01marijanovic(1) fdfdf

7Neka pitanja ranog neolitika istonog Jadrana

Brunislav Marijanovi udk:903'(497.5 Istoni Jadran)"634"Sveuilite u Zadru 903.4(497.5 Istoni Jadran)"634"Odjel za arheologiju Izvorni znanstveni lanakObala kralja Petra kreimira IV. 2 Original scientic paper HR 23000 Zadar Primljeno / Received: 2006-12-18

U lanku se razmatra problematika ranog neolitika na podruju istonog Jadrana u kontekstu rezultata novih arheolokih iskopavanja u Dalmaciji. Autor kritiki valorizira ranije hipoteze o naravi i modelima neolitizacije, a posebice podatke na kojima su temeljeni. U tom je kontekstu osobito kritiki razmotrena vjerodostojnost stratigrafskih podataka iz karinog samograda i Gudnje, pouzdanost i kvaliteta bioarheolokih podataka s istih nalazita, sigurnost radiokarbonskih datuma iz karinog samograda, Gudnje, Pokrovnika i Gospodske peine, te obrazloeni razlozi zbog kojih podatci s tih nalazita nemaju veliku znanstvenu vrijednost pri rjeavanju temeljnih pitanja ranog neolitika na podruju istonog Jadrana. Problematiku ranog neolitika toga podruja autor razmatra u suodnosu prema njegovim ambijentalnim svojstvima, te odbacuje sve hipoteze koje generaliziraju vremensku prednost stoarske nad poljodjelskom komponentom u privredi ranoneolitikih zajednica, a isto tako i sve hipoteze koje neolitizaciju istonog Jadrana interpretiraju primarno kroz razliite oblike doseljavanja i useljavanja zajednica s junog dijela Balkanskog ili s Apeninskog poluotoka. Posebno je naglaen nedostatak bilo kakvih arheolokih potvrda takvog procesa, pa autor problem neolitizacije istonog Jadrana promatra kroz razliite oblike suodnosa izmeu populacija sa susjednih podruja.

Kljune rijei: rani neolitik, neolitizacija, stratigraja, kronologija, istoni Jadran, Dalmacija, Hercegovina

Nedavno zavrena sustavna iskopavanja ranoneolitikog nalazita Crno vrilo kod Zadra u znatnoj su mjeri popunila postojee praznine u poznavanju tog vremenskog odsjeka neolitika na istonom Jadranu, a mnoinom i raznovrsnou nalaza to se nalazite iskazuje kao jedna od najkarakteristinijih ranoneolitikih aglomeracija na istonom Jadranu, sa svim manifestacijama posve primjerenim jednoj drutvenoj zajednici toga razdoblja prapovijesti.1 Premda na kronolokoj i razvojnoj ljestvici nalazita starijeg neolitika istonog Jadrana ne pripada samom njegovu poetku, ovdje u se zadrati upravo na tim pitanjima. Tome je vie razloga, a ovdje u navesti samo nekoliko osnovnih. Prvo. Ta je problematika zadnjih godina ponovno izbila u sam vrh pitanja vezanih uz ovo razdoblje prapovijesti na podruju istonog Jadrana, pa je prirodno da svako novo istraivanje ranog neolitika, neovisno o tome obuhvaa li sam njegov poetak ili neto mlae vremenske i razvojne odsjeke, samo po sebi podrazumijeva ukljuivanje i u tu diskusiju. Drugo. Dosta znaajan broj istraivaa koji su se zadnjih godina bavili tim pitanjima, bilo kao primarnim bilo kao sekundarnim problemom u irim prostornim kontekstima, toj su problematici pristupali s razliitih pozicija, pa su primjereno tome i ponuena rjeenja dosta

2002a; 2003. Cjeloviti rezultati istraivanja pripremljeni su za tisak u monografskom obliku.

1 Iskopavanja su provedena u periodu 2001-2005, a u kraim preliminarnim prilozima izneseni su neki vaniji rezultati istraivanja; B. MARIJANOVI, 2001; 2002;

8Brunislav Marijanovi: Neka pitanja ranog neolitika istonog Jadrana Archaeologia Adriatica 1 (2007), 7-54

divergentna, a katkad i posve suprotstavljena.2 Premda su se u svojim razmatranjima oslanjali uglavnom na iste podatke za koje se obino vjeruje da bi u veoj ili manjoj mogli posluiti pri razjanjavanju biti procesa neolitizacije, treba ipak naglasiti da je njihov najvei dio posve posrednoga karaktera, odnosno da su preuzimani iz literature, katkad selektivno, a katkad prenaglaeno, te da je iznimno mali broj onih istraivaa kojima su relevantni podatci i nalazi poznati iz autopsije, a da i ne govorim o onima koji su uope imali priliku temeljito prouiti nalazita na koja se u svojim razmatranjima pozivaju. Ta injenica sama po sebi i ne bi bila osobito vana kad se u znaajnom broju ne bi radilo o podatcima ija je vjerodostojnost problematina, zbog ega ne mogu predstavljati pouzdan oslonac za izvoenje dalekosenih zakljuaka. Naime, neki podatci potjeu s dosta starih iskopavanja voenih u okolnostima koje nisu osiguravale ni prijeko potreban minimum sigurnosti u njihovu znanstvenu kvalitetu, a kako ni dokumentacija s tih iskopavanja nije ni iscrpna ni zadovoljavajue kvalitete, posve je jasno da je i njihova vrijednost sama po sebi krajnje hipotetina, pa je i njihovo znaenje kao temeljnih oslonaca u postavljanju daljnjih hipoteza vrlo sumnjivo. Takva su npr. iskopavanja provedena u karinom samogradu, nalazitu s izrazito sloenom stratigrajom ali nesigurno ksiranomstratigrafskom slikom, s kojih postoji samo posve uopen dnevnik, vrlo mali broj grubih terenskih skica, te ogranien fundus fotograja.3 Na to u se nalazite vratiti kasnije. Posve je jednaka situacija i s poznatim vieslojnim nalazitem Gudnja koje je sve do nedavne monografske objave od autora i ovoga priloga iroj arheolokoj javnosti bilo posve nepoznato, osim na temelju posrednih informacija malog broja onih pojedinaca koji su imali vrlo ogranien uvid u dio tamonjih nalaza, ali cjelokupnu situaciju nisu ni sami mogli prouili.4 S obzirom na to, posve je jasno da i svi zakljuci, pretpostavke i hipoteze koje se pretjerano oslanjaju na takvu vrstu informacija nemaju veliku znanstvenu teinu, a u krajnjoj liniji vrlo su hipotetini. Naravno, problem postaje jo ozbiljniji kada se zakljuci izvedeni na temelju tih nevjerodostojnih podataka u literaturi dalje mehaniki i nekritiki preuzimaju kao pouzdano utvrene injenice i predstavljaju oslonac za iroke rekonstrukcije i interpretacije. Tree. Kao znaajan argument u rekonstrukcijama dinamike i naravi procesa neolitizacije na istonom Jadranu redovito se uzimaju apsolutni datumi dobiveni metodom 14C koji potjeu iz uzoraka s nekoliko nalazita ranog neolitika ovoga podruja, pa se slijedom tako dobivenih kronolokih odnosa izvode i zakljuci ne samo o modalitetima i pravcima irenja onih pojava koje determiniraju ovo razdoblja prapovijesti, nego i dinamici i karakteru procesa neolitizacije istonog Jadrana u cijelosti.5 Premda ne treba dvojiti oko znaenja apsolutne kronologije, niti dovoditi u pitanje prirodu same metode, ovdje moram posebno naglasiti onu injenicu koja se u svim dosadanjim prilozima uglavnom zaobilazi, a koja

prostudirati cjelokupan fundus nalaza s tog nalazita. To je osobito vano s obzirom na poznatu hipotezu J. Mllera o postojanju stupnja obiljeenog iskljuivo monokromnom keramikom, koja se u literaturi citira kao vjerodostojna injenica; J. MLLER, 1988a, 222, 233; J. MLLER, 1994, 124-127.4 B. MARIJANOVI, 2005.5 J. CHAPMAN, 1988, 7; J. CHAPMAN, 1994, 143-144; J. MLLER, 1994, 112-113, 124-127, 182-185, 347-348; S. FORENBAHER T. KAISER, 2000, 9 i dalje; PRESTON, M. FORENBAHER, S. 2005, 520-521; PRESTON, M. FORENBAHER, S. 2006, 505-506. itd. Za kritiki pogled usporediti i M. BUDJA, 1993, 176-178; M. BUDJA, 1996a, 65.

2 C. RENFREW, 1988; J. CHAPMAN, 1988; J. CHAPMAN J. MLLER 1990; J. MLLER, 1988; J. MLLER, 1988a; J. MLLER, 1991; J. MLLER, 1994; J. CHAPMAN C. SCHWARTZ J. TURNER R. S. SHIEL, 1990; M. BUDJA, 1993; M. BUDJA, 1996; M. BUDJA, 1999; M. BUDJA, 2001; M. PRESTON, 2001; S. FORENBAHER T. KAISER, 2000; B. BASS, 2003; S. FORENBAHER T. KAISER M. PRESTON, 2003; M. PRESTON S. FORENBAHER, 2006; D. MLEKU, 2003; D. MLEKU, 2005. itd.3 Tijekom trogodinjeg rada u Arheolokom muzeju u Splitu imao sam mogunost iscrpno se upoznati sa svim okolnostima u kojima je iskopavanje provedeno, prouiti svu postojeu dokumentaciju i utvrditi njezinu kvalitetu, te

9Brunislav Marijanovi: Neka pitanja ranog neolitika istonog Jadrana Archaeologia Adriatica 1 (2007), 7-54

je posebno vana zbog toga to se neki od tih datuma uzimaju kao kljuni parametri u rekonstrukciji dinamike procesa neolitizacija i razvijanju teorijskih modela i mehanizama ukljuivanja jadranskog podruja u iru neolitiku zajednicu jugoistine Europe. Naime, neki su od tih datuma krajnje sumnjivi ponajprije zbog toga to su dobiveni na uzorcima s vrlo nepouzdanom stratigrafskom pozicijom jer su iskopavanja voena nestratigrafski; potom, zbog toga to su uzorci uzimani u okolnostima koje nisu jamile njihovu prijeko potrebu istou; i napokon, zbog toga to uzimanje uzoraka i njihovu uporabu za analize dijele vrlo dugi vremenski rasponi tijekom kojih su uzorci uvani na krajnje neprikladan nain. Takvi su svi datumi koji se u literaturi navode za karin samograd, Pokrovnik, Gospodsku peinu i Gudnju.6 Datumi iz Gudnje, koje donosi J. Chapman, moda su jedan od najkarakteristinijih primjera konstrukcija koje mogu proizai iz posvemanjeg nepoznavanja stvarne situacije na nalazitu,7 a nedavno su se tome pridruili i M. Preston i S. Forenbaher.8 S druge strane, takvim pristupom toj se znanstvenoj metodi daje i posve drukija uloga od one koju ona ima po naravi stvari. Naime, kronologija ima primarnu zadau vremenski uokviriti pojedine razvojne cjeline, odnosno odrediti vremenske okvire u kojima je nastao i razvijao se pojedini oblik materijalne i duhovne kulture, u kojima se odvijao neki proces ili niz vie-manje povezanih procesa, i sl., ali nikako ne moe posve samostalno istraivati sam tijek dogaaja i njihovu prirodu, baviti se sadrajem pojedinih razvojnih cjelina, istraivati promjene proizvodnih sredstava i privrednih odnosa, promjene u materijalnoj i duhovnoj kulturi, a pogotovo se ne moe baviti interpretiranjem naravi procesa i arbitrirati u njihovim varijabilnostima.9 U okolnostima kada je poznavanje tijeka procesa neolitizacije na ovome podruju jo daleko od prihvatljiva rjeenja, a njegovo je spoznavanje temeljna zadaa drugih znanstvenih metoda, prilino je apsurdno stajalite koje sve varijabilnosti na privrednoj, drutvenoj i kulturolokoj razini sagledava na kronolokoj razini i pokuava objasniti jedino u

(danilska kultura); M. PRESTON S. FORENBAHER, 2005, 520-521; M. PRESTON S. FORENBAHER, 2006, 505-506. Kako stvarna stratigraja na tom nalazitu podrazumijeva slijed: Gudnja I/rani neolitik, Gudnja II/srednji neolitik, a Gudnja III/kasni neolitik, posve je jasno da odnosi koje autori postavljaju ni stratigrafski ni vremenski ne odgovaraju stvarnoj slici na nalazitu, a to znai da su i kronoloke relacije izvan svih realnih okvira. Usporediti: B. MARIJANOVI, 2005.9 Takva je tendencija npr. posve jasno izraena u stavu S. Forenbahera i T. Kaisera koji tvrde sljedee: "Jedan od temeljnih preduvjeta za objanjavanje procesa koji su oblikovali pretpovijest, kao i za razumijevanje meusobnih odnosa razliitih pretpovijesnih kulturnih grupa, jest precizno poznavanje njihova vremenskog poloaja i trajanja." S. FORENBAHER T. KAISER, 2000, 9. Posve jednaku vrijednost ima J. Chapman-Mllerov model dinamike procesa neolitizacije u pojasima od po 500 godina koji, kada je rije o podruju istonog Jadrana, nije utemeljen na pouzdanim izvorima i u dobroj mjeri predstavlja istu konstrukciju; J. CHAPMAN J. MLLER, 1990, 127134, Fig. 1. Isti model J. Chapman je ponovio i neto kasnije; J. CHAPMAN, 1994, 143-144; Fig. 6. Rekonstrukcije M. Prestona i S. Forenbahera najnoviji su primjer te vrste; M. PRESTON S. FORENBAHER, 2005, 520-521; M. PRESTON S. FORENBAHER, 2006, 514.

6 J. MLLER, 1994, 112-113, 125, 182-185, 347-348; J. CHAPMAN, 1988, 7. Autoru ovog lanka poznate su sve okolnosti vezane uz sigurnost 14C datuma dobivenih iz uzoraka u Gudnji, Pokrovniku i karinom Samogradu. Za sigurnost uzoraka s nalazita Pokrovnik uporediti i Z. BRUSI, 2006. Datumi iz Gospodske peine problematini su izmeu ostalog i zbog toga to ih nije mogue sigurno povezati s arheolokim kontekstima. 7 Bez uvida u stratigraju i kulturoloku sliku nalazita, a pozivajui se na neprostudirane podatke koje je u tom smislu donio . Batovi (. BATOVI, 1966, 96-98), J. Chapman je za to nalazite razvio itav kronoloki sustav koji, izmeu ostalog, ukljuuje i danilsku kulturu, koja kao koherentna manifestacija na tom nalazitu uope nije zastupljena; J. CHAPMAN, 1988, 8, Fig. 2. U svojem zadnjem razmatranju problematike ranog neolitika istonog Jadrana M. Preston i S. Forenbaher su bez ikakve osnove ustvrdili da je Gudnja jedno od kljunih nalazita za utvrivanje kronologije kasnog mezolitika; M. PRESTON S. FORENBAHER, 2006, 514.8 Raunajui sa sumnjivim datumima iz Gudnje, a bez elementarnog poznavanja stvarne situacije na nalazitu, u istu su greku upali M. Preston i S. Forenbaher u svojim rekonstrukcijama procesa neolitizacije. Tako je Gudnja I pripisana ranom neolitiku, Gudnja II prijelazu rani/srednji neolitik, dok je Gudnja III opredijeljena u srednji neolitik

10

Brunislav Marijanovi: Neka pitanja ranog neolitika istonog Jadrana Archaeologia Adriatica 1 (2007), 7-54

tim relacijama. To je pravocrtan i rigidno tehnicistiki pristup koji ne ostavlja nikakva mjesta unutarnjoj razvojnoj dinamici i varijabilnostima determiniranim interakcijom psihosocijalnih zajednica i njihovih ambijenata, pa i onim imbenicima koje arheoloki nije mogue kontrolirati.10 Ni neolitik, a ni bilo koje drugo prapovijesno razdoblje, nisu nikakve zadane vremenske kategorije nego stupnjevi u razvoju ljudskih zajednica, iji tijek i dinamiku nije mogue samo mehaniki uklapati u postavljene sheme. etvrto. Meu istraivaima koji su se bavili problematikom ranog neolitika istonog Jadrana, a posebice rekonstrukcijom mehanizama i modela neolitizacije, vrlo je malen broj onih koji su se temeljito bavili i prouavanjem njegovih ambijentalnih svojstava, a osobito varijabilnostima i ambijentalnim posebnostima uih regionalnih cjelina, te na toj osnovi pokuali razumjeti i proces tranzicije iz mezolitika u neolitik i predloiti onaj model neolitizacije koji bi bio arheoloki dokumentiran, povijesno utemeljen, kulturoloki konzistentan i koherentan, a istodobno u skladu s ambijentalnim svojstvima i prirodnim potencijalima prostora, njegovim komunikacijskim povezanostima s drugim podrujima u svom irem okruenju i sl. Po mojem miljenju, tek tako prostudiran i razvijen model neolitizacije mogao bi odgovarati stvarnom karakteru procesa i pruiti dosta realnu sliku svih sadraja koji karakteriziraju inicijalni stupanj neolitika na tome podruju. U svim dosadanjim razmatranjima problematike ranog neolitika, podruje istonog Jadrana i njegova zalea uglavnom je promatrano kao jedinstven prostor u kojemu nema ni otrije unutarnje ralanjenosti ni znaajnijih regionalnih razliitosti koje bi mogle utjecati na karakter razvoja i njegovu dinamiku, te na formiranje razliitih privredno-drutvenih sadraja harmoniziranih sa specinostima uih regionalnih cjelina.11 Meutim, nema nikakve dvojbe da su graa i reljef prostora, njegova pedoloka, hidroloka, klimatoloka i vegetacijska svojstva, unutarnja i vanjska komunikacijska povezanost i dr., onaj kompleks imbenika koji determiniraju sve segmente realnog ivota poevi od vrste i tipa naselja, njihove disperzije i ope gustoe naseljenosti, podudarnosti i razlika izmeu pojedinanih naseobinskih mikrolokacija, do vrsta privrede i privrednih strategija, naina ivota, drutvene organizacije, materijalne kulture u uem smislu i sl.12

Imajui u vidu navedene manjkavosti u pristupima i skicirane potrebne pravce kompatibilnih istraivanja, prouavanje ranog neolitika istonog Jadrana i svih pitanja povezanih s tim, po mojem miljenju, nije mogue rjeavati kroz izdvajanje ili naglaavanje samo pojedinih aspekata kao to su stratigraja, kronologija, privredna struktura i sl., nego kroz prouavanje kompleksa

marginalnou; J. CHAPMAN J. MLLER, 1990, 132. Istraivanja provedena u okviru projekta "Neotermalna Dalmacija" obuhvatila su samo jedan mali segment istonog Jadrana, a i nisu bila primarno koncentrirana na problematiku neolitika; J. CHAPMAH R. SCHIEL . BATOVI, 1996. Najvei iskorak u tom smislu donosi studija J. Mllera, ali su njegove opservacije, utemeljene na modelu E. S. Higgs C. Vita-Finzi, primarno vezane uz uske gospodarske zone pojedinih nalazita, ponajprije onih peinskih; J. MLLER, 1988, 102-105; J. MLLER, 1994, 42 i dalje. Meutim, regionalna ambijentalna svojstva nisu jednostavan i mehaniki zbroj mikrolokalnih ambijenata, nego su, naprotiv, i ti mikroregionalni ambijenti izraz irih regionalnih posebnosti.12 B. MARIJANOVI, 2003a, 107-117. M. Louis Sfriads je vrlo dobro i posve jasno ukazao na znaenje tog kompleksa imbenika; M. LUIS SFRIADS, 1993, 139 i dalje.

10 Izvrstan primjer takvih konstrukcija je nepostojea dvojba o moguem sjevernojadranskom podrijetlu danilske kulture; "Budui da iz Dalmacije imamo samo etiri datuma (dva iz Pokrovnika na sjeveru, dva iz Gudnje na jugu), bilo bi prenagljeno zakljuiti da je generiki danilski stil nastao na sjeveru i proirio se na jug. Umjesto toga, ini se da se danilska lonarija, za razliku od impressa, pojavila gotovo istovremeno po cijeloj regiji." M. PRESTON S. FORENBAHER, 2006, 507.11 Na tom je tragu i pristup . Batovia koji istoni jadranski prostor promatra manje-vie kao jedinstvenu cjelinu; . BATOVI, 1966, 11-12; Neto kasnije isti autor donosi samo krai i prilino uopen pregled zemljopisnih cjelina jadranskog prostora utemeljen na strogo zemljopisnim kriterijima, bez pokuaja njihova povezivanja s razvojnim posebnostima; . BATOVI, 1979, 474-475. J. Chapman i J. Mller su tim pitanjima pristupili s jednakom

11


meusobno povezanih pitanja. U tom u smislu ovdje izdvojiti tri osnovna kompleksa pitanja, u kojima su, razumije se, mogue i dalje ralambe na itav niz no nijansiranih aspekata. To su:

1. disperzija nalazita i prostorno-naseobinske cjeline ranog neolitika, njihov suodnos sa zemljopisnim cjelinama istonog Jadrana, njihovim ambijentalnim svojstvima i privrednim potencijalima; 2. populacijski potencijali autohtonog mezolitikog supstrata i njegova mogua uloga u procesu neolitizacije, s komparativnom slikom stratigrafskih, naseobinskih i privrednih pokazatelja na mezolitikim i ranoneolitikim nalazitima; 3. rekonstruiranje i interpretiranje razvojnih procesa s komparativnim kronolokim odnosima.

U kontekstu skiciranih kompleksa pitanja vezanih za problematiku ranog neolitika, po mojem miljenju, vrlo je instruktivna ve i sama disperzija nalazita koja pripadaju tom njegovom vremenskom odsjeku. Naime, na itavom podruju istonog Jadrana, a to znai na samom obalnom pojasu i otocima, te zaobalnom prostoru koji prema zemljopisnim kriterijima ini njegov integralni dio, danas je poznato oko 40 sigurnih ranoneolitikih nalazita, ali se tom broju obino pridruuje jo nekoliko lokaliteta s kojih potjeu nalazi impresso keramike, pa se na taj nain dolazi do aproksimativnih 45 nalazita. Kako je to slika dananjeg stanja istraenosti, a ne njihov konani broj koji e se buduim istraivanjima zasigurno poveavati, preliminarni zakljuak o prilino znaajnoj napuenosti jadranskog podruja ve na poetku ovoga razdoblja ima svoje puno utemeljenje. Premda kartografski prikaz svih nalazita ranog neolitika moe stvoriti dojam o njihovoj relativno ujednaenoj disperziji uzdu itavog Jadrana i relativno ravnomjernoj napuenosti itavog prostora, a potom i dojam o neovisnosti te disperzije o zemljopisnim posebnostima pojedinih njegovih dijelova, pri pomnijoj analizi u njihovoj se koncentraciji posve jasno uoavaju odreene pravilnosti koje upuuje na posvemanju usklaenost s geozikim iambijentalnim svojstvima jadranskog prostora. Meutim, kako ova konstatacija kod nekoga moe stvoriti zabunu, treba odmah naglasiti da ta usklaenost nikako ne podrazumijeva i posvemanju podudarnost s brojem i meusobnim odnosima regionalnih cjelina koje su na istom podruju izdvojene prema zemljopisnim kriterijima, jer su odstupanja od tako deniranih cjelina evidentnai u broju i u njihovim meusobnim odnosima. No, da bi to bilo posve jasno ovdje u se samo nakratko zadrati upravo na zemljopisno deniranim regionalnim cjelinama istonog Jadrana,koje se meusobno razlikuju s obzirom na niz razlikovnih pojedinosti: grau i prirodu postanka, odnosno morfogenetske procese, reljef i reljefno-pejsane elemente, vrste tla i hidrografsku sliku, odnos mora i zaobalnog prostora, unutarnju protonosti i komunikacijsku povezanost s drugim cjelinama itd. Prema tim kriterijima, na jadranskom se prostoru izdvajaju sljedee cjeline: 1. Transki zaljev s Krasom; 2. Istra; 3. Kvarner s otocima; 4. Podvelebitski prostor; 5. Dalmacija; odnosno prostor od Ravnih Kotara do ua Neretve; 6. junjadranski prostor od ua Neretve do Otrantskih vrata; 7. hercegovako i usko crnogorsko zalee. Promatrana u odnosu na takvu regionalnu podjelu, pomnija analiza disperzije ranoneolitikih nalazita pokazuje realitete koje je mogue denirati na sljedei nain:

Prvo. U disperziji naselja ranog neolitika uzdu jadranske obale nema ravnomjernosti. tovie, posve se jasno izdvajaju tri prostorne cjeline u kojima su koncentrirana sva danas poznata nalazita: prva, odnosno sjeverna cjelina, obuhvaa juni, poglavito obalni prostor Istre i kvarnerske otoke; druga ili sredinja cjelina obuhvaa podruje Ravnih Kotara i prominske zaravni, odnosno zadarski i ibenski prostor; i trea, odnosno juna cjelina ukljuuje dio srednjojadranskih otoka, obalni pojas juno od Neretve s poluotokom Peljecem, te ire

12


jadransko zalee, posebice Hercegovinu.13 Pod navedenim prostornim cjelinama ranog neolitika, a i neolitika u cjelini, podrazumijevam one dijelove istonog Jadrana koji svojim arheolokim sadrajem (koncentracijom nalazita, vrstom i tipom naselja, vrstom privrede i oblikom privredne strategije, materijalnom kulturom u uem arheolokom smislu i sl.), te unutarnjom povezanou i ulogom u cjelini jadranskog podruja, tvore koherentne prostorno-naseobinske cjeline (karta 1).

Navedene prostorno-naseobinske cjeline nisu meusobno povezane nego su razdvojene arheoloki gotovo posve praznim dijelovima jadranskog podruja u kojima su ranoneolitika, a i neolitika nalazita openito, iznimna pojava. Prvu takvu prazninu ini kvarnerski obalni sektor i podvelebitski prostor koji su najkrevitiji dijelovi istonog jadrana, s iznimno uskim obalnim pojasom, a nerijetko i bez njega, i izrazito visokim gorjem koje se izravno uzdie iz obalnog pojasa, s veoma slabom unutarnjom i vanjskom protonou i komunikacijskom povezanou, izrazito slabom hidrografskom mreom, nepovoljnim klimatskim prilikama i sl. Premda je u strogo zemljopisnom smislu skupina velikih otoka Krk, Cres, Loinj integralni do kvarnerskog sektora, injenica je da oni svojim poloajem puno vie gravitiraju Istri, to posebice vrijedi za vanjske otoke Cres i Loinj, a preko njih i Krk, pa je posve prirodno da i ine dio te prostorno-naseobinske cjeline ranog neolitika.

Drugu prazninu oznaava obalni dio splitsko-trogirskog i itav podbiokovski prostor do ua rijeke Neretve. Ne raunajui jednu biokovsku peinu kod Omia peina u Jasenicama i jedno potencijalno nalazite na otvorenom na podruju Makarske, na tome njegovu dijelu nema nalazita ni ranog, a ni kasnijih stupnjeva neolitika, a izgledi da se ta situacija u budunosti promijene vie su nego minimalni. Osim toga, vrlo je upitno moe li se tim nalazitima uope pripisati naseobinski karakter. Posve je sigurno da naseobinski karakter nema ni peina s nalazima impresso keramike na Klisu Krina a vrlo vjerojatno ni novoistraivano peinsko nalazite kod Biska peina Zemunica. Razlozi koji taj dio jadranskog prostora ine gotovo posve pustim posve su jednaki onima u kvarnersko-povelebitskom dijelu. Naime, s iznimkom katelanskog prostora, poslije Kvarnera to je najreljefniji dio Hrvatskoga primorja s uskim pojasom kopnenog primorja ograniena priobalnim gorjima koja se posebice u podbiokovskom dijelu uzdiu izravno s obale i otro ga odvajaju od krke Zagore. Prema zemljopisnim kriterijima integralni dio toga prostora ini i skupina velikih srednjodalmatinskih otoka. Meutim, na onim u unutarnjem dijelu akvatorija Bra i olta nema nikakvih tragova neolitika, dok oni puinski Hvar i Korula zahvaljujui svojoj povezanosti s Peljecem gravitiraju junom Jadranu i u prostorno-naseobinskom smislu ine njegov integralni dio.

Takva disperzija nalazita, odnosno njihova koncentracija u tri prostorne cjeline, nije sluajna nego je izravno povezana s graom, reljefom i opim izgledom istonog Jadrana, raznovrsnou njegovih oblika i bitnim razlikama krajolika, unutarnjom povezanou, a

Krku, 6) Hercegovinu, 7) Mati u Albaniji, 8) sredinju Bosnu i 9) dalmatinske otoke; J. MLLER, 1988, 102-103, Fig. 1. Podjela je vrlo usitnjena, a kriteriji na kojima je utemeljena (tip tla, geomorfologija, godinji prosjek padalina, prosjena sijeanjska temperatura i sl.) nisu dosljedno provedeni. Osim toga, promatrani u kulturolokom smislu, nalazi impresso keramike iz Obra I ne mogu biti osnova za izdvajanje posebne cjeline jer oni tamo ne pripadaju nikakvoj samostalnoj impresso kulturi nego ine jednu od komponenata koja kratko vrijeme participira u kulturnoj slici njihova najstarijeg stratuma.

13 Drugi autori toj podjeli pristupaju na drukiji nain. Svoju prostornu podjelu istonog Jadrana u ranom neolitiku . Batovi postavlja na sasvim drukiju osnovu u kojoj najvaniji kriterij predstavlja uestalost uporabe koljki pri izvoenju ukrasa, pa u tom kontekstu izdvaja dvije prostorne cjeline: jednu neposredno uz morsku obalu (Cres, Loinj, Krk, okolica Trsta, Nin i Smili), a drugu vezuje uz unutranjost (Zelena peina, Crvena stijena, karin samograd); . BATOVI, 1965a, 36. J. Mller izdvaja ak 9 prostornih cjelina ranog neolitika: 1) transko podruje, 2) Istru, 3) kvarnerske otoke, 4) Ravne Kotare, 5) Zagoru i

13


posebice odnosom mora i Dinarskoga gorja. Znaenje toga suodnosa sasvim se dobro moe razumjeti iz injenice da su jezgre deniranih prostorno-naseobinskih cjelina ranog neolitikapodudarne s tri zemljopisne regionalne cjeline Istra, Ravni Kotari i zalee junog Jadrana ija su ambijentalna svojstva bitno drukija od ambijentalnih svojstava ostalih regionalnih cjelina jadranskog podruja. Njihove su osnovne znaajke mirniji reljef, povoljan odnos mora i kopna, duboka ili relativno duboka zaobalna zona, povoljna hidrografska slika, te dobra unutarnja protonost i komunkacijska povezanost. S druge strane, dijelovi jadranskog prostora koji svojom nenaseljenou posve razdvajaju tri prostorno-naseobinske cjeline ranog neolitika pripadaju reljefno najdinaminijim i najkrevitijim dijelovima istonog Jadrana Kvarner, podvelebitski prostor, podmosorsko-podbiokovski prostor s vrlo uskim obalnim pojasom, te izrazito oteanom i unutarnjom i vanjskom protonou. Napokon, navedena koncentracija nalazita u tri prostorno-naseobinske cjeline nije karakteristika samo ranog neolitika nego konstanta koja vrijedi tijekom itavog trajanja tog razdoblja prapovijesti. Premda u buduim istraivanjima,

Karta 1. Prostorno-naseobinske cjeline ranog neolitikaMap 1. Settlement areas of the eastern Adriatic in the Early neolithic

14


kako sam to ve naglasio, treba oekivati otkria novih neolitikih nalazita, malo je vjerojatno da e se dananja slika njihove disperzije i meusobnih odnosa bitno promijeniti.

Drugo. U svakoj od izdvojenih prostornih cjelina ranog neolitika posve su razliiti odnosi izmeu otonih nalazita i onih na obalnom i zaobalnom dijelu prostoru. U prvoj prostornoj cjelini, na istarskom poluotoku i kvarnerskim otocima, taj je odnos daleko u korist nalazita vezanih uz obalno i zaobalno podruje. Dodue, osim Viule i donekle Vele Gromae s kojih postoji neto vie keramikih nalaza, sva ostala nalazita poznata su na temelju malobrojnih ulomaka impresso keramike, pa o njihovu karakteru nije mogue izrei nikakav siguran sud. S druge strane, neka od otonih nalazita, kao to je Jamina Sredi, smatraju se vrlo vanim zbog mogunosti koje pruaju za razmatranje karaktera prijelaza iz mezolitika u neolitik. No, neovisno o tomu, takav odnos naselja na otvorenom i onih u peinama, posve je primjeren injenici da su istarska nalazita vrlo zgusnuto koncentrirana na junom rubu poluotoka, odnosno njegovu reljefno najmirnijem dijelu, za razliku od otonog krajolika koji je i graom i reljefom podudaran s kvarnerskim obalnim sektorom. Osim toga, brojani odnosi otonih i kopnenih nalazita

Karta 2. Sjeverna prostorno-naseobinska cjelina ranog neolitikaMap 2. Northern settlement area of the eastern Adriatic in the Early neolithic

15


sugeriraju zakljuak o stanovitom vrijednosnom sustavu prema kojemu su raneneolitiki itelji te prostorne cjeline procjenjivali pogodnost pojedinih njezinih dijelova s obzirom na njihove privredne potencijale. Ako je to tono, onda bi otoni dio te prostorno-naseobinske cjeline imao periferno znaenje, to bi bilo i razumljivo s obzirom na injenicu da prema strogo zemljopisnim kriterijima i nije sastavni dio istarske nego kvarnerske zemljopisne cjeline (karta 2). Meutim, takav odnos otonih i kopnenih nalazita u ovoj prostorno-naseobinskoj cjelini mogue je promatrati jo na jedan nain, uzimajui u obzir upravo zgusnutu disperziju kopnenih nalazita na jugu Istre, te injenicu da na tim nalazitima mahom nema ozbiljnih slojeva. Naime, u tom kontekstu ne treba posve iskljuiti mogunost, u ovome trenutku hipotetinu, da su upravo otoci onaj dio te prostorno-naseobinske cjeline s koje se jedan dio populacije premjestio na kopno. No, isto tako ne treba iskljuiti ni mogunost da su junoistarska neolitika nalazita povezana s mezolitikim zajednicama iz unutranjosti koje su se, takoer, mogle djelomice ili u cjelini spustiti prema njezinu jugu.

Navedeni odnos otonih i obalnih nalazita jo je izrazitiji u drugoj prostornoj cjelini, na zadarskom i ibenskom podruju. Naime, u toj su prostornoj cjelini sva nalazita vezana za

Karta 3. Sredinja prostorno-naseobinska cjelina ranog neolitikaMap 3. Central settlement area of the eastern Adriatic in the Early neolithic

16


obalni i duboki zaobalni prostoru, dok otonih uope nema.14 Meutim, za razliku od istarskog prostora, nalazita sredinje prostorne cjeline nisu koncentrirana samo na manjem niti na nekom odreenom njegovu dijelu, nego su relativno ujednaeno rasporeena na itavom prostoru. S druge strane, u toj prostorno-naseobinskoj cjelini gotovo da i nema nalazita iji karakter nije mogue procijeniti s visokim stupnjem sigurnosti, ak i u onim sluajevima kada je njihovo poznavanje ogranieno na povrinske nalaze prikupljene prilikom terenskog pregleda (karta 3).

Vrlo je zanimljiva situacija u treoj prostornoj cjelini u kojoj su sva nalazita s jadranskog prostora u njegovu najuem smislu vezana za otoke, ukljuujui tu i poluotok Peljeac koji karakteriziraju gotovo otona ambijentalna svojstva, dok su ona s kontinentalnog prostora, u stvari, smjetena duboko u hercegovakom zaleu. Jedinu pravu iznimku u tom pogledu ini peina Spila kod Perasta (karta 4). U vezi s takvom disperzijom ranoneolitikih nalazita treba posebno naglasiti jo jednu injenicu koja se redovito zaobilazi u svim prilozima ovoj problematici,

neolitiku, njihova prisutnost moe biti posljedica razliitih aktivnosti neolitikih itelja ovoga prostora; . BATOVI, 1990, 100.

14 Litiki nalazi s dva lokaliteta na otoku Pamanu, koje . Batovi pripisuje neolitiku, pripadaju sluajnim nalazima i u posvemanjem nedostatku keramikih nalaza ne mogu se bez rezerve pripisati neolitiku. Osim toga, ak i da pripadaju

Karta 4. Juna prostorno-naseobinska cjelina ranog neolitikaMap 4. Southern settlement area of the eastern Adriatic in the Early neolithic

17


a vezana je za peinu Odmut, kao jedno od kljunih nalazita za procjenu karaktera i dinamike procesa neolitizacije na jadranskom podruju. Naime, u zemljopisnom smislu Odmut uope ne pripada jadranskom podruju, tovie ni njegovu zaleu, nego dubokoj unutranjosti i jezgri kontinentalnog bloka, a i kulturoloki se samo djelomice moe povezati s ranim neolitikom ovoga podruja.15

Tree. Budui da u navedenim prostornim cjelinama, u kojima su najveim dijelom koncentrirana nalazita ranog neolitika, ne postoje izrazito velike razlike u broju registriranih nalazita, posve su jasno vidljive znaajne razlike koje postoje u odnosima u kojima su zastupljena peinska i nalazita na otvorenom. U istarskoj cjelini odnos izmeu tih dviju vrsta znatno je vei u korist nalazita na otvorenom. Naime, s iznimkom andalje, na istarskom su kopnenom podruju poznata samo nalazita na otvorenom, to je posve razumljivo s obzirom na geozikasvojstva prostora na kojemu su koncentrirana, za razliku od onih na otocima koja odreda pripadaju peinskim nalazitima, to je isto tako posve primjereno geozikim svojstvima tihotoka (karta 2).

Posve je isti odnos i u drugoj prostornoj cjelini, na zadarsko-ibenskom podruju, gdje su nalazita na otvorenom neusporedivo brojnija od peinskih, pa su drilo, karin samograd, Tradanj, a i Gospodska peina ako ju se prihvati kao ranoneolitiko nalazite, samo iznimke koje tu dominaciju ine jo uoljivijom. Dominacija nalazita na otvorenom i ovdje je u posvemanjem skladu s ambijentalnim svojstvima prostora koji karakterizira izrazito niska obala i blag zaobalni reljef s prostranim inim zonama. Taj je reljef neto drukiji sam u kontaktnom podruju RavnihKotara s ograncima Velebita i Promine, za koji su vezani drilo, karin samograd i Gospodska peina, te neto reljefno dinaminijem ibenskim priobalju na kojemu se nalazi Tradanj (karta 3).

Nasuprot tomu, u treoj prostornoj cjelini ranog neolitika odnos je posve suprotan, pa su peinska nalazita daleko brojnija od onih na otvorenom prostoru. Uz jedno nalazite u istonoj Hercegovini airi kod Stoca16 poznata su jo samo dva nalazita na otvorenom, oba kod Posuja u zapadnoj Hercegovini: Vukove njive i Ilinova lazina.17 S druge strane, premda ukupan broj poznatih nalazita nije nita manji od njihova broja u druge dvije prostorne cjeline, jasno je vidljivo da su prostorne distance izmeu nalazita znatno vee nego u obje prethodne, odnosno da je njihova gustoa znatno manja, to je s obzirom na veliinu te prostorne jedinice ranog neolitika posebno zanimljiva, a rekao bih i indikativna injenica (karta 4).

Navedeni odnosi, razumije se, nisu sluajni niti su samo jednostavna posljedica sklonosti ranoneolitikih zajednica s pojedinih dijelova istonog Jadrana prema jednoj od tih vrsta naselja, nego su izravna posljedica sastava i geoloke grae pojedinih cjelina i morfogenetskih procesa

ni stratigrafske odnose, pa opservacije V. Atanackovi-Sali ne odogovaraju situaciji na terenu koja mi je poznata na temelju osobnog uvida, a nalazi iz autopije. Na istom je mjestu postojalo i naselje bronanoga doba. V. ATANACKOVI-SALI, 1973, 16-19; V. ATANACKOVI-SALI, 1976, 25-27. 17 Nalazita Vukove njive i Ilinova lazina kod Posuja ne pripadaju nalazitima tipinog naseobinskog karaktera, nego najvie odgovaraju tipu vrlo kratkotrajnih privremenih stanita povezanih sa stoarsko-lovakom privredom; B. MARIJANOVI, 1979, 5-12.

15 . MARKOVI, 1985, 38-39.16 Od ukupno 13 ranoneolitikih nalazita u uem zaobalnom prostoru junog dijela Jadrana i njegova ireg zalea samo su airi kod Stoca tipino naselje na otvorenom. Zatitno iskopavanje vodila je V. Sali-Atanackovi, a rezultati istraivanja objavljeni su u vrlo kratkom i posve sumarnom izvjeu. Naselje je osnovano tijekom ranoga, a trajalo je i tijekom srednjega neolitika. Kako se u vezi s tim naseljem u literaturi donose razliite informacije treba naglasiti da je plavljenjem rijeke Bregave, na ijoj je niskoj terasi bilo podignuto, naselje posve uniteno, te da nije mogue procijeniti ni njegovu veliina, ni debljinu kulturnog sloja, a

18


koji su oblikovali njihov izgled i stvarali prirodne uvjete u kojima zajednice ranog neolitika nisu stavljene pred alternativni izbor, nego su se u danim prirodnim okolnostima priklanjale najboljem rjeenju. tovie, u tom bi se kontekstu, umjesto odabira najboljih, moda, moglo prije govoriti o prirodno nametnutim rjeenjima. To potvruje i injenica da navedeni odnosi nalazita na otvorenom i onih u peinama u svakoj od prostornih cjelina nisu ogranieni samo na rani, nego su konstanta za neolitik u cjelini. U stanovitom smislu, na slian bi se nain mogla promatrati i peinska naselja i u drugim prostornim cjelinama ranog neolitika, odnosno onim njihovim dijelovima koji se u mikroambijentalnom smislu djelomice mogu usporeivati s ambijentom june prostorne cjeline.

etvrto. Neovisno o pitanjima nih stratigrafskih odnosa, tonije razvojnoga i kulturnogakontinuiteta, za sva peinska nalazita sa slojem ranog neolitika karakteristian je vei broj kulturnih stratuma. Gotovo da nema nijedne peine u ijoj stratigraji nije zastupljeno vieneolitikih stratuma, katkad i vrlo debelih, pa i stratuma vie prapovijesnih razdoblja.18 Ta injenica govori u prilog netom istaknute vjerojatnosti o optimalnim (ili nametnutim) rjeenjima na onim dijelovima istonog Jadrana i njegova zalea za koje je karakteristino postojanje takvih krkih fenomena. S druge strane, ona posve jasno ukazuje i na viekratnost u naseljavanju istih mikrolokacija neovisno o tomu imaju li ona ciklini, povremeni, privremeni ili neki drugi karakter. Nasuprot tomu, naselja na otvorenom iznimno rijetko sadravaju vie stratuma koji pripadaju razliitim vremenskim odsjecima neolitika, a posebice su rijetka ona na kojima uz stratum ranog postoji i stratum nekog mlaeg vremenskog odsjeka neolitika.19 Samo po sebi, a za razliku od podruja na kojima dominiraju peinska nalazita, to upuuje na zakljuak da se u ciklikim ili nekoj drugoj vrsti kretanja po podrujima za koja su vezana naselja na otvorenom, nije nametala ozbiljna potreba za vraanjem i obnovom ivota na istim mikrolokacijama, to s druge strane znai da su i ogranienja pri izboru naseobinskih mikrolokacija neusporediva manja.

to se tie mezolitikih nalazita, odnosno mezolitikih populacijskih potencijala, slika je, razumije se, znatno skromnija jer je broj nalazita manji. Promatrano od juga prema sjeveru, na dananjoj razini istraenosti na podruju istonog Jadrana potencijalna mezolitika osnova potvrena je u Crvenoj stijeni, Veloj spili u Veloj Luci, pilji Kopaini na Brau, pojedinanim nalazima s jo neistraivanih nalazita u Ravnim Kotarima, Jamina Sredi, Vorganskoj peini, Pupiinoj peini, Klanjevoj pei i Podosojnoj peini. Iz razloga koje sam ranije naveo tu se samo u irem smislu moe uvrstiti i Odmut. Razumije se, to nije velik broj nalazita, a vjerojatnost i stupanj njegova poveanja tijekom buduih istraivanja teko je procijeniti. No, i taj neveliki broj danas poznatih nalazita nedvosmisleno potvruje da u vremenu koje prethodi neolitiku podruje istonog Jadrana nije ni prazan ni nenastanjen prostor, to samo po sebi postavlja i pitanje pozicije i uloge autohtonog supstrata u svim onim procesima koji oznauju poetak neolitika i na tom dijelu europskog prostora, a podrazumijevaju irenje, stabiliziranje i potpuno armiranjeosnovnih inovacija obuhvaenih pojmom "neolitiki paket", sa svim daljnjim posljedicama u razvoju naseobinskih aspekata, privredno-drutvenih odnosa, materijalne kulture, kulta i duhovne kulture itd. Naravno, rjeavanje tog pitanja primarno je povezano s mogunostima utvrivanja

19 Meu nalazitima na otvorenom, slojevi razliitih vremenskih odsjeka neolitika postoje samo na airima (Stolac), Danilu, Smiliu i Pokrovniku. Kao to je vidljivo, samo airi pripadaju junojadranskoj, dok ostala pripadaju sredinjoj prostorno-naseobinskoj cjelini.

18 Od peinskih nalazita s veim brojem kulturnih stratuma ovdje navodim najznaajnija: Odmut, Crvena stijena, Hateljska peina, Gudnja, Ravlia peina, Markova pilja, Vela spila, Zelena peina, Tradanj, karin samograd, Jamina Sredi.

19


stvarnih dodira izmeu mezolitikih i neolitikih zajednica ali na neke mogunosti u stanovitoj mjeri mogu upuivati i indirektni podatci. Na pitanje odnosa mezolitikih i neolitikih zajednica vratit u se kasnije, a ovdje bih se zadrao samo na nekim elementima iz prostorne disperzije. Naime, prostorna disperzija mezolitikih nalazita, ma kako ona malobrojna, ipak upuuju na neke zajednike elemente s disperzijom nalazita ranog neolitika. Tako npr. junojadranska mezolitika nalazita pokazuju prostorni raspored slian onomu koji karakterizira i ranoneolitika nalazita na istom dijelu jadranskog prostora. Vezana su za dublje jadransko zalee (Crvena stijena, a u irem smislu i Odmut) s jedne, ili se nalaze na otocima (Vela spila, Kopaina), s druge strane. Prostorni raspored vrlo slian rasporedu ranoneolitikih naselja pokazuju i mezolitika nalazita u sjevernom Jadranu. Ili su vezana za otoke (Jamina Sredi, Vorganska pe) ili za istarski kopneni prostor (Podosojna pe, Pupiina pe, Klanjeva pe), s tom razlikom to su neolitika naselja zgusnuta na krajnjem junom dijelu, dok su mezolitika smjetena u unutranjosti Istre na znatno veim meusobnim distancama. Napokon, ako je suditi na temelju postojeih indicija, izgleda da je slina situacija i na podruju sredinjeg Jadrana.

to se tie odnosa mezolitikih i neolitikih zajednica, odnosno pitanja participiranja autohtonog stanovnitva u procesu neolitizacije, svoje sam miljenje vie puta posve jasno izrazio, a ovdje u ga jo jednom ponoviti. Autohtono mezolitiko stanovnitvo ini temeljnu demografsku osnovu na kojoj su se razvile neolitike zajednice s ovoga podruja, a ukupna populacijska slika u ranom neolitiku primarna je posljedica unutarnjeg demografskog razvoja, u znaajnoj mjeri povezanog s kvalitativnim promjenama u privredi i openito drukijim ivotnim okolnostima. Sve interpretacije koje taj autohtoni supstrat minoriziraju ili posve iskljuuju imaju vrijednost istih spekulacija koje nisu potkrijepljene nijednim vrstim argumentom. To je jedno pitanje. Drugo je pitanje samih mehanizama koji djeluju u procesu neolitizacije, odnosno modela prema kojemu se on odvija. O tim pitanjima i s njima povezanim drugim problemima iznesena su razliita miljenja, premda se sva temelje na podatcima s istih nalazita.

Nalazite koje u ovome kontekstu na junojadranskom podruju ve odavno zauzima izdvojeno mjesto svakako je Crvena stijena, prvo nalazite na kojemu je istraen sloj ranog neolitika i utvren njegov odnos prema onom mezolitikom. Kao to je dobro poznato, sloj ranog neolitika (sloj III) slijedi izravno iznad mezolitikog stratuma IVa-b.20 Taj slijed vaan je ponajprije zbog stratigrafskih razloga jer izmeu mezolitikog i ranoneolitikog stratuma nema nikakvih pojava koje bi upuivale na mogunost naseobinskog prekida i vremenskog hijatusa. S druge strane, taj je slijed vaan i zbog razvojnoga i kulturnoga kontinuiteta koji se na tome nalazitu ponajvie oituje kroz jaku mezolitiku tradiciju u izradbi neolitikih kremenih orua.21 tovie, prema podatcima A. Benca, osim keramikih nalaza, u kulturnoj slici mezolitikog i neolitikog sloja nema nikakvih drugih razlika, a "u pogledu kremenog orua postoji sasvim siguran kontinuitet izmeu stratuma III i stratuma IV, premda su ta orua u stratumu III svedena na manji broj oblika i u nekim vrstama neolitizirana."22 U opi kontinuitet i jednu od bitnih poveznica stratuma IV i III, ukljuen je i istovjetan nain ivota utemeljen na

21 A. BENAC, 1957, 22-23, 27; A. BENAC, 1975, 127-128.22 A. BENAC, 1957, 27.

20 U kasnijoj stratigrafskoj analizi stratum IVb podijeljen je na horizonte IVb

1 i IVb

2, to u kulturnom smislu odgovara

podjeli stratuma IV na faze "a", "b1" i "b

2"; . BASLER,

1975, 12-13.

20


lovakom tipu privrede, dokumentiran prisutnim taksonima.23 Premda za istraivaa nalazita ni tada, a ni kasnije, nije bilo nikakvih dvojbi oko temeljnog opredjeljenja tih dvaju stratuma u mezolitik, odnosno rani neolitik,24 stratum IVa-b bio je predmetom i drukijih interpretacija koje su i sam poetak neolitika na ovome podruju odreivale znatno ranije i davale mu posve drukiji smisao.25

U novije vrijeme problematika odnosa stratuma IV i III ponovno je aktualizirana i to zbog podatka o prisutnosti divlje balkanske koze (Capra hircus L.) koji u obradi faunistikih nalaza s tog nalazita donosi M. Malez, pa se upravo taj podatak i uzima kao jedan od kljunih argumenata u razliitim interpretacijama i samog procesa neolitizacije istonog Jadrana.26 Kako se taj podatak moe na razliite naine citirati, a nain njegova citiranja ima implikacije i na karakter interpretacije, posebice ako je citiranje ogranieno samo na mezolitiki stratum, treba posebno naglasiti da je konstatacija M. Maleza dosta sumarna i ne odnosi se iskljuivo na stratum IV nego na sve holocenske stratume koji na tome nalazitu obuhvaaju i slojeve III-I, odnosno vremenski raspon od ranog neolitika do bronanog doba.27 S druge strane, iz podatka koji donosi M. Malez nije mogue ni izdaleka razabrati o kolikom bi se minimalnom broju jedinki moglo raditi, kakav je njihov odnos po stratumima, a posebice koliki je minimalni broj jedinki koje bi pripadale mezolitikom sloju. Osim toga, ne smije se izgubiti iz vida ni injenica da podatak M. Maleza uope ne ukljuuje tvrdnju o udomaenoj kozi nego vie sugerira mogunost njezine rasprostranjenosti ve u ranom holocenu, a tek posljedino i mogunost njezina domesticiranja. Do koje je mjere itav problem mogue komplicirati pokazuje i injenica da . Basler najprije izriito tvrdi da u Crvenoj stijeni nema nikakvih indikatora koji bi ukazivali na razvoj stoarstva u bilo kojem obliku,28 da bi neto kasnije u korelacijskoj tablici kultura, klime i faune meu taksonima zastupljenim ve od stratuma V naveo i koze (Capra hircus) i ovce (Ovis aries).29 S druge strane, posve je nejasno zbog ega bi A. Benac u istoj monograji, a i svim svojim kasnijimrazmatranjima problematike ranog neolitika, tako bitan podatak posve ignorirao. Uzimajui u obzir sve te okolnosti, moram rei da uope nisam siguran u pouzdanost tog podatka, a

132. Isti podatak M. Budja interpretira kao domestikate u mezolitskom kontekstu koji dokazuju regionalni razvoj stoarstva tijekom kasnog mezolitika; M. BUDJA, 1996, 66. Kako autor istodobno ostavlja i mogunost postojanja ostataka domae svinje, treba upozoriti na izvorno izvjee I. Rakoveca: "U V. sloju naen je samo lijevi M

3, a iz VI.

sloja su bila iskopana tri fragmenta lijeve gornje eljusti. U pogledu mogunosti da bi ostaci iz V. sloja i moda jo VI. sloja mogli pripadati pripitomljenoj svinji, utvrujem da lijevi M

3, iz V. sloja zbog oteenosti uopte ne moe doi

u obzir za kompariranje. Za oba lijeva M3 iz VI. sloja, koji

su smjeteni u fragmentarno sauvanim eljustima, moe se rei da njihove duine i irine spadaju isto tako u varijacijsku irinu domae kao i divlje svinje." I. RAKOVEC, 1958, 69. 27 "Ostaci balkanske koze (Capra hircus L.) sakupljeni su u svim holocenskim stratumima (I IV). To upuuje da je ta ivotinja ve vrlo rano bila domesticirana i rasprostranjena u ranom holocenu na podruju jugoistone Europe."; M. MALEZ, 1975,160.28 . BASLER, 1975, 18.29 . BASLER, 1983, T. 4.

23 "Naene ivotinjske kosti pripadaju u cjelini divljim ivotinjama; najvei njihov broj odreen je kostima jelena, a zatim se prema statistikim podacima reaju: vepar, divokoza, divlje govee, ris i divlja maka. To je ista tradicija i isto naslijee iz prethodnog, mezolitskog doba, s tom razlikom to je sada posve opala sakupljaka djelatnost koja je evidentna u mezolitskom dobu ovog naselja." A. BENAC, 1975, 127. Usporediti i A. BENAC, 1957, 22.24 A. BENAC, 1957, 36; A. BENAC, 1975, 129.25 Smatrajui da su sjekire izraene od jelenova roga mogle sluiti za obradu zemlje, V. Miloji je stratum IV u cjelini pripisao pretkeramikom neolitiku, a Crvenu stijenu oznaio kao veznu stanicu izmeu istonog i zapadnog Sredozemlja; V. MILOJI, 1960, 331. D. Berciu je stratum IVa vezao za protoneolitik bez uporabe keramike; D. BERCIU, 1960, 16.26 Podatak o nalazima koza u Crvenoj stijeni J. Chapman i J. Mller uzimaju kao sigurnu injenicu i promatraju kroz svoj model postupnog irenja produktivne privrede od jugoistoka prema severozapodu, a smatraju ih plijenom lovaca-skupljaa iz zalea, koji su lovili udomaene koze obalnih stoara; J. CHAPMAN J. MLLER, 1990,

21


posebice njegovu implikativnost u rjeavanje problema tranzicije mezolitika u neolitik toga podruja. tovie, ak i s posve armativnim pristupom podatku M. Maleza problem prijelaza izmezolitika u neolitik ne dobiva bitno drukiji smisao jer jo uvijek ne implicira siguran zakljuak o postojanju malih sredita rane domestikacije u tome dijelu jugoistone Europe, nego implikacije koje proizlaze iz citiranog podatka zadrava samo na razini hipoteze koja u ovome trenutku nema potvrdu i na drugim nalazitima. S druge strane, eventualna prisutnost pojedinanih primjeraka ak i udomaenih koza jo uvijek ne podrazumijeva i njihov kontroliran uzgoj s postojanjem stada, jer bi i u Crvenu stijenu, a i na bilo koje drugo nalazite s podruja istonog Jadrana i njegova zalea, mogle dospjeti na vrlo razliite naine. Poseban je problem kakve bi mehanizme i modele u tom kontekstu bilo mogue uzeti u obzir. Teorijski gledano mogunosti su dosta iroke (sluajna udomaenost, ulov udomaenih primjeraka, neki oblici razmjene i sl.), ali drim da bi svaki takav eventualni primjer trebalo razmatrati pojedinano, a ne na opoj razini,30 pri emu bi bilo prijeko potrebno izbjei iste spekulacije i zadrati se u okvirima injenica.31 U svakom sluaju, u ovome trenutku treba biti obazriv prema postojanju eventualnih "domestikata u mezolitikom kontekstu".32

Drugo nalazite koje se u kontekstu ove problematike redovito uzima u razmatranje peina Odmut kako sam to ve prethodno naglasio, uope ne pripada jadranskom podruju nego dubokoj kontinentalnoj unutranjosti. Osnovni stratigrafski slijed u Odmutu podudaran je sa stratigrajom Crvene stijene. Kao to je poznato, najstariji stratum toga nalazita (stratum Ia-b) pripada mezolitiku, iza kojeg slijedi sloj ranog neolitika (stratum IIa-b).33 Meutim, stratum II nije kulturno jedinstven, jer su keramiki nalazi iz njegova starijeg dijela (IIa) povezani sa starevakim krugom,34 dok oni iz mlaeg (stratum IIb) imaju sva obiljeja impresso keramike.35 Premda se u izvjeu istraivaa to pitanje ne postavlja, ta injenica ipak ostavlja otvoren problem kontinuiranosti u koritenju peine tijekom ranog neolitika, a to bitno oteava raspravu o odnosu mezolitikog supstrata i ranoneolitikih zajednica junog Jadrana. S obzirom na to da taj problem na temelju raspoloivih podataka nije mogue razrijeiti, ovdje se mogu uzeti u obzir druge dvije injenice ija vrijednost nije zanemariva. Jedna je vezana uz kremene artefakte koji doputaju kontinuitet izmeu stratuma I i II, budui da ona iz neolitikog stratuma karakterizira oigledna mezolitika tradicijama u oblicima i tehnici izradbe.36 Druga je, pak, injenica povezana s privrednim aspektima mezolitikih i ranoneolitikih zajednica budui da taksonomski skupovi iz mezolitikog i neolitikog stratuma pokazuju visok stupanj podudarnosti.37 U tom je kontekstu

36 "Sileksna industrija starije faze oblicima se vezuje za mezolitske tradicije iz stratuma Odmut I. Uglavnom se radi o odbicima lamelama sa jednim ili dva udubljenja, strugaima kruna oblika i mikrolitima malim noiima trougaonog ili trapezoidnog presjeka sa retuom du jedne ili obje bone ivice." . MARKOVI, 1985, 39.37 Prema D. Srejoviu, stratum I u cjelini karakterizira dominacija kozoroga zastupljenog s 65%, a potom jelena s 25% ukupne koliine nalaza. Svi ostali taksoni (divlja svinja, medvjed, jelen, divlja koza, divlja maka) zastupljeni su minimalnim vrijednostima. Manje razlike postoje u strukturi stratuma Ia i Ib. Nalazi dabra, vuka, lisice i risa vezani su samo uz stariji, a divljeg goveda samo uz mlai dio tog stratuma. Riblji ostatci zastupljeni su ravnomjerno u oba dijela stratuma; D. SREJOVI, 1974, 3.

30 M. ZVELEBIL, 1995, 119; M. BUDJA, 1996; M. BUDJA, 1996a, 6169.31 Takvog je karaktera pretpostavka J. Chapmana i J. Mllera koja ne uzima u obzir ni prostorne distance prema obalnim nalazitima, kao ni injenicu da obalna nalazita s dokazano udomaenim vrstama, a koja bi kronoloki korespondirala s tim stratumom Crvene stijene, uope nisu poznata; "n the Montenegrian interior, local groups also hunted goats, probably derived from coastal herders, before the former adopted domestication." J. CHAPMAN J. MLLER, 1990, 132.32 M. BUDJA, 1996a, 66.33 . MARKOVI, 1974; 7-8; . MARKOVI, 1985, 34-36. 34 . MARKOVI, 1985, 38, T. XXI, 1-6. 35 Ibid., T. XXIII, 1-7.

22


vrlo vano to u stratumu II, unato prisutnosti udomaenih vrsta, udio divljih nije dramatino opao, a i njihova je struktura tek minimalno izmijenjena.38 Slijedom takvih odnosa nema nikakve sumnje da je rije o privrednom kontinuitetu koji se i u ranom neolitiku tog nalazita oituje u daljnoj dominaciji tradicionalnog mezolitikog tipa privrede s lovakom komponentom kao temeljnom i stoarskom komponentom kao posve sekundarnom granom. Promatrani sami za sebe takvi odnosi privrednih grana u stratumu II mogli bi se interpretirati na razliite naine, a vjerojatno bi najprivlanija bila ideja da njihovoj posvemanjoj primjernosti upravo tranziciji iz mezolitika i samom poetku neolitika. Meutim, usporeeni s odnosima ustanovljenim u stratumima III (srednji neolitik)39 i IV (mlai neolitik),40 s gotovo identinim vrijednostima, i odnosi u stratumu II dobivaju neto drukiji smisao. Naime, kako se zastupljenost udomaenih ivotinja bitno poveava tek na kraju neolitika, ali je i tada postotak njihove zastupljenosti upola manji od onoga u kojem su zastupljene divlje, oigledno je da ni odnosi u privrednoj slici Odmuta II nisu privremeni niti su samo puka posljedica tek poetnih koraka u prijelazu na produktivnu privredu, nego se oituju kao poseban tip privrede karakteristian za to nalazite tijekom itavog neolitika.

to uvjetuje takvu privrednu strukturu i meusobne odnose temeljnih postulata neolitike privrede na tome nalazitu? Odgovor je, drim, posve jasan. Naime, takav tip neolitike privrede i neolitika openito moe biti uvjetovan iskljuivo objektivnim prirodnim odlikama i ambijentalnim svojstvima prostora koje determiniraju i vrste i tip privrednih aktivnosti, a i nain ivota u cjelini. Drugim rijeima, ako bi se za rani neolitik Odmuta i moglo ustvrditi da je privredna struktura s dominacijom tradicionalnog mezolitikog tipa privrede odreena njegovom vremenskom pozicijom, tradicionalizmom ili pak konzervativizmom, zaostajanjem u tempu usvajanja i armiranja drugih segmenata "neolitikog paketa", to za slojeve srednjeg, a pogotovo mlaeg neolitika nije mogue tvrditi. S obzirom na poloaj naselja, reljefnost i geomorfoloke odlike ne samo njegova ueg okruenja nego i itavog tog podruja smjetenog duboko u jadranskom zaleu, klimatoloke prilike i vegetaciju i sl., posve je jasno da neolitike zajednice Odmuta nisu bile u prilici armirati privrednu cjelinu "neolitikog paketa" nego prakticirati samo one njezine dijelove koji su u skladu s realnim prirodnim uvjetima prostora i njegovim potencijalima. U konkretnom sluaju to znai, prije svega, oslanjanje upravo na tradicionalni lovaki segment privrede kombiniran tek s ogranienom ulogom stoarske komponente, i to onim njezinim dijelom koji je mogue pomiriti s vlastitim okruenjem, iji karakter i svojstva najbolje ilustrira i sama struktura lovnih ivotinja u kojoj tijekom itavog neolitika dominiraju vrste karakteristine za umska i planinska podruja: kozorog, jelen, medvjed. Drugim rijeima, rani neolitik Odmuta tipian je primjer interaktivnog odnosa zajednice i ambijentalnih svojstava prostora u kojemu je njezino naselje bilo smjeteno, a u takvoj interakciji nema mjesta nikakvim pokusima i dvojbama, nego su rjeenja sama po sebi i odreena i nametnuta.

strukturi udomaenih najbrojnije su zastupljene ovce/koze s 72,6%, potom govedo s 18,3%, dok su kosti pasa, koji se sada prvi put javljaju, zastupljene na treem mjestu s 9,1 %. Ibid., 40.40 Stanovito poveanje udjela domaih ivotinja zapaa se tek u stratumu IV u kojemu su divlje ivotinje zastupljene sa 71%, a domae s 29%. Bitnih promjena nema ni u strukturi lovnih ivotinja: jelen 72,7%, kozorog 15,5%, divlja svinja 7,7%. U strukturi udomaenih ivotinja najbrojnije su zastupljene ovce/koze s 72%, slijedi domaa svinja s 22%, potom govedo s 16%, dok su kosti pasa, koji se sada prvi put javljaju, zastupljene s 9,1 %. Ibid., 40.

38 Divlje i udomaene ivotinje u Odmutu II zastupljene su u omjeru 85,5% prema 14,5% u korist divljih. U strukturi divljih ivotinja dominira jelen s 48,3%, a potom slijede kozorog s 39,7%, divokoza s 3,6%, divlja svinja s 2,8%, medvjed i kuna 1,8%, te ptice s 1,4%. U strukturi udomaenih najbrojnije su zastupljene ovce/koze s 57%, potom govedo s 38%, dok je domaa svinja zastupljena sa svega 3%. Ibid., 40.39 Divlje i udomaene ivotinje u stratumu III zastupljene su u nepromijenjenim odnosima: 86% prema 14,% u korist divljih. Vrlo je slina i struktura divljih ivotinja: jelen 71%, kozorog 23%, - medvjed, lisica, divlja svinja 7,7%. U

23


Tree nalazite relevantno za ovu problematiku jest Vela spila na Koruli sa sukcesivno superponiranim slojevima mezolitika i ranog neolitika, ije se znaenje i u kontekstu ove problematike nakon nedavne monografske objave rezultata tridesetogodinjih iskopavanja moe potpunije sagledavati.41 U tom je smislu svakako najzanimljiviji odnos mezolitikog (slojevi faze 7) i neolitikog stratuma (slojevi faze 6) koji autori nisu uvijek dovoljno precizno denirali, a nekazapaanja djeluju i proturjeno. Naime, govorei o opoj stratigrafskoj situaciji istraivai peine podvlae jasnou odnosa izmeu mezolitikog i neolitikog sloja ali inzistiraju na kontinuitetu naseljavanja peine.42 Meutim, kada je rije o pitanju kulturnoga kontinuiteta autori imaju drukije miljenje i ustraju na bitnim razlikama u kremenim artefaktima koji ne podupiru mogunost neprekinutog kulturnog razvoja, nego naprotiv ukazuju na njegov diskontinuitet.43 Kako te razlike izmeu stratigrafskog odnosa i karaktera kulturne slike doputaju razliite interpretacije, a ponajvie sugeriraju zakljuak o potpunoj populacijskoj smjeni ili bitnoj promjeni njezine strukture, a u tome i zakljuak o moguem vanjskom porijeklu ranog neolitika, ovdje treba posebno ukazati na mogunost, tovie vjerojatnost, stanovita prekida u naseljavanju peine upravo u kljunom periodu prijelaza iz mezolitika u neolitik. Naime, kako to i sami istraivai konstatiraju, zika svojstva mezolitikog i neolitikog sloja bitno su razliita, a unjihovom kontaktnom dijelu, posebice na sredini pilje, jasno se izdvaja jedan gotovo sterilan sloj pomijean sa ljunkom i oblim kamenjem kojega istraivai uvjetno nazivaju "podnicom".44 Kako je taj sloj konstatiran na dosta velikoj povrini, a posebice zbog naslaga ljunka i kamenja koje nisu nita drugo nego osipina sa stropa peine, prekid u naseljenosti peine ini mi se gotovo posve izvjesnim. tovie, prekidi u njezinu koritenju posve su vjerojatni i tijekom mezolitika, to

strugala i ostalih predmeta ne moe se pratiti u neolitikim slojevima, a tipologoja i nain obradbe neolitikog orua potpuno su drukiji i nemaju dodirnih toaka s prethodnim materijalom." Ibid., 70.44 "Zanimljivo pitanje predstavlja prijelaz izmeu slojeva faze 7 u one faze 6, tj. iz mezolitikih u neolitike naslage. Poetak neolitika prepoznaje se po nalazima impresso A keramike, koju smo u dovoljnoj koliini nali u svim istraivanim kvadrantima. Razlika u zikim svojstvima naslaga nije uvijek ista. Najuoljivija je u sondi b-f x 20-24, gdje je mezolitiki rastresit i ljunkovit sloj smeih tonova preslojen kompaktnim neolitikim vatritima vrlo arolika izgleda. U srednjem dijelu pilje ispod neolitika nalazimo gotovo sterilnu, izrazito crvenu zemlju, mijeanu sa ljunkom i oblim kamenjem promjera desetak i vie centimetara, ali i na tome su mjestu razlike zikih svojstava naslaga takve da ne ostavljaju mjesta sumnji." Ibid., 58. "Na prolu d-e x 7,slojevi 6 i 7 pripadaju impresso neolitiku, isto kao i i sloj 8, specian po podnici (usporediti sa slojem 7/4, prol f-g x5). Izgled oba spomenuta prola upuuje na mogunost da je izmeu mezolitika i neolitika, tijekom kraeg vremenskog razdoblja, dolo do znatnog smanjenja intenziteta koritenja pilje, nakon ega je ponovno uslijedilo obnavljanje ivota. Obiljeje materijalnoj kulturi tog prijelaza daju razmjerno malobrojni nalazi amorfnih mezolitikih kremenih odbojaka, iznad kojih slijede malobrojni ulomci impresso keramike. Razlog siromatva i slabe naseljenosti moe biti povezan s poremeajem klime." Ibid., 69.

41 B. EUK D. RADI, 2005.42 U stratigrafskom smislu zavretak mezolitikog sloja istraivai opisuju na sljedei nain: "kraj ovog razvojnog stupnja oznaen je slojem gusto sloenog kamenja veliine ake, ispod kojeg je niz vatrita, a oko njih nailazimo na kosti uglavnom sitnih, ali i krupnih preivaa te mnotva ptica i riba (crte 4. slojevi 7/4, 7/3, 7/2)." Ibid., 57. to se tie odnosa mezolitikog i ranoneolitikog sloja istraivai konstatiraju: "Stratigrafska situacija zateena u impresso naslagama vrlo je jasna. Nije opaeno mijeanje ili probijanje slojeva, kao ni bilo kakav prekid naseljavanja. Starijem neolitiku, ovisno o kvadrantu, pripadaju naslage debljine 50 do preko 100 cm, unutar kojih razlikujemo 3 do 8 kulturnih slojeva. Neki od njih imaju i svoju unutarnju podjelu. Ni u jednom kvadrantu impresso kultura nije najstarija manifestacija, nego redovito preslojava mezolitike slojeve." Ibid., 69.43 "Smjena mezolitika i poetak neolitika u Veloj spili jasno je vidljiva kada se usporede materijalne kulture oba razdoblja. Spomenuli smo kontinuitet koritenja lokaliteta, bez vidljivih prekida u naslagama, ali ne moemo izdvojiti gotovo nijedno sutinsko svojstvo koje se prenosi iz starije u mlau fazu". Ibid., 77. "Mezolitiki ili stariji oblici ( svi tipovi grebala, sjeiva, ploice s hrptom ) potpuno su nepoznati. Usporedba mezolitike grae Vele spile s onom neolitikom te s istodobnim predmetima sa Suca pokazala je da u tipologiji orua praktiki ne postoje dodirni elementi, a i kod naina obradbe dolo je do velikih promjena." Ibid., 58 "Razvoj mezolitikih grebala, sjekaa,

24


doputaju i sami istraivai,45 a neke karakteristine pojave u faunistikoj slici tu mogunost ine gotovo izvjesnom.46 Napokon, to sasvim dobro ilustrira, ini mi se, i malobrojnost mezolitikih artefakata i njihova neujednaena distribucija u sloju (ili slojevima) mezolitika.47 Naravno, s obzirom na tu vjerojatnost, prividni kulturni diskontinuitet izmeu mezolitika i ranog neolitika koji se oituje kroz razlike u kremenim artefaktima, odnosno nedostatak mezolitike tradicije kao bitne poveznice tih razdoblja i pripadajuih slojeva, postaje razumljiv sam po sebi. Naime, to vie nije izraz stvarnog razvojnog diskontinuiteta, nego samo posljedica razvojnog meustupnja ostvarenog na nekom drugom mjestu u vrijeme kada Vela spilja nije bila koritena. S druge strane, time se istodobno otklanja potreba traenja mogueg podrijetla ranog neolitika kroz populacijsku smjenu i otvaraju mogunosti drukijeg rjeenja.

to se tie faunistike slike, odnosno slike privrednih aktivnosti kao vanog komparativnog elementa kasnomezolitike i ranoneolitike zajednice Vele spilje, s jedne, te bitne odrednice sadraja i karaktera neolitizacije toga prostora, s druge strane, treba naglasiti visok stupanj podudarnosti s faunistikom slikom u odgovarajuim slojevima Odmuta i Crvene stijene, posebice kada je rije o mezolitikim stratumima, jer struktura lovnih ivotinja ukazuje na dominaciju vrsta karakteristinih za umsko-planinski biotop.48 Podatci o strukturi faune tijekom ranog neolitika izneseni su neto sumarnije ali ne ukazuju na dramatinu promjenu u strukturi privrede u kojoj su lovaka komponenta, a potom ribolov i prikupljanje morske faune, i nadalje vrlo vane privredne aktivnosti.49 S druge strane, promatrana u cjelini, ambijentalna svojstva u kojima su obitavali mezolitiki i ranoneolitiki stanovnici Vele spile nisu bitno drukija od onih u kojima su smjetena prethodno spomenuta nalazita. Korula je izrazito brdovit otok, posebice u svom sredinjem dijelu s nadmorskim visinama izmeu 300 i 550 m. Reljef je neto mirniji tek u iroj okolici Vele pilje, ali jo uvijek izrazito breuljkast i bez veih obradivih povrina, pa se u pogledu opeg ambijenta i prirodnih potencijala iskazuje samo kao neto umjerenije okruenje od onoga u kojemu su Odmut, Crvena stijena i Gudnja. No, to jo uvijek nije poluilo bitno drukiju strukturu privrede ranog neolitika, a po svemu sudei ni mlaih neolitikih perioda, to samo po sebi znai da cjelinu privrednih i kulturolokih karakteristika ranog neolitika i u Veloj spili oblikuju ambijentalna svojstva prostora.

45 "Nije iskljuen sezonski karakter koritenja pilje, povezan uz iskoriivanje morskih bogatstava." Ibid., 57.46 Analizirajui faunistike nalaze iz mezolitikog sloja S. Kuir-K. Babi-Z. Kozari konstatiraju: "Vano je uoiti prisutnost ivotinjskih vrsta kojih u kasnijim razdobljima (neolitik rano bronano doba) vie nema: divlja maka, zec, kuna i mikrosisavci. Uzimajui u obzir nain ivota spomenutih ivotinjskih skupina, te su se ivotinje, uz lisicu posvjedoenu i u neolitiku, sluile piljom (zaklon, uzgoj legla) mimo ili usprkos povremenoj ovjekovoj nazonosti." S. KUIR K. BABI Z. KOZARI, 2005, 295.47 B. EUK D. RADI, 2005, 56-57.48 "Najvei broj taksonomskih skupina (sedam vrsta) utvreen je u razdoblju mezolitika (grakoni 2 i 3) koji je openito najbogatiji ivotinjskim ostacima: jelen obini (Cervus elaphus L.), ovca (Ovis aries L.), srna (Capreolus capreolus L.), magarac (Equus asinus L.), divlja maka (Felis silvestris Schr.), lisica (Vulpes vulpes L.), zec (Lepus europaeus Pall.). Od veih taksonomskih skupina, utvreni su nalaziEquus spp., Sus spp. I Martes spp., kao i oni razvrstani u skupine preivai, mali preivai, mikrosisavci te podred Odontoceta (kitova zubana), najvjerojatnije iz porodice Delphinidae." S.

KUIR K. BABI Z. KOZARI, 2005, 295; i dalje: "U razdoblju mezolitika nismo utvrdili kosti goveda (Bos. spp.), niti koze (Capra hircus L.), dok su brojni nalazi jelena, srne i ovce." Ibid., 297. Podatak o malobrojnim nalazima kostiju ovaca u sloju koji pripada mezolitiku, kako to naglaavaju i S. Kuir-K. Babi-Z. Kozari, treba uzeti s krajnjom rezervom: "Zanimljiv je nalaz kostiju ovce iz razdoblja odreenog kao mlai neolitik.To su kosti (4 nadlaktine i 2 lopatice) koje s velikom vjerojatnou moemo pripisati ovci koja bi, prema prijanjim spoznajama, na ovo podruje trebala stii tek u vrijeme neolitika. Stratigrafski poloaj tih kostiju (sonda: jug, sloj VII/1998) ostavlja mogunost da je njihova nazonost u ovome sloju posljedica nepreciznog iskopavanja ili propadanja iz neolitikog sloja (koji je neposredno iznad ovih naslaga." Ibid., 297. Za aviofaunu Vele spilje usporediti; V. MALEZ, 2001, 124-129.49 "Zastupljenost kotanih i zubnih nalaza goveda, jelena obinog, ovce, koze i srne te skupine preiva mali preiva, u skladu je s dosadanjim podacima o ivotinjama iz razdoblja neolitika (4, 5. i 6. faza ivota u Veloj spili)" S. KUIR K. BABI Z. KOZARI, 2005, 297.

25


etvrto nalazite ije se znaenje u kontekstu ove problematike vrlo esto navodi jest peina Gudnja na poluotoku Peljecu kod Stona. Meutim, unato tom estom citiranju, injenica je da sve do nedavne monografske objave njezin toan arheoloki sadraj i statigrafski odnosi arheolokoj javnosti nisu uope bili poznati.50 tovie, u tom su se smislu iznosili vrlo razliiti, a u osnovi posve netoni podatci. Zadravajui se samo na sloju ranog neolitika, koji je na tome nalazitu i najstarija arheoloka formacija, posebno u naglasiti da je taj sloj istraen na dosta maloj povrini, da je vrlo tanak (maksimalna debljina mogla je dosezati 0,30 - 0,35 m) i u cjelini siromaan nalazima, a te injenice upuuju i na malobrojnost zajednice i na kratkotrajnost njezina zadravanja u peini.51 Arheoloki nalazi koje je bilo mogue uzeti u obzir pri razmatranju kulturolokih aspekata ranog neolitika Gudnje ukazuju na arhainost koja se oituje u jednostavnosti keramografskih svojstava malobrojnih keramikih nalaza s jedne, te mezolitikoj tradiciji malobrojnih kremenih artefakata, s druge strane. S obzirom na to, uz svu obzirnost koju nalae malobrojnost nalaza, moe se rei da je rani neolitik Gudnje dosta blizak ranom neolitiku Crvene stijene. Moda u kronolokom smislu i ne postoji potpuna podudarnost sa slojem III Crvene stijene, ali u sadraju kulture i njezinim najvanijim odrednicama velike i bitne razlike gotovo da i ne postoje.52 Premda u se na pitanje kronologije vratiti neto kasnije, ovdje moram odmah naglasiti da radiokarbonski datumi, koji se u literaturi redovito navode kao jedno od bitnih vremenskih odrednica dinamike procesa neolitizacije, potjeu iz posve nesigurnih konteksta i u smislu u kojemu se koriste nemaju nikakvu vrijednost.

Na alost, o privrednim aktivnostima korisnika Gudnje nije mogue egzaktno govoriti jer su faunistiki nalazi i malobrojni, a i stratigrafski, odnosno kulturno nepouzdani, pa ni oni nemaju nikakvu teinu pri rekonstrukciji privredne slike ranog neolitika jadranskog podruja. Imajui u vidu stratigrafsku situaciju u Gudnji posve je nejasno na temelju koji su injenica J. Chapman i J. Mller iznosili svoje miljenje o strukturi zastupljenih taksona.53 Jedino to u tom smislu ima stanovitu vrijednost jesu poloaj peine i ambijentalna svojstva njezina ueg i ireg okruenja koja nisu nita drukija od onih u kojima se nalaze i Crvena stijena i Odmut, pa se s velikim stupnjem vjerojatnosti moe pretpostaviti i posve podudaran tip privrede s dominacijom lovake komponente, a to znai i isti tip ranog neolitika oblikovanog prije svega prema ambijentalnim svojstvima prostora.

Na podruju sredinjeg Jadrana, odnosno sredinjoj prostorno-naseobinskoj cjelini ranog neolitika, postoji samo jedno nalazite koje se redovito citira pri razmatranju ove problematike: karin samograd kod Drnia. Zanimanje za to nalazite osobito je poveano nakon hipoteze koju je u vezi s ranoneolitikim slojem iznio J. Mller.54 Kao to je poznato, J. Mller je izdvojio sloj starijeg neolitika i podijelio ga na dva stupnja od kojih onaj stariji sadrava samo monokromnu keramiku.55 S obzirom na to da se radi o nalazitu ije je iskopavanje provedeno prije gotovo pola stoljea ali nikada nije objavljeno,56 te da se u vezi s njegovim najstarijim slojem i drugi autori pozivaju na tezu J. Mllera, a da im stvarna situacija uope nije poznata, ovdje u se neto iscrpnije zadrati na tom nalazitu i njegovoj stratigraji.57 Naime, promatrana u osnovnim

50 B. MARIJANOVI, 2005.51 Ibid., 29-30.52 Ibid., 32.53 J. CHAPMAN J. MLLER, 1990, 129-131, Tablica 1; J. MLLER, 1994, 65. Usporediti B. MARIJANOVI, 2005.54 J. MLLER, 1988a, 219-234; J. MLLER, 1991, 322-328.

55 Ibid., 220-221.56 Iskopavanje je u tri viemjesene kampanje tijekom 1958-1960. proveo I. Marovi iz Arheolokog muzeja u Splitu gdje se nalazi i danas uvaju.57 Kao voditelj prapovijesne zbirke u Arheolokom muzeju u Splitu, tijekom 1991-1993. imao sam priliku iscrpno prouiti cjelokupnu situaciju na tome nalazitu.

26


crtama i samo na temelju elementarnog pregleda raspoloivog materijala, stratigraja karinog samograda moe ostaviti dojam relativno jednostavnog problema, budui da je pojedine grupe nalaza, zbog dosta izrazitih tipolokih i ornamentalnih svojstava, mogue vezati uz: stariji, srednji i mlai neolitik, eneolitik i bronano doba, te povezati s onim kulturnim skupinama koje se na irem ili uem prostoru istone jadranske obale i njezina zalea razvijaju unutar nekog od navedenih razdoblja prapovijesti. Meutim, odmah kad se doe do pitanja meusobnih odnosa tih pojedinih skupina nalaza, odnosno slojeva kojima oni pripadaju - posebice onih koji u irem kulturno-povijesnom smislu u okomitoj stratigraji dolaze neposredno jedan iznad drugoga,stvari postaju puno kompliciranije pa se i mogui poetni dojam o jednostavnosti problematike mora bitno promijeniti, budui da jednostavno tipoloko razvrstavanje nalaza, samo za sebe, ne predstavlja dovoljno kvalitetnu podlogu za razumijevanje i interpretiranje onih procesa iju bit izraavaju upravo meusobni stratigrafski odnosi pojedinih slojeva i pojedinih grupa nalaza. Naime, pri studiranju nih stratigrafskih odnosa, a posebice onih vezanih uz prijelaze jednograzdoblja u drugo ozbiljne potekoe priinjavaju sljedee injenice:

iskopavanje je provedeno na naelima arbitrarnog iskopavanja, s katkad vrlo debelim otkopima (preko 0,30 m);58

dnevnik iskopavanja je dosta sumaran i bez podataka o pojedinanim stratigrafskim formacijama i njihovim meusobnim odnosima;

tehnika je dokumentacija prilino oskudna i ograniena iskljuivo na dosta grube skice prola;

fotodokumentacija je vrlo skromna; nain utvrivanja i prikazivanja stratigrafskih pozicija pojedinih stratigrafskih formacija

i njihovih meusobnih odnosa posve je neuobiajen, zbog ega je te podatke neophodno preraunavati prema posebnoj metodologiji;59

58 Usporediti dnevnik iskopavanja.59 Naime, kao osnova za utvrivanje debljine kulturnog sloja uzeta je vrijednost "0" toke postavljene na granici kvadrata I, odnosno sredini linije s oznakom A-B (tloris peine). Vrijednost, odnosno visina svih ostalih toaka (A, B, C, D ...) odreivana je prema "0" toki i to kao odstupanje od idealno zamiljene ravnine koju odreuje vrijednost te toke, a izraavana kroz pozitivnu ili negativnu vrijednosti svake toke u odnosu na takvu ravninu. Tako odreene vrijednosti toaka I. Marovi naziva "apsolutnim dubinama". U jednom od konkretnih sluajeva, to praktino znai sljedee: prema dnevniku iskopavanja poetna, odnosno povrinska vrijednost toke A iznosi +33 pa iz toga proizlazi da je ova toka u odnosu na "0" toku via za 0,33 m; ili suprotno, poetna vrijednost toke B iznosi -34, to znai da je ona 0,34 m nia od "0" toke. Iz toga je lako izraunati i meusobni odnos ovih dviju toaka: toka A via je od toke B za 0,67 m, a to istodobno odreuje pad povrinskog sloja u peini u tom pravcu. Na isti nain mogue je odrediti vrijednosti i svih ostalih toaka i njihov odnos, bilo prema "0" toki bilo onaj meusobni. Razumije se, istim metodom izraunava se i vrijednost pojedinih toaka oitanih u tijeku iskopavanja, npr. u I otkopnom sloju kvadrata 3 oitana

"apsolutna dubina" toke G iznosi -102 m to, razumije se, jo uvijek ne pokazuje ni stvarnu debljinu otkopnog sloja ni realno dosegnutu dubinu. Naime, povrinska vrijednost iste toke iznosi -75, to znai da stvarnu dubinu toke G u I otkopnom sloju predstavlja razlika ovih dviju vrijednosti pa, prema tome, realna dubina toke G u I otkopnom sloju kvadrata 3 iznosi 0,47 m. Meutim, stvari ni ovdje ne stoje sasvim jednostavno, a problemi proizlaze iz injenice to dnevnik iskopavanja ne donosi potpun pregled ovako odreenih vrijednosti svih pojedinanih toaka, pa na prethodno opisani nain nije mogue izraunati njihovu realnu vrijednost u tijeku pojedinih faza istraivanja. Naime, na ovaj nain izraavane su vrijednosti toaka u kvadratima 3 i 4, dok u kvadratima 1 i 2, osim povrinskih oitanja, u tijeku iskopavanja nije zabiljeena vrijednost niti jedne od njih, ve je dosegnuta dubina u svakom otkopnom sloju izraena okvirnim vrijednostima; npr. kvadrat 1, otkopni sloj VI, 1,30-1,50; kvadrat 2, otkopni sloj XV, 3,30-3,50; kvadrat 1, otkopni sloj XX, 4,30-4,50 itd. Osim toga, ni u kvadratima 3 i 4 nisu izraene vrijednosti toaka H, F, I na razini zdravice, pa i to oteava pouzdano odreivanje tone debljine kulturnog sloja i pojedinih stratuma.

27


zbog arbitrarno voenog iskopavanja i arheoloki nalazi, grupirani u mehanike otkopne slojeve, katkad ne pripadaju istim nego posve razliitim arheolokim formacijama;

problem mijeanja nalaza iz razliitih stratigrafskih cjelina predstavlja manji problem u onim sluajevima kada te nalaze dijele znaajniji kronoloki rasponi, pa se oni ve i sami po sebi meusobno jasno i lako razdvajaju, ali kada se radi o kratkim kronolokim rasponima koje je mogue utvrditi ponajprije uoavanjem nih stratigrafskih cezura u samom sloju, atek djelomice i kroz stanovite razlike u tipolokim svojstvima keramikih nalaza problem je daleko sloeniji, a u nekim sluajevima nesavladiv.

Kulturni sloj nije ujednaene debljine na svim dijelovima istraivane povrine, to je razumljivo s obzirom na razliite deformacije na prvotnom dnu peine, a i stanje zateeno na njezinoj povrini na poetku iskopavanja. Te je razlike u odreenoj mjeri mogue sagledati uzimajui u obzir podatke iz dnevnika iskopavanja o broju otkopnih slojeva u svakom pojedinanom kvadratu, preraunavanjem "dubina" osnovnih toaka prema istoj metodologiji prema kojoj se moraju preraunavati stratigrafske pozicije istih toaka (uzimajui u obzir razlike u povrinskim vrijednostima istih osnovnih toaka), te uzimajui u obzir deformacije na razini zdravice koje je na temelju podataka iz dnevnika mogue identicirati u pojedinimkvadratima.60

S obzirom na sve ove okolnosti posve je jasno da u karinom samogradu nije mogua tona nego samo priblina rekonstrukcija stratigrafskih odnosa. Taj problem nesigurnih meusobnih odnosa pojedinih slojeva znatno je izraeniji u donjim (starijim) dijelovima kulturnog sloja, budui da je njegov gornji dio, neovisno o postojanju nekoliko razvojnih faza, u cjelini vezan za jednu jedinstvenu kulturno-etniku manifestaciju: cetinsku kulturu. Drugim rijeima, radi se o kontinuiranom razvoju i postupnim procesima zbog kojih je iskljuena i sama mogunost postojanja otrijih stratigrafskih cezura. Nasuprot tome, u donjim slojevima rije je o itavim kronolokim odsjecima pojedinih razdoblja prapovijesti koji jedan iznad drugoga ne moraju slijediti izravno i u neprekinutu nizu.61

60 Kao ilustraciju sloenosti navest u primjer kvadrata 2, u kojem zadnji otkopni sloj nosi oznaku XXXIV, a njime je obuhvaena dubina 7,10-7,30 m. Meutim, zdravica koju i ovdje predstavlja kameno dno peine dosegnuta je uz liniju C-D ve u XXX otkopu (dubina 6,30-6,50), to se nopodudara s najniim otkopom u kvadratu 1. Dno peine u iduim otkopnim slojevima otkrivano je vrlo brzo pa je I. Marovi ve u dnevniku uz XXXI otkop (dubina 6,50-6,70) zapisao: "Dokopan itav, u stvari tu je ostalo da se kopa 2-1,5 m prema E-F" (dnevnik iskopavanja za 02.10.1959.) To znai da je dno kulturnog sloja u najveem dijelu kvadrata dosegnuto ve na dubini 6,70 m, a da je samo na uskom pojasu uz liniju E-F sloj dosezao dubinu od 7,10 do 7,30 m. Prema jednoj skici iz dnevnika, na tom prostoru postoji otriji lom terena pa je to razlog zbog kojeg postoji ovako velika razlika u dubini. Meutim, navedene dubine, kako se to na temelju ranije citirane napomene moglo i vidjeti, ne predstavljaju stvarnu debljinu kulturnog sloja. Samo u jednoj toki ona je dosezala 7,40 m odnosno 6,07 prema korekciji koju navodi i sam istraiva. Ta se korekcija temelji na povrinskim vrijednostima toaka E i F koje prema dnevniku iznose: E -82, F - 1,29. Uzimajui u obzir

te vrijednosti i "apsolutnu dubinu" XXXIV otkopa, stvarna debljina kulturnog sloja u kvadratu 2 iznosi izmeu 6,58 m kod toke E i 6,11 m kod toke F. To se, istina, ne podudara s ranije citiranom najveom "relativnom dubinom" od 6,07 ali je i razlika sasvim zanemariva. S druge strane, u tokama C i D, raunajui njihove povrinske vrijednosti i dubinu otkopa u kojem je dosegnuto dno peine, debljina kulturnog sloja iznosila bi: 6,28 m kod toke C i 5,56 m kod toke D. Prema tome, promatrano po liniji A-C-E debljina kulturnog sloja kretala se: A = 5,43; C = 5,98 (6,28); E = 6,58 m, a po liniji B-D-F ta slika izgleda ovako: B = 4,76; D = 5,46 (5,56); F = 6,11 m. Naravno, u tokama C i D, koje su zajednike za oba kvadrata, postoje vidljiva razilaenja izraenija u toki C nego u toki D, ali kako se radi o razliitim otkopima (XXIX u kvadratu 1 i XXX u kvadratu 2), drim da je to relativno tolerantno odstupanje, koje je, osim toga, moglo biti uzrokovano i drugim razlozima.61 J. Mller je oigledno mehaniki preuzeo dubine pojedinih otkopa onako kako ih bez preraunavanja donosi I. Marovi u dnevniku iskopavanja ili je prenosio samo okvirne oznake dubina prema kojima su nalazi deponirani u Arheolokom muzeju u Splitu.

28


Kako se ovdje ne mogu iscrpno baviti analizom svih onih elementima koji do odreene mjere doputaju rekonstrukciju opih stratigrafskih odnosa, zadrat u se samo na konstataciji da je na temelju stilsko-tipolokih odlika keramikih nalaza, analize uporabljivih podataka iz dnevnika iskopavanja, te preraunavanjem stratigrafskih pozicija pojedinih otkopnih slojeva na nain kako je to opisano, granicu izmeu neolitikih i mlaih slojeva mogue vezati uz otkopne slojeve XI/XII i postaviti na dubinu od 2,80/3,00 m.62

Najmlai neolitiki stratum, obiljeen keramografskim svojstvima hvarske kulture, obuhvaa otkopne slojeve XIII-XVI i dosee prosjenu dubinu do 3,60/3,80 m, to znai da je njegova prosjena debljina oko 0,80 m.63 Keramike nalaze ispod navedene granice karakteriziraju stilsko-tipoloka svojstva danilske kulture, pa ona istodobno oznaava gornju stratigrafsku granicu srednjeg neolitika. Meutim, donju granicu toga stratuma nije mogue odrediti jer podatci iz dnevnika iskopavanja u tom smislu ne pruaju nikakvo uporite, a ni pozivanje na stratigrafske odnose nalaza ne bi dalo zadovoljavajue rezultate. Naime, u tom se stratumu, zajedno s danilskom keramikom, nalaze i ulomci impresso keramike. No, u ovome sluaju to nikako nije posljedica kulturnog razvoja i zadravanja svojstava ranog na poetku srednjeg neolitika, ve su tome uzrok neke sasvim druge okolnosti. Samo kao ilustraciju u tom smislu ovdje u navesti podatak da su u kvadratima 2 i 4 ulomci impresso keramike pronaeni u otkopnom sloju koji karakterizira keramika mlaeg neolitika. S obzirom na neodrivost takve povezanosti posve je jasno da je i njihova povezanost s danilskim nalazima sasvim sluajna. Drugim rijeima, nalazi ranog neolitika izmijeani su s nalazima srednjeg neolitika. Uzimajui u obzir injenicu da u sveukupnom materijalu iz karinog Samograda nema vie od dvadesetak ulomaka impresso keramike, posve je jasno da se radilo o veoma tankom sloju samostalne impresso kulture koji je nekim aktivnostima nositelja danilske kulture u iduoj fazi mogao biti uniten ili barem poremeen, pa su na taj nain i nalazi pomijeani. No, ne treba iskljuiti ni mogunost da je do mijeanja materijala dolo u tijeku samog iskopavanja.

Sve prethodno navedene injenice i otvoreni problemi posve jasno pokazuju da je izdvajanje jednog dijela sloja koji bi bio obiljeen samo monokromnom keramikom provedeno prilino proizvoljno, pa ni tako denirani stupanj u razvoju ranog neolitika ne predstavlja nikakvu vrstuosnovu za daljnje rekonstrukcije i interpretacije. Iz istih razloga posve je beskorisna i faunistika graa, a i radiokarbonski datumi, na iju sam problematinost ve upozorio na poetku ovog poglavlja.64

Na kraju, treba rei da karin samograd ipak zasluuje znatnu pozornost ve zbog svog mikropoloaja, uvjetovanog morfologijom i ambijentalnim svojstvima svog prirodnog okruja, a zbog kojeg se i sam lokalitet, iako se radi o klasinoj peinskoj naseobini, znatno razlikuje od svih drugih, u arheolokom smislu dobro poznatih, nalazita istoga tipa. Igrom prirode, u kojoj je ue podruje nalazita ostalo bez otrijih lomova terena i izrazitije uzgibanog reljefa, karin samograd je vezan za dno jedne duboke i dosta prostrane vrtae, nastale u kamenjaru Mirilovi Zagore. Peina je smjetena u njezinu sjevernom dijelu, a uski ulaz koji vodi u prostranu dvoranu

62 Granica je postavljena prema odnosima u kvadratima 3 i 4, ije stratigrafske podatke drim neto preciznijim i sigurnijim. 63 Zakljuci su temeljeni na zapaanjima u kvadratima 3 i 4. Za razloge postavljanja ove cezure usporediti dnevnik iskopavanja za 03.-06. i 14. 09. 1960.

64 Na problematinost dobivenih datuma upozorio je neto kasnije i sam autor; J. MLLER, 1991. 326. O tom je problemu svoje miljenje iznio i M. Budja; M. BUDJA, 2001, 37-38, a potom S. Forenbaher, T. Kaiser i M. Preston; S. FORENBAHER T. KAISER M. PRESTON, 2003, 86; 2006, 196.

29


nepravilnog elipsoidnog oblika nalazi se u samom podnoju okomitih stijena vrtae. U tom je kontekstu zanimljva i sama vrtaa koja je mogla posluiti kao neka vrsta prirodnog tora u kojem je bilo mogue drati i vee stado ovaca. ire podruje u kojemu je nalazite smjeteno najpogodnije je upravo za njihov uzgoj.65

U ovoj prostornoj cjelini, a u kontekstu problematike ranog neolitika, obino se navodi jo jedno nalazite Gospodska peina i to ponajvie zbog radiokarbonskih datuma koji se, meutim, ne mogu sigurno povezati s nekim arheolokim kontekstom.66 Osim toga, kako su iz peine poznati krajnje skromni primjerci impresso keramike, unato iskopavanjima koja su provela dva istraivaa,67 vie je nego oigledno da se tu i ne radi o nalazitu naseobinskog tipa, ak ni o neolitikom nalazitu u pravom smislu rijei, nego jednostavno o prostoru koji je moda samo pojedincima, lovcima ili pastirima katkad posluio kao kratkotrajno sklonite.68

U sjevernojadranskoj prostorno-naseobinskoj cjelini u ovome je kontekstu posebno vano samo jedno nalazite: Jamina Sredi. Kao to je poznato ukupna debljina sloja dosee 5 m, a njegova podjela u kvadratima A, B, C koji imaju najpotpuniju stratigraju daje sljedeu opusliku: 5,00-3,91 gornji paleolitik; 3,90-3,31 mezolitik; 3,30-2,86 rani neolitik, odnosno impresso kultura, itd.69 O odnosu mezolitikog i ranoneolitikog dijela sloja istraiva ne donosi iscrpne podatke, a i ostale su informacije dane prilino sumarno. Ipak, u ovome su kontekstu znaajne eksplicitno iskazane injenice; da izmeu mezolitikog i neolitikog stratuma nema sterilnog sloja, da u ranoneolitikom sloju posve prevladavaju nalazi divljih ivotinja, te da su ostatci udomaenih sasvim minimalni.70 Premda taj podatak istraiva nije donio, vjerojatno je rije o udomaenoj kozi/ovci, to bi bilo posve prirodno ne samo s obzirom na ambijentalna svojstva okruenja, nego i istovrsnu situaciju na drugim nalazitima.

Uzimajui u obzir sve navedene injenice, kao i druge pouzdane injenice s ostalih ranoneolitikih i openito neolitikih nalazita sa ireg istonojadranskog podruja, a koje ovdje iz posve razumljivih razloga ne mogu pojedinano elaborirati, sliku ranog neolitika istonog Jadrana odreuju sljedee injenice:

65 Kao i na primjeru Gudnje i ovdje vrijede sve rezerve prema navodima koje su iznijeli J. Chapman i J. Mller o privredi ranoneolitikih stanovnika karinog samograda; J. CHAPMAN J. MLLER, 1990, 129-131, Tablica 1; J. MLLER, 1994, 65.66 M. MALEZ, 1979, 45 i dalje.67 I. MAROVI, 1979, 13 i dalje; M. MALEZ, 1979, 5-9.68 Za ovo nalazite esto se navode i podatci bitni za faunistiku sliku ranog neolitika; J. CHAPMAN J. MLLER, 1990, Tablica 1. U vezi s tim treba rei da je faunistike ostatke iz Gospodske peine analizirao A. Cvitani rukovodei se njihovim pozicijama u sloju onako kako ih je sortirao I. Marovi. U sloju koji obuhvaa dubinu 0,60-0,85, a koji prema I. Maroviu pripada neolitiku (I. MAROVI, 1979, 17-23), potvreni su: Cervus europaeus, Cervus elaphus L., Ovis aries, Sus scrofa, Bos. Sp.; A. CVITANI, 1979, 55-56. Problem je, meutim, u tome to I. Marovi u tom sloju uope ne navodi nikakve nalaze impresso keramike.

S druge strane, ako bi se i ostavila mogunost da je taj sloj djelomice formiran i tijekom ranog neolitika, a imajui u vidu njegovu ukupnu debljinu i druge nalaze koji nikako ne mogu pripadati tom vremenskom odsjeku neolitika, vie je nego oigledno da Gospodska peina nije bila koritena tijekom dueg vremenskog raspona. Napokon, s obzirom na ukupnu debljinu mlaeg dijela sloja (0,85 m) i injenicu da sadrava nalaze koji pripadaju neolitiku, eneolitiku, bronanom i eljeznom dobu, posve je sigurno da je peina tijekom svih tih razdoblja sluila iskljuivo kao posve kratkotrajni zaklon.69 V. MIROSAV

Documents

01marijanovic(1) fdfdf