ПРЕДГОВОР - zapadnisrbi.com · 5 Simeon Stankovi}, dr Nikodim Mila{, episkop dalmatinsko-istrijski, Bogoslovqe 5, Beograd 1930, 259- 3 sasvim zanemarqivo kao kanonisti, istori~aru

1

ПРЕДГОВОР

U istoriji srpske istoriografije Nikodimu Mila{u pripada va`na uloga jednog od prvih pisaca istorijskih dela me|u Srbima u Dalmaciji. Mila{ se nije obrazovao kao profesionalni istori~ar, niti je to bio po svom osnovnom ìvotnom opredeqewu. Me|utim, to ne umawuje zna~aj i vrednost wegovog istoriografskog dela. Istorija je za wega sredstvo pomo}u koga utvr|uje mesto i ulogu srpskog ìvqa u dru{tvenoj i politi~koj strukturi Dalmacije u XIX veku. Ovim pitawima on je posvetio znatan deo svojih radova.

Mila{ nije mogao da na|e oslonac svojih istraìvawa u literaturi. Istorija Srba u Dalmaciji je do wega pomiwana samo uzgredno i, naj~e{}e, s namerom da se wihova uloga i zna~aj u ukupnom razvitku Dalmacije umawi. Zato je on preduzeo temeqna istraìvawa u zadarskom, dubrova~kom i mleta~kom arhivu. Prikupio je gra|u od prvorazrednog zna~aja i dovoqnu da utvrdi osnovne tokove razvitka Srba u Dalmaciji, wihovog politi~kog poloàja, odnosa sa drugim narodima u Dalmaciji, wihove kulture i pismenosti, vere i verovawa i, najzad, wihove ekonomske snage.

Mila{eva dela istorijske sadrìne stavqaju ga na veoma visoko mesto u srpskoj istoriografiji i kad se ona posmatra i kad se ona posmatra u celini. Kao |ak Ilariona Ruvarca, wegov savremenik i prijateq, on je i u svojim delima u velikoj meri potpao pod wegov uticaj. Stoga se Mila{ moè smatrati prvim istori~arem koji je prihvatio stroge Ruvar~eve metode kritike izvora i istorijskih ~iwenica. O~igledno, pod Ruvar~evim uticajem, sa kojim se redovno konsultovao pri pisawu svojih dela, Mila{ je prvo izdavao originalna dokumenta, pa tek onda vr{io sinteti~ku analizu. Tako je, na primer, prvo izdao originalna arhivska dokumenta,1 a zatim pristupio pisawu svog opse`nog dela ,,Pravoslavna Dalmacija”, za koje je, ve} u poodmaklim godinama, napisao da mu je „ponos i dika”.2

Jedno od bitnih obele`ja Mila{evog ukupnog rada jeste i wegov politi~ki i dru{tveni rad. Va`no je, ~ini se, ista}i ~iwenicu da se Mila{ na politi~kom poqu angaòvao odmah po povratku iz Rusije 1872. godine. To je razumqivo ako se uzme u obzir ~iwenica da je Austro-Ugarska u to vreme izraènije zao{travala svoj stav prema Srbima u Dalmaciji. Srpska inteligencija je na ovaj pritisak odgovorila osnivawem Srpske stranke na Primorju. Jedan od wenih osniva~a bio je i Nikodim Mila{. Tada je on objavio desetak rasprava u novosadskoj „Zastavi” i cetiwskom „Glasu Crnogoraca”,3 u kojima je branio pravo srpskog naroda u Dalmaciji na sopstvenu versku i nacionalnu individualnost, isti~u}i pri tome da Srbi u Dalmaciji predstavqaju integralni deo celokupnog srpskog naroda. Imaju}i

1 Spisi o istoriji pravoslavne crkve u dalmatinsko-istorijskom vladi~anstvu od XV do XIX vijeka, Zadar 1899. 2 Pravoslavna Dalmacija, Novi Sad 1901. 3 Podatke o ovim radovima Mila{ daje u svojoj autobiografiji.

2

u vidu ovakav wegov stav, vlada Srbije mu je poverila da izvr{i reorganizaciju beogradske bogoslovije, a 1906. godine ponudila mu i visoki crkveni poloàj da bude mitropolit Srbije.

Po{to se Mila{evo poimawe srpskog naroda i wegove crkve u Dalmaciji razlikovalo od onog koje je u „Srpskom listu” (kasnije „Srpski glas”) iznosio Sava Bjelanovi} i qudi okupqeni oko „Srpskog glasa”, on se distancirao i od Srpske stranke i politi~kog angaòvawa uop{te. Me|utim, ba{ te prve godine wegovog politi~kog rada utisnule su dubok pe~at na wegova istorijska dela. Mnoga wegova interesovawa kao istori~ara nastala su iz wegovih politi~kih potreba. To, naravno, ne umawuje wihovu nau~nu vrednost, ali je tu ~iwenicu potrebno utvrditi da bi se shvatio kqu~ za tuma~ewe wegovog dela.

Za boqe razumevawe Mila{evog spisateqskog rada i dubqeg poznavawa istorijske pro{losti Srba u Dalmaciji od velikog zna~aja je, sumwe nema, Mila{eva autobiografija. Ovaj spis je prvo ~uvan u krugu Mila{eve uè porodice, a zatim u Arhivu Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu, gde se i sada nalazi.4 U woj je Mila{ posebnu pa`wu posvetio onom razdobqu svoga ìvota koje se smatra kqu~nim za razumevawe poloàja srpskog naroda u Dalmaciji u drugoj polovini XIX veka do prvog svetskog rata. Wegovo stvarala{tvo je donekle odraz stremqewa dalmatinskih Srba toga vremena, {to se u autobiografiji lako uo~ava. O svom poslu istori~ara Mila{ malo govori u svojoj autobiografiji, ali se kroz ~itavu autobiografiju ose}a uticaj upravo tog wegovog rada.

@ele}i da mu autobiografija bude {to potpunija, Mila{ je stalno dopuwavao, tako da ona na momente dobija i memoarski karakter. On je u vi{e navrata govorio o istim doga|ajima, pa je to naj~e{}e ponavqawe onoga {to je ve} re~eno. Me|utim, u svakom ponovnom kazivawu ima pone{to {to nije kazao u prethodnom. S druge strane, pak, prise}aju}i se novih detaqa, on je izostavqao neka mesta iz prethodnog teksta. Na taj na~in, pored osnovnog autobiografskog teksta, Mila{ je napisao i pet priloga za upotpuwavawe autobiografije. O~igledno je da je autor imao nameru da napi{e celoviti tekst autobiografije, ali ga je u tome smrt spre~ila.

Pripremaju}i autobiografiju Nikodima Mila{a za {tampu, osnovni autobiografski tekst upotpunio sam autorovim prilozima autobiografiji, s tim {to je tekst priloga stavqen u zagrade, a u napomenama nazna~eno iz kog priloga je tekst uzet. Na taj na~in se do{lo do potpunijeg teksta autobiografije. Tekst je pripremqen prema originalu, bez pravopisnih intervencija.

Objavqivawem Mila{eve autobiografije dobija se zna~ajan izvor za istoriju Srba u Dalmaciji u XIX i po~etkom XX veka. Osim toga, autobiografija }e biti od velike koristi svim istraìva~ima koji budu prou~avali sveukupni rad Nikodima Mila{a. Do sada je u na{oj istoriografiji o wemu pisano uglavnom kao crkvenom velikodostojniku,5 a 4 Arhiv Srpske akademije nauka i umetnosti u Beogradu, Zaostav{tina Nikodima Mila{a. 5 Simeon Stankovi}, dr Nikodim Mila{, episkop dalmatinsko-istrijski, Bogoslovqe 5, Beograd 1930, 259-

3

sasvim zanemarqivo kao kanonisti, istori~aru i organizatoru srpskog {kolstva u Dalmaciji i Beogradu. O jednom delu Mila{evog spisateqskog rada prikazana je i odbrawena doktorska disertacija na Papskom orijentalnom institutu u Rimu 26. VI 1942. godine.6

Nikodim Mila{ je umro 20. marta 1915. godine u Dubrovniku, kao penzionisani episkop. Sahrawen je bio na dubrova~kom grobqu. Starawem najvi{ih dràvnih i i crkvenih foruma wegovi posmrtni ostaci su preneseni iz Dubrovnika u [ibenik i sahraweni u spomen grobnici na Uspenskom grobqu 5. X 1930. godine.7

271. Vaso Ivo{evi}, dr Nikodim Mila{ episkop dalmatinski, u kwizi: Almanah. Srbi i pravoslavqe u Dalmaciji i Dubrovniku, Zagreb 1971, 35-37; Du{an Ka{i}, Svetli grobovi pravoslavnih [iben~ana, [ibenik 1975, 18-23. 6 Mari} Georgius, Doctrina Nicodemi Mila{ de Primatu Romani Pontificis. Ova disertacija nije {tampana.

7 Arhiv SANU, Zaostav{tina Nikodima Mila{a; Politika od 31. oktobra 1927. i 5, 7. i 10. oktobra 1930; Vreme od 4. oktobra 1930; [ibenske Novosti od 4. oktobra 1930; Jugoslovenski Glasnik od 4. oktobra 1930; Splitsko Novo Doba od 4. i 5. oktobra 1930; Zagreba~ke Novosti od 7. oktobra 1930.

4

AUTOBIOGRAFIJA NIKODIMA MILA[A

Danas, 4. (17) aprila 1905, navr{io sam 60 godina ìvota. Tijelom sam slab, i dugo mi ne preostaje ìvjeti. Doìvio sam svega i sva~ega u ìvotu: malo prijatnoga, a neprijatnoga i premnogo. Kriva je tome moja narav, jer sam mnogo osjetqiv, i jer se za sva{to i za najsitniju stvar odmah uznemirim i naqutim, i tu qutwu prikrivam u sebi, pa to mi tro{i ìvot. A najvi{e mi je te qutwe prouzrokovala zavist qudi, koja me je po~ela pratiti jo{ od |a~kog mog vremena, i nije prestala ni danas. Za zavist kazao je jo{ mudri Salomun, da je nemogu}e odoqeti joj. Istinu ovih rije~i ja sam najboqe ispitao na sebi. Poku{avao sam na sve mogu}e na~ine, da zadobrim svoje zavisnike, i da im pokaèm, da sve {to sam ~inio u javnosti ~inio sam u namjeri da ne{to dobra u~inim svojem narodu i crkvi; ali to nije ni{ta pomoglo, i kad sam tu skoro pro~itao jedan êrningov epigram: ,,Du kannst dir

jeden Feind versohnen und verbinden, nur bei der Neider wirst du niemals Gnade

finden”, vidio sam i razumio sam na sebi, da je to sveta istina, i da mi je uzaludno bilo, kao {to je i danas, sve {to sam ~inio da se od zavisnika oslobodim. Pa koliko me ta qudska zavist, toliko isto me uznemiravalo to, {to za dobro koje sam svojim zavisnicima ~inio, da im pokaèm kako su prema meni nepravi, uvijek sam neblagodarnost ispitivao i jo{ ve}u zavist prema sebi izazivao. A ovo me je sve vi{e osjetqivim, pa i razdra`qivijim ~inilo, i naravno bilo uzorkom da sam ovako fizi~ki oslabio. Malo mi je vremena jo{ ìvjeti. To ja svaki dan vi{e osje}am. Zavist qudi }e me, mislim, pratiti i poslije smrti, i zavisnici moji gledati da mi i uspomenu satru. A ovo ho}u da predupredim, i da na ovim listovima zabiqeìm glavnije iz moga ìvota. [ta se na|e kogod poslije moje smrti, da me po ovim biqe{kama prikaè potomstvu, da nijesam bio onakav, kakvim me moji nekada{wi i sada{wi zavisnici prikazivahu i prikazuju svijetu.8 8 Osnovni tekst autobiografije, 1-2; Up. Prilog III, 1-4. ,,70-a mi je godina. Kaù u na{im stranama, da obi~no toliko traje zemaqski ìvot ~ovjeka, pa sam sada pomislio, prije nego {to umrem, da bacim pogled na moj ìvot za sve te godine moga ìvota. Pisao sam mnogo, i {tono kaù, o svemu i sva~emu, i posvetio sam tome godina i godina, pa ~ini mi se da je pravo, da posvetim ne{to vremena i svojoj li~nosti. A ovo smatram da moram u~initi, jer su mnogi drugi o meni pisali, pa i ~itave kwige o meni izdavali. Premda tijelom nisam jak, kao {to uop}e u ovim godinama ne moè ~ovjek da to bude, ali se osje}am ipak zdrav i nije mi pero u ruci te{ko. A i miran sam, jer sam, budi hvala velikome Bogu, oslobodio se od nevoqnih pravoslavnih Dalmatinaca, mojih zlosretnih zemqaka. Buran je bio sav moj dosada{wi ìvot, osobito druga polovina wegova. Doìvio sam svega i sva~ega: malo prijatnoga, a neprijatnoga i premnogo. Uzrok je ovome moja ìva narav, koja ~ini da o sva~emu mislim i goni me uvijek da radim perom i da ga upotrebqujem za svaku va`niju pojavu u oblasti mojih znawa, a vrlo ~esto i da sam pokre}em razna pitawa. Ovo sam po~eo, ~im sam stupio u javnu slu`bu, a to produàvam jo{ i danas, pa vaqda i do dana smrti moje. Ali ovo je u~inilo, i da se javna {tampa po~ela baviti o meni, od dana kad sam prvi put, kao mladi profesor na{tampao jedan ~lanak o prilikama pravoslavne crkve na dalmatinskom Primorju, pa evo i do dana{wega dana. Ustali su protivu mene najprije inovjerci u svojoj {tampi. To mi nije bilo protivno, jer sam razumio, da se ozbiqno u javnosti prima moja rije~, naprotiv, to me osokolilo na daqi rad u zapo~etom pravcu. Sa inovjercima dosta sam posla imao i dosta o{tre polemike, ali moram priznati, nikada se, govore}i uop}e, oni nijesu udaqavali od predmeta, koji se raspravqao, niti su ikada upotrebili kakvu ru`nu rije~ o mojoj li~nosti, ili izbacili kakvu klevetu. Prije 35 godina izdao sam jednu kwigu o Kirilu i Metodiju protiv rimokatoli~ke propagande, ali

5

(Pokojni moj djed Stevan, ratar u selu na vrelu rijeke Cetine, pri~ao mi je, da su Mila{i doselili iz Duvna, mjesta u duvawskoj nahiji mostarskog vezirluka, i da su se nastanili kod vrela Cetine, blizu dana{we Vrlike u sjevernoj Dalmaciji, i da je od toga doba pro{lo okolo 200 godina. Kazivao je, da je, po pri~awu starih, Mila{evo pleme bilo veliko u Duvnu i sastavqalo vi{e porodica, od kojih da je mnogo preselio u Dalmaciju u pomenuto selo neki knez Nikola Mila{ (Mila{evi}) i tu ih nastanio.

Pri~awe ovo moga djeda Stevana, koje je bilo dosta suho i neodre|eno, ja sam htio koliko mogu da rasvijetlim, i zato sam razgledao stari arhiv dana{weg Namjesni{tva dalmatinskog u Zadru. Tu sam na{ao nekoliko zvani~nih isprava o Mila{ima iz posledwih godina XVII vijeka i iz XVIII vijeka. Najstarija isprava nosi datum 3. oktobra 1693. godine, i po tome podudaralo bi se vrijeme kad su Mila{i preselili se u Dalmaciju sa onim kazivawem mog pokojnog djeda. Od 1687. godine gotovo sva sjeverna Dalmacija od rijeke Zrmawe i do rijeke Cetine oslobo|ena je bila od Turaka i pre{la je pod vlast Mleta~ke Republike. Od toga doba po~eli su prelaziti iz pograni~nih turskih tada{wih oblasti (Bosne i Hercegovine) mnoge srpske porodice u Dalmaciju, a pod za{titu Mleta~ke Republike. Tako je bilo i sa Mila{evim plemenom. Prvi spomen o Mila{ima nalazi se u jednoj ispravi od 3. oktobra 1693. godine dalmatinskog proveditora Danila Dolfina, koji ustupa aramba{i Nikoli Mila{u neke zemqe u selima Bucala (Bukala) i Covacevzi (Kova~evci) pri vrelu Cetine, da ih moè naseliti sa porodicama svoga plemena. Ovo

nijesam ~uo od rimokatoli~kih pisaca ni jednu neuqudnu rije~ o mojoj li~nosti radi one moje kwige. Tako je bilo i poslije. Pro{le godine (1914.) ja sam izdao jednu kwigu o pravoslavnoj crkvi u Stonu, i tu sam osudio rad rimokatoli~kog sve{tenstva protivu nekada{wih pravoslavnih u onome predjelu. To je isto bilo i preklani, kad sam u jednoj svojoj kwizi osudio rimsku propagandu, koja svojata rimokatoli~koj crkvi sv. Vasilija ostro{kog. Ovo biqeìm ovdje u ime pravde, a {to sluì na ~ast obrazovawu inovjernih pisaca, bar onih, koji su o meni i o mojim raznim publikacijama pisali do dana{wega dana. Od 80-tih godina pro{loga vijeka ustado{e protivu mene i moji jednovjerci i jednoplemenici. Ovo je po~elo tada, kad sam ja postao doktor bogoslovije. U srpskom sve{tenstvu nije bilo dotle nikoga, koji bi taj nau~ni titul imao, i meni se ~inilo, da to moè sluìti samo na ~ast tome sve{tenstvu i uop}e Srbima. Ali dogodilo se obratno. Javila se zavist, koja je osobito karakteristi~na kod Srba: kao za{to da se neko isti~e pred drugima, i kao za{to taj neko da iznad drugih sti~e glasa u {irem svijetu. Ta zavist naspram mene, koja se tada pokazala kod pravoslavnih Srba, i posebno kod pravoslavnih Dalmatinaca, mojih zemqaka, potencirala se poslije u onoj mjeri, u kojoj sam ja vi{e nau~nih titula dobivao i vi{e glasa u Jevropi sticao. Ovo mi nije bilo milo, znaju}i, da toj zavisti ne mogu odoqeti, i sje}aju}i se êrnigova epigrama, koji mi kaziva{e: ,, ,,Du kannst dir jeden Feind versohnen und verbinden, nur bei der Neider wirst du

niemals Gnade finden”. Protivnosti, koje sam, uslijed one zavisti, morao da ispitam bile su uzrok, da sam doìvio mnoge neprijatnosti. Moglo je toga mawe biti, da sam ja blaè naravi i u borbi popustqiv: ali sam mnogo ponosit, da ne kaèm gord, kad znam da imam pravo, i narav mi moja nije nikada dopustila, da se ikome poklonim, ili u ~emu popustim. A ovo je u~inilo, da mi je, po~iwu}i od onih godina, ìvot zbiqa buran bio i pun svakovrsnih doìvqaja. Ove moje doìvqaje sada }u ovdje da pribiqeìm. Posluì}e to mnogima na pouku, a posluì}e i za istoriju. Bile bi ove biqe{ke potpunije i iscrpnije, da imam kod sebe sva razna pisma i moje promemorije iz moga ìvota, osobito posqedwih godina, ali ve}i dio toga sekvestrovala mi je pro{le godine austrijska policija. Sa~uvalo mi se i tako dosta hartija i pisama, do kojih policija nije mogla da do|e, pa po tim hartijama i pismima, i po onome, {to je o meni na raznim jezicima i u razna vremena {tampa kazala, a dosta i po svome pam}ewu, nadam se, da }e ipak ove moje biqe{ke ispasti dosta potpune.”

6

potvr|uje 9. avgusta 1697. proveditor Alvize Mo}enigo. Sedamnaest godina poslije do|o{e iz Duvna nekolike porodice u pomenuta sela pri vrelu Cetine pod vodstvom Boè Mila{a, i tim porodicama ustupa 19. februara 1714. proveditor An|elo Emo nove zemqe pored pre|a{wih. Sve~ana potvrda u uìvawu svih zemaqa, koje su dobili knez (il conte) Nikola Mila{ i poslije Boò Mila{ 1. jula 1721. proveditor Marko Antonio Dijedo. Potvrdu istih zemaqa pri vrelu nalazimo zatijem 4. juna 1792. godine u dekretu proveditora An|ela Dijeda na ime Petra Mila{a (i \ure Bari{i}a), i tu se izrikom spomiwe da su prvobitno one zemqe ustupqene bile knezu Nikoli Mila{u, koji je sa mnogim porodicama pre{ao iz Duvna, otomanske dràve pod vlast republike. Potomak toga Nikole Mila{a u naseobini pri vrelu rijeke Cetine, bio je i moj pok. djed Stevan, ili otac moga oca, koji se rodio u istome mjestu i zvao se Trivun, a rodio se 1816. godine. Do svoje 12. godine ìvio je moj otac Trivun u svome selu kao prosto seqa~ko dijete bez {kolovawa. Tada ga je uzela sebi u [ibenik tetka mu Jelena, koja je bila tu udata za Nikolu Para{}evu, porijeklom iz Krfa. Bio je ovaj Para{}eva trgova~ki sansal, imu}an ~ovjek sa prili~nim italijanskim obrazovawem i vanredno pobo`ni pravoslavni hri{}anin. Znao je dobro gr~ki, jer mu je to bio materwi jezik, i svako ve~er za preko jednoga sata ~itao je molitve iz jednog gr~kog molitvenika pred sv. ikonama. Osobitu pobo`nost imao je prema sv. Spiridonu, pokrovitequ wegovog rodnog mjesta, i prema sv. Nikoli, wegovom pokrovitequ. Od wega sam i ja, kao nejako dijete, nau~io je qubiti pravoslavnu vjeru, i do smrti svoje bio joj je slije, kao stariji ~ovjek i vladika, naro~ito sam putovao u Bari, da se poklonim i cijelivam mo{ti sv. Nikole. Od istoga toga moga poludjeda nau~io sam da vanredno qubim i po{tujem pravoslavnu vjeru i pravoslavne crkvene obrede. Moja polubaba Jelena bila je tako|e vrlo pobo`na hri{}anka, a bila je i vrlo mudra doma}ica. Svoje djece ro|ene nijesu ovo dvoje imali, i zato su uzeli sebi moga oca Trivuna. Prve po~etne {kole izu~io je moj otac u [ibeniku, naravno na italijanskom jeziku, jer o kakvim slavenskim {kolama tada nije bilo ni spomena nigdje u Dalmaciji. Poslije tih {kola dali su mog oca u trgovinu. Bio je vrlo bistar i ponesen za nauku, tako da se poslije uvijek àlio, {to nije mogao produìti {kolovawe. Od tetka nau~io po{tovati na osobiti na~in ova dva svetiteqa, i poodan toliko, da je radi we imao poslije dva puta da postrada, brane}i je javno protivu rimokatolika u [ibeniku, koji su bili fanatici i bezobzirni napada~i na{e vjere, i to 1854. kad su rimokatolici napadali na pravoslavne [iben~ane prilikom progla{ewa novog latinskog dogmata o neporo~nom za~e}u Bogorodice, i poslije 1868, kad su napali pravoslavne, {to su zvonili na slu`bu u crkvi u rimokatoli~ki veliki petak.)9

(Otac mi je bio Srbin pravoslavne vjere.)10 (@ive}i u [ibeniku, moj je otac upoznao jednu rimokatoli~ku djevojku,

9 Prilog II, 1-3. 10

Prilog IV, 1.

7

porijeklom Italijanku, ~iji su roditeqi doselili iz Udine u [ibenik. Zvala se ta djevojka Marija, i bila je k}i Fran}eska i Tadije Valmazoni (Valmassoni). S ovom se djevojkom htio moj otac da vjen~a. Ali bila su tada (1843. i 1844.) takva vremena da o prelazu jedne rimokatolikiwe u pravoslavnu vjeru nije se moglo ni misliti, a moj otac htio je svakako da ta djevojka (moja mati) primi tu vjeru, da bi je vjen~ao. Ona je voqna bila to da u~ini, ali s jedne strane latinski popovi, a s druge politi~ka vlast, stavqale su sve mogu}e smetwe, i vjen~awe te{ko se moglo obaviti. Poslije svakojakih mu~ewa, na posqetku prvih dana februara 1844. vjen~a{e se.

Pre{av{i u strogo pravoslavnu ku}u, moja mater naskoro postane takva pravoslavna, da je boqa bila od mnogih, koje su se u toj vjeri rodile, i takva je ostala uvijek do same smrti svoje u 84. godini ìvota.)11

Po narodnosti mater mi je bila Italijanka, i tek malo je znala srpski govoriti, tako da prvu rije~ koju sam ja kao dijete proslovio, bila je na italijanskom jeziku, i na tom sam jeziku sam sa svojom materom govorio sve do smrti wene (u decembru 1902. godine.)12

(Vrlo siroma{ni su bili roditeqi moji: otac se bavio sitnom trgovinom u jednom du}an~i}u u [ibeniku, a mati mi je bila kroja~ica ènskog odijela.)13

(Na dan sv. Josifa pjesmopisca 4. (16.) aprila 1845. godine ja sam se rodio u [ibeniku. Krstio me je protojerej Todor [u{i}, kum kr{teni {ibeni~ki posjednik Jakov Simi}, a svjedok pri kr{tewu trgovac Simo Vu~kovi}.

Prvih {est godina bio sam u ku}i poludjeda mi Para{}eve i polubabe mi Jelene, u kojoj su ku}i stanovali i moji roditeqi. Djed i baba pazili su me vanredno i wegovali, tako da se i danas u starosti sje}am toga sa dubokom zahvalno{}u.)14

(Bio sam vrlo slabog fizi~kog sastava, i ~esto sam poboqevao. Wegovali su me u ku}i, te sam uslijed te wege i ostao u ìvotu. Najvi{e se o meni tada bavila baba mi Jelena, jer mati je morala neprestano da radi, da bi zadobila za ìvqewe, isto tako i otac mi, koji je morao da je uvijek u du}anu da bi {to zaradio.)15 (Pored vanredne fizi~ke wege, nastojali su da odgaje u meni duh pobo`nosti i qubavi k crkvi. Ovo isto ~inili su i moji roditeqi. Umre mi tada (1851.) dobri moj polu-djed Nikola Para{}eva. Sje}am se i danas kako sam àlio tu smrt. @ivjeli smo u familiji dosta dobro, jer mi je otac imao lijepu trgova~ku radwu, a trajale su jo{ i pri{te pokojnog mi poludjeda. Ali poslije smrti wegove po~elo se ve} slabije ìvjeti. Trgova~ka radwa o~eva propala je, i on se morao predati koàrskom zanatu, isto i moja mater morala je da preduzme zanat ènskog odijela, te se po~elo bilo dosta siroma{ki ìvjeti u porodici, i takav siroma{ki ìvot trajao je poslije

11 Prilog II, 3-4. 12 Osnovni tekst, 2. 13 Prilog IV, 1. 14 Prilog II, 4. 15 Prilog IV, 1.

8

neprestano. Ja sam ga ispitao kroz sve vrijeme moga {kolovawa.

Po~etkom 1851-52. {kolske godine dado{e me roditeqi u elementarnu {kolu u [ibeniku. Bila je to ~etverorazredna {kola na italijanskom jeziku u franci{kanskom manastiru. Upraviteq ove {kole bio je tada stariji jedan fratar, Pinica, koji me je mnogo volio, jer sam bio dobar i marqiv |ak, i ~esto me je darivao raznim stvar~icama i kwiìcama.

Kad sam svr{io tu {kolu, stupio sam u novembru 1856. u privatnu gimnaziju, koja je bila u dominikanskom manastiru u [ibeniku. Profesori su bili svi dominikanci, koji su u~ili u raznim sve{teni~kim licejima u Italiji i koji kao takvi nijesu bili abimtirani za predavawe u austrijskim dràvnim gimnazijama, te prema tome i ova {ibeni~ka gimnazija, nià ~etverorazredna, nije imala pravo javnosti, i smatrala se konfesionalno-rimokatoli~kom.)16

Profesori u toj privatnoj {ibeni~koj gimnaziji bili su sve fratri dominikanci, dobri i marqivi u~iteqi, tako da sam mogao vrlo dobro uspijevati, osobito u latinskom jeziku.17

(Bio sam uvijek prvi |ak. Na godi{wim ispitima predsjedavao je rimokatoli~ki episkop Petar Mopa (Maupas), i po{to sam ja na tim ispitima uvijek izvrsno odgovarao, svaki put bi me taj episkop darivao sa raznim kwigama, ve}inom rimokatoli~kim molitvenicima. Poslije jednog godi{weg ispita, ~ini mi se tre}eg razreda, isti se episkop izrazio pred profesorima o meni: „peccato che questo ragazzo e greco”)18 (Ovo sam poslije, kao zadarski vladika, na prvoj mojoj posjeti, {to sam u~inio istom biskupu, koji je tada ve} bio zadarski arcibiskup, i napomenuo mu, i on mi re~e da se toga dobro sje}a.

Kao svr{eni |ak drugog razreda gimnazije, govorio sam pri otvarawu srpske zakladne Bovanove {kole u [ibeniku na proslavi besjedu, koju mi je sastavio tada{wi arhimandrit Gerasim Petranovi}. Ta~no sam izgovorio tu besjedu, ali sa italijanskim naglaskom, jer nijesam znao dobro srpski. Ovo mi je opazio i arhimandrit i u~iteq {kole, i sje}am se da su me za ovo ukorili. U ovoj sam Bovanovoj {koli poslije, kao gimnazijalac, slu{ao nauku vjere, koju je toboè predavao tada{wi {ibeni~ki pravoslavii paroh Jovan [u{i}. Za toga popa ovo je bio dosadan posao, i sje}am se, da sam tada slu{ao od istoga vi{e grdwe na tu {kolu, nego {to sam nau~io i{ta iz nauke vjere od wega.)19

Kad sam svr{io ~etvrti razred gimnazije u [ibeniku, otac odlu~i da moram produìti {kolovawe na kakvoj dràvnoj gimnaziji.20

(Da bi mogao produìti {kolovawe u kakvoj javnoj velikoj gimnaziji, trebalo je da prikaèm atestat jedne javne gimnazije da sam svr{io prva 16 Prilog II, 4-5. 17 Osnovni tekst, 3. 18 Prilog II, 5. ,,[teta {to je ovaj de~ki} pravoslavni.” 19 Prilog III, 8-9. 20 Osnovni tekst, 3.

9

~etiri gimnazijska razreda. Takav atestat od one privatne {ibeni~ke gimnazije nije vrijedio, nego sam morao podvrgnuti se ispitu pri nekoj javnoj gimnaziji. Nastavna osnova u {ibeni~koj gimnaziji bila je razli~na od one u dràvnim gimnazijama, a jednaka osnovi u jezuitskoj gimnaziji u Dubrovniku, koja je imala pravo javnosti. Radi toga po{ao sam u Dubrovnik, da pri onoj gimnaziji poloìm ispit iz ~etvrtog gimnazijskog razreda, kako bi mogao stupiti u peti. Taj sam ispit poloìo sa odlikom u svim predmetima. Sutradan kad sam do{ao u gimnaziju za atestat, upraviteq mi re~e sa osmjehom na licu, da su profesori, jezuiti, u konferenciji na{li prema mojim odgovorima na ispitu, da sam ja sposoban da odmah stupim u {esti razred gimnazije, i tada mi preda formalni atestat svr{enog petog gimnazijskog razreda, preporu~uju}i mi, da tako ustrajem i daqe u u~ewu.)21

(Bi}u vaqda bio dobar |ak, pa zato me tako dubrova~ki jezuiti profesori odlikova{e, a moè biti da su tako postupili, jer me osobitim pismom preporu~io jezuitima {ibeni~ki riomkatoli~ki episkop Mopa. Kako bilo, ja sam tada dobio jednu godinu gimnazije bez truda osobitoga.)22

(Zahvalio sam mu, presretan {to sam bez truda dobio j ednu godinu gimnazije. Ovo je bilo u jesen 1860. godine.)23

(Kao {to se vidi, prvih osam godina svoga {kolovawa ja sam proveo sve kod rimokatoli~kih sve{tenika: franci{kanaca, dominikanaca i jezuita. Svi ti bili su svagda dobri i pa`qivi prema meni, staraju}i se da ~im vi{e znawa dobijem u wihovim {kolama. O mojoj vjeri nije mi nikada ni jedan ni rije~i proslovio, niti spomenuo, da bi wihova vjera bila boqa od moje. Mo`da su mislili da }e me takvim svojim postupawem lak{e k sebi privezati, te su me radi toga ~esto darivali sa raznim latinskim ikonicama i molitvenicima; ali, ponavqam, nikada ni rije~i nijesam ~uo od wih protivu pravoslavne vjere. Ove {kole, osobito gimnazija, uputile su me u sistematsko u~ewe, kojega sam se poslije uvijek drào, te sam mo`da radi ovoga i bio poslije uvijek dobar |ak. Odgojile su me te {kole u strogo italijanskom duhu, tako da ja tada nijesam ni pojma imao o kakvoj slovenskoj narodnosti, a najmawe o srpskoj. Slabo sam znao i govoriti srpski, ili kao {to se tada govorilo „in illirico”, jer u {kolama nijesam nikada slu{ao go-voriti taj jezik, a u mojoj ku}i govorilo se samo italijanski, jer moja mater, kao ro|ena italijanka, samo je taj jezik upotrebqavala sa svima u ku}i. Ovo sve u~inilo je, da sam volio italijanski jezik i italijansku kwièvnost, kao {to je volim jo{ i danas. Iz nauke pravoslavne vjere za svih tih osam godina ja nijesam nau~no ni{ta. Znao sam samo dosta pravoslavnih molitava, kojima su me nau~ili moja baba i moj otac i mnogo sam volio crkvene slu`be, i to je bilo sve. Za pravoslavni katihizis ja nijesam znao ni da postoji. 21 Prilog III, 9. 22 Prilog II, 6. 23 Prilog II, 9; Up. Osnovni tekst, 4. ,,Do{av{i u Zadar, tada{wi pravoslavni gimnazijski katihet, jerej Nikola Vujinovi}, kad je vidio moj atestat ~etvrtog gimnaz. razreda da je odli~an sa pohvalom, kaè mi da bi se ja imao podvrgnuti ispitu iz petog razreda, i tijem dobiti jednu godinu. Pristanem, izdrìm ispit sa dobrim uspjehom i budem primqen kao u~enik {estog razreda gimn. razreda po~etkom 1860-61.

10

[ibeni~kog pravoslavnog paroha malo se ticalo, da li znadu ili ne znadu pravoslavni katihizis wegovi parohijani. Sa strane ìvqewa mog do pomenute godine ja sam bio zadovoqan. Siroma{na je bila roditeqska mi ku}a, ali zato su moji roditeqi starali se, da meni ne fali ni{ta. Sa pomenutom godinom sve se za mene mijewa, jer od tada, pa za nekoliko godina, ìvqewe mi je bilo mu~no.

Sa onim atestatom petog gimnazijskog razreda trebalo je tada da stupim u kakvu javnu vi{u gimnaziju. Za ovo su trebala nov~ana sredstva, kakvih moji roditeqi nijesu imali. Pritekao mi je u pomo} arhimandrit Gerasim Petranovi}, koji me poznavao kao dobroga |aka, i izradio mi je godi{wu stipendiju od 150 forinti iz Zeli}eve zaklade, pa da produìm gimnaziju u Zadru. Ali sa tolikom svotom nije se moglo ìvjeti u Zadru u privatnoj ku}i, i zato prijateq moga oca, katihet u zadarskoj gimnaziji Nikola Vujinovi} izdjeluje kod tada{weg episkopa zadarskog Stevana Kneèvi}a, da se pomenuta stipendija izdaje upravi zadarske pravoslavne seminarije, i da }u ja za to imati stan i hranu u seminariji.)24

(Pri takvom ure|ewu ja do|em po~etkom 1860-61. {kolske godine u Zadar, nastanim u seminariji i upi{em se u {esti razred zadarske gimnazije sa nastavnim jezikom italijanskim, kao {to je to tada bilo u svima i elementarnim i sredwim {kolama Dalmacije. U gimnaziji, kroz sva tri razreda do kraja gimnazijskog {kolovawa, bio sam dobar |ak. Upraviteq gimnazije bio je, dok sam ja bio u {estom i sedmom razredu, abat Puli}, a kad sam bio u osmom neki Repi}. Profesori su mi bili: Miho Klai}, F. Danilo, Iv. Danilo, pop Iv~evi}, Pagani (Pagani), Tore (Torre), Mur i jo{ drugi, sve qudi vaqani i ozbiqni. Bio mi je profesor gr~kog jezika dubrov~anin pop Kazali, koji me je odlikovao uvijek osobitim blagovoqewem.

Bilo je doba, kad se uva|ao dràvni ustav i kad se prvi put otvorio dalmatinski zemaqski sabor.)25 (Tada se po~ela buditi u Dalmaciji narodna slavenska svijest. U saboru sastavi{e se dvije stranke: slavenska i italijanska. Prva je teìla za sjediwewem sa Hrvatskom, te su je zvali aneksionisti~ka, druga je htjela da Dalmacija ostane samostalna, i zvala se autonomna. Prva je brojila samo nekoliko zastupnika u saboru, dok druga sastavqala je veliku ve}inu. Ova posqedwa stajala je pod za{titom c. k. Vlade, a zastupnici slavenske stranke bili su od iste progawani.)26 (Izme|u gowenih bili su upraviteq gimnazije Puli}, i profesori: Klai}, Fr. Danilo, Iv. Danilo, koji su bili zastupnici u saboru, i koji su bili ili premje{teni iz Dalmacije ili penzionovani.)27 (Izme|u nas u~enika starijih razreda gimnazije stvorile su se dvije stranke, prema onim strankama u saboru. Svi |aci, koji nijesu bili ro|eni Italijanci, bili su na strani progowenih svojih profesora, i me|u tim |acima bio sam i ja. Burne smo ovacije prire|ivali svojim profesorima i u saboru i van sabora, i zato smo

24 Prilog III, 9-11. 25 Prilog II, 7. 26 Prilog III, 11. 27 Prilog II, 7.

11

mi bili dosta ~esto podvrgavani disciplinskim kaznama. Tri sam puta i ja morao da izdrìm takve kazne.)28 (Ja sam u osmom razredu podvrgnut bio zatvoru od nekoliko sati dva puta.)29 (Uzburkana su bila tada uop}e vremena, te se i u gimnaziji nije ba{ osobita pa`wa obra}ala na nauku. Na svaki na~in, ja sam poslije tri godine svr{io gimnaziju i u junu 1863. dobio atestat zrelosti.

Za sve te tri godine ja sam ìvio u seminariji. Koliko sam se sretan i zadovoqan osje}ao sa svojim gimnazijskim drugovima i sa u~enim i obrazovanim mojim profesorima, toliko sam nesretan i nezadovoqan osje}ao se u seminariji. U tom sretnom zavodu nije bilo nikoga, koji me dobrim okom gledao, po~iwu}i od upraviteqa nekog prostog krupskog kalu|era, Sevastijana Luka~evi}a, pa svr{avaju}i na najslabijega |aka. \aci seminarije bili su sve stariji momci, koji su nekada u~ili normalnu {kolu, ili u manastirima nau~ili ~itati i pisati, ve}inom teà~ke ruke i bez ikakvog op}eg obrazovawa, i sada su bili u klirikalnoj {koli, da se za pet godina spreme da budu sve{tenici. Vrlo mlad sam bio uporedo sa tim momcima, i osje}ao sam se u onoj seminariji, kao u tu|em svijetu, ne imaju}i ni s kim da proslovim lijepu rije~. Svi su me gledali kao nekakvoga stranca, koji je tu samo da jede wihov seminarski hleb. Gledali su me sa prezirom, ismijevaju}i moje latinske kwige i moje {kolske zada}e. Stavili su me bili u jednu od najgorih soba, vla`nu i nepatosanu, zajedno sa ~etvoricom najgorih seminarista, koji mi nikada nijesu davali mira. Morao sam da se krijem u razne zakutke, samo da mogu da se spremim za {kolu. Sje}am se, da sam vrlo ~esto plakao od jada, pomi{qaju}i, gdje i s kakvim divqim svijetom moram da ìvim, ali red mi je bio trpjeti, jer mi nije bilo kuda. U najcrwoj su mi uspomeni jo{ i danas one tri godine, {to sam morao da provedem u zadarskoj seminariji.)30 Krajem 1862/3. {k. godine poloìo sam u Zadarskoj gimnaziji ispit zrelosti.31

(Svr{iv{i gimnaziju, vratim se ku}i u [ibenik sa atestatom zrelosti u rukama. Pa kuda }u sad, po~nem misliti. Posqedwe godine u Zadru za~eo sam bio misao, kako bi postao profesor gimnazije, i kao takav predavao istoriju, koju sam nauku bio zavolio. Trebalo je radi toga po}i u kakav univerzitet. Ali roditeqi siroma{ni, a kakvu boqu stipendiju te{ko je bilo dobiti. Okretao sam se na sve strane ali pomo}i ni od kuda.)32

Nagovarali su me da stupim kao pisar u kakvom javnom zvawu. Ali sam se tome opro, jer sam znao da nikakvu karijeru ne}u tim putem u~initi.33

(Kri{om od mene, moj otac stupi u dogovarawe sa katihetom Vujinovi}em. Jednog dana kaè mi otac, da bi ja morao, kad nemam kuda, da po|em u karlova~ku bogosloviju, da }e mi se zadràti ona Zeli}eva

28 Prilog III, 12. 29 Prilog II, 7. 30 Prilog III, 12-13. 31 Osnovni tekst, 5. 32 Prilog III, 13. 33 Osnovni tekst, 5.

12

stipendija i da }u u Karlovcima dobiti mjesto u Stratimirovi}evom blagodjejaniju, a o tome svemu da mu je pisao katihet Vujinovi}, koji da me voli, i htio bi da mi pomogne. Na bogosloviju, i potome na sve{teni~ki ~in, u koji bi morao poslije bogoslovije stupiti, ja nikada nijesam ni pomislio; a klirikalna {kola zadarska i weni oni |aci u~inili su mi bili, Boè mi oprosti, odvratnom bogosloviju. ûv{i sada ovo, {to mi nu|aju, pomislim, {ta }u ja nau~iti u toj karlova~koj bogosloviji, koja mi se predstavqala jednakom zadarskoj, a pomislim i to, da bi sada morao opet produìti za tri godine onakav nevoqeni ìvot, kakvog sam se tek oslobodio, i na}i se sa karlova~kim blagodjejancima onako, kako sam se nalazio sa zadarskim seminaristima, a o àlosnoj hrani u Stratimirovi}evom blagodjejaniju dosta sam ve} ~uo bio govoriti. Pri tome, niko nije znao dotle da u meni uzbudi neku naklonost k sve{teni~kom ~inu. Na{ao sam se u nevoqi {ta da ~inim. Dugo sam se kolebao. Me|utijem nastupio je ve} bio i po~etak nove {kolske godine, i ja jo{ nijesam bio na{ao nikakva izlaza iz, trudnog mog poloàja. Na posletku stegnem srce, i protivu svoje voqe po|em u Karlovce.

Do{ao sam u Karlovce, kad je ve} po~ela bila 1863-64. {kolska godina. Episkop Kneèvi} bio me je preporu~io patrijarhu Samuilu Ma{irevi}u, i ovaj, kad sam mu se predstavio, vrlo me je qubazno primio i obe}ao mi svoju za{titu, samo {to je na tom obe}awu poslije sve i ostalo. U prvo vrijeme nijesam se mogao nikako sna}i u toj u svemu tu|inskoj za mene varo{i, sa mojim italijanskim obrazovaniem i zapadnom kulturom. Kad sam poslije upoznao izbliè Karlovce i wegov ìvot, vidio sam, da je to ne{to sasvijem drugo od onoga, kako su mi tu varo{ prikazivali episkop Kneèvi} i katihet Vujinovi}, prije no {to }u krenuti iz Zadra. Karlovci, taj ogla{eni srpski Sion, bili su sve, samo ne Sion. O kakvom crkovwe{tvu nema tu ni traga. Patrijar{eski dvor sa patrijarhom i pridvornim kalu|erima nali~io je vi{e na dvor kakvog bogatog ma|arskog spahije sa svjetskom rasko{i i uìvawem, nego li na sve{teno neko sredi{te. Tu je ~ovjek mogao na}i sve, samo ne ono {to bi ga moglo religijozno hraniti i pobo`no raspoloìti.

U bogosloviji na{ao sam za mene sasvijem novi svijet. Drugovi su mi bili uop}e biv{i lo{i |aci ma}arskih ili hrvatskih gimnazija, koji su se sklonili u bogosloviju, ili {to nijesu mogli uspjeti u drugim zavodima, ili koji su reflektovali na bogate parohije. O ozbiqnom u~ewu bogoslovskih nauka i o spremawu za sve{teni~ki ~in, niko nije ni mislio. Nau~an skromno i umjereno ìvjeti, na{ao sam se me|u drugovima, koji su znali sve, samo nijesu znali {ta je skromnost i umjerenost. Pijan~ewe i no}no lumpovawe, to je bilo glavno zanimawe karlova~kih bogoslova. Crkva i crkveno bogosluèwe bilo je za wih predmet {ale i sprdwe, i sje}am se da sam se zgraào, kad sam gledao neke bogoslove, kako parodiraju razne sve{tene pjesme i u kakvo ruglo pretvaraju metanije uz post. Ja sam zami{qao ozbiqnu bogoslovsku {kolu, a na{ao sam u Karlovcima samo parodiju te {kole. I prosta zadarska klirikalna {kola bila je ozbiqnija od karlova~ke bogoslovije. Profesori su bili pridvorni kalu|eri, kandidati za

13

episkopske stolice, ali ni jedan, da bi se spremio bio specijalno za profesora bogoslovije i za neku odre|enu trupu bogoslovskih predmeta. Bili su profesori za nevoqu, bez nov~ane nagrade, i vr{ili su profesorsku du`nost, jer je to propisivala dvorska uredba. Na satovima tobo`wih wihovih predavawa ja nijesam nikada ~uo ni jednu rije~ kakvog tuma~ewa. Do{li bi u razred, i jedan bi |ak pro~itao iz jedne rukopisne kwige jedan odlomak doti~ne nauke, koji se morao za slijede}i sat nabubati na pamet, zatijem je neki }ak, koga bi profesor prozvao, izgovorio na pamet ono {to je na pre|a{wem satu bilo pro~itano, i tijem bi svr{avalo predavawe. Redovno je taj sat predavawa trajao 15 do 20 minuta. Dok sam ja bio u toj bogosloviji, profesori su bili: Georgije Vojnovi}, potowi episkop temi{varski, Teofan @ivkovi}, potowi episkop gorwokarlova~ki, German An|eli}, potowi patrijarh srpski, i Ilarijon Ruvarac, tada patrijar{eski arhi|akon,)34 neki duè, neki kra}e vremena. Upraviteq bogoslovije bio je patrijarh Samuilo Ma{irevi}. O {kolskim ferijama, po{to nijesam imao ~im da put platim, bivao sam u manastirima, i to jedne godine u man. Gergeteku, a druge godine u man. Hopovu. U man. Gergeteku bio je tada neki jeromonah Nikodim Mrzi}. Nikakvog se drugog jeromonaha ne sje}am iz onoga doba; a ovoga sam sjetio se poslije, kad sam postao vladika, i kad sam doznao da u Baqcima, pri onoma{woj unijatskoj crkvi, sluì kao unijatski sve{tenik ovaj isti Nikodim Mrzi}, nekada{wi pravoslavni fru{kogorski kalu|er. Kada se ovaj kalu|er pounijatio, i kako je dopao u Baqke, nijesam mogao nikada doznati ta~no.35

(Za bogosloviju ja nijesam imao nikakve voqe ve} pri polasku iz Dalmacije. Stupio sam u karlova~ku bogosloviju od puste nevoqe, jer nijesam imao kuda drugo; a kad sam ve} prvih mjeseci poha|awa te {kole vidio, kako je ona àlosna, kako profesori za wu ni{ta ne mare, niti se staraju da im |aci {to nau~e, i kako su opet uàsno raskala{ni sami |aci i nemarni za nauku, ozlovoqio sam se bio do krajnosti, i bio bi pobjegao iz Karlovaca ma kuda, samo da sam i najmawih sredstava imao. Ali morao sam da trpim, i te{ku sudbu svoju da oplakujem. Pri tome, ìvio sam i hranio se preàlosno. Sa onom malom stipendijom, {to sam primao, morao sam da pla}am stan, da se odijevam i da podmirujem sve druge tro{kove, tako da nijesam imao gotovo nikada ni pare u xepu,)36 a od ku}e jedva da bi dobio svako dva mjeseca pet forinti.37

(U blagodjejaniju hrana je bila uàsna i najne~istija: ono {to je ostajalo i {ta se nije moglo upotrebqavati ni za sluge u patrijar{eskom dvoru i u fru{kogorskim manastirima, to se slalo u Karlovce za nesretne blagodjejance. I to sam morao ja da jedem, ili da skapam od gladi, jer nijesam imao ~im da kupim {to drugo za jelo. Toliko mi je àlosno bilo ìvqewe, da sam ~esto dolazio do de{perata. 34 Prilog III, 13-16. 35 Osnovni tekst, 7. 36 Prilog III, 15-17. 37 Osnovni tekst, 60.

14

U {kolu sam i{ao redovno, ali ne da {to nau~im, nego {to sam morao kao blagodjejanac, jer bi me ina~e bili li{ili i toga. Znao sam da dobro „nabubam” lekciju, koja je bila zadana, ali sam slabu hasnu od te lekcije imao, prvo stoga, {to nijesam dobro razumijevao crkveno-slavenski jezik, na kojem su bile napisane lekcije, i drugo, {to ni jedan profesor nije nikada htio da nam {to rastuma~i. Ali zato, {to sam znao dobro „nabubati” lekcije i izgovoriti je kao papagal, profesori su me dràli za prvoga |aka od prvoga dana, kad sam stupio u tu {kolu, pa dok je nijesam svr{io; a u samoj stvari od bogoslovije ja nijesam znao apsolutno ni{ta, pokraj svega toga {to sam imao „odli~no” u svima predmetima.)38

U Karlovcima proveo sam tri godine (jer je toliko trajao bogoslovski kurs) i dobio sam apsolutoriju u svima predmetima „odli~no”. A mogu po du{i re}i, da kad sam svr{io Karlova~ku bogosloviju, znao sam iz bogoslovskih nauka toliko isto, koliko i kad sam u{ao u tu bogosloviju, dakle ni{ta. Dosqedno tome, nijesam imao ni tada nikakvog odu{evqewa za bogoslovske nauke, kao ni prije, a jo{ mawe sam imao odu{evqewa za sve{teni~ki ~in. A da sam imao kakvog odu{evqewa za ovaj ~in, to bi mi bila Karlova~ka bogoslovija uni{tila, i onaj uàsni indiferentizam prema tome ~inu i vi{eg i nièg klira, i svjetovnog i mona{kog sve{tenstva u Karlovcima i u onim mjestima okolo Karlovaca kroz koja sam prolazio idu}i u gorepomenuta dva fru{kogorska manastira. U Karlovcima sam za tri godine samo vegetirao, i nikada preàliti ne}u {to sam u taman proveo tri lijepe godine ìvota moga.

U avgustu 1866. godine povratim se u Dalmaciju, kao svr{eni bogoslov i dakle tobo`wi kandidat za sve{tenstvo; a bilo mi je tek 21 godina.39 (Zaustavio sam se u Zadru da pohodim episkopa Kneèvi}a i da mu izru~im pozdrav patrijarha Samuila. U razgovoru re~e mi, da sada, kad sam svr{io bogosloviju, gledam da na|em curu i da se oènim, pa da }e me zapopiti i dati mi jednu parohiju,)40 ako se dobro sje}am, ~ini mi se u Otonu, seosku parohiju me}u najslabijima u eparhiji.41

(U dalmatinskoj eparhiji svi tada{wi parohijski sve{tenici bili su svr{eni |aci klirikalne {kole zadarske bez sredwe{kolskog obrazovawa, i kad mi je episkop ponudio neku parohiju, meni se u~inilo to ponièwem za mene, da ja sa lijepim atestatom ispita zrelosti iz gimnazije ne mogu dobiti ni{ta drugo, nego kakvu seosku parohiju, kao najobi~niji |ak klirikalne one {kole. Zahvalim episkopu na wegovoj ponudi, kazav{i mu, da sam ja odve} jo{ mlad za ènidbu i za popovstvo. Oprostim se od episkopa, i po|em ku}i u [ibenik, da mislim o daqoj sudbi svojoj.

U [ibeniku po~nu me nagovarati, da se primim u~iteqstva u zakladnoj Bovanovoj {koli. Ovo sam ja smatrao jo{ ve}im ponièniem za sebe, nego da budem, kao {to mi je nudio episkop Kneèvi}, seoski pop. Ovo me stra{no 38 Prilog III, 16-17. 39 Osnovni tekst, 7-8. 40 Prilog III, 19. 41 Osnovni tekst, 8.

15

ozlovoqi, a i uvrijedi moj ponos, na koji sam uvijek pazio, te me odlu~i, da nastojim sada ostvariti onu misao, koju sam za~eo bio, kad sam svr{io gimnaziju, a to je, da bi po{ao da slu{am filozofiju u jednom univerzitetu i spremio se za profesora gimnazije.)42

O sve{teni~kom ~inu zgraào sam se i da pomislim; toliko me ona ponuda ep. Kneèvi}a ozlovoqila! @ivjela je tada u [ibeniku baba mi po ocu, Jelena Mila{, koja je imala ne{to pri{te|enog novca i koja me je mnogo qubila. Otkrijem joj jedan dan svoje srce, i ona se saàli, te me osokoli da po|em u Be~ u univerzitet i da }e me ona mo}i izdràvati za jedan semestar, samo da gledam dobiti za daqe {kolovawe kakvu stipendiju.43

(Po|em u Zadar da poku{am, ne bi li dobio kakvu dràvnu stipendiju. Nijesam uspio. Sre}a me nanese da se upoznam sa poznatim srpskim kwièvnikom, sudskim vi{im savjetnikom, dr Boìdarom Petranovi}em, koji je htio da ga informi{em o kulturnom ìvotu u Vojvodini. Zavolio me je taj gospodin, i ja mu otkrijem svoje srce i kaèm mu, kako ùdim za univerzitetskom naukom, ali kako ne mogu da dobijem nikakvu stipendiju. Smiluje se na mene taj dobri gospodin, i poslije poduèg razgovora re~e mi, da }e mi on pozajmiti 200 forinti, da mu ih vratim kad budem mogao, pa da tom svotom mogu po}i u Be~ i prehraniti se za neko vrijeme na univerzitetu, ali da moram odmah gledati da dobijem kakvu stipendiju za daqe izdràvawe, a me|utijem da }e me on preporu~iti u Be~u jednom svom poznaniku, be~kom bankaru Haxi-Risti}u. Presretan, poqubim mu iz blagodarnosti blagotvornu ruku, i poslije nekoliko dana ja krenem za Be~.

Stigao sam u Be~ polovinom novembra 1866, i odmah se upi{em na filozofski fakultet, i po~nem sa odu{evqewem i najve}im marom slu{ati odnosna profesorska predavawa. Pote{ko mi je i{lo u po~etku, jer nijesam dobro znao wema~ki jezik, koji je uop}e za Dalmatince tu| jezik, ali nabrzo svladam i tu pote{ko}u.)44 (Preporukom prijateqa dobijem od be~kog ministarstva obe}awe da }e mi se po~etkom godine dati nov~ana pomo}, a poslije redovna stipendija. Me|utijem nabrzo na|em jednu dobru repeticiju kod be~kog bankijera Haxi-Risti}a, te sam mogao dosta prili~no da ìvim. Bio sam tada miran i zadovoqan, i nijesam propustio nikada ni jedan sat profesorskih predavawa. Poslije àlosne karlova~ke bogoslovije, koja me mogla zaglupiti, ~inilo mi se u univerzitetu da sam preporo|en, kad sam slu{ao kako profesori predavaju, i ushi}avao sam se, kako }u mo}i i ja jednom postati dobar profesor gimnazije. Moj udes vaqda je htio da to ne bude tako, kako sam ja tada mislio.)45

O Boì}u iste godine, poslije slu`be Bo`je, koju sam slu{ao u kapeli ruskog poslanstva i koju je sluìo tada{wi ruski prota Mihajil Rajevski, po|em da ~estitam tom proti praznik. Poznavao sam ga od dva ve} mjeseca, jer

42 Prilog III, 9. 43 Osnovni tekst, 8. 44 Prilog III, 19-20. 45 Prilog II, 14.

16

sam ga dva puta posjetio, i bio sam mu, ~ini mi se, mnogo simpati~an, te me pozove na ru~ak za drugi dan Boì}a, dan za mene sudbonosan! Primim sa zahvalno{}u ponudu i sutradan budem na ru~ku kod Rajevskog. Znao je on jo{ od prije, jer sam mu ja pri~ao, da sam svr{io gimnaziju i bogosloviju, a i za{to nijesam htio da se u Dalmaciji zapopim nego sam do{ao u Be~ki univerzitet. Poslije ru~ka po~ne mi on dokazivati, kako bi dobro bilo, kad imam one atestate, da ja po|em u jednu duhovnu akademiju u Rusiji, da tamo usavr{im svoje bogoslovsko znawe (koje je on mislio da je kod mene u osnovi u~vr{}eno), te bi mogao s vremenom postati profesor u novom bogoslovskom zavodu u Zadru, za koji zavod on je znao da je carskim rije{ewem utvr|en, i da se ima otvoriti kroz koju godinu, a za izdràvawe u akademiji da bi mi on izradio od Petrogradskog sinoda stipendiju. Ovo mi je Rajevski sa toliko qubavi i interesa govorio, da sam ja ostao ~isto zbuwen, i nijesam znao {ta da mu u onaj ~as odgovorim. Razumio je on moju zabunu, i re~e mi da do|em opet k wemu na ru~ak na dan nove godine, i tada da mu saop{tim {ta sam odlu~io, i ho}u li da primim wegovu ponudu.

Sutradan na Stevawdan, bio sam na ru~ku kod veletr`ca be~kog Haxi-Risti}a, ~iju sam }er ja korepetirao. Ne znam kako se dogodilo, ili je mo`da prota Rajevski uputio ovoga gospodina, znam samo da za ru~kom on je zapodjenuo razgovor o tome, kako bi dobra stvar bila, da ja po|em na daqe nauke u Rusiju, i kako bi ja povrativ{i se poslije iz Rusije mogao prenijeti me|u pravoslavne u ovoj monarhiji duh pravoslavne bogoslovske nauke, jer da danas kod nas vlada svugdje rimokatoli~ki pravac. Slu{ao sam sve {to taj gospodin govori o toj stvari, ali nijesam mu iskazao {ta ja sam o tome mislim a nijesam mu ni mogao ni{ta re}i, jer je stvar za mene mnogo ozbiqna bila, a do{lo je sve ovo sasvijem iznenada, kad sam ja samo o tome i mislio da ~im vi{e se koristim naukom u Be~kom univerzitetu, kako bi ostvario tada{wi svoj ideal da postanem s vremenom profesor gimnazije.

Pravu sam muku mu~io poslije toga dana i daqih {est dana, jer sam morao na novu godinu odgovoriti proti Rajevskom na to presudno za moj ìvot budu}i pitawe. A ovaj prota kao da je fiksirao bio da me po{aqe svakako u jednu rusku akademiju, jer o tome on je pisao vaqda jo{ prije ep. Kneèvi}u, s kojim je stajao odavna na prijateqskoj nozi. Ovo sam razumio iz jednog pisma, koje sam uo~i nove godine dobio iz Zadra od katihete Nikole Vujnovi}a, u kojem mi pismu ovaj katihet kaè, kako bi èqa ep. Kneèvi}a bila, da po|em u Rusiju radi usavr{avawa u bogoslovskim naukama ja i sin toga katihete Qubomir Vujnovi}, kako bi po povratku iz Rusije odmah mogli obojica postati profeoori u novoorganizovanom bogoslovskom zavodu u Zadru. Pismo ovo postavilo me je sada izme|u Scile i Haribde, i svu no} izme|u stare i nove godine nijesam okom trenuo, misle}i uvijek na {to da se odlu~im. Pred zoru sam zaspao, i kad sam se probudio, sje}am se kao da je sada, odlu~an sam ve} bio, da primim ponudu Rajevskoga. Kad sam poslije litur|ije na novu godinu do{ao k proti da mu ~estitam novu godinu, prva rije~ koju mi je obratio, bila je: nu ho}ete li u Rusiju, pa da mi postanete magistar bogoslovije? Kao pod nekim nadahnu}em odgovorim odlu~no da ho}u, i proto

17

me tada zagrli i izqubi, kao da sam mu ro|eni sin bio. Za ru~kom ve} gotovo se iskqu~ivo govorilo o Rusiji, i posebno o Kijevskoj duhovnoj akademiji, kuda me je proto namjeravao poslati. Ovu moju odluku saop{tim u Zadar katiheti Vujnovi}u, i izjavim mu moje radovawe, {to }u sa wegovim sinom, Qubomirom, zajedno se daqe {kolovati i ako Bog da zajedno zatijem sluìti kao profesori u novoj zadarskoj bogosloviji. Ostao sam poslije toga u Be~u jo{ do Uskrsa 1867, produàvaju}i neprestano poha|ati profesorska predavawa i pitaju}i se naukom, koju sam tu slu{ao, osobito po op}oj istoriji i psihologiji, i pred Uskrs po|em u Dalmaciju, da se dogovorim sa Q. Vujnovi}em kada }emo krenuti na put u Rusiju, jer me|utijem proto Rajevski bio mi je ve} javio, da smo stipendije dobili i da }e nam se te stipendije po~eti izdavati, ~im se upi{emo kao redovni slu{aoci Kijevske akademije.

Kad sam do{ao u Dalmaciju, po|em u Kistawe da se upoznam sa novim svojim drugom Qubomirom Vujnovi}em, koji je tu bio tada u~iteq pu~ke {kole. Ovaj moj novi drug svr{io je bio klirikalnu {kolu u Zadru pre koju godinu, a poslije privatno poloìo ispit zrelosti u Zadarskoj gimnaziji. Mislio je zapopiti se, a me|utim primio je bio u~iteqsko mjesto u Kistawama, dok ne do|e vrijeme da stupi u sve{teni~ki ~in. Kad mu je izra|eno bilo da moè po}i u Rusiju, napustio je naravno misao o stupawu u taj ~in, u koji poslije nikada ni stupio nije. Utana~imo u Kistawama tada nas dvojica, da }emo krenuti iz Dalmacije u julu mjesecu put Rusije; i ja se tada povratim ku}i u [ibenik k roditeqima. Ali od kuda sada novaca za put daleki u Rusiju? Roditeqi ne mogu mi dati ni{ta, jer siroma{ni, a baba mi, Jelena, istro{ila se bila za moje boravqewe u Be~u, te mi je mogla svega sakupiti 50 forinti, a za put je trebalo 150 forinti. Pomognu mi tada {ibeni~ki pravoslavni stanovnici: Sava Om~ikus, Nikola Mileti}, Andrija Jovi} i Petar Kova~evi}. Hvala im, kaèm i sad, jer te{ko bi mogao bio ina~e krenuti na put.46 46 Osnovni tekst, 9-12. Prilog II, 15-17. ,,Na Cvijeti 1867. bio sam na liturgiji u kapeli ruskog imperatorskog poslanstva. Sluìo je liturgiju protojerej Mihail Rajevski, slavenofil najja~ega kova. Poslije liturgije moj gazda Haxi-Risti} predstavi me proti, koji me zajedno sa gazdom pozove na ~aj. Vaqda sam dobar utisak u~inio na protu, jer mi je odmah pokazao svoju neku osobitu simpatiju. Po dugo je sa mnom razgovarao i raspitivao me o Dalmaciji, osobito o trojici iz Dalmacije, arhimandritu Jeroteju Kova~evi}u, o Sinobadu trgovcu zadarskom i o Bilbiji iz Staroga Zadra, kao gostima na etnografskoj izlo`bi u Moskvi, koja je bila te godine. Malo sam mu mogao {ta da kaèm o tim qudima, jer sam ih slabo poznavao; ali zato znam da sam dosta govorio o rimokatoli~kom popu Ivanu Danilu, biv{em mom profesoru u gimnaziji u Zadru, i o politi~koj borbi u Dalmaciji izme|u autonoma{a italijanskih i slavenskih aneksionista sa Hrvatskom. To ga je sve mnogo interesovalo, kao slavenofila, i molio me, da mu do|em ~e{}e na ~aj; a na Uskrs da mu do|em na ru~ak. Tom prilikom doznao je od mene, da sam, poslije svr{enih gimnazijskih nauka i prije nego {to }u se upisati na univerzitet, svr{io bogosloviju u Karlovcima. Iznenadilo ga je ovo, pa mi re~e, da bi pravilnije bilo, da ja po|em u jednu duhovnu akademiju da produìm vi{e bogoslovsko obrazovawe, nego da u~im svjetovne nauke. Nijesam mu ni{ta odgovorio, i on, ostaju}i pri istoj temi, nadodade, da bi mi on izradio za moje izdràvawe u akademiji od ruskog sv. sinoda stipendiju. Zahvalio sam mu na tolikom starawu o meni, i rekao sam mu da }u promisliti o tome, i drugom prilikom mu odgovoriti. Na mali Uskrs bio sam na ru~ku kod moga gazde Haxi-Risti}a. bi}e prota Rajevski govorio o meni sa tim gospodinom, jer za ru~kom zapodjene govor o tome, kako bi dobro bilo da ja po|em na daqe nauke u Rusiju, i kako bi ja, povrativ{i se iz Rusije, mogao prenijeti me|u pravoslavne u ovoj monarhiji duh pravoslavne ruske nauke, jer da danas ovdje vlada svugdje samo rimokatoli~ki duh. Slu{ao sam sve {to taj gospodin

18

(U utana~eno vrijeme krenem iz [ibenika u Zadar, da primim blagoslov od vladike Kneèvi}a na put. Znaju}i da sam siroma{an, daruje mi na put 25 forinti. Pohodio sam tada i savjetnika Boìdara Petranovi}a, kome sam bio du`nik. Kad sam mu ispri~ao sve {to se ticalo tog mog odlaska u Rusiju, pohvalio me je, {to sam se na to odlu~io, a za dug mi re~e blagim osmijehom, da }u mu ga isplatiti, kad se vratim iz Rusije kao magistar bogoslovije i kao redovni profesor u novom zadarskom bogoslovskom zavodu. Zahvalio sam mu iz dubqine srca. Iz Zadra krenem tada sa Qubomirom u Be~, da se predstavimo proti Rajevskom prije nego {to produìmo putovawe. Primio nas je qubazno, i dao nam svakome po 100 rubaqa ruskih u ime putnoga tro{ka. Za stipendiju re~e nam, da }e nam biti dozna~ena pri akademiji.

Krenemo iz Be~a preko Lemberga, Brodi, @itomir u Kijev. Od Be~a do Lemberga putovali smo èqeznicom bez ikakve zaprijeke; ali od Lemberga do Kijeva bilo je druk~ije, jer nije bilo neposredne èqezni~ke veze izme|u ta dva mjesta. Radi toga iznajmimo naro~ita kola (furgon) koja }e nas dovesti do Kijeva. Krenuli smo iz Lemberga u nedjequ jutra i stigli smo u Kijev u petak pred ve~er, poslije {est dana stra{noga mu~ewa. U podne svakoga dana, i opet u no}i zaustavqali smo, da kowi otpo~inu... Izmoreni i satrveni stigosmo na posqetku 15. avgusta 1867. u Kijev. Trebalo nam je dva dana odmora, dok smo se mogli ne{to oporaviti i prikazati se u akademiju. Prikaèmo se rektoru akademije, arhimandritu Filaretu. Znao je ve} da moramo do}i i ko smo, te nas odmah upi{e kao redovne slu{aoce akademije, i saop{ti nam, da nam je odre|ena svakome godi{wa stipendija od 200 rubaqa, a u akademijski internat ne moèmo biti primqeni, jer da to nije

govori o toj stvari, ali nijesam mu iskazao {ta ja o tome mislim; a nijesam mu ni mogao ni{ta re}i, jer je za mene stvar bila mnogo ozbiqna, a do{lo mi je sve to iznenada, kad sam ja samo o tome i mislio da ~im vi{e koristim se naukom u be~kom univerzitetu, kako bi ostvario tada{wi moj ideal, da postanem s vremenom profesor gimnazije. Tre}e ili ~etvrte nedjeqe po Uskrsu pozove me prota Rajevski na ru~ak, jer da ima sa mnom da razgovara. Razumio sam odmah o ~emu }e biti razgovor, i sa zebwom u srcu po|em na taj ru~ak. Bez mnogih okoli{avawa, poslije ru~ka povede me u jednu sobu i po~ne mi dokazivati, kako ja moram svakako po}i u Rusiju i to u Kijevsku duhovnu akademiju, jer da to èli i zadarski vladika Kneèvi}, s kojim se on dopisivao, kako bi poslije svr{ene akademije postao profesor u zadarskoj bogosloviji, koja se tada imala reorganizovati, i u kojoj }e se primati svr{eni gimnazisti. Zamolim protu da mi dopusti da mu odgovorim na to kroz koji dan. Re~e mi da je dobro, i da slede}e nedjeqe do|em opet kod wega na ru~ak. Sutradan primim iz Zadra od katihete Nik. Vujnovi}a pismo, u kojem mi kaè, kako vladika Kneèvi}, èli, da bi ja po{ao zajendo sa wegovim sinom Qubomirom u Rusiju radi usavr{avawa u bogoslovskim naukama, kako bi poslije mogli obojica zauzeti mjesta profesora u novoorganizovanom bogoslovskom zavodu u Zadru. Fatalno je za mene bilo ovo pismo. U nedjequ po|em k proti, i ~im me vidje re~e mi: nu ho}ete li u Rusiju, pa da mi postanete magistar bogoslovije? Kao pod nekim nadahnu}em odgovorim mu odlu~no da ho}u, i prota me tada zagrli i izqubi, kao da sam mu ro|eni sin. Re~e mi, da se ne brinem za putni tro{ak do Kijeva, jer da je ovla{ten od sv. sinoda da mi on izda koliko treba. Ovu moju odluku saop{tim katiheti Vujnovi}u u Zadar, i izjavim mu svoje radovawe, {to }u sa wegovim sinom Qubomirom zajedno se daqe {kolovati, i ako Bog da, zajedno zatijem sluìti u Zadru kao profesor. Novi ovaj moj {kolski drug svr{io je klirikalnu {kolu u Zadru, i zatijem privatnim u~ewem poloìo u Zadru ispit zrelosti u tamo{woj gimnaziji. Ostao sam poslije toga jo{ u Be~u do poslije Duhova, i tada krenem u Dalmaciju da se dogovorim sa novim mojim drugom, kada }emo krenuti u Rusiju. Kad sam do{ao u Dalmaciju, po|em u Kistawe, gdje je tada u~iteqevao taj moj drug, ne znaju}i da }e ga sudba prenijeti na daqe nauke u Rusiju, kao i mene, i ~ekao je tu u Kistawama dok se ne oèni i stupi u sve{teni~ki ~in. Kad mu je izra|eno bilo da moè po}i u Rusiju, napustio je misao o ènidbi, i naravno o stupawu u ~in, u koji poslije nikada ni stupio nije. Utana~im sa Qubomirom, da }emo krenuti iz Dalmacije put Rusije posqedwih dana mjeseca jula iste godine.

19

predvi|eno za inostrance u ustavu akademije. Radi takve stipendije dosta zlovoqni se rastanemo sa rektorom, osobito ja, jer nijesam mogao da pojmim, kako mogu za 16 rubaqa i 66 kopjejki mjese~no da imam i hranu i da se prili~no odijevam. Vujnovi}u je bilo lak{e, jer jo{ u Zadru dobio je uvjerewe, da }e mu ujak Todor Babi} slati iz Petrograda, gdje je sluìo, mjese~nu nov~anu pripomo}; ali meni je bilo te{ko, jer se nijesam nadao od nikuda kakve pomo}i. Nastanio sam se sa Vujnovi}em u jednu sobu, koju je on pla}ao sam, a pri koncu mjeseca, kad nijesam vi{e imao ni kopjejke u xepu, davao mi je Vujnovi} i hranu. Mu~no mi je bilo ovako ìvjeti, te sam odmah po~eo raditi da bi na{ao kakvo dijete da korepetiram i tijem da ne{to zasluìm. Uspio sam u tome nabrzo, jer ve} u po~etku drugoga semestra dobio sam mjesto u ku}i jednog bogatog trgovca ruskog, koji je imao sina u gimnaziji, i toga mom~i}a ja sam korepetirao u gimnazijskim naukama i bio mu doma}i vaspita~. Zato sam imao u toj ku}i stan, hranu i sve ostalo, i uz to 10 rubaqa mjese~no nagrade. Osim nastojawa o mome pitomcu, {to su mi priznavali wegovi roditeqi, ja sam se naskoro i sprijateqio sa roditeqima mu toliko, da sam u istoj ku}i ostao poslije sve dok nijesam svr{io akademijski kurs i otputovao iz Kijeva. Materijalno mi je dakle dobro bilo. Vujnovi} je ostao sa mnom u Kijevu za prve dvije godine, i tada je pre{ao u petrogradsku akademiju, i ìvio je zajedno sa ujakom Babi}em u Petrogradu.

Sa naukama sam bio vrlo dobro. Bivao sam uvijek na predavawima, i ~inilo se biti na predavawima u be~kom univerzitetu, jer su profesori akademije sa velikom ozbiqno{}u uzimali i predavali odnosne svoje predmete. Ovo mi je mnogo prijalo, osobito po~iwu}i od drugog semestra prve godine, kad sam ve} dobro poznavao ruski jezik. Tada tek po~eo sam prvi put da shvatam bogoslovsku nauku uop}e, i posebno crkveno pravo i crkvenu istoriju. Ova dva predmeta zavolio sam, i na iste sam osobitu pa`wu obra}ao kroz sve vrijeme dok sam bio u akademiji. Marqivo sam u~io i ~esto provodio vrijeme u akademijskoj biblioteci. Ovo su moji profesori vidjeli i znali, i zato su me rado gledali i pruàli savjete pri pismenom mom razra|ivawu kakvog nau~nog pitawa.)47

(Poznavali su me kao dobrog latinistu, pa su mi ~esto davali da im prevedem razne odlomke iz doti~nih latinskih kwiga, a {to je wima trebalo pri wihovim nau~nim bogoslovskim radwama.)48

(Profesori su mi bili: arhim. Silvestar, Petar La{karev, Petar Linicki, Dimitrije Pospjehov, Vasilije Pjevnicki, Jurje Podgurski, Aleksandar Voronov, Ivan Male{eveki, i drugi po raznim jezicima. Svi svjetovwaci, osim arhim. Silvestra. Najvi{e su me pazili: La{karev, Linicki i Mali{evski, kod kojih sam ~esto bivao u ku}i. Bivao sam ~esto i kod profesora filozofije u kijevskom univerzitetu S. Gogockoga.

Kad sam bio u ~etvrtoj posqedwoj godini akademije napisao sam propisanu ustavom stru~nu radwu, i to o nomokanonu patrijarha Fotija. 47 Prilog II, 17-18. 48 Prilog V, 29.

20

Ocijewena je bila kao odli~na. U julu 1871. godine izdrào sam zavr{ni ispit akademije. Akademijski savjet na osnovu toga ispita i one stru~ne radwe priznao je da sam dostojan stepena magistra bogoslovije. Po{to se magistarski diplom mogao po ustavu dobiti samo na osnovu nau~ne disertacije, poslije svr{enog akademijskog kursa, to sam ja poslije u Zadru ispisao tu disertaciju i poslao akademiji. Akademijski savjet ocijenio je tu disertaciju kao dobru, i tada sam dobio iz akademije sve~ani magistarski diplom, i ujedno zlatni magistarski krst, koji i danas jo{ u sve~anim prilikama sa ponosom nosim o vratu.

Za vrijeme moga boravqewa u Kijevu starao sam se da od pri{te|enog novca nabavim ruskih nau~nih kwiga ~im vi{e mogu, da bi ih sa sobom ponio u Dalmaciju, a koje bi mi sluìle poslije kao profesoru bogoslovije. Dosta sam takovih kwiga nabavio, koje i danas jo{ krase moju privatnu biblioteku. U ovome mi je mnogo pomogao jedan bogati tada{wi kijevski trgovac iz Stare Srbije, Sima Igumanov, koji je neku osobitu simpatiju imao prema meni, i koji je sve mogu}e radio, da bi ja po{ao za profesora i vaqda za upraviteqa prizrenske bogoslovije.)49 (Spomenuo sam ovdje toga ~ovjeka iz zahvalnosti moje prema wemu.)50

Da sam mnogo {ta nau~io za sve one ~etiri godine u Kijevskoj akademiji, ne mogu to kazati. Neke op}e samo pojmove o bogosloviji sam tu dobio, ali nikakvo solidno bogoslovsko obrazovanie. Jedina nauka s kojom sam se, ~ini mi se, ne{to boqe upoznao, to je bilo crkveno pravo, kojemu sam ozbiqniju pa`wu obra}ao. Za{to sam tu nauku zavolio, ne znam ni sam, jer odnosni profesor (La{karev) nije ba{, ~inilo mi se, bio osobito odu{evqen za svoju nauku, tako da ne mogu pripisati wegovom uplivu {to sam crkveno pravo vi{im marom izu~avao. Mo`da }e to biti od toga, {to se ta nauka vi{e podudarala sa realisti~kim pravcem moje prirode.51

(Kijevska duhovna akademija koliko mi je pomogla za moje nau~no obrazovanie, toliko opet nije me ni najmawe odu{evila za sve{teni~ki ~in. Osim rektora (arhim. Filareta) i inspektora (arhim. Silvestra), svi ostali profesori su bili svjetovwaci, koji su starali se samo da svoju nauku ~im boqe prikaù |acima, ali da bi u tim |acima oni odgajili i sve{teni~ki poziv, o tome nijesu oni ni najmawe pomi{qali. Drugovi pak moji u akademiji, to su bili qudi, koji su se spremali da postanu nastavnici u duhovnim seminarijama, a ti nastavnici opet bili su svjetovwaci, a ne sve{tenici, i dakle ni drugovi moji nijesu mislili na sve{teni~ki ~in. Sve ovo skupa nije moglo ni mene da raspoloì za taj ~in, niti sam ja o wemu tada i pomi{qao, a jo{ mawe osje}ao neki poziv za taj ~in, a bilo mi je 26 godina kad sam svr{io akademiju.

@ive}i u Kijevu i op}e}i neprestano samo sa profesorima po~eo sam bio zaboravqati za{to i radi ~ega sam do{ao da slu{am bogoslovska 49 Prilog II, 20-21. 50 Prilog III, 28. 51 Osnovni tekst, 17.

21

predavawa u akademiji. Namjera je bila i onih, koji su me nagovarali da po|em u akademiju, kao i moja, da se tu spremim za profesora u novoj zadarskoj bogosloviji. Ali kad sam vidio razliku izme|u Dalmacije i Rusije i ìvota koji me ~eka u Dalmaciji, kao profesora, i ìvota koji bi mogao imati u Rusiji, kao profesor, po~eo sam bio smi{qati, da izaberem boqi ìvot i da postanem profesor u Rusiji. Kad sam ovu moju misao otkrio nekim mojim profesorima u Kijevu, oni mi je odobri{e, uvaàvaju}i moje sredwe{kolsko zapadno obrazovanie, i moje poznavawe klasi~nih i nekoliko zapadnih jezika, i predstavqaju}i mi, kako bi ja vrlo lako mogao zauzeti kakvu katedru i u duhovnim akademijama ruskim. Ovo mi je godilo, i ja sam se po~eo ve} bio ozbiqno za to spremati. Nagovarali su me da se ja spremim za katedru crkvenog prava, vide}i kako se ja mnogo interesujem tom naukom, a za takvu katedru na akademijama bilo je tada vrlo malo kandidata. Tada sam napisao op{irnu kritiku na francusko djelo: Histoire du droit byzantin (I. Mortrevil). Ali kad sam ja najvi{e o tome mislio, dogodi se nesre}a u mojoj porodici u [ibeniku. Umrije mi otac, ostaviv{i mi udovu mater sa dvije k}eri, moje sestre, u najve}em siroma{tvu bez igdje i~ega svoga, a mla|oj mi sestri tek {est godina. Ovo me potrese, jer sam vanredno qubio svoju mater, kojoj mi se ~inila sveta du`nost da joj budem od pomo}i u siroma{nom ìvotu. Pisma {to sam od we dobijao, u kojima je vapila za moj povratak duboko su me dirnula, i ja napustim misao da ostanem u Rusiji i odlu~im, da ~im svr{im akademiju, odmah se povratim u Dalmaciju.

îm sam poloìo posqedwe ispite u akademiji, poslije nekoliko dana krenem iz Kijeva ku}i svojoj u Dalmaciju. Akademija mi je dala na put 50 rubaqa, a ja sam imao pri{te|enih preko 200 rubaqa, tako da sam mogao ugodno putovati, kao {to je i bilo. Na putu zaustavio sam se u êrnovcima, da razgledam tamo{wi bogoslovski zavod, za koji sam dobro slu{ao. Razgledao sam i to i drugo, ali nijesam na{ao, da bi to bilo i{ta boqe nego u Kijevu. Ali na{ao sam zato u svim crkvenim ustanovama zapadni duh, kao i kod sve{tenstva, i svugdje samo wem{tinu, tako da nijesam razumijevao, nalazim li se ja me|u pravoslavnim svijetom, ili negdje na zapadu. Po{ao sam iz êrnovica, poàliv{i {to sam se tu i zaustavio,)52 (ali s druge strane opet milo mi je bilo {to sam vidio kakva je to pravoslavna eparhija, a {to mi je poslije posluìlo da pi{em protivu sjediwewa dalmatinske crkve sa bukovinskom eparhijom, kad je Be~ htio da se to sjediwewe izvede.)53

(Iz êrnovica po{ao sam u Lemberg, da vidim i to znamenito mnogovjersko mjesto, koje ra~unaju izme|u najqep{ih gradova, i nekada pravoslavno mjesto. Od pravoslavnih u Lembergu izgubio se danas gotovo i trag, jer od blizu 200. 000 stanovnika ima pravoslavnih tu tek nekoliko stotina sa jednom sirotnom crkvom. Upoznao sam se sa pravoslavnim sve{tenikom u Lembergu, koji je ujedno i vojni sve{tenik, i koji mi je pokazao dvorove rimokatoli~kog, unijatskog i jermeno-katoli~kog arcibiskupa sa wihovim veli~anstvenim katedralama, izme|u kojih je mo`da 52 Prilog II, 21-23. 53 Prilog III, 30.

22

najqep{a unijatska u vizantijskom stilu i na mjestu, koje dominira sav grad. Najprije Poqaci, pa Austrijanci potrudi{e se da sve pravoslavne Lemberàne pounijate i time da ih otrgnu od pravoslavqa. @alosnu mi je sliku predstavio onaj sve{tenik o odnosu bukovinskog pravoslavnog episkopa prema pravoslavnima u Galiciji, koje kao da taj episkop hotimi~no ostavqa, da ih latine i unijate.

U Lembergu (Lavovu) ostao sam do sutradan pred ve~e, i tada krenem direktno u Be~)54 (da pohodim protu Rajevskog. Primio me najqubaznije i radovao se, kad sam mu hvalio se, kako sam potpuno zadovoqan svim {to sam u Kijevu doìvio. Radovao se osobito, {to sam svr{io akademiju kao magistar, i obe}ao mi je da }e mi pomo}i u svemu, {to bi mi ustrebalo. Posjetio sam u Be~u i naimenovanog episkopa bokokotorskog Gerasima Petranovi}a,)55 (koji je tu o~ekivao da se rije{i pitawe o vremenu i mjestu wegove hirotonije. Quto mi se àlio na episkopa Kneèvi}a, koji da je bio kriv tome odugovla~ewu hirotonije. Stvar je bila u ovome. U Karlovcima, gdje su se dotle hirotonisali dalmatinski episkopi, bila je tada mitropolitska sedisvakancija i administrator mitropolije bio je pakra~ki episkop Nikanor Gruji}. Ovaj episkop bio je u prijateqskim odnosima sa ep. Kneèvi}em, te nagovoren od ovoga, koji je htio da prkosi Petranovi}u, nije htio da sa dva druga episkopa hirotoni{e Petranovi}a, navode}i, da to moè izvr{iti samo mitropolit sa episkopima, a ne administrator mitropolije. Radi toga se i odugovla~ila ona hirotonija, i na to mi se i àlio Petranovi}. Ovaj Kneèvi}ev prkos bio je, na àlost, uzrok, da se poslije osnovala ona ~udovi{tna mitropolija bukovinsko-dalmatinska, u kojoj episkopi ne razumije jedan drugoga, jer dalmatinski episkopi ne znaju rumunski, a mitropolit opet ne zna srpski, te zato i biva sve naopako u toj sretnoj mitropoliji.)56

(êkao je Petranovi} jo{ dugo, dok se nije ustanovila srpsko-rumunska mitropolija,)57 (i tada ga je hirotonisao u Be~u bukovinski novi mitropolit sa vladikom Kneèvi}em.)58

(Prvih dana avgusta stignem naposqetku u Zadar, gdje sam se zaustavio dva dana, da vidim i ~ujem {ta misle sada sa mnom. Prije nekoliko dana stigao je bio iz Petrograda i Qubomir Vujnovi}, koji je tamo svr{io akademiju. Od wega doznam, da preustrojena bogoslovija u Zadru ve} radi od dvije godine, da u woj predavaju prota Bor|e Nikolajevi} i iguman Lukijan Kundajica, zadarski konzistorijski presjednici, i da }e biti u~iwen predlog Vladi da budemo nas dvojica suplenti umjesto pomenutih. Ovo mi je isto rekao sutradan i episkop Kneèvi}, kad sam mu se predstavio, ali mi re~e i to, da se boji, da }e nai}i kod Vlade na protivnost, jer da smo u~ili u Rusiji. Ovo mi je ponovio i katihet Vujnovi}, ali re~e da on o tome ve} radi

54 Prilog V, 33-34. 55 Prilog II, 23. 56 Prilog V, 34-35. 57 Prilog III, 31. 58 Prilog II, 23.

23

kod Vlade, i nada se uspjehu, jer je tada{wi zemaqski namjesnik baron Gavro Rodi} dobar pravoslavni. Poslije toga krenem u [ibenik, da ~ekam {ta }e biti.

U [ibeniku me radosno do~eka moja dobra mater. Bila je s wom mla|a mi sestra Angelina, kojoj je tek bilo osam godina;)59 (a starija sestra Jelena ve} se udala bila za jednoga koji je tada ve} sve{tenik bio.)60 (@ivjela mi je mater sa mla|om }erkom vrlo skromno i neprestano rade}i za ku}no izdràvawe. Utje{io sam je, da }e prije}i sa mnom u Zadar, ako me imenuju za profesora, da zajedno ìvimo, te da prestane raditi za drugoga da se prehrani. Ovo se zatijem i zbilo. Pazio sam je uvijek kao dobru i ~estitu mater sve do smrti wezine. Umrla je u dubokoj starosti, u 84 godini ìvota.)61 Bio sam joj u sobi kad je umirala, i izdahnula je blagosiqaju}i me. Blaèna joj bila uspomena i pokoj joj vje~ni!

U [ibeniku sam se ve}im dijelom bavio spremawem predavawa, koja }u poslije dràti kao profesor u zadarskoj bogosloviji, u koju su se sada primali samo apsolvirani gimnazisti. Imao sam da u toj bogosloviji predajem crkveno pravo, liturgiku s crkvenom arheologijom, humanistiku i pastirsko bogoslovqe, i za te sam nauke sada razra|ivao predavawa. A morao sam sada pomisliti i da poloìm temeq svom budu}em privatnom ìvotu. Trebalo je da stupim u sve{teni~ki ~in, jer po op}oj normi profesor u zadarskoj bogosloviji mora biti sve{teno lice. Niko dotle nije znao, ni u Karlovcima ni u Kijevu, da me spremi za sve{teni~ki ~in, nego sam o tome sam pomislio, i ispitav{i sebe u~inilo mi se da }u mo}i ipak biti dobar sve{tenik i da }u kadar biti odgovarati du`nostima sve{tenika. Smislim i odlu~im da se oènim, te da postanem svjetovni sve{tenik. U [ibeniku je ìvjela kod svog ujaka, bogatog pravoslavnog [iben~ana, Andrije Jovi}a, wegova netjaka Sofija, }er drni{kog bogatog posrednika Petra (Cice) Miovi}a. Upoznam se sa ovom djevojkom i zavolimo se. Prije polaska moga u Zadar utana~ismo, da }emo se vjen~ati, ~im ona uredi sa ocem svoje porodi~ke odnose.

Krajem oktobra ja krenem iz [ibenika u Zadar da zauzmem mjesto za sada suplenta u bogosloviji, za koje sam mjesto dobio bio ve} u [ibeniku odnosni dekret imenovawa,62 (sa datumom 17. novembra 1871.)63 Mjesto ovo zauzmem po~etkom 1871/2. {kolske godine, zajedno sa Qubomirom Vujnovi}em, koji je svr{io bio tako|e Duhovnu akademiju u Petrogradu (kada je iz Kijeva pre{ao bio poslije svr{ene druge {kolske godine u Kijevu), i po~nemo odmah svoja predavawa kao suplenti. Oba smo bili tada svjetovwaci; i meni se osobito ~inilo neprili~no da kao svjetovwak predajem |acima, koji su kao klirici nosili haqine, i koji }e sutra biti sve{tenici. Ovo je meni izgledalo pravilno, da kao {to su |aci kandidati sve{tenstva, tako nastavnici tih

59 Prilog III, 31. 60 Prilog II, 24a. 61 Prilog III, 31-32. 62 Osnovni tekst, 17-18. 63 Prilog III, 56.

24

sve{teni~kih kandidata moraju biti sve{tenici, premda sam to sasvijem obratno u Rusiji vidio. Ali za vremena, dok se ne oènim, mislio sam da moram sluìti jo{ kao svjetovwak. Ovaj svjetovwa~ki moj poloàj izgledao mi je jo{ nezgodnijim, kad sam morao u martu 1872. da primim i rekturu sjemeni{tnog internata, u kojem su se pitomci spremali za svoj budu}i sve{teni~ki poziv; ali trebalo je tada da se nekim na~inom primirim sa prilikama.64

(U~enika je u bogosloviji bilo vrlo malo, a nije jo{ bogoslovija ni potpuna bila, jer se tada tek tre}i razred otvarao. Sami kontigent u~enika iz Dalmacije i Boke Kotorske, obzirom na malobrojnost naroda, koji je sastavqao obe eparhije, za koje je bogoslovija ustanovlena bila, nije ni mogao biti velik. Ali to nije nimalo oslabilo ni moju, ni moga druga Vujnovi}a profesorsku revnost, jer smo dobro razumijevali, da je svaki po~etak teàk. Nabrzo su poslije po~eli dolaziti u na{u bogosloviju mladi}i iz drugih srpskih krajeva, najprije iz Bosne i Hercegovine, a poslije iz Vojvodine, te je broj u~enika prili~no porastao bio, a uslijed toga i nastojawe na{e, da nam predavawa budu ~im boqa i potpunija po doti~nim predmetima. Raznio se bio glas da u zadarskoj bogosloviji predaju dva profesora, koji su se za to naro~ito spremali u Rusiji, i to je nabrzo podiglo ime toj bogosloviji, na koju su smatrali svi kao na dobri bogoslovski zavod. Ovo je pobudilo i mene i moga druga, da to dobro ime zavoda uzdrìmo i ~im ja~e podignemo. Mogu i danas otvoreno i po savjesti re}i, da ni ja ni moj drug nijesmo àlili za to nikakva truda. Javio nam se malo poslije u pomo} novi drug, koji je tako|e u~io u Rusiji, potom starobe~ejski prota Jovan Borota, ~ovjek spreman i vanredno revnostan kao profesor. Po~ela je bila tada na{a bogoslovija da izdaje i godi{wi izvje{taj o svome radu u doti~noj {kolskoj godini, i u tome izvje{taju svake je godine jedan ili drugi profesor objavqivao nau~nu kakvu radwu, te je i time bogoslovija podràvala u svijetu mnijewe, da se u woj ozbiqno i marqivo weguje bogoslovska nauka. Nastojalo se i da zavodska biblioteka ~im vi{e se mnoì i nabavqaju dobra bogoslovska djela. Blagodare}i glavnim na~inom kwigama iz te biblioteke, ja sam mogao ve} prvih godina moje profesure razviti prili~nu nau~nu bogoslovsku djelatnost.)65

Vrijeme je prolazilo, i nikako da vjerenica moja sredi svoje odnose sa svojom porodicom i da je dakle mogu vjen~ati. Me|utijem carskom odlukom od 30. juna 1872. budem imenovan za stalnog profesora bogoslovije. Vrijeme je sada krajwe bilo da stupim u sve{teni~ki ~in, i radi toga o ferijama po|em u [ibenik k materi, da tu, gdje mi je ona moja vjerenica ìvjela uredim i dokon~am s wom stvar o ènidbi. Radi iste stvari po|em i u Drni{ k ocu joj; ali tu nai|em na takve pote{ko}e, da sam odmah razumio, da }e {ta povoqnoga biti od svega toga. Ostavim neka pro|e jo{ koje vrijeme, a u isto doba u~inim da mi mater sa sestrom mi prije|u iz [ibenika u Zadar, pa da u

64 Osnovni tekst, 18. 65 Prilog III, 32-33.

25

jednoj ku}i svi zajedno ìvimo.66 (Koncem prvog semestra moje prve godine profesorske slu`be, ponudi mi

episkop Kneèvi} mjesto rektora sjemeni{ta, u kojem je bilo nekoliko slu{alaca bogoslovije, ali ve}inom su tu ìvjeli gimnazijalci, koji su se spremali za bogosloviju, od prvog i do posqedweg gimnazijskog razreda. Izme|u tada{wih gimnazijalaca u sjemeni{tu bio je i potowi urednik „Srpskog Glasa” i narodni poslanik u dalmatinskom saboru, Sava Bjelanovi}. Dotle rektorsko je mjesto zauzimao iguman Lukijan Kundajica, koji je morao ispustiti to mjesto, jer po ustavu rektor je morao da bude jedan profesor bogoslovije. Zahvalim episkopu na ponudi, i nijesam htio da primi to mjesto, prvo stoga, {to mi se ~inilo neumjesnim, da upraviteq jednog sve{teni~kog internata bude svjetovwak, kao {to sam ja tada bio, a drugo opet stoga, {to sam morao da vodim ja ra~une sjemeni{ta, a za ra~unske posle bio sam uvijek nevje{t. Moj drug Vujnovi}, koji je tada jo{ jedini bio, koji je mogao biti rektor, nije htio za to ni da ~uje, i poslije dugog otezawa i da se ne stvaraju neprilike, ja budem moralno prisiqen da primim tu rekturu, ako i sa najve}om zlovoqom. Posao nadzirateqa djece bio mi je uàsno nesnosan i otimao mi je vrijeme da se bavim onim, za {to sam se spremao, niti se podudarao sa mojim nau~nim pozivom. Jo{ nesnosnije mi je bilo baratati sa tu|im novcem, a nijesam znao da sastavqam ra~une, kako se to zahtjevalo. Za ovo posqedwe pomagao mi je u po~etku biv{i rektor Kundajica, koji mi je koncem svakog semestra prire|ivao ra~une, a poslije mi je to ~inio redovno jedan ra~unarski ~inovnik sa Namjesni{tva. Ovu rektorsku moju muku morao sam poslije da za nekoliko godina mu~im, ali uvijek na silu i zlovoqno, i jer nije bilo profesora kalu|era, koji bi me zamijenio, a episkop Kneèvi} nije htio ni da ~uje, da bi mogao biti rektor koji profesor svjetovni sve{tenik, kakvih je poslije bilo.)67

(Sa suplentskom platom te{ko mi je bilo u po~etku ìvjeti, jer je iznosila svega okolo 50 forinti mjese~no, i zato smo ja i moj drug Vujnovi} neprestano molili da bi postali pravi profesori, jer bi bar tada imali mjese~no 70 forinti (a normalna je plata pravog profesora bila tada od 840 forinti godi{we). Ali tu je i zapelo. Zapelo je kod Vlade, jer smo nas dvojica u~ili u Rusiji, i dakle po tome ne dosta pouzdani Austrijanci. Vladika Kneèvi} mnogo se za na{e pitawe zauzimao i mnoga razja{wavawa morao da daje Vladi. Zaloìo se bio za na{u stvar i sam tada{wi namjesnik dalmatinski baron Rodi} kod ministarstva u Be~u, i tek poslije dugog dopisivawa, na posqetku u julu 1872. imenuju mene i Vujnovi}a za stalne profesore. Dràli su nas poslije uvijek na oku, i pazilo se na na{u korespondenciju, koju smo vodili sa pojedinim na{im akademijskim drugovima u Rusiji. Meni se zamjeralo ~ak i to, {to sam nare|ivao u Rusiji razne bogoslovske kwige i primao ruske bogoslovske ~asopise. Za vrijeme namjesnikovawa barona Stevana Jovanovi}a, po{to je ve} prije moj drug

66 Osnovni tekst, 18-19. 67 Prilog III, 33-34.

26

Vujnovi} bio pensionovan, dalmatinsko Namjesni{tvo potraìlo je od vladike Kneèvi}a moj „curriculum vitae” i zapitan je bio, da li je u dràvnom interesu, da ja ostanem i daqe u profesorskoj slu`bi, obzirom na moj odgoj u Rusiji i na moju korespondenciju sa raznim Rusima, osobito sa generalom Kurjejevim i sa protoprezviterom Jani{evim. Vladika Kneèvi} postupio je tada kao otac mi. Dao je meni da napi{em odgovor, koji je baronu Jovanovi}u moglo samo na pouku da posluì.)68

(Druge godine moje profesorske slu`be stupio sam prvi put na poqe javnoga rada. U po~etku 1873. godine javqeno je bilo episkopu Kneèvi}u, da je dalmatinska eparhija odcjepqena bila od Karlova~ke mitropolije i pot~iwena novoustanovqenoj tada Bukovinskoj mitropoliji. Ovo je u~iweno bilo, a da Kneèvi} o tome nije ni{ta znao, te on odlu~i protestovati. Pozove mene k sebi i povjeri mi da napi{em protest, koji }e on podnijeti Be~koj Vladi. Va`na poruka, koju sam ja smatrao za sebe osobito ~asnom. Rado primim tu poruku i prionem odmah na posao. Radio sam nekoliko nedjeqa, i po~etkom marta donio sam episkopu ve} gotovu radwu. Dopala mu se i odmah je dade prepisivati, te po{aqe u Be~; ujedno prijepis te radwe, odnosno protesta, po{aqe u Karlovce administratoru patrijar{ije, pakra~kom episkopu Nikanoru Gruji}u, koji u odnosnom pismu episkopu Kneèvi}u pohvali wegov postupak, isto i tekst samoga protesta. Pismo Gruji}evo dao je episkop i meni da ga pro~itam. Pitawe ovo o pot~iwewu Dalmacije dalekoj inoplemenoj Bukovini izazvalo je bilo veliko negodovawe kod svih pravoslavnih Dalmatinaca, a mene je ono osobito interesovalo, jer sam ja za episkopa Kneèvi}a sastavqao svu komplikovanu i dugu wegovu korespondenciju sa Vladom. Znalo se u javnosti da ja to radim, te me po~e{e sa svih strana pobu|ivati, da bi ja napisao i objavio {tampom taj doga|aj, da bi se mogao narod i sve{tenstvo orijentovati o stvari. Odazovem se toj op}oj èqi pravoslavnih Dalmatinaca, i uzev{i za podlogu onaj protest episkopa Kneèvi}a, napi{em na brzu ruku, jer je napetost bila velika, jednu kwiìcu, koju odmah i na{tampam u Zadru sa naslovom: „Istorijsko-kanoni~ki pogled na ustanovqewe nove srpsko-rumunske mitropolije". Kwiga ova bila je kod Srba dobro primqena i pohvaqena smjelost wenog autora. Vlada joj je zamjerila, ali u javnosti na{la je za mudro ni{ta ne kazati protivu we. Ovo je bila prva moja nau~na radwa, koja je iza{la u zasebnoj kwizi, a koja me je osokolila da se poslije, gotovo bez prestanka, pa i do dana{wega dana bavim nau~nim pitawem u javnosti.)69

(Nastupila je 1873. godina, znamenita u mojem ìvotu. Morao sam se ve} odlu~iti, {ta da bude sa mojim privatnim ìvotom, a bio sam ve} stalni profesor bogoslovije. Na ovo me osobito ~esto nukao vladika Kneèvi}, kome su mnogi, a i namjesnik Rodi} zamjerao, {to je jedan svjetovwak rektor sjemeni{ta budu}ih sve{tenika. Rektor sam morao da ostanem, jer nije bilo drugoga za to mjesto, te sam morao ili da se zapopim, ili da se zakalu|erim.)70 68 Prilog II, 24d. 69 Prilog III, 35-36. 70 Prilog II, 25.

27

Pisawe onog mog protesta, sastavqawe i {tampawe ove moje kwige toliko me zauzelo bilo u toj (1873.) godini, da sam ja gotovo i zaboravio bio da imam u [ibeniku vjerenicu i da se imam èniti, kako bi mogao tada zapopiti se. U jesen pi{em u Drni{ djevoj~inom ocu da mi javi je li uredio sa svojom }eri odnosna pitawa, jer da ja ne namjeravam vi{e odugovla~iti ovu stvar. Taj mi je gospodin tada odgovorio na takav na~in, da sam ja istog ~asa, kad sam pro~itao wegovo pismo, odlu~io presje}i svaki daqi odnos s wim i wegovom }eri. Nastojalo se poslije i iz Drni{a i iz [ibenika odvratiti me od te odluke; ali ja sam ostao nepomi~an. Malo vremena poslije rije{im zakalu|eriti se, i to sve~ano objavim na Nikoqdan ep. Kneèvi}u.71 (Obraduje to vladiku i uputi me da po|em u manastir Krku i da tu primim ~in, pa da }e me o Boì}u o|akoniti. Spremao sam se da po|em u Krku, ali mi tada{wi arhimandrit kr~ki Jerotej Kova~evi}, koji me nije volio, ne znam za{to, po~eo stavqati razne smetwe, i to stoga, kako mi kazivahu, da me odbije od kalu|erstva, kako mu ne bi s vremenom ~inio konkurenciju kao kalu|er, kad bi se imao postavqati novi dalmatinski vladika. Izaberem zato manastir Dragovi}, ~ije me bratstvo odmah primi. Na Badwi dan izvr{i u Zadru u crkvi sv. Ilije nada mnom obred odjejanija rasi arhimandrit ûrli}, nazvav{i me Nikodim, umjesto mog dotada{weg imena Nikola, a sutradan na Boì} vladika Kneèvi} rukopoloì me za |akona,)72 a na Bogojavqewe ve} odlikuje me crvenim pojasom, a o Uskrsu proto|akonstvom.73

(Ozbiqno sam uzeo rektorsku slu`bu, i dugo sam se mu~io dok sam uredio zavod po obrascu boqih sli~nih zavoda. Glavni obrazac bio mi je zavod u êrnovcima, koji sam posebno prou~io, zadràv{i se, na povratku iz Kijeva, pet dana u êrnovcima. Morao sam se boriti sa raznim predrasudama biv{e klirikalne {kole zadarske, ali sam ipak uspio u zadatku, i poloìo sam ~vrst temeq ustrojstvu i bogoslovskog zavoda i skop~anoga s wim internata (sjemeni{ta), onom ustrojstvu, koje se zatijem uvijek i zadràlo.

Da sam mnogo i mnogo, odmah iz samoga po~etka moje profesorske slu`be, radio o nauci, osobito o predmetima koje sam |acima predavao, o tome ne treba ni govoriti. Kijevska akademija u~inila je da zavolim bogoslovsku nauku, i ta qubav k nauci uvijek je samo ja~om postajala. Dokazuju to moje {tampane radwe, koje su u dodatku ovim biqe{kama privedene u hronolo{kom popisu.)74

Nazvao sam gore znamenitom za sebe 1873. godinu, i to stoga {to sam rije{io veliko pitawe mog budu}eg ìvota, postav{i sve{tenikom, i {to sam te godine u~inio prvi poku{aj na kwièvnom crkvenom poqu. Sada sam miran bio, i mogao sam se slobodno i spokojno baviti profesurom u bogosloviji, a u slobodno vrijeme baviti se i kwigom i pisati {to za javnost. Imao sam prili~an ve} broj nau~nih kwiga, a sada sam po~eo 71 Osnovni tekst, 20. 72 Prilog II, 25-26. 73 Osnovni tekst, 20. 74 Prilog IV, 8-9.

28

nabavqati i drugih, i to nijesam propustio da ~inim sve do dana{wega dana, ne àle}i nikada novaca za dobre kwige. îtao sam te kwige mnogo, i teìo sam da iz wih dopunim ono bogoslovskog op}eg znawa, {to sam u akademiji dobio. Osobitu sam pa`wu obra}ao na pravni~ku uop}e i crkveno-pravni~ku napose literaturu, da bi {to vi{e znawa dobio po toj struci. Znao sam ostati sa kwigom u ruci i olovkom za biqeèwe do dva i tri sata po pono}i. Po prirodi sam mnogo radi{an i trudu na kwizi ja takore}i ne poznajem granica. A ovo je sigurno uzrok, {to sam uvijek fizi~ki slab bio, i nikada nijesam mogao da oja~am u tijelu; premda ovome je mnogo doprinijela i razdra`qiva narav moja, koja ~ini da se èstim i qutim i za najmawu stvar, a ve} qudska zloba i qudska zavist znala je ~initi, da mi se moja uro|ena razdraènost samo uvijek mnoì.

Kad je u nekoliko skinuto bilo sa dnevnoga reda pitawe ono o pot~iwewu dalmatinske crkve Bukovini, kojim sam se morao mnogo baviti, zainteresovalo me je u 1874. godini starokatoli~ko pitawe u Wema~koj, koje je va`no tada bilo postalo za mene, jer se ticalo da se ti starokatolici zdruè sa pravoslavnom crkvom; va`no za mene pitawe, jer sam odgojio bio ve} dotle u sebi veliku odanost prema pravoslavnoj vjeri i crkvi, imao sam duboko uvjerewe da je ta vjera jedina izme|u ostalih hri{}anskih konfesija, koja je naj~istije sa~uvala Hristovu nauku, a znao sam i to, koliko je pravoslavna crkva morala kroz vijekove da pretrpi od Latina, i koliko i danas ona od wih trpi osobito u Austriji, gdje otvoreno i bez zazora na wu neprestano napadaju i na sve one, koji joj pripadaju. Odanost tu moju prema pravoslavnoj vjeri i crkvi pothrawivala je divqa intolerancija dalmatinskog rimokatoli~kog sve{tenstva naspram pravoslavnih, i ista intolerancija izazvala je kod mene gotovost da svaki ~as stanem na odbranu pravoslavqa, a i da Latinima povratim milo za drago, kad mi se god zgoda pruìla. Sada u starokatoli~kom pokretu ja sam vidio, da se starokatolici obra}aju i pravoslavnim bogoslovima, a da bi se sloìli u vjeri i zajedni~ki radili protivu Rima i wegovih neprestanih poku{aja prozelitizma, te sam zato ìvo se zainteresovao za taj starokatoli~ki pokret; a ovo tijem vi{e, {to sam jo{ u Kijevu kao slu{alac akademije po~eo bio marqivo pratiti rad vatikanskoga sabora, koji }e proglasiti dogmat o papinoj nepogrje{ivosti, a koji dogmat je i izazvao starokatoli~ki pokret. Pratio sam marqivo sve {to glava toga pokreta, Delinger, radi i kako sprema za slijede}u godinu konferenciju jednu u Bonu, na koju imaju biti pozvani i pravoslavni bogoslovi, i na kojoj bi se imao utana~iti, kako bi se izvelo vjersko sjediwewe izme|u starokatolika, anglikanaca i pravoslavnih. Stupio sam bio tada u neposrednu korespondenciju sa Overbekom u Cambridgetown, koji je primio bio pravoslavnu vjeru i {tampao nekoliko kwiga o sjediwewu anglikanske crkve sa pravoslavnom; tako isto i sa protojerejem Jani{evim, rektorom petrogradske duhovne akademije, za kojega ~itao sam bio u periodi~nim ~asopisima, da se ìvo zauzimao za starokatoli~ko pitawe. Ova dvojica, Overbek i Jani{ev, qubazno se odazva{e mojim pismima, i kad sam doznao, da }e se u avgustu dojdu}e godine

29

sastati u Bonu ona konferencija, odlu~im da i ja tamo po|em, a me|utijem po~eo sam bio izu~avati ona pitawa, koja }e se na konferenciji raspravqati, a o ~emu me je Overbek podrobno svojim pismima izvje{tavao.

U aprilu slijede}e (1875.) godine do{ao je u Dalmaciju car Franc Josif I da je pohodi. Ulu~imo ovu priliku nas tri tada{wa profesora (ja, Vujnovi} i Jovan Borota) da potraìmo na audijenciji kod Cara da bi nam se povisila profesorska plata od 840 forinti godi{we, koju smo tada primali i s kojom se nije moglo prema poloàju svom ìvjeti. Budemo na audijenciji kod Cara ja i Borota, i rezultatom je toga bilo, da su nam poslije nekoliko mjeseci povisili plate.

Po~etkom avgusta 1875. godine po|em iz Zadra u Bon na onu konferenciju za sjediwewe crkava. Putovao sam na Trst, Be~, Minhen, u kojim sam se mjestima zaustavio po dva dana, a u [tutgartu, [trasburgu i Frankfurtu po jedan dan, prije nego {to }u do}i u Bon. U Be~u sam iz novina doznao da je tu neki arhimandrit Sava iz Srbije na putu u Bon. Htio sam ga na}i, pa da zajedno putujemo. Ne znaju}i gdje stanuje, po|em u gostionicu „Zum goldenen

Lamm” da raspitam tu koga od svite kneza Srbije Milana, koji je tada boravio u Be~u, ne}e li mi znati da kaù, gdje bi na{ao onog arhimandrita; ali reko{e mi da je jutros (5. avgusta po zapadnom kalendaru) otputovao iz Be~a. Sutradan po|em opet u onu gostionicu da upoznam dr Vladana Bor|evi}a, koji je bio u kneèvoj sviti, i za kojega sam znao, kao za urednika vaqevskog kwièvnog ~asopisa „Otaxbina”, koju sam u Zadru primao i marqivo ~itao. Zatekao sam u gostionici Vladana, i s wim sam proveo jedan dobar sat vremena u razgovoru, najvi{e o politi~kim prilikama u Srbiji, {to nije me ba{ tako mnogo zanimalo. Proizveo je na mene ovaj gospodin najqep{i utisak, i zamolio me da mu pi{em iz Dalmacije u Biograd.

U Bon sam stigao uo~i dana kad }e prvi sastanak konferencije biti. Odmah sam potraìo i na{ao Overbeka, od kojega sam èlio da budem obavje{ten o licima, koja su na konferenciju do{la i o tome kako }e se raditi. Primi me ovaj ~estiti gospodin sa usklikom: „Evo nam druga iz otaxbine sv. Jeronima”. Informisao me je potanko o svemu {to mi je trebalo, i bio mi je nerazlu~ni drug za sve vrijeme {to sam proveo u Bonu. Doznao sam da nas pravoslavnih, koji }emo u~estvovati u konferencijama, ima 22, i to: arhiepiskop Likurgos od Sire i Tenosa; iz Rumunske episkop Melhisedek izmailski i umirovqeni episkop Genadije; arhimandrit Vrienios, arhimandrit Anastasijades i |akon Vafidis iz Carigrada; arhimandrit Sava iz Biograda; iz Petrograda: protojerej Jani{ev, profesor Osinin, dràvni savjetnik Filipov i pukovnik Kirjejev; iz Moskve dràvni tajnik Sukotin; iz Atine profesor Damalas i profesor Rosis; iz Kijeva profesor Modestov; iz Visbadena protojerej Ta~alov; iz Ma}edonije rektor seminarije Marulis; profesor Evtahijas iz Gr~ke; profesor Jovanovi} iz Rumunske; Overbek iz Cambridgetowna; baron Cvirlaji iz Geisenheim (ova dvojica od malo godina tek pre|o{e u pravoslavnu vjeru), i ja iz Dalmacije. Doznao sam tako isto, da glavno pitawe, o kojem }e se raspravqati na konferencijama, to je pitawe „o isho|ewu Duha Sv.”.

30

Svega je bilo 99 u~esnika na konferencijama, i to: wema~kih starokatolika 18, protestanata iz Wema~ke 7, iz Engleske 44, sve anglikanci, iz Amerike 7, iz Francuske 1, i nas 22 pravoslavna. Od starokatolika glavni su bili: episkop Reinkens, prof. Dölinger, prof. Knoodt, prof. Langen, prof. Reusc i paroh Herzog. Predsjednik u konferencijama bio je uvijek Delinger, a predsjednik na na{im sastancima pred konferencijama bio je arhiepiskop Likurgos.

Na javnim konferencijama govorili su od pravoslavnih samo oni, koje bi mi na sastanku odredili; a na na{im sastancima mnogo sam i ja govorio, jer pitawe „o isho|ewu Duha Svetoga” po pravoslavnom u~ewu dobro sam poznavao iz kwige arhiep. Inokentija „Obli~iteqnoje bogoslovie”, koju sam vaqda svu napamet znao. Sje}am se, da se ~ak na mene na jednom sastanku malo i naqutio arhiep. Likurgos, kad sam ja neprestano navodio Inokentijevu kwigu (koju sam sa sobom bio ponio iz Zadra), i kad nijesam nikako htio da mi pravoslavii usvojimo ono Damaskinovo, da Duh Sveti ishodi od Oca kroz Sina. Svi ostali ~lanovi na{eg sastanka bili su da se to usvoji, i naravno ja sam morao pokoriti se ve}ini.

Poslije dugih govora i prepiraka, na posqetku na ~etvrtoj sve~anoj konferenciji 16. avgusta bili su usvojeni od starokatolika, anglikanaca i ono nekoliko protestanata slijede}i utana~eni na na{em sastanku tezisi o isho|ewu Duha Svetoga:

1. Mi svi primamo ona dogmati~ka opredjeqewa, koja su utvr|ena starom nerazdjeqenom crkvom.

2. Mi svi saglasni smo u tome, da dodatak Filioque u simvolu nije izvr{en na pravilni crkveni na~in.

3. Mi svi primamo ono u~ewe o isho|ewu Duha Svetoga, kako je ono izloèno u spisima sv. otaca nerazdjeqene crkve.

4. Mi svi odbacujemo u~ewe, po kojem bi se imala primati i priznavati u Sv. Trojici dva po~etka.

Posebno pak, mi svi primamo u~ewe sv. Jovana Damaskina, kako je to u~ewe izraèno u slijede}im ta~kama, u smislu u~ewa stare nerazdjeqene crkve:

a) Sv. Duh ishodi od Oca, kao iz po~etka, uzroka i izvora boànstva. b) Sv. Duh ne ishodi od Sina, jer je u boànstvu samo jedan po~etak i jedan

uzrok, iz kojeg je sve {to je u boànstvu. v) Sv. Duh ishodi od Oca kroz Sina. g) Sv. Duh je slika Sina, slika Oca, ishode}i od Oca i po~ivaju}i u Sinu. d) Sv. Duh predstavqa posredovawe izme|u Oca i Sina i kroz Sina je

sjediwewe sa Ocem...75

75 Osnovni tekst, 20-27.

31

(Zadatak je konferencije bio, da bi se na{ao na~in, kako bi se sjedinili sa pravoslavnom crkvom starokatolici i anglikanci, a eventualno i protestanti raznih konfesija. Ja sam ìvo pratio tok raspravqawa o pojedinim pitawima dogmati~kim, u kojima se dana{wa hri{}anska vjeroispovjedawa razlikuju, a nekoliko puta sam uzimao rije~ u tim raspravama i dokazivao pravilnost u~ewa pravoslavne crkve i kako ona ne smije ni pod koji na~in u ni~emu odstupiti od dogmati~kih opredjeqewa vaseqenskih sabora nerazdjeqene crkve. Odobravali su i starokatolici i anlikanci moja razlagawa, ali su ostajali ipak nepomi~ni u svojim vjerskim u~ewima. Jedino gdje smo svi slo`ni bili, to je u pitawu o primatu rimskog pape, koji su primat jurisdikcije svi poricali. Op}i utisak za mene od svega onoga {to se govorilo i raspravqalo na konferenciji je bio, da od svega ovog poku{aja sjediwewa starokatolika i anglikanaca ne}e biti ni{ta, ili bar vrlo kasno. Na ovoj bonskoj konferenciji upoznao sam se izbliè sa mnogim odli~nim bogoslovima iz Rusije, Carigrada i Atine, a i sa mnogim starokatoli~kim i anglikanskim bogoslovima. Zadrào sam poslije to poznanstvo kroz pisma sa Delingerom, Rajnkengom, Overbekom, Latenom, Vrijenijosom, Damalasom, Zasisem, Jani{evim i Kirjejevskim.)76

Ove (1875.) godine stupio sam u korespondenciju sa dva universitetska profesora: profesorom dr Josef Zhishman iz Be~a i dr Lukom Marjanovi}em iz Zagreba, oba profesori crkvenoga prava. Ovaj posqedwi obratio mi se pismom pomo}i, da ga uputim po ~emu i po kakvim pomo}nim kwigama ja predajem crkveno pravo u zadarskom bogoslovskom zavodu. Dugo je godina trajala moja korespondencija sa ovim profesorom, Marjanovi}em, koji je desetak godina ka{we bio jedan od prvih, koji me je pobudio da napi{em i izdam svoje „Crkveno pravo”. Ovaj gospodin mnogo se zauzimao za raspa~avawe mojih raznih radwa po crkvenom pravu, i on je tako qubazan bio uputiti me kako }u dobiti razna zakonska nare|ewa, koja se ti~u crkve u Hrvatskoj.

Ali najdragocjenija je za mene bila korespondencija sa profesorom î`manom, s kojim sam se poslije u Be~u nekoliko puta sastajao i s wim sklopio iskreno prijateqstvo. Pri svima mojim radwama po crkvenom pravu uvijek sam se ja obra}ao wemu za savjet i podna{ao mu na odobrewe plan svake radwe koju sam htio izdati. [tedar mi je uvijek bio u pruàwu dobrih wegovih savjeta i upu}ivawu na izvore crkvenog prava, koje ja slu~ajno nijesam poznavao. Ali on se i meni obra}ao za savjet, kad je trebalo da {ta izradi za Vladu, a po pitawima na{e crkve. Tako je bilo, kad je morao iskazati svoje su|ewe o nacrtu konzistorijskog poslanika za Sarajevo, u koji nacrt tada{wi sarajevski mitropolit Kosanovi} (1883.) stavio je bio da se priznaje i „pravo patronata” u sarajevskoj eparhiji. Isto tako î`man mi se obra}ao za podatke, kad je sastavqao nacrt sinodskog ustava bukovinsko-dalmatinske mitropolije. Kad sam poslije bio s wim u Be~u pravdao mi se, za{to nije mogao usvojiti moj predlog, da u sinodski ustav u|e, da Vlada

76 Prilog IV, 9-10.

32

mora saslu{ati ~lanove sinoda prije nego {to predloì Caru radi imenovanna novog arhijereja na upra`wenu katedru. Dodao mi je uostalom tada, da je ba{ po mojem predlogu usvojio i Caru podnio na odobrewe ono, da sinodski zakqu~ci, koji nijesu karaktera administrativnog izvr{ni su po sebi, bez potrebe da ih Car potvr|uje. Sa î`manom ostao sam u tijesnim prijateqskim odnosima sve do wegove smrti; i mnoga wegova dragocjena pisma, {to mi je pisao, ~uvam ih danas kao svetiwu.

Svr{io sam ovu za mene va`nu 1875. godinu tijem {to me je na Boì} episkop Kneèvi} rukopoloìo u zadarskoj crkvi sv. Ilije za jeromonaha, i to na moju izri~nu o tome molbu.

Slijede}e tri godine proveo sam bez ikakvog va`nijeg doga|aja, u~e}i ve}im dijelom za sebe i dopuwuju}i one osnove znawa po crkvenom pravu, kojima sam u akademiji poloìo temeq. Morao sam mnogo u~iti i to glavnim na~inom zapadnu stru~nu literaturu, koja mi je malo dotle poznata bila, jer sve {to sam do toga doba znao, znao sam samo po ruskim kwigama. Tada sam po~eo pisati i izdavati tuma~ewa kanona pravoslavne crkve, koja su u~inila da mi je poslije êrnovicki univerzitet darovao titul po~asnog doktora bogoslovije.

Nastupila je i 1879. godina, za mene burna godina. Sasvijem protivu moje voqe upleli su me bili moji prijateqi i u srpske politi~ke poslove na Primorju, a najvi{e moj drug u bogosloviji prof. Vujnovi}, koji je sav samo politikom i ìvio. Jo{ od 1874. godine po~eo sam se bio i ja tim poslovima interesovati, i kroz daqe godine pomagao sam koliko sam mogao pomenutom svojem drugu u tome, ali nikada ne zaboravqaju}i svoj glavni poziv. Prema ìvoj i vatrenoj naravi svojoj ulazio sam ja u te poslove po kad kad sa dosta èstine. Od vi{e godina dalmatinski su Hrvati po~eli bili neprijateqski se odnositi naspram dalmatinskih Srba, koji su im dali ìvota i pomogli da se osnuje „Narodna stranka”, i ti Hrvati su do toga do{li bili da pori~u dalmat. Srbima wihovu nacionalnu individualnost. Prof. Vujnovi}, dr Lazo Tomanovi} i pojedini drugi odlu~i{e sakupiti u jednoj misli sve primorske Srbe i energi~no raditi da se osnuje samostalna politi~ka srpska stranka na Primorju. U tome htjeli su da im i ja pomaèm, i ja im se nijesam opro. Po~elo se sastancima u glavnim primorskim i zagorskim mjestima, gdje je ve}ina Srba bila, a tako|e i sa ~lancima u raznim srpskim politi~kim listovima. Ustali su protivu na{eg tog pokreta hrvatski listovi, a na ~elu im zadarski ,,Narodni list”. Uz Hrvate stao je tada i srpski protojerej Jovan Sunde~i}, koji nas je napao u jednom ~lanku u ,,Nar. listu”, insinuiraju}i, {to su dva profesora pravoslavne bogoslovije u tom pokretu, kao da mi ho}emo da osnujemo ,,crkveno-srpsku stranku” u Dalmaciji.77 (Poslije ovog Sunde~i}evog ~lanka, ustali su protivu mene ne samo dalmatinski Hrvati, nego i mnogi dalmatinski Srbi, jer kao da ja tijem podrivam srpsko-hrvatsku slogu. Protivu ove sloge ja nijesam nikada bio, nego sam ustajao protivu onih dalmatinskih Hrvata, koji su poricali


33

Srbima u Dalmaciji wihovu nacionalnu individualnost. Obranu ove svoje misli ja sam u to vrijeme ispisao i {tampao u novosadskoj ,,Zastavi” i u cetinskom ,,Glasu Crnogoraca” nekoliko politi~kih ~lanaka. Glavni su ovo: 1) Crkveno-srpska stranka u Dalmaciji, 2) Srpski zastupnici na dalmatinskom saboru, 3) Pogled na najnovije politi~ke doga|aje u Dalmaciji, 4) Uzorci i te`we srpskog pokreta u Dalmaciji, 5) Srpski starosjedioci u Dalmaciji, 6) Nebratsko postupawe Hrvata prema Srbima u Dalmaciji, 7) Srbi u Dalmaciji nijesu ,,na vrbi svirala”, kao {to bi to htio don Miho (Pavlinovi}) i 8) Da kaèmo otvoreno {ta ho}emo mi Srbi u Dalmaciji.

Svi ovi ~lanci bili su o{tro napisani, onako kako je to odgovaralo mom sanguisti~kom temperamentu, i izazvali su, kao {to je prirodno bilo, o{tre napadaje na mene u hrvatskoj politi~koj {tampi, i stvorili mi nogo neprijateqa me|u Hrvatima u Dalmaciji, i tako isto i me|u mnogim dalmatinskim Srbima koji se nijesu mogli osloboditi staroga prijateqstva sa hrvatskim politi~kim vo|ama. Kad sam se ja poslije povukao sa politi~kog apoqa, Hrvati su zaboravili moju politi~ku polemiku sa wima, ali nijesu zaboravili dalmatinski neki Srbi, {to sam ih javno osu|ivao za wihov slabi srpski patriotizam, i pritajeno u neka vremena, bili su prema meni poslije uvijek neprijateqski raspoloèni, tako da, ~im bi im se ukazala prilika, oni su neprijateqski protivu mene i radili. Ovo moje isticawe u politici u odbranu srpstva izazvalo je zavidnost i kod nekih vi|enijih pravoslavnih sve{tenika u Dalmaciji, misle}i da im ja tijem potkopavam wihovu popularnost u Dalmaciji i sve{tenstvu, te da im tijem mogu toboè ja {koditi u wihovoj jerarhijskoj karijeri. Ovo je bio povod {to su se ti sve{tenici sloìli sa onim nezadovoqnim sa mnom dalmatinskim Srbima, i zajedno s wima poslije postupali neprijateqski protivu mene. Vidio sam ja ovo i razumio jo{ tada, i ovo me je mnogo ozlovoqilo, te sam od jedan put prekinuo sve sa politikom i po~eo se opet baviti svojom bogoslovskom naukom, s kojom se poslije nijesam prestao baviti nikada.)78

Odlu~ni rad pomenutih dalmatinskih srpskih politi~kih kolovo|a pokazao se pri izborima na Carevinsko vije}e qetom 1879, kad odlu~i{e da osujete u Bukovici izbor tada{wega vo|e hrvatske stranke u Dalmaciji dr Miha Klai}a za zastupnika u Carevinskom vije}u u Be~u; i da umjesto wega bude izabrano lice, koje }e priznavati ime i nacionalnu srpsku individualnost na Primorju. Uz pomenute srpske kolovo|e bio sam naravno i ja. Sakupqeni su bili svi bira~ki glasovi za dr G. Ivani}a, te je ovaj bio i izabran za zastupnika, a Klai} izgubio svoj dotada{wi zastupni~ki mandat u Dalmaciji.

Odmah poslije ovoga bude odlu~eno da se osnuje i izdaje u Zadru jedan srpski list, kao organ primorskih Srba. Radi toga krene po sjevernoj 78 Prilog IV, 10-11.

34

Dalmaciji prof. Vujnovi} da kupi akcije za taj list, i ja krenem sa istom zada}om u Dubrovnik i Boku Kotorsku. I sjajno smo u tome uspjeli, jer smo za nekoliko nedjeqa sakupili preko 8. 000 forinti. Na odnosnom sastanku u Zadru iste godine u jesen bude utana~en program lista, koji se imao zvati „Srpski list”, i koji je fakti~no po~etkom slijede}e godine po~eo odmah i da izlazi u Zadru pod uredni{tvom Save Bjelanovi}a. Kad je to svr{eno bilo, ja se nijesam vi{e neposredno pa~ao u politi~ke poslove Dalmacije.

Iste ove 1879. dogodilo se pensionovawe arhiepiskopa, mitropolita i patrijarha srpskog Prokopija Iva~kovi}a. Ovaj doga|aj bio je vrlo zama{an i uzbudio sav srpski narod u biv{oj Vojvodini. Uredni{tvo novosadske „Zastave” zamoli me, da bi ja ocijenio ovaj doga|aj sa kanonskog gledi{ta, jer da tamo{wi narodni vo|e namjeravaju podnijeti Caru protest protivu istog doga|aja. Pitawe je bilo vrlo interesantno za mene, koji sam se bavio crkvenim pravom, te napi{em u novembru ili decembru iste godine dosta op{irnu radwu o tom pitawu i po{aqem je u Novi Sad. Zahvalili su mi za to, i u wema~kom prijevodu to podneso{e uz motivaciju protesta sa nacionalnog i avtonomno-crkvenog pogleda Caru, ali, kao {to se moglo predvidjeti, bez ikakvog rezultata. Kad sam se poslije dvije godine sastao u Be~u sa î`manom, kad se radilo da episkop ba~ki German An|eli} postane patrijarhom, zapitao me je î`man sa osmijehom na licu, da li mi je poznato ono razlagawe sa kanonskoga gledi{ta pensionirawa Iva~kovi}a, {to su uz protest Caru podnijeli narodni vo|e iz Vojvodine. Otvoreno sam mu odgovorio, da mi je ono ne samo poznato, nego da sam ja to sastavio. Pohvalio je rabotu onu moju dodav{i da mu je ào samo {to je bila uzaludna, jer post

factum. Tu svoju rabotu, mutatis mutandis, ja sam odmah tada na{tampao kao komentar 9. kanona III vaseqenskog sabora u izdawu svoje radwe „Pravila pravoslavne crkve s tuma~ewima” {to je u Pan~evu izilazilo. Arhimandrit grgete{ki, Ilarion Ruvarac, moj dobri prijateq i mudri svagda savjetnik, a nekada moj u~iteq u karlova~koj bogosloviji, kad je pro~itao onaj moj komentar pomenutoga kanona, odmah mi je pisao i zahvalio mi. Ali, kao {to je u naravi wegovoj bilo da kaè otvoreno sve {to mu je na srcu, u istome pismu ukorio me je za ono pan~eva~ko izdawe, {to sam u istome stavio istoriju doti~nih sabora, koja da u kanonske komentare ne spada, „jer {ta se Vas, kao kanoni~ara, ti~u dogmati vere i svi oni eresiarhi i eretici, radi kojih su imali da lome glavu bedni oni na{i sveti oci?”, takvu mi je u istom pismu lekciju Ruvarac o~itao o onom mom izdawu. I ovu sam wegovu lekciju, kao i sve drugo {to je od wega dolazilo (a pisama wegovih imam bezbrojnu koli~inu) primio sa blagodarno{}u i batalio poslije na svagda mu~no sastavqawe istorije raznih sabora.

I jo{ jedna rabota zadala mi je i glavoboqe i posla u ovoj famoznoj 1879. godini. Zakavgala se takore}i do noèva dva tada{wa redovna predsjednika zadarske konzistorije: iguman Lukijan Kundajica i protojerej Bor|e Nikolajevi}, ko od wih dvojice ima pravo na nekih ~ini mi se 100 ili 200 forinti godi{we, {to je povi{eno bilo u plati konzistorijskog predsjednika. A obojica bijahu takovi cicije, da sli~nih ja nijesam u ìvotu

35

svom vidio. Gawali su se pismenim predstavkama svojim i kod vladike i kod Namjesni{tva i kod ministarstva, dokazuju}i iguman, da on ima na one forinte pravo, jer je kalu|erstvo starije od svjetovnog sve{tenstva, a protojerej opet, da on ima pravo, jer da je starije svjetovno sve{tenstvo od kalu|erstva. I tu svoju kavgu radi onih forinti preneso{e na sve sve{tenstvo u eparhiji, tako da se radi te glupe rabote posva|a{e svjetovni sve{tenici sa kalu|erima u cijeloj eparhiji i po~e{e svaki za sebe dokazivati da su oni stariji a ne drugi. Nikolajevi} je u kavgi toj izgubio, jer je Vlada odredila da Kundajici idu one forinte radi toga {to je ovaj zauzimao po ustrojstvu konzistorijskom drugo mjesto u konzistoriji, a Nikolajevi} tre}e. I postade sada Nikolajevi} martir od kalu|erske objesti. Ja sam se smijao u po~etku toj kavgi radi forinti, ali me je zgodilo kad sam vidio, da su se po~eli sva|ati i grditi jedan drugoga kalu|eri i popovi, gdje bi se god dva srela, ~ak na ulicama; a ovo tijem ja~e, kad sam vidio, da je svoj martirski poloàj Nikolajevi} iznio u {tampi u jednoj bro{uri, kazuju}i svijetu kako u Dalmaciji kalu|eri gone popove, ali ne spomiwu}i da sve to gowewe sastoji se iskqu~ivo u tome, {to nije on dobio onih 100 ili 200 forinti vi{e na godinu. Kad sam pro~itao onu Nikolajevi}evu bro{uru, nijesam mogao da se uzdrìm, a da mu ja ne odgovorim {tampom. I napi{em tada i izdam kwigu sa naslovom „Dostojanstva u pravoslavnoj crkvi”. Kavga je ona kalu|ersko-popovska skoro u ostalom svr{ila, jer Nikolajevi} je po{ao zatijem u Sarajevo, da on, veliki pop i mrzac kalu|era, postane tamo arhimandrit i da na glavu metne mrsku mu kamilavku!

Meni je donijela li~no ona moja kwiga tu hasnu, {to je Savjet Kijevske duhovne akademije priznao onu kwigu za dobru magistarsku disertaciju, a petrogradski Sinod poslao mi je za to zlatni magistarski krst.79 (Po~eo sam od 1878. godine intenzivno raditi na nauci, i za dvije godine izdao sam tri radwe, koje su mi stekle ime u nau~nom svijetu. Uslijed tih radwa Kijevska duhovna akademija priznala me je magistrom bogoslovqa i darovala mi zlatni magistarski krst, a êrnovicki univerzitet darovao mi je naslov po~asnog doktora bogoslovije. Ovaj moj rad na nau~nom poqu uvaìo je i moj tada{wi vladika, Stevan Kneèvi}, i proizveo me je za arhimandrita (1880.).

Sve ovo, koliko je meni li~no godilo i podstrekavalo me na daqi nau~ni rad, toliko je u isto vrijeme ovo uzbudilo uàsnu zavist kod pojedinih dalmatinskih sve{tenika protivu mene, isto tako i kod onih dalmatinskih Srba koji me nikada nijesu mogli zaboraviti {to sam ih javno ìgosao za nikakav wihov patriotizam srpski i za polutanstvo wihovo u narodnim osje}awima. Ko su bili poimence ti dalmatinski sve{tenici, koji su protiv mene tada bili, i oni razni dalmatinski Srbi, ja ne}u ovdje ni da spomiwem, jer ne zasluùju da im ja ni ime zabiqeìm u ovim mojim memuarima. Na ~elu prvih bio je arhimandrit man. Krke Jerotej Kova~evi}, koji je mrzio vladiku Kneèvi}a i neprestano rovario protivu wega, i koji je radi moje 79 Osnovni tekst, 31-33.

36

privrènosti istome vladici i {to je smatrao da sam mu konkurent za eventualnu vakantnu episkopsku stolicu, mrzio iz dna du{e i mene, i tu mr`wu on je znao svojim op}epoznatim lukavstvom usaditi i u mnoge sve{tenike i mnoge svjetovwake, koji su mu sqepa~ki vjerovali. Sav ovaj svijet ja nijesam prezirao, jer nijesu bili dostojni ni moga prezira, nego sam ih prosto ignorirao, kao da za mene i ne postoje, i produàvao sam raditi na kwizi, uvjeren da }u tijem najboqe postidjeti svakoga onoga, kojemu milo bje{e tada da me podmuklo ili javno kleveta i napada. A zgodna mi se prilika tada za to pokazala takozvanim „Slavenskim hodo~a{}em u Rim”, kad su Hrvati po{li da zahvale papi, {to je on toboè priznao za svece slovenske apostole Kirila i Metodija. Prilikom toga „hodo~a{}a”, ili boqe, uslijed odnosne papine enciklike „Grande Munus” od 30. septembra 1880, ve}ina latinskih biskupa na{ih krajeva, a na ~elu im |akova~ki biskup Josip Juraj [trosmajer, izdali su bili poslanice pozivaju}i vjernike svoje na „hodo~a{}e”, ali ujedno napadaju}i na pravoslavnu vjeru i crkvu. Ja sam sve ovo marqivo pratio, i èstili su me napadaji na moju vjeru, i odlu~im se na djelo u odbranu pravoslavqa.)80

Jo{ tada kad je ta papina enciklika izi{la, i kad sam je pro~itao, uzbudila se bila u meni voqa, da se u javnosti na wu osvrnem i da upozorim na wu pravoslavne ju`ne Slovene, posebno Srbe. Po{aqe mi me|utijem iz Carigrada moj stari znalac jo{ od Bonske konferencije, tada arhimandrit, a sada ve} mitropolit nikodimijski Filotej Vrijenios, svoju kritiku na istu encikliku. Stupio sam tada u dopisivawe sa Vrijeniosom, i malo po malo svega me obuzela misao o toj encikliki, tako da sam ve} po~eo bio ~initi biqe{ke, kako bi izdao i ja {to o woj. Dok sam na tome radio dobijem pomenutu [trosmajerovu poslanicu, i naravno, kakav sam bio ùstar po naravi, eto meni sada novoga posla. Nije bilo dosta toga, nego eto mi iz Kotora pismo od mog prijateqa starog, koji me je volio kao sina, i koji me je kroz sve daqe vrijeme uvijek pazio i dobre mi savjete davao, a to je kotorski episkop Gerasim Petranovi}. Uz to svoje pismo {aqe mi episkop Petranovi} u rukopisu uskr{wu poslanicu, koju je on sastavio povodom one [trosmajerove poslanice, i u kojoj upozoruje sve{tenstvo i pastvu svoju na vjernost pravoslavnoj vjeri i crkvi i da se ~uvaju od unijatske napasti, i moli me da taj rukopis pregledam, pa da mu ga povratim, da svoju poslanicu na{tampa. Kakvo sam odu{evqeno pismo tada napisao Petranovi}u, povra}aju}i mu onaj rukopis, toga se i danas jo{ sje}am. I o Uskrsu 1881. izi{la je iz {tampe Petranovi}eva poslanica. Poslije Uskrsa po|em kod svog episkopa Stevana Kneèvi}a i nagovorim ga da bi morao i on izdati jednu sli~nu poslanicu o istom predmetu, kao ep. Petranovi}. U pitawima vjere bio je Kneèvi} ne samo ~vrst kao litica, nego mogao bi re}i ~ak i fanati~an, osobito kad bi mu se spomenula unija. A u tome duhu i mene je vaspitao, jer sam uz wega mnoge godine proveo. Odmah Kneèvi} pristane na moj predlog, i po{to je on tada bio ve} starac od 75 godina, povjeri meni da

80 Prilog IV, 12-13.

37

mu odnosnu poslanicu sastavim i da }e je on rado potpisati i izdati. Pristanem, i utana~imo da }e on izdati tu poslanicu {tampanu na Duhove iste godine. Na nekoliko dana pred Duhove javim Kneèvi}u da sam gotov sa poslanicom, i pozove me po podne da do|em da mu je ~itam. Sje}am se jo{ sada star~eva lica, kad sam mu ~itao rukopis. O~i su mu sijevale od zadovoqstva kao u mladi}a. Kad sam svr{io ~itawe re~e mi: „Sinko, Bog te ìvio!” i naredi mi da mogu odmah {tampati poslanicu. Uo~i Duhova poslanica je ve} poslana bila svemu sve{tenstvu da je svaki sve{tenik u svojoj crkvi pro~ita sa oltara na sami praznik. Sa vanrednim odu{evqewem primilo je sve{tenstvo i narod tu poslanicu, a svjedo~e to sve one adrese koje su zatijem stigle ep. Kneèvi}u od svega sve{tenstva, i koje sam adrese ja poslije sve na{tampao i svijetu objavio, kako misli pravoslavna Dalmacija o svojoj svetoj vjeri.

O ovim poslanicama: Petranovi}evoj i Kneèvi}evoj odmah se pozabavila rimokatoli~ka {tampa, a profesor zadarske rimokatoli~ke bogoslovije Antun Franki izdao je kwiìcu protivu tih poslanica na{ih vladika. Sve ovo ja sam poslije pribiqeìo i, kao {to je poznato, {tampao, neka se zna i pamti. Ali nijesam mogao ja da ostanem na miru pri toj op}oj zabuni, {to izazva{e s jedne strane papina enciklika i [trosmajerova poslanica, a s druge ove poslanice na{ih vladika. Nego prionem i do decembra iste 1881. godine izdam moju kwigu „Slovenski apostol i Kiril i Metodije i istina pravoslavqa”. îtavu buru izazvala je kod rimokatolika ova kwiga moja, a ne znam koja rimokatoli~ka novina, osobito hrvatska, nije me tada napala i izgrdila, ali ipak ne onako, kao {to }e me poslije grditi i psovati i ruìti Srbi, a o ~emu }u ja ve} u svojim biqe{kama spomenuti, kad do|e red na ovo. Najgore me tada napao i izgrdio onaj isti prof. Antun Franki; i kad nije ni{ta mogao da kaè protivu istina, koje sam ja u svojoj kwizi istakao, on je udario na moju li~nost, da bi me pred svijetom omalovaìo i prikazao nemirwakom.81

(Zahvali{e mi za ovo oba na{i vladike, i Kneèvi} i Petranovi}. A ~inilo mi se, da na takvu zahvalnost imam pravo i od strane dalmatinskog pravoslavnog sve{tenstva i od pravoslavnih dalmatinskih Srba. Ali sam se prevario. Preda mnom su kao odobravali moju radwu, a iza le|a mi tuma~ili tu istu radwu neprijateqski za mene, i iz svega sam vidio uàsnu nenavidnost, koju pojedini nijesu znali ni da barem prikriju. Kad je pomenuti profesor Franki napao u {tampi moju kwigu, arhimandrit Kova~evi} nije mogao da sakrije svoju radost radi toga napadaja, te mi je na fini dakako na~in jednom u lice reko, da u nekim mjestima svoje kritike Franki je imao pravo, i naravno ja krivo.

Poslije toga doba ìvio sam sasvijem povu~eno, i radio sam na kwizi. Izgledalo je da su moji neprijateqi umirili se, pa kao da su bili nestali. Ali da je to bilo samo moje uobraèwe, to sam iskusio malo ka{we.)82 81 Osnovni tekst, 36-38. 82 Prilog IV, 13-14.

38

Ove 1881. godine prvih mjeseci postao je mitropolitom u Sarajevu Sava Kosanovi}. Sa ovim sam gospodinom bio u korespondenciji od duè ve} vremena. On je nastojao da ~uje moje mi{qewe o wegovoj kandidaturi za sarajevskog mitropolita i pod kakvim bi uslovima on imao da se primi toga mjesta. Ja sam, po kazivawu ~estitih qudi, poznavao ga kao dobrog sve{tenika i patriotu, i zato sam ga hrabrio da se primi onog mjesta, ali uvijek sam mu napomiwao, kako bi dobro bilo da se crkva na{a u Bosni i Hercegovini sasvijem otrgne od Fanariota, koji su joj sa svojim vladikama za toliko vremena samo zla nanosili, i kako bi trebalo da se jerarhija bosansko-hercegova~ka sjedini sa srpskom pravoslavnom jerarhijom u na{oj monarhiji, jer bi tada ta bosansko-hercegova~ka jerarhija ja~a i sna`nija bila da se odupre poku{ajima unije ili {irewu katolicizma u onim zemqama, {to ne}e propustiti da Be~ i hrvatski biskupi sa [trosmajerom na ~elu u~ine. On mi je u ovome davao pravo i potpuno uvaàvao te moje misli, ali da wega o tome ne}e ni da pitaju, nego da Be~ to sve radi na svoju ruku. Iste svoje misli ja sam mu i u drugim svojim pismima razvijao i napomiwao da ako se i formalno bosansko-hercegova~ka crkva ne pridruì Karlovcima, onda ne}e ni dobijati sinodski izabrane episkope iz Vojvodine, nego }e im iz te iste Vojvodine nametati Be~ za episkope, koje on bude htio, kao {to se fakti~ki to poslije i dogodilo. Odlu~ili su o toj stvari me|utijem drugi; i Kosanovi} mi poslije javqa, da Car austrijski imenovao ga je za sarajevskog mitropolita uz privolu Fanara, i da }e bosansko-hercegova~ki mitropolita morati zavisiti i daqe od Fanara u jerarhijskom odnosu. Onu svoju misao o zdruèwu bosansko-hercegova~ke jerarhije sa karlova~kom jerarhijom ja nijesam mogao nikako da napustim, ~ekaju}i zgodnu priliku da tu misao predam i javnosti.

U maju 1881. godine pisao mi je mitropolit Kosanovi} da na svaki na~in ja moram nastojati da po|em u Bosnu za vladiku ili u Mostar, ili u Tuzli, ili u Bawaluci, i da je on govorio ve} o tome sa dvorskim tajnikom Demeli}em. Ujedno me je zamolio da mu sastavim nacrt o bogoslovskom sjemeni{tu. Ovo posqedwe sam mu ve} 30. istog mjeseca poslao. A o mojem vladi~anstvu da ja ne}u ni da mislim, prvo {to sam odvi{e mlad za vladiku, drugo {to ne poznajem prilike u Bosni, i tre}e {to mene ne voli austrijska Vlada, niti bi me predloìla ona ikada za vladiku u okupiranim zemqama, a ne voli me ta Vlada stoga, {to sam odvi{e prononsirani protivnik latinske crkve, a takva lica sasvijem ne pasuju za Bosnu i Hercegovinu, gdje rimska propaganda ra~una na bogati za sebe plijen. Da nijesam u ovom posqedwem pogrje{no mislio, zasvjedo~io mi je isti mitropolit Kosanovi} svojim pismom od 22. avgusta iste godine, u kojem mi privodi od rije~i do rije~i dopis {to je primio, kaè „onomadne”, od poglavice zemaqske Vlade u Sarajevu. Taj dopis ho}u ovdje da privedem. Glasi: „Va{e Visokopreosve{tenstvo je izrazilo èqu, da se po~asni arhimandrit i profesor bogoslovije u Zadru Nikodim Mila{ pozove amo, da Vam bude u pomo}i pri organizaciji bogoslovije i konzistorije. Po saop{tewu namjesnika dalmatinskog pak isti je profesor tako obuzet poslovima da se ni

39

za kratko vrijeme ne bi mogao lasno odlu~iti od posla. Iz toga razloga daklen mu~no da bi isti profesor kadar bio da vr{i Va{em Preosve{tenstvu ove du`nosti, koje ste mu namjenili. Prema tome je baron Rodi} obratio pa`wu Wegove Preuzvi{enosti zajedni~kog ministra pl. Slavija na protoprezvitera i konzistorijskog savjetnika u Zadru Georgija Nikolajevi}a” itd. Poslije ovoga dopisivao sam se sa Kosanovi}em sve dok se nije javila mu u glavi ona nepametna misao da napusti sarajevsku katedru, koju sam misao ja otvoreno mu osudio. A u jednom pismu od 1884. pisao mi je, lamentiraju}i o svojem poloàju i o mukama sa rimskom propagandom, i rekao: „Sretan si, {to Rodi} nije volio te, pak si se bar sa~uvao mojih sada{wih muka”.

Predvi|ao sam ja to {ta }e se dogoditi sa ovim mitropolitom, koji se morao sam da bori sa svom latinskom silom, a ni srpski episkopat, ni karlova~ki patrijarh, nijesu imali prava da priteknu u pomo} i da ga za{tite od nasrtaja latin{tine. A Fanar, koji je ne samo pravo, nego i du`nost imao da se zauzme, da bude za{ti}en od tih nasrtaja jedan podru~ni mu mitropolit, taj Fanar ravnodu{no je gledao {ta se sa pravoslavnom vjerom i sa pravoslavnim mitropolitom doga|a. Ova razmi{qawa odlu~e me, da ostvarim ono {to sam jo{ prije tri godine mislio i o ~emu sam tada Kosanovi}u pisao, da to sada ostvarim i da u javnosti iskaèm potrebu da bi se pravoslavna bosansko-hercegova~ka jerarhija otrgla od Fanara i sjedinila se sa srpskom pravoslavnom jerarhijom. Napi{em u qeto iste godine kwiìcu sa naslovom: „Kanonsko na~elo pravoslavne crkve pri razre|ivawu crkvenih oblasti. K pitawu o jerarhijskom poloàju Sarajevske mitropolije”, i to sam na{tampao 1884. godine. Tu sam istakao da, kao {to je prije ukinu}a Pe}ke patrijar{ije pripadala Dabrobosanska mitropolija toj patrijar{iji, tako da bi morala ista mitropolija pripasti i spojiti se sada sa Karlova~kom patrijar{ijom, jer sam ja bio tada uvjerewa, kao i mnogi drugi srpski nau~nici, da je karlova~ki patrijarh nasqednik pe}kog srpskog patrijarha. Kad sam jednog qetweg dana po podne sjedio za stolom i pisao tu stvar, do|e me posjetiti tada{wi urednik zadarskog „Srpskog Lista” Sava Bjelanovi}, i tome gospodinu kaèm {ta pi{em i pro~itam mu nekoliko stranica rukopisa. Slu{ao je to ~itawe pa`qivo i re~e mi: „Mo`da }e Vam se na to i politi~ki listovi osvrnuti”. Odgovorio sam mu, da u ovo pitawe politika ne ulazi, nego se tu ti~e da se sa~uva od usamqenosti pravoslavni sarajevski mitropolit i da u svezi sa srpskom pravoslavnom jerarhijom bude ja~i da se odupre rimskoj propagandi. Odgovorio mi je na ovo op}im frazama, iz kojih sam mogao samo toliko razumjeti, da se politi~ara pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini ni{ta ne ti~e. I kwiìca je moja iza{la. Nije pro{lo vaqda ni osam dana, kad po~e{e liberalne srpske novine o woj pisati, i umjesto da je uzmu sa crkveno-kanonske strane, kao {to je ona bila napisana, uze{e je sa politi~ke strane, kao da ja tom kwiìcom plediram aneksiju Bosne i Hercegovine austrijskoj monarhiji. Iznenadila me takva interpretacija moje kwiìce, jer ja kad sam je pisao nijesam ni u snu imao kakvu politi~ku misao. Tada sam se sjetio onih Bjelanovi}evih rije~i, kad je

40

~uo ~itawe nekih odlomaka iz rukopisa iste kwiìce. Pisawe onih liberalnih srpskih novina bilo je ipak dostojanstveno, i ja nijesam se osje}ao pobu|enim da reflektujem na to pisawe, drè}i uvijek da }e na posqetku srpsko-pravoslavna crkvena svijest nadvladati nad politi~kim ra~unima. Ali to se nije dogodilo. Ve} od dva decenija srpska politi~ka {tampa zaraèna je bila mi{qu da crkveni interesi moraju biti podre|eni politi~kim, i da crkva i wena jerarhija moraju raditi samo onako, kako politi~ki interesi zahtijevaju, pa makar ona od toga i stradala. Sa ovoga gledi{ta prosu|ena je bila srpskom politi~kom {tampom i moja ona kwiìca. Katedrati~ki odgovor na istu dobijem ja krajem ove iste godine iz Pan~eva u naro~itoj bro{uri sa naslovom: „Poslanica Nikodimu Mila{u” i pod pseudonimom „bosanski popo”. Pro~itao sam odmah tu bro{uru, i kad sam vidio u ovoj posqedwe stranice, pune subjektivizma, odmah sam je stavio u orman, odlu~en da o woj ni rije~i ne napi{em, jer bi morao bio i ja u takvom slu~aju baciti se u subjektivizam; i tijem vi{e sam morao na to se odlu~iti, {to sam obznawen bio, da onaj „bosanski popo” nije niko drugi, nego sam Sava Bjelanovi}, ~iji karakter ja sam boqe nego iko drugi poznavao, a koji karakter Bjelanovi}ev najboqe }e se pokazati poslije, kad sam ja postao vladika, o ~emu }u ja ve} spomenuti u ovim svojim biqe{kama.

Malo vremena poslije ovoga dobijem iz Novog Sada jednu bro{uru sa naslovom: „Dole obrazinu g. dr. Nikodime Mila{u!” i pod pseudonimom „Stari Saborlija”. Kad sam je pro~itao sjetio sam se odmah kanonika Antuna Franki i wegove kritike moje kwige „Kiril i Metodije”. Pravac kritikovawa sli~an i kod jednog i kod drugoga pisca, samo {to sam u ovoj kwiìci „Starog Saborlije” na{ao ne{to, {to ni onaj kanonik nije mogao da kaè, a to je, da „se g. Mila{ ovom svojom bro{urom pokazao kao pravi kwièvni {arlatan i {vindler”. Pa po{to se ja ne umijem prepirati sa qudima, koji psuju i grde, to sam stavio u orman i ovu kwiìcu. Ali qubopitan sam ipak bio da doznam, ko je taj gospodin, koji se sakrio pod imenom „Starog Saborlije”, i doznao sam da je protojerej Dimitrije Ruvarac, brat arhimandrita Ilariona. Za~udilo me ovo mnogo, jer sam se sjetio da sam sa ovim sada{wim protojerejem Ruvarcem u Karlovcima kao |ak drugovao i da smo vrlo dobri prijateqi bili. @ao mi je bilo, pored ostaloga, {to sam izgubio tada prijateqa, koji me onako u javnosti ispsovao i izgrdio, i koji me sada onako stra{no mrzi. Ali malo godina poslije dogodilo se ne{to ~udnovato sa ovim gospodinom prema meni. Dvije godine od prilike poslije nego {to sam ja bio pro~itao onu Ruvar~evu bro{uru, na|em se ja u Biogradu kao rektor bogoslovije, i momak mi jedno po podne javqa, da èli k meni jedan sve{tenik iz preka, tj. iz Zemuna. Prikaè mi se taj sve{tenik, i poznam u wemu Mitu (jer tako sam ga zvao u bogosloviji) Ruvarca. Sa najve}om ekspansivno{}u mi pristupi i po~e me podsje}ati na |a~ko na{e vrijeme i kako me on svagda qubi, i zamolio me da mu do|em u Zemun u wegovu ku}u, gdje }e me on i wegova supruga svesrdno do~ekati. Po{ao je; a ja ni iz daleka nijesam mu dao razumjeti da mi je ~udo, kako moè sada onako ekspansivan biti poslije onih grdwi, kojima me je u javnosti prije dvije

41

godine obasuo. Dolazio me je poslije toga nekoliko jo{ puta posjetiti, dok sam ja u Biogradu boravio, i uvijek mi je ekspansivan. Vratio sam mu jedanput u Zemunu posjete, i u ku}i mu do~ekao me je i on i èna mu najqubaznije. Kad sam se ja poslije povratio u Dalmaciju, a osobito kad sam postao vladikom, ~esto mi je taj protojerej Ruvarac pisao; a 1892. poslao mi je patrijarhov boì}ni pozdrav i ujedno rukopis sli~nog pozdrava pok. patrijarha An|eli}a, upozoruju}i me, kako ovaj pozdrav patrijarha Brankovi}a nije nego doslovni prijepis nekada{weg pozdrava patrijarha An|eli}a. Na ovako ,,konfidencijalno” pismo protojereja Dimitrija Ruvarca ja nijesam ni odgovorio... Kad sam pak 1904. bio u Karlovcima, Novom Sadu i Grgeteku, ovaj se protojerej tako drào prema meni, da su ovi bili uvjereni da je to moj najprisniji prijateq. A kad sam polazio iz Novog Sada do{ao je naro~ito sa suprugom iz Karlovaca (gdje je tada stanovao) da me na èqezni~koj stanici pozdrave i da mi, osobito on, zaèli Bog zna koliko i kakvoga dobra.

Jo{ ho}u ne{to da zabiqeìm ovdje iz 1884. godine. U drugoj polovini januara te godine dobio sam iz Belovara pismo od onamo{weg kapelana jereja Jovana Vu~kovi}a, da bi ga preporu~io kod episkopa Kneèvi}a da dobije mjesto u zadarskom bogoslovskom zavodu kao profesor. Zauzeo sam se za to ìvo, i kroz mjesec dana Vu~kovi} je ve} bio suplent u zavodu. îm sam vidio ovoga sve{tenika u~inio mi se inteligentan i spreman za nauku, i zavolio sam ga. Mrgodili su se neki dalmatinski sve{tenici na wega, jer je stranac i jer da je do{ao oteti jedno mjesto dalmatinskim sinovima. Ali ja sam ga branio, i uspio sam da ga je i ep. Kneèvi} drào pod svojom za{titom. Slijede}e godine u junu on je ve} bio stalni profesor bogoslovije. Kao profesor vanredno je marqiv bio, a vrlo je rado radio i na kwizi i radio je sa znawem. Pazio sam ga radi toga kao brata, i uvijek sam s wim bivao; volio je i on mene i u svemu mi pomagao, osobito u kwièvnim mojim radwama. Sje}am se dobro, koliko mi je pomagao te iste 1884. godine, kad sam prire|ivao za {tampu opis jednog starog srpsko-slovenskog rukopisa „Krm~ija Savinska”, a osobito {to ja nijesam dobro poznavao sve osobine jezika na kojem je bio rukopis. Pomagao mi je i poslije u svemu, te sam mu bio iskreno blagodaran. Slijede}e godine osnovali smo mi profesori bogoslovski ~asopis „Istina”, i Vu~kovi} mu je bio urednik. Kao uredniku tada sam ja wemu pomagao, i ~asopis je na{ nabrzo dobio lijep glas. U raznim neprijatnim momentima moga ìvota, Vu~kovi} je uvijek bio uza me i iskreno dijelio moje du{evne bolove za sve vrijeme dok sam ja bio profesor u zadarskoj bogosloviji. Ovo sam naro~ito htio ovdje da zabiqeìm radi onoga {to }u poslije zabiqeìti o Vu~kovi}u, koji }e po~etkom 1891/2. {kolske godine prije}i u karlova~ku bogosloviju.

Iste ove dosta burne za mene 1884. godine stupio sam prvi put u dopisivawe sa profesorom moskovskog univerziteta Al. Pavlovim, poznatim i nau~nim kanonistom, i to o pitawu, je li Sv. Sava srpski sastavio ili bar pokrenuo da se sastavi prvi slovenski nomokanon s tuma~ewima. Ovo je pitawe mene tada zanimalo, jer sam izu~avao stari jedan rukopis man. Savine i prire|ivao opis toga rukopisa (Krm~ija Savinska). U~eni ovaj profesor

42

dopisivao se sa mnom do pred smrt wegovu, i sva wegova pisma, kakvih ja mnogo imam i ~uvam ih sveto, ti~u se iskqu~ivo pitawa o crkvenom pravu pravoslavne crkve. Sveza na{a u pismima postala je bila prijateqska, tako da mi se on ~esto àlio kako mora da trpi od nepravednih napadaja, i kako je vi{e puta prinu|en da vrijeme, koje bi ina~e mogao ulagati u nau~ne radwe, mora da tro{i u odbijawu onih napadaja. Tije{io sam ga u pismima svojima tijem, da smo jednake sudbe i ja i on, i da na napadaje, koji imaju karakter subjektivni, ne zasluùje odgovarati, kao {to to ja ~inim. Ako sam ja upoznao mnoge izvore crkvenoga prava, i ako sam dubqe pronikao u nauku toga prava, to moram zahvaliti na prvom mjestu pok. profesoru Pavlovu.

Ovo ovdje sve~ano izjavqujem i vje~nu mu blagodarnost zasvjedo~avam. Iste ove 1884. godine stupio sam u dopisivawe sa profesorom grada~kog

univerziteta dr Bidermann. Ovaj se profesor bavio pitawem „über die

Schiksale der Griechisch Glaubigen in Osterreich und Ungarn”. Pitawe, koje je bilo van sfere mojih kwièvnih radwa tada{wih, ali koje me ipak interesovalo, jer je vrlo va`no za istoriju pravoslavne crkve u ovoj monarhiji. Rado sam korespondirao sa ovim profesorom i rado mu pruào sve one podatke i upu}ivao ga na sve one izvore, koji su meni bili poznati. I s ovim profesorom dopisivao sam se sve do smrti wegove. A nekim rezultatima wegovih istraìvawa poslije sam se uskoristio, kad sam spremao za {tampu moju „Pravoslavnu Dalmaciju”.

Godina 1885. po~ela je za moj javni ìvot sa dvije upravo da kaèm komendije. Prva komendija bila je vijest u petrogradskim ruskim novinama, da ruski Sinod misli mene za mitropolita crnogorskog na Cetiwu. Razjasnio mi je ovu rabotu moj dobri proto Jani{ev pismom da je moje ime u istini spomiwalo se u Sinodu, i da bi mene, kao ruskog vaspitanika, rado vidjeli mitropolitom na Cetiwu, ali da se od toga odustalo uslijed kneève èqe, da ono mjesto zauzme arhimandrit Mitrofan Ban, koji je okolo Uskrsa i imenovan mitropolitom. Druga komendija zavela se uslijed ostavke mitropolita Save Kosanovi}a, na ~ije je mjesto sada trebalo imenovati novoga mitropolita za Sarajevo. Sav svijet je znao, da ko je najvi{e uplivisao na Kosanovi}a da ostane ~vrst u svojoj ostavci i da je ne povla~i, to je bio arhimandrit tada sarajevski Bor|e Nikolajevi}, koji, kad se ve} jednom odlu~io da okrene barjak od svjetovnoga sve{tenika, koje je toboè on branio od kalu|erskih napadaja, i kad je „sa velikim svojim po`rtvovawem”, kao {to je pisao tada u Zadar parohu Kirilu @eèqu, svojem prisnom prijatequ, natakao na glavu kamilavku sa panakamilavkom teìo je sada da on postane mitropolitom sarajevskim umjesto naivnoga Kosanovi}a. Ovo se vidilo i iz toga, {to je Vlada Nikolajevi}a imenovala i administratorom mitropoilje u isto vrijeme, kad je uvaìla Kosanovi}evu ostavku. A ovo sam ja doznao i iz jednog pisma î`manova iz Be~a, koje sam ja poslije pokazivao ep. Kneèvi}u i koje i danas jo{ ~uvam, i u kojem pismu, zahvaquju}i mi na kanonsko su|ewe o episkopskim ostavkama, koje sam mu su|ewe, na wegovu molbu, ja poslao bio (tj. poslao sam mu bio moj komentar 9. kanona tre}eg vaseqenskog sabora, sastavqeni prilikom ostavke srpskog patrijarha

43

Iva~kovi}a), î`man mi saop{tava, da ostavka Kosanovi}eva mora biti uvaèna, i da }e imenovan biti za mitropolita arhimandrit Nikolajevi}, ,koji je mirne }udi i ne}e se tako lako alarmirati od rimske propagande, koja u Bosni nema posla”. Ovo su rije~i iz tog î`manovog pisma; a î`man je bio Vladin konsultor u pitawima pravoslavne crkve u monarhiji. Pokraj svega toga, radi „mudre” birokratske formalnosti avstrijske Vlade, a i da se zametne trag, dobija jednog dana ep. Kneèvi} od Predsjedni{tva dalmatinskog Namjesni{tva zvani~ni poziv, da spomene sve{tena lica iz svoje eparhije, koja bi bila dostojna da zauzmu mjesto mitropolita u Sarajevu. Ja o tome nijesam ni{ta znao, nego sam poslije doznao, da je ep. Kneèvi}, odgovaraju}i na Vladin poziv, predloìo „primo loco” mene za mitropolita. Stra{no me ovo ra`qutilo, kad mi je javio za taj Kneèvi}ev predlog jedan namjesni{tveni ~inovnik, i odmah po|em k episkopu da se poàlim, {to je takav predlog mogao da u~ini, ne ~uv{i prethodno mene, i tada mu pokaèm ono î`manovo pismo. Starac mi se pravdao, da je to on u~inio, jer me uvaàva. Poqubio sam mu ruku, ali sam i po{ao od wega stra{no nezadovoqan, jer sam vidio da je istina da je on u~inio onaj predlog. Poslije nekoliko mjeseci Nikolajevi} je bio imenovan za sarajevskog mitropolita.

Ali sva ova komendija, koju sam ja tako karakterisao poznavaju}i austrijski glupi birokratizam, pretvorila se poslije za mene u tragi-komendiju, od koje sam morao mnoge neprijatnosti ispitati, a od kojih sam se tek tada oslobodio, kad je slijedilo moje imenovawe za dalmatinskog episkopa.

Do~ulo se po Zadru da sam ja predloèn za sarajevskog mitropolita. Nije se htjelo raspitivati od kuda je potekao taj predlog, nego se to interpretovalo odmah u smislu, da be~ka Vlada tako èli; i to se odmah dovelo u svezu sa onom mojom bro{urom o bosansko-hercegova~koj crkvi, i da sam ja tu bro{uru napisao po naputku iste Vlade, koja u nagradu za to mene }e imenovati sada za mitropolita. Ni sami sotona ne bi vaqda kadar bio tako {to iskombinovati; ali to je ipak iskombinovao urednik „Srpskog Lista” Sava Bjelanovi}, i to je on po~eo sada da kroz svoj list telali svijetu. Trebalo mu je reklame za sebe i za svoj list kod pseudoliberalnoga svijeta, pa za tu reklamu zgodno mu se u~inilo kroz svoj list da napadne na mene, te da svak vidi kako je on nezavisan i samostalan u pisawu, kad moè javno da udara i na Mila{a, koji je wegov isti taj list osnovao, i za kojega je znao, da ima nekog imena u svijetu. Napadati koje-kakve {uge, to nije dostojanstveno za jedan liberalni list, ali napasti na Mila{a, to je uzdignuti glas listu i pokazati se nezavisnim; tako je razmi{qao Bjelanovi} u svojoj glavi, i tako je sada po~eo da pi{e u svom listu i da o tome agituje u svijetu. Misli koje je kriju}i za „bosanskim popom” u onoj svojoj bro{uri iznio, te misli Bjelanovi} je sada po~eo malo po malo da {iri u svijetu kroz svoj list, dodavaju}i tome jo{ razne napadaje ~ak na moj privatni ìvot i na moju slu`bu kao rektora sjemeni{ta, premda mi je, prije nekoliko godina kad je bio pitomac sjemeni{ta, znao biti najposlu{niji. Uspjeo je bio ovaj gospodin svojim pisawem zadobiti za sebe mnoge i u Zadru i van Zadra, a

44

osobito one, kojima sam ja bio trn u oku radi ~asti i priznawa, {to sam u {irem svijetu dotle stekao bio, i {to sam im ja mogao, po wihovom su|ewu, vaqda pobrkati wihove li~ne ra~une.83

(Hajka, koja se podigla bila tada u novinama protivu mene, prestala je bila; ali zato podmuklo su rovarili protivu mene u Dalmaciji gledali da me crne raznim klevetama, gdje su god mogli. Na ~elu sve ove agitacije protivu mene bio je arhimandrit Kova~evi}, a uz wega je sada u tome stao tada{wi konzistorijski predsjednik iguman Dositej Jovi}. Prvi radio je protivu mene me|u sve{tenstvom i narodom van Zadra, drugi u Zadru. Jovi} je uspio izazvati i vladiku Kneèvi}a protivu mene, a {to mi je vrlo ào bilo, jer sam ja Kneèvi}a i volio i {tivao, i jer sam svjestan bio, da sam mu veliku uslugu u~inio bio onim mojim ìvim radwama 1881. godine u slavu wegovog imena. Moj ste~eni ve} glas u nau~nom svijetu èstio je stra{no moje neprijateqe, a zavidnost wihova potencirala se u onoj mjeri, u kojoj sam ja sticao vi{e imena u nau~nom svijetu i sticao vi{e nau~nih titula. Iguman Jovi}, koji je bio mnogo finiji i lukaviji od arhimandrita Kova~evi}a, uspjevao je vi{e od ovoga posqedwega u rovawu protivu mene, osobito kroz svoju rodbinu, koju je imao u svima glavnim mjestima Dalmacije, tako da je zaraza protivu mene bila op}a maltene u svoj dalmatinskoj eparhiji. Ogovarawu i klevetawu nije bilo sada ve} kraja. (A istakli su bili i to, da ja zloupotrebqujem rektorskim poloàjem u svoju li~nu korist, a na {tetu pitomaca. Ovo posqedwe najvi{e me je uvrijedilo, i radi toga krajem jula 1885. podnesem ostavku na mjesto rektora sjemeni{ta, koja mi je bila odmah i uvaèna. Ovu moju ostavku moji neprijateqi protuma~i{e u smislu, kao da sam ja klonuo duhom pred wegovim ru`nim radom protivu mene. To ih je osokolilo da jo{ ja~e rade protivu mene).

U 1886. godini gowewe protivu mene u Zadru dostiè svoj vrhunac. Htjeli su me prinuditi moralno da napustim Dalmaciju, kako bi mogli sami slobodno se ba{iti u dalmatinskoj eparhiji, a da im niko ne smeta u tome, i da im ne smetam ja, koji sam uìvao u svijetu dobar glas; a osobito da ne smetam Jovi}u, koji je tada ve} bio konzistorijski arhimandrit, da postane dalmatinskim vladikom u slu~aju smrti episkopa Kneèvi}a, koji je bio osamdesetogodi{wi starac. I mene, koji sam mogu re}i osnovao srpsku stranku u Dalmaciji i koji sam se na politi~kom poslu onako izloìo bio u korist srpstva u Dalmaciji, ne paze}i da sam tijem stavqao na kocku svoj profesorski poloàj i da me Vlada mogla za onu moju dvogodi{wu politi~ku agitaciju lako pensionovati, kao {to je to u~inila bila za istu stvar sa mojim drugom u bogosloviji profesorom Qubomirom Vujnovi}em; mene koji sam prvi od pravoslavnih imao smionosti da {tampom ustanem protivu latinske crkve i latinskog sve{tenstva svojom kwigom „Kiril i Metodije”, a u odbranu pravoslavqa, i koji sam se radi toga izloìo najo{trijim napadajima kroz {tampu od strane latinskog sve{tenstva, mene, kao takvoga, javno u {tampi objedi{e, da sam neprijateq pravoslavqa i srpstva, i u isto


45

vrijeme nagovore tada{we tutorstvo zadarske crkve, da u jednoj svojoj sjednici (23. marta 1886) zakqu~e zamoliti vladiku Kneèvi}a da mi zabrani propovijedati u crkvi, jer da sam ja „pravi odmetnik od svoje crkve pravoslavne i srpske narodnosti”. Zapisnik tog tutorskog zakqu~ka bude zvani~no saop}en vladici Kneèvi}u, koji odobri isti zakqu~ak, i aktom svojim od 3. aprila 1886. godine po{qe mi prijepis zakqu~ka „radi moga znawa i odnosnoga ravnawa”. Mnogo me uvrijedila ova stvar; ali poznavaju}i izvor i svrhu ove paklene mahinacije, nijesam ipak htio da protivu toga reagiram. Vjerovao sam i pouzdano se nadao, ako samo uzìvim, da }e pravica ipak pobijediti svojim vremenom i da }e se sami sebe postidjeti oni, koji sada tako sa mnom krvni~ki postupaju. Povukao sam se od tada jo{ vi{e od svijeta; pa da pokaèm svemu svijetu kakav sam ja „odmetnik od pravoslavne crkve”, po~nem {tampati ~lanke o rimskoj propagandi, koje sam zatijem prikupio i izdao u zasebnoj kwizi. I uop}e od toga vremena po~eo sam mnogo vi{e raditi po nauci, nego {to sam dotle radio.)84

Pokojni episkop Kneèvi} nije odobravao tu kampawu protivu mene, ali nije mogao ni on {ta da u~ini, jer se bojao da }e napasti i wega u novinama. Kad sam mu podnio ostavku na rekturu, sje}am se lijepih rije~i koje mi je tada upravio, i tom prilikom napomenuo mi okru`nicu koju sam malo vremena prije za wega sastavio bio prilikom hiqadugodi{wice slov. apostola Metodija, i hrabrio me da ne klonim duhom u isku{ewu, jer da }e sveta crkva imati jo{ potrebe od mene. Ali i ovaj dobri odnos episkopa Kneèvi}a prema meni bo je o~i doti~noj gospodi, te ih je to pobudilo da produè i daqe svoju kampawu protivu mene, i na posqetku uspje{e odbiti i tog episkopa od mene, i da bude uz wih.

U avgustu iste ove 1886. godine primio sam poziv od ministra prosvjete u Srbiji Milana Kujunxi}a, da bi do{ao u Biograd, da reorganizujem tamo{wu bogosloviju. Kad sam taj poziv primio, odmah sam pomislio na jedan dopis iz Biograda, na{tampan u 149. broju zagrepskog lista „Srbobran” od 7. jula iste godine, u kojem dopisu doti~ni dopisnik kazuje „da nema sumwe da ja stojim u svezi sa apostolima vjerske unije”, da ja ,,{urujem sa Rimom” i „da je jedan veliki katoli~ki misionar nekome pisao i pitao ga za mene, dobrog i vjernog agenta rimske propagande, i ho}e li {ta biti od one stvari, to jest, iz unije pravoslavnih Srba sa Rimom”. Re~e eto to taj biogradski dopisnik „Srbobranov”, i ostade opet ìv! Za postanak ovoga dopisa nekoliko mjeseci poslije doznao sam, i to }u daqe zabiqeìti. Ali mi je bilo nepravo, {to je to „Srbobran” na{tampao, onaj isti „Srbobran” koji je s ponosom pro{le godine na{tampao bio moju radwu „Dvije korizmene okru`nice dvaju hrvatskih biskupa: G. [trosmajera i G. Posilovi}a”, i tu radwu mi i od{tampao u zasebnoj kwizi. U ostalom poslije sam razumio, da taj list uvijek ne vodi strogo ra~una o tome {ta je napisao prije o jednoj li~nosti, a {ta }e opet napisati poslije. Na primer, 1891. isti „Srbobran” nazvao me „u~enim i vrijednim” radi jedne moje

84 Prilog IV, 15-17.

46

uskr{we poslanice, iz koje je pre{tampao veliki odlomak; a poslije on isti me grdno ruìo i pozivao svijet, da me se kloni, kao od ne znam ~ega hr|avoga! Na onaj dopis iz Biograda u „Srbobranu” malo sam pa`we obratio, jer mi se u~inio i suvi{e tendencioznim, a osobito kad sam poslije pro~itao u 169. broju istog lista od 4. avgusta iste godine, u kome toboè razja{wava onaj dopisnik svoj prvi dopis. Ali boqe je bilo da nijesam tako sudio o onom dopisu, nego da sam mu malo vi{e pa`we obratio, jer u takvom slu~aju po{tedio bi bio sebe od mnogih neugodnosti, koje sam u Biogradu poslije ispitao.

Na prvi mah kad sam pro~itao onaj poziv Kujunxi}ev nijesam znao {ta da ~inim i na {to da se odlu~im. Prilike moje u Zadru takve su bile tada, da mi se u~inilo da je dobro mi do{ao taj poziv, da se bar za vrijeme uklonim iz Dalmacije i da mirniji budem. Pomislio sam da }e se i moji zavisnici i klevetnici umiriti, kad im ne budem vi{e na o~ima, te da }e prestati mo`da da me i daqe psuju i grde po novinama, kao {to su tada ~inili; a prozrio sam ve} bio, da neki èle samo to, da bi se ja uklonio iz Dalmacije, kako im ne bi smetao sutra, kad bi se katedra episkopska zadarska upraznila, a {to se moralo na brzo o~ekivati, jer je ep. Kneèvi} ve} bio starac od 80 godina. U nedoumici sam bio velikoj, na {to da se odlu~im. Imao sam tada u Zadru izme|u drugih svojih dobrih prijateqa jednoga, kojemu sam mogao iskreno u svemu vjerovati, a to je bio savjetnik prizivnoga suda u Zadru, Marko Petranovi}, sinovac mog dobrog i vjernog prijateqa, episkopa kotorskog Gerasima Petranovi}a. Po|em kod tog savjetnika Petranovi}a da mi kaè {ta on misli o ovoj stvari i da mi dade svoj savjet. I taj savjet je bio, da obzirom na tada{we moje prilike u Zadru, trebam da primim onaj poziv i da po|em u Biograd, ali samo privremeno za godinu dana, i tada kona~no odlu~im prema prilikama kakve }e tada biti. Savjetovao sam se o ovome kroz pisma i sa ep. Petranovi}em, koji mi dade isti savjet {to i sinovac mu Marko. înio mi se pametan savjet ovih mojih prijateqa, te sam i rije{io bio da po tome savjetu i postupim. Ali imao sam jo{ dva dobra prijateqa u Zadru, predsjednika dalmatinskog sabora, kneza Bor|a Vojnovi}a, s kojim sam dijelio u politi~nom odnosu jednaku sudbu, jer je Bjelanovi} i druge pseudoliberalne srpske novine napadao i na wega kao i na mene, a za{to? zato {to im je ào bilo da je na ~elu autonomne uprave u Dalmaciji bio on, a Srbin je, dok Bjelanovi} i wegove prista{e mislili su, da kao za{to ne bi oni to bili, kad su i oni Srbi. Da je bio na tom mjestu Hrvat, kao {to je to bilo poslije, kad je Bulat bio predsjednik sabora, }utali bi bili, jer bar Bulat nije bio Srbin. Knez Vojnovi} nije bio mi{qewa, da ja ostavqam Dalmaciju, jer kao da se ja tijem pokazujem malodu{an i kao da se bojim onih mojih politi~kih, a i li~nih neprijateqa, koji }e, govora{e on, slaviti triumf, {to su pobijedili. Imao je u neku ruku ovaj knez pravo, jer je poznavao moju ponositu, a priznajem ovdje, u nekoliko i gordu narav; ali s druge strane imali su mnogo temeqa za mene i savjeti ep. Petranovi}a i savjetnika Petranovi}a. Drugi moj tada{wi dobri prijateq bio je dalma-tinski namjesnik, Dragutin Blaèkovi}, koji je od maja ove godine postavqen

47

bio za namjesnika, i s kojim sam ja sklopio bio prijateqstvo jo{ tada, kad je on bio u Zadru kao pukovnik, i s wim tada drugovao. Blaèkovi} ovaj tako je dobar i plemenit bio, da je zahvalio na namjesni~kom dostojanstvu, kad je vidio da ne}e Be~, da u ni~emu pomogne sirotnom stawu Dalmacije. I danas jo{ kod svih Dalmatinaca ~uva se blaga uspomena o plemenitom namjesniku Blaèkovi}u. Jedno po podne, kad sam ja ve} odlu~io bio da do|em u Biograd, zaustavi me na {etwi na gradskim bedemima Blaèkovi} i zapita me, je li istina {to mu je knez Vojnovi} kazao, da ja ho}u da odem iz Dalmacije. Odgovorim mu, da iz Dalmacije ja ne namjeravam za sada sasvijem oti}i, nego }u samo traìti dopust za nekoliko mjeseci da po|em u Biograd, da vidim da li }u mo}i {ta u~initi na reorganizacii onamo{we bogoslovije, radi ~ega me kraqevska srpska vlada pozivqe. Kad je tako - re~e mi Blaèkovi} - a Vi po|ite, samo ne zaboravite poslovicu: „da je svak kova~ svoje sre}e”, „a u ostalom ra~unajte ovagda na moje prijateqstvo”.

Dobiv{i dopust, koji kao da je ep. Kneèvi} jedva do~ekao da mi dade, krenem polovinom novembra 1886. u Biograd. Kad sam do{ao u Biograd, lijepo me prime tada{{i mitropolit Teodosije Mraovi} i ministar prosvjete Milan Kujunxi}, i poslije nekoliko dana izi|e kraqev ukaz, kojim se imenujem rektorom biogradske bogoslovije i odmah preduzmem slu`bu i po~nem raditi. Ali ve} prvih dana opazio sam izme|u tada{wih profesora one bogoslovije neko nepovjerewe prema meni. Ovo sam saop{tio pojedinima u Biogradu, s kojima sam stupio bio u bliì dodir, i koji su mi se prijateqima pokazivali. Ova gospoda razjasne mi svu stvar. U qutoj su borbi izme|u sebe tada bile dvije politi~ke partije: napredwa~ka i liberalna; na ~elu prve bio je Gara{anin, a na ~elu druge Risti}. Gara{aninova stranka je tada bila na vladi, i protivu we se borila Risti}eva, da je sru{i i da ona do|e na vladu. Mene jer me je pozvao u Srbiju jedan ministar (Kujunxi}) Gara{aninova kabineta, smatrali su napredwakom, premda ja tada nijesam ni znao politi~ki program te napredwa~ke stranke, i kao tobo`wega napredwaka mrzili su me svi liberalci i prena{ali i na mene sve ono zloga, {to su oni o wihovim srbijanskim napredwacima mislili i govorili. Osim toga, napredwake su krivili za austrofilstvo, i liberali su insinuirali im, da ho}e da uvuku u Srbiju i rimski katolicizam. Radi ove posqedwe stvari liberali su kroz svoje novine telalili, da su napredwaci i pozvali mene u Srbiju. Da me ovo moralo ozlovoqiti odmah u po~etku moje radwe u biogradskoj bogosloviji, prirodna je stvar. Na{ao sam se u jednom pravom labirintu, i da nije bilo tada{wih ministara: Dragutina Franasovi}a (moga zemqaka), êde Mijatovi}a i Kujunxi}a, a i Milana Mili}evi}a i Matije Bana, bio bih se odmah povratio u Dalmaciju. Ali ovi me nagovori{e da ostanem i da ne pokaèm da mogu tako lako duhom klonuti - i ostanem. Najvi{e je rovao protivu mene tada{wi prota Jakov Pavlovi} (potowi mitropolit Inokentije), koji je htio da on bude rektor bogoslovije. Ovaj proto bio je na~alnik odjeqewa u ministarstvu prosvjete i crkvenih poslova, i Kujunxi} ga je sa toga mjesta skinuo i odredio ga da bude profesor

48

u bogosloviji, i sada meni podre|en. A isti proto bio je i duhovnik tada{we srpske kraqice Natalije. U politi~kom odnosu bio je akliberal i otvoreni protivnik napredwaka. Ovaj proto Jakov Pavlovi} uspio je dignuti protivu mene sve liberale, koji su gledali na mene kao na nametnika, i po~eli turati u svijet, da je mene poslala Austrija u Srbiju po upustvu rimske propagande da ja pounijatim Srbiju. Kad sam ~uo ove ,,pametne” stvari, tada sam se sjetio onog dopisa iz Biograda od prije nekoliko mjeseci u zagrepskom „Srbobranu” i razumio postanak onog dopisa i wegovu svrhu. Ali {to je najru`nije bilo, to je bilo da je isti onaj proto Jakov Pavlovi}, kao kraqi~in duhovnik, turio u glavu i samoj kraqici Nataliji, da sam ja do{ao u Srbiju kao agent rimske propagande, da Srbiju pounijatim. Ovo sam doznao iz usta same kraqice, a evo kako. Ministar Franasovi} prinudi me da traìm audijenciju kod kraqice i da joj se po|em pokloniti. Na audijenciji, poslije nekoliko bezna~ajnih fraza, zapita me kraqica, da li je jaka unija u Dalmaciji? Iznenadilo me to pitawe, i ja joj odgovorim, da su prije pedeset i vi{e godina poku{ali bili rimski agenti da uvedu uniju u Dalmaciji, ali da se to osujetilo, i da danas svega u Dalmaciji ima tek nekoliko desetina unijata. I tada me kraqica iznebu{ila ovim rije~ima: „Treba da znadete, da je Srbija strogo pravoslavna zemqa, i da u woj nema nikakva mjesta ni unija, ni agenti rimske propagande”. Ostao sam kao zaliven, kad sam ~uo te rije~i iz usta srpske kraqice, i nijesam kadar bio ni{ta da joj odgovorim. ]utao sam samo, i poslije dvije tri minute svr{ila je ta famozna audijencija. Da je na ovo spremio kraqicu prota Pavlovi}, to mi je razjasnio poslije ministar Kujunxi}, kad sam mu sve ovo ispri~ao. Audijencija ova moja kod kraqice Natalije bila je 18. decembra 1886; a rije~i kraqi~ine pribiqeìo sam odmah ~im sam ku}i do{ao. I takvom se braniteqkom pravoslavqa tada istakla preda mnom ona ista kraqica Natalija, koja }e nekoliko godina poslije sama apostazirati od pravoslavqa, polatiniti se, i, kako kaù, postati rimokatoli~kom monahiwom! Izgledalo mi je vrlo nezgodno da poslije one audijencije ostanem jo{ u Srbiji, premda sam tek od malo nedjeqa tu bio; ali prijateqi me nekako umiri{e, i produìm opet raditi o planu, kako bi trebalo reorganizovati onu biogradsku bogosloviju.

O Svetom Savi obi~aj je bio, a vaqda je i danas, da taj dan bogoslovija sve~ano proslavi i da se na toj slavi ~ita kakva rije~. Odlu~im da ja tu rije~ izre~em, i prema misli svojoj o pravdu, u kojem bi trebalo onu bogosloviju reorganizovati, napi{em i pro~itam rije~ „o potrebi klasi~nog obrazovawa za kandidate bogoslovije”. Na sastanku gdje sam ja tu svoju rije~ izrekao, bilo je mnogo visoke gospode, izme|u koje i nekoliko liberala. Kao {to su uop}e qudi, kojima ja nijesam bio simpati~an, znali uvijek, i prije i poslije ove svetosavske slave u biogradskoj bogosloviji, interpretirati krivo sve {to sam ja radio i govorio, tako su tada oni liberali upotrebili onu moju rije~ (koju sam odmah i na{tampao) za svoju korist a protivu mene, telale}i me|u svojim jednomi{qenicima kako ja ho}u da uvedem latinski jezik u bogosloviju, da bi tijem lak{e utro put uniji sa Rimom. I ovo su ona gospoda liberali imali kuraì, da i u svojim novinama napi{u. Da me to moralo

49

uàsno ozlovoqiti na Srbiju, pojmqivo je po sebi. Pomislio sam tada, da mi je tu u Srbiji jo{ teè nego li u Dalmaciji. I ve} tada sam bio ja na ~isto sa sobom, koliko }u u Srbiji jo{ ostati. O onome radi ~ega sam do{ao u Biograd, tj. o reorganizaciji bogoslovije, izgubio sam na brzo voqu da radim, jer sam svaki ~as i na svakom koraku nailazio na protivnosti. Ograni~io sam se da radim onoliko koliko moram i za {to sam platu primao, ~ekaju}i sa velikim nestrpqewem da {kolska godina svr{i i da se oslobodim onog osiwaka, u koji sam upao bio. Kad su me poslije nekoliko godina pozivali, da do|em u Srbiju za mitropolita, sjetio sam se odmah ovoga doba, koje sam proveo u Biogradu kao rektor bogoslovije, i zato sam im odgovorio onako, kako sam odgovorio, na onaj poziv. Ali o tome }u spomenuti poslije. îm je svr{ila {kolska godina, odmah ostavim Biograd, zavjetovav{i se, da nikada vi{e ne}u prije}i granicu Srbije i stupiti nogom u onu kraqevinu. Bog joj dao svaku sre}u, ali daleko od mene!

A {ta su radili moji „prijateqi” u Zadru, dok sam ja bio u Srbiji? Evo {ta. Bijedni starac ep. Kneèvi} bio je u punom smislu u wihovim rukama i potpisivao je sve {to su mu doti~ni predlagali o meni. Za polazak u Biograd ja sam dobio bio dopust samo do 8. januara 1887. Za ono malo vremena {to sam u po~etku proveo bio u Biogradu, a ohrabren da }e me u radu mojem o reorganizaciji biogradske bogoslovije pomagati vladaju}i faktori, kao {to su mi to obe}avali, ja sam mislio da mi treba bar jedan {kolski semestar da iskusim i vidim, da li }e se mo}i moj rad i uspjehom uvjen~ati. Radi toga ja se obratim ep. Kneèvi}u pismom iz Biograda mole}i ga, da mi bude produèn dopust do kraja qetweg semestra 1886/7. {kolske godine. Ep. Kneèvi} pismom od 23. decembra 1886. br. 223 odgovorio mi je, da „ne nalazi nikakvih osnovnih razloga, zbog kojih bi mogao uvaìti moju pro{wu”, i kaè mi zatijem, da moram do odre|enog roka, tj. do 8. januara 1887. biti u Zadru na svojem profesorskom mjestu, jer „u protivnom slu~aju podnije}emo visokoj carsko-kraqevskoj Vladi predlog, da se definitivno popuni to mjesto”.

Kad sam primio ovaj Kneèvi}ev od govor, ja sam iz Biograda direktno se obratio Ministarstvu u Be~, da mi ono udijeli onaj dopust. Me|utim je Kneèvi} pohitao bio ve} 24. januara 1887. pod br. 8, da izjavi dalmatinskom namjesniku, kako on, s razloga {to ja nijesam odmah poslu{ao wegov onaj gorwi nalog i povratio se u Zadar, profesorsko mjesto moje u zadarskoj bogosloviji „smatra de jure et de facto upra`wenim” i predlaè istom namjesniku, „da bi svojim putem izvolio blagohotno shodno raspoloèwe u~initi, kako bi se upra`weno mjesto profesora pri mjesnom bogoslovskom zavodu po mogu}nosti ~im prije moglo popuniti”. Kao {to se vidi, htio je ep. Kneèvi} na brzu ruku da rije{i ovo pitawe i da me li{i profesorskoga mjesta u zadarskoj bogosloviji, i ujedno, svjesno ili nesvjesno, ne znam, da zadovoqi doti~noj gospodi, da mene nestane iz Dalmacije, a dosqedno i iz dràve, kako im vi{e ja ne bi smetao u wihovim planovima za budu}nost. Ali se prevario u ra~unu i ep. Kneèvi} i ona gospoda. Moji prijateqi u Zadru: savjetnik Marko Petranovi} i saborski predsjednik knez \uro Vojnovi}

50

pobrka{e taj ra~un, jer 16. aprila 1887. Car austrijski odlukom je naredio, da mi se udijeli dopust do kraja 1886/7. {kolske godine. Mora biti da je ova carska odluka smela i ep. Kneèvi}a i onu gospodu, jer mi tu odluku episkop nije ni saop{tio, nego sam ja obznawen bio o woj drugim putem.

U julu 1887. ja sam bio ve} u Zadru, napustiv{i sasvijem Srbiju, i od 1. avgusta morala mi se bila staviti u te~aj profesorska moja plata, koja mi je obustavqena bila dok sam bio na dopustu. Pa i u tome su pokazali ep. Kneèvi} i ona gospoda, koliko su ù~ni na mene {to sam im se opet povratio, te ep. Kneèvi} napi{e namjesniku, da mi ne treba staviti u te~aj od po~etka avgusta moju platu, nego od 1. oktobra, kad po~ne nova {kolska godina. Kad im je to toliko godilo, ja nijesam htio da im kvarim radost, i nijesam na to rekurirao, kao {to sam po pravu mogao. Kad mi je ovo posqedwe prebacio moj prijateq savjetnik Petranovi}, sje}am se da sam mu odgovorio: „Kad uìvaju da dràvi pripadne nekoliko stotina forinti, za{to da im ja smetam u tom uìvawu?”

Zauzev{i svoje profesorsko mjesto u Zadru u oktobru 1887, povukao sam se sasvijem od svakog javnog posla, i bavio sam se samo svojim profesorskim poslom i kwigom, i ovako sam se drào sve tri slijede}e godine. Tada sam na{tampao svoju kwigu „Propaganda” i drugu kwigu „Crkveno pravo”, pored nekoliko jo{ drugih sitnijih radwa. Van sebe su bili moji neprijateqi u Zadru, jer nijesu ve} znali na}i, kako da me se oslobode i moralno savladaju. Ja se nijesam na wih vi{e osvrtao, ìvio sam usamqen u ku}i sa mojom materom, sestrom i dva sestri}a, i bavio sam se neprestano samo kwigom. Ovo je u~inilo te su se i moji neprijateqi u nekoliko smirili, ili bar pritajili.

Septembra 1888. dobio sam pismo od tada{wega ministra prosvjete i crkvenih poslova u Srbiji dr Vladana Bor|evi}a, u kojem mi javqa, da èli ustanovit katedru kanonskoga prava na Velikoj {koli, i „to }u odmah u~initi”, kaè u pismu, „ako Vi pristanete da budete prvi profesor na toj katedri”. 30. septembra odgovorio sam odmah tome ministru da mu zahvaqujem na ponudi, ali ujedno sam tako udesio svoje pismo da je mogao razumjeti da ja ne}u da idem u Biograd. Pred o~ima su mi bili oni ru`ni nekoliko mjeseci, {to sam u Srbiji proveo, i za ìvu glavu ne bi se bio odlu~io da opet prelazim u onaj biogradski osiwak.

Iste 1888. godine 31. decembra pi{e mi iz Temi{vara tada{wi temi{varski episkop Georgije Brankovi}, kako bi ja morao gledati svakako da do|em u Karlovce za rektora bogoslovije, i kaè u tom svojem pismu: „Ja sam se za Vas u vi{e puta kod pok. patrijarha An|eli}a zauzimao i za rektora preporu~ivao; no priznati moram da Vas nije trpio. Svagda bi me odbio time, da Vas ne poznajem i da su Vam pretenzije velike. A imao je i druge neke {krupule. Ali sa bojom na ~isto nikada izi{ao nije”. Ja sam ep. Brankovi}u odgovorio, da bi se rado primio rekture karlova~ke bogoslovije, ali da za to dobro je po~ekati dok se ne izabere novi patrijarh. Kad sam ja poslije u maju 1890. ~estitao ep. Brankovi}u {to je izabran za patrijarha, odgovaraju}i mi

51

na pismo kao patrijarh napomiwe mi {to mi je prije pisao o rekturi u karlova~koj bogosloviji i kaè, da }e me on odmah imenovati za rektora, ako samo èlim, stavqaju}i mi u isto vrijeme u izgled mogu}nost, da bi mogao skoro biti izabran za episkopa na jednu od tada upra`wenih eparhija u Karlova~koj mitropoliji. Zahvalio sam mu i rekao da }u o tome javiti prije svr{etka {kolske godine, koja je tada jo{ tekla. Moram priznati, da mi je ova patrijarhova ponuda bila mila, i da sam a priori odlu~io bio da je primim. U razgovoru sa knezom Vojnovi}em kaèm mu za ovo; ali on mi ne dade ni dovr{iti rije~, nego me stane najenergi~nije odbijati od te namjere, isti~u}i mi razne prijateqske argumente, obzirom na tada{wu sedisvakanciju u zadarskoj episkopiji. A savjetnik Marko Petranovi}, s kojim je Vojnovi} o tome razgovarao bio, do|e mi naro~ito u stan, da me odbije od namjere. Nijesam ni jednom ni drugom prijatequ ni{ta odlu~nog odgovorio, nego napi{em vladici Petranovi}u i saop{tim mu patrijarhovu ponudu, navode}i mu, kako bi ja rado primio tu ponudu, i mole}i ga za wegov savjet. Dva dana poslije primim od vladike duga~ko pismo, u kojem mi sa mnogim argumentima dokazuje, kako ja ne moram nagliti sa odgovorom patrijarhu na wegovu ponudu, nego da po~ekam bar do kraja {kolske godine, jer da je patrijarhu i tada na vrijeme imenovati me za novu {kolsku godinu za rektora. Poslu{ao sam ga, jer se slagalo ta~no sa onim, {to sam i ja pisao bio patrijarhu.

Bilo je sve ovo one godine, kad je umro bio (8. januara 1890.) zadarski vladika Stevan Kneèvi}. Kao obi~no pri ovakvim doga|ajima, po~elo se odmah govoriti i naga|ati, ko bi mogao biti Kneèvi}ev nasqednik.85 (Velika ve}ina eparhijskog sve{tenstva, a i mnogi ugledniji i vi|eniji svjetovwaci iskazivali su se za mene. To se isto pokazalo i u Zadru. Ovo me u nekoliko za~udilo, i upravo iznenadilo, ali pu{tao sam da se stvar sama odvija bez svakog mog uticaja. Na ~elu zadarskog sve{tenstva u moju korist bio je tada{wi konzistorijski predsjednik, energi~ni proto Kiril @eèq, uz kojega su bili i neki ugledniji zadarski Srbi. Konzistorijski arhimandrit Jovi}, koji je upravqao tada udovom eparhijom, smatrao je sebe prirodnim nasqednikom pok. Kneèvi}a i zakonitim kandidatom za upra`wenu episkopsku katedru. Podràvao ga je u tome namjestni{tveni podpredsjednik Alfons Pavi} i finansijski upraviteq dvorski savjetnik Rikard Beden.)86

(Znao sam, da je vladika Petranovi} mnogo nastojao da ja postanem vladika, a znao sam da je i knez Vojnovi} o tome mnogo radio, ali sam znao i za protivnost kod Bjelanovi}evih prijateqa u Dalmaciji, kakvih je mnogo imao. Namjesnik dalmatinski Blaèkovi} bio mi je li~ni prijateq, ali on je gotovo svu 1890. godinu proveo u nekom mjestu van Dalmacije, o~ekuju}i svoje penzionovawe, koje je u julu iste godine i uslijedilo, i upravu Namjesni{tva za sve to vrijeme vodio namjesni{tveni podpredsjednik Alfonz Pavi}, koji je

85 Osnovni tekst, 49-61. 86 Prilog IV, 20-21.

52

bio papinski kavalijer i veliki mrzilac pravoslavne vjere. Prema meni bio je taj ~ovjek otvoreni protivnik. Qubimac wegov bio je arhimandrit Jovi}, koji je ujedno uìvao (radi intimnih familijarnih veza) pokroviteqstvo dvorskog savjetnika Rikarda Bedena. Pavi} i ovaj Beden nastojali su da bi Jovi} bio imenovan za vladiku zadarskog, a o tome su radili i u Be~u preko svojih poznanika, a prvi i kroz neopredjeqene namjesni{tvene izvje{taje o meni na Be~ko ministarstvo. Istakao je ovaj gospodin pred Ministarstvom, da sam ja fanati~an pravoslavni i da sam dvije kwige („Kiril i Metodije” i „Rimska propaganda”) napisao protivu rimokatoli~ke vjere. Ministarstvo je tada potraìlo od vladike Petranovi}a, da bi mu poslao te moje kwige i izvjestio o mojem postupawu u interkonfesionalnim pitawima. Vladika je odgovorio Namjesni{tvu kao moj prijateq. Za ovo sam doznao poslije u Be~u, kad sam bio da poloìm zakletvu kao novi vladika.)87

(Po{to se Pavi} smatrao svemo}nim u javnoj upravi Dalmacije, to su mnogi dràli potpuno sigurnim imenovawe Jovi}a za vladiku. I sam Jovi} smatrao je tada sebe kao sigurni budu}i episkop dalmatinski. Ali ovo nije bilo pravo kr~kom arhimandritu Kova~evi}u, a ni tada{wem gimnazijskom katiheti Hrisantu Grkini}u, protosin|elu. Prvome ovo nije bilo pravo, jer je Jovi} mnogo mlad bio prema wemu, i uz to i po znawu i po uplivu kud i kamo wemu inferioran. Nije bilo pravo ovo Grkini}u, jer on, stariji po godinama i nadmo}niji po znawu od Jovi}a, reflektovao je i sam, da bi mogao postati episkopom dalmatinskim. Dràwe Kova~evi}evo naspram mene sada se od jedan put izmijenilo, i po~eo mi se pokazivati nekakvim velikim mojim {tovateqem. Nijesam mu bio mio ni sada, kao ni prije, ali ipak volio je i da ja postanem vladika nego li Jovi}, a sam ve} znao je da ne moè dobiti vladi~ansko mjesto. Grkini} je mrzio Jovi}a, pa za slu~aj da ne bi mogao on da postane vladika, volio je da ja postanem, a ne Jovi}. Ja sam sve znao, {ta se radi o tome i {ta se govori, jer me o tome svaki dan proto @eèq izvje{tavao. A znao sam i to, da je biv{i namjesnik dalmatinski baron Gavril Rodi} preporu~io u Be~u mene za dalmatinskog vladiku i da je o tome napisao bio tada{wem dalmatinskom namjesniku Karlu Blaèkovi}u; isto kao {to sam znao, da su se ìvo za to zauzimali kotorski vladika Petranovi} i predsjednik dalmatinskog sabora knez Bor|e Vojnovi}. Me|utijem 23. maja iste godine pozove me k sebi namjesnik Blaèkovi} da se izrazim, bi li se ja primio zadarske episkopske stolice, kad bi bio pozvan na to mjesto od nadle`nih faktora. Odgovorio sam namjesniku afirmativno. Ni puna dva mjeseca poslije toga Car me imenuje za dalmatinskog vladiku (10. jula 1890).)88

U broju od 4. jula svojega lista Bjelanovi} je napisao uvodni ~lanak sa naslovom „Imenovawe vladike”, i tu izme|u mnogog drugoga on pi{e i ovo: „Mi }emo danas kazati svoje, zaista mjerodavno mnijewe, koliko se pravoslavnog naroda u Dalmaciji ti~e, i u to ime odgovoriti, da smo imenovawu arhimadrita Mila{a protivni, to radi sve pro{losti, koja je 87 Prilog II, 26-27. 88 Prilog IV, 21.

53

mati sada{wosti i stoga baba budu}nosti”, i tada dodaje „mi znamo i tolike istorije o reversalima” (ova je rije~ u ~lanku napisana kursivom, da bi pravoslavni srpski narod u Dalmaciji obratno ja~u pa`wu na te „reversale”); pa reflektuju}i na te reversale, i boje}i se da spomene Cara, po Bjelanovi}evom su|ewu, morali su pravoslavni novi episkopi izdati „reversal”, da }e se odre}i episkopstva, ako ne budu htjeli raditi u smislu rimske propagande. Bjelanovi} zavr{uje ovako svoj ovaj uvodni ~lanak: „Budu}i vladika samo bi svojoj crkvi mogao {koditi, kad bi do~ekao mitru sa kakvijem obavezama prema qudima, koji nikako ne mogu dijeliti mitre, ali se grade i prikazuju kao mo}ni i svemogu}i”. Za ovaj ~lanak neka pravoslavna gospoda u Zadru mnogo su aplaudirali Bjelanovi}u. Po~eo je ovaj gospodin kampawu protivu arhimandrita Mila{a, i tu je kampawu trebalo produìti. U slijede}em broju svoga lista od 11. istoga mjeseca jula udara opet Bjelanovi} na kandidaturu arhimandrita Mila{a za vladiku dalmatinskog, i izjavquje nadu „da }e Wegovo Veli~anstvo u ota~askoj brizi svojoj, ispitav{i sve prilike, imenovati najboqega”. Ne znam da li je Car imenovao najboqega, ali znam da je imenovao mene za dalmatinskog vladiku uo~i upravo onoga dana, kad je Bjelanovi} napisao ovaj svoj drugi ~lanak, protive}i se u ime pravoslavnoga naroda, da ja postanem episkop toga naroda.89

Kad se doznalo u Zadru da sam ja imenovan za vladiku, svi moji dotada{wi mnogobrojni neprijateqi umuko{e, kao mrtvi, pritajiv{i tada svoj ijed, vaqda za boqe za wih dane. Sve{tenici pak, koji su dotle gledali na mene po Bjelanovi}evom receptu, pretvori{e se za jedan trenutak u mrave, a izme|u wih pri~inio se preda mnom tada najsi}u{nijim mravom arhi-mandrit Jovi}. Sutradan je do{ao sa sve{tenstvom da me pozdravi kao novoga vladiku, izjaviv{i mi u ime svoje i svega sve{tenstva, kako su svi oni presretni, {to sam im ja postao vladikom! Na dan moje intronizacije (7. oktobra 1890.) ovaj isti Jovi} izrekao mi je u crkvi sve~ano takav pozdrav, da je svak morao pomisliti, e mi je taj ~ovjek uvijek odan bio, kao da sam mu ro|eni otac. I taj je svoj pozdrav on na{tampao i razdao svima, kako bi svi vidjeli, koliko me on neizmjerno qubi! A to sve nije zna~ilo drugo nego da bi me zadobio, da ga zadrìm u konzistoriji kao arhimandrita, pomi{qaju}i, da }u mu se ja sada osvetiti za wegove prqave poslove protivu mene pro{lih godina. Htio sam, na moju nesre}u, da budem s wim kavaqer, i pustio sam ga neka ostane u konzistoriji na svome mjestu, premda sam za to poslije bio ~esto ukoravan od mojih pravih prijateqa, a na prvome mjestu od kneza Vojnovi}a, koji je Jovi}evu lukav{tinu poznavao boqe od mene.

Imenovawe moje za episkopa mora biti da je silno ogor~ilo tada{weg upraviteqa dalmatinskog namjesni{tva Alfonza Pavi}a. Nije smio to javno da iskazuje, jer je bio posrijedi carski dekret, ali to je pokazao u svim namjesni{tvenim dopisima, koje mi je upravio prvih dana poslije moga posve}ewa, i najotvorenije pri mojoj intronizaciji. Praksa je dotle po-

89 Osnovni tekst I, 62-63.

54

stojala, da pri crkvenoj intronizaciji episkopa prisustvuje u crkvi sam namjesnik li~no, ili upraviteq Namjesni{tva, a pri intronizaciji in

temporalibus da djeluje kao Vladin delegat jedan dvorski savjetnik. Ovu je praksu na{ao Pavi} da moè izmijeniti. U crkvu on nije do{ao, a pri intronizaciji mojoj in temporalibus poslao je jednog poglavara kao Vladinog delegata, kao da se ticalo intronizacije jednog obi~nog paroha, i to otvorenog mog dotada{weg protivnika Nikolu Nardeli, poznatog mrzioca pravoslavne vjere. Ja sam dobro razumio ovaj Pavi}ev postupak prema mojoj li~nosti, ali red mi je bio da mu~im, nego sam se poslije poàlio na ovo novom namjesniku dalmatinskom Emilu Davidu, koji je dva mjeseca poslije toga bio imenovan za namjesnika i do{ao u Zadar.

Na ru~ku, koji sam ja tada davao, strogo oficialnom ru~ku, onaj delegat Nardeli izrekao mi je obligatornu zdravicu, punu {upqih fraza, iz koje sam razumio, da mi ono govori na silu i protivu svoga uvjerewa. Na tome ru~ku bilo je samo zvani~nih predstavnika raznih vlasti, izme|u kojih i na~elnici pet tada{wih srpskih politi~kih dalmatinskih op{tina. Ustanovleno je bilo, da ne smije biti zdravica, osim mojih, vladinog delegata i zadarskog gradskog na~elnika. Ali na~elnik obrova~ki htio je da na to ne pazi, nego re~e, da mu je srce puno prepuno sre}e, {to vidi mene da sam dalmatinski vladika, te mora da to svoje prepuno srce tu da izlije. To je bio neki Vladimir Desnica, porijeklom iz Like, a nastawen u Obrovcu. ôvjek sa poluobrazovawem, ali koji je htio da istakne svoju li~nost gdje je god samo mogao. Za vrijeme izbora za Carevinsko vije}e 1879. godine, kad sam se ja istakao protivu Hrvatske i kad sam uspio, da na izborima padne Klai}, koji je bio vo|a hrvatske stranke, i da bude izabran ne Hrvat, ovaj Desnica, koji je kao na~elnik obrova~ki raspolagao pojakim brojem izborni~kih glasova, ustao je protivu mene, i kao obi~no u izbornim borbama insinuirao je da sam ja protivu Hrvata iz li~nih interesa, te je dosta sva~ega pronio u javnosti protivu moje li~nosti. Savladao sam ga ipak, i pomo}u prijateqa mojih privolio je obrova~ke bira~e da glasaju protivu Klai}a, a u interesu osnivawa srpske stranke na Primorju. Ovo je toga Desnicu mnogo ogor~ilo i stao je uz otkrite moje politi~ke neprijateqe. Arhimandrit Jovi} bio mu je tijem prijateq u radwi protivu mene, osobito pri namjesniku Jovanovi}u, s kojim su ga vezivale neke neobi~ne simpatije. Ali u prirodi ovoga Desnice bilo je, da uvijek puza pred qudima, koji su na vlasti. Tako se dogodilo i kad sam ja postao vladika. Kao {to je Jovi} znao da mi postane onako servilan pri mojoj intronizaciji, poslije svega onoga {to je prije radio protivu mene, tako je na{ao i ovaj Desnica, da mu slijedi u primjeru, te da i on pokaè javno svijetu, kako je srce wegovo prepuno sre}e, {to sam ja postao vladika, i izrekao mi zdravicu, za koju ja nijesam mogao da u{ima svojim vjerujem da je onako sve~ano izri~e. Na àlost uvijek mi je bilo u prirodi da vjerujem lijepim rije~ima, koje mi se kazuju, uzimaju}i da ne}e qudi vaqda i u javnosti i u sve~anim prilikama lagati. Pa tako je bilo i sa ovim iskazima bezgrani~ne mi toboè odanosti ovoga Desnice, kao i onoga Jovi}a. Produìli su poslije ta dva ~ovjeka postupati

55

tako isto kad bi god do{li sa mnom u dodir i insinuirati mi se kadgod sa takvim li~nim stvarima, da sam ja, osobito prema ovom posqedwem, imao neograni~eno povjerewe. Vi{e bi mi puta napomiwala moja pokojna mater, mudra i prozorliva èna, da ne bi morao uvijek slijepo vjerovati Jovi}u, a na ovo su me ne rijetko upozoravali i drugi moji tje{wi prijateqi, ali sve to ja nijesam htio re}i ni da slu{am, pa zato sam i morao poslije da quto otkajavam to svoje povjerewe.

Nije lak posao vladici u Dalmaciji i sa takozvanom pravoslavnom inteligencijom. U tu inteligenciju spadaju svi oni u sjevernoj Dalmaciji, koji ne nose crvenkapu nego francuski {e{ir. Izme|u takvih qudi najmawi broj sastavqaju qudi sa akademskim obrazovaniem, a preveliku ve}inu qudi sa obrazovaniem sredwega staleà, izme|u kojih malo je, koji znaju po pravilima gramatike napisati jedno pismo. Ovi qudi u dalmatinskoj eparhiji vedre i obla~e, i sve mora da bude u eparhiji onako, kako ih wihov ograni~eni um u~i. Nemaju pred kim da pokaù kako i oni ne{to zna~e u dru{tvu i da se i wihov glas mora ~uti, jer pred dràvnim vlastima znadu samo uvijek biti najponiznije sluge, nego gledaju kako }e svoje zna~ewe pokazati pred crkvenom vlasti, koja ne raspolaè àndarmima, i ta im je vlast svagda na ustima kao i svaka naredba wezina. Ne ispadne li sve onako, kako oni èle, tad se obra}aju àlbama, tu`bama i molbama na politi~ku vlast, da im ona pomogne; a u tome gotovo uvijek i uspijevaju. Ovi i ovakvi qudi prinudili su dalmatinske episkope Raja~i}a, Stankovi}a i Mutibari}a da bjeè iz Dalmacije u druge eparhije. Ti i takvi qudi tri puta su digli bunu na episkopa Kneèvi}a, da bi ga primorali da napusti eparhiju; a ako nijesu u tome uspjeli, uzrok je, {to je Vlada branila toga episkopa. Ostali izme|u srpske inteligencije sa akademskim obrazovaniem drè se ve}inom na strani, i ostavqaju episkopu i crkvenoj vlasti, da se brine o crkvenim stvarima. Ako pojedini izme|u takvih stane u protivnosti sa episkopom i sa crkvenom vlasti, to biva ili iz kakvih uzroka li~noga karaktera, ali se li~no ne}e nikada toliko poniziti da puza pred politi~kom vla{}u i da moqaka gu vlast za pomo} protivu episkopa, niti }e se ikada upustiti u demago{ke napadaje, kao {to je to ~inila poluobrazovana srpska takozvana inteligencija, koja je u novinama i u raznim letcima javno mu 1868. godine dovikivala: „Doqe nedostojni!” Ali najteè je dalmatinskom episkopu sa Vladom, ako ho}e da bude pravi pravoslavni episkop i ~uvar vjere i crkve svoje. U Austriji od 1868. vlada zakon, da pravoslavna crkva uìva jednaka prava kao i sve ostale priznate u dràvi konfesije. Ali u samoj stvari ta je crkva u Austriji samo tolerirana. Da episkop moè odbraniti svoju crkvu od inovjeraca i za{titi prava slobode, koja su joj zakonam zajam~ena, on mora sve mogu}e obzire da ima, kako ne bi izazvao protivu sebe Vladu i izloìo svoju crkvu raznim {ikanerijama.

Sve ovo ja sam vrlo dobro znao, prije nego {to }u postati vladika, a znao sam i sa kakvom je mukom upravqao zadarskom eparhijom vladika

56

Kneèvi}. Kad su mi neki prijateqi u Zadru radovali se na sre}i, {to }u postati vladika, ja nijesam nikada ni jednom kazao da to smatram za sre}u, nego sam ih podsje}ao na sudbu biv{ih dalmatinskih vladika iz Ma|arske i na nevoqe koje je morao da trpi vladika Kneèvi} za posqedwih dvadeset godina svoga vladikovawa, osobito od kninskih i zadarskih Srba, koji su mu javno u crkvi pokazivali le|a i prijetili, da }e mu zaprije~iti ulazak u jedinu zadarsku crkvu, koja je bila wihovog patronata, a svoje katedralne crkve imao nije, kao {to je nema ni danas; i pitao sam ih zar se ne}e to isto i meni dogoditi prije ili poslije. Primio sam se uprave protivu svoje voqe, i jer sam htio da zadovoqim mojim prijateqima. Primiv{i tu upravu, po~eo sam odmah vrlo marqivo da radim o tome, kako bi je uredio na najboqi na~in i u smislu svetih kanona. Gotovo sve prve godine posve}ene su bile iskqu~ivo eparhiji i kanonskim posjetama svih parohija i svih crkava i manastira u eparhiji.

U~inilo mi se, da jedan od najprvih uzroka, zbog ~ega je stradala dotle pravilna uprava u eparhiji, to je mr`wa, koja je tada vladala izme|u svjetovnim sve{tenstvom i kalu|erima. Mr`wa je ta poticala od privilegovanog poloàja, u kakvom su se nalazili tada kalu|eri, koji su zauzimali najboqa mjesta u eparhijskoj slu`bi i najboqe parohije, i koji su kao takvi sa neke visine smatrali na svjetovno sve{tenstvo. Ovo je sve{tenstvo bilo ponièno, te prirodno je, da je ono pogledom na svoje redovno bogoslovsko obrazovanie moralo smatrati sa negodovaniem na kalu|ere, koji gotovo nikakvih {kola nijesu imali, a me}utijem uìvali su privilegovani poloàj. Sa svoje pak strane kalu|eri, da bi uzdràli taj ovoj poloàj, nijesu propu{tali nikakvu priliku, da crne u narodu popove i wihove porodice, i da ih prikazuju kao sebi~wake i neprijateqe naroda. Sve ovo podràvalo je mr`wu izme|u jednog i drutoga ~ina, i samo je prije~ilo mirnoj i urednoj eparhijskoj upravi. A sve ovo ja sam htio da najenergi~nije zaprije~im. Kalu|erima odredio sam mjesto, koje po kanonima i po zavjetima svojima moraju da zauzimaju u crkvi, a u pogledu takozvanih kalu|erskih parohija dao sam im razumjeti, da }e ih duhovna vlast trpjeti na tim parohijama samo dotle, dok ne bude dovoqan broj spremqenih za parohijsku slu`bu popova. Protojereji bili su ponièni, i svaki iguman ili protosin|el smatrao se ve} po tome vi{i po starje{instvu u crkvi od svakog i najstarijeg protojereja. Jednim prezidijalnim dekretom naredio sam, da svaki protojerej ima pravo pri crkvenim slu`bama nositi nadbedrenik jednako kao arhimandriti i protosin|eli i uìvati u crkvi prava vi{ih dostojanstvenika crkve; isto kao {to sam ukinuo dotada{wi protivukanonski obi~aj, da je jeromonah stariji od svakog svjetovnog sve{tenika, samo zato {to je jeromonah.)90 Ovo je blago podjelovalo na svjetovno sve{tenstvo, prema kojem sam ja pokazao se osobito qubaznim i pri svojoj intronizaciji, i koje je odmah rauzmjelo da nema vi{e razloga smatrati sebe poniènim i kao zapostavqenim iza kalu|era. A da pokaèm

90 Prilog II, 28-34.

57

parohijskom sve{tenstvu odmah u po~etku svoje uprave eparhijom, da ja ho}u da ~ujem wihov glas u svemu {to se ti~e dobre uprave i crkvenog i sve{teni~kog napretka, ja sam ve} drugog mjeseca svog vladikovawa ustanovio, da svake godine imaju biti pastirski zborovi parohijskog sve{tenstva u svakom protoprezviteratu pod predsjedni{tvom doti~nog okru`nog protoprezvitera, i sa tih zborova da se sredi{woj eparhijskoj upravi prikazuju èqe sve{tenstva i podnose odnosni predlozi o crkvenom i sve{teni~kom napretku. I ovo sam dobro u~inio, i dalmatinsko mi je sve{tenstvo sa svojih pastirskih zborova svake godine slalo izjave zahvalnosti za tu ustanovu; a ti pastirski zborovi pomaù i sredi{woj eparhijskoj upravi da moè cjelishodnije upravqati.

Svu prvu zimu proveo sam u Zadru najvi{e okupqawem podataka o parohijama u eparhiji radi kanonske posjete, koju sam odlu~io bio da odmah prve godine svoje episkopske slu`be u~inim, i koju sam posjetu u maju 1891. i po~eo, i sa kratkim intervalima produìo sve do septembra iste godine.

O Sv. Savi sakupile su se bile zadarske Srpkiwe na obi~noj godi{woj sve~anosti u srpskoj konfesionalnoj {koli. Na toj sve~anosti ja sam obavio vodoosve}ewe, i tada sam ulu~io priliku da pokrenem prisutne Srpkiwe da osnuju dru{tvo za pomagawe odijelom, kwigom i drugim siroma{noj srpskoj {kolskoj djeci. Rado je primqena ova moja misao, i odmah ustrojeno to dru{tvo, koje je iste godine po~elo blagotvorno djelovati pod mojim pokroviteqstvom. I blagotvorno je ono djelovalo sve dok sam ja bio zadarski vladika.

Prije polaska svoga iz Zadra u posjetu odnosnim parohijama htio sam da po{aqem sve{tenstvu i narodu poslanicu pastirsku, da ih kao arhipastir po~nem pou~avati. Napi{em tu poslanicu kao uskr{wi pozdrav kliru i narodu, u kojoj sam dao svoju pouku o onome {to sastavqa osnovu za svakog ~ovjeka, a posebno za pravoslavne hri{}ane, a to je o vjeri. U toj sam svojoj poslanici izme|u ostaloga rekao i to, da se pravoslavni moraju ~uvati osobito od onih inovjeraca, koji lukavim sredstvima htjeli bi da ih otrgnu od svoje vjere i koji da bi zavarali pravoslavne, kazuju da rad wihov odobravaju i mnogi pravoslavni, pa ~ak toboè i srpski patrijarh. O poslanici ovoj mojoj, kad se za wu doznalo, sva {tampa srpska i hrvatska, pa i wema~ka, progovorila je. Pravoslavne novine na|o{e da zasluùje pohvale, pa je mnoge i pre{tampa{e; a nepravoslavne novine osudi{e je, a neke udari{e ~ak na moju li~nost. Sve sam ja to poslije pro~itao i na odnosnom ru~nom svom egzemplaru (koji se nalazi u mojoj biblioteci) zabiqeìo. Da se od prilike vidi, {ta su ove nepravoslavne novine rekle tada o ovoj mojoj poslanici, ho}u ovdje da napi{em, {ta je kazao Agramer Tagblatt u svojem broju od 6. maja 1891. godine: „Der orientalisch-orthodoxe Bischof von Zara Dr.

Milas hat einen Hirtenbrief erlassen, in dem er sich gegen die Vereinigung der

orientalischen und occidentalischen Kirche ausspricht und dieselbe als ein Phantom

erklart, das angeblich nur dazu diene, Zwist und Hader anzufachen. Es ist unschwer

zu errathen, woher die Inspiration kommt, welche Bischof Milas zu einer so schroff

ablehnenden Haltung gegen die Vereinigungs-Idee veranlasst, wie sie bisher noch

58

von keiner Seite erfolgt ist. Bischof Milas, welcher einige Jahre in Serbien

zugebracht, sollte doch etwas vorsichtiger mit seinen Ausserungen sein”. Ovu moju poslanicu pro~itao je i srpski patrijarh Georgije Brankovi},

i pismom iz Daqa od 26. aprila 1891. javqa mi da je istu pro~itao sa zadovoqstvom. Tri mjeseca ka{we, i to 18. jula primio sam od istoga patrijarha ovo pismo, koje ovdje ispisujem, a koje se u originalu nalazi izme|u drugih va`nih pisama u mojoj biblioteci:

„Preosve}eni Gospodine! Do{lo mi je sa prijateqske strane do znawa, da ste Preosve{tenstvo Va{e u ovogodi{wem uskr{wem pozdravu svome, kliru i narodu eparhije tamo{we, proglasili smirenost Moju za „prijateqa unije”. Ja ne znam {ta Vam je povoda dalo i {ta Vas je rukovodilo kad ste taku neistinu o meni u svet pustili. Ali se zaista divim toj smelosti i drskosti! Je li to bratski postupak? Jeste li Vi ozbiqno pomi{qali na posledice te Va{e dreke a pritom neistinite enuncijacije? Jesam ja to zasluìo, da me po crkvama Va{im pro{tituirate i narod izazivate, da me prokliwe ni kriva ni du`na. Imate li Vi qubavi bratske? Imate li Boga? Imate li du{e? No zasad neka je dosta. Ja Vas ovim bratski umoqavam, po{to mi ta famozna poslanica Va{a nije (?) do ruku do{la, da mi istu na pro~itawe pod{aqete, da se svojim o~ima uverim o toj nebratskoj podvali, sa kojom me pred Va{im vernima obrukaste, ali samo Va{ima, jer moji me daleko boqe poznaju nego Vi sa te strane, pa Vam verujte i ne veruju. Ujedno Vas sasvim ozbiqno pozivam, da sve ono, {to o meni u toj poslanici rekoste i dokaète, ili kao neistinu javno opozovete i time mi zadovoqstvo date, po{to }u u protivnom slu~aju prinu|en biti uvre|enoj ~asti i imenu svome na drugi na~in zadovoqewe potraìti ...”

êtiri dana poslije sada navedenoga pisma patrijarha Brankovi}a, i to 22. jula, izi{ao je 29. broj karlova~kog crkvenog lista „Srpski Sion”, i u tom broju na{tampan je ~lanak sa naslovom: „Nelojalan i nesolidan posao”, a sa potpisom „Mladi saborlija”. U tome ~lanku razvija se ono isto {to je patrijarh kazao u svojem pismu, samo {to sam ja tu jo{ li~no napadnut.

Sve ovo, i patrijarhovo pismo i ovaj ~lanak, zapawili su me tako da nijesam znao, {ta da mislim i protuma~im sve ovo ~udo. Pohitao sam odmah da izjavim javno, da ja nijesam ni u snu imao da bacim onu qagu na patrijarha, i tu je moju izjavu na{tampao isti „Srpski Sion” u svom 32. broju od 12. avgusta iste ove 1891. godine. Ali nijesam znao ko je pisac onoga ~lanka, u kojem me onako ru`no napado{e. Tek u februaru slijede}e godine sam to doznao, i to iz jednoga pisma od prote Alekse Ili}a, koji mi {aqe u originalu pismo prote Jovana Vu~kovi}a iz Karlovaca od 17. februara 1892, u kojem pismu ovaj priznaje da je on napisao onaj ~lanak protivu mene u „Srpskom Sionu”. Ovaj prota Jovan Vu~kovi} bio je profesor u zadarskom bogoslovskom zavodu do kraja 1890/91. {kolske godine. O ovome Vu~kovi}u ja sam spomiwao na str. 44-45 ovih mojih biqeàka, i tu sam kazao da sam ga volio i uvaàvao wegovu marqivost za sve vrijeme dok smo zajedno kao profeoori radili u zadarskoj bogosloviji. Kad sam ja postao vladika, isti

59

profesor zauzeo je drugova~iji poloàj prema meni, poloàj neprijateqski. Za{to, ja to nijesam kadar da ni danas razumijem, a ne znam, da sam mu i kao vladika i{ta na ào u~inio. Oprostio se sa mnom u Zadru ~ini mi se u avgustu 1891. godine najqubaznije, i znam da sam ga poqubio u lice pri rastanku. Kao odgovor na taj moj poqubac bio je pomenuti wegov ~lanak u „Srpskom Sionu”. Od toga doba prota Vu~kovi} bio mi je quti du{manin, i rovario je protivu mene gdje je god mogao, pa vaqda i danas jo{ rovari, ako mu se samo gdje zgoda pruì.

Radi ilustracija ovoga doga|aja ho}u ovdje da zabiqeìm ovo {to slijedi. Prvih dana decembra 1900. ja sam dobio od patrijarha Brankovi}a pismo sa datumom 30. novembra 1901, u kojem mi patrijarh pi{e ovo: „Od urednika „S. Siona” proto-prezvitera Jovana Jeremi}a doznao sam, da je Preosve{tenstvo Va{e jo{ pre dve godine napisalo monografiju o na{oj i rumunskoj avtonomiji. Drìm da bi u interesu sv. crkvene stvari bilo, da ta monografija ugleda, i to {to pre sveta. Ako mi dozvolite, ja bi voqan bio za to delo {tamparski tro{ak na sebe primiti, pa ako nemate ni{ta vo preki, izvolite mi taj rukopis poslati, pa }u ga odma u ovda{woj manastirskoj {tampariji dati {tampati”. [ta sam ja odgovorio patrijarhu na ovo wegovo pismo vidi se iz ovog drugog pisma patrijarhova od 17. januara 1901, koje ovdje prepisujem:

„Preosve}eni Gospodine, dragi brate u Hristu! Nisam znao kako da tuma~im Va{e indiferentno dràwe prema ovda{wim prilikama, ili boqe re~eno, neprilikama. Sad mi je sve jasno, jer mi je ceweno pismo Va{e tu zagonetku razre{ilo i razjasnilo. Zbiqa, Vi jo{ jednako vodite srce zbog onog ~lanka, {to je pre devet godina u „S. Sionu”, povodom Va{e uskr{we poslanice, izi{ao?! A ja sam vidite na to ve} davno zaboravio. Ja Vas i ovom prilikom uveravam, da je doti~ni ~lanak izi{ao u „S. Sionu” bez moga znawa i moga odobrewa, jer i ako sam ja vlasnik toga lista, meni se ~lanci wegovi prethodno ne podnose na cenzuru, po{to za wih odgovara urednik, pa tako je bilo i sa tim ~lankom. Verujte, da mi je nepravo, i da duboko àlim, da je tu|a pogre{ka bila povodom na{ih nesporazuma, a naro~ito Va{e trajne srdwe, ne samo na mene nedu`na, nego i na celu ovda{wu mitropoliju, {to Vam je, kao {to velite, i dalo povoda da nas se kao vatre klonite!? Interes op{tega dobra na{e sv. crkve, po mome mi{qewu, bio bi daleko boqi, da ste, umesto srdwe, svojim znawem i svojom pomo}u bili uvek blizu nas i uz nas. Va{a re~, kao poznatog i priznatog kanoniste i auktoriteta na poqu crkvenoga prava, trebalo je da se ~uje, pa i danas treba da se ~uje, o na{im prilikama, i ja sam uveren, da bi ona od velike koristi i merodavnoga pravca bila, jer su se i protivnici na{eg jerarhijskog stanovi{ta mnogo pozivali na Vas i na Va{e crkveno pravo u toj stvari; pa zato i drìm, kad bi Vi progovorili i wihova pozivawa korigovali, da bi se bez sumwe i oni trgli sa stramputice, kojom po|o{e u nepovrat. Usqed svega toga, ja Vas bratski pozivam i umoqavam, da se po primeru moje smirenosti i Vi odsrdite, uvredu nane{enu Vam zaboravnosti predate, rezerve i pasivnosti se otrgnete, }utawe prekinete, pa javno i jasno, urbi et orbi, progovorite, ne bi

60

li milostivi Gospod, post tot discrimina rerum, dao i blagoslovio, da mudrim posredovawem Va{im do|emo do èqenoga mira i reda u crkvi na{oj i narodu na{em ...”

I ovoliko je dosta o neprijatnom onom sukobu mojem sa patrijarhom Brankovi}em, a povodom one moje uskr{we poslanice 1891. godine. A sada da zabiqeìm jo{ jednu stvar iz te iste godine.

Nekoliko dana pred boì}ni post javi{e mi, da }e urednik ,,Srpskog Lista” Sava Bjelanovi} uzeti za ènu Danicu Baqak i da ne moè prije po~etka posta vjen~ati se, nego da }e mo}i da to u~ini nekog dana za vrijeme posta, i da }e sam li~no do}i da me zamoli za odnosnu dozvolu. Primim to na znawe, i sutradan poslije Mihoviqdana javi mi sluga, da Bjelanovi} èli biti primqen od mene. Primim ga, i po{to mi je kazao stvar o vremenu svoga vjen~awa i ja mu dao odnosnu dozvolu, po~e mi na dugo pri~ati o intrigama, koje su bile protivu mene da ja ne postanem dalmatinskim vladikom, i kako je on prinu|en bio podle}i tim intrigama, jer da su mnogi prijetili istupom iz srpske stranke, i radi toga da je morao u svojem listu pisati protivu mene; izviwavao se za to mole}i me sada da bacim sve ono u zaborav i da budem prijateq wegovom listu, „koji ste”, re~e, „Vi sami osnovali”. Napomenuo mi je tada, kako sa finansijske strane list mu slabo stoji, jer su veliki tro{kovi okolo izdawa, pa mi re~e, da bi dobru stvar u~inio, kad bi napisao petrogradskom „Slavenofilskom dru{tvu” da mu nov~ano list pomaè. Saslu{ao sam ga, i odgovorio sam mu, kao {to u~tivost zahtijeva da se odgovara licima, koja dolaze u posjetu. O bro{uri onoj wegovoj, koju je izdao 1884. protivu mene pod imenom „bosanskoga popa”, Bjelanovi} nije ni rije~ju jednom spomenuo, i naravno je da nijesam ni ja o tome ni rije~i proslovio, baciv{i to sada u zaborav, te se od tada ustanovi{e izme|u mene i wega dobri formalni odnosi, koji ostado{e poslije toga sve do smrti wegove.

U posjeti svojoj parohijskih crkava i manastira, koju sam posjetu 1892. godine dopunio, opazio sam mnogo stvari, koje sam na{ao da nijesu uredne i da sve{tenici ne znaju kako }e da rade u parohijama, i da bude sve onako kako bi trebalo da bude. Ja sam sve to zabiqeìo, i kad sam se povratio u Zadar, te sam sve svoje biqe{ke predao Konzistoriji da ih prou~i i odnosna rije{ewa donese. Nekoliko je konzistorijskih sjednica specijalno o tome bilo, i izdano je zatijem bilo mno{tvo raznih konzistorijskih naredaba sve{tenstvu i crkvenim tutorstvima o najraznovrsnijim pitawima sve{teni~ke slu`be u parohijama i vo|ewu crkveno-ekonomske administracije. U~inilo mi se, da je zapu{teno propovijedawe Boìje rije~i u crkvama i da je zanemareno katihizirawe djece, i radi toga, osim ozbiqnih savjeta svima pojedinim sve{tenicima, kad sam se nalazio u wihovim parohijama, izdao sam odmah i naro~ite okru`nice. Opazio sam da u mnogim selima nema osnovnih {kola, i radi toga sam okru`nicom pozvao sve{tenstvo da u tim mjestima zavedu spomo}ne {kole, u kojima bi doti~ni sve{tenici u~ili djecu i zato bi primali i odnosnu nagradu iz provincijalne blagajnice. ûo sam bio odavna, da u nekim osobito zagorskim

61

selima vlada kriva kletva, i da pojedini seqani vrlo olako se pred sudovima krivo zakunu, te od toga mnoga zla bivaju. O ovome sam se i sam osvjedo~io kad sam posjetio zadarsku kriminalnu tamnicu i kad sam doznao da je mnogo wih osu|eno radi krive kletve pred sudom. Radi ovoga izdao sam okru`nicu sve{tenstvu da mora svaki ~e{}e govoriti sa sv. oltara protivu krive kletve i da me mora obznawivati periodi~no o rezultatima te wihove pouke i da li se iskorewuje ovo zlo. Pregledaju}i matice ro|enih u pojedinim parohijama, opazio sam da je kod mnogo lica zabiqeèno u odnosnoj rubrici, da je nezakonito, i po tome sam zakqu~io da mora biti mnogo wih, koji nijesu vjen~ani i koji dakle u sulo`ni{tvu ìve. O ovome sam se osvjedo~io i iz razgovora moga sa raznim licima u doti~nim selima. Ovo zlo mnogo je na àlost rasprostraweno u svoj Dalmaciji, i da bi se ono iskorjenila, osim okru`nice koju sam odmah o tome izdao, obratio sam se i vlastima: op}inskima i politi~kima, da bi mi i one pomogle da se iskorijeni sulo`ni{tvo. Na ovo sam, isto kao i na iskorjewewe krive kletve, uvijek najozbiqniju pa`wu i poslije toga obra}ao. Nijesam zadovoqan bio ni kako sve{tenici vode parohijske matice, jer je svaki na svoj na~in i po svojem razumjevawu upisivao u matice i ispuwavao odnosne rubrike, tako da je u tome ~itava zbrka bila. I radi toga nekoliko sam zimskih ve~eri upotrebio naro~ito na to, da sastavim uputstvo za vo|ewe matica, i to sam uputstvo dao na{tampati i razaslati u sve parohije i kapelanije. Poslije toga ve} ustanovio se i u tome red. Jo{ kao sve{tenik opaào sam u gradovima, kad su sprovodi kakvih otmjenih lica, da doti~ni prijateqi pokojnika {aqu u znak àqewa na grob umrloga vje{ta~ke vjence, izdavaju}i za te vjence mnogo novaca. Meni se ~inilo da je mnogo boqe, da onaj novac {to se tro{i za one vjence, da se taj novac dade siromasima ili na kakvu pobo`nu i dobrotvornu svrhu, a za du{u pokojnika; pa stoga, kad sam postao vladika, izdao sam zabranu da se na sprovodima pravoslavnih upotrebquju vje{ta~ki vjenci, motivi{u}i tu zabranu, osim gorwega razloga jo{ i tijem, {to je upotrebqavawe vjenaca pri sprovodima obi~aj inovjerski, a ne pravoslavni. Dogodilo se u raznim parohijama, da mi doti~ni sve{tenici nijesu znali kazati: kada je crkva sagra|ena ili bar popravqena, kada je posqedwi put i uop}e je li bio koji vladika da posjeti tu parohiju, koji su sve{tenici bili prije na parohiji i sli~no. Ovo mi je dalo povoda da izdam naredbu, da se odmah u svakoj parohiji zavede zasebna kwiga, koja }e se zvati „crkveni qetopis”, i u tu kwigu da se zabiqeì sve {to se zna o doti~noj crkvi i parohiji iz pre|a{wih vremena, a unaprijed da svaki sve{tenik mora u tu kwigu biqeìti sve, {to se va`nijega dogodi u doti~noj parohiji. Nije mi pravo bilo {to u nikakvoj parohiji nijesam na{ao u jednom zasebnom mjestu razne kwige i ~asopise, {to se o crkvenom novcu nabavqaju i koje kao takve moraju biti ubiqeène u odnosni parohijski inventar. Radi toga sam izdao naredbu, da od tada u naprijed mora postojati u svakoj parohiji svoja „Parohijska biblioteka” u zasebnom ormanu i da mora biti odmah zaveden bibliote~ki katalog. Okru`nim protoprezviterima pak naloìo sam, da pri svojim posjetama moraju pregledati parohijsku biblioteku i odnosni

62

katalog, da li se to u redu drì. Sve ove naredbe ja sam izdao u prvu godinu i po od kako sam primio

eparhijsku upravu. Tada sam potraìo od doti~nih okru`nih protoprezvitera, da podnesu izvje{taje svoje, da li su pomenute moje naredbe, isto tako i ove mnogovrsne konzistorijske naredbe izvr{ene u doti~nim parohijama. Izvje{taje su ove svoje okru`ni protoprezviteri priredili i zatijem dopunili na odnosnim protoprezviterskim pastirskim zborovima, te ih poslali u Zadar. Te{ko je bilo o~ekivati da }e ti izvje{taji potpuno zadovoqiti svrhi, jer svi sve{tenici nijesu mogli u jedan mah da se sviknu sa ovim novim redom, {to sam ja zaveo. Ja sam to i predvi|ao. Pa da bi se taj novi red u~vrstio i da bi i ja i moja Konzistorija znali, kakvim na~inom moè to da se ~im skorije postigne, ja odlu~im uvesti jednu novu ustanovu u moju eparhiju, a to su eparhijske skup{tine u mjestu episkopske katedre, koje bi se skup{tine periodi~no sazvale i na kojima bi morali u~estvovati svi okru`ni protoprezviteri eparhije, svi manastirski nastojateqi i po tri boqa i starija parohijska sve{tenika iz svakog protoprezviterata, a tako isto i svi ~lanovi Konzistorije. Skup{tinama tima imao bi predsjedavati sam episkop. Ovu odluku svoju ja sam ostvario 1892. godine, kada je sazvana bila prva eparhijska skup{tina u dalmatinskoj eparhiji. Na djelu se pokazala ovakva skup{tina ustanovom dobrom, i da bi ta ustanova bila trajnom ja sam izradio da to potvrdi poslije Sinod, {to je i u~iweno bilo 1903. godine na sinodskoj sjednici 11. maja.

Na posqedwoj eparhijskoj skup{tini ja sam u~inio predlog da bi trebalo da dalmatinska eparhija ima svoj list, u kojem bi se {tampale va`nije naredbe crkvene vlasti, ~lanci bogoslovskog sadràja i crkvene razne i kwièvne vijesti. Predlog je ovaj primqen od svih ~lanova skup{tine sa velikim odu{evqewem, te jednoglasno zakqu~eno, da od 1. januara 1893. izdaje se list sa naslovom „Glasnik pravoslavne dalmatinsko-istrijske eparhije”, kojega }e vlasnik biti episkopska Konzistorija. Taj je list izi{ao prvim svojim brojem u januaru 1893. godine.

Sa prve svoje dvije godine vladikovawa ja sam bio zadovoqan, jer mi je u eparhiji sve i{lo u redu, ili bar je svak nastojao da sve bude u redu. Pomutila mi je bila to moje du{evno zadovoqstvo ona rabota sa patrijarhom Brankovi}em, ali to mi je sluìlo poukom da stojim ~im je vi{e mogu}e od karlova~ke jerarhije daleko, ako èlim svoga mira.

Sve naredbe koje sam izdavao ja ili moja Konzistorija o pastirskoj slu`bi u parohijama, sve je to sve{tenstvo dalmatinsko dragovoqno izvr{avalo, i vrlo je rijetko imala Konzistorija da opomiwe kojeg sve{tenika radi neizvr{ivawa ili nemarnog izvr{ivawa tih naredaba. I ja sam mogu re}i zadovoqan bio sa parohijskim sve{tenstvom, koje me je uz to i qubilo i po{tovalo. Za takvo svoje vladawe sve{tenstva, kako u vr{ewu svoje slu`be, tako i prema meni, kao duhovnom im starje{ini, zasluìvalo je ono da se ja o wemu staram. Materijalno stawe parohijskog sve{tenstva bilo je uop}e slabo, jer kongrua nije bila pravilno ure|ena, i sve{tenstvo na parohijama malo, vrlo malo je dobivalo godi{we pomo}i od dràve, nego je

63

ograni~eno bilo ve}im dijelom na sami bir, koji je zavisio vi{e ili mawe od dobre voqe parohijana, a epitrahiqski prihodi, naro~ito u seoskim parohijama, bili su gotovo nikakvi. Ovo sam ja opazio odmah na po~etku svoje vladi~anske slu`be i smatrao sam za prvu svoju du`nost da se postaram i nastojim kod Vlade, da se kongrua uredi pravilno, te da se materijalno stawe parohijskog sve{tenstva poboq{a. Radi ovoga ja sam po~eo odmah sa pojedinim vladinim qudima o tome razgovarati, i pred Boì} 1892. podnio sam dalmatinskom Namjesni{tvu podrobni izvje{taj o slabom materijalnom stawu parohijskog sve{tenstva i motivirani predlog kako da se to stawe popravi. Opazio sam tako|e za vrijeme svoje posjete parohija, da malo ima zgodnih zgrada, u kojima parosi stanuju, da su te zgrade u ve}ini parohija hr|ave, a u nekim parohijama da ih ~ak i nema, nego su parosi prinu|eni stanovati ili u svojim ku}ama, ako su ih slu~ajno imali, ili u lo{im seoskim ku}ama. Ovo je sve zlo bilo, jer nezavisno od toga, {to je sve{tenik sa porodicom prinu|en bio trpjeti i zimu i svaku nezgodu u lo{im ku}ama, nemogu}no mu je bilo da drì u redu parohijsko zvawe, da ~uva kao {to treba parohijske matice, parohijsku arhivu, parohijsku biblioteku itd. Radi ovoga, kao {to sam smatrao du`no{}u da radim o povi{ewu nagrade parohijskim sve{tenicima iz dràvne blagajne, tako sam isto smatrao da mi je du`nost raditi i o tome, da se sagrade parohijski domovi u svima onim mjestima, gdje ih nije bilo, da se poprave oni, koji su u lo{em stawu, i dok se to sve ne izvede, da se izdaje iz dràvne blagajnice naknada stanarine svima onim parohijskim sve{tenicima, u ~ijim parohijama nema parohijskih domova ili stanuju u starim takozvanim bratskim ku}ama. O ovome sam tako|e radio u zimu 1892. godine.

Na{ao sam i to, kad sam stupio na eparhijsku upravu, da mnoge parohije nemaju zasebnog svog sve{tenika, nego te parohije posluùju sve{tenici iz obli`wih parohija; a kapelanija nijedna nije imala svoga sve{tenika. Ovo je zavisilo od toga, {to je bila oskudica u sve{tenstvu i {to zadarska bogoslovija nije davala toliko kandidata za sve{tenstvo, koliko je to zahtijevala potreba eparhije. U sjemeni{te primao se svagda propisan broj pitomaca i rijetko da bi koje pitoma~ko mjesto bilo prazno. Ali tu su se primali pitomci, koji }e tek da stupe u prvi gimnazijski razred, i dok bi oni pre{li svih osam razreda, doga|alo se da ili zbog slabog u~ewa budu iskqu~eni prije no {to }e svr{iti gimnaziju, ili ako bi svr{ili gimnaziju, gledali bi da dobiju sredstva da pre|u u univerzitet, tako da od svih |aka {to bi se primili u sjemeni{te kao u~enici prvog gimnazijskog razreda, pre{lo bi u bogosloviju sa potpunih osam gimnazijskih razreda vrlo malo, i dosledno vrlo bi malo wih svr{ilo bogosloviju da tada stupe u sve{teni~ki ~in. Smislio sam da ovome dosko~im time, ako se za neko vrijeme i dok se ne popune sve parohije i kapelanije, prime u bogosloviju mladi}i koji su svr{ili {est gimnazijskih razreda, a ono {to im fali od predmeta sedmog i osmog razreda, da im to dopune profesori bogoslovije za vrijeme trajawa bogoslovskog te~aja.

Sve ove stvari, koje su me tada mnogo zanimale i koje su bile vrlo va`ne

64

za moju eparhiju, bile su tako isto va`ne i za eparhiju bokokotorsku, jer i tamo je bilo slabo materijalno stawe parohijskog sve{tenstva, slabo je bilo sa parohijskim domovima, a slabo i sa brojem parohijskog sve{tenstva. Bio sam sa episkopom kotorskim preosve}enim Gerasimom u najboqim i ~isto bratskim odnosima, te mu prikaèm stawe moje eparhije u pomenutim pitawima i predloìm mu, po{to jednaki dràvni zakoni vaè za obje eparhije i zadarska je bogoslovija zajedni~ka i wegovoj i mojoj eparhiji, da bi dobro bilo da mi oba vladike sporazumno radimo za povoqno rije{ewe onih pitawa i da zajedni~ki rad u tome razvijemo. Odmah i sa najve}im odu{evqewem prihvatio je moj predlog episkop Gerasim, i do marta 1893. budu spremqene za Vladu tri op{irne spomenice o svima tim pitawima i prikazane Vladi u Zadru. Vlada je zadarska primila te poslanice i obe}ala da }e o svemu tome pisati u Be~ i preporu~iti Ministarstvu na uvaèwe predloge na{e, tj. nas dvojice episkopa. Nijesam imao razloga da ne vjerujem tom obe}awu dalmatinske Vlade, ali i pomislio da ne bi mo`da lo{e bilo, da se o tome i neposredno poradi kod Ministarstva u Be~u. Radi toga odlu~im ja li~no po}i u Be~ i o tome li~no govoriti u Ministarstvu.

Ali tada mi se istakla jo{ jedna stvar u mojoj eparhiji, o kojoj stvari stao sam ozbiqno da mislim i da je uredim. Uslijed novoga reda {to sam ja, po svojem razumijevawu jedne pravilne eparhijske uprave, uveo u upravu ove moje eparhije, nagomilali su se toliko poslovi u mojoj Konzistoriji, da postoje}a tri redovna referenta te{ko su ih savla|ivali i ~esto se doga|alo, da jedan novi hitni posao nije mogao biti rije{en, jer su jo{ na redu bili u Konzistoriji drugi hitni poslovi. Postojala su uz redovne konzistorijske predsjednike i dva po~asna; ali ovi nijesu stanovali u Zadru, nego na svojim mjestima slu`be, te od wih je u Konzistoriji bila tolika samo korist, {to su se mogle dràti, kad je trebalo, plenarne sjednice, a rije{avawe poslova ostajalo je opet na ona tri redovna predsjednika. Smislim zato da predloìm Ministarstvu da bi Car dopustio da u mojoj Konzistoriji bude jo{ dva po~asna predsjednika, ali izme|u sve{tenika, koji imaju svoju stalnu slu`bu u Zadru, kako bi mogao tim zadarskim po~asnim konzistorijokim predsjednicima predavati neke poslove da ih oni izra|uju, i tijem da se olak{a trud redovnim predsjednicima. Po~nem odmah da radim na ostvarewu ove moje misli, i poslije nekoga vremena, pored spomenute tri, bude gotova i ova ~etvrta spomenica, koju ja i podnesem zadarskoj Vladi.91

(Omeo me bio za neko vrijeme jedan doga|aj u pitoma~kom sjemeni{tu u po~etku 1892. godine. Poslije odlaska iz Zadra posqedweg profesora bogoslovije iz Ma|arske, potoweg novosadskog episkopa Mitrofana [evi}a, koji je bio i rektor sjemeni{ta, imenovan je bio za rektora protosin|el Hristant Grkini}. Obi~aj je bio od davnih vremena, da se svake godine sve~anom besjedom i duhovnom zabavom proslavqa u sjemeni{tu dan Sv. Save srpskoga, a poslije te zabave da bude u sjemeni{tu |a~ka ve~era zajedno sa raznim uglednim zvanicama. Takva ve~era bila je i 1892. godine. Znao sam da


65

ima prili~an broj zvanica, osobito iz omladine, ali sam ra~unao na svijest rektora i ostalih profesora, da }e sve mirno pro}i i u redu. O~ekivao sam slijede}e jutro rektora, da mi referi{e o svemu. Rektor mi nije do{ao, nego oko podne jave mi, da je preko potrebe bila odu{evqena ona ve~era i do kasne no}i i da su se pjevale razne omladinske velikopatriotske pjesme, a izme|u drugih i „ruska carska himna”, da je pjevawe te himne mnogo uzrujalo rektora, i boje}i se za posqedice, da je o tome u~inio prijavu na c. k. Namjesni{tvo. Pozvao sam naro~ito rektora, da me neposredno obznani o svemu tom neprijatnom doga|aju. Nije mi do{ao, nego mi reko{e da uzrujan leti kod raznih politi~kih lica, da bi sebe opravdao, da je ona himna pjevana bez wegovog znawa. Sutra dan povedena je u sjemeni{tu od strane politi~ke vlasti formalna istraga, a bez obzira na crkvenu vlast, pod ~ijom je neposrednom upravom stajalo sjemeni{te. Sre}om te je namjesnikom tada bio baron David, ~ovjek {irih pogleda, koji je razumio, da je sve ono dogodilo se u pijanom ~asu nerasudne omladine, te nije nikakvih kazni za to bilo. Ali zato rektor Grkini} bio je smetnut sa rektorstva i izdana zabrana, da se nikada vi{e ne moè u sjemeni{tu sa nikakvim zabavama proslavqati Svetosavski dan. Protivu ove naredbe politi~ke vlasti ja nijesam na{ao da mi treba {ta preduzimati, jer sam razumio, da jedan dràvni zavod, kao {to je sjemeni{te, ne mora davati povoda nerasudnoj omladini, da daje izraza nekim svojim politi~kim enuncijancijama, koje mogu samo da budu na {tetu za mir crkveni, koji je meni najvi{e na du{i leào.

Nezavisno od ove rabote, koja me ne{to uznemirila bila, mogao sam da se ina~e mirno bavim glavnim svojim poslovima u eparhiji. Da bi uspje{nije izveo ono, {to sam u pomenutim svojim spomenicama nacrtao bio, odlu~im da po|em u Be~ i da o tome li~no poradim u Ministarstvu. Koncem aprila 1893. godine krenem u Be~, a ve} u maju ja sam bio u Be~u na poslu.)92

Doznam u Ministarstvu da je dalmatinsko Namjesni{tvo poslalo sa preporukom one moje poslanice. Za nekoliko dana redom bivao sam kod raznih referenata u tri ministarstva: za bogo{tovje i nastavu, za finansije i za unutra{wa djela; najvi{e u prvom, kojemu je na ~elu bio ministar Gau~, koji me je poznavao jo{ iz dana moga posve}ewa za episkopa, jer je i tada bio ministar za bogo{tovje i nastavu, i koji me je lijepo primio dva puta, {to sam kod wega bio. Jednom mi u {ali re~e, da mnogo stvari pitam u jedanput, ali ipak mi je obe}ao, da }e se u~initi sve {to bude mogu}e, samo da se malo pretrpim, jer su tada bile delegacije u Be~u. Dana 31. maja bio sam na audijenciji kod Cara. Molio sam za tu audijenciju samo da na|em prilike prikazati Caru potrebe moje eparhije. Primio me je qubazno, i kad me zapitao, kako mi ide eparhiji, tada sam razvezao na dugo govor, zaustaviv{i se glavnim na~inom na slabo stawe parohijskog sve{tenstva u ekonomnom odnosu i na oskudicu parohijskih domova. Pa`qivo je slu{ao sve {to sam mu govorio; a da ga je to interesovalo, mogao sam zakqu~iti iz toga, {to me je ~esto presjecao sa pitawima o podrobnostima, jer, izgledalo mi je, sve mu je


66

to novo bilo, {to sam ja kazivao. Obe}ao mi je da }e se o svemu dati podrobno informisati, te da }e narediti da mi Vlada bude na ruci u svim stvarima moje eparhije. Na audijenciji ovoj tekao je govor na italijanskom jeziku, kojim Car izvrsno vlada. Kad sam na polasku iz Be~a bio kod mini-stra Gau~a, re~e mi, da su iz kabineta carskog potraìli ve} izvje{taj o mojim onim pitawima. Neka ad tih pitawa naskoro su poslije bila povoqno rije{ena. Bila su naime povoqno rije{ena i onako, kako sam ja predloìo, pitawa o kandidatima za bogosloviju i o novim konzistorijskim predsjednicima. Ostala dva pitawa podvrgnuta su tada bila ispitivawu, ali to je i{lo dosta sporo, jer se ticalo izdavawa novca, tako da ni danas se ne moè jo{ re}i, da su rije{ena potpuno, jer ni danas jo{ parohijsko sve{tenstvo nije nagra|eno onako, kako bi ono za te{ku slu`bu svoju zasluìvalo, niti u svima parohijama dalmatinske eparhije postoje svugdje dobri parohijski domovi.93

(Ovom prilikom, a poslije prethodnog sporazuma sa kotorskim episkopom Gerasimom Petranovi}em, ja sam gledao da u Ministarstvu doznam u kakvom se stadijumu nalaze neka pitawa, koja se ti~u uop}e pravoslavne crkve u Austriji, a koja sam neka ja, a neka pomenuti episkop pokrenuli bili i u sinodskoj sjednici 18. septembra 1890, a naime: o ure|ewu spoqa{wih odnosa pravoslavne crkve u cizlitavskoj polovini monarhije i o ure|ewu op}eg arhijerejskog sinoda za sve zajedni~ke poslove crkvene u svoj monarhiji. Radi ovoga posla ja sam imao dugi sastanak u Ministarstvu sa tada{wim referentom za poslove pravoslavne crkve u Austriji dr [paunom, i na tome sastanku motivisao sam mu potrebu, a i pre{nost, da bi se ona pitawa rije{ila. Iz odgovora toga referenta razumio sam, da Vlada nema nikakve namjere rije{avati ona pitawa, premda prvo pitawe, kao {to sam ja dokazivao, osniva se na 15. ~lanu osnovnog dràvnog zakona od 21. decembra 1867. i to je pitawe odavna ve} rije{eno za pripadnike rimokatoli~kog i protestantskog vjeroispovjedawa u Austriji, a drugo pitawe o ure|ewu zajedni~kog arhijerejskog sinoda za op}e poslove pravoslavne crkve u Austro-Ugarskoj Monarhiji, usvojeno je odavna u na~elu od Vlade i odobreno od samog Cara. Za{to Vlada ne}e da ta dva pitawa rije{i, ja nijesam mogao tada da pojmim; pojmio sam go poslije, kad je na odnosnu pospje{nicu od strane sinoda, Ministarstvo prosto na prosto odgovorilo, da o tome nema sinod da se brine, nego da }e to sama Vlada, ako na|e cjelishodno u~initi; a to zna~i toliko, da ih ona ne}e rije{iti nikada! Time bi se konsolidovala pravoslavna crkva u Monarhiji, a to izgleda da Vlada ba{ ne èli.

Za vrijeme ovog mog boravqewa u Be~u imao sam prilike prvi put upoznati li~no patrijarha Georgija Brankovi}a, koji je tada bio u Be~u, kao ~lan ma|arske delegacije. Sje}aju}i se one afere sa patrijarhom prilikom one moje uskr{we poslanice o vjeri 1892. godine, nijesam imao voqe da se sastajem sa patrijarhom. Pristao sam na to po nagovoru mog li~nog prijateqa poslanika na ma|arskom saboru Bor|a plem. Burkovi}a, i posjetio


67

sam patrijarha, koji me je vrlo qubazno primio i zatijem mi povratio posjetu u mojem stanu u Be~u. On nije htio da spomiwe onu aferu, a meni se u~inilo da je pametnije da ni ja o tome ne govorim, jer ja ne bi kadar bio da pritajim moju staru zlovoqu na patrijarha, {to se onako nerasudno tada dao bio zavesti. Pozvao me patrijarh 5. aprila na ru~ak, pozivu sam se odazvao, ali samo oficijalno. Bili su na tome ru~ku: baron F. Nikoli}, penzionirani veliki ùpan Sv. Ku{evi}, podpredsjednik zagrepskog sabora Jero{mi, B. Burkovi}, Α. Pavi} i Crnkovi}. Razgovor za ru~kom bio je samo politi~kog karaktera, i govorilo se najvi{e o tobo`woj slozi me|u Srbima i Hrvatima u Ma|arskoj. Ja nijesam u~estvovao u razgovoru, nego sam uvijek }utao. Crnkovi} je govorio u korist Ma|ara vi{e nego {to bi govorio bio i sami Ma|ar, a u isto vrijeme napadao na poznate hrvatske patriote. Armin Pavi}, zagovoriv{i o Dalmaciji, nazvao ju je pola divqom, na {ta ja nijesam mogao a da mu ne u~inim najozbiqniju opasku. îm je ru~ak svr{io, ja sam se odmah udaqio, oprostiv{i se sa svima suho i oficijalno. Sa patrijarhom se vi{e nijesam sastajao u Be~u.)94

Slijede}e godine u julu slavio je svoju 25-godi{wicu bogoslovski zavod u Zadru. Zavod ovaj meni je uvijek leào na srcu, koliko radi svrhe radi koje je on ustanovqen, toliko i radi li~nog razloga mog. U tome zavodu ja sam po~eo svoju javnu slu`bu, u wemu sam 19 godina sluìo, a zatijem kao episkop bio sam mu upraviteq; dakle neprestano sam uz taj zavod bio, ili kao nastavnik ili kao upraviteq wegov. Osim toga, mogu re}i da je taj zavod po~eo ìvjeti tek tada, kad smo ja i moj drug pokojni Qubomir Vujnovi} do{li iz ruskih duhovnih akademija i zauzeli u zavodu profesorska mjesta. Ovaj je zavod otvoren po~etkom 1869/70. {kolske godine; ali za prve dvije godine svoje nije mogao pokazivati ni{ta, {to bi ga razlikovalo od nekada{we zadarske „Klirikalne {kole”. Pravi svoj redovni ìvot otpo~eo je zavod, kad smo po~etkom 1871/2. {kolske godine zauzeli profesorska mjesta ja i pok. Q. Vujnovi}. Svom energijom mladih qudi mi smo se odali zavodu i po~eli nastojati i raditi, da bi ga uredili po obrascu drugih vi{ih bogoslovskih zavoda i stavili predavawa u wemu uporedo sa predavawima u bogoslovskim fakultetima pri univerzitetima. I u tome smo uspjeli. Na àlost, poslije jedanaest godina li{io sam se u zavodu svoga vjernoga i dobroga druga, kojeg radi nesretnog politi~kog nekakvog razloga pensionova{e i koji godinu dana ka{we ve} i umrije. Te{ku sam tugu osjetio, kad sam se dobroga druga u zavodu li{io, i jo{ teù kad mi je umro, i toj sam svojoj tuzi izraza dao u nekrologu, koji sam {tampao u zavodskom izvje{taju za 1882/3. {kolsku godinu, i u kojem sam nekrologu pokazao kakav je ~ovjek, kakav je profesor i kakav je srpski rodoqub bio nepreàqeni pokojnik, Qubomir Vujnovi}. Kakav je on bio u ovom posqedwem odnosu, dosta je da napomenem, da je prije smrti svoje osnovao zakladu, iz koje se i danas jo{, a i dok traje vijeka, vaspitavaju u univerzitetima ~etiri srpska |aka, od kojih svaki dobija stipendiju iz pokojnikove zaklade od 1. 000 kruna godi{we. Na


68

meni je samom, poslije smrti pok. Vujnovi}a, ostalo da ~uvam na{ bogoslovski zavod i da mu uzdrìm glas, koji je dotle stekao bio u svijetu. Imao sam za drugove i tri profesora iz Karlova~ke mitropolije i kao profesori dobri su bili, ali nijesu bili sinovi Dalmacije, te i nijesu se onoliko odu{evqavali za zavod, kao dalmatinski profesori. Uvijek su mislili o svojoj otaxbini, i kad im se pokazala zgoda da u otaxbini dobiju mjesto slu`be, napusti{e zavod i zaboravi{e ga. Sre}om mojim nasqednikom na profesorskoj katedri postao je [iben~anin, kao i ja, i na univerzitetu be~kom osposobqeni za to Serafim Kalik, koji je svom du{om predao se zavodu i starao se o wemu i wegovom napretku, zajedno sa drugovima, profesorima rodom Dalmatincima, isto kao {to je bilo, dok smo profesori bili ja i pok. Vujnovi}. Kalikovim nastojawem, koji je tada bio i rektor zavoda, prire|ena je bila i proslavqena 25-godi{wica zavoda, na kojoj je on lijepu i punu osje}aja prema zavodu izrekao besjedu, koja je bila i na{tampana u zavodskom izvje{taju. Sa vanrednim odu{evqewem ja sam u~estvovao u toj proslavi, i za uspomenu osnovao sam taj dan malu zakladu, da se iz interesa od te zaklade izdaje svake godine nov~ana nagrada onom slu{aocu bogoslovije zadarske, koji izradi najboqi pismeni sastavak iz bogoslovskih nauka.

U ovo vrijeme do{la mi je jedna novina, koja mi je uzbudila nekada{we misli, kad sam kao mladi profesor pisao svoju kwigu o slovenskim apostolima Kirilu i Metodiju, ali misli teè, jer sada sam bio na ~elu jedne pravoslavne eparhije na posqedwoj zapadnoj granici pravoslavnoga svijeta, za koju sam eparhiju ja odgovoran i pred Bogom i pred qudima. Do{la mi je naime do ruke jedna enciklika tada{wega pape rimskoga, izdana u junu ove (1894.) godine, kojom on pozivqe i pravoslavne narode da se sjedine sa rimskom crkvom i da priznaju papu za vrhovnog svojeg crkvenog poglavicu. Tu encikliku po~e{e hvaliti izme|u drugih i hrvatski listovi, dokazuju}i pravoslavnim Srbima kako treba i oni da poslu{aju papin poziv i da ga priznaju; a rimokatoli~ki sarajevski arcibiskup [tadler poslao je prijevod te enciklike tada{wim pravoslavnim vladikama Bosne i Hercegovine, da o istoj razmisle i odlu~e. A po~elo se bilo ve} govorit da to isto, {to je u~inio sarajevski arcibiskup naspram pravoslavnih bosansko-hercegova~kih vladika, da }e u~initi zadarski arcibiskup naspram nas dvojice dalmatinskih pravoslavnih vladika. Ovo me je ve} raspoloìlo bilo na borbu, i kako sam ja vatrene }udi, odmah sam po~eo bio smi{qati {ta }u da napi{em o onoj papskoj encikliki, i o tome sam se ve} kroz pisma dogovarao sa kotorskim episkopom, jer sam htio, da odgovor bude zajedni~ki od nas obojice. Savjet episkopa Petranovi}a bio je da po~ekamo, i taj sam savjet morao da poslu{am, jer svakako sam èlio da kolektivno odgovorimo, i da bude rije~ svega pravoslavnog sve{tenstva i naroda sa Primorja, dakle i moje i wegove eparhije.

Od strane zadarskog arcibiskupa nije bio u~iwen nikakav korak prema nama pravoslavnim vladikama u pitawu one enciklike papske; a nije to u~iweno stoga, {to su poznavali mene kako mislim o uniji sa Rimom, i {to

69

su znali ve} u naprijed na kakav bi odgovor nai{li. Ali sam po~eo bio opaàti kod dalmatinske Vlade u Zadru neko novo dotle neobi~no postupawe u interkonfesionalnim odnosima, i neko posebno isticawe povla{tenog poloàja, {to toboè mora da ima u Austriji rimokatoli~ka crkva. Doga|aj jedan u novembru ove godine uzbudio je u meni tu pa`wu. U „Glasniku” moje eparhije uredni{tvo je {tampalo bilo jednu biqe{ku o pomenutoj papskoj encikliki i tu spomenilo da se papa vara ako misli pounijatiti pravoslavne narode. Za ovu su biqe{ku zapeli okom u Namjesni{tvu, te mi jednoga dana do|e u ku}u namjesni{tveni referent za crkvene poslove, [trobah, da mi opazi kako „Glasnik” ne bi smio vrije|ati poglavicu rimokatoli~ke crkve, kojoj crkvi da pripada i vladaju}a dinastija u monarhiji. Na tu opasku toga gospodina odgovorio sam kako je zasluìvao i zamolio ga da nikada vi{e ne upli}e dinastiju u me|uvjerske odnose, jer je za mene u tome mjerodavan samo i iskqu~ivo interkonfeoionalni zakon od 1868. godine, koji u Austriji vaì... A da se razumije ovakva besmislena tirada onog namjesni{tvenog referenta, ho}u da zabiqeìm ovdje glavno osobqe tada{weg dalmatinskog Namjesni{tva. Namjesnik je bio general topni{tva Emil David, ~ovjek dobar i qubazan, ali koji je pu{tao svojem doglavniku Alfonsu Pavi}u, da u pitawima crkvenima radi kako zna i èli. Pravoslavne u Dalmaciji David je volio, jer mu je èna bila pravoslavna, unuka pok. srpskog patrijarha Samuila Ma{irevi}a, koja je u srcu odana bila svojoj vjeri i, ~ini mi se, pomalo i mrzila rimokatoli~ku crkvu, a osobito unijate. Blagodare}i uplivu ove gospo|e, a na li~ni (ne namjesni{tveni) predlog samog namjesnika Davida ja sam dobio odnosne austrijske ordene. Ali dok je David volio pravoslavne, u isto vrijeme dalmatinsko Namjesni{tvo kao takovo nije ih volilo. U poslovima pravoslavne crkve postupao je, kao {to sam gore kazao, doglavnik Davidov Pavi} po svojoj glavi. A ovaj Pavi}, tada ve} namjesni{tveni podpredsjednik, bio je komander papskog nekog ordena, dakle ve} kao takav pokorni sluga papin i papine kurije. Poglavica namjesni{tvenog presidijuma bio je Dubrov~anin, opet komander nekog papskog ordena (mislim Grgurovog), te kao takav, a i kao Dubrov~anin, nije mogao voqeti pravoslavne. U odsjeku za crkvene stvari pravoslavnih bili su: pomenuti [trobah i Nikola Bernardi, oba qudi koji su samo gledali da avansuju u slu`bi, i radi toga prodali bi bili i najsvetiju stvar, pa znaju}i da }e boqe ugoditi i Pavi}u i Nardeliju, ako budu radili protivu pravoslavnih, oni su tako i radili. Sva ova ~etiri lica: Pavi}, Nardeli, [trobah i Bernardi bili su uz to najpokornije sluge zadarskog arcibiskupa, i znali su da }e mu najboqe ugoditi ako ne budu radili u korist pravoslavne crkve u Dalmaciji. Za potvrdu ovoga {to sam sada ovdje pribiqeìo, nave{}u niè nekoliko akata, koja sam prinu|en bio presidijalno uputiti Vladi kroz slijede}e dvije godine.

Me|utijem, kao stvarna posqedica one papske enciklike da bi se pravoslavni pounijatili, pronio se glas da }e u drugoj polovini 1895. do}i u Dalmaciji iz Krièvaca unijatski biskup Dragobecki. Ovo zatijem potvrdi{e hrvatske novine. Svojim na~inom ja doznam, da }e taj unijatski

70

biskup do}i da posjeti i svoje tri unijatske crkve: u Vrlici, u Baqcima i u Kri~kama. Ova dva posqedwa mjesta naseqena su gotovo iskqu~ivo sa pravoslavnima, a i Vrlika je tako|e velika pravoslavna parohija. U sva ta tri mjesta bilo je svega tada unijata okolo 60 ({ezdeset) du{a, premda su tu tri dosta velike unijatske crkve, koje im je sagradila austrijska Vlada okolo 1832. godine za vrijeme namjesnikovawa fanatika-rimokatolika Lilijenberga. Dolazak onaj svoj u pomenuta mjesta ostvario je biskup Dragobecki i novcem uspjeo je u Vrlici obratiti u uniju okolo 12 lica. Odmah sam ja li~no pohitao u Vrliku da se sam osvjedo~im {ta se dogodilo i kako se to moglo dogoditi. Sluìo sam arhijerejsku slu`bu u Vrlici 29. oktobra iste godine, i poslije besjedama i poukom uspjeo privesti na pokajawe ona zavedena lica, i toliko utvrditi onaj pravoslavni narod, da su zakletvom obe}avali odanost svojoj pravoslavnoj vjeri. Utvrdio sam tada isto u vjeri pravoslavnoj i Baq~ane i Kri~ane, i mogu vjerovati da ne}e nikada vi{e niko uspjeti u onim mjestima, kao i u Vrlici, da {to u~ini sa unijom, i ako doti~ni zadarski episkop bude uvijek imao na umu odgovornost pred Bogom, ako mu i jedna ovca iz duhovnoga stada wegovoga nestane. Na povratku svom u Zadar upravio sam namjesniku Davidu ovaj presidijalni svoj dopis: (Ν. 470 ex 1895. 27/II)

Nekoliko dana poslije ovog mog dopisa do{ao je k meni li~no namjesnik David da me uvjeri, da Vlada nije imala nikakvoga posla u stvari unija}ewa onih lica u Vrlici, i da }e Vlada energi~no prije~iti svaki poku{aj unijatskog prozelitizma me|u pravoslavnima u Dalmaciji. I u istini nije se poslije toga ni{ta pokazalo, po ~emu bi se moglo suditi, da se radi u korist unije u pomenutim mjestima, i iz toga sam zakqu~io da mi je David istinu govorio. Doznao sam zatijem, da se i sami onaj biskup unijatski Dragobecki razo~arao u Dalmaciji, jer je kazivao, da su ga prevarili, prikazuju}i mu da je u Dalmaciji zgodno poqe za uniju, dok u samoj stvari on se osvjedo~io, da niko ne mrzi toliko unijate kao pravoslavni Dalmatinci i da }e ga kasno vidjeti Dalmacija. Obistinilo se i ovo; i broj unijata u sjevernoj Dalmaciji sveo se malo poslije na doti~na tri unijatska sve{tenika pri pomenutim crkvama, koji tu stoje jer primaju dobru platu iz onoga fonda, koji je ustanovqen bio za vrijeme Lilijenbergova namjesnikovawa, i osim ta tri sve{tenika, unijati su jo{ doti~ni crkvewaci i po dva tri lica pri svakoj crkvi, koji sluè sve{teniku i mise mu odgovaraju. O uniji ti sve{tenici ne smiju ni da pisnu, a kamoli da nagovaraju kog pravoslavnog da se pounijati. Divnu sam adresu dobio poslije mog odlaska iz Vrlike, koju je adresu potpisalo 358 najuglednijih ~lanova pravoslavne crkvene op{tine vrli~ke (Glasnik 1896, br. 1):

Adresa ova pravoslavnih Vrli~ana bila je izazvana, koliko iz zahvalnosti wihove prema meni, toliko isto i {to su hrvatske novine (zagrepski „Obzor”, spqetsko „Jedinstvo”, zadarska „Hrvatska Kruna” i dr.) slavile rad Dragobeckoga u Dalmaciji i izraàvale nadu, da }e od tada unija napredovati u Dalmaciji.

Doga|aj onaj u Vrlici uslijed dolaska onog unijatskog biskupa odlu~ilo

71

me je da napi{em i objavim sve{tenstvu i narodu moje eparhije arhipastirsku poslanicu o zna~aju pravoslavne vjere i protivu onih, koji napadaju na tu vjeru i na pravoslavnu crkvu. Ovu svoju poslanicu objavio sam na Uskrs 1896. godine. Pravoslavno sve{tenstvo, i pravoslavni narod primio je tu moju poslanicu sa ushi}ewem; ali zato ta ista poslanica uzrujala je sve hrvatske rimokatoli~ke politi~ke novine, isto kao i vi{u jerarhiju rimokatoli~ke crkve u Dalmaciji. [ta su sve nagovorile protivu te moje poslanice i protivu mene hrvatske novine, morao bi, da to pribiqeìm ovdje, upotrebiti nekoliko listova; a to nije vrijedno. Ali vrijedno je da zabiqeìm {ta je uradila vi{a rimokatoli~ka dalmatinska jerarhija! Za ovo sam ja doznao tek u septembru slijede}e godine kad sam bio u Be~u, i to iz usta tada{weg odjelnog predstojnika u Ministarstvu bogo{tovja, a potoweg ~eskog ministra, An. Rezeka. A to ho}u ovdje sada da zapi{em. U Zadru je tada bio arcibiskup Grgur Raj~evi}, Dubrov~anin, ~ovjek vrlo o{tre i despoti~ne }udi, ali ujedno i ekcentri~an. Ovaj arcibiskup doznao je za moju poslanicu, koju je on protuma~io u smislu javne uvrijede, nanesene rimokatoli~koj crkvi, i radi te uvrijede, smislio je on, da onaj koji ju je nanio mora biti ka`wen. Malo vremena poslije toga, sastala se u Zadru konferencija svih dalmatinskih biskupa pod predsjedni{tvom arcibiskupa Raj~evi}a. Na toj biskupskoj konferenciji uzeta je u pretres i moja poslanica. [ta su sve govorili o woj oni biskupi na svojem sastanku, ja naravno ne znam, ali znam {ta su zakqu~ili, a to je, da se podnese u ime episkopata rimokatoli~ke dalmatinske crkve neposredno Caru u Be~ spomenica, u kojoj da se poàle Caru, kako sam ja javno uvrijedio rimokatoli~ku crkvu; pa po{to ja ne prestajem svaki ~as toboè napadati na rimokatoli~ku vjeru i crkvu, to u spomenici mole Cara, da bi mene uklonio sa mjesta pravoslavnog episkopa u Zadru i postavio drugog po}udnijeg rimokatolicima ~ovjeka! Zakqu~i{e to ti dalmatinski biskupi, sastavi{e svoju spomenicu i posla{e je Caru u Be~. Iz carskog Kabineta bude poslana ta spomenica Ministarstvu bogo{tovja, da ono postupi po nadle`nosti. Ministarstvo po{qe istu poslanicu dalmatinskom Namjesni{tvu da podnese odnosni izvje{taj, ali ujedno dalo je razumjeti Ministarstvo Namjesni{tvu, da ne treba suvi{e ozbiqno uzimati tu biskupsku spomenicu (ovo su rije~i Rezekove). Namjesni{tvo je svoj izvje{taj podnijelo, konstatuju}i da je poslanica u istini objavqena bila, ali da se ne moè ona uzeti u onako strogom smislu, kao {to su je uzeli dalmatinski biskupi, nego da je ona izdana bila povodom poku{aja unije u Vrlici u vrijeme dolaska u Dalmaciju krièva~kog unijatskog biskupa. Za sve ovo ja nijesam tada ni{ta znao. Nego polovinom decembra te iste 1896. godine do|e jedan dan k meni u posjetu namjesnik David, i ~im mi je u{ao u sobu, re~e mi, smje{e}i se, da je do{ao u zvani~nom poslu, i tada kazao mi je, da je dobio od ministra presidijalno pismo o meni, ali sa nalogom, da mi ne saop{tava pismeno sadràj tog ministrovog presidijala, nego usmeno, i da je radi toga eto i do{ao k meni. Iznenadila me sva ta rabota, jer u aprilu iste godine ja sam u Be~u dva puta razgovarao sa ministrom, i nijesam mogao razumjeti, da ima

72

kakvih tajni o meni. Pro~ita mi tada David ministrovo pismo, dosta kratko, u kojem pismu ministar pozivqe namjesnika, da po|e k meni li~no i da mi preporu~i, da ne pi{em i ne izdajem takve poslanice, koje bi mogle izazvati rimokatoli~ke biskupe da se àle na mene, {to napadam na wihovu crkvu. Ni{ta vi{e nije bilo u tom ministrovom pismu. Kakav je povod bio tom ministrovom pismu, nije mi htio David da kaè, premda sam ga molio, nego i sa svoje strane dade mi istu preporuku {to i ministar, dodav{i da to treba radi mira, koji se èli u dràvi. Odgovorio sam mu, da ja nikada ne}u prvi izazivati, ali ako me izazovu inovjerci, kao {to su me unijati sada izazvali da objavim onu svoju poslanicu, ja }utati ne}u, nego }u im odvratiti svagda milo za drago. Nasmje{io se dobri David i prijateqskim tonom re~e mi: ,,Imate pravo”, i doda mi jo{ ,,a Vi znate kako moja Maca voli unijate!” Slijede}e godine, kao {to sam spomenuo, od Rezeka sam doznao genezis onog ministrovog pisma. Kad sam poslije spomenuo ovo Davidu, potvrdio mi je istinu Rezekovih rije~i i dodao, da je on sam stilizovao izvje{taj o stvari ministarstvu. A ovo vjerujem, jer da je napisao taj izvje{taj Davidov doglavnik Pavi}, ili upraviteq namjesni{tvenog presidijuma Nardeli, obojica papski kavaqeri, ili komanderi, druk~ije bi bez sumwe izvje{taj onaj bio sastavqen.

Spomenuo sam gore da sam u aprilu ove 1896. godine bio u Be~u. To je bilo prilikom posve}ewa novog bukvinsko-dalmatinskog mitropolita Arkadija ûperkovi}a, simpati~noga starca, kojemu je tada bilo 73 godine. Tada sam bio kod Cara dva puta, jedan put zajedno sa mitropolitom ûperkovi}em i episkopom Petranovi}em, a drugi put sam u privatnoj audijenciji, 13. aprila. Na ovoj audijenciji govorio sam sa Carem o novoj gimnaziji, koju bi trebalo ustanoviti u Zadru, pored italijanske gimnazije, u kojoj bi novoj gimnaziji nastavni jezik morao biti srpski (ili kako u Dalmaciji zvani~no zovu srpsko-hrvatski). Pobud da o ovome govorim pred Carem bio mi je, {to pripravnici za bogosloviju, koji su pitomci zadarskog pravoslavnog sjemeni{ta, i koji su dotle u~ili u zadarskoj italijanskoj gimnaziji, slabo su u toj gimnaziji uspjevali, jer su dolazili u gimnaziju ne poznavaju}i italijanskog jezika, te ve}inom su gubili pitoma~ka mjesta i dakle gubili su se i za bogosloviju, a dosqedno i za sve{tenstvo, tako da sam trpio veliku oskudicu u kandidatima za sve{tenstvo. Mislio sam da bi se ova neprilika uklonila, kad bi moji pripravnici za bogosloviju mogli u~iti gimnazijske nauke na svom jeziku materinskomu i radi toga ulu~io sam priliku na audijenciji kod Cara da mu spomenem potrebu gimnazije u Zadru na srpskom nastavni~kom jeziku. Car se za ovo pitawe, opazio sam, ìvo interesovao, tako da je slijede}e {kolske godine otvoren ve} bio u Zadru prvi razred gimnazije sa srpsko-hrvatskim nastavnim jezikom.

Drago mi je tada bilo {to se ta nova gimnazija otvorila, te sam odmah i naredio, da svi novi pitomci sjemeni{ta imaju u naprijed tu gimnaziju poha|ati. Ali te~ajem vremena tada{wa se moja radost smawila, jer u stvari nijesam postigao onaj rezultat sa pitomcima, o kojem sam onda mislio. Sama gimnazija po predavawu u woj predmeta bila je i jest mnogo lo{ija od

73

gimnazije sa italijanskim nastavni~kim jezikom. Osim toga zavladao je u toj novoj gimnaziji pravac velikohrvatski sa mr`wom prema srpskoj narodnosti i prema pravoslavnoj vjeri, tako da su ne samo profesori te gimnazije nego i sami hrvatski katoli~ki |aci pronikli se duhom nesno{qivosti prema srpskim pravoslavnim |acima i u pitawu vjere i u pitawu narodnosti, i moji |aci da bi mogli dobiti legalnu biqe{ku u u~ewu morali su biti zbiqa izvrsni, jer ina~e ako je koji malo slabijega talenta bio, nemilosrdno je dobijao najgore biqe{ke, i tada naravno morao je izgubiti i pitoma~ko mjesto; dakle opet zlo, kao i prije, samo u drugom obliku. Kad sam poslije pravio upore|ewe izme|u slu{alaca bogoslovije koji su svr{ili gimnaziju sa italijanskim nastavnim jezikom sa onima, koji su svr{ili ovu drugu gimnaziju, vidio sam koliko u znawu i obrazovawu ovi posqedwi zaostaju iza prvih. Da sam danas kod Cara na audijenciji, ne bi sigurno govorio mu ono, {to sam 1896. govorio mu o potrebi nove gimnazije u Zadru.

Jo{ imam iz te 1896. godine da ovdje zapi{em, a {to se ti~e ne toliko crkvenog, koliko narodnosno-srpskog jednog posla. Na povratku svojem iz Be~a preduzmem kanonsku posjetu u Kotarima i u kninskom protoprezviteratu. U svima sam crkvama kao obi~no propovjedao, nadovezuju}i sada u tim mojim propovijedima ono {to sam kazao bio u ovogodi{woj svojoj uskr{woj poslanici o ~uvawu pravoslavne vjere i u svezi s vjerom o ~uvawu srpske narodnosti, koja nas je sa~uvala da se ne polatinimo. Ovo nije bilo po voqi prijateqima biskupa Dragobeckoga, a takvi su svi dalmatinski Hrvati, te po~e{e pisati ~lanke u zadarskom „Nar. Listu” o toj mojoj posjeti u raznim mjestima moje eparhije, i nazva{e tu posjetu „politi~ki pohod”, jer da ja svugdje u crkvama pomiwem i govorim o srpstvu.

Ovo je pisao „Nar. List” upozoruju}i dalmatinske Hrvate na taj moj „politi~ki pohod”, i da budu na oprezu od te veliko-srpske propagande; al i time je isti list upozorio na isto i bosansku Vladu, da bude na oprezu, jer se ta propaganda eto {iri na granici Bosne i u mjestima, koja Bosanci posje}uju u Dalmaciji.

Pri pomenutoj mojoj kanonskoj posjeti kninske krajine ja sam se na{ao na Vidovdan na dalmatinskom Kosovu. Na hramovskoj slavi sv. Lazara srpskog sluìo sam arhijerejsku slu`bu. Naroda je bilo mnogo iz obli`wih mjesta, a bilo je dosta i iz pograni~nih mjesta Bosne. Kao i obi~no, propovijedao sam pri kraju slu`be crkvene, i govorio sam o zna~aju slave, i kako moramo svi qubiti svoju pravoslavnu vjeru i svoju srpsku narodnost. Ovo je palo u o~i nekim konfidentima bosanske Vlade, isto kao i srpski karakter ove slave, te to sve prijavi{e na svoj na~in ministru za Bosnu Venijaminu Kalaju. Kad sam se povratio u Zadar, dobijem poslije nekog vremena prezidijalno pismo od dalmatinskog Namjesni{tva, u kojem se navodi, da se zajedni~ko ministarstvo u Be~u (Kalaj) poàlilo Ministarstvu unutra{wih djela radi protivudràvnih ideja, koje su se manifestovale ove godine na Vidovdan na crkvenoj slavi na Kosovu dalmatinskom, na kojoj sam slavi i ja bio i arhijerejsku slu`bu sluìo, i da je o tome ono Zajedni~ko ministarstvo

74

doznalo od svoga konfidenta, koji je bio na onoj slavi, te me Prezidijum dalmatinskog Namjesni{tva pozivqe, da o svemu podnesem oficijalni izvje{taj prema opaskama onog Kalajevog konfidenta. Iznenadilo me je ovo Vladino pismo, koje mi je u ostalom potvrdilo ono, {to sam dotle tek po ~uvewu znao, kakvim se sredstvima ministar Kalaj sluì protivu srpskoga naroda i wegovih boqih qudi, koji nijesu htjeli, niti su po savjesti mogli da odobravaju wegovo postupawe u Bosni i Hercegovini sa Srbima, koje je on htio na silu da prinudi da se odreku svojih narodnih ideala i da svoju pravoslavnu crkvu ostave na milost apostolskog papskog vikara arhijepiskopa [tadlera i rimske propagande. Odgovorio sam na odnosni poziv 26. oktobra iste godine na ime dalmatinekog Namjesni{tva ovim svojim pismom (br. 575-E):

„Va{a Preuzvi{enosti! Sadràj cijewenoga dopisa V. Pr. od 13. o.m. br. 3716. mene je mnogo iznenadilo. Razumijevaju}i te`wu i doma{aj doti~nih navoda u istom dopisu, ja sam to sve podvrgao svestranom i ozbiqnom pretresu, i milo mi je {to mi se pruìla prilika, da mogu V. Preuzvi{enosti predstaviti samu stvar, kakva je ona u istini, i ujedno dati izraza osje}ajima svojima radi uvrijede, koja je sada bila nanesena povjerenom mojem arhipastirskom starawu narodu. Imaju}i pred o~ima zakletvu, koju sam pred Bogom i pred mojim Carem poloìo, a proniknut svije{}u svojega poziva i poloàja, koji zauzimam, ja }u ovom prilikom iskazati V. Preuzvi{enosti otvoreno i ~isto ono, {to mi sada na srcu leì, te sve~ano odbiti one klevete na moj narod, koje je samo mr`wa i velika zloba mogla da izmisli. Ja molim zato V. Pr. da ovo primi i ocijeni po uro|enoj svojoj dobroti i pravdoqubivosti, i da izvoli uzeti u za{titu uvrije|enu ~ast mojega naroda, ~iji su najwe`niji osje}aji bili sada dirnuti. Prelaze}i na sami predmet, ja moram prije svega napomenuti, da srpska pravoslavna crkva ima svoje narodne svetiteqe, koji svojim bogougodnim ìvotom i svojim djelima postado{e veliki i slavni, i kojima ona posve}uje osobiti kult, a sami narod, pobo`no klawaju}i se wihovim svetim mo{tima, odaje im du`no po{tovawe u toplim svojim molitvama, u zavjetima i darovima crkvi, a van crkve veli~a u narodnim pjesmama wihova sveta djela, davaju}i na takav na~in izraza svojim pobo`nim osje}ajima. U na{oj dràvi, u mjestima gdje ìve pravoslavni Srbi, ima mnogo crkava i manastira, koji su posve}eni uspomeni srpskih svetiteqa. I u mojoj eparhiji srpski narod, pored drugih svetiteqa, slavi na osobiti na~in Sv. Savu i sv. Lazara (Vidovdan). Jo{ od starih vremena postojala je u manastiru na Krci crkvena slava na dan Sv. Save, kad se narod sakupqa da cijeliva svete ode`de, koje je sam svetiteq upotrebqavao i koje se ~uvaju u manastirskoj riznici; a od 1876. godine postoji u manastiru osobita kapela, posve}ena svetitequ, i na dan godi{we svetiteqeve uspomene sakupqa se tu i izvr{uje svoje zavjete srpski mnogobrojni narod ne samo moje eparhije, nego i iz obli`we Like i pograni~ne Bosne. A po~iwu}i od 1889. godine, kad je sagra|ena bila i posve}ena nova crkva u Zvjerincu na dalmatinskom Kosovu uspomeni srpskog svetiteqa i mu~enika Lazara, sakupqa se tu na hramovsku slavu svake godine

75

mnogo naroda, da na dostojni na~in proslavi svetiteqev dan, i u crkvi za vrijeme bogosluèwa, i van crkve poslije bogosluèwa. Tako je to od vi{e 91 godina, a tako je bilo na dalmatinskom Kosovu i ove godine. Od nekoliko ve} godina glasila hrvatske stranke u Dalmaciji staraju se sistematski i uporno iznositi i dokazivati, da ova na{a crkvena slava nije drugo nego povod politi~kim demonstracijama. Ta kleveta ba~ena je i u javnost na osobiti na~in poslije ovogodi{we Vidovdanske slave. Ali, samo ko ne misli hri{}anski, ko nema sposobnosti da ocijeni i uvaì osje}aje doti~noga naroda prema svojim svetim i slavnim predcima, ko je uslijed mr`we i zavisti proniknut vjerskom nesno{qivo{}u i politi~kom strana~kom stra{}u, samo takav je u stawu da izvrne smisao najsvetijih narodnih osje}aja i da jedan vijerni i lojalni narod besavjesno osvadi. Kao {to je V. Preuzvi{enosti poznato, ja sam ove godine preduzeo dvomjese~nu kanonsku posjetu gorwih predjela moje eparhije. Po prethodno utvr|enom putnom programu ja sam se na dan Vidovdanske slave na{ao na Kosovu. Ja sam htio naro~ito da tu budem toga dana, jer sam znao da se svake godine na tu slavu sakupqa mnogo naroda, za koji ja sam svetom svojom du`no{}u smatrao, da na dan hramovske slave sluìm sve~ano Bo`ju slu`bu, da apostolskom rije~ju pou~im narod strahu Bo`jem, vjernosti Caru i otaxbini, uzajamnoj bratskoj qubavi i sno{qivosti prema inovjernoj bra}i, i da ga uputim, kako se ima vladati u svojem ìvotu, da bi zadovoqan i sretan bio, jednom rije~ju, da ga pou~im da uvijek ìvi shodno propisima Bo`jih i Crkvenih zakona. Za vrijeme Bo`je slu`be i moje pastirske besjede u crkvi ja sam opazio sa najve}im duhovnim zadovoqstvom pobo`nost i raspoloènie du{evno naroda, i to me tako dirnulo, da sam blagosiqao ~as, kad sam odlu~io da prisustvujem Vidovdanskoj slavi na Kosovu. Bogosluèwe u crkvi i litija oko crkve trajalo je sve do 2 sata po podne, i za sve to vrijeme ja sam bio u neposrednom dodiru sa narodom; a kako mi kazivahu, nije nikada toliko sve{tenika, naroda i predstavnika gra|anskog staleà sakupqeno bilo na toj slavi, kao ove godine, po svoj prilici stoga, {to se od vi{e dana znalo, da }e na dan slave biti arhijerejska slu`ba. Poslije svr{ene crkvene slu`be i kratkog po~itka ja sam ru~ao u ku}i doti~nog sve{tenika sa nekoliko sve{tenika i nekoliko otmjenijih lica, izme|u kojih su bila i tri narodna zastupnika na Zemaqskom saboru: Josif Kuli{i}, Sava Bjelanovi} i Dr. Trojanovi}. Ostali narod ru~ao je na livadi oko crkve i zabavqao se na na~in, kako to biva u sli~iim prilikama. Za ru~kom u zgodni ~as ja sam podigao ~a{u u slavu Bo`ju i u ~ast dnevnog svetiteqa, a zatijem za sre}u i dug ìvot Wegovog c.k. Veli~anstva. Pri ovoj drugoj zdravici ja sam spomenuo sva dobro~instva, koja su imali pravoslavni Srbi moje eparhije za vrijeme sretnoga vladawa Wegovog Veli~anstva a zatijem, kako se srpski narod u Austriji odlikovao uvijek isku{enom vjerno{}u i iskrenom odano{}u prema Caru i dràvi, i kako tu vjernost i odanost prema osve}enoj osobi Wegova Veli~anstva mi moramo uvijek ~uvati i biti gotovi da i ìvot svoj `rtvujemo za Cara i otaxbinu. Ova moja zdravica bila je od svih prisutnih pozdravqena sa velikim odu{evqewem i tada otpjevano

76

zajedni~ki: Mnogaja qeta. Poslije jo{ jedne zdravice zastupnika Kuli{i}a meni, ja sam zakqu~io ru~ak, i uklonio se da malo otpo~inem; a ostali po|o{e k narodu na livadu. U 5 sati po podne po{ao sam i ja sa nekoliko sve{tenika u narod, i kao obi~no, a i po du`nosti svojoj, raspitivao sam razne o slu~ajnim potrebama, pohvalio narod {to je tako mnogobrojan do{ao na ovu crkvenu slavu i zahvalio mu na lijepom do~eku {to mi je spremio. Dok sam bio me|u narodom vidio sam, kako na vi{e mjesta narodno kolo se igra, kako se razne narodne pjesme uz gusle pjevaju i kako na jednome mjestu {ibeni~ka muzika svira vesele komade. A vidio sam i to, kako je veseqe naroda bilo op}e, i kako ni{ta ni za jedan trenutak nije pomutilo to narodno veseqe. Tada mi reko{e, da je veseqe dostiglo bilo vrhunac me|u narodom, srpski zastupnici po~e{e mu besjediti, najprije Kuli{i}, pak Bjelanovi} i najposlije Trojanovi}. Besjede su sve bile patrioti~ko-srpske, ali strogo u granicama dràvnih zakona. Po onome {to sam ~uo od vjerodostojnih slu{alaca tih besjeda, te su besjede kretale se protivu {ovinisti~kih dokazivawa od strane hrvatskih novina, koje bez stida i besavjesno, a protivu istorijske i fakti~ne istine, dokazuju, da u Dalmaciji i u Hrvatskoj, isto kao u Bosni i Hercegovini, nema Srba. Ovaka uporna negacija Srba od strane Hrvata, izazivqe tim ja~e afirmaciju kod Srba svoje narodnosti, i uzrok je dugogodi{wim prepirkama, mr`wama i neprijateqstvima izme|u dva jednojezi~na i jednorodna plemena.”

Pismo ovo svoje, koje sam dao prevesti na wema~ki jezik, i na tom ga jeziku poslao, i to stoga, da ga boqe razumije i ministar unutra{wih djela i ministar bogo{tovja u Be~u, kroz ~ije je ruke ono moralo pro}i prije nego {to ga Kalaj primi, to pismo moje ostavila je Vlada bez odgovora, tako da ja nijesam ni{ta poslije toga dobio od Vlade o istom pitawu. I to su vrlo dobro u~inili, jer da su po~eli dokazivati mi {to protivu onoga {to sam napisao, tada bi bio napisao ja drugo pismo, u kojem bi im kazao stvari, koje im ne bi prave bile, i radi kojih bi se morali bili postidjeti. A materijala sam za to imao pri ruci odvi{e.

Imao sam jo{ ove, da kaèm burne za mene 1896. godine, dvije stvari, koje }u ukratko da ovdje zabiqeìm, jer ne zasluùju da pre|u u zaboravnost.

Imala se popraviti jedna crkva u brgudskoj parohiji, i to u selu Kolarini, i radi toga bila je u tom selu naro~ita komisija, koja je trebala da sastavi odnosni trebovnik za popravku. U toj komisiji od strane Namjesni{tva bio je povjerenik Bernanrdi, ~ije sam ime prije ve} u ovim biqe{kama spomenuo i za kojega sam kazao, kakav je bio naspram pravoslavne vjere. Ovaj gospodin dopustio je sebi u}i u sveti oltar i tu je uzeo da pregleda sv. Evan|eqe, koje je bilo na sv. Trpezi. Evan|eqe je ovo bilo u finom povezu, a na{tampano u Kijevope~erskoj lavri, i na prvom listu stajalo je, kao obi~no u svima crkvenim kwigama, koje su u Rusiji {tampane, da je ta kwiga izdana za vladawa tog i toga ruskoga cara. Ovo je palo u o~i tom vladinom povjereniku, i na{ao je da mora to evan|eqe „sekvestrovati”. To je on i u~inio i, kao {to finansijski straàri ~ine sa najprostijim predmetima kontrabanda, ponio ga sa sobom u Zadar. Kad sam ja za ovo doznao,

77

zapitam zvani~no Namjesni{tvo da me o stvari obznani. Namjesni{tvo mi je to potvrdilo, i dodalo napomenu, da se u crkvama ove monarhije ne smiju upotrebqavati kwige, u kojima su imena inostranih vladara. Ovo mi je dalo povoda, da napi{em Namjesni{tvu op{irni zvani~ni dopis, u kojem sam protestirao o{tro protivu onakvog postupka onog vladinog povjerenika, i ujedno izjavio da u dalmatinskoj eparhiji ima stotinama crkvenih kwiga, {tampanih u Rusiji, u kojima je na mnogo mjesta spomenuto ime ruskih careva, i da }u ja te kwige zamijeniti drugima, kad mi Vlada po{aqe potrebni broj odnosnih kwiga, ali koje su izdane izri~nim odobrewem pravoslavne crkvene vlasti. Ovaj moj dopis, koji se nalazi u episkopskim prezidijalima pod 304 brojem, proizveo je zabunu u Namjesni{tvu, i dva tri dana poslije toga doneso{e mi evan|eqe „sekvestrovano” i usmeno me zamoli{e da opravdam onog povjerenika, koji àli sami doga|aj.

Drugom opet dopisu mom iste godine dali su povoda dva ~lanka u poluzvani~nom vladinom listu „Smotra dalmatinska”. Ovome se listu u~inilo da je wegov posao i o tome, po kakvom obredu prelazi jedno lice rimokatoli~ke vjeroispovjesti u pravoslavnu crkvu, te u dva svoja broja (12. i 13.) upotrijebio je rije~i „scismatico” i „apostata”, da ozna~i lice, koje je rimokatoli~ke vjeroispovjesti, a imalo bi primiti pravoslavnu vjeru, i kazao je da je „ruski car crkveni poglavica svih gr~ko-isto~nih Slovena u svemu slovenskom svijetu”. Kad sam ovo pro~itao, a znao sam da uredni{tvu toga lista daje pravac namjesni~ki Prezidijum, kojemu je na ~elu papin kavaqer Nardeli, ulu~io sam ovu priliku da pokaèm Namjesni{tvu ono, {to mi je odavna nepravo bilo u interkonfesionalnim pitawima u Dalmaciji, te u op{irnom dopisu mom pod br. 69 prikaèm namjesni{tvenom Predsjedni{tvu sve razne doga|aje intolerancije rimokatoli~kog sve{tenstva u Dalmaciji naspram pravoslavnih, koji su uzrokom mr`we izme|u pravoslavnih i rimokatolika, i kako Vladin organ „Smotra” tu mr`wu potpiruje, i na posqetku izrazim sve~ani protest protivu toga lista, {to vrije|a vjerske osje}aje pravoslavnih, izraàvaju}i uvjerewe da toga unaprijed vi{e nikad ne}e biti. Rezultatom ovoga bilo je, da se „Smotra” nije, za vrijeme moga vladikovawa u Dalmaciji, nikada vi{e usudila govoriti o vjerskim pravoslavnim pitawima. Ovo je za mene glavno bilo; a {to se urednik toga lista poslije àlio raznim licima na mene radi onog mog dopisa, i {to je davao u vi{e prilika, ali privatno, izraze svojoj mr`wi prema meni, to me se nije ni{ta ticalo. Zar, od kako sam ja stupio u javni ìvot i rad, pa i do dana{wega dana, nije me stotinama drugih qudi, ne samo inovjeraca, nego i pravoslavnih, pa i samih pravoslavnih sve{tenih lica, mrzilo i mrzi? Zar mi je ta mr`wa prije~ila, da ja i daqe radim onako, kako me svijest i savjest moja u~ila u odbranu pravoslavne vjere i crkve, premda se mojih mrzilaca broj i uve}ao.

Doga|aji ovi iz 1896. godine, a glavnim na~inom ono {to me izazvalo da izdam te godine onu uskr{wu poslanicu, i {to je wenom posqedicom bilo, pobudili su me da se po~nem baviti dubqim izu~avawem sudbe pravoslavne vjere i crkve u Dalmaciji od najstarijih vremena. Ovim sam se poqem po~eo

78

baviti 1897. godine, i za ~etiri pune godine nijesam to pitawe ostavio iz ruku, kad sam god samo malo slobodnog vremena od eparhijskih i drugih neodlo`nih poslova imao. Rezultatom ovoga bila je moja mila i najmilija kwiga „Pravoslavna Dalmacija”.

Iz 1897. godine imam samo jedan va`niji doga|aj da zabiqeìm, a to je, {to je tada pod duhovnu jurisdikciju dalmatinske eparhije do{la srpska crkvena op{tina be~ka.

Kad sam se nalazio u Be~u u aprilu 1896. godine za posve}ewe mitropolita Arkadija ûperkovi}a, do{lo mi je u stan, gdje sam boravio, predstavni{tvo srpske pravoslavne crkvene op{tine be~ke, da mi izrazi èqu, da bi ista op{tina do{la pod moju jurisdikciju, odijeliv{i se od bukovinskog mitropolita, pod ~ijom se jurisdikcijom tada nalazila. Ja sam tom predstavni{tvu odgovorio, da ne bi imao ni{ta protivno toj wihovoj èqi, kad bi na to dali svoju privolu nadle`ni stariji faktori. Za ovo su doznali bukovinski sve{tenici, koji su se tada nalazili za mitropolitovo posve}ewe u Be~u, i kanda im to nije bilo pravo; a ovo sam opazio i kad sam jedne nedjeqe po{ao na liturgiju u crkvu iste srpske crkvene op{tine, i kad sam opazio, da prota bukovinski Beàn stoji upravo uz vladi~anski stol, zaklawaju}i ga svojom osobom, da ne bi toboè ja u{ao u taj stol. Poslije mog odlaska iz Be~a ugledni tamo{wi srpski sve{tenici energi~no su radili da se ostvari wihova èqa, koja se fakti~no i ostvarila 23. juna 1897, kad je Carskom odlukom nare|eno, da ona crkvena op{tina bude utjelovqena dalmatinskoj eparhiji. îm je objavqena bila ta Carska odluka, predstavni{tvo op{tine upravilo mi je ovaj telegram: „Radi o~uvawa narodne individualnosti Srbi u Be~u osnova{e srpsku op{tinu, a radi odràwa narodnog karaktera na{e crkve èle{e da za arhipastira dobiju Srbina episkopa. Poslije duge borbe do{av{i vanrednom milo{}u Wegovog Veli~anstva èqnom ciqu, a puni nade, da }e ova op{tina pod okriqem Va{eg Visokopreosve{tenstva bujno procvjetati, kli~emo...” U septembru iste godine po{ao sam u Be~, i tada sam sluìo prvu arhijerejsku slu`bu na Krstovdan u srpskoj crkvi Sv. Save, kao u crkvi koja pravno pripada{e od tada u naprijed mojoj eparhiji.

Jo{ ho}u da zabiqeìm jedan doga|aj iz ove godine, koji je u politi~kom odnosu za mene bio vaàn, kao {to sam to poslije vidio, a to je smrt Save Bjelanovi}a (16. marta 1897), urednika „Srpskog Glasa” i zastupnika srpskoga na dalmatinskom saboru. Kakvi su bili moji odnosi sa Bjelanovi}em do 1891. godine, a i kako smo se tada pribliìli, ovo sam ja zapisao u ovim svojim biqe{kama. Poslije one godine Bjelanovi} je ~esto bivao kod mene, a bivao je kod mene i na sve~anim objedima, koje sam u raznim prilikama prire|ivao. Kad se krajem 1896. po~elo bilo raditi o licima, koja }e u po~etku 1897. biti izabrana za zastupnike u be~kom parlamentu, ja sam otvoreno preporu~ivao kandidaturu Bjelanovi}evu; i ovo sam ~inio da mu pokaèm priznawe, {to je od 1891. pa do toga doba uvijek se simpati~no u svojem listu odnosio prema meni i prema interesima pravoslavne crkve. Bjelanovi} je stekao bio autoritativni glas u svima javnim srpskim

79

poslovima, a ostali listovi, kao „Dubrovnik” dubrova~ki, „Srbobran” zagrepski i „Zastava” novosadska, listovi liberalni, pisali su o dalmatinskim srpskim stvarima, a isto i o pravoslavnoj crkvi u Dalmaciji, onako kako je tome davao pravac Bjelanovi}ev „Srpski Glas”; a ako bi koji od tih listova druk~ije {to izrekao, Bjelanovi} ga je znao svojim listom u{utkati, a u prilici i napasti, kao {to se dogodilo sa novosadskom „Zastavom”, kad joj je bio urednik Stevan Krunoslav Jovi}. Prema ovakvom Bjelanovi}evom autoritetu, i spomenuti liberalni listovi, ako i nijesu neku osobitu simpatiju pokazivali prema meni li~no i prema mojoj eparhijskoj upravi, ali ipak nijesu me ni napadali, jer nijesu smjeli od Bjelanovi}a. îm je Bjelanovi} umro, osjetili su se urednici onih listova slobodni, da mogu sada pisati kako im glava wihova kazuje, ne boje}i se vi{e da }e im ko zamjeriti, ako na{tampaju i kakvu besmislicu o Dalmaciji. Za srpske dalmatinske stvari, isto i za javne crkvene poslove, postao je, poslije Bjelanovi}eve smrti, mjerodavan „Dubrovnik”, list koji su izdavali takozvani „Srbi-katolici”, a ure|iva~ki odbor sastavqali su Dubrov~ani, rimokatolici, koji ve} kao Dubrov~ani prezirali su i mrzili „vla{ku vjeru”, kako oni nazivahu i danas jo{ nazivaju pravoslavnu vjeru. Pa kao {to su se vandalmatinski liberalni srpski listovi vladali prije govore}i dalmatinskim uop}e stvarima prema onome, kako je Bjelanovi}ev „Srpski Glas” pisao, tako poslije Bjelanovi}eve smrti oni listovi govorili su o tim stvarima prema onome, kako je od toga doba po~eo pisati „Dubrovnik”. A simpati~an im je bio ovaj list, jer su mislili da }e wegov program prihvatiti svi liberalni Hrvati, te pretvori{e se i oni u „Srbe katolike”; a nijesu znali, da sve to „katoli~ko Srpstvo” sastavqaju desetak ako ne i mawe, ambicioznih pismenih Dubrov~ana, koji su uza se imali mo`da jo{ stotinak nepismenih ili polupismenih Dubrov~ana, koje su oni ovako ili onako nov~ano pomagali, a za koje ambiciozne pismene Dubrov~ane „katoli~ko Srpstvo” nije drugo bilo, kao {to nije ni danas, nego pusta reklama.

Mirni i toboè tolerantni prema pravoslavnoj vjeri za ìvota Bjelanovi}eva „Dubrovnik” je pokazao svoju }ud, ~im mu je prestala Bjelanovi}eva kontrola. O Sv. Savi 1898. napisao je profesor Serafim Kalik jedan ~lanak sa naslovom „Patriotizam”, i taj je ~lanak na{tampan bio u 1. broju eparhijskog „Glasnika” za istu godinu. U ovome ~lanku istaknut je zna~aj pravoslavne vjere za srpsku narodnost, i da je pravi srpski patriot onaj koji ~uva Savino pravoslavqe. Ovo je napisao pravoslavni sve{tenik za pravoslavni praznik i na{tampao u pravoslavnom crkvenom listu, i svaki pametan ~ovjek zapita}e, {ta se sve to ti~e jedne politi~ke novine? Zar ovi srpski sve{tenici od kako je vijeka ne govore to isto na liturgiji na dan Sv. Save, ili kad su u srpskim {kolama svetosavske slave? Zar ja to nijesam bezbrojno puta kazao javno i u crkvama i na {kolskim svetosavskim slavama, i kao sve{tenik i kao episkop? Zar rimokatoli~ki hrvatski sve{tenici i wihovi listovi ne govore to isto od kako su po~eli svojatati slovenske apostole sv. Kirila i Metodija? Da, ali trebalo je

80

prihvatiti lijepu zgodu, da se ne kaè ono {to se silom za dugo vrijeme pritajivalo u uredni{tvu onog dubrova~kog rimokatoli~kog politi~kog „srpskog” lista, i da se iskali mr`wa protivu pravoslavne vjere, kojom mr`wom Dubrov~anin rimokatolik ra|a se, ìvi i umire. Du{a uredni{tva onog dubrova~kog lista bio je tada, a i poslije za vi{e godina javni biqe`nik dr Antun Pugliesi. Ovaj ~ovjek fino}om upravo dubrova~kom znao se prikazati pravoslavnim Srbima u Dalmaciji takvim velikim Srbinom, i tako im podi}i, da su ga smatrali ve} nekim srpskim orakulom i pored ostalih ~asti proglasili su wega za vo|u politi~ke srpske stranke na Primorju. A ovo je tom ~ovjeku trebalo koliko radi toga, da zadovoqi svojoj ambiciji, toliko i za to, da ga u Be~u smatraju va`nim u narodu ~ovjekom, te da mu dadu razne gra|evinske koncesije u ju`noj Dalmaciji, za kojima je teìo, da gradi, sa drugima, strategi~ku èqeznicu u ju`noj Dalmaciji i protivu Crne Gore. Dalmatinski Srbi, oni iz moje eparhije, dakle ~isti pravoslavni nijesu znali, ili htjeli da znaju za ovo, nego slijepo mu vjeruju}i, i da pokaù, koliko su oni liberalni u pitawu vjere, odlu~ili su bili da ga izaberu za svoga zastupnika u be~kom parlamentu umjesto pravoslavnog Srbina Dalmatinca, advokata u Zadru, dr Du{ana Baqka. I taj dr Pugliesi malo dana po{to je iza{ao u {tampi onaj Kalikov ~lanak „Patriotizam”, smatraju}i sebe pozvanim da u ime dalmatinskog srpstva progovori, upravi meni li~no iz Dubrovnika jedno pismo, u kojem katedrati~no osu|uje onaj ~lanak, ~ini mene odgovornim pred srpstvom za isti ~lanak, jer je na{tampan u mom eparhijskom organu, i izme|u drugoga pi{e taj ~ovjek u tom svom pismu i ovo: „Treba se u naprijed maniti teorije, da su Pravoslavqe i Srpstvo dva pojma, koji se ne mogu odvojiti, da su dva dijela jedne iste ideje, koji se me|u sobom dopuwuju, jer se ova teorija preìvjela, {ta vi{e, {tetna je za srpsku stvar, dok u pro{losti imala je samo neku relativnu va`nost.” Razumio sam vrlo dobro kuda ciqa taj Pugliesi sa ovim svojim pismom. Dao sam Kaliku da mi sastavi odgovor na to pismo, jer sam se bojao, ako ja to sam napi{em i stavim na hartiju sve {to sam ja uop}e odavna mislio o onim „Srbima katolicima”, izavao bi buru, koja bi u jedan ~as uzburkala sve duhove u Dalmaciji. Kalik mi je sastavio taj odgovor u vrlo blagoj formi, ali i dostojanstveno, te sam ga ja i prepisao i potpisao i poslao onome Pugliesi. Nije mi na to odgovorio onaj ~ovjek ni tada, niti ikada; a iz toga {to me je izbjegavao, kad se poslije u Zadru nalazio, razumio sam, da je drugi poloàj prema meni zauzeo, poloàj ostilni. A ovo mi je potvrdilo pisawe „Dubrovnika” o meni po~iwu}i od te 1898. godine. Kako je taj dubrova~ki list o meni pisao, po~iwu}i od toga doba, tako su isto pisali o meni i „Srbobran” i „Zastava”. I {ta sve ta tri lista nijesu poslije protivu mene napisali! Ja to sve imam sabrano u mojoj biblioteci u jednom naro~itom fasciklu, pa onaj kome dopadne poslije moje smrti ova moja biblioteka, ima}e {ta tu da pro~ita, i da sudi o strastvenosti onih listova, i o stra{noj mr`wi, kojom su prema meni proniknuta bila uredni{tva tih listova. Ja im nijesam nikada odgovarao, jer su i odvi{e za svakoga o~ite bile laì, koje su ti listovi iznosili

81

protivu mene; a nepravo mi je bilo i zamjerao sam svojim prijateqima, kad bi {to na{tampali u moju odbranu. Meni je savijest uvijek ~ista bila; i svijestan sam bio, da sve {to u javnosti radim, radim samo u korist crkve svoje i svoga naroda, pa mislio sam, neka me poslije smrti istorija sudi.

Ali dok su pomenute novine, i jo{ po gdjekoja iste bagre, napadale svaki ~as na mene, ~ak i za takve stvari, u koje ja u ni~emu nijesam ni ulazio, u isto vrijeme druge razne novine spomiwale su u raznim prilikama simpati~no moje ime i priznavale mi, kadgod i odvi{e, neki zna~aj u javnim crkvenim i narodnim poslovima, i osobito pri raznim mojim nau~nim publikacijama. Ovo posqedwe nije pravo bilo doti~iima, kojima ja nijesam bio simpati~an, i to ih je draìlo i pokretalo da rade i pi{u protivu mene, samo da se ja ne bi kako uzdigao nad wima. Ovo su ~inili i kad su imali i kad nijesu imali neposrednoga povoda za to. Dosta je bilo da se ja samo maknem sa svog obi~nog posla i da se maknem kuda van eparhije, odmah su razni, kojima je to trebalo, pravili sto kombinacija za{to se ja mi~em, i da tu ve} mora biti neki osobiti razlog; ali ako bi ja u javnosti {to iskazao, odmah se ve} to podvrgavalo razli~nim interpretacijama, i prikazivale su se u svijetu kroz novine stra{ne neke stvari, o kojima ja nijesam ni sawao. Nekoliko ovakvih doga|aja ja sam ve} zapisao u ovim mojim biqe{kama, kao onaj, kad sam po{ao bio 1886. godine za rektora bogoslovije biogradske, ili kad sam 1891. izdao svoju uskr{wu poslanicu. Takav ili sli~an doga|aj bio je onaj, kad sam 1899. bio u êrnovcima radi posve}ewa episkopa Vladimira Repte.

U Bukovini tri su glavne nacionalno-vjerske stranke: rumunska, staro-ruska i novo-ruska, koja posqedwa zove se i ukrainofilska. Prve dvije su ~isto pravoslavne, a tre}u, ukrainofilsku, sastavqaju i Rusi pravoslavni i Rusi unijati; ovi posqedwi slo`ni su me|u sobom u borbi protivu Rumuna radi nacionalnoga pitawa, dok staro-ruska stranka stoji vi{e ili mawe uz Rumune, i u oprjeci je sa ukrainofilskom, jer ova ne daje va`nost vjerskom pitawu. Kad sam ja do{ao u êrnovce, borba izme|u Rumuna i ukrainofilaca bila je u najve}em jeku, i ovi posqedwi gledali su da mi se ~im vi{e pribliè, kako bi zadobili mene na svoju stranu, da bi ih, kao slovenski episkop, odbranio u wihovim zahtjevima u sinodu. Sutradan po mom dolasku u êrnovce prijave mi jednu deputaciju od pet ukrainofilaca, koji èle da mi se poklone. Primim tu deputaciju, koja mi prikaza svoje tegobe i pritje{wewa od strane Rumuna i wihovog {ovinizma i zamole me, da ih uzmem u za{titu od Rumuna. Ja nijesam znao {ta da odgovorim na tu molbu wihovu, jer nijesam znao, kako mogu ja kao tu|in, da im {to pomognem; odgovorio sam toj deputaciji op}im frazama, i izjavio joj da àlim {to Sloveni ne mogu da uìvaju èqenu slobodu, i qubaznim rije~ima tije{io sam te qude i time se od wih i oprostio. Kad su po{li od mene ti qudi, hvalili su se, kako sam ih qubazno primio i qubazno ih ispratio. Ovo, kad su ~uli Rumuni, nepravo im je bilo, i po~eli su s nekim nepovjerewem gledati na mene, premda mi to i nijesu pokazivali, dok sam se bavio u êrnovcima. Poslije sam doznao, da izme|u onih pet lica, {to su bili u onoj deputaciji, bio je i jedan unijat. Ovo mi je ve} ào bilo, i u ve~er kad sam bio na

82

zabavnom sastanku kod Repte, javno sam ukorio jednog pravoslavnog, koji je bio u deputaciji, {to su uzeli sobom i doveli preda me jednog unijata. Dva dana poslije, kad sam posje}ivao razne zavode zajedno sa mojim proto-sin|elom Serafimom Kalikom, posjetim i dje~ju pjeva~ku {kolu koju su poha|ala djeca ruske narodnosti, i vide}i pred svakim djetetom otvorenu kwigu, uzmem jednu od tih kwiga u ruke, i opazim da je to katihizis, izdan sa odobrewem unijatske crkvene vlasti. Rasrdi me ovo, i doti~nom sve{teniku, koji je bio u~iteq te djece, opazim dosta qutito, kako smiju ovakve kwige davati djeci pravoslavnoj, da iz wih u~e vjeru. Izviwavao se taj sve{tenik da se te kwige upotrebqavaju po odobrewu konzistorije, koja iste djeci dariva, i da on u svakoj kwizi zagra|uje ono {to nije pravoslavno i da to djeca ne u~e. Ovu moju opasku saop{tio sam odmah poslije pojedinim konzistorijskim ~lanovima, koji nijesu znali {ta da mi odgovore. Ali su zato oni i ortaci im rumunski odgovorili mi poslije, kad sam krenuo iz êrnovaca i kad sam bio u Dalmaciji, daleko od wih hiqadama kilometara. A evo kako.

Vidjeli su oni bruku svoju sa onim unijatskim katihizisima u ruskoj pravoslavnoj pjeva~koj dje~ijoj {koli u êrnovcima, i da sam ja tu bruku opazio i zato ih ukorio. Trebalo im je sada tu svoju bruku zaba{uriti i preduprediti da ja ne bi u javnosti ih ìgosao i pokazao svijetu nitkovluk wihov, kako naro~ito napadaju rusku pravoslavnu djecu u Bukovini unijatskim vjerskim u~ewem, da ta djeca poslije kad postanu qudi budu indiferentni prema pravoslavnoj vjeri i nakloweni unijatstvu, te takvim na~inom ti rumunski konzistorijski qudi i ortaci im da prikaù svijetu Rumune kao prave pravoslavne, a sve Ruse u Bukovini kao takve, koji nagiwu uniji. Boje}i se da ih ja ne demaskiram i optuìm da oni upravo siju u Bukovini uniju, a ne drugi, i da me u tome obesnaè, mefistofelevskim lukavstvom uhvate se za onaj slu~aj, {to sam ja primio jednu deputaciju, u kojoj je bio i jedan unijat, i sa tom deputacijom qubazno se drào i qubazno se wom rastao, te na{tampaju u ~ernovickim novinama da sam ja simpatisao sa unijatima u Bukovini i da sam te unijate ja hrabrio i obe}avao im svoju pomo} protivu pravoslavnih Rumuna! Nadoveza{e na to jo{ razne druge niskosti, i to na{tampa{e u nekoliko brojeva svojih listova, osobito lista „Patria”, a tako isto i u wema~kom listu „Bukowiner Post”. Za sve ove niske napadaje na mene ja naravno nijesam mogao ni{ta znati u Zadru, gdje one novine bukovinske i ne dolaze. Ali na{ao se neko, koji je sve one ~lanke na rumunskom jeziku protivu mene, preveo na srpski jezik i poslao ih u Dalmaciju. Proizveli su ti ~lanci kod nekih pravoslavnih Dalmatinaca neprijatan utisak, a kod nekih i zadovoqstvo, jer se time toboè dokazivalo, kako sam ja novi Venedikt Kraqevi}, koji {urujem sa unijatima i sposoban sam da uvedem uniju u Dalmaciju. U ~udu sam se na{ao kad sam to ~uo, i pomislio sam, koliko moraju biti pokvareni u du{i bukovinski Rumuni. Savjest mi je bila ~ista, i nijesam na{ao za nu`no ni~im reagovati ovim niskostima, i to tijem mawe, {to je profesor Serafim Kalik ispri~ao svima sve {to sam ja radio u êrnovcima, dok sam tamo bio. Nije mnogo trebalo, a da pokuwe noseve svi oni u Dalmaciji, koje su oni ~lanci toliko

83

obradovali bili; a svjesni odmah razumje{e, da je to jedna od obi~nih onih pojava u novinama protivu mene, ~im se ja maknem od obi~nog svog zadarskog ìvota. Na poziv jednog prijateqa iz êrnovica napisao sam na ruskom jeziku jedan kratki „Ispravak” o stvari, i to sam dao na{tampati u ~ernovickoj novini „Pravoslavnaja Bukovina”. Nekoliko primjeraka te novine razdao sam prijateqima u Dalmaciji, koji prevedo{e taj moj ispravak na srpski jezik i rasturi{e po eparhiji, da bi svak doznao, kako ja mislim o unijatima. Sve {to se odnosi ovome pitawu, nalazi se sakupqeno u jednom fasciklu u mojoj privatnoj biblioteci. U drugoj polovini te iste 1899. godine umuko{e, kako sam doznao poslije, sve one bukovinske novine o meni. A u srpskim novinama, ~ak ni u onima koje bi se smatrale bile presretnima da mene napadaju, nije bilo nikakva spomena tada o ovom doga|aju, ili bar ja nijesam nikada ~uo, da su te novine {to o ovome napisale.

Ove sam godine odlu~io bio da poloìm temeq radu za ostvarewe jedne zavjetne moje misli od prvog jo{ dana, kad sam postao vladika, a to je, da se sagradi u Spqetu pravoslavni hram. Dok je bio ìv bogati spqetski bankjer, pravoslavni Srbin iz Bosne, Kosta Vu~kovi}, nastojao sam i li~no i sredstvom prijateqa kod tog ~ovjeka, da bi on sagradio ma bilo i malu crkvicu u Spqetu. Kod wega sam o tome nastojao, jer je on nasqedio bio imawe pok. Tuzli}a, tako|e bosanskoga Srbina i trgovca u Spqetu, koji je bio kupio i zemqi{te na kojem bi se ta crkvica imala sagraditi, i koje je zemqi{te sada bilo svojina Vu~kovi}a, ali sa namjenom za crkvicu. To je zemqi{te poslije zamijeweno bilo sa drugim, koje i danas u zemqi{nim javnim kwigama stoji upisano, kao zemqi{te za gradwu pravoslavne crkve. Kosta Vu~kovi} sad je obe}avao, da }e crkvu sagraditi, sad opet kazivao da }e ostaviti u testamentu odnosni iznos novca, da se to u~ini. Oprezno se moralo s tim ~ovjekom postupati, da ga ne bi slu~ajno ozlovoqili, pa da ne u~ini ni{ta. Umre me|utijem Vu~kovi}, i u testamentu svojem nije ni rije~ju spomenuo crkvu u Spqetu. Propala mi je tada sva moja nada, koju sam na toga ~ovjeka polagao, te je trebalo sada misliti, kako bi se na drugi na~in mogla sagraditi ona crkva. Prikupim nekoliko prijateqa okolo sebe u Zadru i odlu~im, da se sastavi naro~iti odbor, koji }e sakupqati priloge da se iz tih priloga, ako je mogu}e, do|e do svrhe. Pod mojim predsjedni{tvom sastavi se 1. avgusta ove godine taj odbor i odmah se po~elo kupiti odnosne priloge. Prili~na se revnost u ovome pokazala u po~etku, ali samo u po~etku, jer morado{e prije}i poslije toga ~etiri godine, da odbor konstatuje, da je ubiqeèno priloga svega 11. 000 kruna. Blagajnik odborski bio je konzistorijski arhimandrit Dositej Jovi}, koji je slabo odu{evqen bio za ovo poduze}e, a koji }e poslije utro{iti za sebe li~no, sve ono {to se prikupilo bilo, tako da su ostali samo oni prilozi, koji su pribiqeèni bili, a nikada ne upla}eni. @alosnu ovu ~iwenicu ja sam mogao da konstatujem tek tada, kad je taj odborski blagajnik pre{ao iz Zadra za episkopa u Kotor, i kad mi je priznao, da od prikupqenog novca za gradwu spqetske crkve ne postoji u kasi ni jedna para. Ovo prisvojewe toga novca, zajedno sa drugim jo{ od wega prisvojenim iz drugih zaklada novcem, bilo je

84

poslije uzrokom wegovom samoubojstvu. Ali i da se nije ovo dogodilo sa ono malo prikupqenoga novca za gradwu pravoslavne crkve u Spqetu, a {to je za tada osujetilo tu gradwu, bilo je i drugoga jo{, {to je ometalo taj posao. A glavna je smetwa bilo dalmatinsko Namjesni{tvo. Ono je u ovome stajalo pod uplivom rimokatoli~kog episkopa i sve{tenstva spqetskog, koji su upotrebqavali sva mogu}a, ve}inom tajna sredstva, da pravoslavni u Spqetu ne dobiju nikada svoju crkvu. U po~etku Namjesni{tvo je obe}alo bilo, da }e prite}i nekom nov~anom pomo}i, kad se po~ne graditi ona crkva. Ali to je bilo i sve, {to je Namjesni{tvo u~inilo; a poslije, kad je namjesnikom postao N. Nardeli, tada je isto Namjesni{tvo pokazalo svoju }ud. Ja sam nastojao kod istoga, da bi se ustanovila u Spqetu jedna kapelanija i tu postavio stalni kapelan, jer kad bi u Spqetu bio takav kapelan, lak{e bi se nekako moglo bilo raditi, da se bar mala bogomoqa privremeno sagradi, dok se ne bi imalo toliko sredstava, da se ve}a crkva ozida. Ovo sam nekoliko puta ja ponavqao kod Namjesni{tva, i pismeno i usmeno, ali uvijek sam dobijao jedan isti odgovor, da je vrlo ograni~en broj pravoslavnih u onome mjestu, te da bi teretno bilo za dràvnu blagajnicu izdavati nu`no za izdràvawe kapelana. Da li }e ikada , pri dana{wim politi~kim prilikama u Austriji, do}i do svoje crkve pravoslavni Spqe}ani, te{ko je to re}i.95

(Spomenuo sam, da su doga|aji oni, koji su me pobudili da izdam uskr{wu svoju poslanicu 1896. godine o pravoslavnoj crkvi, pokrenuli me da prikaèm u zasebnoj kwizi stawe pravoslavne vjere u Dalmaciji od najstarijih vremena i poslije kroz vijekove do XIX vijeka. To sam izvr{io, i po~etkom 1901. izdao svoju ,,Pravoslavnu Dalmaciju”. U toj se kwizi veli~aju pretci na{i za wihovu revnost za pravoslavnu vjeru, i odaje im se hvala za wihove patwe i `rtve za svoje pravoslavqe. Tu sam kwigu pisao sa puno qubavi, i smatrao sam je svojim ponosom, kao pravoslavnog Dalmatinca. Javna {tampa, naravno pravoslavna, kwigu je tu hvalila. Ali na veliko moje iznena|ewe, ostavilo je tu kwigu dalmatinsko sve{tenstvo, isto i pravoslavni Dalmatinci, gotovo bez pa`we. Uvjerio sam se tada, kako àlosno stoji pravoslavna svijest u sve{tenstvu i narodu u sjevernoj Dalmaciji. Poàlio sam se na ovo privatno jednom svom blièm prijatequ, vrlo obrazovanom Srbinu, koji poslije duèg razgovora o tome, opazi mi, da ja slabo poznajem Dalmatince. Ovo moje àqewe nekako je prodrlo u {ire krugove. Pojedini izme|u sve{tenika, koji su me iskreno po{tovali, trgli su se i prionuli, da bi sve{tenstvo izvr{ilo svoju du`nost prema meni i ispravilo pogrije{ku. Povedo{e akciju, i ja u jesen iste godine dobijem jednu {tampanu kwigu sa naslovom: ,,Sve{tenstvo i narod pravoslavno-srpske eparhije dalmatinske svome mnogozaslu`nom arhipastiru Wegovom Preosve{tenstvu visokodostojnom gospodinu Nikodimu” (Novi Sad 1901.). Znaju}i postanak te kwige, i da jej ona izdana bila sa velikom nategom, primio sam je sasvijem hladno, na na{av{i za nu`no da ikome ni usmeno, a


85

jo{ mawe pismeno zahvaqujem. Tu je devet ,,adresa” na moje ime svega sve{tenstva eparhijskog, svjetovnog i mona{kog ~ina, pune najmedenijih rije~i i uvjeravawa, da }e mi svi do groba biti vijerni i odani. Ima jo{ pet ,,adresa” crkvenih op{tina: zadarske, {ibeni~ke, skradinske i vrli~ke i kumslativno drni{ke krajine, pune tako isto najmedenijih rije~i, i potpisane od 38 svjetovnih lica. Ostavqaju}i razne crkvene op{tine omawih mjesta, nijesu na{le za nu`no sastavqati take adrese varo{ke crkvene op{tine: Obrovca, Knina, Benkovca, Kistawa, Imockog i Metkovi}a. A iz ovoga sam razumio, da velika ve}ina svjetovwaka protivna je bila, da mi se za onu moju kwigu prizna ikakva zasluga za pravoslavnu crkvu u sjevernoj Dalmaciji. Svjetovwaci tih op{tina bili su vijerni pristalice radikalnih srpskih politi~kih listova, te po tome ve} nijesu mogli rije~ kazati meni, kad su ti listovi protivni mi bili. List ,,Dubrovnik” na{ao je ~ak i rije~ osude za onu moju kwigu. Izme|u ,,adresa” crkvenih op{tina pala mi je u o~i ona zadarske op{tine. U toj adresi zadarsko op{tinsko predstavni{tvo veli, da se ponosi sa mnom, ,,{to sam uvijek bio budni stoèr i neustra{ivi brani~ svetog pravoslavqa i mile srpske narodnosti protivu sviju neprijateqskih nasrtaja”, te mi priznaje i zahvaquje ,,na neustra{ivoj odbrani pravoslavne crkve i srpske narodnosti.” Rekoh da mi je ovo palo u o~i, jer to isto zadarsko crkveno op{tinstvo u sjednici svojoj od 23. marta 1886. godine na zapisniku me je proglasio, da ,,sam pravi odstupnik od svoje crkve pravoslavne i srpske narodnosti”, te mi zabranilo da u crkvi propovijedam. Sravniv{i ovo za mene re~e zadarska crkvena op{tina te 1886. sa ovim, {to ista re~e u svojoj ,,adresi” na mene od 9. jula 1901. godine, pomislio sam koliko mizerna i prevrtqiva mora biti ta op{tina, i sa prezrewem sam odbacio tu wenu adresu, jer sam znao, da }e sutra ta ista op{tina sa wenim predstavni{tvom sposobna biti, da me javno izgrdi, kao {to je to u~inila 1886, a u ~emu se prevario nijesam, kad sam pro~itao wenu ,,rezoluciju” od 1911. godine, u kojoj ona zahtijeva vlasti, ,,Da vladika Mila{ bude odma maknut sa vladi~anske stolice u Zadru.” A potpisi su isti i na ,,adresi” 1901. i na ,,rezoluciji” 1911. godine: Vladimir Simi}, Mihajlo Katuri} i Milo{ Kneèvi}!

Primio sam dakle u jesen 1901. onu kwigu sa onim ,,adresama”, i uvaìo sam tu kwigu onoliko za sebe koliko je zasluìvala, pogledom na razne potpise na ,,adresama”. Nezavisno od tih ,,adresa”, nego pokrenut uvijek samo onim {to me pobudilo da napi{em svoju ,,Pravoslavnu Dalmaciju”, ja sam poslije toga produìo da {tampam niz ~lanaka o unija}ewu u Dalmaciji. Ali ista kwiga udarila je u nerve najprije c.k. Vladi, a zatijem li~nim mojim neprijateqima u Dalmaciji, i van Dalmacije. Udarila je u nerve Vladi, jer je u tome vidjela neku agitaciju protivu rimokatoli~ke crkve. Vrijeme vjerske tolerancije kod zadarskog Namjesni{tva po~elo je bilo tada svr{avati. Spremalo se tada penzionovawe namjesnika Davida, koji je bio pravi~an prema pravoslavnoj crkvi u Dalmaciji i koji je tu crkvu uvijek branio od inovjerske netrpeqivosti, ukoliko mu je to uop}e dopu{tala protivupravoslavna austrijska politika; i on je ve} prvih mjeseci 1902. bio

86

penzionisan. Uprava dalmatinske Vlade pre{la je fakti~no u ruke dvorskog savjetnika Nardela, premda on i nije tada bio imenovan za Namjesnika, nego dvije godine ka{we; ali ve} tada pravoslavno sve{tenstvo u Dalmaciji po~elo je bilo opaàti protivnosti i smetwe u svojim potrebama od strane Vlade. Ja pak li~no osjetio sam odmah, da mi na Namjesni{tvu vi{e nije pravdoqubivi baron David, i da mi na crkvenim slu`bama vi{e nema wegove dobre supruge Marije. Razdraìla je ona kwiga moje li~ne protivnike, kojima su na raspoloèwu stajale srpske i hrvatske radikalne novine. Bojali su se da im ne propadne uzalud sva kampawa wihova protivu mene, koju su jo{ 1884. otpo~eli, i da ne ste~em privrènike, kao da sam ja toboè trebao neke privrènike, da mi oni veli~aju javni moj rad u korist pravoslavne vjere na poqu bogoslovske kwièvnosti. Vrebali su oni svaku priliku samo da bi mogli opet zapo~eti svoju kampawu. Nijesu mogli za dugo ni{ta na}i. Obi~ni povodi wihovi da me napadaju bile su uvijek izmi{qotine. Ne nalaze}i ni{ta stvarnoga, a mu~e}i se {ta me moraju za dvije tri godine ostaviti na miru, late se 1904. godine jedne nove izmi{qotine, koja vaqda ni samome |avolu nije mogla pasti na um.

Odlu~io sam bio da te godine provedem uskr{we praznike u Be~u i da tu sluìm Velike nedjeqe i na Uskrs. Krenem iz Zadra 1. aprila, i 10. istog mjeseca sluìo sam uskr{wu slu`bu u srpskoj crkvi u Be~u sa protom Mi{i}em, vojnim sve{tenikom Vojnovi}em, vojnim sve{tenikom Boldeom i |akonom. Pomi{qao sam da tom prilikom po|em u Prag, da posjetim taj znameniti grad, a o ~emu sam nekoliko puta prije mislio, ali nijesam mogao nikada da to u~inim. Odbije me od toga Mi{i}, i nagovori me, kako bi dobro bilo da po|em u Novi Sad i Gergetek, da pohodim ba~kog episkopa [evi}a i starog arhimandrita Ilariona Ruvarca. Pristanem na to, i 20. aprila krenem sa Mi{i}em preko Budimpe{te u Novi Sad. Tu me qubazno do~ekao episkop [evi} u svojem dvoru, gdje sam se upoznao sa episkopom budimskim Lukijanom Bogdanovi}em, ~ovjekom vrlo lijepim fizi~ki, ali umno dosta plitkim. Tri dana poslije po{ao sam sa episkopom [evi}em u Karlovce, da se odazovem pozivu patrijarha Brankovi}a da mu do|em na ru~ak u novom patrijar{eskom dvoru. Na tom sve~anom ru~ku u patrijarha bili su, osim mene, jo{: episkop temi{varski Leti}, episkop [evi}, arhimandrit Jankovi}, arhimandrit Vidicki, prota Jeremi}, prota Mi{i}, prota Ruvarac, protosin|el Panteli}, profesori bogoslovije: arhimandrit Zaremski, prota Vu~kovi}, prota @ivkovi}, Pribi}evi}, Buri}, ûpi}, i jo{ dr Sekuli}, dr Dankul, dr Stankovi}, Laza Obrenovi}, Milo{ Leti}, Svetislav Nikolajevi}, N. Nikolajevi}, Milan Popadi} i kalu|er Danilo. Ova sam imena naro~ito zabiqeìo, jer izme|u tih gosti morali su biti neki, koji su poslije u novinama dali osobito zna~ewe tome ru~ku. Za vrijeme ru~ka patrijarh je podigao lijepu zdravicu u moju ~ast. Ja sam odmah odgovorio na to zdravicom, u kojoj sam napomenuo „nekada{wu blagotvornu vezu dalmatinske eparhije sa Karlovcima, i poàlio {to se ta veza uslijed dualizma prekinula, ali sam ujedno dao izraza nadi, da }e se svojim vremenom morati ipak ta veza uspostaviti, jer postoji jedna carska odluka, po kojoj sve

87

pravoslavne eparhije u Monarhiji moraju priznavati karlova~kog mitropolita-patrijarha i wegov sinod, kao najvi{u sudsku instanciju u duhovnim poslovima, i da smo nas dva dalmatinske vladike pokrenuli pitawe za odjelotvorewe pomenute carske odluke.” Sa osobitom je pa`wom saslu{ana bila ova moja zdravica. A istu zdravicu, kao {to mi poslije ru~ka reko{e, protuma~i{e neki od gostiju u smislu politi~kom. Nijesam mogao da shvatim {ta ima politi~koga u onoj mojoj zdravici. Ali to mi je nekoliko dana poslije protuma~ila novosadska ,,Zastava”, koja je na{tampala, da sam ja ,,poslan iz Be~a u Karlovce da radim o sjediwewu sa Karlova~kom mitropolijom ne samo dalmatinskih srpskih eparhija, nego i onih u Bosni i Hercegovini, kako bi se time utro put politi~koj aneksiji Austro-Ugarskoj Monarhiji ovih provincija.” Ovu istu rabotu registrovao je budimpe{tanski ,,Budapesti Hirlap” i druge jo{ ma|arske, pa i be~ke novine, iznose}i, kao neumoqiv fakt, da sam ja za to sada do{ao u Karlovce. Sve se to novinarstvo uzrujalo; a srpske radikalne novine udari{e po starom svom obi~aju da me grde na sve mogu}e na~ine,kao ,,agenta be~ke kamarile”. To sam poslije pro~itao u zagrepskom ,,Srbobranu”, br. 93, u zamunskoj ,,Narodnosti”, br. 34, u mostarskom ,,Srpskom Vjesniku”, br. 19. Iz tih i drugih jo{ novina pre{lo je to i u dalmatinske novine, izme|u kojih ,,Dubrovnik”, organ Srba-katolika na Primorju, okomio se quto na mene u svoja dva broja (22. i 23.) od 29. maja i 5. juna iste godine sa dva ~lanka pod naslovom ,,Opet vladika Mila{“, i poslije jo{ qu}e u 26. broju od 26. juna. Okomio se bio na mene i zadarski ,,Srpski Glas”, koji, ne zadovoqavaju}i se, da me iznosi kao tobo`weg ,,agenta be~ke kamarile”, nego udario je na mene i sa li~nim napadajima, da sam hr|av eparhijski administrator, jer da poda mnom propadaju eparhijske zaklade i da ne vodim nu`ni nadzor nad rukovawem istih zaklada. Ali ponajvi{e i ponajqu}e bavila se novosadska ,,Zastava” mojom li~no{}u i onim mojim putovawem u Karlovce. Napadaju}i me u svom 92, 93, 95. i 96. broju, i zatijem po~iwu}i od 15. juna u {est drugih ~lanaka (br. 134-139) pod naslovom: ,,Jedinstvena pravoslavna crkva u Austro-Ugarskoj”, dokazuju}i svijetu, kako sam ja ni{tav ~ovjek, bez karaktera i kako svojim kwièvnim radwama, koje ni{ta ne vrijede, ja sam do sada samo zalu|ivao svijet. Za ove posqedwe ~lanke u novosadskom listu poslije mi reko{e, da se pod pseudonimom ,,Junius” krije prota Jovan Vu~kovi}. To vjerujem, znaju}i, {ta je on sposoban bio da napi{e protivu mene 1901. u karlova~kom ,,Srpskom Sionu”, a o ~emu sam prije spomenuo u ovim biqe{kama. Kad sam pro~itao sve ovo, {to napisa{e tada protivu mene sve one novine, na{ao sam se u ~itavom ~udu, i nijesam mogao da rastuma~im sebi, od kuda i za{to svi ti bezobzirni napadaji na mene. Reagirati u javnosti nijesam htio, jer mi moj qudski ponos nije to dopu{tao. Sama stvar je naskoro iza{la na ~isto, jer se dokazalo, da ja od nikoga nijesam dobio nikakve misije da radim o onome, o ~emu novine rastrubi{e, nego da je to sve bila puka i ne~asna izmi{qotina. U avgustu iste ove (1904.) godine prestado{e na posqetku novine da govore o toj raboti, niti se ikada poslije o tome igdje spomiwalo u javnosti. Ali sam zato razumio da sam

88

stra{no nenavi|en, osobito od nekih lica, koja na àlost nose sve{teni~ko ime; a razumio sam i to, da se kod izvjesnih svjetovwaka u Dalmaciji samo pritajila bila nekada{wa wihova mr`wa moje osobe i da im je samo sada dobro bila ova kampawa protivu mene povodom one moje posjete u Karlovcima. Ovo sam zakqu~io iz toga, {to ve}ina onih, koji prije tri godine potpisa{e one ,,adrese” qubavi i odanosti prema meni, sada javno odobravahu pisawe ,,Dubrovnika” protivu mene.

Priznajem, da sam se od tada ozlovoqio bio na sve, a na prvome mjestu na moju episkopsku stolicu, za koju sam ve} po~eo bio pomi{qati da je napustim i da se ograni~im na radwu o kwizi. A ovo tijem vi{e, {to je prvih dana 1905. godine imenovan bio za dalmatinskog namjesnika Nardeli, s kojim znao sam, da }u te{ko mo}i da mirno i uspje{no vladikujem. Bio je uz to na Namjesni{tvu glavni referent za crkvene poslove baron Maroj~i}, quti protivnik pravoslavne crkve, od koga je, dok je bio u Kotoru kotorski poglavar, morao episkop Petranovi} da stotinu jada pretrpi, te sam znao na kakve }u neprilike u eparhijskoj upravi nai}i. Ostao sam, jer nijesam smio da uvrijedim episkopa Petranovi}a, koji me je tje{io i hrabrio na ustrajnost.

Na jednom od prvih mojih sastanaka sa novim namjesnikom, kad sam govorio o raznim potrebama crkve, i kako bi on stekao veliku zaslugu, kad bi poradio da se poboq{a materijalno stawe parohijskog sve{tenstva u Dalmaciji i Boki, umjesto da ~ujem uspje{nu rije~ od wega o tome, on mi po~e govoriti, kako je raspu{teno sve{tenstvo u Boki, jer da je preve} star episkop Petranovi}, i kako bi ja morao nastojati, da isti episkop traì umirovqewe, ,,kako bi na{ega Jovi}a u~inili za biskupa”, dodade mi smije{e}i se. Razumio sam odmah s kim imam posla, i da je to ~ovjek vi{e li~ne, nego li stvarne politike. Naravno, da sam mu ja najodlu~nije odbio tu rabotu, ali sam odmah opazio, da mu to nije po voqi bilo. Rijetko sam se poslije sa wim sastajao, a svaki put svr{avalo je sa pitawima o jendoj ili drugoj li~nosti, koju da bi trebalo ili nagraditi ili premjestiti, tako da sam ja prestao sasvijem s wim da govorim o crkvenim interesima, jer sam vidio da imam posla sa sitni~arskim ~ovjekom, koji ho}e da pokaè svoju vlast nad li~nostima, kad nema mo}i da {to stvarnoga u~ini za op}e djelo. Jednom prilikom htio sam da se uskoristim takvom wegovom politikom za op}u srpsku stvar u Dalmaciji. Bio je podpredsjednik u Dalmatinskom zemaqskom saboru Vladimir Simi}, puki neznalica, koji nije kadar bio ni jedno privatno pismo da bez stotine pogrije{aka ne napi{e, a u Saboru nije sposoban bio ni dvije rije~i da kaè, i samo je na sramotu srpske stranke sjedio u Saboru na onome mjestu. Ali bio je persona grata namjesni{tvenom upravitequ Alfonzu Pavi}u, kojemu je znao tajno da prijavquje sve {to se u poslani~kom srpskom klubu govori i zakqu~uje. Bio je gratissima persona i hrvtaskim zastupnicima, kojima je u Zemaqskom odboru servilno odobravao sve {to je bilo u korist hrvatske stranke. Pavi}u i hrvatskom klubu taj Simi} i bio je imenovan podpredsjednik (!?). Kad je svr{ila odnosna perioda

89

poslani~kih mandata i kad se imao imenovati novi saborski podpredsjednik, ja sam, kao virilist u Saboru, htio da se uskoristim tom prilikom i da sperem qagu sa srpske stranke, te po~nem ìvo raditi kod namjesnika Nardeli, da bi na ono mjesto bio imenovan zastupnik na Carevinskom vije}u i na Dalmatinskom saboru, odli~ni zadarski advokat i poznati govornik, i vatreni Srbin dr Du{an Baqak. Nai{ao sam u tome kod namjesnika na najodlu~niju protivnost, jer je bio li~ni prijateq Simi}ev, i naravno sve moje nastojawe ostalo je bez uspjeha, jer je Simi} opet imenovan za saborskog podpredsjednika. Doznao je za to, vaqda od samog namjesnika, jer ja nikome nijesam o tome govorio, onaj Simi}, i od toga vremena postao mi je quti protivnik, zajedno sa pa{ancem svojim Vladimirom Desnicom, i sa mnogobrojnim svojim ro|acima. Kako je uop}e kukavica bio, taj Simi} nikada nije imao kuraì, da istupi otvoreno protivu mene, nego se posluìo za to poslije svojim netjakom, a zakletim du{maninom dr Baqka, zadarskim advokatom, dr Uro{em Desnicom. Ja sam sve znao {ta ruje protiv mene kod svojih poznanika taj advokat, ali sam prezirao i wega i sve ostale, ali sam se zato sve vi{e ozlovoqavao na stolicu, zadarske episkopije, koju sam ve} odlu~io bio, prije ili poslije da napustim, i da sebe oslobodim od gadova sjeverno-dalmatinskih i od podlosti nekih ~lanova srpskoga klira u Dalmaciji, i osobito u Karlovcima, od kuda je onaj prota Vu~kovi} sistematski draìo dalmatinski klir protivu mene.

Polovinom slijede}e 1905. godine imao sam da se bavim opet novim poslom, bez kojega sam mogao da budem, a koji mi je poslije stvorio mnogo neprilika. U maju te godine donese mi moj sobar posjetnicu, na kojoj je stajalo: ,,Prete Stefano Vesselinovich” i da taj prete èli sa mnom govoriti. Dozvolim, i tada mi se predstavi rektor biogradske bogoslovije prota Stevan Veselinovi}. Poslije obi~nog poklona, re~e mi taj prota, da je naro~ito poslan k meni iz Biograda u Zadar od kraqevske Vlade, i predade mi pismo, datirano 12. maja od tada{weg ministra prosvjete Andre Nikoli}a. Tim svojim pismom pita me ministar, bi li se ja primio mjesta biogradskog mitropolita, koje je tada bilo upra`weno. Iznenadilo me ovo, jer je to bilo zama{no za mene pitawe. To je bio nakra}i put, da se kurtali{em nemirne dalmatinske eparhije, ali sam odmah i pomislio na sve one mnoge i premnoge moje zavidnike, koji bi sada opet sko~ili kao bijesni protivu mene u novinarstvu, vide}i, da se ja uzdièm na visoku ~ast, a oni su od nekoliko godina grozni~avo samo i radili i nastojali, da me moralno uni{te. Nijesam onome Veselinovi}u kazao {ta mislim, nego sam mu napomenuo samo, da, prije nego {to bi kona~ni svoj odgovor dao na onu ~asnu za mene ponudu, ja bi morao biti na~isto s tijem, kako misle o tome tada{wi aktivni eparhijski episkopi u Srbiji, koji su prirodni kandidati za mitropolitsku katedru i bi li oni dragovoqno primili i priznali za svoga starje{inu jednog inostranog episkopa. Veselinovi} mi je dao nekakva uvjerewa o tome, prikazuju}i mi tada{we srbijanske episkope ne u najqep{em ba{ svjetlu, od kojih da ja ne bi imao {ta da prezam. Zamolim ga, da izrazi moju najqep{u zahvalnost na pozivu ministra, i da }u mu ja o predmetu

90

neposredno pisati. Ministru ja nijesam tada ni{ta napisao, èle}i da prethodno dobijem sa strane nu`ne mi informacije. U julu iste godine na|em se u Be~u, i tada zamolim srpskog poslanika u Be~u dr Mihaila Vuji}a za jedan li~ni sastanak s wim. Primi me u Feslanu, gdje je bio na qetwikovawu. Ispri~am mu svu ovu rabotu sa mojom kandidaturom za biogradsku mitropolitsku stolicu i zamolim ga za informaciju o stvari. Ostao sam iznena|en, kad sam vidio, da o svemu tome Vuji} ni{ta ne zna, jer nijesam mogao da pojmim kako je moglo srpsko ministarstvo raditi o takvoj krupnoj stvari ne saslu{av{i mi{qewe svoga zastupnika u Monarhiji, kojoj sam ja pripadao kao podanik. Kako je uzeo onu ponudu meni ministra Nikoli}a ovaj poslanik ja ne znam, ali znam da mi je, poslije kratkog razgovora, rekao ~isto i jasno, da me on ne bi mogao nikada savjetovati, da se ja primim onoga mjesta, i naveo mi je za to nekoliko ozbiqnih argumenata, koje ja nijesam mogao a da potpuno ne uvaìm, a osobito one, kojima je htio da po{tedi moju li~nost od mnogih neprijatnosti, koje bi neminovno ispitao, kad bi zauzeo ono mjesto u Srbiji. Primio sam k srcu sve {to mi tada re~e dr Vuji}, jer sam vidio da mi realno govori, i to me odlu~ilo da odbijem onu ~asnu ponudu. U tome sam smislu upravio iz Be~a u~tivo pismo ministru Nikoli}u u Biograd 5. avgusta iste godine. I ovijem je svr{ila zvani~na strana ovoga posla. Ali nije svr{ila nezvani~no. Ne znam kako, ali za ovo se malo zatijem doznalo i u Srbiji i u Dalmaciji. U Srbiji po~e{e neke liberalne novine pisati protivu Vlade, koja zanemaruje svoje qude i traì tu|inca za poglavicu ota~astvene crkve. Ali li~nih napadaja na mene u tim novinama nije bilo, ili bar ja nijesam o tome ni{ta pro~itao. To uze{e na sebe poznate one srpske novine u na{oj Monarhiji, kojima nijesam bio nikada simpati~an, te po~e{e staru svoju pjesmu protivu mene, upozoruju}i srpsku Vladu, da ne zaboravqa ,,da sam ja agent be~ke kamarile”. Svikao sam ja ve} bio na takvo pisawe o meni onih novina, pa nijesam uzimao ozbiqno ni ono, {ta sada telali{e svijetu. Moje je drage Dalmatince ovaj doga|aj dirnuo u ìvce; jedni su se qutili, da ima jo{ svijeta, koji me ne mrzi kao oni i smatra, da ipak ne{to vrijedim, a drugi opet su se po~eli bili radovati, da }u im se ukloniti iz Zadra. Na dalmatinskoj Vladi ovaj je doga|aj zabiqeèn bio u crnu kwigu, i za ovo me ona poslije uvijek smatrala, da sam u konvenciji sa Srbijom, i gledala me sa podozrijewem, podvrgnuv{i poslije ~ak i policijskoj premeta~ini sve moje spise i svu moju korespondenciju, o ~emu }u ja ve} daqe podrobno spomenuti u ovim mojim biqe{kama. Poslije nekog vremena izabran je bio u Srbiji za mitropolita jedan izme|u tada{wih arhijereja, kojemu se pribliìo svom du{om svojom onaj proto Veselinovi}, koji je tada na{ao za cjelishodno, da me i on u javnosti omalovaàva i da me prikazuje svijetu, da u nauci ne vrijedim ni{ta. I na ovo sam ja ve} svikao bio, pa nije me nimalo iznenadilo ni to napadawe na mene od strane toga prote.

Te{ku sam bol pretrpio u maju sqede}e 1906. godine, kad je pre{ao u vje~nost kotorski episkop Gerasim Petranovi}. îm mi je stigla tu`na vijest o smrti wegovoj, odmah sam pohitao u manastir Savinu, da li~no

91

opojim pokojnika. On me volio uvijek, kao sina i brata, i svagda mi pruào prijateqske savjete, kad sam ih god od wega traìo, osobito u teìm ~asovima mog javnoga ìvota pokazao mi se iskreni prijateq i hrabrio me da ne malak{em duhom u ~asovima isku{ewa. A zato sam ga i ja volio od srca i smatrao ga uvijek kao svoga oca, i opojao sam ga iz dubqine srca, izrekav{i mu na grobu iskrenu opro{tajnu besjedu. Kad je umro, ~inilo mi se kao da sam izgubio polovinu svoga duhovnoga bi}a. S wim sam izgubio i svoj du{evni mir, jer poslije wegove smrti i nastupili su za moj ìvot sve to crwi dani.)96

(Sre}om nekom izbjegao sam 1907. godine, da ne budem opet izloèn neprijatnostima. U julu te godine umro je u Karlovcima patrijarh Georgije Brankovi}. Neke ozbiqnije politi~ke novine u Novom Sadu odmah izneso{e moje ime, kao kandidata za patrijar{esko mjesto, i odmah druge novine po~e{e dokazivati protivno, te se izme|u novina zametnula o tome ~ak i neka polemika za i protivu mene. Da predupredim daqe piskarawe o tome, posluìm se avtoritetom nekih mojih prijateqa u Budimpe{ti i Novom Sadu, koji se zauze{e ozbiqno za stvar, i poslije toga umuko{e sve novine, niti je ijedna vi{e spomenula moje ime.)97

(Ni puna tri mjeseca poslije smrti blagopokojnog i svetoga vladike Gerasima, bio je ve} imenovan za nasqednika mu zadarski konzistorijski arhimandrit Dositej Jovi}. Kakav je bio ovaj ~ovjek prema meni dok nijesam ja postao vladika, a kakav se poakzao poslije prema meni kao svome vladici, to sam ve} kazao. Za 16 godina, kao prvi konzistorijski referent zadarske Konzistorije i kozistorijski ra~unovo|a i blagajnik, bio je uvijek uza me. Prikazivao mi se uvijek najposlu{niji, te nijesam imao povoda da ga uklawam iz Konzistorije; naprotiv, vrlo ~esto sam povjeravao wemu da umjesto mene izvr{uje neke eparhijske poslove. Kod Vlade uìvao je najve}u protekciju, te sam se ~esto posluìvao wim kod Vlade, da bi se polu~ilo ne{to u interesu eparhijske uprave. Sa kolegama u Kozistoriji bio je uvijek najqubazniji, te su oni uvijek pristajali na sve, {to je god on predlagao, i wegove referate o konzistorijskim ekonomskim poslovima potpisivali su bez prigovora, vi{e puta i ne pro~itav{i te referate. Ovo su oni isti ~esto spomiwali, i za to sam im ne rijetke opaske ~inio i napomiwao im solidarnu odgovornost. Vide}i ja takovo bezgrani~no povjerewe u Jovi}a od strane wegovih kolega po slu`bi, svr{ilo je time, da sam mu ja u toku vremena po~eo bio tako isto povjeravati, te vide}i na referatima uz wegov potpis uvijek i wihove, potpisivao sam ih i ja, ne raspituju}i svaki put o svima podrobnostima referata, osobito kad bi ih mnogo nagomilao, moè biti naro~ito, da bi lak{e iscrpio strpqewe u ~itawu istih i moje i drugih referata. Ovo je isto bivalo i sa konzistorijskom kasom, od koje je svaki glavni kqu~ uvijek kod wega bivao, dok ostala dva kqu~a dràli su kod sebe ostala dva kozistorijska predsjednika. Kqu~eve od kase po ustavu imali su ~uvati konzistorijski referenti, koji su prema tome i odgovarali za 96 Prilog II, 39-50. 97 Prilog IV, 27.

92

integritet kapitala, {to su se u woj ~uvali. Refrenti su obi~no davali wemu i svoje kqu~eve, kad je trebalo vaditi ili me}ati kakve novce ili kakve nov~ane isprave, i ne gledaju}i potanko {ta on ~ini u kasi i sa kasom. Ja sa kasom nijesam imao nikakva posla, i vide}i da referenti o nov~anim operacijama imaju potpise svih referenata, bio sam potpuno spokojan u pogledu urednosti kase i cijelosti kapitala, koji su u woj. Tako je vje{to znao taj Jovi} da sve to ~ini sa kasom, da nikojem od dvojice referenata nije nikada ni na kraj pameti palo, da {to posumwa o urednosti i integritetu kase. Kad je jednom u zadarskom ,,Srpskom Glasu” turena bila biqe{ka, kao da se ne vode ispravno konzistorijski ra~uni, ja sam u odnosnoj sjednici zahtijevao, da mi se podnesu sve ra~unske kwige sa odnosnim ispravama, i sve je to na|eno u potpunom redu, a za integritet kase jam~i{e svojom po{tenom rije~i sva trojica, kojoj rije~i iz blagorodstva morao sam da povjerujem. Povjerewe moje u ispravnost Jovi}evu u vo|ewu konzistorijskih ra~unskih kwiga i da je u kasi sve u redu, utvrdila se kod mene, osobito od 1896. godine. Po postoje}im dràvnim propisima vrhovna nadzorna vlast nad svima javnim fondovima, a dosqedno i nad onima, kojima rukuje zadarska Konzistorija, pripada dalmatinskom c. k. Namjesni{tvu. Prema propisima Konzistorija je krajem svake godine podna{ala dokumentovane ra~une Namjesni{tvu sve do pomenute godine. Od toga zahtijeva odustalo je tada Namjesni{tvo; i kad sam ja u sjednici napomenuo Jovi}u o toj du`nosti Konzistorije i da se to mora izvr{iti, jer nalaè zakon, on mi re~e, da namjesni{tveni referent zna, da on mora svake godine da taj dosta te{ki posao izvodi, i da Vlada prema povjerewu {to ima u wega, rado ga osloba|a od toga posla. Primio sam to na znawe, i fakti~no, poslije 1896. godine, Konzistorija nije vi{e nikad podnosila Vladi na pregled svoje ra~une, niti je Vlada poslije traìla te ra~une. Ja nijesam ispitivao, za{to je Vlada odustala od izvr{ewa doti~nog zakonskog zahtijeva od strane Konzistorije, nego sam primio to, kao osobiti znak Vladinog povjerewa.

U jednoj od konzistorijskih sjednica, poslije Jovi}eva imenovawa za episkopa, ja mu napomenem, kako treba ~im prije da uredi i spremi sve {to treba za formalnu predaju konzistorijske kase i ra~unskih kwiga onom konzistorijskom referentu, koga ja odredim. Odgovor mi je bio, da on ne namjerava tako brzo napustiti Zadar, nego da }e ~ekati dok se ne uredi novi episkopski dvor u Kotoru i dok se jo{ mnoge druge stvari ne izvedu, i tada tek da }e primiti hirotoniju i po}i na svoje novo opredjeqewe, a me|utijem, ako ja pristajem, da }e on kao i do sada sluìti kao referent u zadarskoj Konzistoriji; a prije svoga odlaska, da }e on sve predati u redu, i kasu i konzistorijske ra~unske kwige. Uvaìo sam taj wegov odgovor, i ostavio sam da sluì i daqe u Konzistoriji, ne podozrijevaju}i ni iz daleka, za{to on to odlaè toliko svoj odlazak iz Zadra, {to }e mi postati jasno tek tri godine ka{we.

Pro{le su dobre dvije godine poslije toga, i u septembru 1908. godine ja dobijem obznanu od ~ernovickog mitropolita, da }e u novembru iste godine slijediti u Be~u Jovi}eva hirotonija za episkopa. Kad sam to ~uo, ja

93

napomenem Jovi}u, da se nadam, da }e on odmah sada izvr{iti predaju kase i konzistorijskih ra~unskih kwiga, siguran, da }e poslije hirotonije odmah po}i da zauzme kotorsku episkopsku katedru. Ali na moje veliko iznena|ewe ~ujem od wega, da }e on po}i u Be~ radi hirotonije, jer je tako nare|eno, ali da on sasvijem ne namjerava po}i poslije hirotonije u Kotor, nego da }e kao posve}eni episkop ostati i daqe u Zadru, i, ako ja dopustim, raditi kao dotle u zadarskoj Konzistoriji, dodav{i i sada, da }e pred svoj odlazak predati konzistorijsku kasu. Na{ao sam se u ~udu {ta da radim, te sam morao i to da primim na znawe; ali zato po~e{e mi vrzati se po glavi velike sumwe o pravom uzorku wegovog odlagawa da po|e na svoje novo opredjeqewe.

Izvr{ena je u Be~u Jovi}eva hirotonija, i on se povratio u Zadar i produìo u Konzistoriji zadarskoj svoju pre|a{wu slu`bu ekonomskog referenta. Protivu voqe trpio sam ga u Konzistoriji; ali nijesam znao {ta da ~inim, vide}i pred sobom jednog episkopa, za koga sam morao vjerovati da zna {ta je episkopsko dostojanstvo, i na prvom mjestu {ta je po{tewe. Jednoga dana u aprilu 1909. godine do|e k meni namjesnik Nard ali da mi kaè, kako bi ja morao nastojati, da ve} jednom Jovi} po|e u Kotor na svoje mjesto. Kaèm ja to Jovi}u, i po{aqem ga namjesniku da s wim govori. Nije poslije za nekoliko dana dolazio k meni. ûjem me|utijem, da se nalazio u posqedwe vrijeme u nov~anoj neprilici, i da su referenti kotorske Konzistorije pozajmili mu nekoliko hiqada kruna iz kase Konzistorije. Ovo je navelo na mene najcrwe misli, koje me svali{e u krevet bolesna. Ovijem se, kao {to sam se poslije uvjerio, Jovi} uskoristio da izvede svoju paklenu namjeru, da po|e iz Zadra i da ostavi praznu konzistorijsku kasu u ruke ostale dvojice referenata.

Ja sam leào bolestan, i 4. maja oko 10 sati javi mi se u sobu Jovi}, i po~ne mi govoriti, kako je neki boke{ki list (mislim ,,Boka”) donio vijest, da on kroz koji dan dolazi u Kotor, i da je sada prinu|en da tamo odmah po|e, jer da se kod Bokeqa javilo nezadovoqstvo, {to za toliko vremena odlaè svoj dolazak. Pretvori se tada u sitnoga mrava, i suznim o~ima i qube}i mi ruku kaè mi, kako je on sada u mojim rukama, jer da nije u stawu predati mi konzistorijsku kasnu ni ra~un. O{tro ga prekorim za ovo predo~uju}i mu, kako je za tri godine, od kako je imenovan za episkopa i dakle znao da mora napustiti sada{we svoje mjesto, imao i odvi{e vremena da spremi konzistorijske ra~une. Spu{tenim o~ima k zemqi nije mi ni{ta odgovorio na ovaj moj prijekor, i ja sam tada odmah razumio, da mora faliti dosta novca u kasi, i da je ovo uzrok, za{to on ne predaje ra~une, kao {to sam tada razumio, da je ovo pravi uzrok, za{to je on za toliko vremena odlagao svoj odlazak iz Zadra.

Obuzet ovim te{kim mislima naredim, da mi do|e u sobu konzistorijski referent prota \or|e Popovi}, ~estiti i u svemu savjesni ~ovjek, kojega sam ve} odredio bio, da preuzme u Konzistoriji Jovi}ev referat, a s kojim sam htio da se sada posavjetujem o poloàju i {ta bi trebalo preuzeti. Kad sam mu sve ispri~ao {to mi je Jovi} kazao, opazi mi da on zna da u konzistorijskoj kasi nije sve u redu, i da mora faliti u woj dosta obligacija, koje nijesu

94

vinkulirane, jer da je on odavna opazio, kako je Jovi} pod raznim izgovorima vadio iz kase obligacije i slao ih, da se pretvore u gotov novac. Ispri~ao mi je, kako Jovi} mnogo tro{i za svoje neke li~ne stvari i osobito za neke dame, i kako je mogu}no da on podmiruje sve te tro{kove iz svoje dosta ograni~ene mjese~ne plate. Kazivao mi je i to, kako se pred wima, konzistorijskim referentima, ispri~avao, da ne moè da sada preda ra~une, jer da mu je sluga po neznawu spakovao ra~unske kwige i poslao te kwige zajedno sa raznim poku}stvom u Kotor. ûv{i sve to, ja sam ozbiqno prebacio dobrome proti Popovi}u, {to me nije prije o tome obznanio, te bi mogao bio za vremena preduzeti nu`ne mjere i eventualno zabraniti mu odlazak iz Zadra. Odgovor mi je bio, da nije htio iz kolegijalnosti da to u~ini; i kad sam mu ja rekao, da }u stvar svu odmah prijaviti Namjesni{tvu, i traìti dràvno posredovawe za predaju konzistorijske kase, re~e mi, da }e to proizvesti javni skandal na sramotu na{e crkve, i da }e tada ustati svi mnogobrojni Jovi}evi ro|aci i prijateqi u odbranu wegovu i da bi to uzrujalo svu eparhiju, a po svoj prilici i Vladu, koja brani i {titi Jovi}a. Uvaìo sam te razloge Popovi}eve, i prije nego {to }u se rije{iti na taj korak, pozovem sutradan Jovi}a k sebi, da mu otvoreno kaèm sve {to znam o wegovom rukovawu kase i {ta sam smislio da uradim. Kad sam to sutradan u~inio, Jovi} se na{ao uàsno zbuwen, i ispri~avaju}i se na sve mogu}e na~ine zamoli me, da se ustrpim za neko vrijeme i dade mi ,,po{tenu” svoju rije~, da }e kroz dva mjeseca do}i u Zadar i tada predati u redu i kasu i konzistorijske ra~unske kwige. Mislio sam, da imam pred sobom ~ovjeka, koji zna {ta je po{tena rije~, i pristanem. To je bilo 15. maja 1909. godine, i on se ve} spremao na put. Meni, koji sam jo{ leào i tek po~eo se ne{to oporavqati, ovo je sve stra{no uzrujalo organizam, misle}i neprestano, da je Jovi} naro~ito izabrao za svoj odlazak iz Zadra ba{ to vrijeme, kad sam ja prikovan bio posteqi, i pozlilo mi je, osobito usqed doga|aja slijede}ih dana.

Po{to je prota Popovi} imao sada da se stara o nov~anim poslovima konzistorijskim, do|e mi on sutradan u sobu da me zapita, kako }e se ispla}ivati mjese~ni nov~ani obroci konzistorijskim stipendistima, kad Jovi} odlazi. Naredim, da Jovi} izvadi iz konzistorijske kase toliko novca, koliko treba za isplatu stipendija do kraja {kolske godine, i da taj novac primi Popovi} i ~uva u maloj pau{alnoj kasi. To je odmah bilo u~iweno, te do|e Popovi} da mi to javi, ali ujedno mi re~e, da Jovi} nije zadrào sebi, kao dotle, glavni kqu~ kase, nego da je taj kqu~ on predao starijem konzistorijskom referentu Spiridonu Vujnovi}u. Kad sam to ~uo, sko~io sam izvan sebe, te odmah naredio, neka isti ~as Vujnovi} povrati onaj kqu~ Jovi}u, a {to je poslije pola sata i izvr{eno. Sami me je Bog u onaj ~as nadahnuo, da izdam tu naredbu, jer da toga nijesam u~inio, i da je Jovi} otputovao, ostaviv{i ovaj kqu~ od kase Vujnovi}u, sva odgovornost za mawak u kasi pala bi na Vujnovi}a i Popovi}a, a tako|e i na mene, i on bi ostao ~ist pred zakonom i pred svijetom, a nas trojica defraudati. Ovo mi je tada otvorilo o~i, i tada sam tek, na àlost, pojmio, da sam imao za toliko godina posla ne samo sa varalicom, koji me je znao onako lukavo za dugo

95

varati, nego i sa vulgarnim lopovom, koji je htio da moralno upropasti i mene i ona dva konzistorijska predsjednika. Kad mi sutradan javi sobar da bi Jovi} èlio da mi do|e u sobu prije odlaska, da se vaqda oprosti sa mnom, nijesam ga htio primiti.

Te{ke su se brige tada navalile na moju glavu, i morao sam neprestano da mislim, kako }u i {ta da u~inim da bi privolio onog nesretnika, da dovede u red konzistorijsku kasu. Mogao sam da odmah potraìm posredovawe dràvne vlasti da ga ona prinudi na to, ali sam se ustegao od toga, jer je bilo posrijedi episkopsko dostojanstvo onoga ~ovjeka i jer sam htio da po{tedim od javne sablazni crkvu moju i ono dostojanstvo. Ugu{im u sebi svu srxbu, i velikodu{no odlu~im, da na lijepi na~in privolim onog nesretnika da popravi zlo, koje je po~inio. [ta sam u ovome radio i uradio, pokazuje jasno ona korespondencija, koju sam s wim vodio od juna 1909. godine pa za blizu godinu dana poslije. Nekoliko pisama o tome na{tampano je u kwizi, koju je zadarska Konzistorija izdala krajem 1910. godine pod naslovom: ,,Blagajnica episkopske Konzistorije”. A mnogo toga nalazi se danas u originalu kod c. k. Vlade dlmatinske, koja mi je to, za vrijeme moga odsustva iz Dubrovnika, policijskim putem u mojem stanu u Dubrovniku dana 23. jula 1914. godine sekvestrovala i sebi uzela.

Po{to nikakva moja pisma nijesu mogla da sklone onoga ~ovjeka da izvr{i svoju du`nost, to zadarska Konzistorija na{la se prinu|ena 10. marta 1910, br. 293. upraviti mu ovo slu`beno pismo (Blagajnica, str. 21-24). Ovo pismo najboqe ilustruje sav ovaj àlsoni posao, te sam ga zato htio i da privedem ovdje u ta~nom prijepisu.

Uslijed ovog konzistorijskog pisma do{ao je najposlije Jovi} u Zadar 29. marta iste godine. Sutradan jedan wegov konfident, a to je profesor zadarske bogoslovije Nikanor Raketi}, koji mi re~e, da mu je Jovi} ispovijedio, da u zadarskoj konzistorijskoj kasi nema gotovo ni{ta. Uve~e istoga dana, kad je Jovi} bio kod mene u mojem stanu ja ga zaprepa{}en zapitam, da li je istina, {to je profesor Raketi} kazao mi, da u zadarskoj kasi nema gotovo ni{ta. Sjedio je preda mnom na jednoj stolici i pokriv{i lice rukama i poklawaju}i glavu na moja koqena, prizna mi àlosnu istinu. Otpustim ga, i sutradan po istome profesoru po{aqem mu jednu izjavu, koju sam ja sastavio po wegovoj makulaturi, koju mi je pruìo bio, sa nalogom da tu izjavu svojeru~no prepi{e i potpi{e, priznavaju}i, da je on odgovoran za odnosni mawak u zadarskoj konzistorijskoj kasi. Taj moj nalog on je izvr{io, a sama izjava u originalu nalazi se danas kod Predsjedni{tva c. k. dalmatinskog Namjesni{tva u Zadru. Kako mi je tada te{ko bilo na du{i, misle}i o posqedicama svega toga, lako moè razumjeti svaki po{teni i nepristrasni ~ovjek, koji bude ~itao ove moje biqe{ke. Ostao je u Zadru poslije toga nekoliko dana, ne javqaju}i mi se. Po sobaru mome pozovem ga da mi prije odlaska do|e. Do{ao je, i na moje pitawe {ta misli sada raditi i kako pokriti onaj mawak u kasi, izjavio mi je, da }e do polovine maja te (1910.) govine poslati Konzistoriji 10. 000

96

kruna, a sve ostalo do 1. avgusta iste godine, i ujedno me zamoli, da se do avgusta mjeseca iste godine odloì predaja konzistorijske kase i ra~una. Pristao sam, ali mu nijesam ni{ta vjerovao. I on tada otputuje natrag u Kotor. Obistinila se me|utijem moja sumwa, da on ne}e ni tada ni{ta u~initi, kao {to i nije u~inio.

Upoznav{i gorku istinu i shva}aju}i svu teìnu poloàja, prva mi je briga sada bila, da na|em na~ina kako }u da se pokrije mawak u konzistorijskoj kasi, te da se nadoknadi {teta, koja je nanesena bila osobito stipendijskim zakladama. Obratio sam se zato najprije pravoslavnom episkopatu u Monarhiji, da bi mi pomogao, koliko radi samih zaklada, toliko i da se sa~uva od sablazni ime pravoslavnog episkopa, koje je onako bezdu{no kompromitovao onaj Jovi}. Pomogne mi srpski patrijarh i bukovinski mitropolit sa 26. 000 kruna. Nastojao sam, da bi bogata Jovi}eva rodbina pritekla u pomo} radi imena wenog ro|aka i da se sa~uva od javne bruke. Ali se ta rodbina oglu{ila i nije dala ni jedne pare. Obratim se najposlije i qudima na zadarskom Namjesni{tvu, apeluju}i na wihovu svagda{wu protekciju Jovi}a. Ali tu sam na{ao sasvijem drugo od onoga, {to sam se nadao. Umjesto snisho|ewa prema onom wihovom {ti}eniku, na{ao sam samo op}u osudu istoga, i ne osvr}u}i se na potrebu da se sanira onaj mawak u kasi radi interesa same eparhije, ~uo sam op}i glas samo o kazni, kojoj mora Jovi} li~no da podleè. Prebaci{e mi, da sam i ja mnogo kriv svemu tome {to se dogodilo, jer nijesam dovoqno nadzirao Jovi}evu ekonomsku radwu u Konzistoriji. Ali ovo me tada prinudi, da sa svoje strane i ja prebacim Vladi, koja nije vr{ila svoju du`nost vrhovnog nadzorni{tva nad zakladama, i pustila za dugi niz godina da Jovi} moè ne podna{ati zakonom pripisane ra~une. Ovo je potreslo gospodu na Vladi, koja je razumjela, da na kraju krajeva ona je kriva svemu, te za ovo na prvome mjestu i odgovorna. Poslijedica je svega toga bila, da se dogodio sukob izme|u mene i Vlade dalmatinske. Nado{lo je uz to jo{, da se doznalo, da je Jovi} digao nekoliko hiqada kruna za sebe i iz kotorske konzistorijske kase, te je sada i zbog toga novog doga|aja Vlada bila u najve}oj mjeri ozlije|ena na wega.

Vide}i ja sve to, i da se u Dalmaciji ne mogu pomo}i da se sanira mawak u zadarskoj konzistorijskoj kasi, odlu~im po}i li~no u Be~, da bi kod Ministarstva stvar nekako izravnao. To je bilo u avgustu 1910. godine. Ministru [tirku prikaèm detaqirano sve {to se dogodilo sa Jovi}em za posqedwe vrijeme. Saslu{ao me je pa`qivo, a iz odgovora wegovoga, razumio sam, da ga je dalmatinsko Namjesni{tvo nastrojilo na svoj na~in. ,,Za sanirawe mawka u zadarskoj Konzistoriji poslije }e se govoriti, a sada prva je stvar, da se Jovi} ukloni sa kotorske episkopske stolice.” Ovo su bile posqedwe ministrove rije~i, a iz toga sam razumio, da Vlada ne}e ni{ta u~initi, kao {to i nije nikada poslije o tome i{ta u~inila. Iz svega, {to je zatijem slijedilo dobio sam utisak, da Vladi nije ba{ ni mrsko bilo {to su propale one zaklade u zadarskoj Konzistoriji, jer su se time pravoslavni u Dalmaciji li{ili jednog izvora za obrazovawe u pravoslavnoj vjeri i srpskoj narodnosti.

97

Krajem avgusta iste godine, kad sam ja ve} bio u Zadru, dobijem zvani~nu obznanu, da }e 5. septembra slijediti komisionalni pregled zadarske konzistorijske kase i ra~unarskih kwiga i da je nare|eno Jovi}u, da za taj dan mora poslati meni li~no u Zadar kqu~ od kase, koji se kod wega nalazio i sve ra~unske kwige. Taj pregled je izveden od dva vi{a namjesni{tvena ~inovnika, u prisustvu mome i konzistorijskih referenata, 5. i 6. septembra 1910. godine, i na{lo se da u kasi fali 73. 000 kruna, i da je uzro~nik toga mawka sam Jovi}. Podrobni originalni zapisnik toga pregleda nalazi se kod c. k. zadarskog Namjesni{tva. Ja sam dao za sebe prirediti, radi svoje li~ne garancije, autenti~ni prijepis toga zapisnika; ali Vlada mi ga je otela, kad mi je policijskim putem 23. jula 1914. premetnula moj stan i sekvestrovala sve glavnije moje spise, a o ~emu sam ve} spomenuo, i o ~emu }u jo{ spomenuti u ovim mojim biqe{kama.)98

(Poslije no {to je bilo komisionalno konstatovano, da je Jovi} prisvojio mal ne sve {to je bilo u konzistorijskoj kasi u Zadru, Vlada ga je pozvala da rezignira na mjesto episkopa u Kotoru, i prijepis toga poziva poslala je i meni. Glasi: „U Zadru. 23. augusta 1910. Preosve{teni Gospodine! Po nalogu W. Pr. g. Namjesnika javqam Vam, da kroz neprekora~ivi rok od osam dana, od dana uru~ewa ovoga pisma, morate bezuslovnu rezignaciju podnijeti na episkolsku stolicu boko-kotorsko-dubrova~ku. Ton~i} s. r.” Tu je rezignaciju Jovi} podnio, a dana 12. oktobra 1910. ubio se u Kotoru iz revolvera.)99 (Da me je stra{no potreslo Jovi}evo samoubojstvo, suvi{no je da ovdje kazujem. Nijesam mogao na}i sebi mira misle}i, da se mogao na}i na svijetu jedan ~ovjek, koji se mogao popeti do visokog episkopskog dostojanstva, i da tek {to je dobio to dostojanstvo, ubija sebe iz revolvera, i tijem baca qagu na sveti ~in i izlaè ga poruzi pred cijelim svijetom, isto i crkvu pravoslavnu na Primorju. Ovom svojem du{evnom nespokojstvu davao sam izraza u svakoj prilici i pred svakim, s kojim bi razgovarao, traè}i utjehe i mole}i, da mi pomognu, kako bi sada kad nemam vi{e nade, da }e mi uzro~nik {tete u eparhijskim zakladama nadoknaditi tu {tetu, mogao ja da to u~inim. Ali na moju veliku àlost nije svak htio da ~uje moj vapaj, nego se pokaza{e opet moji stari neprijateqi, koji uìvahu u mojoj nevoqi, i koji se naprotiv time sada uskoristi{e, da iskale prema meni staru zlo}u svoju, te postignu ono, {to nijesu mogli prije da postignu, naime, da bi mi dosadila uprava dalmatinske episkopije i da im je napustim, a znali su moju prirodnu osjetqivost, da me lako mogu na to navesti.

Nastupila je sudbonosna za mene 1911. godina. Ve} prvih mjeseci te godine opazila se neka agitacija protivu mene. U hrvatskim novinama po~e{e se javqati biqe{ke o pronevjerewu novca u konzistorijskoj kasi, te isticati razna tuma~ewa i naga|awa o tom pronevjerewu, a u smislu, da mo`da nije sam Jovi} tome kriv. Jedan list spomenuo je ime konzistorijskog

98 Prilog II, 50-60. 99 Prilog IV, 31-32.

98

referenta prote Popovi}a, koji je ve} tada umro bio, da je on pronevjerio iz zadarske konzistorijeke kase 60 do 80. 000 kruna. Malo zatijem pronijelo se, da je Jovi} davao novaca iz konzistorijske kase nekim vi{im dràvnim ~inovnicima. I ovo se pronosilo za nekoliko vremena od usta do usta. Zama{na mi se u~inila ova vijest, koja da je potekla od Jovi}eva prijateqa u Boki, hercegova~kog advokata dr Aleksandra Mitrovi}a, te se ja pismom obratim na tog advokata, da mi razjasni stvar. Taj advokat qubazno se odazvao mojoj molbi i u rekomandovanom pismu od 21. novembra 1910, koje se ~uva u originalu me|u mojim va`nim hartijama, pi{e mi da mu je Jovi} na jednom sastanku u manastiru Savini ispri~ao: „Kako je u vi{e godina dizao i potro{io mnogo novaca iz fondova, kojima je on u Zadru upravqao, i kako on to mora da nadoknadi, kako mora {to prije da uredi taj posao, jer da mu se ina~e moè smrknuti pred o~ima; kako je on, dodu{e, jedan dio toga novca potro{io „za svoju ludu glavu”, ali da je prete`niji dio davao nekim vrlo visokim ~inovnicima na Namjesni{tvu, kada im je trebalo da potpuwuju svoje kase, iz kojih su tro{ili.” Nije mi spomenuo nikakvo ime, a ja, iz delikatnosti nijesam ni raspitivao. Dakle istinita je bila vijest, da je Jovi} davao iz konzistorijske kase mnogo novaca raznim vrlo visokim namjesni{tvenim ~inovnicima u Zadru, i da su ga oni radi toga i branili, i radi toga nije Namjesni{tvo traìlo od Konzistorije nikakve godi{we ra~une. Ovu vijest moè potvrditi pomenuti advokat, jer je jo{ zdrav i mlad. Ja ovo nijesam ni tada, ni poslije htio da upotrebim zbog moje velikodu{nosti, i {to sam drào da bi tijem ponizio svoje episkopsko dostojanstvo i svoju ~ast. Ali ovu vijest znala je sama Vlada brzo da zaba{uri, i odnosne hrvatske novine, koje su se bavile onim pronevjerewem, prestale su od jedan put da govore o onim vrlo visokim ~inovnicima. Trebalo je me|utijem i daqe voditi onu zapo~etu agitaciju, i tada bez mnogog kolebawa izneso{e, da sam ja glavni krivac onom pronevjerewu. U po~etku istako{e, da sam ja kriv, jer nijesam nadzirao Jovi}ev rad u Konzistoriji, a zatijem bez zazora protelali{e svijetu, da je Jovi} davao meni novaca iz kase, i dakle da sam i ja prisvojio sebi konzistorijske novce. Glavni list, kroz koji se to pronosilo u svijet, bio je hrvatski list, {to izilazi u Spqetu, i koji se zove „Na{e Jedinstvo”, za koji list svi u Dalmaciji kaù, da je subvencionisan od dalmatinske Vlade, a jedan profesor pravoslavne bogoslovije u Zadru, Milo{ Parenta, javno je govorio, da se Namjesni{tvo sluì, onim hrvatskim spqetskim listom, kad ho}e da proturi kakvu vijest, koja je interesuje, a koju ne moè da donese u svom organu. Ovim svim za mene je bilo potpuno jasno, da sva ona agitacija protivu mene pokrenuta je bila i podràvana od qudi na dalmatinskom c. k. Namjesni{tvu. Sam namjesnik Nardeli jednom prilikom odobrio je {to pi{u protivu mene u „Na{em Jedinstvu”, dodav{i toboè, da pi{u samo „objektivno”.

A za{to je Vlada odobravala to pisawe protivu mene? Evo za{to. Prvo, da sebe opravda, {to za toliko godina nije vodila vrhovni nadzor nad konzistorijskim zakladama, kao {to je to du`na po zakonu da ~ini, a radi ~ega je ona naposqetku bila prva kriva mawku u onim zakladama. Drugo, da

99

skine qagu sa svojih vi{ih ~inovnika, da su primali od Jovi}a mnogo novaca iz konzistorijske kase, kao {to su, po gorwenavedenoj autenti~noj svjedoxbi, fakti~no primali. I tre}e, {to je na{la sada zgodu, da bi oslobodila Dalmaciju od mene, koga je smatrala za „fanati~nog pravoslavnog”, koji joj je prije~io da tjera sa pravoslavnima svoju veliko katoli~ku politiku. Ja sam spomenuo ve}, kako je Vlada smatrala na mene radi mojih izdawa u odbranu pravoslavne vjere, spomenuo sam, kakvo je stanovi{te ona zauzela prema meni, kad sam {tampao svoju „Pravoslavnu Dalmaciju”, a spomenuo sam i kakav je odnos bio prema meni uvijek Nikole Nardeli, du{e dalmatinskog Namjesni{tva, i koliko me je, kao fanati~ni dubrova~ki rimokatolik, mrzio radi moje odbrane pravoslavne vjere. Taj ~ovjek bio je sada dalmatinski namjesnik, te je na{ao da mu je sada zgoda, da oslobodi od mene Dalmaciju, i pustio je, da se javnost baca blatom na mene. Na{ao je nekoliko servilnih pravoslavih qudi, gotovih na mig Vladin prodati i vjeru svoju, a koji su odavna bili moji protivnici, i osokolio ih je, da pi{u protivu mene u novinama, da bi me time ozlovoqio i lak{e postigao svoju namjeru, poznavaju}i moju prirodnu osjetqivost i moj qudski ponos. Ja sam sve znao, {ta se radi i ko sve to radi, ali sam posmatrao sve to sa saàqewem i gnu{awem, misle}i uvijek da }e se doti~ni osvijestiti i obustaviti svoj nedi~ni posao. Nijesam ovo do~ekao, i namjesnik Nardeli, odnosno austrijska Vlada postigla je svoju namjeru.

U septembru saradnik politi~kog hrvatskog lista u Zagrebu „Novosti”, Nikola Grubor, javqa mi, da se u Zagrebu {tampa latinskim slovima opora bro{ura, u kojoj da se èstoko napada moja li~nost i da me se javno ogla{uje za defraudanta, ali da je bro{ura anonimna. Ujedno mi javqa, da je rukopis te bro{ure donio u Zagreb {ibeni~ki lije~nik dr Niko Novakovi} (sin kninskoga prote Todora Novakovi}a i ro|ak Vladimira Simi}a), da je zatijem do{ao u Zagreb Bo{ko Desnica (sin Vladimira Desnice iz Obrovca), da pospje{i {tampawe bro{ure, da se prva korektura slala u Zadar advokatu dr Uro{u Desnici (drugom sinu Vladimira Desnice i ro|aku Vladimira Simi}a), a druga korektura profesoru zadarske bogoslovije, popu Milo{u Parenti, i da je nare|eno, da se preda nekom Qubojevi}u iz Sr. Karlovaca odre|eni broj {tampanih primjeraka za srpsku patrijar{iju, i da se po{aqu ostali primjerci advokatu dr Uro{u Desnici u Zadar i nekom Stevi Kosi}u u [ibenik. Nekoliko dana poslije dobijem telegram od istoga Grubora, da je bro{ura ve} iza{la i razaslana. Ovo mi je otvorilo o~i, da razumijem sve {to se ho}e od mene; a to je u~inilo da isti mah odlu~im dati ostavku na zadarsku episkopsku stolicu. Po|em na Namjesni{tvo da vidim, da li {to znadu za onu bro{uru, i osvjedo~im se, ne samo da znadu, nego da je ista bro{ura na{tampana sa odobrewem Vlade. Malo dana zatijem, i to 16. decembra 1911. krenem u Be~ da se razgovorim sa gospodom na Ministarstvu. Vidio sam, da ih je zadarsko Namjesni{tvo informisalo na svoj na~in o svemu, i 21. decembra iste godine podnesem Caru ostavku na zadarsku episkopiju. Stigle su me|utijem u Be~ nekolike „rezolucije” raznih dalmatinskih pravoslavnih crkvenih op{tina protivu mene, i to je vaqda

100

pospje{ilo, da mi se mjesec dana poslije uvaì ostavka. Odahnuo sam, kad sam vidio da nijesam vi{e dalmatinski vladika, i da nemam vi{e posla sa onakvim beskarakternim svijetom, kakvi su u ve}ini pravoslavni sjeverodalmatinski Srbi. Za wih je bio Mila{ 1881. stub pravoslavqa i branilac crkve i naroda na Primorju; 1886. bio im je odmetnik od pravoslavne crkve i srpske narodnosti, 1901. opet ponos dalmatinske crkve, a 1911. prosti defraudant! A da sam ostao episkop, Bog zna, kakva bi se nova evolucija javila u mozgovima onih qudi!

Vijest o mojoj ostavci uzrujala je sav pravoslavni svijet, a osobito Rusiju. Mnoge ruske novine registrovale su taj doga|aj sa o{trim komentarima, a na prvome mjestu petrogradsko „Novoe Vremja”, àle}i sudbu pravoslavne crkve. Kijevska duhovna akademija odmah me je imenovala svojim po~asnim ~lanom. To je isto u~inilo Slovensko dobrotvorno dru{tvo u Petrogradu. I srpske novine poàli{e moju ostavku kritikuju}i uzro~nike wezine. Na prvome mjestu biogradski „Trgovinski Glasnik” (br. 277 iz 1911. i br. 36 iz 1912), a za wim drugi listovi, kao „Branik” (br. 44), „Sloga" (od 3. marta), „Srpstvo” (br. 43), „Cetiwski Vjesnik” (br. 31) i druga. Ovaj posqedwi list ima ~lanak sa naslovom: „Na{e priznawe”, u kojem pi{e: „Prilikom proslave tristogodi{wice Duhovne akademije u Kijevu, izabran je za po~asnog ~lana episkop Nikodim Mila{, koji je sada u pensiji. Rusi su mu odali priznawe zbog wegovog nau~nog rada, jer Mila{a na slovenskom jugu smatraju za najspremnijeg bogoslovskog nau~nika. I dok Rusi tako prema wemu postupaju, dotle ga je wegova „blago~astiva” pastva prosto natjerala, da se sa episkopske stolice ukloni i da traì pensiju. Rusi ga veli~aju i uzdiù, a mi ga optuùjemo i kaqamo. Oni smatraju, da svojim radom na ~ast pravoslavqu sluì, a mi smatramo da nam je na porugu. Zato se i ne treba ~uditi, {to kod nas nema velikana i {to nam je sve sitno i ni{tavno.”

Kao {to sam prije spomenuo, glavni list, kroz koji su po~eli izvjesni sjeverodalmatinski Srbi i c. k. Vlada napadati na mene, bio je spqetski hrvatski list „Na{e Jedinstvo”. Tu je bilo protivu mene napisano toliko zla, da bi to moglo biti dovoqno i za najve}eg zlikovca. Kad su c. k. Vlada i oni Srbi postigli svoju namjeru, da ja podnesem ostavku na zadarsku episkopiju, isti taj list, to „Na{e Jedinstvo” razumjelo je, kakvu je nedostojnu ulogu vr{ilo prema meni i koliko je bilo zavedeno, te u svome 50. broju od 23. aprila 1912. godine, povodom izbora moga za po~asnoga ~lana Kijevske duhovne akademije pi{e evo ovo: „Proti Mila{a bje{e oja~ala struja me|u samim pravoslavnima i u pravoslavnom kleru. O tome smo i mi primali dopisa i ~lanaka sa vi{e strana, i, ma koliko smo ih ublaìvali, sad kad N. Mila{a nema na vladi~anskoj stolici, jer je radi protivne mu struje bilo nemogu}no da ostane, iskreno }emo re}i, da je proti Mila{a bila struja onoliko jaka i sve to ja~a, koliko je on ve}i kao autoritet u pravoslavnoj crkvi, a zaista je izme|u prvih autoriteta u pravoslavqu. Da je Mila{ bio obi~an, neznatan vladika, pa da se je i deset puta gore ogrije{io, sve bi se pre}utalo opravdawima, da ne pati ugled vladi~anstva i crkve. Ali Mila{ nije obi~an episkop, a u Srba kao i u Hrvata obaramo one ~ija imena

101

zna~e, i koliko su zaslu`niji, toliko smo prema wima bezobzirniji. U drugim narodima je obratno. Ovo je jedna od najteìh bolesti, od kojih boluje i hrvatsko i srpsko pleme”. Dva mjeseca ka{we, kad me je Slovensko dobrotvorno dru{tvo u Petrogradu imenovalo za svoga po~asnoga ~lana, isti list u svom 70. broju od 11. juna na{tampao je ovo: „Ova nova po~ast dokazuje opet, koliko je u otmenim krugovima ruske inteligencije uvaàvan dr. Mila{; potvr|uje {to smo rekli u „N. Jedinstvu”, bez obzira na kritike koje smo donosili o administrativnoj upravi pod wime, da on ipak pravoslavqu nije obi~an episkop i da je tu mo`da, uzrok da su ga kritike mawe {tedile, koliko je bio ve}i nad obi~nim episkopima, {to se doga|a svima, koji su iznad obi~nih. Mjesto da javnost prema ovima ima vi{e obzira, vi{e ih napada. Ove istinske i iskrene rije~i napisali smo i proti nama, ali smo ih htjeli napisati, jer je ovako. Nijesmo kritici zatvorili stupce lista, ali ni zatajili {to mislimo, tako da smo se zamjerili dr Mila{u i kriti~arima, {to znamo; ali rekli smo onako kako je”.

Na ovo tada{we pisawe pomenutog lista, ja ne}u ni{ta da opaàm. Kad se doznalo u svijetu, da sam se ja uklonio sa uprave zadarske

episkopije, ja sam primio sa svih strana stotine pisama od raznih visoko postavqenih lica, od mnogih episkopa (osim Karlova~ke mitropolije) i od mnogih prijateqa, koji svi duboko poàli{e onaj moj postupak. Na utjehu su mi u ovim mojim starim danima. A mnogo àlim na c. k. policijsku vlast, koja mi je u julu 1914. sekvestrovala mnoga od tih pisama, koja u ostalom mogla su joj posluìti na pouku. Izme|u svih onih lica, koja poàli{e moj postupak, jedan od mojih prijateqa jo{ od djetiwstva i koji mi je vazda bio iskreno odan odobrio je onaj moj postupak. Taj moj dobri prijateq, to je dr Lazo Tomanovi}. On mi je 4. februara 1912. pisao: „Tvoju dostojanstvenu odluku i dràwe ja potpuno odobravam, jer ti nijesi ni smio druk~ije postupiti... premda se stra{im od posqedica u crkvi dalmatinskoj, koja je za vrijeme blaènopo~iv{eg vladike Stevana pa dok si joj ti bio na ~elu, u cijelom razdrobqenom srpskom narodu prvenstvovala u svakom pogledu”.

Da zabiqeìm sada dvije vrlo pikantne stvari, kako su primili vijest o mojoj ostavci moji biv{i eparhijani, pravoslavii Srbi Dalmacije, i kako je to primio pravoslavii episkopat Austro-Ugarske.

Prvi, dalmatinski Srbi, primi{e tu vijest, neki najradosnije, a neki bez svakog prigovora. A to prosto zna~i, da ni jednom pravoslavnom dalmatinskom Srbinu nije bilo protivno, {to ja nijesam vi{e dalmatinski episkop. Ovo ja kaèm i tvrdim evo na osnovu ~ega. Zabiqeìo sam prije, da je {est dalmatinskih crkvenih op{tina stvorilo „rezolucije” protivu mene i traìlo od c. k. Vlade austrijske, da ja budem „odmah maknut sa vladi~anske stolice”. Ovo reko{e, napisa{e, potpisa{e i {tampom cijelome svijetu objavi{e op{tine: drni{ka i zadarska. Drni{u „rezoluciju” prihvati{e op{tine: kistawska, imocka i metkovi}ka, a obrova~ka je to u~inila samostalno, uz prvi potpis gospodina Vladimira viteza Desnice. Ostalo je jo{ 47, {to gradskih, {to seoskih op{tina, izme|u kojih su na vi{em glasu: {ibeni~ka, kninska, vrli~ka, skradinska, benkova~ka i kosovska. Kad su se

102

stvarale one „rezolucije”, to nije bila nikakva tajna, jer je meni o wima spomenuo upraviteq dalmatinskog Namjesni{tva grof Atems jo{ prije moga odlaska u Be~. Ostale dakle op{tine, ili bar one, {to sam posqedwe spomenuo, vrlo su dobro znale za „rezolucije” onih prvih {est op{tina. Te op{tine nijesu nikakvih rezolucija stvarale, ali nijesu ni protestovale protivu prvih, a jo{ mawe {to rekle protivno, ili dignule glasa, da ja ne budem od c. k. Vlade austrijske „odmah maknut sa vladi~anske stolice”. Kaè poslovica da ko }uti, taj odobrava; i prema tome jasno je, da su svi pravoslavni Srbi dalmatinski odobravali, da im ja vi{e ne budem episkop, nego neko drugi. A ovaj zakqu~ak moj potvr|uje to, {to poslije, kad sam ja prestao biti episkop dalmatinski, ni jedna dalmatinska crkvena op{tina nije mi ni jedne rije~i kazala, da joj je to ào, ili ma ~ime sjetila se mene, ~ak ni one, koje sam crkve u raznim prilikama bogato darivao. Na{la su se dva tri dalmatinska Srbina, kojima je kao ào bilo da ja vi{e nijesam dalmatinski episkop, ali to reko{e samo izme|u ~etiri zida, da ne bi slu~ajno do~ula c. k. policija, da su to rekli.

Austro-Ugarski pravoslavni episkopat primio je vijest o mojoj ostavci radosno, a mo`da najradosnije izme|u svih, moj mitropolit Repta. Ovo zakqu~ujem iz toga, {to ni jedan ni jedne rije~i nije napisao poslije ostavke. Znao sam ja odavna, da im je episkop Mila{ trn u oku, jer se kao bogoslov mnogo i mnogo podigao nad wima; ali meni se ~ini, da ja nijesam tome kriv. A doznao sam i to, da su neki episkopi Karlova~ke mitropolije odobrili ono, {to je poslije moje ostavke na{tampao protivu mene u karlova~kom „Bogoslovskom Glasniku” proto Jovan Vu~kovi}.

Zadovoqan {to sam se oslobodio jednom svih neprijatnosti, koje mi je uzrokovala uprava zadarske episkopije, razaslao sam iz Dubrovnika, gdje sam se nastanio, 29. januara 1912. godine ovo pismo sve{tenstvu i narodu эadarske eparhije.)100

(Oronuo fizi~ki, poslije sviju onih trzavica, ali, Bogu hvala, umom zdrav, predam se tada sav u ti{ini i miru kwizi, i mislio sam da }u tako provesti sve ostale dane moga zemaqskog ìvota, oslobo|en jednom od qudske zlobe. Ali vaqda u sudbini mojoj zapisano je, da me ta zloba ne}e nikada ostaviti, dok ne umrem, pa vaqda i poslije moje smrti.

U martu 1913. godine upozori me jedan prijateq u Dubrovniku na 25. broj zadarskog hrvatsko-pravni~kog lista „Hrvatska Kruna”, u kojem je stajala biqe{ka, kako je novi zadarski episkop Dimitrije Brankovi} izdao svoju prvu pastirsku poslanicu i u toj poslanici indirektno napao me za onaj mawak u zadarskoj konzistorijskoj kasi. Sli~nu biqe{ku donijelo je i spqetsko „Na{e Jedinstvo” u svom 36. broju. Pomislio sam, kakav sitni stvor mora biti taj novi episkop, kad moè pastirsku jednu poslanicu poniàvati na stepen prosta~ke denuncije, a sebe, episkopa i sluìteqa Boga, mira i qubavi, istavqati nekim denuncijatom. A ovako ga je ista „Hrvatska Kruna” karakterisala. Pro~itao sam tu poslanicu, i vidio sam, 100 Prilog II, 60-67. Tekst pisma autor nije dao.

103

da ono, {to je o woj u tome re~eno, moè svak odnositi na mene. Ra`qutio sam se, i ve} sam odlu~io bio da predam stvar dràvnom odvjetni{tvu. Od toga bi se javio javni {kandal, jer bi porota morala o tome svoj sud da izre~e. Takav {kandal ja sam dotle hotimi~no izbjegavao radi crkve svoje; ali kad taj episkop i wegovi prijateqi od toga ne prezaju, tada neka {kandal i bude. Obratim se dubrova~kom advokatu dr Vlahu Matijevi}u, da uzme na sebe posao. Malo dana zatijem dobijem od istog advokata, koji se u predmetu konsultirao sa drugim advokatom, dr Stjepom Kneèvi}em, ovo pismo:

„Preosve{teni! Smatram svojom du`no{}u upozoriti Vas, da po na{emu nazoru, iza kako smo prou~ili Poslanicu, a to i Vi naravno moète vidjeti, na Va{e Preoeve{tenstvo ne odnose se oni te{ki uvrijedqivi izrazi, niti rije~ „kormilo”, ve} samo „nepa`wa i lakomislenost”, {to u stvari nije drugo ve} „slijepo povjerewe u jednog crkvenog dostojanstvenika”.

„Toliko da se V. Pr. zna vladati, te odlu~iti, da li }e ili ne poslati projektirano pismo.”

Odustao sam poslije ovog pisma, od svakog daqeg postupawa, àle}i samo, {to je zadarska eparhija pala u ruke tako slaboumnog ~ovjeka. Prota Dimitrije Ruvarac pisao mi je tih dana iz Karlovaca, da je prota Jovan Vu~kovi} sastavio onu poslanicu za episkopa Dimitrija Brankovi}a.

Poslije ovoga ostavili su me na miru u javnosti, i nijesam ~uo da me nanovo psuju, bar za tada, a {ta }e jo{ biti prije nego {to umrem, to }emo vidjeti.

Ali u julu 1914. sna{la me opet nenadna(!). Bio sam u jednom qe~ili{tu u [tajerskoj, da koliko toliko popravim

svoje slabo zdravqe. 26. jula dobijem iz Dubrovnika pismo od prijateqa, koji mi javqa, da je 23. istoga mjeseca bila policijska premeta~ina u mojem stanu i da su ponijeli mnoge moje hartije. Pohitam odmah, ne dovr{iv{i lije~ewe, gdje sam stigao 30. istoga mjeseca, i tu doznam, da su no}i izme|u 23. i 24. jula do{li u moj stan, u kojem je bila sama moja stara slu{kiwa: jedan c. k. politi~ki komesar, jedan detektiv, dva financijera i dva oruàna àndara, sa nalogom od c. k. Namjesni{tva iz Zadra, da izvedu premeta~inu (perkviziciju) u mojem stanu. îm su u{li u stan, a bilo je oko 1 sata po pono}i, premetnuli su odmah sve u slu{kiwinoj sobi i u kuhiwi; zatijem su pe~atom c. k. kotarskog poglavarstva dubrova~kog zape~atili sva vrata od mojih soba, i tada se udaqi{e, javiv{i slu{kiwi, da }e se povratiti, kad odani. U 7 sati jutra do|o{e opet skupa sa jednim kova~em, koji je imao da otvori zabravqena mjesta. Premeta~ina je trajala do podne, i bila je najsitnija, ne samo mojih hartija i kwiga, nego i svega poku}stva i svega moga odijela. Poslije svr{ene premeta~ine, napunili su jedan povelik kov~eì} sa raznim hartijama, i to poneso{e sa sobom. Kad sam, na povratku, ja li~no pregledavao, {ta su mi mogli bili odnijeti, na{ao sam da mi fali: 1) Svi spisi i pisma, koji se ti~u moje ostavke na zadarsku episkopiju i moga

rada o tome, da se pokrije mawak u zadarskoj konzistorijskoj kasi; 2) Jedan moj ove}i rukopis za {tampu sa naslovom: ,,Crkva i dràva u

104

Austrougarskoj”; 3) Mnogo pisama raznih u~enih qudi i visokih lica i 4) Svu moju savremenu korespondenciju sa raznim licima, pa i sa mojom

rodbinom.

Ovo je glavno {to sam pri tom pregledu opazio, da mi fali i {to su mi odnijeli; a vrlo lako da su odnijeli i drugih jo{ hartija, za koje ja ne mogoh tada da se sjetim.

Nastupilo je u dràvi, pa i u Dubrovniku, opsadno stawe, i ja nijesam mogao da i{ta preduzmem, da bi doznao, za{to je ta premeta~ina onako bezobzirno u mojem stanu i jo{ u mojem odsustvu izvedena, i mogu li me u ~emu okriviti uslijed onoga, {to su na{li pri onoj premeta~ini.

]utao sam i ~ekao sam, ali sam neprestano strepio, da me mogu svki ~as odvesti u tamnicu radi kakvog razloga c. k. Vlade. ]utim i danas i uvijek ~ekam, premda je ve} od toga pro{lo vi{e mjeseci, jer isto ono opsadno stawe traje jo{ i danas, pa bojim se i za svoj ìvot. Vaqda }e mi Bog dati da jo{ uzìvim, i da budem u stawu u ovim biqe{kama ilustrovati i ovaj postupak austrijske c. k. Vlade sa mnom.)101

PUTOVAWE U BE^ U APRILU I MAJU 1904. GODINE

1904. aprila 1. (po novom kalendaru) krenuo sam sa |akonom i slugom iz Zadra za Rijeku, gdje sam i no}io. Posjetio sam Trsat.

2. Bio sam u Abaciji; gdje sam se sastao sa Pajom Jovanovi}em iz Pan~eva, mladim trgovcem Stefanovi}em iz Novog Sada i Svetozarom Popovi}em iz Srbije. Ovaj po{qedwi, poslanik i senator, nagovarao me da se primim mitropolitske katedre u Biogradu. No}io sam u Rijeci. 3. Izjutra krenuo sam za Be~, gdje sam stigao u ve~er (na rimokat. Uskrs). Na stanici su me do~ekali: prota Mi{i}, dvorski savjetnik Dm. Petrovi}, dr Zuruni}, N. Kapamaxija, St. Kapamaxija, dr Drnderski i Se~anski. 4. Primio sam pojedine posjete, izme|u kojih: gener. intendanta Buki}a i dr Zuruni}a. 6. Posjetio sam: barona Davida, sekc. {efa Cviklinskog, barona Mustacu i g|. Zuruni}. 9. Posjetio sam; srp. poslanika Vui}a, gen. intend. Buki}a, dv. savjetnika Petrovi}a, I. Kapamaxiju i protu Nikolajevskog.

101 Prilog II, 68-70.

105

10. Na{ Uskrs. Sluìo sam sa protom Mi{i}em, vojn. sve{tenikom Boldeom, vojn. sve{tenikom Vojnovi}em i |akonom. Ru~ao sam sa Mi{i}em i |akonom kod dr Zuruni}a. 11. Ru~ao sam sa |akonom kod gen. int. Buki}a. 16. Ru~ao sam kod barona Davida. Na tom ru~ku bio je dr V ladan Bor|evi} sa ènom i k}erkom. 16. Krenuo sam za Pe{tu izjutra sa protom Mi{i}em i momkom. U Pe{ti sam ve~erao u gostionici sa B. Burkovi}em i ènom mu. 19. Krenuo sam izjutra iz Pe{te u N. Sad. Po podne, kad sam stigao u Suboticu, nastupio je èqezni~ki {trajk, te nijesam mogao daqe putovati. Odsjeo sam u Subotici kod paroha Svetozara Dimitrijevi}a. Popadija mu je sestra vel. biqe`nika u Karlovcima Laze Obrenovi}a. Paroh ima sedmero djece, a najstarija mu je k}er Olga od osamnaest godina. U Subotici sam morao ostati tri dana, dok nije svr{io {trajk èqezni~ki. Za to vrijeme jedno sam ve~er ve~erao kod dra Pere Rodi}a, lije~nika, i drugo ve~er kod bogatog trgovca Du{ana Stojkovi}a. Posjetio sam advokata Bor|a Stojkovi}a, mladog sve{tenika Isidora Ludaji}a i Bogdana Dimitrijevi}a, trgovca, parohova brata. Bio sam u Pali}u, qetnikovcu Suboti~ana na velikom i lijepom jezeru. aprila 23. Krenuo sam vlakom po podne iz Subotice u N. Sad. Na stanici novosadskoj do~ekao me je ep. [evi} sa arhim. Vidickim i Arsom Pajevi}em. U ep. dvoru ~ekao me je budimski ep. Bogdanovi}. 24. Bio sam na liturgiji u alma{koj crkvi sa ep. [evi}em i ep. Bogdanovi}em. Toga dana ep. [evi} davao je ru~ak u moju ~ast, na kojem su bili, osim mene i ep. [evi}a: ep. Bogdanovi}, arhim. Vidicki, prota Milan Edri}, paroh Bor|e Veli}, dr Mihajlo Polit Desan~i}, Arsa Pajevi}, Vlada pl. Stratimirovi}, podna~elnik N. Sada, dr Vlada Demetrovi}, vel. kapetan, dr Mladen Gojki}, glavni fizikus, dr Aleksandar Koda, Vasa Pu{ibrk, upraviteq gimnazije, Arkadije Vara|anin, upraviteq vi{e djevoja~ke {kole; Pavao Gostovi}, advokat, Petar Popadi}, predsjednik crkv. op{tine, Dimitrije Koda, trgovac, i dva ep. |akona. Po podne istoga dana bio sam sa ep. [evi}em i ep. Bogdanovi}em da pohodim srpskog patrijarha Georgija Brankovi}a u Karlovcima. aprila 25. Izjutra otputovao je ep. Bogdanovi} u Pe{tu. Po{ao sam u Karlovce na ru~ak patrijarhu, koji je taj ru~ak dao u moju ~ast. Bili su na ru~ku, osim patrijarha i mene: ep. [evi}, episkop budimski Leti}, arhim. Vidicki, arhim. kru{edolski Anatolije Jankovi}, prota Vu~kovi}, prota Jeremi}, prota Mi{i}, prota Ruvarac, protosin|el Panteli}, kons. biqe`nik, profesori bogoslovije: arhim. Zaremski, sve{t. Pribi}evi},

106

sve{t. Buri}, arhi|. dr ûpi} i proto|. Vui}; dr Laza Sekuli}, nar. tajnik, dr Dankuc, Laza Obrenovi}, vel. biqe`nik, Milo{ Leti}, upraviteq patr. dvora, dr Pera Stankovi}, advokat, Svetislav Nikolajevi}, trgovac, N. Nikolajevi}, odb. ra~unovo|a, Milan Popadi}, paroh iz Vojke, i kalu|er Danilo, dvoroki ekonom. No}io sam u patr. dvoru.

aprila 26. Posjetio sam u Karlovcima: bogosl. zavod, sjemen. zgradu i narodni dom, i zatijem dr Sekuli}a i Mil. Leti}a. Poslije toga krenuo sam u Kru{edol manastir sa el. [evi}em, el. Leti}em, arhim. Vidickim, protom Mi{i}em, protom Vu~kovi}em, protom Ruvarcem i arhim. Zaremskim. Zaustavili smo se u Kru{edolu jedan sat, i tu nas je do~ekao kru{ed. namjesnik jeromonah Arsenije Po{ti}. Tada krenusmo svi u Grgetek na ru~ak kod arhim. Ilariona Ruvarca. Ru~ak je bio najkordijalniji. Pred ve~er krenuo sam sa ep. [evi}em, arhim. Vidickim i protom Mi{i}em preko Iriga u N. Sad, a ostali se povrati{e u Karlovce.

Istoga dana Arsa Pajevi} dao je ve~eru u moju ~ast. Bili su na toj ve~eri, osim mene, Pajevi}a, g. ène mu, gospo|e Anke, ovi: ep. [evi}, arhim. Vidicki, prota Mi{i}, dr Polit, dr Ilija Vu~eti}, dr Laza Stanojevi}, dr Bor|e Dera, dr Mica Popovi} Pecija, V. Pu{ibrk, Tih. Ostoji}, Janko Peri}, urednik „Branika”.

27. Posjetio sam u N. Sadu: Maticu (Savi}, Petrovi}, Raxi}), Peru Popadi}a, predsjednika op{tine, Gimnaziju, V. Pu{ibrk, dr Kodu, dr Polita, dr Pajicu Jankovi}a, dr Vu~eti}a, dr Jojki}a, dr Lazu Stanojevi}a, Lazu Dun|erskog (gospo|u mu), Qubu Stefanovi}a, Arsu Pajevi}a, Paju Gostovi}a, advokata, Buru Vuki}evi}a i protu Milana Niri}a. Ovoga dana ep. [evi} dao je sve~ani ru~ak u moju ~ast. Osim mene i ep. [evi}a, bili su na ru~ku: Patrijarh, ep. Leti}, arhim. Vidicki, arhim. kru{ed. Jankovi}, prota ]iri}, prota Ruvarac, paroh futo{ki Stevan Nikoli}, umir. general Marko Kneèvi}, umir. predsjednik sudb. stola Pavle Ma~vanski, advokat Boka Radovanovi}, advokat Bor|e Vuki}evi}, advokat Il. Vu~eti}, advokat Pavica Jankovi}, trgovac Quba Stefanovi}, profesor Stevan Leki}, profesor dr Bor|e Dera, umir. podùpan Teodor pl. Roguli}, dr Laza Stanojevi}, dr Aleks. Koda, advokat dr Stevan Adamovi}, bibliotekar Matice dr Jovan Radoni}, podsekretar Matice Sava Petrovi}, i dva |akona.

28. Krenuo sam izjutra iz N. Sada preko Pe{te u Be~. Ispratio me je do stanice ep. [evi}, arhim. Vidicki, prota Kiri}, prota Ruvarac (sa ènom), Pajevi}, Pu{ibrk i dr. U ve~er stigao sam u Be~ sa protom Mi{i}em i momkom.

aprila 30. Posjetio sam ministra Kerbera, ministra Har-tela, mitropolita Reptu, hofrata dr Milo{a Fe{, starje{inu predsjedni~ke minist. kancelarije za kult. i prosvjetu.

107

maja 2. Sastao sam se sa Bar~i}em, Peri}em i Vujatovi}em. Ovaj posqedwi je u Hotel Holler sa gospo|om, i boluje od reumatizma. 3. Bio sam na ve~eri kod Steve Kapamaxije, velikokupca. Na toj ve~eri bio je predsjednik op{tine N. Kapamaxija sa gospo|om, prota Mi{i} i dr Nikolajevi}. 4. Sastao sam se sa pukovnikom Ugo Ubaldini.

7. Davao sam ve~eru u 8 sah. u gostionici „Oest. Hof”. Pozvani su bili: 1. mitropolit Repta, 2. srp. poslanik Vui}, 3. baron David, 4. ruski gen. konzul Kudrjavcev, 5. sekretar bugarske delegacije [i{manov, 6. rus. prota Nikolajevski, 7. sekc.-{ef Cviklinski, 8. sekc.-{ef Vilovski, 9. gen. intend. Buki}, 10. hofrat Banelija, 11. hofr. Petrovi}, 12. hofr. Mustica, 13. hofr. Fe{, 14. dr Zuruni}, 15. I. Kapamaxija, 16. V. Todorovi}, 17. R. Haxi-Risti}, 18. T. Ostoji}, 19. dr Drnderski, 20. dr Nikolajevi} i 21. prota Mi{i}. Zahvalili su na pozivu radi bolesti: David, Nikolajevski, Mustaci i Banelija, tako da je na ve~eri bilo 18 osoba oa mnom zajedno. Svi su bili u fraku i dekoracijama. Ve~era i „cercle” trajalo je do 11,30 sati. Nazdravio sam Caru srpski pa wema~ki. Drugu sam zdravicu upravio gostima, spomenuv{i najprije mitropolita (wema~ki), pak predstavnika Srbije Vui}a, Rusije Kudrjavceva i Bugarske [i{manova, zatijem vladine qude Cviklinskog i Fe{a (wema~ki) i na po{qetku op{tinare. Meni su nazdravili: Mitropolit, Vui}, Kudrjavcev, [i{manov, Cviklinski i Kapamaxija; prvi i peti wema~ki, drugi i {esti srpski, tre}i ruski i ~etvrti bugarski. Ve~era me je ko{tala kruna 213,62. 8. Danas sam na ru~ku bio kod Zuruni}a. Poslao sam svoje fotografije: Patrijarhu, ep. [evi}u, en. Leti}u, en. Bogdanovi}u, arhim. Ruvarcu, arhim. Vidickom, proti Ruvarcu, parohu Dimitrijevi}u u Suboticu i Arsi Pajevi}u, i Mi{i}u. 10. Bio sam na ve~eri kod srpskog poslanika dr Vui}a, na kojoj je bilo 14 osoba. Poslanik je nazdravio meni, a ja poslaniku. Doznao sam danas da je „Zastava” donijela u dva broja biqe{ke, kako sam ja sada u nekoj misiji, da bi pridruìli Karlova~koj mitropoliji srpske vladike Dalmacije, Bosne i Hercegovine. Sli~nu je vijest donio i dana{wi ,,Budapesti Hirlap”. maja 12. Ru~ao sam kod predsjednika op{tinskog Kapamaxije, koji je taj ru~ak dao u moju po~ast. Na ru~ku je bio poslanik dr Vui}, Vilovski i mi{i}. Posjetio sam Nik. Todorovi}a, dr Milo{a Stratimirovi}a, R. Haxi-Risti}a, T. Ostoji}a, S. Novakovi}a, Kudrjavceva i [i{manova.

108

16. Bio sam po podne na kafi zajedno sa Mi{i}em kod Vilovskog i ène mu (Camilla von Stefanovic-Vilovska, geb. Otto von Ottenfeld). Posjetila me je danas èna predsjednika c. op{tine N. Kapamaxije (Maria Kapamaxija) i predala mi je na dar zlatom izvezeni pojas.

17. Posjetio sam danas ovu gospodu u stanovima wihovim: Zohar, Schissl, Mardegani, Parisini, Rezek, Kossovics, Bar. Helfert, Kielmansegg, Giovanelli,

Bienert, Lachmajer, protos. Apostolopaulos, generala Stratimirovi}a, prvog sekretara srp. poslanstva Milankovi}a, drugog sekretara srp. poslanstva Arera, groficu Mirbach, gospo|u \or|evi} i gospo|u Josifovi}. Kod ove po{qedwe zatekao sam Du{ana Matanovi}a koji }e u ~etvrtak (19. o. m.) bii sve~ano promoviran za doktora prava. 19. [tampao sam danas u N. Fr. Presse No 14. 272 (Morgenblatt von 19. 5. 1904.) pismo, kao ispravak novinarskih vijesti da ja traìm pridruèwe dalm. crkve Karlova~koj mitropoliji. Ru~ao sam kod prote Mi{i}a radi Spasovdana, {to je danas. Po podne bio sam u 4 sata u univerzitetu pri sve~anoj promociji za doktora prava mladog Crnogorca (koji ima za ènu k}er gospo|e Josifovi}) Du{ana Matanovi}a. U isto vrijeme promovirano je bilo za doktore prava jo{ 37 drugih apsolv. pravnika. Ve~eras je crkvena op{tina be~ka davala u moju po~ast u gostionici ,,Oest.

Hof” ve~eru, na kojoj je bilo 19 lica. Osim op{tinara bili su: T. Vilovski, dr [i{manov, general-intendant \uki} i umirov. general-intendant Mandi} (kuzen mitrop. Mandi}a). 22. Osvetio sam danas u 11 sati pre podne zemqi{te u Central-Friedhof, gdje }e biti ,,srpsko grobqe”. Bilo je dosta op{tinara oba pola pri obredu, a izme|u wih i poslanik srpski na Be~kom dvoru dr Vui} sa sekretarom.

23. Krenuo sam u 8.25 jutra brzim vlakom iz Be~a za Rijeku. Istratili su me: predsjedni{tvo crkvene op{tine, Vilovoki i prota Mi{i}. 24. Stigao sam po podne iz Rijeke u Zadar. Do~ekalo me je sve{tenstvo mjesno i tutorstvo crkveno.*

109

* Dodatak autobiografiji.

Documents

ПРЕДГОВОР - zapadnisrbi.com · 5 Simeon Stankovi}, dr Nikodim Mila{, episkop dalmatinsko-istrijski, Bogoslovqe 5, Beograd 1930, 259- 3 sasvim zanemarqivo kao kanonisti, istori~aru