Citation: 24 Zbornik PFZ 345 1974

Content downloaded/printed from HeinOnline

Sat Feb 18 14:23:42 2017

-- Your use of this HeinOnline PDF indicates your acceptance of HeinOnline's Terms and Conditions of the license agreement available at http://heinonline.org/HOL/License

-- The search text of this PDF is generated from uncorrected OCR text.

-- To obtain permission to use this article beyond the scope of your HeinOnline license, please use:

Copyright Information

Mr Magdalena Apostolova-Margavelski,asistent Pravnog fakulteta u Zagrebu

0 problemu porijekla rimske hipoteke

1. Za rimsku hipoteku vezana su dva problema na koja se jo§ uvijek traiecxdgovori i koja su, sudedi po literaturi koja im je posvedena, bila predmet po-sebnog interesovanja historijske åkole, i starije i ,novije, a takoder i predstavnikamoderne romanistike åkole.' Ta veoma diskutirana i sporna pitanja odnose se navrijeme nastanka sredstava sankcije rimske hipoteke, tj. na okvirni termin ukojem se u rimskom pravu moie raéunati sa zaftiéenom hipotekom, i - na utvr-divanje »veza« ove rimske ustanove sa istoimenom ustanovom grékog prava

I za jedan i za drugi problem u literaturi se sugeriraju najopreénija rje§e-nja. Sutljivost izvora i postojanje tek posrednih pokazatelja u odnosu na prvopitanje, i sloiena problematika odvajanja tudeg, infiltriranog u rimskom pravu,te okrnjena slika kojom o ustanovama tih tudih prava, ukljuýujuéi i grC.ko, ras-pola.emo u odnosu na drugo pitanje dozvoljavaju tu ekstremnu divergentnost nakoju nailazimo u rezulstatima istraiivanja omih piroblema. Tako, mi§ljenja o vre-menu u kojem se u rimskom pravu »konstatira« postojanje sankcionirane hipo-teke obuhvata raspon od oko tri stoljeda - poéev od onih koji takovu hipotekunalaze ved u tekstovima Katona starijeg, dakle prva polovica 2. stoljeda pr. n. e..pa do onih koji njezino postojanje negiraju sve do Hadrijana, dakle prva polovica

' 0 problemima vezanim za rimsku hipoteku dosta je pisano. T.i su problemitret .rani mahom u okviru sistemats.kih djela o rimskom pravu, all im je posve-den i velik broj monografija. Pretstavnici starije njemake historijske §kole po-sveållli su ,dosta painje ovim pitanjä-na - zapa.ene 'priloge po njima dali suB a ch o fe n, Das römische Pfandrecht, Basel, 1847, S ch i ii n g, u knjizi Lehr-buch fär Institutionen und Geschichte des römischen Pfandrechts, 1837; Ru d o r f,u rlanku »tber die Pfandklagen« ,u Zeitschrif t fär geschichtliche Rechtwissenschaftiz 1845; Hus chR e u djelu »Lber das Salvianische Interdict«, 1,835. Medutim, natraktate o zalo .nom pra.vu opéenito nålazimo ved polovicom 16. stoljeéa. Ovdjespadaju studije»De pignoribus et hypothecis« B a 1 d.u s a iz 1557 god., D o n e 1I u-sa åz 1558 god. i Bachoviusa s poetka 17. s.toljeéa. Medu pokuýajima pi-padnåka njemaéke §'kole prir.odog prava da sistematski pnirazu riimsko zalo2nopravo spadaju E r xI e b en ov a »Principia de iure pignorum et hypothecarium«.Göttingen, 1779; G e s t erdå n g o-v »Lehre von Pfandrecht nach grundsätzen desrömischen Rechts«, 1860, te We s tp h al o v »Versuch einer systematischen Er-lauterung der säntlichen römischen Gesetzen von Pfandrecht« åz 1770.

Daleko najopse.nije djelo pandektne literature o zalÉnom pravu, monograf.ijaD e,rnb.urg a »Das Pfandrecht nach den Grundsätzen des heutigen römischenRechts«, Leipzig, 1, 11, 1860--1864, treti.ra probleme vezane za povijest å porijeklormske hipoteke tek pertiferno, te dosta neargumentirano, brzo i sprem.no nalazirje§enja za njih.

Interesiranje za ravitak i karakter ove rimske ustanove prilino je velik kon-cem proglog stoljeda, kada je napisan velik broj monografi{ja od predstavnika

2. stoljeda n. e., ne nalazedi u izvorima pouzdanu potvrdu o postojanju ovih sred-stava sankcije sve do Julijana, autora najstarijih tekstova u kojima se ta sred-stva izravno spominju.

I po pitanju porijekla ove rimske ustanove migljenja ndsu nigta ujednaêe-nija i blifa. U djelima historijske §kole poêetkom proglog stoljeda ovom se jeproblemu prilazilo sa nekom vrstom unaprijed odreclene spremnosti - iii su seu ovoj ustanovi brzo i spremno »prepoznavali« utjecaji grékog prava, uglavnomna osnovu jakog, za neke autore èak nepobitnog »dokaza« - preuzetog grêkogtermina u rimskim izvorima,2 ili se pak jednostavno ukazivalo na neke razlikeizmedu hipoteke grékog i rimskog prava - najëegde to da grëka, za razliku odrimske nije prevazigla stadij u kojem vjerovnik izravno stiée pravo vlasnigtva nazaloienoj stvari - te su energiêno odbijane znaëajnije veze ove rimske ustanovesa grékim pravom? U djelima napisanim koncem proglog stoljeda, koja se pojav-

novije niemaêlke i francuske historijske §kole. To su m.onografija J o u r d a n - a,»L'hypothèque romaine, historique et dogmatique, Paris, 1876, u kojoj je autor oêitopod velikim utjecajem Dernburga, ali ipak naznaêen.im problernirma pnistupa sannogo vie siistematinos.ti d interesa za histonijs'ki aspekt ove ýrimske ustanove, ma-

da vedi dio à ovog djela obuhvata dogmatsku analizu ustanove. Manje po obimu,ali veoma zapaîene 'su studije iz ovog doba V o i g t - a, »Das pignus der Rômer biszur seiner Umwandlung zum Rechtsinstitute« (separat iz Berlichte iber der Ver-chandlung d. k. Geselchaft der Wissenschaft zu Leipzig« dz 1888), H o f m a n n - a,Beitràge zur griechischen und rimischen Rechts, Wien, iz 1870, A s c o I i - a, Le ori-gini dell' ipotheca romana e l' interdetto Salviano, Livorno, 1887; Ku n t z e - a, ZurGeschichte des rimischen Pfandrechts, I, Il, L ipzig, 1893; H e r z e n - a, L' originede l' hypothèque romaine, Paris, 1899.; -te teze Cou t i rde r- a, Origine de l'hypo-tèque et aperçu sur garanties hypothécaires, Lion, 1899, D u c h ê.n e, Origine del'hypothèque, Paris, 1893., te G au ch e t - a, Étude historique sur développmentdes sûretés réeles à Rome, Caen, 1895.S poéet.ka ovog stoljeda datiraju studije M a n i g ka, Pfandrechtliche Unter-suchungen, Bresgau, 1904.; ô s t e r g e n - a, »Das gesetzliche Pfandrecht des Ver-mieters und Verpachters nach rômischen Rechts, Leipzig, 1905.; W e i s s - a, Pfan-drechliche Untersuchungen, Beitrdge zum rômischen und hellenischen Recht, Wei-mar, 1909.; R a b e 1 - a, Die Verfiigungsbeschrdnkungen des Verpfànders, besondersin den Papiry, Leipzig, 1909., F e h r - a, Beitrdge zur Lehre von rômischen Pfan-drecht in der klasichen Zeit [,Upsala], 1910., P a p p u 1 i as - a, Zaloîno pravo rim-skog i grèkog prava (na grêkom jeziku), Md t t ei s s- o v pnikaz Pappul.ias-ovogdjela u Z.S.S., 30. iz 1909.; Eb.rard-a, Die Digestenfragmenten »ad formulamhypothecariam« und die Hypothecarreception, Leipzig, 1917.

U novijioj literaturi pored iznesenih sum-narih rezu.litata po ovim problemima usistematskim dje.iîma o nmskom pravu (S c h u i z, K a s e r) na obiradu ovihtema nailazimo u élanku K r e 11 e r - a, Pfandrechtliche Interdicte und FormulaServiana, Z.S.S. iz 1944, 64. u djelu B u r d e s e - a, Lex commissoria e ius vendendinella fiducia e nell pignus, Tori.no, 1949., -te u veoma .înteresantnom élaniku S a r-g e n t à - a, Il »De agri cultura« di Catone e le origini dell' ipoteca romana, Stu-dia et documenta historiae et iunr£s, XII, 1956, str. 158-184,

SDernb.urg, c. d. I, str. 67 i daije, Hofmann, c. d. str. 37, Schulin,Lehrbuch der Geschichte des rômischen Rechts, Stuttgart, 1889, str. 447, H e r z e n,c. d. str. 202, K a T low a, Rômische Rechtsgeschichte, II, 1909, str. 470, umjerenijeM i t -te s, Z.S.S. 1909. 30, B e a u ch e t, Historie du droit privé de la Républi-que athénienne, Paris, 1897, st.r. XXV (uvod), od novije literature Pappulias, c. d.koje je pisano na g-rkom jeziku te nam n1je bilo dostupno.

Nacional.nu, autentinu .ri'msku ustanovu u rimskoj hipoteci vidi d porièe dline prddaje poseban znaëaj njezin,.m vezama sa grékom hipotekom B a c h o f e n,c. d. str. 632, Jou -rdan, c. d. str. 19, i str. 155-172, GdRard, Manuel éléme-taire du droit romain, Paris, 1904, str. 744, M a n i g k, c. d. str. 132, te autori na-prijed navedendhh disertacija Coutirier, Duchêne 4 Gauchet.

ljuju nakon opse-ne monografije Dernburga o rimskom zalo.nom pravu, proble-mu veza rimske hipoteke sa grkirn pravom pristupa se sistematskije, a ovom seproblemu, éini se, u dobroj mjeri ima zahvaliti pojaéani interes za prouéavanjcgrékog prarva, za koje je do tada, kako Hof.mann prlmjeéuje vladala pril.inaravnodugnost'

Energikna istraiivanja romanista na poetku ovog stoljeda da originalno, pri.je svega klasiCno rimsko pravo odvoje od svega åto je u njemu kasnije dospjelo.dala su kao rezultat veoma uvjerljive argumente kasne, tek bizantijske recepcijcgrékog termina u rimskim izvorima,6 éime je i osnovni argument vezivanja overimske ustanove za gréko pravo izgubio na svojoj neprikosnovenosti. Osim toga,poku§aji sistematske obrade grkog zaloinog prava koji su se pojavili koncernpro§log stoijeéa7 otkrivaju nam tek fragmentarnu, okrnjenu sitiku ove ustanovegrékog prava, mnoge praznine i nejasnode, te mnogo prostora za nagadanja i pro-izvoljnosti, ali ipak dovoljnu da se mogu identificirati brojna i sutinska razliko-vanja izmedu jedne i druge ustanove.

Na povezanost sa grékim pravom ili barem tra.enje korijena ove ustanove ugrékom pravu inzistira uglavnom starija doktrina koju pored éinjenice prisustvaéak tri termina grékog zalo.nog prava u rimskim izvorima (hypotheca, antichresis,hyperocha) veoma impresionira éinjenica, kojoj se i pridaje veliki znaéaj, da jenaime, u susjednoj Grkoj stoljedima bilo prakticirano i izgradivano osiguranjezasnovano na stvarima koje su do dospjelosti duga ostajale u posjedu duinika,te je tom dijelu doktrine to bilo sasvim dovoljno da bezrezervno »utvrdi« grékoporijeklo, ili da ak u rimskoj hipoteci vidi ustanovu recipiranu iz grékog prava.

Na élsto msk.i, naoionalni karakter rimske hNpoteke ukazuje drugi dio dok-frine koji u kasno recipiranom grékom terminu prepoznaje jedine gréke utjecaje.Argumenti koji idu u prilog kasne, bizantijske recepcije grökog termina u rimskimizvorima bili su odluéujudi' da se opse.na recepcija ove gréke ustanove u rimskopravo u novijim djelima uglavnom odbaci ili barem svede na realniju mjeru, apokugaji da se isticanjem pojedinih dodirnih toéki izmedu jedne i druge ustanoveponovo sugerira gréki »karakter« rimske hipoteke, ostalå su priliéno usamljeni.'

2. 1 bezrezervno insistiranje na grékoj »pripadnosti rimske hipoteke al i pot-puno negiranje bilo kakovih grékih utjecaja kada je rijeé o ovoj ustenovi, sma-tramo pretjeranim i neprihvatljivim.

Hofman.n, c. d. uvod.Pokuýaji prosljedirvanja ä ocjene utjecaja strarih prava, naroäito grékog, na

ri,msko pravo prisutni su u naokim djellima predstav nika historijske .kole, na:roéi.toM -it t e s a, Reichsrecht und Volksrecht in den östlichen Provincen des Kaiser-riches, Leipzig, 189.1, te Römisches Privatrecht bis auf Zeit Diokletians, Leipzig,1908, ai ourcaivanje !prave mjere, naroöito dalekosenost utjecaja gréke dijalek-tike na rimsko pravo, tekovina je moderne romanis.t.ke - S c hu 1 z, Geschichteder römischen Rechtswissenschaft, Weimar, 1961 te neto Umjerenåiji K a s e r, ZurMethode des römischen Rechtsfindung, Göttingen, 1962.

I NaroCito F e hT, c. d. za koje S ch u11 z, c. d. str. 252 ka.e da je b.lo odlu-åujude u sagledavanju problema pofljekla niske hipoteke.

I Hofmann, c. d. Hitzag, c. d. Weiss, c. d. od novije literature Fin-le y, Land and credit in ancient Athens, New Jersey - New Brunswiok, 1.951.

Naprijed vidd bilje ku 2.Vidi bilje§ku 3.

,O Naroåito Fehr, c. d.Pappulias, c. d.

Prije svega, éinjenica je, §to je i veoma 6esto istica.no i naglagavano, da je.specifi rost rimske spoznaje i stvar-anja prava predstavljalo zacijelo veoma sigur-nu branu od prodiranja svega stranog. Visoko razvijeni sensus iuridicus Rimlja-na,' njdhov silno izraieni smisao za pottrebe prakse i dosljedno ,ignoniranje svakogteoretiziranja, uporedivanja i istralivanja tudih iskustava, njihov karakteristi6nitradicionalizam, njihova samosvijest o prednosti vlastite spoznaje'3 - sve te oso-benosti prava Rimljana, preokupiranih jedinom i iskljuivom zadaéom - prona-laienjem rjegenja, najboljeg i najpravidnijeg za konkretni sluaj prakse, osigura-vali su to pravo tim toliko isticanim imunitetom od svih stranih utjecaja, od sve-ga onoga do ega se nije doMlo vlastitom snagom spoznaje i onoga ýto nije uvlastitom iskustvu provjereno i potvrdeno.

Prisustvo nekih grékih ustanova u rimskom pravu ne protivrijeéi ovoj inje-nici. Prije svega, direktnih je trecepcija iz grékog prava Nilo svakako rnmogo vieu arhaidno doba, kada je primitivno rimsko pravo u svojim poecima nerazdvoj-no vezano za religiju i kao taikvo bilo pod nesumnjivim utjecajima i grkog pravai gréke religije.l' Takoder kasnije, u postklasiéno doba, kada je rimsko pravo bilomnogo manje otporno na prodore sa strane, uvodenje tudih ustanova, naroitogrékog prava, putem pozitivnih odredbi, naroéito carskih konstitucija - raznihodredbi fiskalne politike, elemenata poreskog sistema i slidno, nije nikakva rijet-kost; uostalom, period od Konstantina naovamo neki autori, ne bez razloga, nazi-vaju »drugim helenizmom«.5 Ali to je izvan svake sumnje u rnnogo manjoj mjerisluéaj kada je rijeé o intervalu koji obuhvata najkreativnija razdoblja rimske pravne povijesti - doba kasne republike, iako je to inae nazvano dobom helenizmaiii »prvog helenizma« i - doba princåpata11

Osim toga, sve su te recepcije iz tudeg prava, kojih je i iz privatnog pravadosta, uglavnom i oznaene kao takove - komentirajudi ih ili tek spominjudi ih,rimski, pravnici ne propu§taju da istaknu njihovu tudu pripadnost, da ih odvoje kao nerimske."

K a s e r, Zur Methode, str. 54--6.S c h u, Iz, c. d. str. 71, 72, 84, 85.0 vidljåvijim tragovima grkog prava u rimskom Zakonåku 12 ploCa vidi

M i t t e l s, Römisches Privatrecht, st r. 14-19, H o r v at, Rimska pravna povijest,Zagreb, 1943, str. 81, 82. Mittei.:+s navodi i neke obiaje sakralnog karaktera, koji su,po -njemu, jo§ i prije donogenja Zalkonika 12 ploéa Rimljani prouzeli iz Gréke.

" Schulz, c. d. str. 373.Isto.To je sludaj sa Rodijskim zakonom o havarijama, koji se u izvorinia ne pro-

pu§ta da oznai kao takav (D.14.2.1., D.14.2.9.) makar se ovdje i ne radi o jedno-stavno recipiranom zakonu (vidi K as er, Römisches Privatrecht, I, str. 161), salex Juhia de adu1-teriis, o ijoj grékoj pripadnosti obavjeåtava Ulpijan (D.48.5.24.),sa actio finium regundorum, za koju Gaj upuéuje na Solonove zakone (,D.10.1.,13.),sa paraphernom, uz élje pom.injanje nije propuåteno da 'bude naglaåena njezinagröka pipadnost .(... quae Graeci parapherna dicunt... - D.23.3.9.3.), kao åto tone propusta ni Gaj osv.réu6i se na chirographum å syngrapham (G. I. III. 143.).Druge gré.ke »pozajmice« kao emphytheusis, antichresis, hyperocha se Cak i åIspi-suju u .rimskim izvorima na gr6kom jez.ku.

Postoji Ugk i migljenje da je rimska dnterdi.ktna zaUlita stvorena po uzoru nagréko ,pravo obzirom na neke »sliénost « izmedu rimskog å girkog sistema za tite,all je to miåljenje pniliåno usamljeno (vidi M i t t e å s, Römisches Privatrecht, str.14-19). Rimska actio ad exhibendum se takoder dosta desto povezuje sa gri.kurnpravom.

348

Ali, osim tih »verificiranih« pozajmica, opipljive, indirektne infiltracije tudihelemenata u rimsko pravo se veoma teýko mogu izdvojiti i identificirati.

Ipak, taj veoma naglaýavani imu.ni.tet rimskog prava prema utjecajima sastrane t.reba sasvdm uvjetno shvatiti. U Rimu, u kojem je egzistirao éitav konglo-merat stranih .prava osvojenih naroda, - pretakanja i ukomponiranja elemenatatih prava, bilo je i nuno i neizbjeino. Td i takovi elemen.ti nu.no su ugradeni urimski jus gentium, ali zato se taj dio rimskog prava ne smije shvatiti kao manjeautenti,6na d manje ,ernska« rtvorevina. Rinmski jus gentium nije cormixtlio vla-stitih i tudih elemenata, rezultati tih pretapanja nisu jednostavno mehaniýki spojpojedinaénih pozajmica, nego jedinstvena, autentiéna i originalna rimska tvore-vina. U tom smislu se i isticanje tvrdnje da je »rimsko pravo kanal u kojem suse slila sva antiéka prava«8 mŒoe prihvatiti, ali sa zadrýkom da je sve ýto je tamoi tim putem dospjelo postalo integralnim i neodvojivim njegovim dijelom. U odlu-kama rimskih pretora, rje§enjima rimskih pravnika, konstitucijama rimskih care-va ti su, eventualni tudi elementi, dobili svoj novi, autentiéni, rimski izraz. Shva-tanja kao ta da je »rimski ius gentium niýta drugo do gréko pravo«,' da je to»zajedniéko pravo grékih gradova«,2 da »najveéi dio rimskog honorarnog pravaéini gréko pravo«,2' da je »najveéi dio atinskog prava preýao u pretorov edikt«,"pa do tvrdnje Révillout-a da Rimljani nisu niýta sami stvorili, nego tek sabralitekovine svih antiékih prava«,23 - pretjerana su i neosnovana, ali sa prisustvorntih elemenata koje je rimsko pravo asimiliralo i pretopilo treba u svakom sluýajurauna.ti. Visoko razvijene å vjekovima prakticirane ustanove za'lonog prava su-sjedne Grýke su van svake sumnje morale utjecati na razvoj i oblike rimskog za-1o.nog prava; tih je utjecaja, obzirom na visoku izgradenost i, sudedi po podaci-ma iz sauvanih izvora, veliku popularnost realnog osiguranja na ovom podneblju.bilo vjerojatno i vige u ovoj oblasti prava nego drugdje, ali se rimski sistem real-nog osiguranja -ne bi stoga trebao shvatiti niýta manje »rimskim« i manje auten-tiénim.

Pored toga, treba svakako naglasiti i to da je u krajnjoj liniji i éitavo rimskopravo u odredenom smislu tekovina helenistiékih dostignuéa. Pravi domaaj ipravi znaaj utjecaja helenizma na rimsko pravo koji se istile u djelima moderneromanistike24 otkriva nato gréke »utjecaje«, u prvom redu tekovine gréke dijalek-tike, kao katalizatore i usmjeraée daljnje sudbine rimskog prava. Bez obzira dali se tim utjecajima pridaje znaéaj »Prometejeve vatre«, ili se to smatra pretje-ranim,6 upravo u ovim utjecajima treba raspoznati daleko najznaéajniju, najpre-sudniju i najdalekose.niju gréku ba§tinu. Prihvatanje tekovina åkola Platona iAristotela, iako teåko raspoznatljivi i opipljivi, imali su za posljedicu nfita manje,kako Schulz naglaava, nego izgradnju rimskog prava kao dio i nastavak helenis-tiékih dostignuéan.1 Zatim, te utjecaje treba raspoznati i u napuýtanju strogih for-

S Révil.lou.t, Les obligations en droit égyptien, Paris, 1866, ,str. 138.C a i 11 e m e r, citiran po Herzenu, c. d. str. 4.G i d e, Etude sur la conditions privée de la femme, Paris, 1867, str. 138.

21 K r il g e r, oitiran po Heenu, c. d. str. 4.Is-to.Révi11out, c.d. str. 239.

24 Schulz, c. d., Kaser, Zur Methode...S c h u 1 z, c. d. vidi str. 73-96.

26 K a.s e r, Zur Methode, str. 96.27 S. chuz, c. d. sir. 45.

mi c.iilnog prava i u izgradnji slobodnijeg i elastinffijeg pretorskog prava, kamospada i rimska hipoteka; pored bitnih razloga sadrianih u potrebama prometa,ne treba ni ovdje nikako podcijeniti i utjecaje helenistiékog liberalizma."

Kod ovog se rimskog instituta upravo, i prije svega, zbog grékog naziva kojegnosi, pitanje veza sa grékim pravom ne moie niti zaobiéi, niti podvesti pod gene-raliziranim zakljuécima o grMkim utjecajima na rimsko pravo. Sama i.njenica dasu Rimljani preuzeli tudi termin opravdano nameée i pitanje da Ii se je tu istalo, odnosno da i je termin jedino §to se je od Grka preuzelo. Ali, ako je dorecepcije termina dolo tek u bizantijsko doba ili ako je ta recepcija djelo tekJustinijanovih kompilatora, onda, kada je rimska ustanova bila ved izgradena ioformljena, otpada i razlog da u rimskoj hipoteci istraiujemo i oéekujemo vedeill znaéajnije utjecaje gr&kog prava, nego åto bi to bio sluéaj sa bilo kojom dru-gom ustanovom rimskog prava. Stoga, pitanje vremena u kojem je do§lo do re-cepcije termina »hypotheca« u rimskom pravu smatraino pitanjem od prvoraz-redne vainosti kod ovog problema, te demo se ovdje osvrnuti na neke od argume-nata istaknutih poéetkom ovog stoljea,' koji nas, smatramo, sa dosta uvjerljivostiupuduju na pretpostavku da je ta recepcija bila kasnijeg datuma.

Konstatiranje i odvajanje »gr6kog« u rimskoj hipoteci je, veoma dubioznazadada. Minucozna komparativna analiza dviju. ustanova - preduvjet jednog ta-kvog pothvata - ote2ana je, éak dovedena u pitanje, nepotpunom, fragmentar-nom slikom, koju nam saéuvani izvori grékog prava nude. Od ovakvih je poku-åaja, po miåljenju Hitziga npr., bilo vige gtete nego koristi11 Ne upuåtajudi se uizdvajanje dodirnih i taéki razmimoilaienja jedne i druge ustanove, mi demo po-kugati ukazati tek na neke bitne i veoma karakteristiéne razlike izmedu njih, kojinam, smatramo, ved i sami po sebi govore, da su Rimljani, ako su i preuzeli »ide-ju« za ovo osiguranje od Grka, na njoj izgradili svoj vlastiti, autentiéni, rqmskiinstitut.

3. Dojam koji se i samim povrånim listanjem Justinijanovih Digesta i Ko-deksa stiée je, da je termin »hypotheca« toliko udomaden i uobiajen u tekstovi-mi klasinih pravnika i konstitucijama rimskih careva klasidnog perioda, da seu njima i ne javlja kao »strano tijelo«. Ne xadUnajudi naslove, ovaj se terminjavlja oko 150 puta u Justi.nijanovoj kodifikaciji - u obimu, dakle, koji govori ovrlo temeljitoj i dosljednoj recepciji3

2 I-sto, str. 92, 99, 100.29 Vådi naprJed bilje§ku 6.» H å.t z d g, c. d. str. V (uvod).

Za nesurmnjavo recepirane iz grékog prava smatraju se termini »antichresis«i »hyperocha«. Ako -to bez dvojbe stoji kada je termin »hypotheca« u pitanju, ova-kav je zakljuak anetocéan itl barema pretjeran kada je njeé o -ova dva gréka ter-mina, sudedi po njihovoj, u svakom sluéaju, veoma skomrnoj zastupljenosti u rna-skim ,izvoriima. Termin »antichresis« nailazi se naiane, ,ispisan na latinskom jezikutek u dva teksta - D.20.1l.1. i D.13.7.33. (o torne vådi Mandgk, c. d. str. 116N2. å str. 129 te F e h r. c. d. str. 11), dok se -termin »hyperocha« nalazi samo ujed norm tekstu - D.20.4.20. (vidi Manigk, c. d. str. 71, 113, 116, 129; Ku ntze,c. d. s«. 4., De-rnbur g, c. d. I, tr. 67).

Nasuprot velikom broju gråkih nijeC koji su se .u latini.tetu zadriali, åto je irazutmljivo, kada se, pored ostalog, ,ima u vidu åinjenica da su se 4 rimsiko pravoi Tnski knjäfevni jezk razvijai pod odluéujudim gr-kim utjecajima, u upadlji-voj je nesrazinjeri veorna skroman broj grékih termina u rimskom pravu. Yavhje teTmimkolkh »pozajmåca« iz grékog prava u svakom sléaiju veoma malo, na-roäito u poredenj.u sa sasvim dirugaéijom praksom izvan pra.vne sfere, u noprav-

Medutim, neke se éinjenice veoma teåko mogu uklopiti sa éinjenicom prisu-stva ovog termina u izvorima rimskog prava klasiMnog razdoblja. Teza o kasnoj,najvjerojatnije Justinijanskoj recepciji termina, veoma je uspjegno postavljena,narodito od strane Fehra,3' mada treba voditi raéuna o svim pretjerivanjima, svoj-stvena tim djelima veoma revnosnog dokazivanja svih moguéih ranijih i kasnijihintervencija u originalne rimske tekstove klasiénog razdoblja, te i o mjestimåönooéitoj nemoéi da se objasni prisustvo ovog termina u nekim tekstovima, u koji-ma je mogudnost interpolacija bez daljnjeg iskljuéena.

Ako je naime do te recepcije doglo tek tada, ili ako je ona djelo Justinijanovihkompilatora ili njihovih ne bag dalekih prethodnika, koji su prihvatili i uveli grékitermin da bi. »uveli reda« i zamjenili konfuznu i nedosljednu terminologiju rim-skih pravnika, njima, buduéi i sami Grci, bliskom terminologijom grékog prava,onda, o nekoj iznimnoj recepciji i grCke ustanove, jedva da moie biti govora.

Prije svega, termin »hypotheca« nedostaje u svim izravno saéuvanim klasid.nim tekstovima. U Sentencijama Paulusa i Institucijama Gaja nema mu pomena33

a poznato je da su i jedan i drugi pravnik pisali monografije o zaloinom pravu,i da Gajeva monografija éak, prema navodu u Digestama, nosi ovaj termin u na-slovu (»Ad formulam hypothecariam«).' Objaånjenje moderne doktrine svodi sena pretpostavku da su ovi rukopisi dospjeli u ruke kompilatora najvjerojatnije u.nekom postklasiénom izdanju ili izvoru, dakle ved »obradene<, te da je sam naslovovih djela morao izvorno biti »Ad formulam Servianam« ili »De formula Servia-na«,5 jednako kao i u Ediktu."

Ni u tekstovirna zbiraka kasnijeg datuma - Collaråo, Fragmenta Vaticana,'Fragmnenta Dositheantum, Formula Boetica - ne nalazi se termin »hypotheca«.Na njega nailazimo tek u jednoj konstituciji iz 424 g. (C. Th. 4. 14. 1.)" i u konst-tucijama nastalim kratko prije Justinijana?

Ako s jedne strane tekstovi klasiénih pravnika u Digestama bukvalno »vrve,od ovog termina - samo tamo je sadrian 119 puta, u Kodeksu 22 puta - a ovom

noj lå,tera:tui u kojoj groizmi ,nisu nikakav .izuzetak. »Uvezen« iz grikog prava urnsko su termini »syngrapha«, kojeg sreemo samo, u tekst~vima Gaja, mnogoéeåGi »chirog.raphum,,, tek jedanput pomenuta »parapherna«,,koja je ii ispisana grd-kim jezikom, i u samom tokstu oznaCena kao takova (D.23.3.9.3. - tekst kojeg, povrhtoga neki autori smatraju i interpoli:,raxlm tekstom - vidå Fe hr, c. d. str. 10.N.14. te str. 1,1) i ispisan na latin'skom jeolku u jo6 jednom tekstu (D.27.9.3.4. otome vd.i 4i Manäigk, c. d. str. 71. 1,13, 116. N. 2., te str. 129), 4 kona.'no ternin»arra« (»arrcha«), kojeg u njegovoj izvornoj, hebrejiskoj fornmi, prisutnoj kodPlauta ii Varnona, sreéemo desetak puta u Justinijanovim Digestama (o tome vidF e h r, c. d. gore citjrane strane, te Mii t ted s, Römisches Privatrecht... str. 15--19).

32 F e h r, gore citirano djelo." L ene 1, Palingenesia iuris civilis, Leip2åg, 1889, str. 240-242, te str. 644-651.

Od Gajeve monografije sa6uvano je u Digestama pet frag menata (D.20.1.4. -D.22.4.4., D20.1.15., D20.3.2., D.20.4.11. te D.20..7.) od trede monografije po ovoj te-mi, Marcijanovoj sa&uvano je dvadeset i osam fragmenata (vidi L en e 1, Palinge-nesia), dok od one Pamusa ne nalazimo nåta u Digestama, a-Ii se ona nalazi uIndex F.lorentinus-u (idi S c hu I z, c. d. str. 251).

Schulz, c. d. str. 251Le n e 1, Das Edictum Perpetuum, ein Versuch zur seiner Wiederherstelung,

Lcipzig, 1883, &tr. 395.e Fehr, c. d. str. 23, 31

Feh r, c. d. str. 32, 33Isto

terminu nema pomena u djelima istih pravnika koji su do nas doprli izravno, ane posredstvom Justinijanove kodifikacije, onda se zakljuýak namede sam po sebi.

Dalje, ovaj termin nedostaje, ýto je u najmanju ruku neoéekivano,'i u izravnosaéuvanim nepravnim tekstovima, u kojima grcizmi i åitave gréke fraze nisu nika-kva rijetkost.3 Jedinu iznimku predstavljaju dva Cicerova pisma," u kojima je.po vladajudem riigljenju, rijeé o grÉkim prilikama i gråkoj ustanovd, te se u låtera-turi i upotrebijavaju éeýée kao dokazi upravo suprotne tvrdnje da Rimljanima uCicerovo doba ovaj izraz nije bio poznat.

U postklasiénoj literaturi ovaj je termin sadr2an tek u jednom tekstu Sv.Ambrosiusa'2 i, prije Justinijana, jo§ u jednom tekstu Isidorusa

Ali, ako ostavimo ove pokazatelje po strani, te uzmemo u obzir éinjenicu od-sustva svakog évråéeg terminolo§kog razlikovanja dvaju oblika za1o2nog prava titekstovima klasiénih rimskih pravnika u kojima je njihova potpuna ravnoduýnostprema terminoloýkim problemima upravo upadljiva, - u njihovim se tekstovima,naime, ne moýe nazreti ni najmanja namjera da se u varijacijama uz njihov pra-stari izraz »pignus« neki od njih åvrýde odvoje i ve.u za ugovorni zalog -, bilobi u najmanju ruku priliýno neoéekivano da se za problem, kojem se ne pridajenikakav znaéaj i koji se éak potpuno ignorira, odjednom potra2i rjeýenje u stra-nom pravu i to se sa velikom dozom dosljednosti i radikalnosti i sprovede uJjelo.

Cesti pokuýaji u literaturi da se »otkrije« vlastita, prava rimska terminolo-gija, da se odredeni izrazi ve2u samo za ruéni zalog a drugi za ugovorni, odbaýenisu, naime, na osnovi rezultata nekih istra ivanja, naroéito onih Manigka,« kao ne-osnovani. Rimski su pravnici, kako dokazuje ovaj autor, ostali dosljedni svojojnedosljednoj terminologiji; - sve postojeée varijante, ukljuujuéi i onu, najéedeisticanu - »pignori dare«, odn. »pignori accipere« za oznaéenje ruénog zaloga, te»pignus oppositum« za ugovorni, nasuprot »pignus depositum« za ruéni zalog,upotrebljavane su u tekstovima klasiénih pravnika za oznaéenje i jednog i drugogoblika za1o2nog prava."5 Jedini oblik koji se javlja vezan ,iskljuéivo za ugovorni

Vi.di naprijed biljeku 31.C i c e r o, Ad. Atticum, II, 17 i Ad lam. XII, 56. U prvom od ova dva 'teksta

termin »hypotheca« upotrebljen je tek u prijenosnom smislu, a ne ui sninislu re-alnog osiguranja ,(o -tome vddi Jourdan, c. d. str. 181 N. 3.). U tekst.u Ad fam.ICI!, 56. mije6 je .medutim o »pnavoj« hipoteci, ali svakako o hpoteci gýiVkogprava (jedna stranka, i 'to du2nik je Grk, radi se o odnoýsu zasnovanom u grékojprovinoiju, o objektu .zalaganja koji se nalazi na grékom .flu), te je i osiguranjekoje C.icero spominje, bez obzira na to ýto se kao vjerovnik javl ja jedan Rii.m-ljanin, Cluv us Puteolanus, Cicerov prija.telj i bogati rimsk.i bankar, osiguranje lo-kalne prakse. Vladajuce n-iljenje odbåja odluéno da u ovin tekstovtima vidi ne-ka-kove pokazatelje prsusta hipoteke u Rinmu ui Cicerovo doba. Tog su rmiMjenjaTou.rda.n, c. d. str. 169, Dernb urg. c. d. I, str. 67, Beauche.t, c. d. str. 270,Gå,rard, c. d. st.r. 768, N. 1., Fehr, c. d. str. 21, 22, Herzen, c. d. str. 181,S ar g e n t d, c. d. str. 172.

,2 »... syng apha-n nunotipat, chirographum nomdnat, hypothecam flagitat, pig.nus usurpat, fi'duoiam voca.t ... « - A m b r o s d u.s, De Tobbia, 1,2, 40, ci.tirano poF eh r u, str. 22. Vidi li. D er.nb urg, c.d. I, str. 94.

l, Isto.« Manigk, c. d. str. 1,1, 14, 15.

Der.nbu,rg, c. d. I, str. 140, Voig.t, c. d. str. 238-245, Kun tze, c. d.str. 14, 15, ,te opýiLrnije F e h -r, c. d. st.r. 109-125.

zalog je onaj, kojeg sreéemo joý kod Katona starijeg u njegovoj »De agri cultura«- izraz »pignori esse«.'

Ali, u navedenim studijama Manigka i posebno Fehra zastupljeno je miMlje-nje, da je gréki termin uneýen u tekstovima klasiénih pravnika sistematski i bez-iznimno. Ova tvrdnja i insistiranje na interpolacijama, uglavnom »tribonijanizmi-ma« (a ne i ranijih i kasnijih intervencija u tom smislu") pretjerana je, to jeuostalom svojstveno tim radovima s poýetka ovog stoljeda. Tu tvrdnju opovrga-vaju, smatramo, na primjer tekstovi poput onog Marcijana u D.20.1.51Y i onogUlpijana u D.13.7.9.21.Y Jer, pretpostavke da su ti i slidni tekstovi klasiénih prav-nika djelo kompilatora, koji su u Digesta unjeti pod njihovim imenom i autorite-tom, da bi se stvari »razjasnile« i da bi se »uvelo reda«, proizvoljne su i ne moguse prihvatiti, kao to se ne mogu prihvatiti ni »argumenti« kojima se to poku-§ava dokazati - da su to tekstovi koji se u Digestama pokazuju jednostavno »iz-liýnima« da su ti tekstovi »nepravniéki« »pretjerani«, »tautolo§ki«.

Neprihvatljivost ovih tvrdnji i éinjenica da se prisustvo hipoteke ne mo2e usvim tekstovima »objasniti«. interpolacijama, namede nam; smatramo, jedini pri-hvatljivi zakljuéak - da sa prisustvom ovog termina u tekstovima klasiénih prav-nika treba raétmati, ali da je to prisustvo daleko skromnije, ili da je éak izuzet-no i usamljeno, kada se imaju u vidu gore iznesene indikacije i da je tek u bi-zantskom periodu doålo do opse2ne recepcije grékog termina koja je do krajai dosljedno provedena vjerojatno tek za Justinijana.

4. Podac kojima raspola.emo o grékoj hipotec2 nepotpuni su i konfuznfi (a ti

pokuýajima sistematskog izlaganja ove gréke ustanove praznine se obiéno popu-njavaju analogijama sa rimskim pravom), ali dovoljni da nam otkriju nekolikobitnih punktova u kojima se ova ustanova razlikuje od istoimene rimske ustanove.Oni nam nedvojbeno otkrivaju da gréka hipoteka ima drugaéiju pravnu strukturu.strogo ograniéeni domen primjene, posve razliéita za§titna sredstva te da se odli-kuje karakteristinim publicitetom, - problem, koji su Rim ijani ostavil.i nenije-åenim.

a) Ved na samom poéetku, prouéavanje gréke hipoteke otkriva nam jedno,doduýe »vanjsko«, ali veoma karakteristiéno razlikovanje u odnosu na rimskuhipoteku.

Hipoteka grékog prava je, naime, za razliku od timske, ustanova veoma us-kog domena piimjene, osiguranje, koje se javlja kao »pratnja« toéno odredenihposlova, izvan kojih je njezina pojava sasvim iznimna i rijetka?'

Man dgk, c. dlstr. 30, Feh.r, c. d. str. 109 110.Vidi nap'rijed citirana djela.

.S c h u I z, c. d. str. 259.' »later pignus autem et hypothecam tantum nominis sunus differt«.

»Propne pignus dioimus quod ad ereditorem transit, hypothecam cum nontransitnec possessio ad creditorem ... «

I Feh r, c. d. 'str. 38-47, u -tom smislu å G i r a r d, c. d. str. 769.52 U prouéavanju grke hipoteke konistili smo naprijed navedenu literatru, .u

prvom ,redu sistematski pnikaz grékog zaloinog prava H it z i g -a, Das griechischePfandrecht, Milnchen, 1895. Od novije 1iterature interesantne podatke i nj,ihovubbradu na~lh smo tod Fin le y - a, Land and credit in ancient Athens, 500-200B. C. The horos- Inscriptýons, New Brunswick-New Jersy, 1951. Pni -tom je pred-met obradcivanja bllo samo atensko pravo, jedino zak4ono pravo jednog gråkoggrada 0 Ikojem ,ma vÉýe podataka, ali se s .pravom mo.e pretpostav-iti da se uosnovi i zalona prava drugih grékih gradova nisu mnogo razlDkovala od atinskog.

11 Hit.zi g, c. d. str. 38-42; Fi nley, c. d. str. 38-52.

U taj domen spada zakup, ali rede »obiéni« zakup zemlje, koji, uostalom ba-rem u matiénoj Grékoj, zemlji prekomorske trgovine, nije nikada ni izdaleka imaoonaj znaaj. kakav je ovaj posao imao u Rimu, i koj.i se, barem medu priva.tnimlicima veoma rijetko prakticirao,1 veé tono odredeno davanje u zakup maloljet-nikove ,imovine (tzv. pupilarna hipoteka, ,,misthosis oikou)."

Daljnji posao uz kojeg je hipoteka neizbjeino ugovarana bio je miraz; 6 - zadobijeni miraz mui je uvijek bio duian zasnovati hipotekarno osiguranje na svo-jim nekretninama u korist iene.

Izvan ovih aranimana apsolutno dominantni oblik realnog osiguranja je prasisepi lysei - prodaja sa pravom otkupa. 0 podredenosti i ograni6enom domenupr:¥njene hipoteke u odnosu na ovo drugo osiguranje rjeéito govor! broj sa-éuvanäh »hipotekarnih« horoi-a u odnosu na one na kojdma je konstairana prasisepi lysei. Po podacima koje iznosi Finley57 od ukupnih 154 saiuvanih horoi-a, unjih 102 rijei je o prasis epi lysei, 42 o apotimemi i tek u 10 njih o hipoteci. Akose i ne prihvati Finley-evo :razlkovanje hipoteke i apotimeme (koje I-itig ui svomdjelu tretira kao sinonime) koje je dosta nejasno, maglovito pa i proizvoljnoyzajedniéki broj horoi-a u kojima je konstatirano ovo osiguranje, manji je za viåeod dva puta od broja onih horoi-a u kojima se radi o prasis epi lysei.

Ukratko, znaaj hipoteke u prometu i domen njezine primjene nije -ni izdalekatako velik, kako se to za grku hipoteku obiéno naglagava, åto se sigurno u dobrojmjeri ima zahvliti nazivu ove ustanove, koji je, preko rimskog prava dospio i umoderno pravo.

Da su Grci hipotekarno osiguranje ograniili tek na oznaene sluéajeve, a zaostale pretpostavljali prasis epi lysei, objaånjivo je u priliénoj mjeri rezoniranjemkoje na-m nudi Hitzig1 Prodaja sa pravom otkupa je, naime, energiýnije, jaée,bolje, osiguranje od hipoteke te se kao »protuteia« izgubljenom vlasnigtvu redo-vito javlja kao osiguranje zajma. Kod zakupa i miraza naprotiv »dovoljna« je ihipoteka, jer stvari koje slu.e osiguranju prelaze u tude ruke samo radi korågtenjai upravljanja, dok vlasnigtvo nad nj.ima ostaje nedirnuto; - gubitak vlasniåtva,

1 Mi tt e i s, Reichsrecht und Volksrecht, str. 414 naglasava da se kod zakupazemlje u sa6uvanim i.zvornma kao stranke najée§ée pojarvljuju opdine i hramovi.Vidi i Hitzig, c. d. str. 40.

11 Hitzig, c. d. ssr. 38-42, Finley, c. d. str. 38-44 govori u ovrom sIu6ajuo »pupilarnoj apoltiTnemi« i nadalje o »dotalnoj apotÉmerni« (str. 44-52). 0 nje-govom raz'likovanju hipoteke od apotkmeme viidi citirano djelo, posebno str. 51,52 (o torne i dolje, bi1jeka 58.). Hitzig naprotiv, jedino kao pridrubnik ova dvaaranmmana - zakupa 4 dava.nje miraza - prepoznaje hipoteku ii suprodstavlja jedrugom osigur-anju prasis epi lysci.

5H z å g, c. d. str. 42, 43.Fin ley, c. d. stir. 29.Razlika izmedu hipoteke i apotimeme na kojoj Finley .Insistira, viie je pro-

ceduralna nego sadr.insika. Kod apotåineme se, pretpostavlja autor, odreduje, pro-cjenjuje stvar koja ce u éasu dospjelostå zam ijeniti nenamirenu tra2binu i kodovakvog se »hipoteoiranja apotirnemom« traIbina nikada ne utjeruje sudskimputem. Cini se da ni samnom autonu nje posve jasno ovo razlikovanje, jer kakoi sam istiée, .takovim speoijalnin sTedstvåna zagvite ne raspolaie ni hipoteka, tese i ana, kako se to iz njegoivih izlaganja moie zakljuöIti, naj:eM,ée ostvaruje ne-sudskim putem. Medutim, autor stoji na sta.novi.-t.u da Demostenovo .razIikovanjeizraza »apoärmao« (od glagola .timao = .procijeniti) od onoga »hypo titemi« (sta-viti pod) mora imatli svoju sadr2insku podlogu, .koju on pokuäava odgonetnuti.Vid.i Finley, c. d. str. 51, 52.

Hitzåg, c. d. str. 87.

makar i privremeno, §to je sluCaj kod prasis epi lysei, bilo bi »prejako« osigu'a-nje za aranmane kakvi su zakup i davanje miraza.

b) Ono u éemu se ogleda najbitnije razlikovanje grUke i rimske hipoteke jeto, §to prva u suåtini predstavija supstituciju osigurane traibine, zamjenu za ispu-njenje, ugovaranje fakultativnog namirenja za razliku od rimske, koja predstav-lja sredstvo prisile, pojaéanja, garancije da de do namirenja traibine dodi. Kodgréke hipoteke, hipotecirana stvar dolazi na mjesto osigurane traibine, ona jeeventualni datio in solutum - kod rimske ta stvar ne predstavlja traibinu, onajoj se pridruiuje. Rimska hipoteka ima akcesornu prirodu, gréka je isto toliko»vaina« koliko i sama traibina.

c) Na ovo razlikovanje nadovezuje se i spor da Ii grka hipoteka ukljuéuje usebi pravo prodaje ili ne. Iz saduvanih dokumenata ne moie se naime sa sigur-nogdu zaklju6iti da Ii je ona dostigla stadium u kojem se vjerovnikovo ovlagtenjena hipoteciranoj stvari iserpljuje u njegovom pravu da u odredenom trenutku tustvar proda i iz postignute kupovnine se namiri.

Oslanjajuéi se na neke dijelove Demostenovih govora, Hitzig61 na primjer inzi-stiira na tezi da je hipotekarno osiguranje grékog prava pribavljalo vjerovniku mo-mentom dospjeöa duga uvijek i samo pravo vlasnigtva na zaloienoj stvari.

Na osnovu drugih odlomaka Demostenovih tekstova, u kojima se uz hipotekui spominje pravo prodaje, drugi autori zakljuéuju suprotno. Po njima, to spomi-njano pravo prodaje nije normalna komponenta vlasniýtva koje je hipotekarnivjerovn.ik stekao na zaloienoj stvari, ved ovlagtenje na koje se svodi njegovo za-lo.no pravo.

U svim tim tekstovima, medutim nema nigdje pomena duinosti vradanja os-tatka nakon eventualne prodaje - grýki izvori ni.kako ne potvrduju prisustvo ovedu.nosti uz grku hipoteku, niti se pak u njima pojavljuje izraz »hyperocha« ilineki drugi, koji bi po znaéenju odgovarao onom »ta ipérechoniå«3 Usamljen izvoru kojem je sadr'2an ovaj termin je jedan zakon iz Ephesosa iz 84. g. prije n. e.'te ovi podaci ozbiljno dovode u sumnju vjerodostojnost jedne od »notornih po-zajmica iz grékog u rimsko pravo. Osim toga, obzirom da se ovaj izraz nalazi urimskim izvorima tek u jednom tekstu (D.20.4.20.) kao i obzirom na éinjenicu da

Findey, c. d. str. 47, !sto Hfitzig, c. d. st-. 73-94, 130-137.6 Autor se poziva na neke odlornke govora Demostena protiv Onetora (A Da-

reste, Reueilles des tinscriptions junidique grecque, Paris, 1891-1892, 1. 8871 iII. 5. 877) u kojima se spominje hipoteka data kao osiguranje za primLjeni nÉraz(za niraz od 8000 drahmn lpotecirana je kuda u vrijednos.ti od 6000 drahani äkomad zemljäita u vrijedinosti od preostal'lh 2000 drahmi). Iz opaske da kuéadata kao osiguranje za tu svotu novaca »i ne vrijedå vi§e«, au.tor izvodi zakl'juéakda itav objekt sluii za osiguranje bez obzira na visinu .traibine. Hitig, c. d. str:7, 18 a o tome i str. 43, 92.

Tog je m.iinjenja na prmjer D eribu r g, c. d. 1, str. 69, 76, koýji se pritomu poziva na Demostenov govor protiv Lacriitusa. AndrocIes i Nausierates suza tra.binu od 3000 dirahmni dobili hipoteku nad nekretninama duinika, te ugovo-rii da je momentom dospjeda duga smij.u prodatil; ukoliko pak dobiju prodajommanje nego åto izna§a osigurana trai&ona, njihovo zaloino pravo ima .preåi i naostale (neodredene) objekte duinikove iimovåne.

63 H i -t z i g, c. d. sttr. 90, 91.Isto.

6' M ani g k, c. d. str. 118, 119, pretpostavlja da je Tryphorninus, autor togfragmenta u kojem se termin »hyperocha« pomi.nje, bio Grk, dli da je svoje Dis-putationes posao na Orijentu, te tako tumai ovo posve usamljeno .pisustvo toggrkog ,termiina u rimskim izvorima.

je rimsko pravo raspolagalo vlastitim terminom za oznaéavanje ostatka, vi§ka,kojeg sreéemo ved ,u teksbomima ranih klasiénih pramrikal Manigk, izgleda nam, sapunim pravom konstatira, da nije rimsko, nego pandektno pravo recipiralo ovajgrýki termin."

Insistiranje na éinjenici da Grci nisu dostigli stadium u kojem pravo prodajeéini integralni i bitni element zalo.nog prava, éini nam se pretjeranim, mada namizvori -ne pruiaju sigurnu potvrdu niti za suprotnu tvrdnju. Izgleda nam, nalmemalo vjerojatnim da se tokom tolikog vremena nije doýlo do toga da su se stran-ke raz.nim klauzulama pokuýavale zaýtititi od nepogodnosti takvog posla. Ali da iza Demostenovo doba pretpostavimo pravo prodaje ,kao redoviti ili barem éesti,ako ved ne integralni dio za1o2nog prava, na to nas saåuvani izvori takoder nikakone ovlaýduju. Imajudi u vidu karakter gréke hipoteke, njezino ugovaranje prven-stveno kao fakultativno nari.renje, kao zamjenu za eventualno izostalu naplatitdugovanog, do ugovaranja ograniéenja vjerovnikovih ovlatenja tek na prodajuza1o2ne stvari, dolazilo je najvjerojatnije samo povremeno i iznimno.

Ali, ako su Grci i doýli do ideje da se realizacijom osiguranja ne smije dobitini manje ni viýe, nego ýto izna§a osigurana tra.bina, za ýto nam izvori, kako jeredeno, ne daju siguran dokaz, smatramo da je malo mjesta pretpostavci da suRimljani upravo tu tekovinu preuzeli od njih. Kolebljivi i dugotrajni put koji jeimao da prede ovaj institut rimskog prava prije nego se tek duboko u klasidnodoba mo2e govoriti o ius vendendi kao njegovom integralnom dijelu,6 kao bitnomovlaýtenju vjerovnika, koje je on imao ne samo kada stranke nisu niýta drugougovorile, nego kada su takova dejstva zalo2nog prava izriéito iskljudile, govorinara o vlastitom prevazila.enju jednog stadija u njegovom razvitku, a ne o koriý-tenju uzora sa strane.

d) Gréka hipoteka nema stvarno-pravne udinke kao rimska." Kako nam, ina-de upravo ovdje veoma oskudni izvori pokazuju, grdko pravo nije poznavalo po-

66 0 lom ostatku govore ved Nerva i Proculus (D.20.4.13.2.) a kod Papinijanase ýraz »superfiluum« dosta desto s.rede. 0 tome vidi cp§irnije M a n ii g k, c. d.str. 1,12.

67 Manigk, c. d. s,tr. 118.66 Za pravo prodaje zalo2ene stvani se, narime, ni za poodrnaklo klasidno doba

ne mo2e redi da je to ovla!tenje koje je redoviti dio vjernikovog prava na zalo-2enoj stvari. Paulus dodu.e naziva ovu prodaju »venditio ex necess'tate facta«(D.20.5.9.) ali u Senteneijama je kao neophodnu tretira tek pod ,i.zvjestn.im uvje.tima (,trostru-ka denuncijaoija durlnika - P aul.us, Sent. 1,1, 5.1.). Papidnijan vedosporava vjerovniku zalolno pravo ako je ovo nijegovo ovlaýtenje :iskljudeno (D.20.1.1.), ali o pactum de vendondo i njegoim uineima pravnici jo§ uvijek ras-pravljaju. Tako na. pnimjer Gaj vezuje ovo ovlaýtenje vjerovnika za izri it: dogo-vor stranaka (... item creditor pignus ex paotione, quamijus eius ea res non sit,sed hoc forsitan ideo videatur fielii, quod voluntate debitoris ådntelegitur pignusalienari, qui olim paetum est, ut liceret ereditori pignus vendere, si pecunia nonsolvatur. - Ga j, Inst. II, 64.).

Mandgk, c. d. str. 106 t.umaéi ovo raznoliko tretiranje rimslkih pravnika njå-hovom »obazrivoý6u prema odcredhama koje se smatraju taeta oonvenlio ugovo-remm«. Koai ovoga, ovaj autor povlai paralelu sa tacita conventio zakljuden.jemzaloge na illata kod zakupa, za 'koje se takoder, usprkos tekstovi.na o takovom,preoutnO:n ugovaranju o-vih zaloga, koji potidu ved s konca 1. stoljeda n. e., ddalje, u tekstovima kasnij.ih klasi6nih pavnika joý uvjek spominje njihovo izri-dito ugovaranje.

He.rz en, c. d. str. 204-205- H.itzdg, c. d. str. 81, 138-142, F,in ley, c. d.str. 51, 52.

sebne niti obvezne, niti stvarno-pravne tuibe za zagtitu zaloinog prava. Vjerovnikje naime, momentom dospjelosti duga bio ovlagten da se samovlasno stavi u po-sjed zaioiene stvari - tzv. embatheusis" - i tek ako je u tomu bio ometan ili akoje izgubio ved steCeni posjed, mogao je pribjegnuti ostvarenju svojih prava sud-skim putem. Pravno sredstvo koje je sluiilo toj svrsi, »dike eskles«, nije biloiskljuéivo instrument zaýtite zalo.nog prava, nego je stajalo na raspolaganju sva-kom koji je bio ovlaýten na posjed - nasljedniku, pobjedniku u parnici, stjecaocuod driave, te je imalo penalni karakter - osudeni je morao naime i driavi pla-titi globu u visini vrijednosti stvari."

U zagtitnim sredstvima rimskog zaloinog prava teko se mogu pronadi makari daleke inspiracije u gr6kom pravu. Ako je po6etak te zaåtite u vidu interdikataunekoliko sliéan onom u grUkom pravu," rimske tulbe zacijelo nemaju niåta za-jedniékog sa spomenutim sredstvima zagtite grékog prava.

e) Problem kojeg Rimljani nisu uspjeli da rijege, all nisu to rjeåenje potrailiu tudem pravu, premda im je .gréko pravo nudilo vige takvih rje§enja, je problempubliciranja hipoteke.

Tamo gdje je poznata visprenost Rimljana zatajila, Grci su pronaåli i izgra-dili éitavu seriju instrumenata kojima su to pitanje uspjegno rijegili.14 Theophrastnpr. spominje neke propise po kojima se je pet dana prije nego se je kupcu obe-davalo vlasniåtvo stvari, prodaja objavljivala javno, da bi mogao svatko, tko jeeventualno imao neke zahtjeve na odnosnoj stvari, da s .njima istupi.5 Spominjuse i hipotekarne knjige, od kojih je, po jednoj zabiljeåci Theophrasta, uvijek zain-teresirana stranka mogla dobiti obavjeåtenje da Ii je odredena nekretnina slo-bodna od tereta, da Ii je »eleutera kai anepata,.76 Grci su, kako neki dokumentipokazuju, poznavali i polaganje dokaza o dugu u opéinskim arhivima - originalje vjerojatno ostajao u rukama zainteresirane stranke, a kopija predavana arhi-vu. All, daleko najznaéajniji i svakako najomiljeniji nain publiciranja, o kojem,blagodaredi materijalu na kojem se je zasnivanje osiguranja konstatiralo, znamopodosta, bilo je ispisivanje duga, objekta traibine te uvjete osiguranja na kame-nu ili mramoru, sastavljanje tzv. horoi-a.7 Takvih je oznaka u priliénom brojusa6uvano i do danaånjih dana a ima ih .najvige iz Atine, Amorgosa, Demnosa,Nexosa i drugih grékih gradova.7' Njihovo postepeno iååezavanje ,umaéi se pxet-postavkom da su u postdemostensko doba u Ateni uvedene definitivno hipotekar-ne knjige koje su horoi-e uéinile izliånima.l

Kako to da su Rimljani do kraja ignorirali problem publiciteta hipoteke teåkoje objaýnjivo. Ono ýto ovdje ne treba gubiti iz vida je, éini nam se, éinjenica, daje fiducija tokom Citavog klasidnog doba bila prakticirani institut, koji je u izvjes.-noj, ograniéenoj mjeri osiguravao notornost i stanoviti publicitet. Stranke koje

70 H i t z i g, c. d. str. 81, 82, 138, 139." Isto, str. 139-141.

I sto.M i t t e -i s, Römische Privatrecht, str. 19, smatra da rimska interdiktna za-

§tiita u &vojim kortijenirna .ima za uzor gréki sistem zatite.Hdtzdg, c. d. str. 49-73; F-inley, c. d. str. 10--27.Hof mann, c. d. st.r. 71-1,12; Hit z i g, c. d. str. 50-51.H4i t z i g, c. d. str. 52.I-to.Hitzåg, c. d. str. 67-73; Finley, isto.Isto.H itzig, c. d. str. 68.

su se s te strane htjele osigurati mogli su hipotekarno osiguranje obudi u formufiducije, koja i onako nije morala biti vezana za prijenos posjeda stvari. Todakako nije bio giroki publicitet, ali ako se torne doda i infamirajuée dejstvoactio fiduciae, ta je forma nosila sobom dosta veliku garanciju da de se vjerov-nik uzdriati od raspolaganja na åtetu duinika.

Osim toga, éini nam se, da je na nedostatak invencije Rimljana u ovom slu-éaju uplivisala i opéa tendencija napuåtanja sveéanih formi koncern Republike,te sve veée girenje nejavnih poslova. U doba razvijenog prometa je, naime, nefor-malna i nejavna hipoteka nosila u sebi dodAie dosta rizika za kasnije stjecaoce,ali je s druge strane pogodovala takvom razvijenom prometu u kojem je i kredi-t',ranje preds,tavlja.lo dåo poslovne tajne, pa je i zalagainje uz publiciranje tog prav-nog odnosa moglo loge utjecati na poslovni prestii kreditiranog i njegov ugled udruåtvu. Nejavna hipoteka je ukratko, uz sve postojede rizike mogla viåe pogo-dovati potrebama razvijenog prometa. Tko je htdo publicitet mogao je upotrijebitifiduciju, kome je vige odgovarala tajnost poslova imao je na raspolaganju hi-poteku.

5. Gore oznaene osobenosti gr-ke hipoteke upuduje nas sa dosta uvjerljivo-sti na zakljudak da su Rimljani ako su ved i preuzeli samu »ideju« za ovo osigu-ranje od Grka, na njoj izgradili vlastiti institut koji je imao veoma malo zajed-nidkog sa istoimenim osiguranjem grékog prava. Ako je to i bila aliena materia,species koji je od nje nastao nov je i originalan.

Imamo Ii medutim pravo da kad je rije6 o ovom osiguranju pod svaku cije-nu negiramo i vlastitu spoznaju Rimljana, a da jedino tra.imo i identificiramotude uzore i oponaganje tude prakse, kojem su Rimljani bili toliko neskloni.

Prije svega, injenica je da, iako su ovakove klauzule osiguranja uobiéajene usferi helenåzma, iako mnogi dokumenti govore o slinim oblicima osiguranja ka.kvi su bili prvi nimnski oblici, niti jedan ne patrduje postojanje oblilka, iden-tiénog onome kojeg sreéerno u Katonoin. formularirma. SponmLinje se zalaganje.etve, ekonomskih zgrada, ali nigdje poljoprivrednog inventara duinika. Gréko

pravo éak zabranjuje njihovo zalaganje8 Osiguranje koje Katon spominje, baremåto se objekata na kojima se ono zasniva tiUe, originalna je rimska tvorevina.

Drugo, hipotekarno osiguranje koje, osim Grcima nije bilo nepoznato ni Babi-loncima i starim Egipéanima," pojavilo se je u rimskoj praksi kada su nastali od.

Hitzig, c. d. str. 20.82 Praksa o kojoj je rije ,u Katonovom djelu poznata je i tzvan Rima i rno

go prije oznaCenog .razdoolja äimske pov&jesti. Na zaikup kao tlo na kojem sepraktiiTra ovo osiguranje ukazuju izvoni koji potiöu iz razliö',t.h v.remenski'h igeografslih ptmktova. Prisustvo zakupa 4 ovog osiguranja kao njegove pratnjemoie se evidentirati vige kao uobiéajeno pravilo nego kao i.zni-nka u svi.m rooo-vlasnikim oiA _..cijama Gja privreda poéiva na zemljoradnj.i i koje su dostigleodredeni stupanj ekonomske diferencijacije. 0 torne vidi R é vi 110 oo t, Les obli-gations en droit égyptien, Paris, 1886., P atå ret, Historique des såretés réeleen Urient, Paris, 1886., Mi t t e i s, Reichsrecht und Volksrecht in östlichen Pro-vincen aes römischem Kaiserreiches, LeipzIg, 1891., H i t z i g, Das griechischePfandrecht, Miinchen, 1895., K o h I e r, Rechtsvergleichende Studien, Berlin, 1869.,R o s t o w c e w, Studien des römischen Kolonates, Stuttgart, repr. 1970, R o m a c,Stvaranje feudalnih odnosa i rimsko postklasiöno pravo, Beograd, 1963, dokt.disertacij a.

Saöuvani materijali agrarne povmijesti ptolomejskog Egipta otikrivaju nato napnimjer da je pravo vlasntgtva nad zernljom u rimskom znaéenju tog pojma pri-padalo tek nekoliko kategorija - ovlaätenika, korisnika i sl. na vrhu hijerarbjijske

nosi nametnuli potrebu za jednim takvim osiguranjem i bilo mnogo kasnije sank-

cionirano postupnim uvadanjem i »isprobavanjem« instrumenata za tu zaýtitu, da-

kle tipino rimskim naéinom stvaranja prava, pravovremenim i istanéanim reagi-

ranjem na potrebe prakse. Rimski promet je u Katonovo doba bio snabdjevenodredenim sredstvima osiguranja, ali su svi oni u stanovitom trenutku prestali

biti primjenljvima. Prije svega, ta su sredstva prestala hiti podesna upravo tamo,

gdje je potreba za osiguranjem najaktuelnija - tamo gdje se kao du2nik javlja

siromaýan rimski gradanin, koji ne moe naéi jemca, ili ne raspolae obiéno stva-

rima koje bi do§le u obzir kao predmet fiducijarnog prijenosa, ili, jo§ dalle, kada

taj du2nik uopde nije rimski gradanin, te su mu ta osiguranja k tomu jo§ i ne-dostupna. I drugo, u praksi Rima javlja se u to doba, dodu§e povremeno i iznim-

no, zakup - posao u kojem se ovakvo osiguranje samo po sebi nameée. Jedan veé

toliko obogaéeni rimski privrednik kakav je bio Katon, koji je za obavljanje po-

slova na svom imanju ili za obradu parcela svoje zemlje nalazio za unosno dapovremeno, pored vlastite, robovske, anga.ira i slobodnu radnu snagu, morao jei sam, vlastitom spoznajom i intuicijom dobrog privrednika da pronade najboljinaéin za§tite svojih interesa, kada je postojala moguénost da ti interesi budu

ugro2eni, i da dode do toga da, od anga2iranog radnika, potrai, u ovom sluéaju

ljestvIce, dok je odnos ostalih korisnika najbli zak.upnom odnosu. Okutpacijomse Ina primjer éak i nekuiltivýranog zemjå.ita k..jeg je teýtkomn mukom trebalo»osvajati« i pripitomljavai, nitje sticalo .neograTceno pravo nad njim, nego tekpravo kori§ten.ja uz plaéanje odredene sume dr2avi, hramu, odnosno 'onom »podkoga« je teren spadao. U nizu dokumenata govori se o cijenama, koje se ohbi6nou iratama moraju platiti, nakon éega se stiée neka vrst nasljednog zakupa naneo<»dredeno vuiljeme. Modali.teti posla o ojima papirusi govore takvi su, da se,polazeéi od rimskih pojmova i kliterija te§.ko mogu odvojåiti elementi na primjersamno zakupa, uvjetne kupnje iki neåto tree. 0 .tome vidi opino Ros to w c e w,c. d. str. 16, 23 i dalje.

U dokumentima agrarne povijesti helenrstikih zemal:ja za:kup je takoder ée-sto spominjani posao. 0 zakupu je .rijeé u brojnim saiuvan-lm ugovorima iz He-raklee, Delosa, Sieillije (0 ugovoru iz Heraklee vidi M i .t t e d s, Reichsrecht... str.414, 415). Sicilijanski lex Hieronica bavi se reguliranjem zakupnih odnosa izmeduzakupaca poreza -i kontr'buenata (vidi R o s t o w c e w, c. d. str. 233). Skoro kom-pletno saZýuvan je jedan ugovor o zakupu dz 345 g. pr. n. e. u kojem se kao stran-ka javlja atinska opdina Aixone (vidi Corpus inscriptionum Graecorum, II, 1055,te Mi tteis, c. d. str. 415).

Hipotecir.anje zakupýevih objekata i etve javlja -se ui svim olvim dokumenti-ma kao redoviti i uobiajeni oblik osiguranja. U Ham.ura bjevom zakoniku, na pri-mjer, kao objekt zalaganja javija se .etva ,ita i sezama - zbog veoma primitiv-ne obrade zorrm!je razuimjivo je da je zakupéev inventar i alat .tegko mogao po-slui, ti svrsi osiguranja. U papirusima se, pored 2etwe spomdn.je i zalaga.nýje zgradapodgntiýh na zemlji, odn. govori se o njihovom »ustupanju« drugom zakupcukao posljedica nenamirenih obaveza preithodnog zakupca, a spominje se cak ineka vrsta aukcije tih objekata - niakon !zostanka namixrenja obaveza iz zakupnogodnosa (o torne vidi opý§irnije Rostowcew, 'c. d. str. 18, 28.). Klauzulla o ovomosig-uran-ju je, éini se, u sfeni Helnizma uobiwajena (vidi Mi.ttels, Reichs-recht... str. 415) - to je ili izravna odredba da ée protiv zakupca koji oklijevasa ispunjenjem svojtih obaveza biti doputena zaloga (radi se o egzekucionoj klau-zuli kao u spomenutom ugooru atinske op6imne iz 345. g. pr. n. e.) na odredenomobjektu njegove ,movine, ii se pak samo zalagarje, i kada su ga stranke oéitoizråito ugovorile, ne spominje izriéito, nego se sa-mo predoéavaju posdjedice ne-pnidr-avan-ja ugovoru. Kao objekt zalagan-ja spominju se ekonomske zgrade, 2etva(pomenuti iugovor iz Heraelee, vidi Mit te is, c. d. str. 414, 41,5.), a-li ti 6itavaimovina d.uý,nika (ugovor iz Delosa, vidi naznaýenu lIteraturu).

jedino moguéu garanciju. Taj radnik, buduéi siromagan seljak ii bezzemljag, nijeulijevao mnogo povjerenja Ato se svoje solventnosti tiMe, niti je pak obiéno biou moguénosti da pribavi jedno od tada uobiéajenih osiguranja, al je za tu svrhumogao da ponudi jedine stvari, koje su obzirom na svoju vrijednost i obzirom namogudnosti samopomodi koje vlasnik zemljigta moie imati nad njima od momen-ta kada se one unesu na njegovom domenu - mogao je, naime, da ponudi svojinventar neophodan za obradivanje zakupljenog zemljigta. Te su stvari morale os-tati kod duinika-obradivada, vjerovnik se je morao zadovoljiti njihovom nazod-nogdu na svom tl.u - tradicionalni pignus nije dolazio u obzir. Rjegenje se jenametalo samo po sebi, nije ga trebalo drugdje traiiti.

Zatim, Rimljani su doduge preuzeli, zahvalno i spremno, mnogo toga od Grka,ali u jednom domenu oni im nikako nisu mogli posluiiti kao uzor. Zemljoradnja.koju su Rimljani od arhaiinih vremena te tokom éitave svoje povijesti uzdizali.kao djelatnost najdostojniju rimskog gradanina i kojoj su pisali öde, je domen ukojem im, pa makar se to odnosilo i na tako »periferne« probleme kao åto jeproblem osiguranja traibina bogatog zemljovlasnika koji je svoju zemlju davaou zakup, lekcije sa strane nisu bile potrebne. Te§ko se moie, naime, pretpostavitida je jedan rimski dostojanstvenik i privrednik tipa starog Katona, u domenu, ukojem je on bio takav neprikosnoveni autoritet, posezao za uzorom u tudoj prak-si. Katonovo doba je, osim toga, doba zadnjeg konzervativizma i ogoréenog otpo-ra prema prodiranju svega grKkog,8 a sam Katon, njegov tipiéan predstavnik.Katonov se stav naime, nije mnogo razlikovao od onog Sextus-a Aeliuss-a Petus-aCatus-a, koji, kada je bilo rijeéi o grékoj nauci, a to se u jog vedoj mjeri moieodnositi 'na sferu o kojoj je rijeé, prema Cioerovim navodima, uzviknuo - »Grékanauka? Da, ali ne u velikim dozama, jer ope uzev nije mi simpatiéna!«.

Zatim, ono Ato ni u jednom trenutku ne smijemo kod ovog problema izgubitiiz vida, jest éinjenica da je rimsko zaloi.no pravo rezultat v.igestoljetnog razvitkai da su rimski instrumenti zaåtite zaloinog prava doneseni postepeno, sukcesivno,onako kako je to potreba prometa nalagala. Kada su poslovi uz koje se kod Rim-ljana izvorno javlja ovo osiguranje - zakup i najam - prestali biti iznimka ipostali dio svakodnevnog livota, i kada su moguénosti samopomoéi, koje je ugo-varanje unesenih zakupéevih i najmopriméevih stvari kao zaloge, bez njihove pre-daje, postalo neostvarljivije i iluzornije, a zloupotrebe, izigravanja vjerovnika inepridriavanje ugovorenom sve éeåde i uspjegnije, pred rimskim se je pretorommoralo postaviti pitanje zaåtite ugroienih interesa vjerovn.ika. Osim toga, te i ta-kove sankcije, kao åto su rimske stvarno-pravne tuibe, moiemo u rimskom pravutraiiti i oekivati tek kada se je ono u tolikoj mjeri oslobodilo formalizma, da jebilo »sposobno« da u sebi ukljui i zaåtitu, i to svarno-pravnu, jednom odnosunastalog golim paktom stranaka. Sve te uvjete nalazimo u Rimu koncern Republike- poéevkom Pninoipata, kada je, najvjeroj'tnije sredinom prvog stoljeéa n. e.,i zavråena serija instrumenata donesenih u tu svrhu u vidu stvarno-pravne actioquasi Serviana. Sve je to iAlo postepeno, okljevaj,uéi, provjeravanjem kroz praksui istaéanim reagiranjem na njezine potrebe. Nigta gotovog, niåta sa strane gto

I Jörs, Römische Rechtswissenschaft zur Zeit der Republik, Berlin, 1888,str. 269.

Cicero, ci.t.ran po Schulzu, c. d. str. 42.

bi moglo posluiiti kao uzor iii èak daleka inspiracija ne moiemo naéi; - zaátitnisistem rimske hipoteke, kako smo naprijed istakli, nema gotovo nigta zajednièkogsa grékom hipotekom.

Na koncu, ako se kod »uvodenja« ovog osiguranja poMlo od nekakvih uzora,a ne tipiëno rimskim, empirijskim putem, snagom vlastite spoznaje, inspiriranejedino konkretnim potrebama ono »otkrilo«, onda je Rimljanima stajao na raspo-loienju i vlastiti institut prastare praediature. Subsignatio kod rimske praediatureimala je, naime, uéinak jednak zasnivanju hipoteke. To »driavno zaloino pravo«'bilo je mnogo bliii i neposredniji uzor Rimljanima," mada se i samoj ovoj usta-novi präpisuju g.réki konijeni i ona dovodi u vezu sa sliénom praksom susjednihjuinoitalskih grékih gradova.

U svakom sluèaju éini nam se, na osnovu iznesenog, da je i insistûranje nagrèkoj »ideji,,, na grékim korijenima rdmske hipoteke neargumentirano, ali kakoto Maniigk s dosta prava istiéef i odgovori na pitanje o )porijeklu« rimske hipo-teke, njezino vezivanje za pignus, praediaturu ili pak za grèko pravo imaée uvijekstanovit hipotetièan karakter i ovisiée u vehkoj mjeri od subjektivne ocjene po-kazatelja kojima raspola2emo.« Ipak, mo.emo sa dosta sigurnosti reëi, da nasrezultati do kojih je do§la moderna romanistika upuduju sa dosta uvjerljivostina zakljuèak i o vlastitoj »ideji« Rimljana i o vlastitoj ustanovi i prevazilaienjurazliéitih stadiuma u njezinom razvitku - ukratko o autentiénoj ustanová rimskogprava. Isticanjem prave mjere i neizbjeinosti utjecaja grékog prava na rimsko, ten.ulnos'ti prisustva t.udih elemenata u.tkaniih u njemu - koje su u ovoj oblastá prava,kako smo istakli, vjerojatno i veéi nego drugdje, ne uzimaju i ne dovode u pita-nje nacionalni karakter ove ustanove i ne éine je manje »rimskom<.

Dernburg, c. d. 1, str. 26 i dalje, Weber, Das römische Agrargeschichte,Stuttgart, 1891, str. 100, 101.

Manigk, c. d. str. 132.Isto, str. 4.Vidi citirano djelo Papipu 1 i as a.