bio grado-načelnik koji je iza sebe ostavio mnogo toga. Iza Milana Bandića ostaje spaljena zemlja. ■

Do sada nepoznati detalj iz naše knjige su tri milijuna kuna koje je tvrtka bliska Petru Pripuzu posudila Bandiću u izbornoj kampanji. Kampanju je vodila Vesna Majher, a ona i suprug su bili dužnici Petrovog brata Zorana Pripuza i Nikice Jelavića

12 Društvo NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1093, petak, 27. studenoga 2020.

Nehumana praksa na hrvatskim granicama

piše Jerko Bakotin

Ukratko, premda nije moguće s potpunom sigurnošću tvrditi da snimljene osobe pri-padaju policiji i kojoj točno jedinici, izvje-sno imaju pristup policijskim uniformama i naoružanju. Nekadašnji ravnatelj policije i ministar unutrašnjih poslova Ranko Osto-jić za Spiegel je izjavio kako pretpostavlja da je riječ o umirovljenim policajcima, koji su zadržali svoje uniforme. Sada su eviden-tno vraćeni u službu kako bi provodili tako-zvane push-backove. Riječ je o protjerivanju migranata, što je ilegalno i ukoliko se pro-vodi bez nasilja, jer takva je praksa protivna međunarodnim konvencijama, uključujući i Europsku konvenciju o ljudskim pravima. Država koja na svom teritoriju zatekne mi-

Ministar Davor Božinović i Ministarstvo unutrašnjih poslova redovno takve tvrdnje odbacuju, nazivajući ih apsurdnima i neu-temeljenima. Ugledne medije optužuju za senzacionalizam i iznošenje laži, a nevladi-ne udruge prisutne na granicama, poput No Name Kitchen, Border Violence Monitoring, Danish Refugee Council i Human Rights Watch, za vođenje kampanje protiv Hrvatske s konačnim ciljem, kako stoji u posljednjoj re-akciji mup-a, ‘sprječavanja donošenja odluke o našem članstvu u schengenskom prostoru’.

Na nedavno objavljenoj snimci Der Spie-gela vidimo mladog Pakistanca na bosanskoj strani rijeke Gline, dok u mokrim hlačama i bez cipela jeca od boli, a drugi migrant ga

pridržava. U pozadini se, na hrvatskoj strani, vide četiri čovjeka u plavim i maslinastozele-nim uniformama. Trojica imaju crne maske. Muškarci nose dugačku motku, kao i impro-vizirano oružje nalik na bič, u obliku štapa na koji je užetom privezan nepoznati predmet. Potom tjeraju drugu grupu ljudi do granične rijeke, udarajući jednog motkom. Uniformi-rane osobe odjevene su u dijelove odora hr-vatske policije: jedna ima uniformu i kapu slične onima granične policije, dvojica imaju maslinaste jakne nalik na jakne specijalne policije, a četvrta osoba nosi kombinezon poput onih koje nose pripadnici interventne policije. Jedna osoba ima butnu futrolu za oružje kakvu nose specijalci.

Akcija Inicijative Dobrodošli iz 2018. ukazuje

na nasilje prema migrantima(Foto:

Patrik Macek/pixsell)

Snimka s hrvatsko-bosanskoherce-govačke granice i ostale informa-cije koje je njemački tjednik Der Spiegel prošlog tjedna objavio naj-čvršći su do sada viđeni dokazi za

tezu da hrvatska policija sustavno zlostavlja izbjeglice i migrante. Nevladine organizacije godinama upozoravaju na protuzakonitu i nehumanu praksu koju potkrepljuju stoti-nama izjava migranata i liječničkih nalaza. Izvještaje o brutalnom nasilju i ponižavaju-ćim postupcima hrvatske policije – uključu-jući oduzimanje imovine i odjeće, seksualno zlostavljanje, slamanje udova i izbijanje zubi

– i ranije su problematizirali strani mediji, po-put britanskog Guardiana.

Schengen, zauzetoNjemački tjednik Der Spiegel objavio je snimke i tekst o brutalnom postupanju policijskih ili parapolicijskih snaga prema migrantima na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, što državne službe demantiraju tvrdeći da ništa od toga nije istina i da se takvom objavom želi spriječiti ulazak Hrvatske u šengenski prostor

13 Društvo NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1093, petak, 27. studenoga 2020.

grante dužna im je dati priliku da zatraže azil i potom taj zahtjev procesuirati.

‘Push-backovi se provode sistematski. Te-meljem svog iskustva, uvjeren sam da ih Vlada u najmanju ruku tolerira’, kazao je Ostojić, koji je do prošlih izbora predsjedavao saborskim Odborom za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Još jedan snažan dokaz govori u prilog tezi da uniformirane osobe pripadaju hrvatskoj policiji. Migranti su Spiegelu ispričali da su dva tjedna prije toga ušli u Hrvatsku, otpri-like između Slunja i Rakovice. Pješačeći tije-kom deset dana, prešli su Gorski kotar i ušli u Sloveniju. Lokacijski metapodaci iz mobi-tela jednog od izbjeglica potvrđuju njihovu priču. U blizini Kočevja 21. ožujka otkrila ih je slovenska policija. Tamošnji mup pisme-no je potvrdio Spiegelu da su baš ovu grupu predali hrvatskoj policiji. Prema izjavama migranata, bilo je to dan ili dva kasnije, a me-tapodaci originalnog videozapisa potvrđuju da je snimka nastala 23. ožujka ove godine, nešto iza 14 sati u mjestu Poljani nedaleko od Velike Kladuše. Temeljem tih činjenica gotovo je sigurno da uniformirane osobe sa snimke u najmanju ruku blisko surađuju s hrvatskom policijom: ukoliko su slovenski redarstvenici migrante predali hrvatskima, a slovenski mup tvrdi da jesu, druga moguć-nost ne postoji.

Prema izjavama migranata, hrvatska poli-cija prevezla ih je do granice pored Poljane u policijskom kombiju. Nakon toga su okrutno premlaćeni, što je napravilo više uniformira-nih osoba istodobno. ‘Udaraju posvuda! Po gla-vi, nogama, rukama’, ispričao je na engleskom jeziku organizaciji Border Violence Monito-ring Network jedan član grupe. Drugi je dodao da ne mlate pendrecima, nego granama staba-la. Opisali su i već spomenuti priručni bič, koji stvara ‘vrlo bolne udarce’ i to na velikoj uda-ljenosti. ‘Ako bi netko pokušao bježati, udario bi ga time u leđa i ljudi bi pali na tlo’, dodaje migrant. Članovi grupe dalje opisuju kako im je naređeno da skinu jakne i cipele, a oduzeti su im i mobiteli. Sve to je poliveno benzinom i zapaljeno. Potom su otjerani preko rijeke. ‘Idi-te u Bosnu i ne vraćajte se u Hrvatsku! Vidite što vam se može dogoditi ukoliko se vratite’, poručile su migrantima uniformirane osobe, gađajući ih pritom kamenjem.

Hrvatska policija za nadzor granice upo-trebljava mobilne termalne kamere koje s vi-sokom preciznošću nadziru područje do pet kilometara udaljenosti, a u nabavi su kamere većeg dometa do 20 kilometara. Gotovo je nemoguće da bi u graničnom području bez znanja policije djelovale samostalne unifor-mirane grupe. Portal Net.hr u prosincu 2019. objavio je članak temeljen na razgovoru s anonimnim izvorom iz policije. Sugovornik je opisao funkcioniranje operativne grupe

‘Koridor’ s ciljem borbe protiv migracija, formirane 2017. sa sjedištem u Vinkovcima. Za šefa stožera ove operacije postavljen je Zoran Melkić iz Službe organiziranog kri-minaliteta. Kada su se migrantski putevi pre-selili u Bosnu i Hercegovinu, sjedište grupe prebačeno je u Topusko.

‘Iz grupe izlaze krim-policajci te se regrutira-ju obični policajci koji su ‘višak’ u svojim ma-tičnim jedinicama. To su vrlo često osobe koje su imale reputaciju konfliktnih i problematič-nih, ali ima i onih koji dolaze po rodbinskim vezama ili poznanstvima. Ključni mamac je 200 kuna terenskog dodatka, plus dvadesetak prekovremenih sati mjesečno. Tako da običan policajac, koji se odlučio priključiti ‘koridorci-ma’ dobije mjesečno 10 do 12 tisuća kuna neto’, objasnio je taj izvor Net.hr-a.

Opisana jedinica navodno operira kao mobilna grupa za nadzor granice, a djeluje bez naloga ili vođenja evidencije. Osim toga, umjesto da hvataju krijumčare, a borbu pro-tiv njih mup ističe kao prioritet, djelatnici

‘Koridora’ često surađuju s taksistima koji prevoze migrante. Taksisti im dojavljuju, a zauzvrat ih ‘koridorci’ nakon presretanja puštaju bez prijave, iako se inače to smatra švercom ljudi i kažnjava. Taksisti, naravno,

‘uslugu’ skupo naplate nesretnim migranti-ma. ‘Mislim da je sada već i unutar sustava ja-sno da se uvijek kada oni dođu na neki teren ubrzo pojave informacije o tome da je netko

‘propucan’ ili da je bilo pljačke, premlaćiva-nja...’, rekao je sugovornik portala.

Ministar Božinović i mup uvijek sve de-mantiraju, pa su i u slučaju najnovije snimke pokušali dovesti tvrdnje o nasilju u pitanje.

‘Sekvence snimki sadrže čitav niz nedosljed-nosti i proturječnosti, kako u ponašanju tako i u odjeći sudionika te se iz istih ne može sa sigurnošću potvrditi da se radi o regularnim pripadnicima hrvatske policije. Ne toleriramo nikakvo nasilje u zaštiti granice niti je ono sastavni dio naših postupaka, stoga zaključno navodimo kako nemamo evidentiranih postu-panja prema datumu i lokaciji koji se navode u objavi’, naveo je mup u svojoj reakciji na snim-ku koju je objavio Der Spiegel. Najavljena je i istraga o čijim će rezultatima MUP izvijestiti

‘hrvatsku i inu javnost kao i Europsku komisiju’.Novinarka Nicole Vögele, koautorica

Spiegelovog članka, kaže da su sve detalje istraživali mjesecima.

— Znali smo da će dovesti u pitanje autentič-nost snimke. Upravo zbog toga smo toliko dugo istraživali. Zato smo se obratili sloven-skoj policiji koja je potvrdila da je riječ o osobi koja je predana hrvatskoj policiji. Osobno sam putovala u Bosnu kako bismo došli do izvorne snimke i dobili metapodatke. Ukratko, mogu samo zamoliti da dokažu da na snimci ima išta nelogično – kaže Vögele za Novosti.

S obzirom na opisanu praksu hrvatske policije, koja prema izvještajima nevladinih organizacija traje godinama, upadljivo je da dokaza nema i mnogo više.

— Čini se da je policija vrlo efikasna što se tiče uništavanja mobitela. Prva stvar koju svi svjedoci kažu je da im mobitele obavezno ili oduzmu ili zapale, čak i onda kada se push-back provodi bez nasilja – nastavlja Vögele.

Snimka iz Spiegela nastala je zahvaljuju-ći tome što je jedan član grupe svoj mobitel uspio sakriti u donje rublje.

Reporteri Novosti su prošle godine u blizi-ni granice, nedaleko od Srba, također naišli na hrpu ostataka spaljene odjeće i mobite-la. U kontekstu navoda da hrvatska policija migrantima redovno oduzima i uništava

osobne dokumente naročito je zanimljivo priopćenje mup-a da ‘hrvatska policija gra-nicu štiti od ilegalnih migracija, štiti ju od nezakonitog postupanja i opasnosti koje sa sobom mogu donijeti ljudi bez dokumenata i bez identiteta, a čini to kako bi stanovnicima Hrvatske pružila mir i sigurnost’.

Inače, vrijedi primijetiti određenu pro-mjenu retorike ministarstva i ministra Bo-žinovića. ‘Nije normalno putovati iz države u državu bez dokumenata, nije normalno izbjegavati granične prijelaze, nije normalno govoriti da si pripadnik ugrožene skupine’, kazao je ministar, dodavši da je riječ o ‘mla-dim muškarcima bez obitelji koji organizira-no i nezakonito ulaze u rh’. Do prije nekog vremena protjerivanja su u pravilu negirana

– policija je tvrdila da na samoj granici uspješ-no ‘odvraća’ migrante prije samog ulaska u rh. No ovakvim se diskursom migranti ba-rem implicitno kriminaliziraju, a protjeriva-nja, ako ne i nešto gore, opravdavaju.

U kampanju protiv migranata i njihovih prava uključio se i predsjednik Zoran Milano-vić. ‘Mislim da broj ljudi dola-zi na nedopustiv i ilegalan na-

čin i dolaze, čekaju svoju priliku, to nisu ljudi koji su egzistencijalno ugroženi i na njih se ne primjenjuju konvencije o prognanicima. Ovo danas nije to. Pravilo zabrane push-backa se odnosi na one koje vraćaš u kandže lava, dakle u nešto opasno. Ne znam tko je više od hrvatske policije pokazao više empatije prema tim ljudima. Ja moram biti sebičan kada su u pitanju hrvatski interesi’, poručio je prošlog mjeseca. Time je ili svjesno rekao neistinu ili iskazao eklatantno nepoznava-nje međunarodnog prava. Dodao je da ‘drža-va ne postoji bez represije i sile, to nije lijepo, ali to je tako’, kao i da ‘osuđuje nasilje’, ali je

‘na strani hrvatske policije’. Vrhunac cinizma ipak je bila svojevremena izjava prethodne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović: ustvrdila je da su migrantske ozljede poslje-dica teškog terena kroz koji se provlače.

Što se medija tiče, u raspaljivanje mržnje prošlog se tjedna upustila Slobodna Dalma-cija. Splitske su novine preko većeg dijela naslovnice objavile napis: ‘Migranti nas pljačkaju: Nož pod vrat i daj sve što imaš’ i nadnaslov ‘Kolone po šumama prestravile Gorski kotar’. Tekst odiše neprofesionalno-šću, netrpeljivošću i zastrašivanjem građana, a u njemu postoji jedan jedini sugovornik,