10 Ljubic Marina

195

Studia lexicographica, GOD. 5 (2011) BR. 2(9), STR. 195210Marina Ljubi: Upravni blok u Dubrovniku i scenski prostori

UDK: 111.1:16:165

Pregledni rad Primljeno: 2. X. 2013. Prihvaeno: 18. XI. 2013.

Upravni blok u Dubrovniku i scenski prostori

Marina LjubiLeksikografski zavod Miroslav Krlea

SAETAK: U radu se opisuje veza Upravnoga bloka u Dubrovniku s konti-nuitetom scenskih prostora u tome arhitektonskom arealu. Suvremeni Upravni blok, meu ostalim, arhitektonski objedinjuje neorenesansnu zgradu u kojoj su smjeteni dubrovako Gradsko vijee i Gradsko kazalite Marina Dria, a u renesansnom je razdoblju na tome mjestu stajala nekadanja reprezentativna zgrada Vijenice i Veliki arsenal Orsan. Unato arhitektonskim promjenama, Upravni blok konti-nuirano objedinjuje najvanija politika, drutvena i scenska zbivanja u Gradu.

Kljune rijei: Upravni blok; kontinuitet mjesta i namjene; scenski prostori

UvodUpravni blok obuhvaa sklop graevina izmeu Zvonika i Kneeva dvora

u Dubrovniku, a naziv mu je u svojem elaboratu dala Marija Plani-Lonari1. Obu-hvaa prostor dananje zgrade Gradskoga vijea, Gradskoga kazalita Marina Dri-a, Gradske kavane, kina i trgovina, a u prolosti su tu bili Veliki arsenal Orsan, Fontik, Carinarnica, Glavna straa i Vijenica, omeeni Kulom ribarnice i Kazne-nom kulom. Prekretnica u poznavanju i vrednovanju tog prostora zbila se nakon velikog potresa 1979., kad se pristupilo detaljnim istraivanjima u svrhu kvalitetne obnove i zatite spomenika kulture na podruju cijele stare dubrovake gradske jez-gre. Podruje Upravnoga bloka temeljito je istraeno prije obnove, a u razmatranji-ma pristupa obnovi i zatiti toga arhitektonskoga sklopa propitivao se i potencijalno najdramatiniji zahvat restitucija zgrade renesansne Vijenice. Iako stara Vijenica u obnovi nije bila restituirana, izraen je elaborat kojim je u najveoj mjeri rekon-struiran njezin izgled i razvoj toga arhitektonskoga sklopa, na mjestu kojega je u XIX. stoljeu sagraena dananja neorenesansna zgrada Gradskoga vijea i Grad-

1 Plani-Lonari 1981: 59.

196


skoga kazalita Marina Dria. Tijekom vremena, unato svim gradnjama, pregrad-njama i prenamjenama, od poetaka do danas vidljivo je da, kao to sakralne grae-vine imaju kontinuitet mjesta bez obzira na promjenu arhitektonske ljuske, i Upravni blok konstantno odraava i odrava najvanije svjetovne namjene sjedita vlasti, politikih zbivanja, sjecita drutvenoga ivota te napose prostora namijenje-noga scenskim izvedbama.

1. Poetci izgradnje i prve scenske izvedbePostanak i razvoj ovoga arhitektonskog sklopa vezuje se uz postanak i razvoj

samoga Grada. Kako je Upravni blok zauzimao osjetljivo podruje u luci na isto-nom dijelu grada bio je omeen na sjeveroistonom dijelu Kulom ribarnice, a na ju-goistonom Kaznenom kulom, a istonu su fasadu inili lukovi arsenala koji su se u ratno vrijeme zazidali. Junom fasadom graniio je sa srodnim upravnim sreditem Kneevim dvorom, dok mu je reprezentativna zapadna fasada, koja se takoer nastavljala na Kneev dvor, bila okrenuta drutvenom sreditu, trgu Placi. Pratei arhitektonski razvoj ovoga areala i izvedbene umjetnosti moe se pretpostaviti da su se prve scenske izvedbe na mjestu Upravnoga bloka te u njegovoj neposrednoj blizini, Prid Dvorom ispred Kneeva dvora i katedrale sv. Marije, poele odvijati kad se to podruje usustavilo kao sjedite svjetovne, odnosno crkvene vlasti. Do sred-njovjekovnoga razdoblja moe se samo nagaati o scenskim prostorima ranoga nase-lja Raguse na poluotoku Lave, tumaei ih u okviru kasnoantikoga i bizantskoga povijesnoga konteksta. Kako je Dubrovnik do poetka XIII. stoljea uivao pokrovi-teljstvo Bizanta, moe se pretpostaviti da je i na njegovu podruju bio aktivan proces preobrazbe liturgije u samostalnu scensku tvorbu, koja je najvjerojatnije izvoena u prostorima ondanje katedrale. U srednjem vijeku, ako se izuzmu najvanije ritual-no-religiozne sveanosti Sveti Vlaho i Tijelovo, navedene u Opisu slavnoga grada Dubrovnika Filipa de Diversisa, crkvene se drame scenski izvode u katedrali sv. Ma-rije, crkvi sv. Vlaha (a zatim i u franjevakoj i dominikanskoj crkvi), kao i na prostoru ispred tih crkava, dakle na prostoru koncentriranom u istonome dijelu grada, u neposrednoj blizini Upravnoga bloka. Svjetovna sredita Prid Dvorom i trg Lua s gradskom loom bila su mjesta pukih zabava, kao i mjesta prolaska procesija veza-nih uz spomenute religiozne sveanosti2.

2. Reprezentativna renesansaU renesansnom je razdoblju Dubrovaka Republika na vrhuncu ekonomske

moi to se posljedino odrazilo i na reprezentativnu izgradnju. Na mjestu dananje

2 Pavli 1986: 735.

197


neorenesansne zgrade iz XIX. stoljea3 nalazilo se reprezentativno gotiko-renesan-sno zdanje Upravnoga bloka. Kontinuitet funkcije politikoga i drutvenoga sjeci-ta nastavlja se i u ovom arhitektonskom okviru, kao i kontinuitet mjesta scenskih prostora4. Kao najreprezentativniji primjer za ovo razdoblje mogu se izdvojiti scen-ska uprizorenja Drievih djela: Prid Dvorom su izvedeni Driev Pomet (1548) i Tirena (1549), a u dvorani Velikoga vijea u zgradi Vijenice Dundo Maroje (1551).

U osnovnim je prostornim odnosima poljana Prid Dvorom iz Drieva doba ostala ista kao i danas, s istone strane nalazili su se Kneev dvor, Vijenica i Orsan, s june strane romanika katedrala sv. Marije (poruena u potresu 1667), a na zapad-noj strani crkva sv. Spasitelja (poruena u potresu 1667)5. Dvorana Velikoga vijea u zgradi Vijenice, u kojoj je igran Dundo Maroje, spominje se 1303., a 1344. godine pouzdano se zna da je i izgraena (Veliko vijee osnovano je jo 1235). Dvorana Vije-a je po izgradnji u XIV. stoljeu zauzimala junu polovicu dananje zgrade Grad-skoga vijea. Izgraena je na razini 1. kata iznad Fontika (itnice), zatim iznad prola-za u njegove unutarnje dijelove, do zapadnoga krila Kneeva dvora. Vjerojatno je imala romaniko-gotiko proelje. Odmah po izgradnji (134445) dvorana je bila oslikana, a njezinu fasadu mnogi su eljeli oponaati, to je vidljivo iz arhivske grae6. Zbog pregradnji u XV. stoljeu ovoj fasadi ne znamo izgled. Konaan reprezentati-van izgled Vijenice, njezine zapadne fasade (koja ukljuuje i prostor Orsana, Fonti-ka itnice, Carinarnice namijenjene mjerenju brana i ita), odreen je 1489. godi ne odlukom o ruenju stare romaniko-gotike fasade te o izgradnji gotiko-renesansne. Tu odluku treba gledati u sklopu ranijih radova na popravcima i proirenju Kneeva dvora s june strane te izgradnje nove zgrade Sponze na sjevernom dijelu Place koja preuzima funkcije Fontika i Carinarnice. Osloboenjem prostora Fontika Kneev dvor se iri izvan granica svoje fasade u prizemne unutarnje dijelove iza fasade Vije-nice, a Vijenica, koja tad posjeduje dvoranu Velikoga vijea, pomonu prostoriju te dvoranu Vijea umoljenih, i dalje nije neovisna arhitektonska struktura, nego je ju-nom fasadom 1. kata pripojena Dvoru. Naime u prostore Vijenice na katu ulazilo se kroz Kneev dvor. Taj ulaz u dvoranu Velikoga vijea u baroku je obiljeen natpi-som: Obliti privatorum publica curate (Zaboravite privatno, brinite se za javno). Dvorana Velikoga vijea imala je drvena postolja sa sjedalima s reljefno kienim ka-snogotikim naslonima i prednjim dijelovima. Sjedala su bila prislonjena uza zidove,

3 Pretpostavljeni izgled starije graevine nalazimo u elaboratu Rekonstrukcija grupe objekata izmeu Zvonika i Kneevog dvora u Dubrovniku (Regionalnog zavoda za zatitu spomenika kulture Split i Zavoda za zatitu spomenika kulture i prirode Dubrovnik) te u interdisciplinarnim istraivanji-ma Cvite Fiskovia koje se tiu Drieva opusa (Pozornice Drievih igara, 1967)

4 Batui 1978: 52; Foreti 1969: 249.5 Beriti 1956: 62.6 Plani-Lonari 1981: 63.

198


kontinuirano okruujui dvoranu uz prekide za vrata i prozore. Na vrhu dvorane sjedala su podvostruena za predstavnike Maloga vijea i Kneza, a usred dvorane bili su posebni stolovi za govornike i ostale potrebe pri zasjedanju Velikoga vijea7. Osim sjednica Vijea, u tom su ambijentu, kako je spomenuto, izvedeni Dundo Ma-roje i jo neke komedije, a prireivali su se vjerojatno i krabuljni plesovi i igre, sve dok Veliko vijee nije 1554. zabranilo da se na taj nain oskvrnjuje dvorana dravnike, republike vanosti8. Koliko je bila reprezentativna gotiko-renesansna fasada Vije-nice, svjedoi to to je bila uzor fasadi nove zgrade Sponze, koja je nakon Kneeva dvora i Vijenice trea reprezentativna graevina javne namjene. Budui da zgrada Sponze postoji i danas, ona je bila vanim izvorom za rekonstrukciju nekadanje fa-sade Vijenice. Fasada zgrade Vijenice imala je u donjem dijelu visoko prizemlje, koje je odgovaralo visini radnoga prostora Arsenala. Vijenica u prizemnoj zoni za-pravo nije imala vlastitu fasadu. Namjena se nije poklapala s arhitektonskom lju-skom. Orsan je zauzimao sjevernu fasadu prizemlja sve do polovice, gdje je bila dvo-rana Vijea na 1. katu, a preostalo na jugu bila je fasada zapadnoga dijela Fontika, odnosno kasnije kancelarija Kneeva dvora. Na krajnjem sjevernom dijelu fasade, na mjestu dananjega baroknoga ulaza u Glavnu strau, nalazio se prostor Carinarni-ce9. Prizemlje i kat dijelio je razdjelni vijenac, tanak, stepenasto profiliran, kontinui-ran, zajedniki i Vijenici i Orsanu. Na sjevernoj strani slijedila je zona niskoga 1. kata, znatno nia od zone 1. kata dvorane Vijea. U njemu se nalazio admiralov stan. Na staroj fotografiji iz 1850.10 vidljiv je i jedan zazidani renesansni prozor, koji nepo-sredno sjeda na liniju vijenca, kao i dananje rekonstruirane gotike bifore stana, pa se pretpostavlja dvokatna podjela interijera. Juni dio fasade 1. kata pokrivao je dio s dvoranom Velikoga vijea. Na njezinu sredinjem dijelu nad razdjelnim vijencem bila je gotika kvadrifora, unutar pravokutnoga vanjskoga okvira. Lijevo i desno bile su gotike monofore s manjim balkonom te sa skulpturama Snage i Pravde nad nji-ma. Izgled plastinih ukrasa gotikih prozora rekonstruiran je prema zgradi Sponze. Neki autori ukazuju na i danas sauvane fragmente proelja kapitel kvadrifore, konzole balkona monofore, reljef sv. Mihajla iz lunete vrata, ogradu monofore i kip Snage11. Reprezentativna i ouvana figura Snage prikazana je alegorijski kao Miner-va, u rimskom oklopu, s oderanom lavljom koom na glavi i s maem u jednoj ruci (taj je dio odlomljen), dok drugom rukom prelama stup. Kip je pripisan domaem majstoru te je izvorno bio pozlaen12. Kao kruna fasadi bio je kip sv. Vlaha, smjeten

7 Fiskovi 1985: 109118.8 Isti 1967: 4963.9 Plani-Lonari 1981: 76.10 Belamari 1996: 53.11 Veramenta-Pavia 1983: 1216.12 Fiskovi 1989: 337.

199


u nii iznad kvadrifore. Dodatni skulpturni ukrasi bili su Mala fontana te idovska fontana u sjevernom dijelu prizemlja. Zgrada Vijenice bila je oteena u potresu 1667., te je nakon toga obnovljena, a poetkom XVIII. stoljea zgrada dobiva i monu-mentalni barokni ulaz u Glavnu strau, izmeu Zvonika gradskoga sata i Male Ono-frijeve fontane.

3. Kontinuitet mjesta i namjene od XVII. do XIX. stoljeaU razdoblju od XVII. do XIX. stoljea Upravni blok nadalje odrava pret-

hodno steenu ulogu politiko-drutvenoga sjedita. Kontinuitet scenskih prostora nastavlja se Prid Dvorom te povremeno u Orsanu i Vijenici. U razdoblju od 1682. do dolaska francuske uprave u XIX. stoljeu, ustanovljen je i prvi javni dubrovaki za-tvoreni kazalini prostor. Bio je (s manjim prekidima) adaptiran u Orsanu13. Adapti-rano kazalite nalazilo se unutar dvaju lukova Arsenala, to ih u dananje vrijeme zauzima Gradska kavana. Kazalina dvorana nije zauzimala cijeli taj prostor. Za adaptaciju Orsana zacijelo je uklonjen dio stupova izmeu dvaju odjeljaka. Gledalite se sastojalo od partera i dviju galerija koje nisu bile podijeljene u loe. Svaka je galeri-ja imala pedesetak mjesta. Gledatelji su bili podijeljeni po staleu i spolu, a parter je bio namijenjen mukoj publici. U njemu su bile postavljene drvene pomine klupe s trima prolazima jednim po sredini i dvama sa strane. Izmeu pozornice i gledalita nalazio se orkestar. Iz arhivskih podataka saznaje se o raznim preureenjima i po-pravcima u kazalitu, a sve je trokove snosila dubrovaka vlada14.

Scenske izvedbe na lokalitetu Upravnoga bloka nastavljaju se i za francuske uprave 180813. Kako je Dubrovnik prije svega bio utvrda, svaka se mogua grae-vina iskoritavala u vojne svrhe. Tako su prostori arsenala prenamijenjeni u vojnu pekaru, a kazalite koje je tu bilo smjeteno od 1682. godine maral Marmont odluio je smjestiti u Vijenicu. Traei reprezentativniji prostor, Marmont je dvoranu Veli-koga vijea ukinute Republike prenamijenio za svoje Kneevsko kazalite (Thtre Ducal). Neveliko kazalite s parterom u obliku potkove te loama na dva kata nije u potpunosti izvedeno zbog nedostatka sredstava. U kazalitu su prikazivane uglav-nom predstave putujuih druina te akademije u slavu reima, a ulaz je bio bespla-tan. Prije poetka izvedbi obino su prireivane i tombole pa ga biva aristokracija nije esto posjeivala15. Josip Bersa, dubrovaki kroniar razdoblja 180080., o grae-vinskim je intervencijama zabiljeio: Kad su Francuzi zauzeli grad, trebale su im prostrane pei za peenje kruha, te oni naprosto porue i onako zastarjeli teatar Or-san i na njegovu mjestu urede pei. A kad od 1. veljae 1808. ni vijenica nije vie ni-

13 Reetar 1922: 99. 14 Pavli-Cottiero 1995: 147150.15 Vukovi 2000: 40.

200


kome sluila, jer nije bilo ni Vijea ni Republike, naini Marmont od vijenike dvo-rane novi i ukusniji teatar16. U sijenju 1809. bili su zapoeli radovi na novoj pozornici i parteru i odigrana je prva predstava. Novo kazalite zamiljeno je kao reprezentativni projekt nove vlasti. Parter je bio u obliku potkove, kapaciteta 300 sjedeih i 200 stajaih mjesta, a loe su bile na dva kata s jo 264 mjesta. Prvi red drvenih stupova koji su nosili loe bio je ukraen dorskim kapitelima, drugi kompo-zitnim, a trei jonskim kapitelima, dok je zakljuni obrub oblikovan kao friz. Sva je drvenina bila obojena svijetlim bojama sa slikarijama u crno-bijeloj maniri. Mar-montova loa bila je na sveanije ureenom 1. katu, jer oslikavanje drugoga kata zbog nedostatka sredstava nije izvedeno, kao ni gradnja novoga ulaza sa stubitem17.

O daljnjoj sudbini Vijenice, za austrijske vladavine, J. Bersa pie: Neki au-strijski opskrbni asnik, koji je imao svoj ured u prizemlju teatra, poboja se jednog dana, da mu starjeine ne dou da pregledaju raunske knjige, te da ukloni tu opa-snost, podmetnu vatru, te od palae Velikog vijea i Marmontova teatra ostae 6. svibnja 1817. samo vanjski zidovi. Godine 1863. bude porueno sve, to je jo spomi-njalo Veliko vijee Republike i stari Orsan, i na tom prostoru izgrade se nova opin-ska palaa i Bundiev teatar.18 Nova je austrijska vlast nakon poara, u kojem su iz-gorjeli Vijenica i Orsan, ostavila Dubrovnik bez kazalita do izgradnje nove zgrade. Novo je mjesto za scenske izvedbe 182364. bila preureena palaa Vladislava Gue-tia (Gozze). Na prvom katu palae 1830. ureena je dvorana, u kojoj su bile klupe i dva reda loa te kavana desno od gledalita.

4. Nova zgrada od austrijske uprave do danasKontinuitet mjesta i namjene nastavlja se i u novom zdanju opinske palae i

kazalita. Neorenesansna graevina u kojoj je i dananje Gradsko vijee, Gradsko kazalite Marina Dria i Gradska kavana, izgraena je 1865. godine, u vrijeme au-strijske vladavine, a slijedila je aktualni trend historicizma19. U prostoru zgrade in-korporirani su srednjovjekovni dijelovi (istona strana uz Kazalite, juni zid i june prostorije prizemlja Vijenice). Pojedine preinake provedene su kasnije tijekom XX. stoljea. Prostori dananjega Gradskoga vijea ostali su s Kneevim dvorom poveza-ni na junoj strani, a istonim stranjim zidom s Kazalitem i Gradskom kavanom. U sjevernom dijelu prizemlja dio je Gradske kavane, a u sredinjem je ulaz u Kazali-te. Osim gledalita i pozornice, Kazalite sadrava nekoliko manjih pomonih pro-storija. Iz razdoblja koje je prethodilo izgradnji nove zgrade sauvani su nacrti koji

16 Bersa 2002: 34.17 Vukovi 2000: 40.18 Bersa 2002: 40.19 Jokilehto 2002: 163.

201


svjedoe o tlocrtu sruene zgrade Vijenice, kao i projekti za novo kazalite. Iz nacrta se iitava da su se sredinom stoljea spaljeni prostori Vijenice, Orsana i Fontika (itnice) pomno dokumentirali, a zatim pokuali privesti svrsi izgradnjom novih zgrada vijenice i kazalita. U Dravnom arhivu u Dubrovniku te Dravnom arhivu u Zadru uva se vie nacrta postojeega stanja te projekata za novu zgradu vijenice i kazalita. Biljee se godine 1839., 1841., 1842., 1843., 1857., 1863., 1864. i 1865., kao i neki nedatirani nacrti20. Najzanimljiviji projekti, iz 1864. i 1865., slubene su naravi, a na njima se razaznaje potpis dubrovakoga vlastelina Bundia, na nacrtima potpi-sanoga kao Luca de Bonda ili Conte de Bonda, kao i potpisi arhitekata Emilija Vec-chiettija i Miha Klaia. Luko Bundi (Bonda) odluuje financirati izgradnju novog teatra, istodobno kad se gradi i zgrada nove vijenice. Novi teatar otvoren je 26. pro-sinca 1864., kako svjedoi tekst u izdanju Dubrovnik. Zabavnik narodne tionice du-brovake za godinu 1867: Neka se naznai zlatnijem slovima / u novoj povijestnici / davnog Dubrovnika / sutradan po Boiu god. MDCCCLXIIII / kad se prvom otvo-ri / uz openito veselje / novi Bundiev theatar / velianstvenom milju uzdignut / iz -vrsnijem ukusom izradjen / divnon krasotom nareen / i / neka se vijekom slavi / ime Luke Bundia / vrlog ogranka stare dubrovake porodice / s toga / to je smio zaceti na korist domovine / u doba sebinosti i nemarnosti / plemenitu misao / i pri svakoj protivnosti / hrabreno je ispuniti / tijem upuujui / u otabini Gundulia i Palmoti-a / sa oivljenjem pjesnikog sklada / srani i duevni sklad / slava mu slava. Prva gala predstava bila je opera Ernani, izvedena 1. sijenja 186521. Postavlja se pitanje autorstva projekta zgrade Teatra. U literaturi se najee kao projektanti spominju M. Klai te E. Vecchietti (Vechietti). Spomenuti kroniar Josip Bersa, navodei zbi-vanja oko izgradnje novog kazalita, nigdje ne navodi ime projektanta, iako spominje Klaia u nekoliko navrata u tom djelu u raznim drutvenim kontekstima, poevi od toga da je bio zastupnik Narodne stranke. To bi dovodilo u sumnju Klaievo autor-stvo, budui da kroniar izostavlja vanu injenicu da je upravo Miho Klai, kao zasluna i poznata linost, autor projekta za kazalite. Meutim u lanku iz lista Obzor iz 1934. godine spominje se Lijepi i ukusni teatar, za koji je izgradio nacrt pok. Dr. Miho Klai, kasniji voa Narodne stranke u Dalmaciji22. lanak je napisan povodom 70. godinjice izgradnje teatra i domoljubne je prirode. Kod atribucije pro-jekta kazalita Klaiu zanimljivo je pismo Josipu Sladi, takoer arhitektu, iz 1857. godine, u kojem kae da je nacrtao projekt za kazalite23. Slade, Vecchietti i Klai poznaju se jo od studija na padovanskom sveuilitu. Slade je bio Klaiev stranaki

20 Dravni arhiv u Dubrovniku, Zbirka nacrta, Planovi opine i kazalita, VIII/46 i Dravni arhiv u Zadru, Misc. 106, pozicija 4; dio njih je predstavljen u elaboratu S. Benia, Z. Perkovia i S. egvi-a: Rekonstrukcija grupe objekata izmeu Zvonika i Kneevog dvora u Dubrovniku.

21 Kati 1934: 2.22 Ibid.23 Fiskovi 1987: 54, 60.

202


kolega, a Vecchietti se nije politiki angairao. Dakle, iako se na slubenim nacrtima iz 1864. nalazi Klaiev potpis, nije izvjesno je li se on potpisao kao arhitekt ili kao drutveno-politiki dunosnik te jesu li upravo ti nacrti oni o kojima Klai pie Sladi. Ostali su zasluni graditelji u izgradnji kazalita, odnosno vijenice Andrija Perii, Marin Boriani, obojica Vecchiettijevi suradnici na njegovim drugim projektima.24 Analizirajui projekte fasade i dekoracija u Arhivu se nailazi na ime jo jednog pot-pisnika, odnosno suradnika, Ivana Lucchinija (Luchinija), ije ime nije spominjano u literaturi vezano uz kazalite. Lucchini je poznat kao glavni okruni inenjer u slubi Okrunoga poglavarstva u Splitu, a izradio je projekt proirenja bolnice koji je uz dopune odobren 1844 (nikad nije izveden)25. U Splitu je bio okruni inenjer do 1843., kad je primljen za okrunoga inenjera u Zadru. Ve 1846. postaje drugi pri-stav u Direkciji javnih radova Zadar26. Njegovo ime nalazi se na projektu fasade iz Dravnoga arhiva u Dubrovniku. S lijeve strane je biljeka koja spominje Luchinija kao osobu koja e u konanici izraunati precizne mjere fasade. Naime u arhivima postoje dvije varijante fasade koje se ne razlikuju mnogo. Postoji po jedan primjerak nacrta prve varijante fasade u zadarskome i u dubrovakome dravnom arhivu. Du-brovaki nacrt nosi potpise: u lijevom uglu Andrea Perisich, u desnom uglu E. Vec-chietti i M. Klai. Zadarski nacrt kopija je ove fasade. Sudei po potpisu Perisich, ova fasada je vjerojatno vezana uz tlocrte zgrade iz 1863. Nacrt druge varijante fasade, koja je i izvedena dananja fasada, nalazi se samo u dubrovakome arhivu. Desno dolje potpisan je samo Vecchietti, a uz lijevi rub je natpis koji spominje Lucchinija kao osobu zaduenu za precizne proraune prilikom izrade fasade. Zbog Lucchini-jeva spomena ovaj se nacrt moe vezati uz slubene tlocrte zgrade iz 1865. U dubro-vakome arhivu postoji jo i Tavola di dettaglio, velik nacrt s detaljima fasade te nai-nima izvedbe. Nema dovoljno podataka koji bi ukazivali na vezu s odreenom varijantom fasade. Na dananjoj fasadi uklesano je deset reljefnih medaljona koji pri-kazuju osobe zaslune za dubrovaku povijest i kulturu. U arhivima zasad nije pro-

24 Miho Klai (18291896), hrvatski politiar. Studirao u Padovi, gdje je kao inenjer arhitekture promaknut u doktora. Bio je jedan od prvaka Narodne stranke te jedan od utemeljitelja i suradnika lista Il Nazionale. Znatan je njegov preporoditeljski udio u pohrvaivanju uprave, sudstva i kolstva te u gos-podarskom napretku Dalmacije.

Emil Vecchietti (18301901), graditelj i slikar. U Padovi diplomirao filozofiju i matematiku. Projektirao pravoslavne crkve u Dubrovniku i Skradinu, katedralu u Veloj Luci, Katel Kambelovcu i Solinu te crkvu Gospe od Dobria u Splitu, Zvonike u Dobroti i Jelsi, samostan isusovaca i klarisa u Splitu te Slubenica milosrdnica u Malome Loinju. Graevine je projektirao u historicistikim stilovima.

Andrija Perii (18301905), zidarski i klesarski majstor, ovlateni graditelj i projektant. Sura-ivao s Vecchiettijem. U Splitu vodio restauraciju Dioklecijanova mauzoleja i zvonika katedrale.

Marin Boriani (1790 ?), mjernik, izveo je brojne javne i privatne radove. Projektirao je teme-lje za dubrovaku pravoslavnu crkvu.

25 Kekemet 1987:132.26 Piplovi 1987: 160.

203


naen nikakav trag o tome, osim to se na drugoj varijanti fasade vidi da je za njih predvieno mjesto. Za reprezentativno oslikan interijer kazalita interijer kakav i danas poznajemo, zasluan je Vlaho Bukovac. U Cavtatu je Bukovac izradio vie studija i osmislio temu stropne dekoracije Dvostruko krunisanje na nebu i zemlji (190001), prikazavi u sredinjoj kompoziciji siluete dubrovakih pjesnika, meu ko-jima i svoju viziju Marina Dria. U tehnici ulja na platnu prikazao je boicu pjesni-tva kako na nebu kruni stare dubrovake pjesnike (sredinja kompozicija), a na zemlji narodnu pjesmu personificiranu likom guslara (bono polje)27.

Ovo je kazalite po izgradnji nosilo ime Bundievo (Bondino) kazalite, prema imenu donatora, a vlasnici loa (palketisti) upravljali su zgradom i odreivali reper-toar. U njemu je gostovao zagrebaki HNK, Hrvatska diletantska kazalina druina, Dubrovako kazalino drutvo i Narodno pozorite Zetske banovine. Naziv Bundi-evo (Bondino) kazalite bilo je u slubenoj uporabi do 1943., kad je otvoreno Hrvat-sko dravno kazalite za Primorje. Godine 1945. utemeljeno je Narodno kazalite, koje od 1967. obiljeavanjem 400. obljetnice smrti Marina Dria nosi naziv Kazali-ta Marina Dria.

Sljedee je znaajne arhitektonske preinake prostor Upravnoga bloka doi-vio 1931. preinakom prostora nekadanjega Orsana (u kojem je neko bilo ve spome-nuto prenamijenjeno kazalite) u prostore Gradske kavane i kina. Autor projekta, arhitekt Mladen Kauzlari, u suradnji sa Stjepanom Gomboem, otvorio je dotad zazidane lukove Orsana i time definirao na istonoj fasadi Upravnoga bloka po-znatu vizuru dubrovake luke. Zahvat je vrijedno ostvarenje moderne arhitekture. Zadnje preureenje interijera kavane iz 2005. nailo je na kritiku mnogih sugraa-na28. Zakljuno, lokacija je, poevi od kazalita u Orsanu, do dananjih dana zadra-la funkciju drutvenoga okupljalita.

Nakon velikog potresa 1979. arhitektonska cjelina Upravnoga bloka bila je teko oteena. Zbog svoje spomenike, urbane i kulturne vanosti u obnovi je viso-ko vrednovana te pomno istraena. Prijedlog konzervatorskih smjernica za obnovu, s povijesnim prikazom i vrednovanjem, izraen je 1981. na Odjelu za povijest umjet-nosti Instituta za povijesne znanosti Sveuilita u Zagrebu (Milan Prelog i Marija Plani-Lonari). Istraivanje unutranjih dijelova zgrade Gradskoga vijea i Kazali-ta izveo je 1982. Zavod za zatitu spomenika kulture i prirode Dubrovnika (Luciana Peko, Ivica ile i dr.). Istrane radove u unutranjosti Kazalita proveo je 1985. Resta-uratorski zavod Hrvatske (Mario Fui), potom je izraen projekt obnove gledalita. Potaknuto eljom Dubrovana da se umjesto obnove historicistike zgrade rekon-struira stara Vijenica iz XV. i XVI. stoljea Drutvo prijatelja dubrovake starine

27 Krui-Uchytil 2005: 388.28 Disopra 2005: 4649.

204


financiralo je 1981. idejnu studiju koju su izradili arhitekti Zdeslav Perkovi, Sran egvi i Slavomir Beni iz Urbanistikog zavoda Dalmacije iz Splita. Studija je sadr-avala projekt restitucije proelja i nove organizacije interijera, s rekonstruiranom dvoranom Velikoga vijea, ime bi se uspostavila ambijentalna, arhitektonska veza izmeu Vijenice i Kneeva dvora. Projekt je izazvao dugotrajnu polemiku i obu-hvatne rasprave. Godine 1982. postavljena je izloba na kojoj su predstavljeni rezulta-ti rada na elaboratu, a poticalo se i graane da u anketi izraze svoje miljenje o pro-jektu, a rezultati koje su posluili kao prilog diskusiji. Priblino 70% ispitanika izjasnilo se za restituciju stare vijenice. Prijedlog nije prihvaen zbog manjkave do-kumentacije i materijalnih ostataka potrebnih za valjanu rekonstrukciju. Odlueno je da se sanira postojea neorenesansna zgrada iz XIX. stoljea. Provedena su seiz-mika ojaanja te adaptacije i modernizacija unutarnjih prostora. Zbog dotrajalosti i nefunkcionalnosti prostora kazalita, osim gledalita koje je restaurirano prema na-enim izvornim slikanim slojevima, teilo se poboljanju uporabivosti svih prostori-ja i osiguranju od poara. Stoga su na svim katovima otvoreni pomoni izlazi. Pozor-nica je dobila novu tehniku, ureaje i instalacije29. U tom su razdoblju predstave igrane u onodobnoj dvorani Doma sindikata.

5. Spomenik Marinu DriuZadnje znakovite preobrazbe u prostoru Upravnoga bloka zbile su se po-

stavljanjem spomenika Marinu Driu 2008. To potonje upletanje u arhitektonsko-ambijentalnu cjelinu Upravnoga bloka takoer je potvrda kontinuiteta iskazivanja politike i drutvene moi u tom arealu. Obljetnice su prigode na kojima se obino ubrzano otvore drutveno-politika pitanja podizanja spomenika, spomen-ploa, imenovanja ustanova, ulica i dr. Stoga je i prigodom svakoga Drieva jubileja potak-nuto takvo djelovanje. Kazalite je obiljeavanjem 400. obljetnice smrti Marina Dr-ia 1967. prigodno preimenovano u Kazalite Marina Dria. Meutim, iskazivanje potovanja prema najveem dubrovakom komediografu see jo i ranije, kad se po-taknulo pitanje podizanja spomenika. Godine 1957. pregovaralo se s Ivanom Metro-viem o izradi spomenika Driu, a 1958. kada je prigodom 450. obljetnice roenja trebalo postaviti spomenik, razmatralo se mjesto koje uglavnom odgovara dananjoj lokaciji spomenika ispred zgrade Gradskoga kazalita, odnosno Gradskoga vijea. Do postavljanja spomenika nije dolo iz vie razloga. Jedan razlog je tradicija nepodi-zanja spomenika unutar zidina Grada, koja je utemeljena jo u doba Dubrovake Republike. Spominjani su i politiki razlozi: Metrovi je Dria prikazao kao sve-enika, pa bi stoga priredjivai proslave ovaj Metroviev spomenik htjeli sakriti (postaviti ga u dvorite Kneeva dvora), emu se umjetnik, naravno, protivi. Povo-

29 Kuan, Plani-Lonari 1989: 8099.

205


dom proslave 400. obljetnice smrti Marina Dria Drutvo prijatelja dubrovake starine spomenuti je Metroviev je spomenik (odnosno gipsanu skicu) dalo 1967. odliti u broncu i on je konano otkriven, odnosno sakriven u atriju Umjetnike galerije. Skulptura je tek 1979., sporazumom Izvrnog odbora SIZ-a za kulturu, pre-mjetena u vanjski prostor Babina kuka na Trg trubadura (tom prigodom preimeno-van u Trg Marina Dria). U povodu obiljeavanja 500. obljetnice Drieva roenja u Gradskom kazalitu Marina Dria 2007. predstavljen je sveani zastor Svjetla i boje grada Matka Trebotia, s tekstom prologa iz Drieve Tirene. Obljetnike 2008. godine Metrovieva skulptura Marina Dria konano je premjetena s Babina kuka u prostor ispred zapadnog dijela zgrade Gradskoga kazalita Marina Dria, odnosno Gradskoga vijea, pokraj Kneeva dvora. Kao i 1950-ih i 1960-ih, kad je postavljanje spomenika piscu ranije razmatrano, to zadnje premjetanje skulpture izazvalo je prijepore u javnosti. 30 Odbor za proslavu 500. obljetnice roenja Marina Dria predlae dubrovakom Gradskom vijeu i Poglavarstvu preseljenje Drieva spomenika s Babina kuka u staru gradsku jezgru (na prostoru izmeu Kazalita Marina Dria i Kneeva dvora). Drutvo Prijatelja dubrovake starine protivilo se postavljanju spomenika unutar stare jezgre na otvorenom bez procedure (natjeaja, suglasnosti Ministarstva kulture i grada). Predloili su vrt Rektorata Dubrovakoga sveuilita ili atrij Sveuilita, uz potivanje odluke struke. Gradsko vijee izglasalo je preseljenje spomenika: petnaest vijenika izjasnilo se za, est protiv, a dvojica su bila suzdrana na izvanrednoj sjednici Gradskoga vijea za koju nije bio pripremljen ma-terijal i miljenje dubrovakoga Konzervatorskoga odjela (njihovo je pozitivno oito-vanje dobiveno izmeu dviju sjednica, zbog ega su negodovali). Nakon sveane sjed-nice 3. rujna 2008., prigodom proslave 500. obljetnice Drieva roenja, ministar kulture sveano je otkrio Metroviev spomenik na prostoru izmeu Kazalita Ma-rina Dria i Kneeva dvora. Spomenik je premjeten na priblino mjesto gdje je 1551. premijerno izveden Dundo Maroje.

ZakljuakUpravni blok kao sklop zgrada javne namjene u prolosti je bio istaknut

pravokutni prostor u istonome dijelu grada. Izgraivan je postupno, u skladu s jaa-njem Dubrovake Republike te je tijekom vremena doivio preobrazbu. Kao dru-tveno najivlji i politiki najvaniji dio Grada, od svojih poetaka do danas prostorno objedinjuje sve kljune javne funkcije Grada, odravajui kontinuitet mjesta politi-kih, drutvenih i scenskih aktivnosti, bez obzira na ruenja, gradnje, pregradnje i prenamjene. Kao sjedite vlasti, staru Vijenicu zamijenila je dananja neorenesan-sna zgrada Gradskoga vijea. Drutvena okupljanja u nekadanjem Orsanu naslijedi-

30 Vidi u lit. Suvremeni napisi o Drievu spomeniku.

206


la je Gradska kavana, a scenske umjetnosti biljee kontinuitet izvedbi ispred Vijeni-ce, u Vijenici, potom i u Orsanu, sve do reprezentativnog prostora dananjega Gradskoga kazalita Marina Dria.

THE ADMINISTRATIVE BLOCK IN DUBROVNIK AND STAGE AREAS

Marina LjubiThe Miroslav Krlea Institute of Lexicography

ABSTRACT: This paper describes the connection between the Administrative Block in Dubrovnik, the continuity of performing arts in that architectural area, and Marin Dri and his works. The modern Administrative Block, among other things, architecturally encompasses the Neo-Renaissance building that houses the Dubrovnik City Council and the Marin Dri City Theatre, and in the Renaissance period the former building of the City Hall and the Great Arsenal Orsan stood on that spot. Despite architectural changes, the Administrative Block continues to incorporate the most important political, social and theatrical events in Dubrovnik.

Keywords: the Administrative Block; continuity of space and purpose; stage performances; Ma-rin Dri

IZVORI

Dravni arhiv u Dubrovniku, Zbirka nacrta, Planovi opine i kazalita, VIII/46.Dravni arhiv u Zadru, Misc. 106, pozicija 4.

LITERATURA

Anonim: Dri bez spomenika. Vjesnik u srijedu 16(1967) 22. II, str. 8.Anonim: Najblae reeno. Vjesnik u srijedu 16(1967) 8. III, str. 6.Batui, Nikola: Povijest hrvatskog kazalita. Zagreb 1978, str. 52.Belamari, Joko (ur.) i dr.: Dubrovnik sa starih razglednica. Dubrovnik 1996, str. 53.Beni, Slavomir, Perkovi, Zdeslav, egvi, Sran: Rekonstrukcija grupe objekata

izmeu Zvonika i Kneevog dvora u Dubrovniku (elaborat). Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture Split, Zavod za zatitu spomenika kulture i prirode Dubrovnik, Dubrovnik 1982.

207


Beriti, Luka: Ubikacija nestalih graevinskih spomenika Dubrovnika. Prilozi po-vijesti umjetnosti u Dalmaciji (1956)10, str. 62.

Bersa, Josip: Dubrovake slike i prilike. Dubrovnik 2002, str. 34.C., K.: Zrak, boje i Dri. Dubrovaki vjesnik. 56(2007) 27. X, str. 55.Disopra, Tina: Teror kia u sreditu Dubrovnika. Globus (2005) 9. IX, str. 4649. Diversis, Filip de: Opis slavnoga grada Dubrovnika. Zagreb 2004.Dubrovnik. Zabavnik narodne tionice dubrovake za godinu 1867. Split 1866, str.

225.Fiskovi, Cvito: Pozornice Drievih igara. Dubrovnik 10(1967) 3, str. 4963. Fiskovi, Cvito: Likovna umjetnost u djelima i vremenu Marina Dria. U: Marin

Dri. Zbornik radova. Zagreb 1969, str. 3354. Fiskovi, Cvito: Za obnovu dubrovake Vijenice. Prilozi povijesti umjetnosti u Dal-

maciji (1985) 25 str. 109118. Fiskovi, Cvito: O graditeljima Josipu Sladi i Emiliju Vecchiettiju u Splitu. Kulturna

batina. 12(1987) 17, str. 5464.Fiskovi, Cvito: Kultura dubrovakog ladanja Drieva vremena. Dubrovnik

19(2008) 3, str. 516. Fiskovi, Igor: Kiparstvo. U: Zlatno doba Dubrovnika, XV. i XVI. stoljee (katalog

izlobe). Zagreb 1989, str. 337.Foreti, Miljenko: Marin Dri i kazalini ivot renesansnog Dubrovnika. U: Marin

Dri. Zbornik radova. Zagreb 1969, str. 249.Fotez, Marko: Za spomenik Marinu Driu. Borba 22(1957), 29. XII, str. 6. Hrukovec, T.: Dri u Zagrebu. Telegram 8(1967) 350, str 12. Jelavi, J.: Gdje i kakav spomenik Driu. Slobodna Dalmacija 23(1967) 30. i 31. XII.

te 1. i 2. I. 1968, str. 5.Jeli, ivko: Drievo djelu u svjetlu historiografskog i literarnog kontrapunkta.

Telegram 8(1967) 389, str. 11.Jokilehto, Jukka: A History of Architectural Conservation. Oxford 2002, str. 163. Kati, E.: Bondino kazalite. Obzor 75(1934) 27. XII, str. 2.Kekemet, Duko: Projekti obnove bolnice u Splitu u 19. stoljeu. Acta historiae,

medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinae 27(1987) 12, str. 127140.

Krui-Uchytil, Vera: Vlaho Bukovac. Zagreb 2005, str. 388.Kuan, Petar, Plani-Lonari, Marija: Sklop: Skuptina opine Dubrovnik, Ka-

zalite Marin Dri, kavana, kino, izlobeni prostori. U: Obnova Dubrovni-ka. Dubrovnik 1989, str. 8099.

208


Nikoli, Vinko: Neumrli nasmija: prigodom 450. godinjice roenja Marina Dri-a. Hrvatska revija (Buenos Aires) 8(1958) 34, str. 281283.

Pavli, Ada: Prostori za prikazivanje priredbi na podruju grada Dubrovnika od 15. do kraja 19. stoljea (magistarski rad). Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagre-bu. Zagreb 1986, str. 735.

Pavli-Cottiero, Ada: Arhitektura baroknog kazalita u Hrvatskoj. Prostor 3(1995) 1(9), str. 147150.

Piplovi, Stanko, Arhitekt Petar Pekota. Peristil (1987) 30, str. 155160.Plani-Lonari, Marija: Blok na Gundulievoj poljani, palaa u Zuzorievoj ulici

6, objekt u Pracatovoj ulici i zgrada Opine, analiza razvoja i stanje (elaborat). Centar za povijesne znanosti. Zagreb 1981, str. 5897.

R. Razmatra se postavljanje pred opinskom zgradom Drieva spomenika. Dubro-vaki vjesnik 8(1958) 7. II, str. 3.

Ravli, J. (ur.): Otkrivanje spomenika Marinu Driu. U: Marin Dri. Zbornik rado-va. Zagreb 1969, str. 503505.

Reetar, Milan: Stari dubrovaki teatar. Narodna starina, knj. 1. Zagreb 1922, str. 99102.

oi, Davor: Dri bez spomenika. Telegram 8(1967) 349, str. 12.Turkalj, N.: Tragovi Marina Dria. Telegram 8(1967) 356, str. 1.[urednitvo]: Metroviev spomenik Marinu Driu. Hrvatska revija (Buenos Ai-

res) 7(1957) 4, str. 436437. Veramenta-Pavia, Patricija: Saetak studije o rekonstrukciji stare gradske vijeni-

ce u Dubrovniku. Dubrovaki horizonti (1983) 23, str. 1216.Vukovi, Goran: Preobrazba Dubrovnika poetkom 19. stoljea. Radovi instituta za

povijest umjetnosti. Zagreb 2000, str. 40.

Suvremeni napisi o Drievu spomeniku:

Bijeli, Gabrijela: Politiari bi Dria ostavili na Babinu kuku. Slobodna Dalmacija 66(2008) 5. VIII, str. 22.

Bijeli, Gabrijela: Driu je mjesto na Sveuilitu. Slobodna Dalmacija 66(2008) 14. i 15. VIII, str. 17.

Bijeli, Gabrijela: Reeno-uinjeno, Vidra se uselio u zidine. Slobodna Dalmacija 66(2008) 2. IX, str. 21.

Crnevi, Lidija: Dri seli u Grad. Slobodna Dalmacija 66(2008) 21. VIII, str. 22.Drutvo prijatelja dubrovake starine: Spomeniku je mjesto u atriju Sveuilita.

Dubrovaki vjesnik 57(2008) 16. VIII, str. 68.

209


H., A.: Driu (ni)je mjesto u Gradu. Dubrovaki vjesnik 57(2008) 9. VIII, str. 23.Maruni-Lisii, Anet: Dri gradu i svijetu. Slobodna Dalmacija 66(2008) 4. IX.,

str. 26.Mrvaljevi, J.: Spomenik Driu uglavnom gradu. Slobodna Dalmacija 65(2007) 23.

VIII, str. 15.Mrvaljevi, Jasmina: Driu spomenik na Mrtvom zvonu. Slobodna Dalmacija

65(2007) 26. VIII, str. 15. Nieti, Antun: Driu i Bokoviu mjesto je u Gradu. Dubrovaki vjesnik 57(2008)

16. VIII, str. 69.Stojan, Slavica: Prijedlog spomenika Marinu Driu. Dubrovaki vjesnik 56(2007)

29. XII, str. 47.Vien, Ivan. Iz kronologije nastanka spomenika Driu. Dubrovaki vjesnik 57(2008)

30. VIII, str. 68.

slika 1. Upravni blok u renesansi (Plani-Lonari: 1981)

slika 2. Restituirano proelje Vijenice (Beni, Perkovi, egvi: 1982)

210


slika 3. Projekt prve verzije neorenesansne fasade Vijenice i Kazalita (Dravni arhiv Zadar, Misc. 106, pozicija 4, list 123)

slika 4. Tlocrt 1. kata neorenesansne zgrade Vijenice i Kazalita (Dravni arhiv Dubrovnik, Zbirka nacrta, Posebna pozicija, Planovi opine i kazalita, VIII; objavljeno kod Beni, Perkovi, egvi: 1982)

Documents

10 Ljubic Marina