glasilo hrvatskog društva politi^kih zatvorenika (hdpz)

Dan hrvatskih politi~kih uznika u Modru{u • Razgovor s novimpredsjednikom zagreba~ke podru`nice • Promaknu}a udba{au suvremenoj Hrvatskoj • Dokumenti, sje}anja, svjedo~enja

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA POLITI^KIH ZATVORENIKA (HDPZ)ISSN 1331-4688

GODINA XIV. - SVIBANJ 2004. CIJENA 15 KNGODINA XIV. - SVIBANJ 2004. CIJENA 15 KN BROJBROJ 146146

Dan hrvatskih politi~kih uznika u Modru{u • Razgovor s novimpredsjednikom zagreba~ke podru`nice • Promaknu}a udba{au suvremenoj Hrvatskoj • Dokumenti, sje}anja, svjedo~enja

GLASILO HRVATSKOGDRU[TVA POLITI^KIH

ZATVORENIKA

PREDSJEDNIK DRU[TVA

UREDNI^KI ODBOR GLASILA

OVAJ BROJ UREDIO

UREDNI[TVO I UPRAVA

PRIJELOM I TISAK

Godi{nja pretplata za HrvatskuEuropa

prekomorske zemlje

***

***

***

***ISSN 1331-4688

***Cijena oglasnog prostora:

***WWW: http://www.hdpz.tel.hr/

Jure Knezovi}

Vi{nja Sever, Andrija Vu~emil,Ljubomir Brdar, Zorka Zane,

Jure Knezovi}

Tomislav Jonji}

10000 ZagrebVojnovi}eva 15

tel: 01/46 15 437,fax: 01/46 15 437

e-mail: [email protected]

TIVA Tiskara Vara`din, Trg bana Jela~i}a 21

CIJENA LISTAZa Hrvatsku 15 kn

180 knza inozemstvo: 310 kn

ili odgovaraju}i iznos u drugoj valuti;: 510 kn

ili odgovaraju}i iznos u drugoj valuti

@iro ra~un: 2503007-1100009317kod Volksbank d.d. Zagreb

***Rukopisi se ne vra}aju,

list ure|uje Uredni~ki odbor, sva prava pridràvaHrvatsko dru{tvo politi~kih zatvorenika.

Uredni{tvo ne odgovara za navodei gledi{ta iznesena u pojedinim prilozima

Za sve informacije i kontakte u svezi sasuradnjom i pretplatom tel.: 01/

radnim danom od 11-13 sati.

posljednja stranica u boji: 4.000,00 knpredposljednja stranica u boji: 3.500,00 knunutarnja crno-bijela stranica: 2.500,00 kn

1/2 crno bijelo: 1.250,00 kn1/4 crno bijelo 700,00 kn

46 15 438

48 72 433

Devizni ra~un: S.W.I.F.T.Code kod Volksbank d.d. Zagreb

416446-7101VBCRHR22

Jure KNEZOVI]predsjednik Hrvatskog dru{tva

politi~kih zatvorenika

LOV GOLOGA

Nedavno se pro~ula vijest da se Vlada sprema Goli otok

pretvoriti u lovi{te, ~ak velikih zvijeri, dok drugi misle da je taj

lokalitet samo za divlja~ sitnoga zuba. O~ito ni oni koji bi lovi{te, a

ni oni koji bi im ga dali na 99 godina, ne misle da se tamo dade, bez

velika tro{ka, uzgajati neka plemenita divlja~. Tko nije vidio Goli,

mo`da i povjeruje, ali oni politi~ki uznici koji su na Golom robijali

znadu bolje.

Prije koju godinu tamo se pojavila neka «umetni~ka» skupina

koja nosi naziv Jan Palach. Da Goli otok s ~e{kim studentom, koji

se u znak prosvjeda protiv ulaska snaga Var{avskog ugovora u Prag

1968. javno spalio, nema ni{ta, znade svatko, ali o~ito pozadinska

skupina srbsko-crnogorska misli da se iza ~asnog êha mogu bolje

skriti.

Predsjednik Mesi} primio je dru{tvance oko Rade [erbedìje i

pozdravio namjeru da na Golome "ugroèni" hrvatski Srbi snime

neku dramu. Hrvatski porezni obveznici ve} }e platiti i taj izradak,

kao {to su mirno pla}ali Radi za brijunske predstave.

Hrvatske politi~ke zatvorenike nitko ne pita {to oni misle o

devastaciji svoga mu~ili{ta. [tovi{e, Vije}e HDPZ-a je jo{

po~etkom 1994. donijelo odluku da se od Vlade zatraì da se Goli

otok pretvori u Muzej hrvatskih politi~kih uznika. Taj je zahtjev u

velja~i ove godine Hrvatsko dru{tvo politi~kih zatvorenika

ponovilo, te od Ministarstva pravosu|a i od predsjednika

Hrvatskog sabora zatraìlo da se dio Gologa, unutar crte

pristani{te – izolacijska zgrada – upravna zgrada – uklju~uju}i sve

postoje}e objekte, preda HDPZ-u s namjerom da se tamo osnuje

Muzej hrvatskih politi~kih uznika. Delegacija je na oba mjesta

dobila pozitivan usmeni odgovor, ali do danas se nije maklo od

po~etka.

Naàlost, nije to jedino {to se ne mi~e na relaciji ova Vlada –

HDPZ, ali je gorka ~injenica da Hrvati, kad se dokopaju vlasti,

zaborave ~asti.

br. 146, svibanj 2004. 1

IZ SADR@AJA

ÎJA JE BRNJICA?Dr. Carl Gustav STRÖHM(1930.-2004.) . . . . . . . . . . . . . . 3

RAZGOVOR S NOVOIZABRANIMPREDSJEDNIKOM ZAGREBA^KEPODRU@NICE HDPZ-a . . . . . . . 5

Franjo IVI]

DAN HRVATSKIHPOLITI^KIH UZNIKAU MODRU[U . . . . . . . . . . . . . 7

Jure KNEZOVI]

PRILOZI ZA BIOGRAFSKILEKSIKON HRVATSKIHPOLITI^KIH UZNIKA (XXV.) . . 12

Jure KNEZOVI]

UMALO NA SLOBODI . . . . . . . 14

Stjepan Plantak

MASOVNA GROBI[TA NAPODRU^JU HRVATSKE (IV.) . . . 20

Dragutin Pelikan

POVODOM ^LANKA»JO[ O LEPOGLAVSKOMPOKOLJU« . . . . . . . . . . . . . . 23

Dr. Augustin FRANI]

BLA@ENI ALOJZIJE STEPINAC IHRVATSKA DR@AVA (IV.) . . . . 24

Ivan GABELICA

@IVOTOPIS ÂSNIKASTJEPANA DUI]A (II.) . . . . . . 30

Dr. Stjepan MATKOVI]

POKRET «@UTIHSVE]ENIKA» I NASTANAKHRVATSKE STAROKATOLI^KECRKVE (VIII.) . . . . . . . . . . . . 35

Dr. Zlatko MATIJEVI]

U VIROVIMA MUTNEI KRVAVE RIJEKE . . . . . . . . . 38

Tomislav [ARI]

SJE]ANJE NAMARIJA MUSAPA. . . . . . . . . . 41

Slavko RADIÊVI]

UVODNA RIJEÛVODNA RIJE^

TEORIJA OGRANIÊNOGSUVERENITETA

Da je Hrvatska danas u politi~kome, ako ve} ne u teritorijalnom smislu,svedena na ostatke ostataka, najjasnije svjedo~i obijesna najava predstav-nika srpske manjine - manjine koja je prije svega nekoliko godina sudjelo-vala u krvavoj agresiji na Hrvatsku, poubijav{i tisu}e ljudi, kojima se kosti jo{uvijek traè - da }e na slu`benim zgradama i u slu`benim prigodama vijatisvoju zastavu i pjevati svoju himnu. «Privremena» himna bila bi pjesma«Boè, pravde», sve~ana pjesma Kraljevine Srbije, koja je postala dijelomhimne prve jugoslavenske dràve, a pod kojom su kasnije ~etnici klali i ubi-jali. U nekim je hrvatskim politi~kim, pa i medijskim krugovima ta najavaizazvala negodovanje, ali se iz redova srpske manjine nije ~uo glas ograde.Srpska manjina, dakle, jednoglasno ho}e (opet) biti dràvom u dràvi.

Takav razvitak moè ~uditi samo naiv~ine koji iz povijesti nikad ni{ta nisunau~ili, uglavnom radi toga {to povijest drè suvi{nom dangubom.

Najnovija ofenziva srpskog imperijalizma potaknuta je posvema{njomspremno{}u aktualne hrvatske vlade na ustupke diktatima tre}erazrednih~inovnika tzv. me|unarodne zajednice. Onog trenutka kad je ocijenila da je«integracija u euroatlantske integracije» jedini izbor za hrvatski narod i nje-govu dràvu, put koji nema, ne moè i ne smije imati alternativu, vlada seodrekla samostalnog vo|enja ne samo vanjske, nego i unutarnje politike.Hrvatska danas ne moè samostalno izabrati vladu. Ona ne moè graditiceste gdje ho}e ni kad ho}e, niti moè propisati poreze kad ho}e i kolikeho}e. Ukratko, njezin suverenitet usporediv je sa suverenitetom biv{egaDDR-a ili komunisti~ke Bugarske. (Da nas se ne bi optuìlo za provokaciju,ne poteèmo usporedbe o samostalnosti u odlu~ivanju koju ima sada{njahrvatska vlada s vladama Nezavisne Dràve Hrvatske.)

Jedina razlika je u tome {to su Nijemci znali da su robovi, {to su Bugariznali da su svedeni na {aku jada, a {to se nama danas, desetkovanima iponiènima, iz zapadnih sredi{ta mo}i tepa kako «napredujemo», kako bi-vamo «uskla|eni» odnosno kako smo «na pravom putu». A {to je na krajutoga pravog puta? Vlada ni ne poku{ava objasniti, javnost ne zna, a medijskigurui svaki poku{aj ispitivanja razloga za i protiv hrvatskog utapanja usada{nju Europsku uniju diskvalificiraju kao vulgarni primitivizam. Ne stav-lja nam se pred o~i primjer jedne civilizirane, demokratske, prosperitetne ibogate [vicarske. Ne u~i nas se kako ima jo{ primjera da se izvan EU moèbiti sastavnim dijelom europske zajednice slobodnih naroda. Ne pomaènam se da postanemo bolji, slobodarskiji i bogatiji radi dobrobiti na{ihgra|ana. Ne. Od nas se traì da {irom otvorimo vrata stranom kapitalu, bezobzira na na{e radnike i teàke. Od nas se zahtijeva da djelatno sudjelujemou okupaciji vlastite Domovine.

Nas se na Zapad upu}uje preko Istoka. Zaobilaznicom koja je previ{e~udna, da nas ne bi uznemiravala.

A {to ima biti ta zaobilaznica i kako }e se u njoj morati ìvjeti, ilustriraspomenuta srpska provokacija. Njezina je svrha ispitati koliko jo{ poniènjamoèmo {utke otrpjeti, koliko {amara moèmo jo{ primiti a da ne damo niznaka da nas boli. I ako ova pljuska pomogne da se ipak za~uje krik s krovova,onda }emo je mo`da pamtiti kao jedan od doga|aja koji nam je pomogaootrijezniti se od europskog pijanstva u kojemu, naàlost, uìvamo kao {to~ovjek misli da uìva u svakom pijanstvu.

Tomislav JONJI]

PROMAKNU]A UDBA[AU SUVERENOJ HRVATSKOJ

Kako se u suverenoj hrvatskoj dràvi tretiraju udba{ko-jugoslavenski kadrovi, pokazuje imenovanje nekog Ivice[najdera savjetnikom novope~enoga ravnatelja Protuo-bavje{tajne agencije, Jo{ka Podbev{eka. Taj je [najderpotkraj osamdesetih tada{njemu Centru Slu`be dràvne sig-urnosti u Karlovcu - u to doba bastionu velikosrpstva - uputiomolbu za primitak na posao, navode}i:

"Trenutno sam zaposlen u RO Automehanika, kao pro-dava~ u trgovini rezervnih dijelova. (...) U ~lanstvo SKprimljen sam u vrijeme odsluènja vojnog roka, 1987. godinekao jedan od najboljih vojnika jedinice u kojoj sam odsluìovojni rok.

Moje politi~ke misli i uvjerenja vezana su uz jedinstvenuSFRJ i veliki sam protivnik razdvajanja nje same. Tu ljubavprema svojoj domovini usadili su mi otac i majka. Djed (poo~evoj liniji) je bio u~esnik NOB, a nakon rata je bio radnikOZN-e i UDB-e, pa dio interesa i tu vu~e korijene".

Bit }e da su polupismenost i bolj{evi~ko-udba{ka pro{lostdovoljne preporuke da se [najder rasporedi na visoko mjesto

u hrvatskim obavje{tajnim slu`bama, ljeta Gospodnjega2004., u doba doktora znanosti Ive Sanadera. êstitamo!

(M. Z.)

2 br. 146, svibanj 2004.

AKTUALNO

NOVO PRAVA[KO GLASILOU svibnju 2004. pojavio se prvi broj

Hrvatske smotre, hrvatskoga prava{kogaglasila, kojemu je kao nakladnikozna~ena Hrvatska ~ista strankaprava. Ime je to koje u redovima hrvat-skih nacionalista ima dugu tradiciju.Prava{ki (frankova~ki) ~asopis podtim imenom pojavio se jo{ 1906., kadmu je urednikom bio Zvonimir pl.Vukeli}. âsopis pod istim imenomizlazio je i od 1933. do 1945., a ure|iv-ali su ga Vilko Rieger, te Ante i IvanOr{ani}, sve istaknuti prvaci hrvat-skoga nacionalisti~kog pokreta uo~iDrugoga svjetskog rata. U to je dobaHrvatska smotra bila jedan od kvasacazahvaljuju}i kojima je stvorena hrvat-ska ratna dràva. U istome je krugunakon rata u emigraciji 1951. IvanOr{ani} utemeljio Hrvatsku repub-likansku stranku, koja je iste godinezapo~ela objavljivati svoje glasilo podnazivom Republika Hrvatska. Tajtromjese~nik, koji ve} skoro desetlje}ei pol izlazi u Zagrebu, gdje ga ob-javljuje ista stranka, sada pod nazivomHrvatska republikanska zajednica, de-setlje}ima je jedan od najboljih hrvat-skih politi~kih ~asopisa, s jasnimnaslonom na tradiciju predratneHrvatske smotre.

Novopokrenuto prava{ko glasilozami{ljeno je, kaè se u uvodniku,kao mjese~nik, sa èljom da {to sko-rije preraste u tjednik. Velik je topothvat, s vrlo neizvjesnim izgle-dima, napose ako glasilo ostanestrana~ko. Uredni{tvo na suradnjupoziva svakoga, a nadajmo se da }e isuradnje i pomo}i biti. Dio hrvatskejavnosti koji se svrstava u nacional-

iste ustrajno prièljkuje svoje glasilo,ali u Hrvatskoj kao da nema nipameti ni znanja da se takvo ne{tostvori. Radi toga treba od svega srcapozdraviti nastojanje H^SP-a dauloì svoje sile u zadovoljenje teprijeke potrebe.

U prvome broju na ukupno 48stranica objavljeni su tekstovi akade-mika Dubravka Jel~i}a, utemeljiteljai prvog predsjednika H^SP-a IvanaGabelice, aktualnog predsjednikaLuke Podruga, Josipa Miljka itd.Vi{e je tekstova preneseno iz drugihtiskovina. Tu sa àljenjem valjaprimijetiti da je Politi~ki zatvorenikcrpljen znatno obilnije od drugihpublikacija, pa su preneseni tekstoviobjavljeni u na{emu mjese~niku, bro-jne ilustracije, a ponegdje i ~itavestranice, a da to nigdje ni jednim slo-vom nije spomenuto. Za razliku odtoga, navedeno je podrijetlo svihdrugih prenesenih tekstova. No,èle}i Hrvatskoj smotri uspjeh punove}i od onoga kojega ima Politi~kizatvorenik, rado }emo te propustepripisati istim onim uzrocima zbogkojih trpi njezino grafi~ko ure|enje,pa i lektura: svaki je po~etak teàk.

(T. J.)

ÎJA JE BRNJICA?»Sloboda novinstva - to je sloboda

200 bogata{a koji smiju izraziti svojemi{ljenje. Slobodan je tko je bogat«.Ovim je rije~ima pedesetih godinapobudio prili~nu pozornost ugledninjema~ki publicist Paul Sethe, dugo-godi{nji urednik dnevnika »FrankfurterAlgemeine Zeitung«. Stari je PaulSethe odavna umro, ali problem jeostao. Koliko su u jednom slobodnomdru{tvu slobodni novinari?

Naravno, novinar je u pluralisti~kom,demokratskom, »kapitalisti~kom«dru{tvu neusporedivo »slobodniji«nego u komunisti~koj, nacisti~koj ilidrugoj nekoj diktaturi, jer u otvorenomdru{tvu nema monopola - ili ga bar nebi smjelo biti. Tko u nekom listu izgubiradno mjesto, moè bar poku{ati u ne-kim drugim novinama. Tko se ne slaè snekim politi~kim smjerom, moèpoku{ati u nekom drugom, mo`da»opozicijskom« smjeru.

Sre}a je, ali i prokletstvo novinarskogzvanja u tome {to ~ovjek mora ne samosvoju radnu snagu i inteligenciju nego isvoj svjetonazor, svoje osobno uvjer-enje, iznositi doslovce »na trì{te«. Zazubara ili inènjera, za industrijskogmenedèra ili sveuc~li{nog profesoramedicine ili fizike prili~no je svejednokako se politi~ki opredijelio. Akolije~nik poznaje svoju medicinskustruku, ne }e se nijedan pacijent zani-mati za politi~ko uvjerenje toga~ovjeka. Bio on komunist, anarhist ilibilo {to drugo, glavno je da me izlije~i.

U publicistici, novinstvu ili drugimmedijima na Zapadu nema apsolutneslobode za one koji pi{u. âk najugled-niji i najutjecajniji politi~ki komentatorne moè novine ili televiziju, za kojuradi, primorati da objavljuje njegovepriloge. Ako se neki tekst ne svidi glav-nom uredniku ili generalnom direk-toru, bit }e odbijen. Urednik ilisuradnik mo`da raspolaè ugovornimpravom na pla}u. Ali on ne moèpravno zahtijevati da bude objavljivan.Uostalom, ovo se ne ti~e samo politike.U trì{noj ekonomici na Zapadu sve sunovine te~evna poduze}a. Moraju pos-tizati nakladu toliku da im pokriva bartro{kove. Osim toga, mnogi vlasnici lis-tova ho}e i dobro poslovati. Novinskinakladnik moè propasti kao bilo kojatvrtka, koja proizvodi mo`da cipele,ga}e ili lonce. Ako ljudi ne kupujuponu|enu robu, onda proizvo|a~u

lonaca - a i novinskom izdava~u ne }epomo}i ni najbolja namjera inajplemenitije pobude: slijedi bankrot.

U nedavnim diskusijama o sloboditiska u Hrvatskoj zapazio sam ~udnojedno proturje~je: isti novinari, intelek-tualci i politi~ari koji su s jedne stranehrvatsku vladu optuìvali da ne dopu{taslobodu tiska, ni pluralitet mi{ljenja, is-

tim su dahom ba{ od te vlade zahtijevalida - u ime slobode tiska - sprije~i pro-daju ili ste~aj listova, tako da preuzmedugove poduze}a. Svakako je tu pos-rijedi prili~no velik nesporazum. Utrì{noj ekonomici i pluralisti~koj de-mokraciji vlada nije ni u kojem slu~ajudu`na da sredstvima iz dràvnogabudèta jam~i izlaènje listova. U SAD,u Njema~koj, Engleskoj i drugimzemljama Zapada minulih je desetlje}abankrotirao niz velikih listova i~asopisa. No, da se itko usudio pozvatidràvu da namiri gubitke tih listova, ilida ih ~ak subveneionira - izazvao bioluju ogor~enja, i u javnosti i u parla-mentu.

Trì{noj ekonomici ba{ i pripadaplebiscit na novinskome kiosku. Zakoni

trì{ta mogu se, dakako, korigirati naneki na~in. U mnogim zemljama vaèdràvni zakoni protiv prekomjernekoncentracije novinstva. Dràva moèlistove i ~asopise osloboditi ododre|enih poreza ili po{tanskih pristo-jbi, pa im tako olak{ati ìvot. Ili se, pak,pojavi bogati privatnik - {to opet zna~iformulu s po~etka ovog teksta: »Slobo-dan je tko je bogat« - koji rekne: Ovaj ilionaj list, ovog ili onog politi~kogsmjera, meni vrijedi toliko da iz svojeimovine stavljam na raspolaganje tolikoi toliko milijuna. Ali, i onda se postavljapitanje slobode - i to za novinare. Onionda vi{e ne ovise o dràvi, niti o svojim~itateljima, ali o~ito ovise o onome tkoim daje novac. Koliko tolerantan moèbiti takav plati{a ako mu se pri~ini danovinari ili listovi koje on financira pi{uprotiv njegovih namjera i interesa?

Kad je dvadesetih godina ovogastolje}a u{la u modu »planskaprivreda«, pa se socijalisti~ko plani-ranje ekonomike smatralo ~udesnimsredstvom, jedan je razborit profesorpostavio pitanje: »Tko planira plan-ere«? ôvjek bi mogao i upitati: Tkojam~i za dobro~instva dobrotvora? Ikome ti dobrotvori polaù ra~un?

Prije nekoliko dana s velikim saminteresom ~itao o konferenciji koju je uZagrebu za novinare odrào GeorgeSoros, ameri~ki multimilijuna{ ma|ar-skih predaka. Soros ovdje re~e dasre}om ima mnogo novca pa bi mogaoizravno financirati proces demokratiza-cije u isto~noj Europi. Re~e i da nje-gova zaklada "Otvoreno dru{tvo« {aljeiz New Yorka novac izdava~ima u mno-gim, neko} komunisti~kim zemljamaEvrope. I da samo u Rumunjskoj zak-lada Soros financira 80 neovisnih me-dija. Ako su to~ni ovi podaci, kojeuzimam iz »Slobodne Dalmacije«,onda je Sorosova zaklada u biv{imkomunisti~kim dràvama izgradilazna~ajnu poziciju. Kad je ameri~ki mul-timilijuna{ upitan da li on ~ini nekeustupke vladama onih zemalja gdje muje zaklada aktivna, samosvjesno jeodvratio: "Ustupaka nema i ne }e ihbiti. Svoj novac tro{im kako ja ho}u«.

Obi~an gra|anin SAD, s mo`da 5000dolara mjese~nog prihoda – {to u Am-erici vaì kao srednja klasa - ne bimogao izre}i takvu re~enicu. Prvo, onuop}e ne bi imao vremena da se zanimaza razvitak demokracije u Hrvatskoj i

br. 146, svibanj 2004. 3

Veliki prijatelj Hrvata Carl GustavStröhm

AKTUALNO

Pi{e:

Dr. Carl Gustav STRÖHM(1930.-2004.)

Rumunjskoj - jer svakodnevnim bi ra-dom morao zara|ivati kruh za svojuobitelj. I drugo, mo`da bi one vladereagirale ipak neprijazno, ako bi seAmerikanac sa svojih 5000 dolaramije{ao, recimo, u unutarnju politikutih dràva, pa, primjerice, propagiraoobaranje tamo{njih vlada.

Na zagreba~koj konferenciji za novi-nare, Soros je novog slova~kog pre-mijera Vladimira Me~iara i ukrajin-skog predsjednika Krav~uka izjedna~iosa Slobodanom Milo{evi}em. Jer, da suobojica, ba{ kao predsjednik Srbije,»otjelovljenje dogmatske i nacionalno-ekstremisti~ke varijante«. Zanimljivobi bilo doznati da li neki novinar ilikomentator u nekom od listova koje fi-nancira Sorosova zaklada smije pro-turje~iti ovoj tvrdnji ameri~kogfinancijera. Napokon, dosad ni slova~kipredsjednik vlade, ni ukrajinski preds-jednik nisu provodili »etni~ko~i{}enje«, niti su dosad zaratili sa svo-jim susjedima. Mogao bi ~ovjek sasvimtrezveno postaviti i pitanje: Kakav bi in-teres mogla imati Hrvatska da sa svimsvojim te{kim problemima, s ratompred vratima i s podru~jima podsrpskom okupacijom, po~ne konflikt sdràvama poput Slova~ke ili Ukrajine?

Kad ~ujem da je najva`niji savjetnikzaklade za »otvoreno dru{tvo« i »slo-bodno novinstvo« u Hrvatskoj sveu~il-isni profesor koji je do kraja braniojugounitarizam i »reformirani« komu-

nizam, onda posumnjam da se tuprona{lo ispravan put i pravu li~nost.Svatko u ìvotu ima pravo na politi~kuzabludu. Ali, ako netko, tko je poslije1971. aplaudirao najgorim su|enjimabolj{evi~kog stila, a izravno ilineizravno sudjelovao u proganjanju ika`njavanju studentskih prvaka »hrvat-skoga prolje}a«- mislim tu na imenakao Budi{a, Paradìk, Dodig - a sada bihtio nastupati kao pobornik »otvore-nog dru{tva«, onda mi se ~ini da ovdjejarca postavljaju za vrtlara.

Kako napomenuh, svatko ima pravona politi~ku zabludu. Ali, tko se pre-vario tako temeljito, i tko se toliko ok-oristio totalitarnim sustavom, premamojem je shva}anju posve neprikladanza u~itelja u pitanjima demokracije,pluralizma i otvorenog dru{tva. Na-pokon, u Hrvatskoj ili Sloveniji, u

Slova~koj ili Ukrajini ne mogu slobodutiska zajam~iti inozemne zaklade, kakogod im pobude bile plemenite. Jerlijepo, bogato inozemstvo moè danasreagirati ovako, a sutra druk~ije. Danasotvori pipac za novac, a sutra ga zavrne.Re~enica »Svoj novac tro{im kako jaho}u« kaè dovoljno.

Hrvatska }e biti ekonomski stabilnadràva kad s inozemcima bude moglapregovarati na temelju poslova, a ni-kako na bazi »humanitarne pomo}i« ili»dobro~instva« i »poklona«. Jednakoto vaì i za listove i ostale medije.

Sje}am se izreke koju je svojedobnoGorba~ov rado citirao. Izrekao ju je bri-tanski dràvnik, lord Palmerston:»Dràve nemaju prijatelja, nego in-teresa«.

(^lanak C. G. Ströhma, iz knjige: [tosam rekao Hrvatima, Zagreb, 1994.)

4 br. 146, svibanj 2004.

AKTUALNO

Naslovnica Ströhmove knjige POMO] ZA POLITI^KI ZATVORENIKOd izlaska prethodnog broja do 10. travnja 2004. pomo} za na{ mjese~nik

uplatili su sljede}i darovatelji:Ratimir [andrk Zagreb 2.000,00Milka Ali} Zagreb 200,00Hrvoje Gamulin Zagreb 1.000,00âsni~ki klub 242 Zagreb 1.000,00Uredni{tvo"Kr{nog zavi~aja" Humac 400,00Ivan Mili~evi} Ljubu{ki 500,00Antun Tutman Dubrovnik 120,00Ljubo Wolitz Dubrovnik 220,00Ivo Kati} Dubrovnik 180,00Samostan ~asnihsestara milosrdnica Dubrovnik 120,00Helena Satler Zagreb 200,00Borislav Plei} Zagreb 300,00Miljenka Babi} Zagreb 220,00Omer Stuni} Zagreb 200,00Gabrijela Djami} Zagreb 120,00Vlado Predrijevac Zagreb 140,00Ana Rukavina Zagreb 150,00Milutin Vitkovi} Zagreb 200,00Fra Julijan Ramljak Drni{ 400,00Ljubomir Gotovac Zagreb 200,00Stipan Mu{teri} Zagreb 200,00Nazo~ni na Skup{tini HDPZPodru`nice Zagreb Zagreb 129,50Vinko (Vice) Ostoji} Zagreb 500,00Vladimir Duplan~i} Split 220,00Ivo Kneèvi} Split 200,00Marija Pu~aj Zagreb 500,00Milenko @ivkovi} Mali Lo{inj 1.000,00Ika Zori~i} Pakovo Selo 400,00Stjepan Sopi} Vara`dinske toplice 500,00Mihael Bi~ak âkovec 200,00Terezija Luk{i} Sisak 200,00U k u p n o 11.919,50 Kn

RAZGOVOR S NOVOIZABRANIMPREDSJEDNIKOM ZAGREBA^KE

PODRU@NICE HDPZ-aS gospodinom Marijanom Bu-

conji}em pripremili smo razgovor spovodom. Naime, on je na nedavnoodrànoj skup{tini zagreba~ke po-dru`nice HDPZ-a izabran njezinimpredsjednikom. Kako bi se ~lanstvozagreba~ke podru`nice, ali i cijeleudruge {to bolje upoznalo sdosada{njim radom i ìvotom togavitalnog 56-godi{njaka, odlu~ilismo prirediti ovaj kra}i razgovor.

* F.I.: Gospodine Buconji}, s ob-zirom na to da ste na nedavnoodrànoj izbornoj skup{tini za-greba~ke podru`nice HDPZ-a, iz-abrani za novog predsjednika,molim Vas da se ukratko predsta-vite ~itateljima “Politi~kog zat-vorenika”.

BUCONJI]: Ro|en sam u Za-grebu, 9. rujna 1948. Oènjen sam37 godina suprugom Alojzijom,imamo troje djece i osmerounu~adi. Premda su djeca ro|ena ustranom svijetu, svi moji zetovi suHrvati koji su sudjelovali u Domov-inskom ratu.

Da{ak slobodetek u emigraciji

* F.I.: Jo{ u ranoj mladosti pobje-gli ste preko granice u emigraciju.Nekoliko rije~i o razlozima Va{egodlaska u iseljeni{tvo?

BUCONJI]: Bila su to te{ka vre-mena. Ako u ku}i niste imali borcaNOB-a ili ~lana SKJ, bili steobiljeèni. Policijski dossieri samosu se dopunjavali, pa je gotovosvaka ku}a u Hrvatskoj imala ne-kog “dràvnog neprijatelja”. Mojadva starija brata bili su politi~kiemigranti u Francuskoj, pa ni meninije ni{ta preostalo nego da ve} uljeto 1967., zajedno sa suprugompobjegnem preko granice.

* F.I.: Dakle, neko vrijeme bili steu Francuskoj. Kratka sje}anja irazlozi zbog kojih ste oti{li u SAD?

BUCONJI]: Najprije sam bio ulogoru, u Trstu, odakle sam pobje-

gao u Francusku. U Francuskojnam se rodila k}i Roberta, pa smotako postali obitelj u pravomsmislu. Bili smo vrlo aktivni u malojhrvatskoj zajednici grada ClermontFeranda. No, 1968. je bila veomaburna u Francuskoj. Veliki nemirikoje su organizirali K.P. Francuskezajedno sa socijalistima naveliko suuzdrmali vladu generala De Gaul-lea. Cijela Francuska bila je paral-izirana {trajkovima i neredimaskoro dva mjeseca. Tada smoodlu~ili emigrirati u SAD.

* F.I.: Zacijelo ste ve} u Fran-cuskoj osjetili svu teìnu emigrant-skog ìvota?

BUCONJI]: Moram biti iskren ipriznati da u to vrijeme nisam os-

jetio svu teìnu emigrantskog ìv-ota. Bio sam mlad, 19 godina, asje}anja na jednu policijsku dràvu,u kojoj nije bilo nikakve slobodebila su jo{ uvijek svjeà. Dapa~e,slobodu sam po prvi put osjetio teku Francuskoj.

* F.I.: Jeste li se dolaskom uSjedinjene Dràve djelotvornijeuklju~ili u rad hrvatske politi~keemigracije?

BUCONJI]: Po dolasku u SADjedno sam vrijeme igrao nogomet uN.K. Croatia iz New Yorka, da bihse odmah potom uklju~io u radhrvatske politi~ke emigracije.

* F.I.: Znamo da je i Va{a suprugaAlojzija bila va`na sudionica po-liti~kih zbivanja u Americi isvijetu, poglavito djelovanjem uHrvatskoj Republikanskoj Strancii HNV-u?

BUCONJI]: To~no, oboje smo seuklju~ili u rad hrvatske politi~ke emi-gracije kroz Hrvatsku Republikan-sku Stranku. Alojzija je bila prvaizabrana èna u Saboru HNV-a,1975. Premda smo u to vrijeme imalitroje djece, mnogo smo radili na po-liti~kom polju. Bila su to te{ka, aliizazovna vremena, budu}i da jeHrvatska bila iznad svih nas.

* F.I. Recite, g. Buconji}u, {to Vasje potaklo da se 1977. u New Yorkuodlu~ite privremeno zauzeti Jugo-slavensku vojnu misiju pri Ujedin-jenim Narodima, skinutijugoslavensku zastavu i izvjesitihrvatsku trobojnicu? Jeste li u tomtrenutku bili svjesni da }ete za tajdomoljuban ~in zaglaviti navi{egodi{njoj robiji?

Spektakularne akcije u UN

BUCONJI]: S uzbu|enjem smopratili rad Matice hrvatske kao i po-

br. 146, svibanj 2004. 5

DRU[TVENE TEMEDRU[TVENE TEME

Marijan Buconji}

Razgovarao:

Franjo IVI]

vijesni studenski pokret koji je uhrvatskom narodu pokrenuo slijedzbivanja, kasnije poznatih pod ime-nom Hrvatsko prolje}e. No, nakonzloglasnoga Kara|or|eva nadHrvatskom se ponovno spustiomrak. Stotine i tisu}e Hrvata iHrvatica odvodila je policija naposebne razgovore, a zatim suosu|ivani i zavr{avali na robijamapo cijeloj Hrvatskoj. Netko je osvemu tomu morao progovoriti. Miu iseljeni{tvu prosvjedovali smo usvim ve}im gradovima svijeta, ali jeto nailazilo na veoma slab odjek ustranom tisku. Tada sam shvatio dana{e prosvjede treba ~initi na pose-ban na~in. Tako sam s jo{ dvojicomsvojih prijatelja 10. rujna 1975. prviput prekinuo zasjedanje Generalneskup{tine UN. S balkona smo bacililetke i razvili hrvatsku zastavu uzpovike “Freedom for Croatia”,"Sloboda Hrvatskoj!". Dakako, svisu bili iznena|eni, ali je odjek biovrlo pozitivan. “The New YorkTimes” odmah je na prvim strani-cama objavio vijest o tom pothvatu.

Poslije akcije od 14. lipnja 1977.znao sam da }u zavr{iti u zatvoru.No, odjek akcije bio je vrlo velik ucijelom svijetu i to mi je kasnijeublaìvalo duge dane na robiji. Tajprosvjed od 14. lipnja 1977. otvorioje niz pitanja o borbi hrvatskognaroda za slobodu, ali i o pravomstanju stvari u onda{njoj Jugo-slaviji. Na{ letak koji je tadaproslije|en glavnom tajniku UNKurtu Waldhemu, kao i svim dru-gim va`nim svjetskim ustanovama,bio je vrlo dobar i znakovit. Da suga odre|eni krugovi tada ozbiljnijeshvatili i iz njega ne{to nau~ili, ne bise na podru~ju biv{e Jugoslavije do-godilo toliko strahota, tragedija iuni{tenih ìvota! Svijet je prekasnoshvatio kojemu je narodu koristilaJugoslavija, a onda{nji svjetski po-liti~ki mo}nici nisu èljeli ispravljatipoliti~ke zablude svojih prethod-nika.

* F.I.: Kako je tekao Va{ izlazakna slobodu i daljnje politi~ko dje-

lovanje za uskrsnu}e hrvatskedràve?

BUCONJI]: U hrvatskoj zajed-nici grada New Yorka uvijek je bilomnogo posla. Ta zajednica vrlo jevelika. Kao {to znate, na podru~jutri savezne dràve, New York, NewJersey i Connecticut ìvi oko120.000 Hrvata. Me|utim, granicena{eg djelovanja bile su mnogo,mnogo {ire.

* F.I.: Uo~i priznanja samostalnei neovisne Hrvatske bilo je napeto?

BUCONJI]: U to vrijeme mi smozaista radili po cijele dane i no}i.Obna{ao sam du`nost predsjednikaMe|udru{tvenog odbora NewYorka, HDZ-a i Hrvatskog fonda.Tjedno smo organizirali prosvjedneskupove ispred zgrade UjedinjenihNaroda. Dnevno smo slali stotinepisama ameri~kim kongresnicima isenatorima, TV-postajama i raznimnovinskim agencijama u kojimasmo ih izvje{}ivali o te{kom stanju uHrvatskoj, traè}i njihovu potporu.Bilo je to vrijeme za koje smoìvjeli!

Va`na uloga HDPZ-a

* F.I.: Povratak u Hrvatsku,obna{anje du`nosti pomo}nikaministra za useljeni{tvo?

BUCONJI]: Nakon 24 godineprvi put sam posjetio Hrvatsku i odtada sam je posje}ivao svakih parmjeseci. Za stalno sam se u Hrvat-sku vratio 1994., a u travnju 1995.po~eo sam raditi u MORH-u. Takosam doìvio i tu veliku ~ast - bitihrvatski vojnik u hrvatskoj dràvi.U MORH-u sam radio do sije~nja1997., kad prelazim u tek osnovanoMinistarstvo povratka i usel-jeni{tva. Imenovan sampomo}nikom ministra te sam tudu`nost obna{ao do lipnja 1999.

* F.I.: Ulazak i Va{e djelovanje uradu HDPZ-a do izbora za preds-jednika najbrojnije, zagreba~kepodru`nice?

BUCONJI]: U HDPZ sam seu~lanio po~etkom 1995., po

povratku u Hrvatsku. HDPZ jehvale vrijedna udruga koja je zasvoje ~lanove, ali i za cijelo hrvatskodru{tvo, zaista mnogo u~inila. Doizbora za predsjednika zagreba~kepodru`nice HDPZ-a, u travnju ovegodine, bio sam dvije godine ~lanUpravnog odbora zagreba~ke po-dru`nice.

* F.I.: Daljnji planovi irazmi{ljanja o va`nostidosada{njeg rada HDPZ-a i o ob-jektivnim problemima s kojima sedru{tvo svakodnevno susre}e?

BUCONJI]: Prvo se èlim zah-valiti ~lanstvu na povjerenju koje sumi iskazali izborom za predsjed-nika zagreba~kog ogrankaHDPZ-a. Moram biti iskren ipriznati da su biv{a vodstva za-greba~ke podru`nice HDPZ-a jakopuno radila, a dosta i postigla.Drìm da }e novo vrijeme i prom-jene u odnosu politi~kih snaga uHrvatskoj donijeti i bolje ozra~je zadjelovanje na{e udruge, nego onokoje je vladalo tijekom protekle~etiri godine. U jednome takvomrazumijevanju i suradnji smatramda }e HDPZ-a i dalje biti na koristna{im ~lanovima, a kroz njih i cije-lomu hrvatskom narodu i hrvatskojdràvi!

6 br. 146, svibanj 2004.


Biv{a predsjednica i novi predsjednik

DAN HRVATSKIH POLITI^KIH UZNIKAU MODRU[U

Hrvatsko dru{tvo politi~kih zat-vorenika ve} tradicionalno slavi svakegodine 30. travnja, dan smaknu}a Zrin-skoga i Frankopana u Be~kome Novi-gradu, kao Dan hrvatskih politi~kihuznika. Slavlje se uvijek odvija u mjes-tima koja su pripadala jednoj od ovedvije hrvatske plemi}ke obitelji. Odâkovca, preko Brinja, Gvozdanskog,Trsata, Ozlja i Hrvatske Kostajnice, ovesmo godine do{li na ponosni a ru{evniModru{ prisjetiti se `rtve koju su ovana{a dva velikana podnijela za hrvatskusamostalnost i dostojanstvo na{e nacije,ali i svih onih znanih i neznanih koji susvoje ìvote i zdravlje utkali u na{u sa-mostalnost i slobodu, posebno blaènogAlojzija Stepinca, koji je na montira-nome komunisti~kom procesu,svjedo~e}i za vjeru, izrekav{i znameniture~enicu o «bilu svoga naroda», ujednosvjedo~io i za hrvatsku naciju te takopotvrdio jedinstvo vjere i ljubavi premasvome narodu.

U @upnoj crkvi Sv. Trojstva u Mo-dru{u, koja se nalazi podno stare ut-vrde Tràn u 11 je sati po~elakoncelebrirana sv. misa koju je predvo-dio na{ subrat u uzni~koj patnji mons.Mijo Likovi}, ùpnik u Kraljevici, uzsumisni{tvo modru{kog ùpnika vl~.Zdenka Skendera, katedralnogùpnika Antu Luketi}a kao predstav-nika Li~ko-senjskog biskupa dr. MileBogovi}a, te sve}enike biv{e politi~keuznike: vl~. Kap{a, vl~. Matiju Jez-erinca i vl~. Domitrovi}a. Istakav{i ve}na samom po~etku sv. mise `rtvu kojusu podnijeli hrvatski politi~ki uzniciljube}i bli`njega svoga i svoju domov-inu Hrvatsku, mons. Likovi} je ujednopokazao put ljubavi i `rtve koja pove-zuje hrvatske politi~ke uznike od Zrin-skoga i Frankopana do na{ih dana.

Hrvatsko pjeva~ko dru{tvo «Klek» izOgulina i HPD «Gradina» iz Modru{apratili su misno slavlje, koje je nakoncu odpjevalo «Zdravo, Djevo»podsjetiv{i nas na dane kada se Lijepana{a nije smjela pjevati, ali smo mi u tojpjesmi i zakrilju na{e crkve mogliglasno spomenuti Kraljicu Hrvata.HPD je slu`bu Bo`ju okrunio Lijepomna{om, u ~emu su sudjelovali svinazo~ni. Nakon sje}anja na sve `rtve zaslobodu i samostalnost Hrvatskepredsjednik HDPZ-a Jure Knezovi}

pozdravio je nazo~ne i rekao nekolikorije~i o Danu hrvatskih politi~kihuznika i na{im uzorima, Zrinskome iFrankopanu:

Urota be~ka

"Najvi{e {to moè ~ovjek u~initi jest`rtvovati sebe. Mi danas slavimo `rtvuza Hrvatsku, za dostojanstvo ~ovjeka ihrvatskog naroda, prisje}aju}i se dvo-jice velikana i posljednjih od roda svo-jega. Ve} iz daleka boli pogled naru{evni Modru{, o ~ijoj slavi smo u {koliu~ili. I cijeli ovaj juna~ki kraj je `rtva, jerse ne razara samo zdanje i imanje, negose u prvome redu razaraju ljudi, sudbinepojedinaca, obitelji i naroda. Neki odnjih, kao na{i uzori Zrinski i Frankopan,sudbonosni su za cijeli narod.

Zbog ~ega se ta stra{na tragedijamorala dogoditi?

Da bi se to razumjelo, potrebno jeznati stanje u Hrvatskoj u vrijemeposljednjih Zrinskih i Frankopana.Grozne prilike u kojima su ìvjeli.

Kod Sv. Gotarda kr{}anske su vojske1. kolovoza 1664. porazile veliku turskuvojsku. U toj bitki sudjelovale su i jedi-nice Louisa XIV. a lavovski se borila i

hrvatska vojska pod slavnim banomNikolom Zrinskim, Petrovim bratom.Nakon {to su razbili tursku vojsku,Hrvati su pod Petrom Zrinskim do{li naSavu, vesele}i se kako }e u kratkom vre-menu osloboditi svoje zemlje od tur-skog jarma. Deset dana nakon ove bitkeBe~ sklapa mir s Turcima na dvadesetgodina. Vijest o sramnome Va{varskommiru pogodila ih je. Hrvatski i ugarskivelika{i bili su bijesni na Be~. Slavonija,Lika i Krbava i jedan dio Dalmacijestenjali su pod turskim kopitom. U Bu-dimu su bili Turci. Be~ je pristao na po-godbe koje je nudio prije pobjede, akoje je veliki vezir ]iprili oholo odbio.Kod sklapanja mira pobjednici i po-bije|eni zamijenili su svoje uloge.

Za{to je Be~ sklopio onakav mir s Tur-skom?

@elja je svake vlasti centralizirati svumo} u svoje ruke. Hrvatska, a ni Ugar-ska nisu bile habsbur{ke zemlje, nego ihje vezivala samo personalna unija sBe~om, a Be~ je htio imati slabe ve-lika{e na drugoj strani. Habsburgovci suznali, da ni Hrvatsku ni Ugarsku ne }emo}i zadràti ako oni oslobode svojezemlje, pa su svim silama pomo}u Tur-ske htjeli slomiti snagu Hrvatske i Ugar-ske. U Be~u se mislilo da Austrija ve}ima jedan dio hrvatskoga kraljevstva, aTurska drugio dio, pa da je bolje takonego da nemaju ni{ta, a kad slomeHrvatsku, pozvat }e kr{}anske vojske iosloboditi i Hrvatsku, ali kao svoju zem-lju. To potvr|uju pisma generala Her-bersteina Lobkovicu i poku{aj Be~a danakon uhi}enja Zrinskog i Frankopanaod banskog namjesnika Nikole Erdö-dyja zatraì pripojenje hrvatskihzemalja austrijskoj kruni, a {to su iErdödy i Hrvatski sabor hrabro odbili.

Tim povijesnim ~injenicama ne bihvas zamarao. Htio bih kratko prikazatilik ovih na{ih junaka.

Knez Fran Krsto Frankopan spjevaoje u tamnici pjesmu, dio koje glasi: 'Ukolivki majku zgubih, / u ditinstvu otcastuìh, / imam krila prekinuta, / do dvabratca poginuta. // Milu sestru koju lju-bih, / u nevolji sad za}utih, / ljubu dragus kom se di~ih, / jur od davna ja ne vidih.// Prijatelji prez pomo}i, / a rodbina suzeto~i, / verne sluge razstre{ene, / prezobranbe zapu{}ene.'

br. 146, svibanj 2004. 7


Grb Petra Zrinskog

Pi{e:

Jure KNEZOVI]

Vidite, ve} se iz ovih njegovih stihova~uje i }uti nje`nost pjesnika, zaljubljenamuà. A njegova sva krivica sastoji se uprijevodu pisma na hrvatski jezik, kojeje poslano Porti. To pismo nije njegov niizum, ni zla namjera, nego je po dogo-voru be~kog dvora i{la i koresponden-cija i kontakti s Turskom. Svi smo miosjetili obrtanje ~injenica iz tuìteljevihusta u na{im procsima, pa ne traba bitividovnjak i predo~iti si urotu be~kuproti hrvatskom plemstvu, a ne obratno.

A ban Petar Zrinski? Bile su mu 44godine kad je nakon zagonetne smrtisvoga brata Nikole imenovan u sije~nju1665. hrvatskim banom. Oènio se 27.listopada 1641. Katarinom Frankopan.Njihova djeca su: Jelena, Judita, Ivan iZora Veronika. Petar je bio visoka rasta,jak i zdrav, krasan ~ovjek, kako ga

opisuju povijesni izvori. Svi su Zrinskibili stasiti i lijepi. Iz isprava i pisamajasno se vidi da je Petar Zrinski bio do-bra i plemenita du{a, ljubazan mu`, do-bar otac. Sav je njegov mukotrpni ìvotìvi dokaz, da je ljubio svoju domovinuHrvatsku, da je ljubio svoj hrvatskijezik. Taj silni junak bio je nadahnu}e ipjesnicima, pa Dubrov~anin VladislavMen~eti} pjeva: 'Bane Petre prehra-breni / U komu se zdruà ujedno / U ve-likoj dici i cieni / Pamet znana, srcevriedno. // Od robstva bi davno u valih /Potonula Italija / Od hrvatskijeh da seàlih / More otmansko ne razbija. // Tvasviest znana tebe uzvisi / Vrh svih ~astisvieta ovoga, / O tvom svjetu diha i visi /Narod puka hrvatskoga.'

Njihove obrane ispunjene su muèv-nim stavom. Jedan i drugi pi{u o svojim

obiteljima s najve}im ponosom doka-zuju}i, kako Be~ nema pravo suditi im,jer im se moè suditi samo po zakonimanjihove domovine. Njihova mu~eni~kasmrt, koja je posljedica borbe za hrvat-sku samostalnost i slobodu, nadahnji-vala je vi{e od tri stotine godina novenara{taje u borbi za osnovno ljudskopravo: biti slobodan i svoj na svome. Taje misao poticala najbolje duhove, odkojih su nebrojeni postali politi~kiuznici ili `rtve stranih vlastodràca. Iovaj juna~ki kraj biljeì nebrojene `rtve.

Tako je samo u razdoblju od 1941. do1945. u ùpi Modru{ poginulo 225 ljudi,u Cerovniku 143 a u Josipdolu 173. Tali-jani su u zaseocima Luketi}i, Dra{kovi}ii Poljaci u sije~nju 1943. strijeljali 32~ovjeka. U strane razbojnike spadaju i~etnici, koji su u srpnju 1943. zaklalivele~asnog Dragutina Fifku. A da nipartizani nisu bili na{i, govori ~injenicada su oni u zaseoku Fulaje strijeljali 7èna, me|u njima u~iteljicu Zoru Ren-duli}. Baka Ana Salopek, da bi spasilasvoju snahu koja je imala malodobnudjecu, u{la je u stroj i `rtvovala se. Tajsveti ~in `rtve za bli`njega svogapotvr|en je eto i u va{em kraju, kao {toje potvr|en u Auschwitzu, kada se paterKolbe `rtvovao za drugoga. I to je dokazda komunistima nije bilo bitno je liosoba koju ubijaju kriva ili ne, te ih i topoistovje}uje s fa{istima.

Modru{ je spaljivan 1942. dva puta, aCerovnik u srpnju 1943. Svugdje `rtve.U domovinskom ratu kona~no se ost-vario san svih nara{taja i svih velikanahrvatske `rtve me|u kojima uzvi{enomjesto ima blaèni Alojzije Stepinac.

Bog nam je dao idealne `rtve, a to {toih mi ne znamo cijeniti i {tovati i na nji-

8 br. 146, svibanj 2004.


Modru{, 30. travnja 2004.

BILI SMO U MODRU[U^lanovi vara`dinske podru`nice

Hrvatskog dru{tva politi~kih zat-vorenika redovito obiljeàvajuDan hrvatskih politi~kih uznika 30.travnja.

U tome postoji jedan fenomen. Naime, poznato je daìvotna dob na{ih ~lanova upravo vrtoglavo raste. To jerazlog da nam dvorane u kojima odràvamo skup{tine i sa-bore nisu vi{e ispunjene kao u pro{lom desetlje}u. Istotako, stari i bolesni veoma se te{ko otpravljau na put izvankomocije vlastitog doma. U proteklih deset godina broj~lanova Podru`nice Vara`din smanjen je za ~etvrtinu, no30. travnja svake godine autobus je ispunjen do posljedn-jeg mjesta, kao i prije desetak godina. Obrazloènje je jed-nostavno. Iako stari i bolesni, veseli ih da postoji dan u

godini koji je posve}en ljudimakoji su nekad u pro{losti dali diosebe za Domovinu Hrvatsku.Veseli ih susret s ljudima s kojimasu nekad dijelili prostor }elije ili

uzni~ke sobe. Znaju da sudjelovanjem na proslavi 30.trav-nja u~vr{}uju udrugu Hrvatskog dru{tva politi~kih zat-vorenika, kao {to to isto ~ine pla}anjem ~lanarine ipretplatom na list Politi~ki zatvorenik.

Kao i u proteklom razdoblju, tako se i ove godinepotvrdila povijesna utemeljenost, da se Dan hrvatskih po-liti~kih uznika obiljeàva na dan smaknu}a Petra Zrinskogi Frana Krste Frankopana u Be~kome Novigradu.Kroni~ari prilikom opisa pogubljenja Zrinskog i Franko-pana spominju sun~ano prijepodne, dok je 333 godine

Pi{e:

Alfred OBRANI]

hovoj se svetoj mui nadahnjivati, nijenjegova krivica."

Nazo~ni su bili i pozdravili skup: iza-slanica Gradske skup{tine Grada Ogu-lina gospo|a Karmela Mati}, na~elnikop}ine Josipdol g. Zlatko Mihaljevi},predstavnik @upanije karlova~ke g. To-mislav Hauptfeld, dopredsjednik ud-ruge veterana g. @eljko Komes ipredstavnik Zajednice prognanihHrvata, Ivan Mate{a.

O Modru{u je govorio gospi}ki kate-dralni ùpnik vl~. Ante Luketi}, kojegaje kao svoga predstavnika poslao li~ko-senjski biskup Mile Bogovi}. Funkcijupredstavnika povjesnika i biskupa MileBogovi}a obavio je vl~. Ante Luketi}izvrsnim poznavanjem povijesti Mo-dru{a i biranim rje~nikom, a njegovadikcija je bila melem za u{i.

Naziv i poloàj Modru{a

To je izvanredno strate{ki poloàj, na-jidealnija pozicija za smje{taj sredi{njeutvrde stare modru{ke ùpe, bilo feu-dalnih vitezova kasnijih razdoblja.Poloàj je idealan s obzirom na geograf-sko i prometno okru`je. Uz njegove be-deme stolje}ima je tekla najprometnijacesta izme|u sjevernih hrvatskih kra-jeva i najva`nijeg grada i luke na morupodno Velebita, grada Senja. Modru{ jegospodario tom prometnicom i u~inioju je cestom vlastita razvoja, a njegovigospodari postali su najmo}niji feudalnigospodari srednjovjekovne Hrvatske.

Modru{ je i naziv za zemljopisni pros-tor sjeverno i isto~no od obronaka Malei Velike Kapele, na jugu do Plitvi~kihjezera, pa uz tokove Mre`nice i Dobredo Kupe. To je bila modru{ka ùpa, akasnije najzna~ajniji frankopanski pos-jed sa sredi{tem u Modru{u. 1886.

stvorena je modru{ko - rije~ka ùpanijasa sjedi{tem u Ogulinu kojoj su pripa-dali kotari: Crikvenica, âbar, Delnice,Ogulin, Slunj, Vojni}, Vrovsko i gradBakar. Dana{nji Modru{ zaselak je napodno`ju strmog brijega nad kojim jo{ isada stoje ostaci modru{kog kastrumana 670 m visine ili oko 90 m iznadpodno`ja brijega. Padine brijega podnobedema modru{kog kastruma sa svih sustrana vrlo strme. Prema istraìvanjimagradskoga, povijesnog podru~ja Mo-dru{a, bedemi grada koji su opasivaligradsko naselje iznosili bi vi{e od 1200m.

Gotovo u svim kartama starih karto-grafa upisano je ime starog Modru{a,odmah iza {umovita Gvozda-Kapele.Predaja kaè daje Modru{ jama~no pos-tojao ve} 820. kad su ovuda bjesnilete{ke borbe izme|u tada{njih hrvatskih

knezova Borne i Ljudevita. Prvisigurniji spomen o staroj hrvatskoj ùpiModru{ doznajemo iz isprave izdane1163., potom iz vremena osnivanjaKrbavske biskupije 1185. te po ispravihrvatsko-ugarskoga kralja 1193. Radiosobitih zasluga prema kralju, Bela III.daruje ùpu Modru{ s utvr|enimTràn-gradom Bartolu Frankopanu injegovim nasljednicima. Frankopani }ega ljubomorno ~uvati kao svoju najdra-gocjeniju ba{tinu sve do njegovekona~ne propasti. Du`nost je Franko-pana nadzor nad prometom koji se od-vija starom cestom preko Modru{a odunutra{njosti do mora.

Do XV. st. Modru{ je napredovao ukulturnim, dru{tvenim i politi~kimdoga|ajima. Tu su izdavani mnogi povij-esni dokumenti, povelje, darovnice,ugovori pisani glagoljicom. Malo koji odtih dokumenata govori o ìvotu u graduna vrhu brijega kako i ìvotu "mo-dru{kih purgera" koji ìve u podgra|u.Frankopani sa svojim prostranim posje-dom Modru{ postado{e jedni od na-juglednijih feudalnih obiteljisrednjovjekovne Hrvatske.

Nakon smrti kneza Nikole Franko-pana, odlu~i{e njegovi sinovi podijelitio~evinu. Godine 1449. okupljaju se naModru{u brojni Frankopani uzprisustvo svjetovnih i crkvenihodli~nika, dijele}i naslje|eno dobroizme|u sedmorice sinova: Stjepana,Nikole, Bartola, Dujma, Martina, Si-gismunda i Ivana te njihova ne}akaJurja. Prisutna su bila i tri biskupa: VidKor~ulanin, biskup krbavski, AndrijaDra~ki, biskup senjski i Franjo, biskupkr~ki. Modru{ naslje|uje knez Stjepankoji je poznat na mnogim europskimdvorovima. Mali prostor Modru{a nije

br. 146, svibanj 2004. 9


nakon toga osvanuo tmuran i obla~an dan, ~ime je u pot-punosti potvr|ena prognoza, kao i potvrda da ìvimo uprogramirano doba, tako da nas niti vrijeme vi{e ne moèiznenaditi.

Atmosfera u autobusu vedra, prazni~ka, prvi put sevozimo u cijelosti autocestom Vara`din-Josipdol. Nastajali{tu ispod Kleka protegnuli noge, okrijepili se ka-vom i za pola sata stigli u Modru{. Nekad sredi{te bisku-pije, sa strate{ki va`nim kastrumom na brdu iznadnaselja, kroz povijest i svim ratovima razaran, a pu~an-stvo ubijano, odvo|eno u suànjstvo ili prognano.Danas ùpa ima 400 du{a, osnovnu {kolu s desetu~enika i KUD Gradina.

U @upnoj crkvi Sv. Trojstva nazo~ili smo sv. misi,izvrsnom programu pjeva~kog dru{tva iz Ogulina kao i na-dahnutim rije~ima na{eg predsjednika Jure Knezovi}a idoma}ina iz Ogulina Josipdola. Posebnu pozornost

posve}ujem trenutcima kad smo svi zajedno zapjevaliLijepu na{u. U modru{koj ùpnoj crkvi, ispunjenoj doposljednjeg mjesta, zbor sastavljen od pjeva~a u dobi70-80 godina otpjevao je na{u himnu na razini najboljegaprofesionalnog zbora. A ~esto smo svjedoci sramotnih iz-vedbi na{e himne na velikim skupovima koje prenosi tele-vizija.

Za{to je to tako? To je pitanje vjerodostojnosti i dosto-jnosti. Poznato je da govornik koji izlaè auditoriju, asam ne vjeruje u tekst koji izgovara, ne moè biti vjero-dostojan. Tako|er, kao govornik ili pjeva~ mora{ bitidostojan melodije i teksta koji interpretira{. Na{e pje-vanje himne bilo je vjerodostojno, dostojno i sa srcem,zvu~alo je bezprijekorno i u glazbenom smislu, godilosrcu i uhu. Na koncu mogu prenijeti mi{ljenje nasVara`dinaca, da je usprkos ki{i bio to jedan od sun~anihdana na{e udruge.

dovoljan za ostvarenje Stjepanovih pla-nova. Spu{ta se u nizinu gdje u O{tari-jama, uz velebnu crkvu Sv. Marije kanisagraditi sredi{te svoje uprave. Sve jeprisutnija opasnost turskih prodora tenesloga me|u plemstvom okre}e Stje-panove planove. On umire 1484.

Naslje|uje ga sin Bernardin Franko-pan, visoki intelektualac svoga vremenaodgojen za vojskovo|u i diplomata.Zbog mnogih oteàvaju}ih okolnostiBernardin napu{ta izgradnju O{tarija inad ponorom rijeke Dobre gradiutvr|eni ka{tel Ogulin. @ele}i imatipopisana sva svoja imanja i zemlje,1486. izdaje na Modru{u jedan odnajva`nijih povijesnih dokumenata"Modru{ki urbar". To je pravni spis kojiodraàva demografsku i gospodarskusituaciju kako Modru{a tako i ostalihna{ih krajeva.

@upa Modru{ od 1185. do 1460. pri-padala je Krbavskoj biskupiji sasjedi{tem u Krbavi. Tada papa Pio II. namolbu kneza Stjepana prenosi sredi{tebiskupije u Modru{. Tri su biskupa bo-ravila u Modru{u: Franjo Modru{anindo 1461. i Nikola iz Kotora zvan Mo-dru{ki koji nakon kra}eg vremena od-lazi u Italiju gdje vr{i razli~ite slu`be upapinskoj dràvi. Umro je u Rimu 1480.ostaviv{i u naslje|e vatikanskojknji`nici svoju biblioteku oboga}enuvlastitim djelima i rukopisima. Kristo-for Dubrov~anin boravi do 1493. naModru{u, a onda odlazi s kaptolom uNovi Vinodolski gdje je pokopan 1499.Do danas je iz biskupske riznicekrbavskih ili modru{kih biskupasa~uvan biskupski kri` i {tap. U XVII.st. Krbavska ili modru{ka biskupijaspaja se sa Senjskom, a ukida se 1969.,kada se osniva dana{nja Rije~ko-senjska nadbiskupija.

Te{ko je utvrditi pravi broj modru{kihcrkava i njihovu lokaciju te vrijeme nas-tanka kao i graditeljsku vrijednost.Poznate su: ùpna crkva Sv. Marka kojapostaje katedrala; Sv. Marije u vrijemestolovanja biskupa u Modru{u; crkveSv. Duha, Sv. Antuna, Sv. IvanaKrstitelja, Sv. Stjepana, Sv. Mihovila,Sv. Katarine, Sv. Jelene, Sv. Nikole kojaje sagra|ena od ostataka pavlinskog sa-mostana na Kapeli te Sv. Trojstva, danasùpna crkva u Modru{u. Uz pavlinskisamostan na Kapeli, u Modru{u su zas-vjedo~ena jo{ dva samostana: fran-jeva~ki i dominikanski, a neki misle daje tu postojala glagoljska tiskara, u kojojsu tiskane prve knjige u Hrvata.

Vrhunac svoje politi~ke, kulturne icrkvene mo}i Modru{ postiè u drugojpolovici XV. st. Godine 1493. knez Ber-nardin, kao veliki borac za slobodu od-lazi sa svojim ~etama na Krbavsko polje.Tog ljeta Modru{ }e zadesiti velika ka-tastrofa. Turska vojska vra}a{e se iz rat-nih pohoda u Kranjskoj i [tajerskojpreko Modru{a za Bosnu. Popali{e i ra-zori{e ovaj do tada veliki i slavni sredn-jovjekovni hrvatski grad. Stanovni{tvo uzidinama Tràna se spasilo, a velikomno{tvo ako nije ubijeno odvedeno je usuànjstvo. Bija{e to nestajanje slave iveli~ine Modru{a kao politi~koga icrkvenog sredi{ta.

Knez Bernardin, spasiv{i se izKrbavske bitke, poku{ava obnoviti Mo-dru{. On 1530. umire, a naslje|uje gamalodobni unuk Stjepan FrankopanOzaljski, koji svog {urjaka Nikolu Zrin-skog imenuje ba{tinikom svojih imanja.Te{ko o{te}en i opusto{en Modru{ pos-tat }e kraji{ka straàrska utvrda premaTurcima, a zna~ajniju ulogu u obrani odTuraka dobiva Ogulin. Broj stanovnika

u Modru{u sveden je na nekoliko dese-taka ljudi koji su do ukidanja Vojne kra-jine 1873. imali strogi ustroj ìvotapolu-vojnika i polu-seljaka.

Preìvio je ovaj kraj strahovita raz-aranja II. svjetskog rata i hrabro stao nabranik u Domovinskom ratu. Postojinada da }e Modru{ kona~no u ste~enojslobodi iza}i iz anonimnosti i biti na{ na-

cionalni ponos. Dana{nji Modru{ pri-pada op}ini Josipdol. @upa broji do 400ljudi. U mjestu je osnovna {kola do III.razreda koja okuplja desetak u~enika.Kulturnu djelatnost nastoji oìvljavatiKUD "Gradina" kao i "Bernardin Fran-kopan", zavi~ajno dru{tvo Modru{ana izZagreba. Osobito se nastoji sve~anoobiljeìti blagdan Presvetog Trojstva,za{titnika ùpe, kad se organizirajuraznovrsna kulturna i dru{tvenadoga|anja.

Zahvale

Posebna zahvala pripada u prvomredu modru{kom ùpniku vl~. ZdenkuSkenderu, koji je u rekordnom vremenuuredio okoli{ oko crkve Sv. Trojstva, nasmjernosti kojom je prepustio svojojsubra}i da predvode sve~ano misnoslavlje, jer su oni politi~ki uznici, na ra-dosti koju je iskazao prema svakomepoliti~kom uzniku i na iskazanoj ljubavi.Hvala i pjeva~kim dru{tvima, a posebnoizvrsnom pjeva~kom dru{tvu «Klek» izOgulina, koje je svojim vrhunski izve-denim napjevima uveli~alo ovo sve~anoslavlje. Zahvala ide dopredsjedniku ud-ruge veterana g. @eljku Komesu, koji jeskupa s predsjednikom OgrankaHDPZ-a iz Ogulina naro~ito pridoniouspje{nom odvijanju na{ega skupa. Onje posvjedo~io da je dovoljno biti dobarHrvat i branitelj za osjetiti zajedni{tvo sonima koji su bili u prilici prkositi na-silju.

Na kraju, vrijedno je podsjetiti naneke misli iz homilije odnosno slu`berije~i mons. Mije Likovi}a:

"Draga bra}o i sestre, bra}o hrvatskipoliti~ki uznici stradalnici, prijatelji isimpatizeri na{i i svi dragi nazo~nici. Jo{smo u uskrsnom vremenu. Krist na danuskrsnu}a pozdravlja svoje prijateljepozdravom - Mir vama!. I ja vama, pre-dragi upu}ujem isti pozdrav: mir vama!

Danas smo se sabrali podno staroggrada Tr{ca koji je od 12. stolje}a bio uposjedu Frankopana, sabrali smo se dase spomenemo monstruoznoga i monti-ranog sudskog zlo~ina nad posljednjimizdancima slavnih hrvatskih velika{kihobitelji Zrinskih i Frankopana: Petrom iFranom Krstom koji se zbio 30. travnja1671. u Be~kom Novigradu. Mi, biv{ihrvatski politi~ki uznici ovaj dan smouzeli kao svoj Dan. I mi smo zajedno sasvojim obiteljima i prijateljima u ovoj ilionoj mjeri, stradalnici - moèmo re}i imu~enici - za ideje koje su vodile ovudvojicu velikana, a prije njih vjekovima imnoge druge, a i poslije njih do nas i u

10 br. 146, svibanj 2004.


Nadgrobna plo~a Zrinskoga iFrankopana na vanjskom zidu ùpne

crkve u Be~kom Novigradu

najnovije dane, ove poslije nas, - idejaslobodne, samostalne Dràve Hrvatske.

Prvi ~in dana{njeg skupa jebogo{tovni, liturgijski ~in - sveta misa. Usvetoj misi sjetit }e mo se svih onih krozmnoga stolje}a, koji su svoje domol-jublje zasvjedo~ili krvlju, gubitkom ìv-ota, gubitkom obitelji, doma, koji suzavr{ili u tamnicama i progonstvima.Re}i }e mo - neka Bog bude njihova na-grada! Ovom }emo slu`bom Bo`jomre}i Bogu hvala za sva dobra koja namtijekom povijesti dade, a i za ona koja

nam je uskratio a mi smo ih èljeli io~ekivali. A jesmo li ih zasluìli, neznam.

Da bi na{ susret s Bogom bio koristan,stupimo pred njega pro~i{}enomsavje{}u, priznajmo svoje propuste,prekr{aje, slabosti, kojima smo se og-rije{ili o Boga i ~ovjeka. Boga vrije|amovrije|aju}i ~ovjeka! Okrenuti svoj ìvoti djelovanje prema ~ovjeku, ponajprijeprema svome subratu - Hrvatu, premasvome narodu, prema svojoj Domovini.Koliko smo u tom smislu propustau~inili?

Jesmo li se opredijelili za stranke,pokrete, ljude, koji }e zastupati istinskehrvatske dràvne interese i raditi zaop}ehrvatsko dobro? âsnim ljudima,Hrvatima, domoljubima koji se trude danam osiguraju nacionalnu slobodu i go-spodarsku sigurnost. Ili smo se svrstali uskupinu "{utljivaca" — {utimo kadatreba glasno govoriti. Za sve ove i druge

slabosti i propuste poàlimo i recimoISPOVIJEDAM SE..."

U homiliji je re~eno: "Dana{nje misno~itanje iz Sv. Pisma, knjige 'Djela Apos-tolska' nekako se uklapa u poruku kojusam imao na umu da vam priop}im. 'Uone dane, Savao sveudilj zadahnutprijetnjom i pokoljem prema u~enicimaGospodnjim, po|e k velikom sve}eniku,zaiska od njega pisma za sinagogu uDamasku, da sve koje nadje od ovogaPUTA, muève i ène, okovane dovedeu Jeruzalem.' Nekako me to podsje}a nana{u hrvatsku povijest, na na{e ljude upro{losti i sada{njosti. O kakvom, je toPUTU rije~ - o kakvim je to sljedbeni-cima toga PUTA rije~, o kakvom je toSAULU rije~? PUT je Isus, koji i sam zasebe re~e: Ja sam Put, Istina i @ivot.PUT je dakle Evandjelje koje je Isusnavijestio i svi koji ga slijede u}i }e uKraljevstvo Bo`je. Velik je broj ve} upo~etku bio onih koji su slijedili taj Put,koji su prihvatili Evandjelje kao na~elosvoga djelovanja i ìvota, na~elo, idejurekli bi smo danas, za koju su bilispremni i umrijeti, a i umirali su.

Tko je bio SAVAO? Savao je bio orto-doksni, rekli bi smo zagrièni @idov.Odgojen i odrastao u ìdovskoj vjerskoji nacionalnoj isklju~ivosti. Nije htioprihvatiti druge ideje, strane njegovuodgoju, druge pokrete i u~enja. Mrzio jei zlostavljao prista{e novoga PUTA,prista{e Evandjelja. A ti prista{e novogaPuta, bili su odredom @idovi kao i onsam. Svoje je sunarodnjake progonio,zatvarao. Istina, okupatori Rimljani suslu`beno osudili Isusa, ali na upornizahtjev njegovih [email protected] doga|anja name}u mi asocijacijena na{a povijesna i sada{nja zbivanja.@idovi su vikali pred rimskim upravitel-jem - ne }emo da ovaj vlada nad nama.Nemamo kralja ve} Cezara u Rimu!Godine 1102. ne izabra{e Hrvati zavodju, vladara i kralja ~ovjeka izme|usebe, svoje krvi i roda, prema onoj: kadne mogu to biti ja, ne }e{ ni ti, niti onajdrugi. Tu|inac Arpad neka nam budekraljem. Kao, mi smo maleni, slabi, ne-sposobni da se sami odrìmo. Oni }ebolje zastupati i braniti na{e narodne in-terese. I, branili su! Krvavo branili, alisvoje interese u Hrvatskoj i to uz pomo}Hrvata! Par stolje}a kasnije tako se istona{i pre|i uteko{e Habsburgu koji }euspje{no braniti tada ve} jadnu,oklja{trenu nekad mo}nu kraljevinuHrvatsku. I Habsburzi brane Hrvatsku,koju u~ini{e svojim lenom, pr}ijom,brane svoje interese hrvatskom krvlju i

hrvatskim ma~em. Kojima se takvaza{tita nije svi|ala, koji su htjeli novimPUTEM, stvaranjem samostalnedràve, oni zavr{avaju poput ove dvo-jice kojih spomen danas ~astimo. Jed-nako nam se dogadja 1918. i 1945.!

O, nesretna hrvatska naivnosti!Uvijek vi{e vjere imamo u tu|ince negoli sami u sebe! Pa i kad nas porobi{e, izn-evjeri{e i izvara{e, opet i opet ~inimoisto!

Do danas! Kad evo voljom naroda,ve}inom naroda, a mimo volje svjetskihmo}nika napokon stvorismo svoju,kakvu-takvu dràvicu - ve} se na|o{eme|u nama jedni, koji ju uz pomo}svjetkog podzemlja nastoje uni{titiStra{e nas nekom izolacijom, neu-laskom u neke integracije, globalizacije,{to li, nesposobni smo sami opstati?Dapa~e moramo dokazivati da smoimali prava na izgradnju svoga doma,svoje dràve. Moramo dokazivati da sunam namjere prave i ruke ~iste. Dokazi-vati, gdje? Opet u nekome Be~kom No-vigradu kamo odlazimo opskrbljenisvim mogu}im 'Salva conductima',jamstvima o brzoj i po{tenoj istrazi omoèbitnoj krivnji i o pravednomsu|jenju, ako do njega do|e. I, {to sedoga|a? To, {to se doga|a! Krivi smo{to smo ìvi! Na{u sada{nju stvarnostlijepo je izrazio jedan, sada mu se nesje}am imena, karikaturist, u jednim no-vinama pred mjesec ili dva. Dvasuprotna brijega. Na jednome stoji, datako kaèm, njihov ~ovjek, a nadrugome na{. Na{ dovikuje njihovome:"Oprosti mi, {to si mi zapalio ku}u!"Treba li tome komentar!

@idov Savao mrzitelj i progoniteljKristova Evan|elja, obra}a se taknutmilo{}u Bo`jom - postaje Pavao, najrev-niji sljedbenik Kristova Puta -najzaslu`niji za {irenje Evan|elja diljemtada poznatog svijeta i na kraju ìvotsvoj polaè za na~ela Evandjelja.@elimo da i na{i doma}i Sauli postanuPavli, da od mrzitelja i progoniteljasljedbenika Novog Puta, tj. ideje o sa-mostalnosti i politi~koj nezavisnostihrvatske dràve i sami tu ideju prihvate,s njome se suìve i uznastoje je svugdje{iriti i oìvotvoravati.

A svima, koji su tijekom tolikihstolje}a do dana{njeg dana za Hrvatskustradavali a sada su u vje~nosti - mir ipokoj, a nama ìvu}ima snagu, us-trajnosti u djelovanju za sretnu HrvatskuDomovinu - Boè podaj! Amen!"

br. 146, svibanj 2004. 11


Novi grob hrvatskih plemi}a u Be~komeNovigradu, odakle su im kosti prenesene

u Domovinu

PRILOZI ZA BIOGRAFSKI LEKSIKONHRVATSKIH POLITI^KIH UZNIKA (XXV.)

1875. LABO[, Ana (Nikola) - ro|.25.02.1922., Torinjak. Osu|. 1946. pre-sudom Okru`nog suda Dubrovnik poZPND ~l. 9. t. 12. na 7 mjes. zatvora.

1876. LABOTAR, Anica (Valent) -ro|. 13.04.1933., Sv. Trojstvo, Virovitica. Osu|. 1877. presu-dom Kotarskog suda Radovnica po ~l. 303. st. 1. na 6 mjes.zatvora.

1878. LACKOVI], Reza (Kuzman) - ro|. 09.08.1907., Bro-banci. Osu|. 1945. presudom Suda za za{titu nacionalne~asti Hrvata i Srba po ~l.2.t.2. na 6 mjes. zatvora.

1879. LAÊN, Milica (Stjepan) - ro|. 09.07.1923., D. Bis-trica. Osu|. 1945. presudom Okru`nog suda za Okrug Za-greb po ZPND ~l. 9, na 2 god. zatvora.

1880. LADAVAC, Marija (Jakov) - ro|. 01.01.1928., No-vaki, Pazin. Osu|. 1949. presudom Okru`nog suda Rijeka poZPND ~l. 3. t. 7,8. u sv.~l.2. na 5 god. zatvora.

1881. LADI[I], Ana (Stjepan) - ro|. 14.05.1915., Peru{i}.Osu|. 1945. presudom Vojnog suda kotara zagreba~kog poZPND ~l. 8. ~l. 9. t. 1. i ~l. 11. na 2 god. zatvora.

1882. LAGINJA, Alojzija (Stjepan) - ro|. 21.06.1926.,Krapina. Osu|. 1946. presudom Div. vojnog suda Bjelovarpo ZPND ~l.3.t.14. na 2 god. zatvora.

1883. LAH, An|ela (Tomo) - ro|. 20.10.1908., Gradi{te.Osu|. 1946. presudom Div. Vojnog suda Osijek po ZPND~l.3.t.14. na 18 mjes. zatvora.

1884. LAJKO, Ana (Josip) - ro|. 01.01.1896. Osu|.11.11.1947. presudom Okr. suda Bjelovar po ZPND ~l. 3. t.14. na 5 god. zatvora.

1885. LAKOMER, Manda (Josip) - ro|. 23.12.1912.,Brinje. Osu|. 1946. presudom Div. vojnog suda Zagreb poZPND ~l.3.t.14. na 1 god. zatvora.

1886. LAK[I], Katica (Franjo) - ro|. 13.10.1913.,Trngvica. Osu|. 1947. presudom Div. vojnog suda Bjelovarpo ZPND ~l.3.t.14. na 7 god. zatvora.

1887. LALO[, Emica (Josip) - ro|. 01.01.1926., Zagreb.Osu|. 1961. presudom Vojnog suda Zagreb po KZ ~l. 105/1na 4 god. zatvora.

1888. LANCKI, Alojzija (Ivan) - ro|. 12.06.1900., Hiok-ovi}evo. Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Daruvar poZPND ~l.3.t.14. na 8 mjes. zatvora.

1889. LANDEKA, [piro (Antun) - ro|. 12.12.1899., Sliv-nica, Zadar. Osu|. 1945. presudom Okru`nog suda Zadarpo ZPND na 10 god. zatvora.

1890. LANG, Ana (Martin) - ro|. 01.01.1893., Zagreb.Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Zagreb zbog «suradnje sokupatorom» na 1 god. zatvora.

1891. LAP, Benediktina (Mihajlo) - ro|. 13.04.1903., Bje-lovar. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Bjelovar poZPND ~l.11. na 5 god. zatvora.

1892. LAPO[, Anica (Valent) - ro|. 03.07.1926., Ci-blenica. Osu|. 1946. presudom Div. vojnog suda Zagreb poZPND ~l. 11. na 18 mjes. zatvora.

1893. LAREMT, Anica (Edvard) -ro|. 11.07.1934., Maribor. Osu|. 1956.presudom Vojnog suda Maribor poKZ ~l. 342/11 na 8 mjes. zatvora.

1894. LASLO, Katica (August) -ro|. 19.05.1909., Osijek. Osu|. 1946. presudom Div. Vojnogsuda Poèga po ZPND ~l. 3. t. 8. na 18 mjes. zatvora.

1895. LASLOVI], Katica (Mijo) - ro|. 21.05.1925., Karlo-vac. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Karlovac po ZPND~l. 3. t. 3. na 5 god. zatvora.

1896. LASOVI], Ana (Martin) - ro|. 02.02.1908., Vrbovci.Osu|. 1947. presudom Div. vojnog suda Bjelovar po ZPND~l.3.t.14. na 7 god. zatvora.

1897. LASOVI], Nevenka (Imro) - ro|. 10.10.1928., NovaGradi{ka. Osu|. 1947. presudom Div. vojnog suda Bjelovarpo ZPND ~l.3.t.7. na 4 god. zatvora.

1898. LA[I], Ivana (Imro) - ro|. 22.12.1922., Lapeli{.Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Biha}koga vojnog podr.po ZPND ~l.11. na 13 god. zatvora.

1899. LA[KARIN, Katica (Franjo) - ro|. 15.03.1921., Za-greb. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Zagreb po UVS~l.13. na 2 god. zatvora.

1900. LATA^KI, Zlata (Mato) - ro|. 03.05.1890., DolVlahni~ka (sic!). Osu|. 1947. presudom Div. vojnog sudaBjelovar po ZPND ~l.3.t.14. na 1 god. zatvora.

1901. LATE^KI, Ljerka (Branko) - ro|. 10.03.1925. uDonja Vlahinji}ka (sic!), Kutina. Osu|. 1947. presudomDiv. vojnog suda Bjelovar po ZPND ~l. 3. t. 14. na 8 mjes.zatvora.

1902. LATINGER, Zdenka (Dragutin) - ro|. 28.10.1932.,Karlovac. Osu|. 1954. presudom Okru`nog suda Radovnicapo KZ ~l. 303/1 na 7 mjes. zatvora.

1903. LAZAR, Martina (Stjepan) - ro|. 22.02.1908.,Osijek. Osu|. 1945. presudom Div. vojnog suda Sl. Poègapo ZPND ~l. 11. na 18 mjes. zatvora.

1904. LEBl], Marica (Marko) - ro|. 01.01.1911., KraljevaVelika, Novska. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Zagrebpo UVS ~l.14. na 5 god. zatvora.

1905. LECHNER, Zdenka (Stjepan) - ro|. 15.08.1918.,Zagreb. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Zagreb kaousta{ka du`nosnica na 1 god. 6 mjes. zatvora.

1906. LEDINSKI, Pavica (Stjepan) - ro|. 04.04.1904.,Deljane{, Vrhovec. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Bje-lovarskoga vojnog podru~ja po ZPND ~l. 1. na 1 god. zat-vora.

1907. LEJKOT, Karlo (Karlo) - ro|. 07.02.1913., Kreka,Tuzla. Osu|. presudom Komande Grada Zagreba zbog «su-radnje s okupatorom» na 10 god. zatvora.

1908. LEMAN, Kata (Pavo) - ro|. 01.01.1918., Vinkovci.Osu|. 1946. presudom Okr. nar. suda Sl. Brod po ZPND ~l.18. na 2 god. zatvora.

12 br. 146, svibanj 2004.

DOKUMENTI

Priredio:

Jure KNEZOVI]

1909. LENI], Ana (Josip) - ro|. 12.02.1890., Bo{njaci.Osu|. 1945. presudom Suda za za{titu nacionalne ~astiHrvata i Srba po ~l. 2. t. 3. na 7 god. zatvora.

1910. LESI^KO, Dragica (Miroslav) - ro|. 15.09.1923.,Kabal. Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda u Vara`dinupo ~l.3.t.14. na 4 god. zatvora.

1911. LE[I], Martin (Ilija) - ro|. 10.11.1922., Bo{njaci.Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Voj.Obl.Za Slavoniju poUVS ~l.14. na 20 god. zatvora.

1912. LE[KO, Eugenija (Juro) - ro|. 01.01.1900., Kutina.Osu|. 1945. presudom Okru`nog suda Bjelovar po ZPND~l. 11. na 5 god. zatvora.

1913. LE[KO, Marija (Stjepan) - ro|. 24.03.1928., [arto-vac. Osu|. 1945. presudom Okru`nog Narod. suda Bjelovarpo ZPND ~l.11. na 3 god. zatvora.

1914. LE[NIK, Marica (Josip) - ro|. 11.08.1906., VelikoTrojstvo, Bjelovar. Osu|. 1945. presudom V.S.V.O. Zagrebpo UVS ~l.14. na 2 god. zatvora.

1915. LETINI], Anka (Nikola) - ro|. 01.04.1921.,Breznica, Poèga. Osu|. 1947. presudom Div. vojnog sudaBjelovar po ZPND ~l.3.t.14. na 3 god. zatvora.

1916. LETINI], ZORA ([imo) - ro|. 05.06.1925., Cero-vac. Osu|. 1946. presudom Div. vojnog suda Osijek poZPND ~l. 11. na 3 god. zatvora.

1917. LEVAÎ], Jelena (Petar) - ro|. 28.04.1928., MurskoSredi{}e. Osu|. 17.02.1947. presudom Vojnog suda Bjelovarpo ZPND ~l. 3. t. 14. na 13 mjes. zatvora.

1918. LEVAÎ], Kata (Antun) - ro|. 14.04.1909., MurskoSredi{}e. Osu|. 1947. presudom Vojnog suda Bjelovar poZPND ~l. 3. t. 14, na 14 mjes. zatvora.

1919. LEVAK, Marija (Marko) - ro|. 08.08.1922., Zagreb.Osu|. 1955. presudom Okru`nog suda Zagreb po KZ ~l.125.na 3 g. 6 mjes. zatvora.

1920. LEVANI], Katica (Franjo) - ro|. 14.02.1914., Za-greb. Osu|. 1947. presudom Div. vojnog suda Zagreb poUVS ~l.15. na 5 god. zatvora.

1921. LEVATI], Kata (Josip) - ro|. 07.02.1900.,Frka{evica. Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Bjelovarpo ZPND ~l.3.t.14. na 20 god. zatvora.

1922. LEVATI], Slavka (Franjo) - ro|. 27.06.1917., Kabal,Bjelovar. Osu|. 1947. presudom Okr. suda Bjelovar poZPND 51. 3. t. 14. na 15 god. zatvora.

1923. LICITAR, [tefica (Franjo) - ro|. 19.12.1923.,Petrinja. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Biha} poZPND ~l. 11, ~l. 3. na 7 god. zatvora.

1924. LICITAR, [tefica (Stjepan) - ro|. 01.01.1928.,Petrinja. Osu|. 04.02.1949. presudom Okr. suda Sisak poZPND ~l. 3. t. 14. na 1 god. zatvora.

1925. LIHER, Terezija (Mijo) - ro|. 01.10.1903., Brezo-vac, Sveti Ivan Zelina. Osu|. 1945. presudom Okru`nogsuda Sisak po ZPND ~l. 3. t. 3. na 15 god. zatvora.

1926. LIKER, Jela (Martin) - ro|. 30.04.1927., Virovitica.Osu|. 1949. presudom Okr. suda Bjelovar po ZPND ~l. 3. t.3. na 3 god. zatvora.

1927. LINTAR, Nada (Franjo) - ro|. 29.06.1924., Zagreb.Osu|. 1946. presudom Div. vojnog suda Zagreb po ZPND~l.3.t.3. na 5 god. zatvora.

1928. LIPOV[ÂK, Bara (Pavao) - ro|. 01.01.1905.,Tre{marija. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Su{ak poUVS ~l.14. na 2 god. zatvora.

1929. LISAC, Manda (Joso) - ro|. 01.01.1910., Mu{aluk.Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Gospi} po ZPND~l.3.t.14. na 1 god. zatvora.

1930. LISAC, Marija (Ivan) - ro|. 01.01.1925., Bru{ani.Osu|. presudom Vojnog suda Gospi} po UVS ~l.10 i 14. na 2god. zatvora.

1931. LISAC, Zlata (Marka) - ro|. 17.05.1922., Zagreb.Osu|. 1945. presudom Vojnog suda II. Armije po UVS ~l.14. na 8 mjes. zatvora.

1932. LIST, An|ela (Ivan) - ro|. 12.05.1910., PolonjskiLug, Vrhovec. Osu|. 1947. presudom Div. vojnog suda uBjelovaru po ZPND ~l. 3. t. 14. na 6 mjes. zatvora.

1933. LI[NJAK, An|ela (Mijo) - ro|. 01.01.1905.,Metreli~. Osu|. 1948. po ZPND ~l. 9. st. 1. na 1 god. 6 mjes..zatvora.

1934. LIUK, Marija (Eduard) - ro|. 05.11.1926., Osijek.Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Osijek. po UVS ~l. 14.na 10 god. zatvora.

1935. LIVOJEVI], Mirka (\uro) - ro|. 01.01.1902.,Mrzlo Polje. Osu|. 1945. presudom Vojnog suda VIII.Udarne Divizije po ZPND ~l. 9. t. 11. na 3 god. zatvora.

1936. LIZAÎ], Ruìca (Boò) - ro|. 18.08.1918., Osijek.Osu|. 1947. presudom Okru`nog suda Osijek po ZPND ~l.4. 6. 8, na 3 god. zatvora.

1937. LOBODA, Katica (Pavel) - ro|. 23.02.1921., Erdut.Osu|. 1945. presudom Vojnog suda Osijek. po UVS ~l. 14.na 5 god. zatvora.

1938. LOGORI], Zorica (Andrija) - ro|. 20.10.1923.,Bijela, Konjic. Osu|. 1948. presudom Okru`nog suda Sl.Brod po ZPND ~l. 3. t. 8. na 10 mjes. zatvora.

1939. LOJDL, Marijana (Paula) - ro|. 06.07.1919., Osijek.Osu|. 1945. presudom Okr. Nar. suda Osijek po ZPND ~l. 3.T, 14. na 1 god. i 6 mjes. zatvora.

1940. LOKNER, Marija ([imun) - ro|. 01.01.1911., Slunj.Osu|. 1947. presudom Okr. suda Osijek po ZPND ~l. 3. t.14, na 1 god. i 6 mjes. zatvora.

1941. LONÂR, Ana (Ivan) - ro|. 22.04.1913., Vrbovec.Osu|. 1947. presudom Div. vojnog suda Bjelovar po ZPND~l.3.t.14. na 13 mjes. zatvora.

1942. LONÂR, Dara (Stanko) - ro|. 01.01.1913., CrnaVlast. Osu|. 26.11.1947. presudom Okr. suda Karlovac poZPND ~l. 3. t. 7. na 3 god. zatvora.

1943. LONÂR, Liza (Luka) - ro|. 01.01.1902., Hrv. Du-bica. Osu|. 13.04.1948. presudom Okr. suda Sisak po ZPND~l. 3. t. 14, na 3 god. zatvora.

1944. LONÂR, Zorica (Aleksandar) - ro|. 11.07.1936.,Reka. Osu|. 27.08.1954. presudom Okru`nog suda Ra-dovljica po KZ ~l. 303/1 na 7 mjes. zatvora.

1945. LONÂREK, Mira (Mato) - ro|. 04.12.1924., Stari-grad. Osu|. 1945. presudom Okru`nog Narodni suda Bjelo-var po ZPND ~l.11. na 1 god. zatvora.

(nastavit }e se)

br. 146, svibanj 2004. 13

DOKUMENTI

PROCES PROTIV ZAGREBA^KIH BOGOSLOVA I NJIHOVIH POGLAVARA 1951. (IV.)

UMALO NA SLOBODINakon {to su iz KPD-a izi{li Korpar i

Horvat i nakon {to je Novak biooslobo|en od rada na utovaru, a Selakje dosta ~esto bio u zatvorskoj bolnici,mi ostali nismo bili u mogu}nostiobavljati sve {to je trebalo. Stoga je os-novana nova grupa, takozvani pomo}niistovar i utovar, koju su sa~injavaliisklju~ivo informbirovci. To je u~injenou uvjerenju da ih mi ne }emo"pokvariti", nego da }e mo`da onipozitivno utjecati na nas. Nismo sesmjeli s njima posebno druìti, a oni suimali svojeg milicionera i svoja kola.Me|u njima je bilo dosta lo{ih i nesavj-esnih ljudi, pa su znali krasti {e}er,suhomesnatu robu i ostalo iz skladi{taprehrane. Meni to nije bilo drago, jer suznali jednostavno izbu{iti vre}e sa{e}erom, pokrasti {e}era koliko su mo-gli, a on je i dalje curio iz vre}a pa je biloproblema i kod izdavanja {e}era. To jeprimijetio i {ef skladi{ta Jura [obak i

prijavio ih je. Kad ih je na to upozorio,rekli su da to radimo mi. I tako su jed-nog dana iznanada do{la dva udba{a idva milicionera, te su nas sve postrojili.Naravno posebno nas, a posebno njih.Sve su nas pretresli i pregledali {to tkoima za "gablec". Mi smo imali sve na{edoma}e, {to smo dobivali od ku}e, akod njih je prona|eno {e}era, kobasicai {peka iz skladi{ta. Naravno da su bilika`njeni, a mi smo bili pohvaljeni, ali neod uprave nego od {efa skladi{ta,na{ega Jure [obaka.

Vijest o pomilovanju

Kasnije, nakon {to su otpu{teni ku}iBrezovnja~ki i Grivec, a [ubat i Selaksu se nalazili u bolnici, dok je Novak ve}

14 br. 146, svibanj 2004.

PRESUDA OKRU@NOG SUDA U ZAGREBUK. 209/51 od 16. lipnja 1951.

(Nastavak sa str. 43. u br. 145.)

Sa svojom teroristi~kom djelatno{~u organizacije jezapo~ela pred izbore za narodnu skup{tinu FNRJ od26.III.1950. i vr{ila je do rujna 1950. kada je od organavlasti otkrivena i njeni ~lanovi uhap{eni.

Djelatnost organizacije sastojala se je u sastavljanju,umnoàvanju i rasturivanju letaka i pisana. U letcima jenajpogrdnijim rije~ima klevetana narodna vlast i pozivaose narod da bojkotira izbore za narodnu skup{tinu da bo-jkotira i razbija selja~ke radne zadruge, da neizvr{ava svojegradjanske obaveue kao na pr. otkupnu i poresku obavezui da se silom pa i upotrebom oru`ja suprotstavi organimavlasti. U letcima je primjerice re~eno: "26.III.1950. – dankomunisti~ke lakrdije! zbrojmo se u guste redove narod-nog otpora i ne glasajmo za komuniste – narodne krvopije""u ovim te{kim ~asovima, u ovo mra~no doba kad nascrvena krvava neman nemilosrdno hvata za grlo ... nesmijemo ~ekati skr{enih ruku .... nedajte se u zadruge, pamakar morali snjima razgovarati pu{kom, sjekirom ili kol-cem.... zato trgni se i pogledaj hrvatski selja~e i budi uvijekspreman na otpor...." "O Vama ovisi ho}emo li biti slobodniili robovi. Trgnimo se i izbacimo komunisti~ki jaram! Kakozar opet u {umu? Ako bude potrebno i to! Za sada osta-jemo kod ku}e brane}i svoju slobodu onim sredstvima kojasu nam na raspolaganju. Gdje ne dostaju rije~i upotrebimohladno i vatreno oru`je...." "Neo~ekujmo pomo}i be-sposleno nego najprije pokaìmo da smo je dostojni, pa}emo je i dobiti! Neizvr{enjem obaveza produùjemo siìvot i slobodu...."

Pisma upu}ena odbornicima i javnim radnicima,sadràvaju pretnje ubijstvom ako adresati nastave vr{en-jem svojih funkcija. Primjerice kaè se u listovima: "Ve}samim tim {to ste u slu`bi izdajica domovine i narodnihkrvopija zasluùjete, da Vas momentalno likvidiramo....Ovo Vam je posljednja opomena! Od sada }e svaki Va{korak pratiti nategnuti {majster i svaku rije~ slu{ati re-volverske cijevi. .... Znajte, da no} radja noèvima, a {umai grmlje pu{kama i revolverima...... Hrvatska desnica opetse hvata oru`ja da krene u borbu..." "Zato }ete doskoraosjetiti {aku narodne osvete na svojim ledjima. Osvjetnicisu blizu i oni prate svaki Va{ korak. Prate Vas i oni kojiVam dolaze u kontrolu iz kotara, kao i iz oblasti, jer i tamoima na{ih ljudi.... Pazite, da Vas ne proguta no} .....Znajte, da se diè hiljade naoruànih desnica hrvatskihosvetnika, koji ne }e mirovati dok iz hrvatskog naroda neistrebi i posljednjeg nametnika izdajice...." " Pribliàva sedan izbora, na kojim misle opet prevariti na{ jadninarod.... Ba{ vama bi bila du`nost da narodu pokaètekakva mu opasnost prijeti iza ovakovih tzv. slobodnihizbora. U protivnom slu~aju znajte da vas prate {majseri irevolveri osvetnika....." "Na vama je da birate: otkazatikrvniku ili mu i dalje sluìti! Drugim rije~ima – ìvot ilismrt...." "Budite sretni ako vas ìva zatekne ovaj dopis.Znajte da bi mogao biti posljednji..... Neka vam sluì nautjehu kada vam reknemo da ne }ete biti prvi a niposljednji.... Ne}e vas obraniti ni ~itavo krdo pasa krvavihgubica kojima se okruìste, jer se budi i ustaje na nogenova Hrvatska."

Leci i pisma bili su potpisani sa "Hrvatski narodni otpor"t.j. imenom pod kojim je djelovala organizacija, a nekapisma bila su potpisana imenom kojeg nestalog usta{e iz

Pi{e:

Stjepan PLANTAK

SJE]ANJA I SVJEDOÊNJASJE]ANJA I SVJEDOÊNJA

Pogled s Gri~a na Kaptol

i prije bio oslobo|en od rada na uto-varu, ja sam na [obakovu preporuku itraènje, pre{ao na rad u skladi{te pre-hrane, a Saka~ je oti{ao rezbariti urezbariju, koju je ina~e vodio vele~asniIvandija. Tako sam se oslobodio uto-vara. Radom u skladi{tu sam bio veomazadovoljan, dosta slobodan i nikada ni-sam imao nikakvih problema. Pomagaosam koliko sam mogao. Kolega MateSelak je dosta dugo bio u zatvorskojbolnici, jer je imao jaku upalu plu}a iporebrice. Ni hrana u bolnici nije bilajako kalori~na, pa mu je trebalopomo}i. Ja sam se upoznao sbolni~arem, tako|er robija{em, koji jedolazio k meni po "sledovanje" za bol-nicu. Naravno da je poznavao Selaka izamolio me, mogu li ne{to vi{e hranedati za njega. Ustanovili smo da bi mudobro koristilo vi{e masno}e i {e}era.Tako smo se dogovorili, pa sam mupreko njega slao masti i {e}era, {to muje dobro do{lo. Taj bolni~ar mi je rekaoda si Selak u kavu, koju dobije zadoru~ak, sada stavlja po `licu masti i{e}era, da sve to pojede i da se sve bolje

osje}a. To ga je u neku ruku i spasilo, jerse dobro oporavio, a ~ak se dostaudebljao. Naravno da sam i bolni~aruuvijek morao dati ne{to i za njegaosobno.

Budu}i da smo mi svi bili ka`njeni sanajve}im mogu}im kaznama, i budu}ida smo dobar dio kazne odradili, a nana{e pona{anje i rad nije bilo prigovora,to nas je prilikom dràvnog praznika"29. novembra" zahvatilo odre|enosmanjenje kazne, pa je meni kaznasmanjena za dvije godine, tako da tre-bam izdràti samo 6 godina. Kako sambio u dobrim odnosima sa {efom[obakom, on me o mnogim stvarimaunaprijed obavje{tavao. Tako mi je onrekao, kada sam trebao izdràti jo{godinu, da se nalazim na popisu onihkoji bi trebali biti pu{teni za sljede}i"29. novembar". Zamolio me da na|emnekoga po{tenog robija{a, kojeg biupoznao s na~inom rada, a koji se razu-mije kako u materijale, tako i u knjigo-vodstvo. Ja to nisam mogao odmahu~initi, pa je on dobio nekoga, kojeg muje odredila uprava zatvora. Taj se poka-

zao veoma lo{im, odmah je po~eo krastii krijum~ariti preko drugih robija{a. Tosam rekao [obaku i on ga je potjerao.

Jednom prilikom sam slu~ajno sreojednog robija{a s kojim sam malo po-razgovarao. înio mi se po{tenim pasam ga pitao, bi li htio do}i na rad uskladi{te prehrane. Naravno da se on stime sloìo. Bio je to Joà Balent izMe|imurja. [obak je sve sredio i zamalo vremena je on do{ao k meni narad u skladi{te. Dobro sam ga sa svimeupoznao i bio je zadovoljan, a i ja sambio zadovoljan, jer sam na{ao dobrog~ovjeka za svoga dobrog {efa Juru, a ja}u naskoro na slobodu.

No ipak nije sve onako kako to netkoplanira. Kaè se "ôvjek snuje, a Bogodre|uje". Premda je to to~no, ipakmislim da u ovome mom slu~aju Bognije imao svoje prste. Naime, desetdana prije nego {to bih ja trebao iza}ina slobodu, moj {ef Jura je bio uzne-miren i rekao mi je da s mojim izlaskomne{to nije u redu i da se ne{to "kuha". Nion mi nije mogao re}i o ~emu se radi, alije rekao da }e to najhitnije ispitati. Par

br. 146, svibanj 2004. 15

mjesta adresata, kako bi adresat povjerovao da taj usta{adjeluje ilegalno u nekoj tajnog organizaciji.

Na pojedinim letcima i pismima bilo je napisano: "Neg-dje u Velebitu" "Likvidacioni otsjek" i otisnuti su bili ìgovi"Glavni odbor narodnog otpora hrvatske 77 Z" "Antikomu-nisti~ka akcija hrvatske 1947." i "Vrhovni zapovjednik glav-nog odbora Mirti}" koje ìgove sa~inio opt. Saka~.

Svi ti natpisi, potpisi i otisci ìgova imali su za cilj stvoritiuvjerenje da postoji "Negdje u Velebitu" vojni~ki organizi-rana usta{ka formacija, sa vrhovnim zapovjednikom na~elu ~iji "Likvidacioni otsjek" likvidira njemu nepo}udneosobe, a time na negativne elemente potsticati da vr{e na-silja protiv, narodnih vlasti, a odbornike narodnih odbora ijavne radnike {to vi{e zastra{iti i prisiliti ih da se pasivizi-raju.

Sve letke i pisma sastavio je opt. Novak a umnoìli su ihna pisa}em stroju, {aparografu i stroju za umnoàvanje"Orning" bogoslovskog sjemeni{ta opt. Novak, [ubat,Saka~ i Selak. Osim toga oni su, a to su ~inili i ostali ~lanoviorganizacije, pribavljali adrese lica kojima su upu}ivanaprete~a pisma i rasturivali letke bacaju}i ih po ulicamagrada Zagreba, na seoskim cestama, te pisma ubacivali upo{tanske sanduke.

Ukupno je organizacija umnoìla i ovako rasturila oko2.000 primjeraka letaka i pisama.

Djelatnost organizacije kako je gore prikazano dokazanaje u cjelini i u svim svojim pojedinostima na temeljupriznanja optuènika ~lanova teroristi~ke organizacije nji-hovim tere~enjem te pronadjenim lecima, pismima, kover-tama i ìgovima, koji su kao corpora delikti nalaze kodovog suda.

Inicijator, glavni rukovodilac, organizator i izvr{ilac svihakcija organizacije bio je opt. Novak a {to on to u cjelini ipriznaje kako u isljedjenju tako i na glavnoj raspravi. UzNovaka bili su najaktivniji i rukovodili su sa organizacijomkao ~lanovi "Centralnog odbora" opt. [ubat, Saka~ i Selak.

Ova posljedna trojica svoju krivnju za rad u organizacijipoku{avaju smanjiti isti~u}i upliv i inicijativu opt. Novaka.Ovakova njihova obrana formalno je opravdana. Istina je,da je opt. Novak dao postre ali su opt. [ubat, Saka~ i Selaknjegovu inicijativu pripremno prihvatili i podràli, jer jeodgovarala njihovim intencijama, a na{to ukazuje ne samoaktivnost koju su razvili u djelokrugu organizacije ve} i ra-nije i van toga djelokruga.

[ubat je uz Novaka bio prvi ~lan organizacije. U~estvo-vao je kod umnoàvanja svih letaka i pisama, koja suvr{ena u njegovoj sobi u sjemeni{tu kao i kod njihovih ras-turivanja. Uvukao je u organizaciju opt. Plantaka i Hor-vata, predao je letke na rasturanje zemljoradniku [ofi}Stjepanu iz Sv. Ivana @abno i govorio mu je o organizaciji.Dao inicijativu za proslavu godi{njice osnivanja usta{kedràve tzv. NDH-a u sjemeni{noj bolnici i aktivno je sudje-lovao na toj proslavi. ovo posljednje je dokazano iskazomopt. Grgi} Marijana a i priznanjem opt. [ubata.

Opt. Saka~ ne samo da je bio jedan od rukovodilaca ter-oristi~ke organizacije kao ~lan "Centralnog odbora" i u tomsvojstvu bio upoznat sa cjelokupnom aktivno{}u organiza-cije i njenih ~lanova, te je sudjelovao kod umnoàvanja irasturivanja letaka i pisana, ve} i razvio naro~itu aktivnost.Uvukao je u organizaciju opt. Korpara i davao ovome za-datke. Prigodom izleta bogoslova na Rijeku rasturio je nesamo letke koje je sam ponio, ve} je preuzeo i Plantakoveletke i njih je raspa~ao. Njegova protunarodna djelatnost


dana prije moga planiranog izlaska, onmi sav àlostan re~e kako je kona~nodo{ao do popisa, da sam ja na njemuprekrièn, a da umjesto mene izlazi«neki Selak Mate». Naravno da me toneugodno iznenadilo, jer je Selak jo{trebao izdràti dvije godine. Kako je dotoga do{lo, toga trena nisam znao ni ja,a ni {ef Jura. Kasnije sam doznao da jetu imao svoje prste kolega Novak.Naime, navodno, kad je Novak za todoznao, on je obavijestio [ubata, s ko-jim je bio posebno dobar, a ovaj je otome obavijestio Selaka. Obavije{ten jei Selakov brat, koji je dojurio u Lepo-glavu, te su upravitelja Juru [piranca iostale udba{e uvjerili kako se Selak po-pravio, da se ne }e vratiti na bogo-sloviju, da proklinje Crkvu i odgajateljezbog kojih se nalazi u KPD-u.

Budu}i da sam ja zadrào svoj stav ikako su oni smatrali da se nisam «po-

pravio», ja sam ostao u KPD-u, a Selakje izi{ao na slobodu. Mislim da Selak,najblaè re~eno, nije po{ten ~ovjek. Onje i na su|enju lagao i optuìvao pogla-vare, a uspio je prevariti i Novaka iUDBU jer mu je prvi korak, nakonizlaska na slobodu, ipak bila bogo-slovija. S tim u svezi navest }u kao jedanod dokaza njegova drànja ve} nasu|enju jedan odlomak iz "presude", izkojeg se vidi da je on ve} na samomsu|enju, optuìvao i na{e poglavare. Upresudi pi{e: "Optuèni Selak kaè:'Novakove pjesme proète su ~istousta{kim duhom, a ipak su iz znanje iodobrenje poglavara ~itane na svimakademijama. Svi su oni, tj. poglavari,odobravali te pjesme. Prema tome, pomom mi{ljenju, ne treba ve}e podr{ke{irenju usta{kih ideja kod bogoslovakad samo rukovodstvo odobrava{irenje tih ideja. Dr. Sala~, Talan i dr.

16 br. 146, svibanj 2004.

datira jo{ iz godine 1945. kada je po~eo izradjivati ìgove sanatpisom "Antikomunisti~ka akcija" izradiv{i ukupno ~etiritakova ìga od kojih je zadnji – nakon {to ga je najprije daobogoslovu Jurinu, a zatim od njega opet uzeo – upotrebioza svrhe organizacije. Prva tri ìga podijelio je i to jedanRoì} Stjepanu, drugi opt. Plantaku, a tre}i nekom @ivk-ovi}u po{to je od njih – kako on kaè "Dobio izvjesnugaranciju" da }e biti upotrebljeni na letcima protudràvnogkaraktere odnosno "usta{ko-kriàrskog karaktera kojimaje trebalo zastra{iti organe vlasti" kako je to iskazao opt.Kuzmi}, opt. Plantak kao i preslu{ani svjedoci na glavnojraspravi Vajdlin-Filipovi} Anka i Ivek Tomo. Utvrdjeno jenadalje da je optuènik Saka~ u svrhu zastra{ivanja narod-nih masa predao optuènom Plantaku nekoliko papiri}aotisnutih sa ìgom antikomunisti~ka akcija. Osim toga otp.Saka~ jo{ u godini 1946. izradio je falsifikate {tambiljaKNO Kalni~ka Kapela KNO Novi Marof u namjeri da ihupotrebi na la`nim potvrdama u vezi sa obavezom otkupa.U dogovoru sa opt. Plantakom poku{ao je da falsificiraputne objave na kojima bi udario pe~at dekanata bogoslov-nog fakulteta koriste}i osustvo slu`benih lica i falsificiraopotpise rukovodioca na toj objavi. Po{to nisu bili zadovol-jni sa rezultatima falsifikata, pribavili su originalne formu-lare objava na kojima je neovla{teno udario pe~atesada{nji tajnik bogoslovskog fakulteta, biv{i predsjednikvelikog kriàrskog bratstva Lav Znidar~i} i s njim ove ob-jave podjelio po pola, a zatim je opt. Saka~ falsificirao pot-pis tada{njeg dekana bogoslovskog fakulteta dra JankaOber{kog i upotrebio protupropisno jednu od tih objava zaputovanje. Njegovo ulaènje u djelovanje u organizacijipredstavlja samo nastavak ranije protudràvne ikriminalne djelatnosti.

Opt. Selak umnoàvao je letke i pisma, a ve} u godini1947. ima veze sa usta{kim odmetnicima koji su se skrivaliu {umama oko sela Ra{}ani, kotar Imotski, te isti~e, da jeve} prije svog dolaska u bogoslovsko sjemeni{te u Zagrebubio usta{ki orjentiran.

^lanstvo i aktivnost u organizaciji opt. Plantaka samo jenastavak njegove ranije prousta{ke i protudràvne djelat-nosti. U zimi 1945./1946. nakon {to je od opt. Saka~a preu-zeo nekoliko papiri}a sa otiskom "Antikomunisti~kaakcija" predao je u Svibovcu te papiri}e Vajdlih-Filipovi}Anki da ih ona rasturi, a kako je to pomenuta Vajdlih naraspravi iskazala preslu{ana kao svjedokinja. Po~etkom1946. preuzeo od Saka~a jedan ìg sa natpisom "antikomu-nisti~ka akcija" i isti ìg po Martinec Ivanu dostavio IvekTomi, da ga ovaj koristi za protudràvne letke u cilju zas-tra{ivanja naroda, da te letke raspa~avaju navodno kriàri.Na Antunovo 1949. izvesio u skupnoj u~ioni sjemeni{tasliku usta{kog zlo~inca Antu Paveli}a. Opt. Plantakpoku{ava se braniti da je sliku zlo~inca Paveli}a izvesio nailegalnoj priredbi bogoslova slu~ajno. Medjutim njegovaobrana je pobijena izjavom opt. Talana Ivice rektora bogo-slovskog sjemeni{ta koji je kazao da je Plantak oboàvaozlo~inca Paveli}a i da je ba{ radi toga morao spaliti sliku ana koju ga je kaznu primorao dekan bogoslovskogsjemeni{ta dr. [eper;

Prema tome svi gore pomenuti optuèni, a {to vaì i zaostale optuène ~lanove organizacije, formirali su teror-isti~ku organizaciju, odnosno stupili i djelovali u njoj zbogsvoje usta{ke orjentacije i neprijateljskog odnosa premana{oj dràvi, zbog toga {to im se je pruìla mogu}nost daorganizirano i uslijed toga uspje{nije nastave svojom nepri-jateljskom aktivno{}u i rade na realizaciji svojih usta{kihplanova. To, kao i utjecaj i odgoj koji je na njih vr{en u bo-goslovskom sjemeni{tu bili su motivi zbog kojih su oni stu-pili u organizaciju i u njoj djelovali, i zbog kojih suinicijativu opt. Novaka pozdravili i prihvatili.

Ilegalna organizacija u kojoj su djelovali opt. bogosloviZagreba~kaog bogoslovnog sjemeni{ta ima karakteristikeusta{ko-teroristi~ke.

Ve} samo ime "Hrvatski narodni otpor" ukazuje nausta{ko-teroristi~ki zna~aj, jer pod tim imenom ubacio je


Zagreba~ka crkva sv. Katarine

[eper znali su za te pjesme, slu{ali su ihi odobravali, a to je trebalo zna~iti da sebogoslovi u tom usta{kom duhu trebajui odgajati'".

Tako sam ja ostao i dalje u zatvoru, amoj {ef Jura [obak se nije ljutio, nego jepreuzeo i skladi{te tehni~ke robe, takoda smo bez problema ostali zajedno ra-diti i ja i kolega Balent. Tako sam ostaojo{ jednu punu godinu do isteka kazneod 6 punih godina. Hvala Bogu i to sam,zahvaljuju}i Njemu, izdrào bez prob-lema.

Zajedni~ki ìvot

Nas devetorica smo bili osu|eni nazajedni~ki ìvot, u jednoj }eliji i u stro-goj izolaciji od drugih robija{a, kako snjima ne bismo mogli imati nikakoveveze, jer bismo mogli na njih neprijatel-jski djelovati. Kao radno mjestoodre|en nam je utovar i istovar materi-

jala, s radnim vremenom od 6 do 14sati, a ako je potrebno, treba se raditi idulje pa i no}u, po ki{i i snijegu, jer sevagoni moraju istovariti u odre|enomvremenu. Zbog toga, kao i zbog vrsteposla, mi smo marali na najbolji mogu}ina~in, u zadanim okolnostima, organ-izirati kako sam na~in rada, tako i na{ìvot, kako bismo sve to mogli lak{epodnijeti sa {to manje {tetnih poslje-dica za ìvot i zdravlje.

Budu}i da smo se me|usobno dobropoznavali, jer je ve}ina od nas vi{e od 10godina boravila zajedno u sjemeni{tu ibogosloviji, nije nam bilo te{kome|usobno raspravljati o onome {totrebamo raditi kako bismo {to boljepro{li u danoj situaciji. Najprije smo sedogovorili o primanju paketa i posjeta.Naime, svaki od nas je mogao primitipo jedan paket mjese~no teìne od oko5 kg. Stoga smo dogovorili da svakog

tjedna po dvojica od nas primaju paketod ku}e, ~iji sadràj nam treba izdràtiza sljede}i tjedan. Nekada smo se maloi "po~astili", osobito prigodom velikihblagdana, kao {to su Boì} i Uskrs, aliipak ~itav sadràj je trebao biti ra-spore|en za "gablece"za ~itav tjedan.Stoga smo od svojih traìli da nam {alju{to vi{e kalori~ne hrane, a osobito namje dobro do{la mast, koju smo na-mazivali na kruh i tako pravili sendvi~e,koje smo nosili na posao. Kao glavnogekonoma odredili smo Horvata, koji jeina~e bio dosta bole`ljiv, pa je ~estoostajao u sobi. On je to veoma dobro ra-dio i svi smo bili zadovoljni.

Da nam u slobodno vrijeme, kojega jekatkad bilo dosta, ne bi bilo dosadno,organizirali smo predavanja o raznimtemema. Ja sam se ina~e ve} prije dostabavio astronomijom, atomskomfizikom i ostalim raznim prirodnim

br. 146, svibanj 2004. 17

usta{ki zlo~inac Ante Paveli} godine 1947. u na{u zemljugrupu usta{a terorista, koja je po tana i kojoj je sudjeno naprocesu proti Ljube Milo{a i drugova u Zagrebu. Izbor ba{tog imena nije slu~ajan, ve} su optuèni tim imenompodvukli usta{ko-teroristi~ki karakter svoje organizacije ina taj na~in deklarirali su svoju suvlasnost sa metodama iciljevima Paveli~evih usta{kih-terorista. Da bi svojupovezanost sa navedenim uba~enim teroristima jo{ ja~enaglasili i prikazali se kao njihovi direktni sljedbenici onina jednom ìgu, kojeg su udarili na letke i pismima / An-tikomunisti~ka akcija 1947 / stavili su godinu 1947. t.j.godinu kad je kako je gore re~eno, usta{ki zlo~inac Paveli}uputio svoje teroriste u na{u zemlju.

Metode kojima se organizacija sluìla: pozivanjem naupotrebu oru`ja protiv organa vlasti i pretnje ubijstvomodbornicima narodnih odbora i javnim radnicima ako sene odreknu svojih funkcija odnosno ne poasiviziraju se.

Prema priznanju opt. Novaka rije~nik i stilizacija svih pi-sana i letaka uzeti su iz usta{ko-kolja~ke terminologije,ina~e dobro poznate na{im narodima iz vremena okupa-cije.

U pravilima je predvidjena direktna upotreba "hladnog ivatrenog oru`ja od strene ~lanova organizacije u pogod-nom momentu.

Ovo su jedni od momenata koji karakkteriziraju organi-zaciju kao usta{ko-teroristi~ku.

Organizacija je stvorena na bogoslovskom sjemeni{tu uZagrebu i tamo je djelovala. înjenice utvrdjene na glav-noj raspravi dokazuju, da je formiranje i djelovanje organi-zacije omogu}eno i uslovljeno neprijateljskim odgojem iuticajem koji je vr{en na bogoslove u sjemeni{tu kao ipodr{kom, postrekom i za{titom, koju su poglavarisjemeni{ta davali neprijateljskoj djelatnosti pojednih bo-goslova.

Kontinuirano vr{ena je unutar sjemeni{ta usta{ka propa-ganda, propaganda usmjerena da kod bogoslova izazove

mr`nju protiv dràvnog i dru{tvenog uredjena FNRJ iodvrati ih od svake pozitivne saradnje u dràvnom idru{tvenom ìvotu na{e zemlje.

Odràna je proslava godi{njice osnivanja usta{ke dràvetzv. NDH na kojoj su recitirane i pjevane usta{ke pjesme, ana imendan usta{kog zlo~inca Ante Paveli}a opt. Plantakizvje{ava njegovu sliku u skupnoj u~ioni sjemeni{ta.

Na mnogobrojnim priredbama, proslavama, akademi-jama uvijek se odràva barem jedan govor ili se recitirajedna pjesma u kojoj se kveve~e i harangira protiv norodnevlasti, protiv dràvnog i dru{tvenog uredjenja na{e zemlje.Glavni govornik je opt. Hrasti} on govori o "progonu" "ubi-janju nedu`nih sve}enika" "crvenom teroru" "krvavomreìmu" "neslobodnoj domovini hrvatskoj" i sli~no. Autorsvih pjesama je opt. Novak. Iz svake njegove pjesme izbijamr`nja protiv na{e sada{njice. Ovo se naro~ito izraàva unjegovim zadnjim pjesmama "usponi" i "skriveni stihovi".Prikazuje petokraku zvijezdu – jedan od dràvnih am-blema kao – "simbol krvave tiranije" Federativnu NarodnuRepubliku Jugoslaviji "strati{tem" "tamnicom" "logoromhrvata", a Mar{ala Tita "divljom zvijeri, zmijom iharamba{om". Opt. Muran pregledava ove Novakovepjesme i predlaè ih poglavarima , a priredbe na kojima seove pjesme iznose uvje`bava i reìra. Poglavari sjemeni{tavr{e predhodnu cenzuru govora i pjesama, prisustvuju pri-redbama i plje{}u Novakovim pjesmama i Hrasti}evim go-vorima.

Tokom glavne rasprave govoreno je samo o nekoliko pri-redbi koje su javno odràne u bogoslovskom sjemeni{tu.Utvrdjeno je da je u svakoj priredbi bilo neprijateljskih is-pada, a u pojedinim priredbama i po nekoliko ispada. Pro-grami priredaba i tekstovi govora nisu pronadjeni prilikompremeta~ina ve} su se programi i sadràji utvrdili iz iskazapreslu{anih optuènih bogoslova koji su prisustvovali natim priredbama.


znanostima, pa sam u tom smislu biomalo "ja~i" od drugih. Tako smo se do-govorili, pa sam ja odràvao predavanjana temelju ~istog znanja, jer sam pam-tio veoma mnogo podataka. Silvije Bre-zovnja~ki, kao "najpobo`niji" od nas jebio zaduèn za bogo{tovlje, pa smo~esto, u nedjelju i blagdane "imitirali"odràvanje svete mise. Kod toga smo~esto i pjevali, tako da su nas ~esto putaslu{ali i mnogi susjedni robija{i budu}ida je na{a soba bila u kutu izme|udvaju krila zatvora, a i prozor je bio do-sta velik. Kao glavni pjesnik zaizmi{ljanje pjesama pokazao se [tefNovak. Bio je sjajan, a mnoge je pjesmeizmislio na poznate doma}e melodije.Mi smo ih naravno veoma ~esto pjevali.Sve su one odràvale na{ ìvot kako ve}u istra`nom zatvoru, tako i ovaj ovdje uLepoglavi. Prigodom imendana on jeznao gotovo u ~ast svakog sve~ara iz-misliti neku pjesmu. Kako sam se ja ve}

prije veoma mnogo bavio glazbom,imao sam dobar sluh, a vladao sam no-tama u potpunosti i svirao mnoge in-strumente, od orgulja i glasovira do svihtambura{kih instrumenata, bio samzaduèn za glazbu kao dirigent. Svi smoina~e ve} u sjemeni{tu i u bogoslovijibili ~lanovi pjeva~kog zbora, pa smo seuspjeli veoma dobro raspodijeliti takoda smo imali ~etveroglasni zbor.

Tako sam do{ao i na ideju skladanjana{ih posebnih pjesama. Imao samideje, izmi{ljao melodije, a Novak sepotrudio da napi{e odgovaraju}e rije~i.Ovdje }u spomenuti samo dvijenajdraè pjesme, a to su "Zavjet" i "Dig-nite u vis", koje su odraàvale na{estanje, stanje u domovini Hrvatskoj ina{e te`nje i nade. Njih sam skladao za~etveroglasni mu{ki zbor te sam po-jedina~no uvje`bavao pojedince zasvaki glas (tenor I, tenor II, bariton ibas). Nije bilo lako, jer nisam imao

18 br. 146, svibanj 2004.

Prilikom premeta~ine u bogoslovnom sjemeni{tu u Za-grebu pronadjene su mnoge usta{ke knjige. Bilo ih je posvim sobama bogoslova, sjemeni{nog osoblja i sjemeni{nihpoglavara, a kako iskazuje optuèni Korpar bogoslovi susvu tu usta{ku literaturu i ~itali. Prilikom izvr{enog pre-tresa 20.IX.1950. u prisustvu svjedoka u sobi ekonomasjemeni{ta, jednog od poglavara, sve}enika Pukljaka Ru-dolfa na njegovom no}nom ormari}u nadjena je usta{kaknjiga "Borba Hrvata" od Mirka Glojnari}a, "Moje tam-novanje" od dr. Fran Bini~ki, te knjiga "Hrvatski narod ihrvatska narodna misao" od Filipa Lukasa. U zajedni~kojspavaonici bogoslova nadjen je kao teku}a literatura knjigausta{kog ministra Julija Makanca "Hrvatski vidici". U sobibroj 18. na III. katu medju stvarima bogoslova Slavi~ekStjepana takodjer je pronadjena knjiga istog usta{kog min-istra "Hrvatski vidici". Bro{ura "Komunisti u Hrvatskoj” iizdanje zloglasnog MOSK-a nadjena je u sobi broj 22. u III.katu kod bogoslova [logar Josipa. U sobi rektorasjemeni{ta dra Franje [epera prilikom pretresa pronad-jeno je pismo osudjenog Stepinca zlo~incu Anti Paveli}uod 20.XI.1941. u kojemu Stepinac izaè svoj plan za efi-kasnije pokr{tavanje Srba, kao i korice luksuznog izdanjausta{kih na~ela na latinskom jeziku. Na III. k. u sobioptuènog Muren Franje na njegovom pisa}em stolu nad-jen je roza omotni papir sa skicom amblema koji sadrì{ahovsko polje hrvatskog grba, kri` i slovo "U". Na tom is-tom papiru uvje`bavao je opt. Muren svoj potpis. U sobiGregl Anke na no}nom ormari}u nadjen je Neue Ordnungod 3 i 12. X. 1941., u njenom ormaru "Das Eheude (sic!)Herz" od Göbelsa. U sobi Teà~ki Josipa pronadjena je an-tisemiska bro{ura "Nesta{ica robe”, knjiga usta{kogideologa" dra [}etinca. Kooperativnog (sic!) uredjenjedràve i kalendar "Danica" iz god. 1943. i 1944. sa ~lancimausta{kog sadràja. U sobi sve}enika Mu{ak Pavla u I. j.sjemeni{ta nadjeno je 176.170 Paveli}evih kuna. Na poje-dinim mjestima raznih prostora u samom sjemeni{tu

pronadjeno je nadalje: bro{ura MOSK-a "Istina o [panjol-skoj", knjiga "Strahote zablude" od zlo~inca Paveli}a u~etiri primjerka molitvenika "Hrvatski vojnik" sa Pav-eli}evom slikom i specijalnom molitvom za zlo~inca Pav-eli}a. Osim ovoga u sobi Vice rektora (sic!) sjemeni{ta opt.Talan Franje, u njegovom ormaru nadjene su medju os-talima knjige: "Hrvatski vidici" od Julija Makanca, "Soci-jalni eseji" od usta{kog velikog ùpana i biv{egpredsjednika velikog kriàrskog bratstva Felixa Niedziel-skoga, "Dogme et morale comuniste" od A. Ancel, "Temeljidru{tva” od Petra Grgeca, "Uvod u dru`tvovnu politiku”od Vilka Rieger, "Fa{izam osvaja proletarijat" od "Zadnjidani zapadno evropejske domokracije”, od B. Mussolini,"Razvoj dràvne misli” od dra Julije Makanec, "Novidru{tveni poredak” od Feliksa Niedzielskoga za kojeknjige opt. Sala~ i Talan tvrde, da su ih izdvojili izsjemeni{ne knji`nice.

U smislu ~l. 13. propisa za pitomce nadbiskupskogsjemeni{ta zagreba~koga "za pro{irenje znanja sluìsjemeni{na knji`nica gdje pitomci mogu uz obvezu danuknji`ni~aru kao jamstvo posudjivati djela onih pisaca kojise preporu~uju." Imaju}i u vidu literaturu koja je prilikompretresa pronadjena u sobama bogoslova kao teku}a lit-eratura moè se potpuno jasno zaklju~iti kakva se je litera-tura davala na ~itanje i preporu~ivala bogoslovimabogoslovnog sjemeni{ta u Zagrebu.

Na glavnoj raspravi je utvrdjeno, da u sjemeni{tu kola idruga neprijateljska usta{ka literatura. Utvrdjeno je, dakalendar "Na{a Nada" izdan po hrvatskoj katoli~koj zajed-nici u USA u koju su se uvukli usta{ke izbjeglice, a koji jekalendar donio opt. Muren u sjemeni{te i dao ga na ~itanjebogoslovima dok je opt. Kuzmi} prepisao iz njega ~lanak"Victor quia victima" i "Stepinac joj ime" u kojima sekleve}e na{ poredak, a napose na{e sudstvo, te su se oviprepisu rasturali medju bogoslove. Utvrdjeno je da i No-


KPD Lepoglava, ulazna vrata u novuzgradu

nikakovog instrumenta, pa ~ak niglazbene vilju{ke. Ipak je sve uspjelo,bili smo zadovoljni, a ja sam i danas,opet po "pameti", jer ni{ta pismenonismo mogli iznijeti iz Lepoglave, sve toponovno zabiljeìo. Samo bih èlio na-pomenuti da sam "u glavi" iz Lepoglaveprenio ukupno 52 na{e pjesme, kojesam naravno kasnije i zapisao.

I tako se na{ zajedni~ki ìvot, osobitona po~etku, odvijao bez ikakvihprepirki ili trzavica. Bili smo jedinstvenii teìli smo istom cilju. Svakih par mje-

seci je dolazio posebni udba{ iz Za-greba radi na{eg «preodgoja». Po-jedina~no je sa svakim od nasrazgovarao i nastojao nas prostudiratida vidi kakvi smo i jesmo li se popravili.U po~etku nas je nagovarao da odusta-nemo od bogoslovije, a kad je vidio da utome ba{ nema nekog uspjeha, govorioda se moèmo vratiti na bogosloviju, alida trebamo sura|ivati sa narodnomvlasti. Ne znam {to su razgovarali i kakosu se ostali pona{ali, ali ja sam imaosvoje stajali{te. Uvijek sam govorio da

ne znam {to me ~eka kad se vratim,kamo }u ili {to }u studirati, da ni{ta neobe}avam i da zadràvam svoj stav.Stoga sam nakon nekoliko njegovihposjeta bio s njim veoma brzo gotov.On je sam znao re}i: "Da ne gubimovrijeme, reci mi {to je nova. Ili pak jo{uvijek vrijedi parola 'Ista meta, isto od-stojanje'?" Kad sam mu to potvrdio,znao je re}i: "U redu! Ostat }e{ dokraja!" Tako je i bilo.

(nastavit }e se)

br. 146, svibanj 2004. 19

vakove pjesme i njegov dnevnik pun napada i kleveta pro-tiv na{eg dràvnog i dru{tveneog uredjenja, a posebnoprotiv na{e armije ~itaju se medju bogoslovima.

Pred izbore za narodnu skup{tinu FNRJ od 26.III.1950.poglavari bogoslovskog sjemeni{ta specijalno optuèniSala~ svojim stavom i direktnim nagovaranjem i agitacijompreko pojedinih bogoslova vr{i organiziranu prisilu protivu~e{}a na izborima, a opt. Hrasti} organizira na sam danizbora "Predizborni miting" protiv izbora.

Kad narodna studentska omladina apelira na bogosloveda u~estvuju na izgradnji studenstskog grada opt. Sala~preko opt. Novaka djeluje na bogoslove da ne sudjeluju utoj izgradnji, a ciljem da inostrane brigade koje dolaze naizgradnju studentskog doma ne konstatiraju prisustvo bo-goslova, koji pruàju svoj udio pomo}i u izgradnji boljihuslova studenstke omladine u skoroj budu}nosti.

Kad se pokre}e akcija da bogoslovi povodom tzv. Svetegodine posjete Rim i kada bogoslovi u po~etku odu{eljenoprihva}aju akciju puta u Rim poglavari sjemeni{ta konk-retno opt. Sala~ preporu~uje preko Novaka bogoslovimada taj put ne bi bio poèljan, jer bi se time doprinjeloopovrgavanju neprijateljske propagande da se u na{ojzemlji progoni crkva i sve}enici. Medjutim u isto vrijemekad bogoslovi na nagovor opt. Sala~a odustaju od namjera-vanog puta u Rim, na bogoslovskoj priredbi odrànoj tihdana sa znanjem i odobrenjem poglavara bogoslovskogsjemeni{ta ~ita se Novakova pjesma "Vje~ni Rim" u kojojse kaè da svi katolici slobodno idu na hodo~a{}e u Rim uSvetoj godini, a Hrvatima katolicima da to onemogu}avajunarodne vlasti.

Kad rektor bogoslovskog sjemeni{ta dr. [eper saznaje dase pojedini bogoslovi bave ilegalnim protudràvnim ra-dom, a opt. Sala~ i Talan pored toga jo{ i za postojanje ile-galne organizacije protiv dràvnog karaktera, oni to nesamo neprijavljuju organima vlasti, nego svojim stavom,drànjem i cjelokupnom djelatno{}u kako je potpuno os-jetila ova glavna rasprava, omogu}uju i potstrekavaju ak-tivnost ilegalne organizacije svojim pasivnim drànjem.Osim toga opt. Sala~ i Talan nastoje prikriti tragove djelat-nosti organizacije i njenih ~lanova.

Opt. bogoslovi Grgi} i Balenovi} koji takodjer saznaju zaovakovu organizaciju isto tako neprijavljuju njezino posta-janje i djelovanje organima narodne vlasti.

Ovakva neprijateljska aktivnost prema na{oj dràvi idru{tvenoj zajednici kako je gore navedeno sa nekim prim-jerima, vr{i se u bogoslovnom sjemeni{tu neprekidno, isk-

ori{}avanjem svake pogodne prilike. Podràva se usta{kiduh koji je ve} ranije u nadbiskupskom sjemeni{tu na[alati za vrijeme okupacije usadjen u bogoslovima, u tako-vom ambijentu, u takovoj atmosferi do formiranja jedneusta{ko-teroristi~ke organizacije ne samo da je moglonego je moralo do}i. Oni koji su snagom svoga autoritetamogli, a po svojoj funkciji bili su du`ni da sprije~e stvaranjeneprijateljske psihoze ne samo da to ne ~ine, ve} i sami svepoduzimaju da se takva neprijateljska psihoza i daljeodràva medju bogoslovima.

U takvim prilikama svaki bogoslov bio je psiholo{ki pri-premljen da se predje na organiziranu neprijateljsku ak-ciju. Opt. Selak govore}i o utjecaju na bogoslove usjemeni{tu kaè: "Smatram, da bi ve}ina po{la putem kao ija, samo je to bilo pitanje pristupa k njima od strane lica,koja se bavi protudràvnom djelatno{}u, jer ovakav odgojorjentira ljude na takovu djelatnost "Trebao je samo da senadje ~ovjek koji }e to u~initi. U~inio je to opt. Novak. Onpri tome nije slu~ajno lice, usta{a do srì, a {to priznaje usvome dnevniku koji je pisan pun mr`nje protiv na{edana{njice, jer je tako odgajan, jedan od izrazitih nosilacaneprijateljske djelatnosti u sjemeni{tvu, ljubimac pogla-vara aktivan i slavohlepan, on se smatrao pozvanim dabude vodja sebi sli~nih da izrazi {to je odgovaralo duhu kojije vladao u sjemeni{tu ostvaruju}i pri tome ono {to je i samhtio.

Svi bogoslovi optuèni za neprijateljsku propagandu usjemeni{tu osim opt. Brezovnja~aki i za neprijavljivanjeteroristi~ke organizacije priznaju sve inkriminacije i svojekrivice.

Opt. Muren ne smatra se krivim za neprijateljsku propa-gandu izvr{enu time {to je uvrstio u programe priredabaneprijateljske pjesme Novakove, jer je bio samo reìser, abrani se da su Novakove pjesme pro{le kroz cenzuru pogla-vara. Medjutim opt. Muren u isljedjenju na zapisniku od18.I.1951. kaè: Tek je /Novak/ kasnije unosio u te pjesmetu i tamo po koju aluziju na dràvni poredak. Kad sam ja{kolske godine 1949./1950. bio zaduèn kao reìser tada jeve} bilo uobi~ajeno da Novakove pjesme udju u program,te sam ja prema tom obi~aju i rekao Novaku prije priredbeda sastavi prigodnu pjesmu. Kada ju je Novak sastavio janisam ulazio u detalje te pjesme smatraju}i, da ukoliko nevaljanu da ne}e biti odobrena od poglavarstva, budu}i da je~itav program za svaku priredbu i{ao na odobrenje pogla-varstva.

(nastavit }e se)


MASOVNA GROBI[TA NA PODRU^JU HRVATSKE (IV.)U prethodnim brojevima (Politi~ki

zatvorenik, br. 143-145), objavili smopopise raznih grobi{ta diljem Hrvat-ske, a ovdje donosimo nastavak togpopisa:

GROBI[TA HRVATA USLOVENIJI / SVIBANJ-LIPANJ

1945.

(Podatci se donose prema knjizi"Zamol~ani grobovi" (U{utkani gro-bovi) – Ljubljana, 1998.):

LJUBLJANA - [T. VID ([KOFOVIZAVODI)

1. GROBI[TE PODUTIK - Bre-narjevo brezno - oko 1500 Hrvata(opis br. 96 Podutika.

KOÊVSKI ROG

2. GROBI[TE ISPOD KRENA -centar komemoracije, ukupno 1400Hrvata KR[KO-HUDA JAMA -HRASNIK, ukupno pobijenih24.000 Hrvata (opis br. 95 Ko~evskiRog.

3. BARBIROV ROV, ukupno po-bijeno oko 12.000 Hrvata

4. HRASNIK, VI[E SKUPINA od300-400 Hrvata

5. JELINCA, vi{e skupina Hrvata6. RA[EV KAMENLOM - vi{e

skupina hrvatskih civila7. KAPELICA PRAPRATNO,

hrvatski civili8. RIMSKE TOPLICE - vi{e

maskiranih grobova hrvatske vojskekoja se povla~ila poslije 9. svibnja1945.

9. GROBI[TE NA HRVA[KEMVRHU KOD RAVNA - 500 civila

10. PODGORJE(SLOVENJGRADEC) - grobi{tehrvatskih domobrana na vrhu Podg-orje

11. MISLINSKA DOLINA -grobi{te hrvatskih domobrana icivila

12. GROBI[TE TEZNO -protutenskovski jarak od Bohove doDrave, najve}e grobi{te u Sloveniji40.000 Hrvata (opis br. 94, Maribor,okolica grada)

13. STRMI[]E KOD PTUJA -grobi{te ispod tvorni~kih hala poko-pano oko 8.000 Hrvata

14. GRAD BORI - grobi{te hrvat-skih domobrana

15. DRAVOGRAD - grobi{te desnood ceste, grobi{te hrvatskih domo-brana

16. [O[TANJ - Gorica, grobi{tehrvatskih civila i domobrana

Ukupno u tom dijelu Slovenije napovratku iz Bleiburga i drugihmjesta u Austriji, prema prosud-bama o~evidaca, ubijeno je oko145.000 hrvatskih civila i domo-brana.

OSTALA GROBI[TA

17. KAMNI[KA BISTRICA - ~etirigroba

18. TUHINJSKA DOLINA - ~etirigroba hrvatskih domobrana

19. [KOFJA LOKA - CRNGROB -hrvatski civili, me|u njima vojnici uodorama

20. [KOFJA LOKA - Stari grad,oko grada grobovi domobrana po-bijenih u gradu

CELJE - TEHARJE - BRE@ICE

21. SKALCE KOD TEHARJA,grobi{te gdje je pokopano 30 Hrvata

22. VI[NJA VAS KOD VOJNIKA -300 `rtava, Hrvati i Slovenci

23. TEHARJE-ZG/HUDINJA-GO-LOVEC-NOVA VAS. Preko ovoggrobi{ta sazidani su danas - objekti,ceste, tvornice, stambeni blokovi itd.Broj `rtava izme|u 23.000 i 25.000,mahom hrvatske nacionalnosti.

24. TEHARJE, STRELI[TE, oko4-6.000 `rtava svih narodnosti

25. TEHARJE, MLINARJEVJANEZ (grad) 1.500-2.000 `rtava,Hrvati i Slovenci

26. UGLJENOKOP PEÔVNIK -zatrpan 1945. godine 7.000-8.000`rtava, Hrvati i Slovenci

27. GROBI[TE GOLOVEC -pokopano oko 2.000 `rtava, Hrvati,Slovenci i Srbi

28. TEHARJE, GROBLJE,izra|eno parkirali{te i stambenezgrade, oko 150 do 200 `rtava,Hrvati i Njemci.

29. GROBI[TE IZLO@BENIPROSTOR GOLOVAC, sada {port-ska dvorana, oko 1.500 `rtava svihnarodnosti

30. MEDLOG, 800 `rtava Hrvata31 MEDLOG, VOJNO

SKLADI[TE, 3000 `rtava Hrvata32. MEDLOG, JO[TOV MLIN,

15.000 `rtava ve}inom civila i vojnikaHrvata

33. MEDLOG, SJEVER, 500Hrvata

34. [ENTJUR AGRONOMSKA[KOLA, 60 Hrvata

35. [ANPETER POD SV.GORAMI, oko 1500 Hrvata

36. PIL[TAJN, oko 1500 Hrvata37. ROGATEC, oko 500 Hrvata38. MOSTEC-BRE@ICE, nema

broja `rtava, ali se napominje da su`rtve vozili kamionima no}u po 1000odjednom (ukupno 6000)

39. KR[KO, grobi{te kod igrali{ta,oko 1500 Hrvata

40. DOBRU[KA VAS, kod Kr{kog,oko 600 Hrvata

20 br. 146, svibanj 2004.

Pi{e:

Dragutin PELIKAN


41. MACELJ, otvorene 23 jame iiskopano 1163 kostura. Utvr|eno jeda je me|u njima ima poubijanih 20sve}enika, prete`no franjevaca.Mladen [afranko (biv{i djelatnikOZN-e) dao izjavu da je bilo 130jama u kojima je poubijano 13.000ljudi, {to zna~i da do sada nije otko-pano niti 10% od ukupnog brojubijenih civila, vojnika i sve}enika(opis br. 103, Maceljske {ume)

42. RADOVLJICA, nekoliko stot-ina, a vjerojatno vi{e od 1000 Hrvatai banatskih Njemaca `rtve su masov-nih ubojstava po~injenih od 15-17.svibnja 1945.

DO SADA OTKRIVENI LOGORIKRI@NOG PUTA

1. MARIBOR - logor na mjestustarih vojarni - sabirni logor zausta{e, domobrane i dio ~etnika(crnogorskih). Odvajani ~asnici, kojisu se javljali vjeruju}i u bolji postu-pak, zatvarani su u zgrade i no}uodvaàni, streljani i zakapani u pro-tutenskovske jarke, tzv. Nedi}eveobrambene linije. Kroz mariborskilogor pro{ao je najve}i broj vojnika icivila Hrvata. Hrane nije bilo. Poje-deno je sve li{}e i kora s drveta. Ko-liko je ljudi pro{lo kroz logor, ne }ese nikada doznati.

2. ZAGREB - vi{e logora: KANAL,parkirali{te autobusnog kolodvora;PRE^KO, kroz koji je pro{lo neko-liko tisu}a zarobljenika svih rodovavojske; JANKOMIR, logor za nak-nadno uhap{ene, te MAKSIMIR,gdje je povremeno vr{en popiszarobljenika. Pojedini su odpu{teni,ali ve}ina bez pisanog dokumenta iliako su ga imali, prigodom prijavlji-vanja vlasti, isti im je oduzet.

3. BJELOVAR - logor na Vojni}u,mjesto biv{e oru`ni~ke {kole, ~ije suvojarne i barake pretvorene u logor.Prema grubim procjenama u logoruje bilo 25.000-30.000 ljudi, tako da jeprostor vojni~kog dvori{ta bio pun.Logor bez sanitarnih ure|aja i bezhrane. Vladale su zarazne bolesti,kao tifus i dizenterija. Tifusari su na-pola mrtvi smje{teni u ru{evine biv{eciglane. Ali i mnoge skupine, koje sutek dolazile, smje{tene su na ciglanu,

valjda kao "karantenu" i da se smanjibrojno stanje. U tom logoru na-vodno je umrlo na tisu}ezarobljenika, koji su sahranjeni uLugu, {umi iza logora. Okolica Bje-lovara ima mnogo gubili{ta i pitanjeje ho}e li ikada biti sva otkrivena.Bjelovar~ani su morali pod zemlju,kada nisu èljeli u partizane.

4. \UR\EVAC - logor je biosmje{ten na livadi. U njega se slo-bodno ulazilo. Partizani su iz njegaodvodili zarobljenike i streljali ih.

5. KARLOVAC - logor na [var~i.Logor bez hrane i sanitarija. Kor-duna{i izvodili ljude iz logora i odvo-dili ih na put bez povratka.

6. SISAK - Viktorovac, ogromanlogor ogra|en ìcom, jedan od ve}ihlogora koji se odrào duè vrijeme.Prema grubim procjenama u logoruse nalazilo oko 50.000 ljudi, Hrvata iNjemaca. U Sisak su slani i sudskiosu|ivani ka`njenici koji su poraspu{tanju logora slani (jedan dio)u Staru Gradi{ku.

7. PETRINJA - sli~no kao u Sisku.Logor na sajmi{tu ogra|en ìcom -sabirni logor 20.000-30.000 zaroblje-nika, poznat po maltretiranju lo-gora{a. Logor bez hrane, logora{i sujeli uglavnom ono {to su im mje{tanidonosili.

8. SAMOBOR - logor se nalazio usredi{njem parku, opasan ìcom -sabirni logor. Prolazan logor, krozkoji je pro{lo na desetine tisu}a ljudi.Nema hrane. Vr{eni popisi i po-jedinci odvo|eni u mjestastanovanja. Pojedine grupe nestalezauvijek.

9. PO@EGA - logor izgladnjelih lo-gora{a, smje{tenih u barakama.Vr{ena saslu{anja i maltretiranja.Logora{i 1928. godi{ta poslani u JA,a mnogi drugi ostali zauvijekpoko{eni dizenterijom.

10. VIROVITICA - prolazni logorna sajmi{tu. Drugih podataka ne-mamo. Bilo bi potrebno pokupiti po-datke dok jo{ ima ìvih svjedoka.

11. SLATINA - logor na sajmi{tu(sada{nji srednjo{kolski centar). Lo-gora{e, prepoznate uglednijeslatin~ane odvodili u obrambene

jarke u slatinskim vinogradima itamo ih streljali.

12. OSIJEK - logor na Zelenompolju, spominju se i vojarna i drugamjesta s oko 15.000 ljudi, uglavnomdomobrana i civila. Potrebno is-traìti.

13. SRIJEMSKA MITROVICA -logora{i su se nalazili u kaznionici inigdje prema industrijskoj zoni.Mnogo usta{a i drugih. Hrana sedijelila jednom na dan. Logora{ikori{teni kao radna snaga u poljo-privredi (za to su dobivali jesti). Pos-toje neposredni dokazi u arhivi,isplatne liste u kojima se spominjulogora{i. Radili su i u gra|evinar-stvu. Tijekom 1946.-1948. logora{i suradili u rudniku mrkog uglja uVrdniku, a bili su smje{teni u tz. str.koloniji. Spominje se i logor svilara uSrijemskoj Mitrovici.

14. PETROVARADIN - kasarna -vila, gdje su bili smje{teni zarobljenizrakoplovci i ~asnici tifusari. Drugilogor na otvorenom, ogra|en ìcom,u logoru se nalazilo oko 3.000Hrvata i Njemaca. Logora{i nestali.

15. LUPOGLAV - iza Dugog Sela -usta{ki logor, ogra|en ìcom, u lo-goru se nalazilo oko 3.000 Hrvata iNjemaca. Logora{i nestali.

16. [ENT VID - pokraj Ljubljane,logor ogra|en ìcom, vr{ena stalnaispitivanja i likvidacije.

17. VR[AC - veliki logor za neko-liko desetaka tisu}a logora{a, blizuèljezni~ke postaje. Zarobljenici subili smje{teni u zrakoplovne han-gare. Uvjeti ìvota vrlo lo{i, vladajuzarazne bolesti od kojih zarobljeniciumiru. Nema lijekova niti lije~nika.Vr{ac je imao dva logora za Nijemcekoji su gradili stadion.

18. KOVIN - logor u jednoj izgorje-loj tvornici. Zarobljenici prete`noHrvati, domobrani, vojnici i ~asnicido ~ina satnika. Uvjeti ne{tosno{ljiviji, ispitivanja do amnestijenavodno bez maltretiranja. To je prvilogor u koji su mogli u}i ~lanoviCrvenoga krià.

19. SARAJEVO - Filipovi}eva vo-jarna, smje{teno 18-20.000 ljudi.Mnogim logora{ima izgubio se trag.

br. 146, svibanj 2004. 21


20. KRANJ - logor izvan grada -sudbine logora{a nepoznate. Tko jeoti{ao u taj logor, nije se vi{e vratio.Navodno najvi{e Hrvata likvidiranoje u Kranju.

21. NOVSKA - poljana ogra|enaìcom, kilometar od grada. Osimovoga spominje jo{ jedan, na tzv.maloj poljani.

22. MIRKOVCI - logor biv{eRadne slu`be, Drugih podatakanema.

23. KRAPINA - prolazni logor uìcom ogra|enom {kolskomdvori{tu.

24. ÊMERNICA - kod Vrgin mo-sta - Topusko, pro{lo kroz logor oko10.000 ljudi. Dio zavr{io u Jazovki.

25. PAKRAC - velika livada,12-15.000 ljudi, poznat po trovanjuhranom {to su je seljaci - Srbi dono-sili logora{ima. Bilo je i fizi~kih na-pada na logora{e od strane civila.

26. MATNICE - kod Petrograda -Zrenjanin, ùpni dvor prera|en u lo-gor

27. PETROVGRAD - logor kodmlina, po~elo se s vo|enjem eviden-cije.

28. SKOPJE - vojarna iznad Vard-ara. Drugih podataka nema.

29. BUKVIK – [ar-planina, lo-gora{i radili na sje~i i izvozu drva iz{ume. Me|u Hrvatima bilo je i Alba-naca.

30. U@ICE - radni logor. Formi-rani kazneni radni bataljuni, radilose na najteìm poslovima. Mali brojlogora{a vratio se ku}i.

31. JASENOVAC - biv{i logorusta{a, poslije rata u rukama parti-zana. Zato~enici usta{e, nema poda-taka kada je raspu{ten, o sudbinizato~enika ni{ta se ne zna. Prigodomiskopavanja usta{kih `rtava poslijerata u prisustvu me|unarodnekomisije, kao dokaz genocida nadSrbima, prona|eni su le{evi uusta{kim odorama i iskopavanje jeobustavljeno. Za sljede}e logorenema nikakvih potanjih podataka:

32.BA^KA PALANKA33. KAÂNIK-KOSOVO

(nastavit }e se)

^lanak gosp. Petra Babi}a, ob-javljen pod naslovom "Jo{ o lepo-glavskom pokolju" u br. 142Politi~kog zatvorenika te~e kao nekapri~a. Me|utim, ako se taj tekstanalizira, vidi se da on zapravo vrvineto~nostima. [teta je stoga da dosada utvr|ene ~injenice takvim~lancima dovodimo u dvojbu,posebno kod neupu}enog ~itatelja.Radi toga evo nekoliko ispravaka iprimjedbi.

Nespretno je re~eno da je svakomosu|eniku u }eliji pripadalo tri ~et-vorna metra zraka. Budu}i da je u}eliji bilo po bilo {est osu|enika, tozna~i da bi }elija imala 18 m

2

. Tu sevjerojatno misli na tri kubi~na(prostorna) metra zraka. U svezilikvidacije skupine u kojoj se nalazioIvan [tajner, po narodnosti Nije-mac, a po zanimanju, trgovac, kaèse: «U dvori{tu su ga ~ekala jo{ trisveu~ili{tarca». To bi zna~ilo da susva ~etverica bili sveu~ili{tarci.Me|utim, Zvonimir Dragustin jebio student, An|elko Tro{elj –trgovac, a Ivan Vedri{ – radnikosu|en zbog provalne kra|e. Snjima su bila jo{ tri provokatora i to:mesar, brija~ i postolar. Taj doga|ajnije bio oko prvog svibnja pod izgo-vorom branja zelenila za ki}enjeprigodom tzv. «Prvog maja», nego14. svibnja 1946., kad su i{li uIvan~icu navodno brati {iblje zametle.

Autor navodi da je negdje 1947.na mrtvoj {etnji straàr s bunkeraustrijelio ~etiri politi~ka osu|enika.To se dogodilo 19. studenoga 1946.oko 6.30 h ujutro, a bilo je petosu|enika: Augustin Geli, Zlatko[inti} – zrakoplovni pukovnik, IvanVrbanac, Stjepan Kordi} i Mi{koJarmi}. Trojica su ubijena, a dvojicapreìvjela.

U ~lanku se nadalje kaè «otprilike1948. jedna je skupina robija{avo|ena vaditi pijesak iz Bednje, itd...».Skupina koja je i{la «vaditi pijesak»ubijena je 11. lipnja 1946. u 19.30 h,a ne 1948. To su bila dva politi~kaosu|enika Njegovan Foscati i Fikret

22 br. 146, svibanj 2004.


Na pri~ini... 1947.KPD

Marijo,Ti hrvatska Mati.Ima slikakoje se ne bri{ui sudbinao kojima ne pi{u

Ima misli{to bezglavo teku...Podaj Majkosvoju ruku meku.

Nek nam sunceputeve pozlati.Ublaì boliTi hrvatska Mati.

Vi{nja Sever

MASOVNAGROBI[TA- ISPRAVAK

U broju 144. na{eg ~asopisa, u~lanku «Masovna grobi{ta na po-dru~ju Hrvatske (II)», na str. 8. i9., pod to~kom 34, u masovnagrobi{ta uvr{ten je "VRHMONTOVJERNE - DU-BROVNIK", gdje pi{e: «Pro-na|ena masovna grobnica strijel-janih» itd... Ne ulaze}i u to~nostdrugih podataka u tom ~lanku,ta tvrdnja zasluùje ispravak.

Poznato je da je tamo neko-licina strijeljanih, pa ne mislimda bi se to moglo smatrati ma-sovnom grobnicom. Podto~kom 35., istog ~lanka pi{eOTOK DAKSA, pa se spominjeda je me|u `rtvama tada{nji"gradona~elnik Vojvodi}", {to jepogrje{ka. Pretpostavlja se dasu tamo ubijeni gradona~elnikDr Niko Koprivica i dogra-dona~elnik Frano Vojvodi}, za-jedno s ostalim nedu`nimgra|anima.

Dr. Augustin FRANI]

Kalajdì}, te jo{ ~etiri osu|enika,koji su bili ka`njeni zbog kriminala.U njihovoj pratnji su bila jo{ ~etiriprovokatora. Svi osim provokatorasu ubijeni.

U nastavku ~lanka se spominjekako je na prijelazu iz 1947. na 1948.jedan osu|enik umro od hladno}e usamici. Me|utim, to nije bio jedini,jer su prije i poslije mnogi umrli posamicama smrznuv{i se gladni i lo{eodjeveni. Samice su za to bile pri-lago|ene (bez prozorskih stakala,cigle polivene vodom, ve}i dioodje}e i obu}e sa osu|enika skinut,a hrana je bila hladna spla~ina).

Spominje se da su s krova zgradesko~ila dva osu|enika na glavu.Stjepan Blaìna je ba~en s krova, alinije poznat neki drugi slu~aj. U svib-nju 1948. u prvoj skupini prozvanihosu|enika, izolirano je 130, a nak-nadno jo{ 16 osu|enika, {to je uk-upno 146, a ne 120, kako navodiautor.

Maksimilijan Mrzljak u evidenci-jama KPD Lepoglava bio je novi-nar, a ne knjièvnik.

O doga|aju od 5. srpnja 1948. do-sta se pisalo. Radilo se o trojiciosu|enika, koji su poku{ali nasilnopobje}i preko bunkera. O tometako|er Babi} pi{e dosta pogrje{nihtvrdnji. Poginuli Milan Jane{ nijebio student, nego tipograf; nije biloDuki}a, nego Stjepana \uki}a, izDalja je bio Savo Batranovi} -u~enik, a ne Bajramovi}. Osim toga,Batranovi} nije samo pao pogo|en,nego je ranjen rekao straàru: «Ne-moj mene, ja sam va{» , a straàr ga jetada dotukao kundakom pu{ke.Krasovac, Puhalo i \uki} bili suranjeni, odvedeni u samicu i tamolikvidirani. U ~lanku se govori kakoje autor, kad su ih postrojili predzid, rekao studentu Radici: «Viknut}emo '@ivjela Hrvatska!'» itd.

Me|utim, u KPD Lepoglava nijebilo studenta Radice. U~enikRadica je postojao, ali tamo nije bio.

Te{ko je tvrditi da je 5. srpnja biodoga|aj kojeg je uprave KPD Lepo-glava planirala, kad je poznata ~in-jenica da se radilo o poku{aju bijegatrojice osu|enika, koji su sko~ili nabunker, pa je jedan tu poginuo, a

druga dvojica su nekom presudomOkru`nog suda u Vara`dinu,osu|eni na smrt. Jedan je strijeljan,a drugi obje{en 1. listopada 1948.Osim toga, ako je i [piranec okopodne dao nalog da se prekine spucnjavom, to nema nikakvogzna~enja, jer je do tada sve bilo go-tovo, a nakon toga je dao odrije{eneruke milicionerima, da ~ine {to ih jevolja s osu|enicima cijeli dan i no}.Osim toga, u tom su vremenu ran-jenici po samicama poubijani od

bjesnih straàra, koji su to radodo~ekali.

Kod likvidacije Zvonka Pani}a,u~enika petog razreda gimnazije,ina~e malodobnika, a ne studenta,poznato je da su ga cijelu no} usamici na razne na~ine mu~ili iusmrtili, a ne jednostavno ugu{ili.Nakon godinu dana, prigodom ek-shumacije, kad su roditelji prenosiliu Podturen kod âkovca njegoveposmrtne ostatke, lije~nik izkomisije utvrdio je da mu je lubanjabila uganuta i kosti potkoljenice

polomljene. Bio je okovan, pa su togaze}i u~inili.

Na kraju bih bio slobodanpredloìti da svaki autor provjeravaono {to pi{e, na na~in, da se posavje-tuje s kolegama koji su tada bili naizdràvanju kazne ili da se koristi lit-eraturom koja je do sada o tome ob-javljena. Kona~no i CD-ROM, koji jenedavno izdan u na{oj organizaciji,moè pomo}i, jer su neki osu|enici utoku niza godina u «Politi~kom zat-voreniku» dosta toga napisali, pa i otematici o kojoj se ovdje govori.

br. 146, svibanj 2004. 23

POVODOM ^LANKA»JO[ O LEPOGLAVSKOM POKOLJU«

Pi{e:

Dr. Augustin FRANI]


Pogled iza lepoglavskih re{etaka

BLA@ENI ALOJZIJE STEPINAC I HRVATSKA DR@AVA (IV.)

STEPINAC U KRALJEVSKOJ JUGOSLAVIJIAdresom izaslanstva Narodnog vije}a

Slovenaca, Hrvata i Srba, u kojemu je od28 ~lanova bilo samo 8 narodnih zas-tupnika, dakle od naroda izabranihosoba, i odgovorom srbijanskoga prijes-tolonasljednika Aleksandra Kara|or|e-vi}a na tu adresu, u Beogradu je 1.prosinca 1918. stvoreno KraljevstvoSrba, Hrvata i Slovenaca, kako se je upo~etku nazivala Jugoslavija. Ta adresaje bila u protimbi s uputama Sre-di{njega odbora Narodnoga vije}a i ni-kad je nije odobrio Hrvatski dràvnisabor. Hrvatska je bez pitanja hrvat-skoga naroda uklopljena u novu, unita-risti~ku i centralisti~ku dràvu, izgubiv{ipritom, prvi put u svojoj povijesti, sveoznake dràvnosti. Hrvatski je narodbio krajnje nezadovoljan tom ~injeni-com. Dva su bila razloga za takvo ra-spoloènje.

Prvi, temeljni razlog za nezadovoljstvoproizlazi iz biti i prirode samoga naroda.Hrvati nisu dio ili pleme bilo kojeganaroda nego samosvojni tisu}ljetniorganizam, stvoren ìvotnom borbom ipovije{}u. Kao takvi, oni u javnom ìv-otu zahtijevaju priznanje te svoje opsto-jnosti i jednakopravnosti s drugimnarodima. To mogu posti}i samo u vlas-titoj, slobodnoj i nezavisnoj, dràvi. "Podràvi dobiva narod onaj vi{i duhovnisadràj, kojega on sam po sebinema".(1) Bez vlastite dràve mu jeugroèn opstanak, jer "dok narod ho}eda bude narodom, dotle }e narod biti zasvoju samostalnost i neodvisnost". To jenaime "uvjet njegova obstanka".(2) Od-luka pak od 1. prosinca 1918. negacija jesvih tih te`nji i cjelokupne povijestihrvatskoga naroda, pa je ona moralaizazvati revolt {irokih narodnih slojeva.

Narodno nezadovoljstvo: pobunei organiziranje oporbe

Drugi, ne manje vaàn razlog, koji jelogi~na posljedica prvoga, jest postupakNarodnoga vije}a, u kojemu su podpunoodlu~ivali radikalni prosrpski elementi, isrbijanskih vlasti prema hrvatskomenarodu. Svi su oni shva}ali novu dràvukao pro{irenu Srbiju, a hrvatske zemljeosvojenim podru~jem, pa su se takoprema njima i pona{ali. Tek {to je uzelovlast u svoje ruke, Narodno je vije}epo~elo zatvarati istaknutije Hrvate, ug-lavnom prava{e ("frankovce"), odpu{tatiih iz slu`be i slati u prijevremenu mi-

rovinu. Da bi bilo {to sigurnije u ostvar-enju svoga cilja - uspostavi Jugoslavijenasilnim putem - raspustilo je, uz nekeiznimke, hrvatske postrojbe, koje susa~injavale elitni dio biv{ih austro-ugarskih vojnih snaga, a njihove vojnikei ~asnike poslalo je ku}ama. Istodobnoje pozvalo srbijansku vojsku, da zapos-jedne hrvatske zemlje.(3) A nakon 1.prosinca 1918. nastavilo se je s nasiljimai dodana su nova. Zaredale su zapljenehrvatski orijentiranih novina i dalji pro-

goni, pa i zatvaranja, uglednih Hrvata.Hrvatskoj stranci prava, koja je biladruga po snazi stranka u Hrvatskoj od1913. do 1920., nije bilo ni dopu{tenosudjelovanje u radu Privremenoganarodnog predstavni{tva, koje jeobavljalo zakonodavnu djelatnost doizbora za Ustavotvornu skup{tinu.(4)

Vidovdanskim ustavom osigurana jesrpska prevlast u dràvi, a donesen jebez sudjelovanja hrvatskih predstav-nika.(5) Hrvatske zemlje bile su pre-plavljene polupismenim srbijanskim vo-jnicima, ~asnicima, oru`nicima i~inovnicima. Ve} po~etkom godine1919. uvedeno je batinanje hrvatskih vo-jnika i gra|ana, a naro~ito seljaka, {to jevrije|alo njihov ponos i dostojanstvo.(6)Zamjena krunskih nov~anica srbijan-skim dinarima i porezni sustav, premakojemu su hrvatske zemlje bile porezomvi{e nego dvostruko optere}ene odSrbije, a u njih se opet vi{e nego dvos-truko manje investiralo, zna~ili su pravuplja~ku hrvatskog naroda.(7) Hrvatskesu kulturne vrijednosti sustavno uni{ta-vane i prisvajane od Srba. Potiskivan jehrvatski jezik, krivotvorena je hrvatskapovijest, a iz vojske i sudstva posve jeizba~eno hrvatsko stru~no nazivlje. Cije-lomu javnom ìvotu nastojalo se je datisrpsko obilje`je.

Normalno je, da je hrvatski narodpruìo odpor novoj dràvi i njezinoj vla-davini. Jedni su zato odlazili u emigra-ciju, a drugi su se politi~kim sredstvimaborili u Domovini. Izbijali su prosvjedi iotvorene pobune me|u vojnicima i sel-jacima.

Prvi znaci pobune me|u vojskom po-javili su se u Petrinji i u Bjelovaru. Vo-jnici 27. pukovnije u Petrinji nisu htjelislu{ati ~itanje adrese Narodnoga vije}aod 1. prosinca 1918. i odgovora regentaAleksandra Kara|or|evi}a na nju. UBjelovaru je u glavnoj vojarni MarijeTerezije 600-700 vojnika iz 16. pukovnijeklicalo kralju Karlu i caru Wilhelmu i vi-kalo "@ivila republika!"(8). To je, o~ito,bio prosvjed i prkos novoj, jugoslaven-skoj dràvi. Daleko ozbiljniji doga|ajzbio se je u Zagrebu 5. prosinca 1918.Tada su vojnici 53. pje{a~ke i 25. domo-branske pukovnije izi{li naoruàni naJela~i}ev trg, kli~u}i slobodnoj Hrvat-skoj a proti srpskoj dinastiji, namjera-vaju}i proglasiti slobodnu hrvatskurepubliku. U zasjedi su ih do~ekali jugo-slavenski orijentirani mornari i pripad-nici "Srpskoga sokola", pa su ubili 14hrvatskih vojnika, a ve}i broj ranili.Dvadesetak vojnika je zbog ove pobuneosu|eno na dugogodi{nju robiju.(9) Od-mah nakon stvaranja Kraljevstva Srba,Hrvata i Slovenaca iz Hrvatske je pobje-glo u inozemstvo vi{e gra|anskih i vo-

24 br. 146, svibanj 2004.

IZ POVIJESTIIZ POVIJESTI

Pi{e:

Ivan GABELICA

Svetozar Pribi}evi}

jnih osoba prava{ke orijentacije.Nezadovoljni politi~kim zbivanjima uDomovini, oni su u mjesecu svibnju1919. u Grazu, Austrija, osnovali"Hrvatski komitet", kao politi~ko tijelo,kojemu su kasnije sjedi{te prenijeli uBe~. Cilj je "Hrvatskoga komiteta" biouspostava slobodne i nezavisne hrvatskedràve. Kako bi ostvarili taj cilj, osnovalisu u Budimpe{ti dobrovolja~ku "Hrvat-sku legiju". U logorima "Hrvatske legije"vje`bali su se njezini ~lanovi u vojnimvje{tinama i pripremali za podizanje us-tanka u Hrvatskoj, pa su u tu svrhu {irilipromid`bu "pomo}u letaka, u kojima se(...) obe}aje oslobo|enje hrvatskognaroda i uskrisenje Tomislavovedràve". Taj "Hrvatski komitet" i "Hrvat-

ska legija" odràvali su svezu s vodstvomHrvatske stranke prava u Domov-ini.(10) Vjerojatno je s njihovim radompovezana pobuna vojske u Vara`dinu iMariboru 23. srpnja 1919., koja je na-vodno brzo bila ugu{ena, jer doma}e no-vine pi{u kako ima dokaza, da je nastala"uslijed agitacije sa strane". Tom pobu-nom se je pozabavilo i inozemno novin-stvo, pi{u}i, da je to pobuna Hrvata iSlovenaca protiv Srba.(11)

Naàlost, svi su ovi doga|ajiznanstveno neistraèni i neobra|eni, pa}e se kona~ni sud o njima mo}i dati teknakon prikupljanja svih ~injenica i nji-hova savjesnoga znanstvenog analizi-ranja i prou~avanja. Me|utim, ve} sadaje puno vi{e poznato o pobuni seljakapodkraj jeseni 1920. na podru~ju biv{ih

kotara Bjelovar, Gare{nica, Grubi{noPolje, âzma, Kutina, Sv. Ivan Zelina,Dugo Selo, Stubica i Zlatar. Uzrokpobuni bila je odluka vlasti, da ìgo{epodvoznu stoku (konje i volove), koja }esluìti vojsci u slu~aju mobilizacije. Sel-jaci su se tomu usprotivili, pa su vlastipoku{ale silom provesti ìgosanje. Zbogtoga je do{lo do pobune, u kojoj suoru`nici pucali na narod i ubili vi{e sel-jaka.(12) Ovo je ujedno bila i najmasov-nija pobuna od svih prije navedenih. No,sve su one bile slabo organizirane,me|usobno nepovezane, neke od njih suizbile spontano, pa su imale ograni~enozna~enje i od njih se nije moglo o~eki-vati oslobo|enje hrvatskoga naroda. Ali,one su bile znak dubokog ogor~enjazbog stvaranja jugoslavenske dràve iupozorenja, da u tom trenutku borbutreba nastaviti politi~kim metodama.

U ovom razdoblju sredi{nja politi~kali~nost u Hrvatskoj postao je StjepanRadi}. U svomu politi~kom radu tada jeve} znatno evoluirao, kako u nacional-nom, tako i u dràvnopravnom pogledu.U prvim po~etcima stvaranja Kral-jevstva Srba, Hrvata i Slovenaca od-nosno Kraljevine Srba, Hrvata iSlovenaca, kako se je ta dràva nazivalanakon dono{enja Vidovdanskoga us-tava, u skladu sa svojim shva}anjima izdoba Habsbur{ke monarhije, u nacion-alnom je pogledu stajao na unita-risti~komu stajali{tu, dakle da su Hrvati,Srbi, Slovenci i Bugari jedan narod.Kasnije je to stajali{te mijenjao, pa jepreko tvrdnje da su Hrvati posebannarod u politi~kom smislu, do{ao doideje da su Hrvati poseban narod usvakom smislu. U dràvnopravnomu po-gledu je od federalisti~koga shva}anja,{to ga je zastupao na no}noj sjedniciSredi{njega odbora Narodnog vije}a 24.studenoga 1918., preko maglovitoga po-jma o nezavisnoj hrvatskoj dràvi uokviru me|unarodno priznatoga po-dru~ja Hrvata, Srba i Slovenca, dakle uokviru Jugoslavije, kona~no zauzeo kon-federativno stajali{te o ure|enju jugo-slavenske dràve.(13) U svomdjelovanju nastupao je vrlo borbeno, paje tako i Sredi{nji odbor Hrvatske pu~keselja~ke stranke 8. oùjka 1919. prihva-tilo rezoluciju, prema kojoj ne priznaje"tzv. kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenacapod dinastijom Kara|or|evi}a, jer jeova kraljevina progla{ena izvan hrvat-skoga sabora i bez svakoga mandatanaroda hrvatskog", a niti dràvno vije}eSrba, Hrvata i Slovenaca (tj. privremenonarodno predstavni{tvo u Beogradu)".

Isto tako pori~e "svaku zakonitu mo}centralnoj vladi u Beogradu", kao i zak-onitost dràvnoj upravi op}enito. Pros-vjeduje "proti nova~enju i protibarbarskom na~inu, koji se upotrebljavakod nova~enja".(14)

Polaze}i tako od ideje hrvatske na-cionalne samobitnosti i dràvne poseb-nosti, ali u okviru Jugoslavije, {to jeRadi} pred narodom znao izraziti vrloborbeno, no i maglovitim i uvijenimrije~ima, a koriste}i uz to i svoje ne-nadma{ive organizatorske i agitatorskesposobnosti, njegova stranka je na izbo-rima dobivala apsolutnu ve}inu hrvat-skih glasova i sve vi{e se je {irila i ja~ala.Da dobije {to vi{e protureìmski zna~aj,8. prosinca 1920. prozvala se je Hrvat-skom republikanskom selja~kom stran-kom. Po svojoj retorici izgledalo je, da jeRadi} posve prihvatio prava{ko po-liti~ko shva}anje i na tome je dobivaoizbore. To proizlazi i iz njegova govorana Star~evi}evu grobu u [estinama kodZagreba, 11. lipnja 1922., kad je rekao:"A gle: danas smo svi mi Hrvati prava{i,tj. prista{e samoodre|enja i svi smo sel-jaci, tj. prista{e ~ovje~anske politikemira i rada".(15) Ali, svojim sadràjemRadi}eva politi~ka shva}anja su se idalje bitno razlikovala od prava{kih.

Hrvatska stranka prava nije tako lu-tala i mijenjala politi~ke programe kaoRadi}. Nije, dodu{e, ni pribli`no pred-stavljala snagu kao nekada. Progoni i ne-prijateljstva sa svih strana, ne samo odvelikosrpskoga jugoslavenskog reìmanego i od prista{a jugoslavenstva svihvrsta, bijeg dijela istaknutih ~lanova uemigraciju i neke vlastite unutarnje sla-bosti silno su je oslabili, ali nisu posveuni{tili. Prista{e jugoslavenstva su je sebojali kao svoga najve}eg neprijatelja. Aona je ~vrsto i dosljedno stajala nasvome hrvatskom nacionalnom i dràv-nopravnom stajali{tu. Po tomu je bilaonodobni glas savjesti hrvatskoganaroda. Pokazivala je puteve kojimatreba i}i. To posvjedo~uju njezin pro-gram, izjava njezinih prvaka i njezinonovinstvo.

U svome programu od 1. oùjka 1919.Hrvatska stranka prava zahtijeva, "da sena temelju hrvatskog dràvnog prava, iprava narodnog samoodre|enja svehrvatske zemlje (Hrvatska, Slavonija,Dalmacija s otocima, Rijeka s kotarom,Me|imurje, Prekomurje, Bosna, Herce-govina i Istra s otocima) ujedine u jednusamostalnu neodvisnu hrvatsku drà-vu".(16) U skladu s tim programom jeVije}e Hrvatske stranke prava 10. listo-

br. 146, svibanj 2004. 25

Stjepan Radi}


pada 1922. donijelo rezoluciju, u kojojnagla{ava, da se hrvatski narod nikadani jednim ~inom nije "odrekao svoga su-vereniteta i prava na svoje narodno sa-moodre|enje".(17) Stoje}i ~vrsto nastajali{tu hrvatske nacionalne i dràvneposebnosti, njezin je Poslovni odbor 22.studenoga 1922. objavio priop}enje,prema kojemu je ona "voljna sudjelovatiu svakoj akciji za izravnavanje sporaizme|u naroda hrvatskoga i narodasrpskoga ~im kompetetni predstavnicisrpskog naroda slu`beno i obvezatnopriznadu hrvatskom narodu njegovnarodni i dràvni individualitet onako,kako to hrvatski narod priznaje narodusrpskomu, a naro~ito da priznadu, da je

sve, {to se desilo iza 29. listopada 1918.,uslijedilo bez pitanja i privole hrvat-skoga naroda i bez svake pravne pod-loge, pa da je stoga fakti~no dràvnostanje, stvoreno iza dana 29. X. 1918.,protuzakonito i za hrvatski narod neob-vezatno".(18) Prava{i i u svome pre-dizbornom proglasu od 14. velja~e 1923.postoje}e politi~ko stanje nazivaju samofakti~nim, pori~u}i mu svaku zakonitost,posebno nagla{avaju}i, da je zbog "toganezakonita i fakti~na" i Kraljevina Srba,Hrvata i Slovenaca, njezin ustav i svinjezini zakoni, dakle "da je sve to sastanovi{ta dràvnog prava hrvatskoganaroda protuzakonito, protuustavno,protupravno".(19)

Prava{ke su novine iz broja u brojpisale i dokazivale, da je opstanak Kral-jevine Srba, Hrvata i Slovenca nemogu}i {tetan za hrvatski narod, kojemu jedinoodgovara slobodna i nezavisna hrvatskadràva. U tom smislu osobito se isti~ubrojni ~lanci dr. Milana [ufflaya, koji tokao filozof obrazlaè povijesnim, geo-politi~kim i civilizacijskim razlozima. Natemelju svega toga, kriti~ki se osvr}u}ina Radi}evu i op}enito projugoslaven-sku politiku, zaklju~uje, da "Hrvati ne-maju {to da traè na pravoslavnomBalkanu. To je danas domena Srba, kojisu za to, kroz dugi niz nara{taja, pod-puno adaptirani. Pa da se i polomiDu{anovo carstvo i stvore federacije, tobi bila ~isto balkanska kreacija". U njojbi Hrvati izgubili "smisao za zapadnucivilizaciju i za – ~ovje~nost" (20). Malokasnije istu misao ponovit }e jo{ saètijei u hrvatskome dràvnopravnom smislujo{ izravnije: "Hrvatskoj naciji mjesto jena Zapadu i uz Zapad. Hrvatskoj nacijinema mjesta na Balkanu. Tko je veèproti Zapadu, radi proti hrvatskoj povij-esti. Tko srlja na Balkan, taj truje hrvat-sku krv. Tko je za bilo kakav sporazum,osim za razlaz, taj u sebi ima kaos bal-kanske krvi".(21)

Jugoslavenski zanos prista{aHrvatskoga katoli~kog pokreta

Nasuprot raspoloènju goleme ve}inehrvatskoga naroda, pripadnici Hrvat-skoga katoli~kog pokreta do~ekali su sazadovoljstvom nastanak KraljevstvaSrba, Hrvata i Slovenaca kao ostvarenjesvoga ù|enog cilja. Jednako je tou~inilo HKAD "Domagoj" kao i Hrvat-ski katoli~ki seniorat.

Ve} po~etkom 1919. domagojci supromijenili svoje ime i nazvali se Jugo-slavensko katoli~ko akademsko dru{tvo"Domagoj" (JKAD "Domagoj"). Jo{ uPrvome svjetskom ratu su zagovaralijugoslavenstvo, a sada su ga pravim fa-natizmom nastavili {iriti. Svjesni sunarodnoga raspoloènja, pa zatopriznaju, da je tobo`nji "jugoslavenski"narod u velikoj krizi, jer "plemenska svij-est nije prestala, ve} kao da sve vi{e ja~a.Centrifugalna te`nje sve vi{e rastu".(22)Oni se nastoje suprotstaviti tomuprocesu, jer }e Jugoslavija, po njima,"tek onda mo}i da izvr{i svoju historijskukulturnu misiju, kad sva ~etiri jugo-slavenska plemena budu jedno".(23)Radi razmatranja kako ~etiri narodapretopiti u jedan, sastali su se u Zagrebu9., 10. i 11. listopada 1919. izaslanicijugoslavenski orijentiranih omladinskih

26 br. 146, svibanj 2004.

Prava{ki program iz 1919. kojeg potpisuju Vladimir Prebeg i Ante Paveli}


dru{tava, me|u njima i izaslanici JKAD"Domagoj", te su, prema novinskim iz-vje{}ima, zaklju~ili: "... pa smatraju}i, dase narod jugoslavenski afirmovao kaojedna jedinstvena nacija, prihva}aju ak-siom narodnoga jedinstva kao osnovusvoga rada. Oni }e ovo jedinstvo provo-diti u svim pravcima do krajnih kon-sekvencija, oni }e se zaloìti, da u~vrsteu cijelom narodu jugoslavensku svijest iborit }e se protiv svakoga iskori{}ivanjahistorijskih ostataka plemenske podvo-jenosti. Dosljedno tome oni su protivdràvnoga imena SHS, jer u tome gle-daju prepreku u stvaranju jedinstvenedràvne svijesti i smatraju, da dràvatreba da ima ime: Jugoslavija... Oni na-gla{avaju sada samo to, da }e se svizaloìti, da na{a dràva budejedinstvena i da }e svim sredstvimaboriti se protiv svakoga poku{aja, da seona ustroji na takvim principima, koji biuslovljavali ikakav plemenski separati-zam".(24)

U ovim zaklju~cima sadràn je nacion-alni program rada JKAD-a "Domagoj". Ioni su ga zaista provodili, bore}i se pro-tiv prava{a, ili, kako su njihovi is-tomi{ljenici prezirno govorili, protivoìvljavanja "frankovluka".

Hrvatski katoli~ki seniorat je odprosinca 1918. po~eo intenzivno raditina osnivanju Hrvatske pu~ke stranke.Rad se je nastavio kroz cijelu 1919. iprvu polovicu 1920. godine. Najprije suse osnivale mjesne ustrojbene jedinice, azatim pokrajinska vije}a za pojedinehrvatske pokrajine. Kona~no je taj pro-ces zavr{io u lipnju 1920., kad je iz-abrano vodstvo Hrvatske pu~ke strankeza cijelo podru~je, na kojemu ìvi hrvat-ski narod. U njezinu se programu isti~e,da je ona "najprije hrvatska stranka, tojest, ona se brine da okupi oko sebe uprovom redu hrvatski dio ju`nihSlavena, dok slovenska pu~ka stranka,pa srpska pu~ka stranka, kada se osnuje,trebaju da se brinu u prvom redu za na-predak svojih plemena. (...) Kada buduorganizirani i Hrvati i Srbi i Slovenci,onda }e zajedni~ko ime stranke bitiJu`noslavenska pu~ka stranka". Dakle,sam naziv Hrvatska pu~ka stranka, pozamisli svojih osniva~a, privremen je.Kako su to seniori zamislili, stranka nijesmjela biti ni konfesionalna ni plemen-ska, t.j. nacionalna. Ipak se u programuisti~e, da "prvi i glavni osnov Hrvatskepu~ke stranke jest vjera". Pod tim se nemisli, da njezini ~lanovi trebaju pripa-dati odre|enoj vjeroispovijedi. Umjestotoga isti~e se ne{to drugo: "Nipo{to ne

traìmo, da dràva koju vjeru napose{iri; neka svima pusti jednako slobodanìvot i razvitak, i neka svakoj vjeri dadesamostalnost (autonomiju)". "Drugoglavno na~elo Pu~ke stranke jest hrvat-stvo". No, da ne bi bilo zablude u po-gledu njihovih pravih namjera, uprogramu se odmah nastavlja: "Miznamo, da su Hrvati, Srbi i Slovenci je-dan narod, ali se svako od tih plemenakroz vjekove samostalno razvijalo. Raditoga èli Hrvatska pu~ka stranka, da sera~una s tim i u novoj dràvi, pa da seosigura i nama Hrvatima slobadan raz-voj i napredak. Na osnovu toga traì

Hrvatska pu~ka stranka, da u novojna{oj dràvi imaju i Hrvati i Srbi iSlovenci jednaka prava i du`nosti".

Iz ovoga se ve} vidi prava narav Hrvat-ske pu~ke stranke. Njoj je prvi i glavnitemelj vjera, {to zna~i, da }e u prvomeredu {tititi vjerske probitke. No, ìvot jedaleko kompleksnija pojava, pa se po-liti~ka stranka mora zalagati zarje{avanje svih ìvotnih problema i un-aprje|ivati ljudski ìvot na zemlji u cije-losti. Stegnuti sve ljudske probleme navjeru krajnja je jednostranost. U nacion-alnom pogledu ona je unitaristi~ka.Svode}i hrvatski narod na pleme,oduzima mu samobitnost, identitet, i~ini ga plijenom njegovih susjeda. Zaht-jev, da se osigura Hrvatima slobodanrazvoj i napredak, a svim "plemenima"jednaka prava i du`nosti, bez ikakve jestvarne vrijednosti, jer su hrvatskom

narodu oduzeta sredstva, da za{titi svojaprava, i mogu}nost, da sam upravlja svo-jim poslovima. Ovu ocjenu potvr|ujudalji dijelovi programa: "1. Hrvatskapu~ka stranka stoji na stanovi{tu dràv-nog i narodnog jedinstva. 2. Stranka }enastojati uvijek uzimaju}i u ra~un praveprilike u pojedinim pokrajinama – daprovede unutarnje ure|enje dràve naosnovu prosvjetnih i zemljopisno-gospodarskih na~ela. 3. Stranka }e nas-tojati oko postepenog izjedna~enja ple-menskih opreka, vjerskih suprotnosti ipovijesnih neskladnosti, {to su do sadapostojale izme|u pojedinih dijelovatroimenog naroda, jer se izjedna~enjedosada{njih plemenskih razlika i povij-esnih granica ne smije natjeravati nasil-nim mjerama, ve} se mora prepustitiprirodnom razvoju".(25) Dakle, cilj je testranke raditi na stapanju pojedinihnaroda, uklju~uju}i tu i hrvatski narod, ujedan novi i do tada nepostoje}i – jugo-slavenski narod, ali iz takti~kih razlogapredlaè, da se to ne provodi nasilnimmjerama. Stoga se i zalaè za podjeludràve na samoupravna podru~ja, kojabi bila osnovana na prosvjetnim izemljopisno-gospodarstvenim, ali ne nanacionalnim i povijesnim na~elima.

Novine Hrvatske pu~ke stranke bilesu sredstvo za {irenje njezine jugo-slavenske politike. U njima se izraàvabezuvjetna odanost Jugoslaviji. O{tro seustaje protiv tzv. plemenskoga separa-tizma, pa pi{e: "Ho}emo jednujedinstvenu dràvu s takvim pokrajin-skim autonomijama, gdje Hrvat, Srbin iSlovenac mogu na svakom mjestu biti~lanovi svoje dràve i na svom teritoriju,dràvu koja ne pozna plemenskogaseparatizma, nego su u njoj sva plemenaravnopravna, dràvu u kojoj ne }e biti uzveliku i silnu Srbiju, mala i opskurnaHrvatska i Slovenija, dràvu, koja ne }ebiti manifestacija na{ega kampanilizmanego simbol na{ega slo`nog i jedinstve-nog naroda".(26) Zalaè se za pokrajin-ske autonomije i kaè: "Mi ho}emo ovudràvu Jugoslaviju, ali ne }emo da onabude takva, u kojoj bi ma ~ija prevlastbila nad nama! (...) Ne }emo VelikeSrbije, ali ne }emo ni centralizma, negotraìmo Jugoslaviju s pokrajinskimautonomijama".(27) Sli~no JKAD-u"Domagoj", i Hrvatska pu~ka strankazahtijeva promjenu imena dràve: "Prvotraìmo, da se na{oj dràvi dade imeJugoslavija ili Jugoslavenska, jer samo utom vidimo, da ne }e nijedno plemeimati prednost pred drugim, nego }esvima biti zaista zajam~ena ve} i po glav-

br. 146, svibanj 2004. 27

Spomen obilje`je `rtvama od 5. prosinca1918.


nom dràvnom imenu jednakopravnost.S dràvnim imenom ’Kraljevina Srba,Hrvata i Slovenaca’ dolazi ~esto do ne-pravde, da se spominje ili isti~e samoonaj dio ’Kraljevina Srba’, a ono ’Hrvatai Slovenaca’ se ili ispu{ta ili sitnije{tampa ili pre{u}uje". Ponovno se traì,"da se centralizam skine s dnevnog reda,pa da se ovim na{im pokrajinama, kakvesu dosada bile, dade {to ve}aautonomija, te da svaka sama o sebi vodiglavnu brigu".(28)

Zna~ajka je svih ovih i sli~nih ~lanaka,da iz njih izbija krajnja sumnji~avostprema Srbima, koji sustavno provodesvoju majorizaciju i nasilje nadHrvatima, {to dokazuje, da iz podsvijestipisaca tih ~lanaka navire spoznaja, daHrvati, Srbi i Slovenci nisu plemena jed-

noga naroda nego tri razli~ita naroda sjasno suprotstavljenim ciljevima i pro-bitcima. Pripadnici istoga naroda netraè jedan od drugoga tolika jamstvaravnopravnosti i za{titu. A ipak ti pisci injihove politi~ke vo|e, dakle Hrvatskapu~ka stranka, name}u svomu narodujugoslavenstvo i guraju ga u propast.

Osim ovih, postojale su me|uHrvatima i druge politi~ke stranke. Tuse moè posebno spomenuti Hrvatskazajednica, koja je osnovana u Zagrebu17. srpnja 1919. I ona je u svome pro-gramu govorila o "ravnopravnosti hrvat-skoga plemena sa srpskim islovenskim"(29), {to zna~i da je u na-cionalnom pogledu stajala na unita-risti~kom stajali{tu. No, suvi{no ih je sveposebno obra|ivati, jer nisu igralezna~ajniju ulogu u hrvatskome po-liti~kom ìvotu, a iz dosada{njega izla-

ganja se vide razli~iti pogledi na nacion-alnu i dràvnopravnu problematiku uhrvatskoj politici u prvih {est godina ìv-ota kraljevske Jugoslavije. U tim pitan-jima Hrvatska stranka prava i Hrvatskapu~ka stranka predstavljaju dva suprot-stavljena pola hrvatske politike. Ostalese stranke mogu smjestiti izme|u njih isvatko se mogao opredijeliti za jednu odponu|enih koncepcija. Opredijelio se jei mladi Alojzije Stepinac.

Stepin~evo agitiranje u koristpu~ka{a

Kao jugoslavenski dobrovoljac,Stepinac je iz Italije upu}en u Solun 6.prosinca 1918. U jugoslavenskoj vojscije ostao, u ~inu podporu~nika, do mje-

seca lipnja 1919., kada je demobiliziran.Na jesen te godine upisao se je na Poljo-privredni fakultet u Zagrebu. Njegoviìvotopisci tvrde, da je bio aktivan ~lanKatoli~koga akademskog dru{tva "Do-magoj", ali za to ne navode izvore.(30)Uz to, oni pogrje{no navode naziv togadru{tva. Kao {to je ve} navedeno, ono seje tada zvalo Jugoslavensko katoli~koakademsko dru{tvo (JKAD) "Doma-goj", a ne Katoli~ko akademsko dru{tvo"Domagoj". Isto tako, na redovitojgodi{njoj Skup{tini "Domagoj",odrànoj u Zagrebu 9. studenoga 1919.,Stepinac je bio primljen za tzv. gosta"Domagoja".(31) Gost i ~lan nisu isto,iako su pojmovno sli~ni. Gosti su simpa-tizeri, prijatelji "Domagoja", kojiprihva}aju njegova na~ela i djeluju uskladu s njima, poziva ih se na njegovesastanke i o~ekuje se, da }e postati nje-govi aktivni ~lanovi, ali ne sudjeluju u

dono{enju odluka i nisu ~lanovi. Kako jeStepinac odmah nakon prvoga se-mestra, dakle u sije~nju 1920., prekinuostudij i vratio se ku}i, on se vjerojatnonije dalje ni aktivirao ni mogao aktiviratiu "Domagoju". Ali se je aktivirao uHrvatskoj pu~koj stranci.

Naime, u Kra{i} je 29. lipnja 1920.do{ao neki profesor [o{tari} agitiratiza Pribi}evi}evu Demokratsku stranku,pa je davao seljacima razna obe}anja inapadao Hrvatsku pu~ku stranku. "Kadje taj gospodin svr{io, uzeo je rije~ Aloj-zij Stepinac, pa je dokazao, kako je zaseljake najbolja Pu~ka Stranka, kojanije popovska, nego prava selja~ka, jerse brine za na{ selja~ki gospodarski iprosvjetni napredak". Niù}i argu-mente protiv Demokratske, a u koristPu~ke stranke, Stepinac je zavr{iorije~ima, da je Demokratska stranka"izvozni~arska i bogata{ka, a Pu~ka jeStranka za pravedno provo|enjeagrarne reforme u korist seljaka".Nakon ovih rije~i, koje je mogao izre}isamo politi~ki posve izgra|en ~ovjek,[o{tari} se je pokupio i oti{ao.(32) Predizbore za Ustavnotvornu skup{tinu po-liti~ke stranke su odràvale politi~keskupove, na kojima su predstavljalesvoj program. U zadnjem tjednu listo-pada 1920. izaslanici Hrvatske pu~kestranke odràvali su takve "sastanke uKra{i}u, Donjem Pribi}u, CrkvenomPribi}u i Dolu. Na sastancima je govo-rio u ime seljaka Alojzije Stepinac izKra{i}a i poticao narod da se organizirau HPS".(33)

Dakle, Stepinac je primljen za tzv.gosta JKAD "Domagoja" i u Hrvatskupu~ku stranku. On nije obi~an ~lan testranke. Vrlo je djelatan u njezinim re-dovima ne samo u Kra{i}u nego i u sus-jednim selima. Nastupa kao govornik nanjezinim skupovima, nagovara drugeosobe da pristupe u nju i polemizira snjezinim politi~kim protivnicima. Nje-govi nastupi govore o politi~ki nad-prosje~no naobraènomu ~ovjeku, kojije morao vrlo dobro biti upoznat s pro-gramom i na~elima, kako JKAD-a "Do-magoj" i Hrvatske pu~ke stranke, tako iostalih politi~kih stranaka. Razumljivoje, {to on ne prihva}a program i na~elaRadi}eve Hrvatske republikanskeselja~ke stranke. Stepinac je duboki iiskreni vjernik, koji ìvi po na~elima ka-toli~ke vjere. A Radi} je znao ~esto ne-kontrolirano, neodgovorno i neukusnovrije|ati te vjerske osje}aje. To je,izgleda, u~inio i na skupu svoje strankeodrànom u Kra{i}u 28. rujna 1924.

28 br. 146, svibanj 2004.

@upna crkva u Kra{i}u


Zbog toga je skupina kra{i}kih seljaka 9.listopada 1924. pismeno prosvjedovala,a me|u prosvjednicima na prvomu jemjestu Stepin~evo ime, pa je on, vjero-jatno, organizator prosvjeda. Seljaciprosvjeduju "protiv drskih napadajapredsjednika HRSS g. Radi}a naposljednjoj skup{tini u Kra{i}u, kako naistine na{e vjere, tako i na na{e biskupe isve}enike". Predbacuju}i mu odlazak uMoskvu i njegova dogovaranja s komu-nisti~kim prvacima, poru~uju mu, da imtakav ~ovjek ne treba "tuma~iti vjerskeistine, jer su za to odre|eni sve}enici, a

ne ljudi, koji imadu vjere isto toliko, ko-liko i na{ opanak..."(34)

No, Stepinac ne prihva}a ni program ina~ela Hrvatske stranke prava, iako seje ona dosljedno borila za obranu hrvat-ske nacionalne samobitnosti i uspostavuhrvatske dràvne nezavisnosti, a ni~imnije vrije|ala vjerske osje}aje gra|ana iiskazivala je osobito po{tovanje premaKatoli~koj crkvi. Umjesto toga, on jepristupio kao gost u JKAD "Domagoj" ikao ~lan u Hrvatsku pu~ku stranku, pa jeo~ito, da je njihove programe i na~ela nesamo prihva}ao nego se je zalagao, da ihi druge osobe prihvate. On je, dakle,svjesno prihva}ao njihovu jugoslaven-sku politi~ku koncepciju. Ili boljere~eno: on je pristupio u te udruge, jersu one zastupale jugoslavensku po-

liti~ku koncepciju, koju je on ve} prijebio prihvatio i u ime koje je kao ratnizarobljenik stupio u jugoslavenske do-brovolja~ke odrede. Stoga sve ono {to jere~eno o nacionalnim i dràvnopravnimstajali{tima JKAD-a "Domagoj" i Hrvat-ske pu~ke stranke u bitnomu vrijedi i zaStepinca.

Osjetiv{i u sebi sve}eni~ko zvanje,Stepinac je krajem listopada 1924.oti{ao u zavod Germanicum, u Rimu, ukojemu je ostao sedam godina. Na pa-pinskomu sveu~ili{tu Gregoriani studi-rao je bogosloviju i filozofiju. Za

sve}enika je zare|en u jesen 1930., a umjesecu srpnju 1931. napokon se je vra-tio u Hrvatsku.

Za vrijeme Stepin~eva boravka u Ger-manicumu, u Hrvatskoj su se zbili vrlova`ni politi~ki doga|aji, koji su dovelido bitnih promjena u djelovanju po-liti~kih stranaka i u politi~kom ìvotuhrvatskog naroda u cjelini. Ti doga|ajisu morali utjecati i na njegovo politi~koraspoloènje.

Bilje{ke:

1. Rudolf Kjellen: Dràva kao oblik ìvota, Za-greb,

2. Ante Star~evi}: Izabrani spisi, priredio dr.Bla` Juri{i}, Zagreb, 1943., str. 416.

3. Rudolf Horvat: Hrvatska na mu~ili{tu, Za-greb, 1942., str. 33.-36

4. Isto, str. 71.-76., 83.-84., 91.-93. i sl.5. Isto, str. 107.-108.

6. Isto, str. 62.-64.7. Isto, str. 79.-81. i 95.8. Ivan Muì}: Stjepan Radi} u Kraljevini Srba,

Hrvata i Slovenaca, Ljubljana, 1987., str.20.-21.

9. R. Horvat, nav. dj., str. 52.-59.10. Isto, str. 125.-129.; Darko Sagrak: Dr. Milan

pl. [ufflay hrvatski aristokrat duha, Zagreb,1998., str. 51.-74. i Ante Paveli}: Doìvljaji II,Zagreb, 1998., str. 33.-41.

11. "Narodna politika" od 26. 7. 1919., str. 1., i od27. 7. 1919., str. 2. i 3.

12. R. Horvat, nav. dj., str. 93.-94.13. Ivan Gabelica: Politi~ka misao Stjepana

Radi}a, "Maruli}" br. 1., Zagreb, 1989., str.19.-24.

14. R. Horvat, nav. dj., str. 83.-84.15. Stjepan Radi}: Politi~ki spisi, priredio Zvoni-

mir Kulundì}, Zagreb, 1971., str. 400.16. Ante Paveli}: Putem hrvatskog dràvnog

prava (~lanci - govori - izjave 1918.-1929.),priredila Vi{nja Paveli}, Madrid, 1977., str.71.

17. Isto, str. 87.-88.18. Isto, str. 92.19. Isto, str. 105.20. Milan [ufflay: Radi}, Bethlen i Mussolini,

"Hrvatska misao", Zagreb, 24. 4. 1924., str.1.-2.

21. Milan [ufflay: Glas hrvatske krvi, obj. u"Hrvatsko pravo", Zagreb, 10.12.1924., str.1.-2.

22. M.: Novi putovi, obj. u "Lu~" za 1918./1919.,br. II.-III., str. 103.

23. Kamilo Firinger: Na{a narodnoobrambenageneracija, "Lu~", glasilo Jugoslavenskog ka-toli~kog dru{tva, br. 2., Zagreb, 15. 12. 1921.,str. 59.

24. ^lanak "Izjava jugoslavenske omladine" u"Narodnoj politici" od 14. 10. 1919., str. 2.

25. [to je Hrvatska pu~ka stranka i {to ona ho}e.Program i ure|enje stranke, Zagreb, 1919.Prilog I. u knjizi Zlatka Matijevi}a: Slom po-litike katoli~kog jugoslavenstva, Zagreb,1998., str. 302.-309.

26. ^lanak "Velika Srbija i mala Hrvatska" u"Narodnoj politici" od 2. 7. 1919., str. 1.

27. ^lanak "Tko je protiv ove dràve" u "Selj~kimnovinama" od 18. 3. 1921. str. 4.

28. ^lanak "Na{ glas konstituanti" u "Selja~kimnovinama" od 13. 5. 1921., str. 1.

29. R. Horvat, nav. dj., str. 77.30. O. Aleksa Benigar, nav. dj., str. 56.; Stella Al-

exander: Trostruki mit. @ivot zagreba~kognadbiskupa Alojzija Stepinca, Zagreb, 1990.,str. 15.; Dian Baton: Mladi Stepinac - pismazaru~nici, Roma, 1975., str. 15 i Juraj Batelja:@ivjeti iz vjere. Duhovni lik i pastirska skrbkardinala Alojzija Stepinca, Zagreb, 1990.,str. 71.

31. "Lu~" - organizatorno glasilo Jugoslavenskekatoli~ke |a~ke lige br. 5 od 25. 11. 1919., str.35.

32. "Selja~ke novine" od 16. 7. 1920., str. 5.33. "Selja~ke novine" od 29. 10. 1920., str. 5.34. ^lanak "Radi} napada hrvatske biskupe" u

"Selja~kim novinama" od 10. 10. 1924., str. 1.,i ~lanak "Protiv Radi}evih napadaja na bisk-upe" u "Selja~kim novinama" od 17. 10. 1924.,str. 2.

(nastavit }e se)

br. 146, svibanj 2004. 29

Jugoslavenski oru`nici i redarstvenici na zagreba~kim ulicama


@IVOTOPIS ÂSNIKA STJEPANA DUI]A (II.)Geneza tzv. prve politi~ke emigracije

pokazuje da je prvo 1919. osnovan Hrvat-ski emigrantski komitet. Uz rad te organi-zacije vezane su otpo~etka kontroverze.Ivan Per~evi} je zapisao da su izvori o tomrazdoblju ~esto proturje~ni. Primjerice,prema Anti Paveli}u Hrvatski je komitetosnovan u mjesecu svibnju 1919. u Grazu,a zatim je prenesen u Be~ (Doìvljaji II,str. 35). To bi zna~ilo da je Dui} biootpo~etka u krugu osniva~a te organiza-cije. Drugi izvor podataka (Manko Ga-gliardi) pi{e da su suosniva~i bili majorVilim Stipeti}, policajni oficijal BenoKlobu~ari} i on, a da je Dui} postao ~lanKomiteta u svibnju 1919., premda je poPaveli}u to bio datum osnivanja!.

Skupina hrvatskih ~asnika poduzimalaje razli~ite korake radi ostvarivanja svojihciljeva. U tu je svrhu do{lo do povezivanjas predstavnicima talijanske dràve, ara~unalo se i na suradnju s dràvamapoput Njema~ke, Ma|arske i Bugarske,koje su teìle reviziji rezultata Prvogasvjetskog rata i poslijeratnih mirovnihsporazuma. Najìvlje veze uspostavljenesu s Eugenijom Morrealeom, talijanskimata{eom za novinstvo u be~kom velepo-slanstvu. Premda su svi hrvatski ~asnicibili iz legitimisti~kih uvjerenja prista{e di-nastije Habsburg, ve}ini je bilo jasno dasu dani biv{e vladaju}e ku}e trajnookon~ani. Dui} je posjetio cara i kraljaKarla I.(IV.), koji je bio u [vicarskoj u izg-nanstvu. Uvjerio ga je pri tome susretu dane treba voditi u hrvatskim zemljamapromid`bu u korist prognane dinastije,jer ta opcija vi{e nije bila ostvariva. Sdruge strane, Dui} je odlazio u Italiju dabi radio na osloba|anju interniranihhrvatskih ratnih zarobljenika i od drago-voljaca stvorio hrvatsku legiju. U organi-

zaciji tih aktivnosti pomagali su mu kape-tan Artur Cankl, rodom iz Tuzle (umropolovicom listopada 1940. u Be~u, gdje jebio predsjednik hrvatskog dru{tva Croa-tia i jedan od vanjskih Paveli}evih surad-nika) i kapetan Gojkomir barunGlogovac, nositelj vite{kog reda MarijeTerezije. Dui}evi ìvotopisci tvrde da dovojne akcije hrvatske legije nije do{lozbog tada{njih politi~kih odnosa uEuropi, odnosno protivljenja zemalja ukojima su bili okupljeni pripadnici legije.Po~etkom 1921. legija se iz tih razlogamorala raspustiti. No, pokazalo se da seipak ~ulo u inozemnim krugovima zahrvatsko pitanje i da je me|u Hrvatimabilo jo{ dovoljno htijenja za stvaranjemvlastite samostalne dràve koje je bilo po-pra}eno i spremno{}u za oruànom bor-bom.

U krugu dr. Ivice Franka

Uz austrijsko sredi{te politi~ke organi-zacije, pojavilo se i novo okupljali{te uMa|arskoj. Tamo je dulje vremenaglavnu politi~ku rije~ imao Ivo Frank,koji je, nakon bijega iz Hrvatske, gdje suga nove vlasti prvo uhitile a zatim muoduzele doktorat, oti{ao sa svojom su-prugom Aglajom ìvjeti u Budimpe{tu.Izvje{}e Komande IV. armijske oblasti,upu}eno 17. sije~nja 1921. Predsjedni{tvukr. hrvatsko-slavonske zemaljske vlade(Pov. Dj. Br. 252), podrobno je ra{~lanilodjelovanje Hrvatske revolucionarneorganizacije (HRO) u inozemstvu (neg-dje se pi{e o komitetu, negdje o emigrant-

skom odboru). Izvje{}e je sastavio jugo-slavenski vojni delegat u Budimpe{ti. Uizvje{}u stoji da je radom HRO-aupravljao „izvr{ni odbor, koji je sas-tavljen od 10 osoba: Ive Franka (preds-jednik), Duji}a, Stipeti}a, Gagliardija,

Klobu~ari}a, Sachsa, Draì}a, Cankla iBalenovi}a.” Na po~etku je HRO imaosredi{njicu u Grazu, koja je uskoropremje{tena u Be~. Prema tom izvje{}u,uslijed intervencije jugoslavenskih vlastikod austrijskih socijalista, HRO se preba-cila u Budimpe{tu. Dui} je povremenodolazio u Budimpe{tu, gdje je stanovaokod inìnjera Goldmana, a i dalje je radiokao ~lan organizacije u Be~u, zajedno skapetanom Petri~evi}em. Izvje{}e na-gla{ava da su od listopada 1920. izbili

30 br. 146, svibanj 2004.

Pi{e:

Dr. Stjepan MATKOVI]


Pukovnici Dui}, Jesenski i Per~evi} kaousta{ki emigranti 1933.

Dokument 2. – Ovjereni prijevod iz hrvatskog jezikaizva|en iz kaznenog postupka protiv Milana Kolara, koji jebio od Zemaljskog suda u Grazu osu|en na tri godine te{kogzatvora, zbog poku{anog atentata na pukovnika Stevu Dui}a ikoji svoju kaznu izdràva u Grazu. Akti leè kod Zemaljskogsuda za kaznene postupke u Grazu (Landesgericht für Straf-sachen in Graz) pod 5 br. 2 150/34

Osvetniku br. 26 /to je bilo pronadjeno kod Kolara prilikomli~ne pretrage/.

Ostvarenje stare jugoslavenske te`nje, stvoriti iz krvi iizdrànih patnji jedinstvenu kraljevinu Jugoslaviju, pogodiloje te{ko prijatelje raspar~anje Jugoslavije, kod toga je Italijakao nasljednik prezrene politike Habsburga na Balkanu, a sanamjerom da djeluje u svojim imperijalisti~kim te`njama naBalkanu, po~ela odmah nakon svr{etka rata svojim razornimdjelovanjem protiv kraljevine Jugoslavije.

U svom nastojanju stvara nezadovoljstvo i da uni{ti jedin-stvo Jugoslavije, stvorila je Italija u svojoj perfidnosti parolu oosnivanju velike Albanije do Vardara, o osnivanju Velike Bug-arske sa Skopljem i Solunom, o osnivanju Velike Ma|arske saHrvatskom i Vojvodinom, o obnavljanju Habsbur{ke monar-hije, o osnivanju nezavisne Crne Gore, o osnivanju sa-mostalne Hrvatske itd. sve sa namjerom, da ih pridobi protivkonsolidacije Jugoslavije u poslije ratnom vremenu i njezi-nom raspadanju.

Jasno je svakom po{tenom i rodoljubivom Albancu, Bu-garu, Jugoslavenu ili Madàru i Austrijancu, da je ta talijan-ska parola la` i da ju je Italija izazvala samo u svoju korist, aipak su se na{li na temelju osobnih interesa pomaga~i za tajsramni rad Italije i kako je poznato pronalaze u spomenutimtalijanskim tendencama svoj po~etak najprije djela zave-denih sinova Crne Gore, onda djela albanskih bandita, “pro-budjene Madàrske”, habsbur{ke despotije, kao i rad svih

o{tri sukobi izme|u I. Franka i Dui}a. Uàri{tu su bile razmirice oko Frankoveorijentacije tjesnijeg povezivanja s D’An-nunzijem u Rijeci i s Ma|arima, a spor jeizbijao i zbog na~ina tro{enja financijskihsredstava HRO-a. Frank je, prema iz-vje{}u, uspio izbaciti Dui}a iz organiza-cije. Kao Frankovi protivnici navode se:Dui}, Ambroz Draì}, te ~asnici ArturCankl, Nikola Petri~evi}, Josip Metzger,Gojkomir barun Glogovac, Baltazar Pe-tra{ (Petras), Ferdo Luka~, Josip Biljan iDeziderije Hampl. U izvje{}u jo{ pi{e dasu prema “izvesnim vestima” potpukov-nik Duji} i odvjetnik Draì} odràvalistalnu i dobru vezu s prvacima izRadi}eve stranke, {to je svakako moglobiti iskori{teno u domovini protiv HSS-a,koji je postao glavna hrvatska politi~kaskupina, simbol hrvatskoga nacionalnogpokreta.

O istoj je organizaciji pamflet podnaslovom „Istina o hrvatskom emigrant-skom revolucionarnom komiteu 1919-21.Odgovor na napadaje Stjepana Radi}a”napisao i dr. Manko Gagliardi, prijeratnifrankovac a za rata {ef policije u Kragu-jevcu. I on je zbog dojava o mogu}em zat-varanju odlu~io nastaviti ìvjeti u Grazu.Ne ba{ previ{e pouzdani u tom pitanjuJosip Horvat nazvao ga je „glavnim inspi-ratorom i eksekutorom svih akcija”frankovaca do stvaranja usta{kog pokreta(@ivjeti u Hrvatskoj 1900-1941., str. 307).U bro{uri je Gagliardi pisao o tome da jeDui} tek naknadno postao odbornikKomiteta, ali je isto tako op{irno pisao osukobu Dui}a s I. Frankom i VladimiromSachsom, nekada{njim saborskim zas-tupnicima Stranke prava i pokr{tenim@idovima. Sachs je jo{ tijekom Prvogasvjetskog rata dobio strana~ku punomo}da posreduje kod gra|anskih i vojnihvlasti u Be~u, zbog ~ega je frankova~kastranka bila optuèna da èli uvesti vojni

komesarijat u Hrvatskoj. Gagliardi jeopisao Dui}evo putovanje u Trst zbog do-bivanja novca za financiranje hrvatskeemigracije (preko talijanskog bojnikaFinzija), sastanke s carem i kraljom Kar-lom te utjecajnim slovenskim politi~aremIvanom [uster{i~em. U tim se prigodamanavodno pojavila o{tra razlika ustrate{kim pogledima izme|u „karlista”Dui}a i talijanofila Franka, koji je ujednobio i „opunomo}enik Radi}ev”. PremaGagliardiju: „Dui} je htio da se Tali-janima odredi sasvim ta~an pismeni ugo-vor {ta su oni spremni dati Hrvatima ikakovu dràvo-pravnu formu imadeHrvatska Slavonija i Dalmacija da dobijeu slu~aju uspjele revolucije a onda istomda je spreman primiti tih 30 milijuna. Tali-jani nijesu htjeli niti ~uti o tome, ve} suhtjeli najprije dati novac za revolucion-arni podhvat u S.H.S. a onda ako revolu-

cija uspije odrediti ostale politi~ke mo-mente (tu se opet vidi kako Talijani nijesuozbiljno shva}ali ove pregovore) Sachs jenaprotiv bio odu{evljen od tih 30 milijunalira i navaljivao stra{no na Dui}a”. Sdruge je strane zapo~ela vojna organiza-cija emigracije, koju je Dui} izveo os-nivanjem hrvatske legije. Gagliardi jetvrdio da je Dui}ev plan bio okupiti20.000 ljudi u Ma|arskoj i Italiji, koje binaoruàla talijanska strana prema odred-bama utana~enog ugovora, a uz hrvatskebi vojnike u akciji protiv Kraljevine SHSsudjelovale i crnogorske emigrantskepostrojbe. U opisu sukoba izme|uFranka i Dui}a vidljivo je da se Gagliar-dijeva verzija poklapa s izvje{}em Ko-mande IV. armijske oblasti. Obje straneisti~u da je Dui} napao Franka zbog fi-nancijskih nepravilnosti, a potonji je izja-vio da je „Dui} poslan od beogradske (!)

br. 146, svibanj 2004. 31

pla}enih ili nepravilno orjentiranih zastupnika inostranogjavnog mi{ljenja.

Iako je to zna~ilo teàk udarac za miran razvoj i unutarnjukonsolidaciju kraljevine Jugoslavije, to je ipak stajalajedinstvena Jugoslavija nepokolebivo uz svog mladog kralja;zbog toga je Italija po~ela organizirati preko granice atentatena ìvot jugoslavenskog kralja i to s namjerom, da se Jugo-slavija zbog umorstva kralja raspadne i da se tako otvori putza talijansku invaziju na Balkan.

U sprovodjenju tog paklenog plana i sa namjerom dasakrije vlastito u~estvovanje, podmitila je Italija neke ljudejugoslavenske narodnosti i kada su ti pla}enici i pla}eni jugo-slavenski razbojnici dovukli oru`je i ma{ine i izvr{avali po~itavoj Jugoslaviji atentate, onda je pro{irila Italija putempla}ene {tampe u inostranstvu vijest da su ti atentati nastalizbog veza nezadovoljstva jugoslavenskog naroda. Isto tako sepro{irilo, da je jugoslavenski kralj omraèn i da se protiv njega

sprema atentat. Jugoslavenske izdajice na ~elu sa Paveli}em,koji su se prodali neprijateljima Jugoslavije, iskoristili sute{ke borbe za opstanak besposlenih u Jugoslaviji, vrbovali ihsa la`nim obe}anjima za svoje ciljeve te ih vodili u talijanske imadàrske logore, kako bi Italija njihovom pomo}u postiglasvoje ciljeve; naime pomo}u atentata na jugoslavenskogkralja i revolucije u Hrvatskoj.

Izjave atentatora uhva}enih u decembru 1933. u Zagrebukao i otkri}e dokumenata jo{ o~itije potvrdjuju spomenute~injenice. Povodom tog podmuklog, niskog i ne~astnog dje-lovanja Italije i njezinih pla}enika jugoslavenska rodolju-bivost ne moè vi{e gledati kako se ugroàvaju najve}esvetinje naroda, te je zbog toga trajno osnovala legiju jugo-slavenskih osvetnika sa parolom: “Osveta ili smrt”, koja jezaklju~ila da }e kazniti svakoga, koji }e dirati s rije~ima, dje-lima u najve}u svetinju ~itavog jugoslavenskog naroda a to sujugoslavenski kralj i jedinstvo kraljevine Jugoslavije. Legija


Dui} drì predavanje usta{ama u Italiji 1930.

vlade u inozemstvo kao {pijun da to pod-krijepi iznjeo je njeke stvari o njemu n. pr.da je Dui} prisegao vjernost kralju Petru,da je bio imenovan zamjenikom {efa gen-eral-{taba kod divizije u Novom Sadu uvojsci S.H.S. da je nosio {ajka~u i. t. d."

Raskid s Frankom: Dui} postajePaveli}ev intimus

Pojedini podatci o Dui}u pojavili su setijekom kaznene istrage u Zagrebu protivnadaleko uglednog povjesni~ara Milana[ufflaya (Hrvatski dràvni arhiv, fond M.[ufflay, Kaznena istraga protiv Milana[ufflaya i drugova, kut. 2). Optu`nica jeteretila optuènike da su u sprezi s hrvat-skim emigrantima htjeli odcijepiti Hrvat-sku od ostatka jugoslavenske kraljevine.Dio optuènika je svjedo~io o susretima sDui}em u Austriji, gdje su uglavnom ras-

pravljali o prilikama u domovini. Na vi{emjesta spominje se Dui}evo zanimanje zaraspored postrojbi IV. armijske oblasti.Neki su optuènici (Josip [poljarec)izjavili da je Dui} bio u sporu s dijelomvrha Hrvatskog komiteta jer je traìo uèpovezivanje sa Stjepanom Radi}em.Naime, prema tom je svjedoku Dui}zami{ljao da bi u budu}oj samostalnojHrvatskoj bio pendant Miklósu Hor-thyju. Drugi je svjedok prepri~avao su-kobe izme|u Gagliardija i Dui}a, premakojemu je prvi bio zastupnik republikan-ske ideje a potonji monarhizma u oblikupovratka kralja Karla (tzv. karlisti).Upada u o~i nagla{avanje veza Dui}a sRadi}em pod ki{obranom monarhizma,{to je bilo u suprotnosti s javno promovi-ranom idejom republikanizma koju jeprvak selja~kog pokreta nakon 1918. zas-tupao. Kona~no, svjedok Milan Galovi}opisao je dva susreta s Dui}em. Prvirazgovor donosi kriti~ke Dui}eve pogledena rad Hrvatskog komiteta, koji je za„ideju konfederacije ju`nih Slavena” alinema „oslona u inozemstvu”. Dui} je tomprigodom izjavio da kao ~asnik nije„mjerodavan za politi~ke akcije”. Jedinilegitimitet je imao Ivica Frank, ali onprema Dui}u nije mogao predstavljati~itav narod tako da je predlagao da bi sevi{e biv{ih saborskih zastupnika moralopriklju~iti pokretu za nezavisnom Hrvat-skom. Nadalje, Dui} je odbacio pri~e ovezama s Horthyjem i kraljem Karlom, aza Talijane je tvrdio da su nudili Rijeku, azauzvrat su traìli dva „strate{ka otoka”.Tijekom drugog razgovora Dui} je izjavioda je vi{e puta poku{avao stupiti u vezu spoliti~arima u Hrvatskoj, ali uvijek bezuspjeha. Oni su se „dràli pasivno” i nas-tojali su legalnim putem braniti svoje pro-grame. Dui} se ponovo osvrnuo i naprocjenu uloge ~asnika u politici. âsnicisu odgojeni da mogu „dobro fundirati u

velikoj gotovoj … organizaciji, ali kao po-jedinci ili manje grupe nisu apsolutnosposobni, da se organiziraju za va`niji ~in.Mla|i ~asnici }e po}i u civilna zvanja, astariji }e postati {tab penzionera.”

O~ito je da su se Frank i Dui} trajnorazi{li. Kasnije, po~etkom 1930-ih Frankje sudjelovao u osnivanju Odbora zapropagandu “Slobodna Hrvatska”, kojaje sura|ivala s Ma|arskom revizion-isti~kom ligom. Neki kroni~ari smatrajuda se Frank zapravo povukao iz aktivnogapoliti~kog ìvota, me|utim on je samokrenuo putem koji nije bio tako poznat ikoji nije izazivao ve}u pozornost. Nje-gove veze s ma|arskim revizionisti~kimkrugovima nisu uop}e sustavnije is-traène, tako da se uop}e ne mogu nikvalitetnije ocijeniti. Dui} je tako|er nas-tavio s protujugoslavenskom djelatno{}usa sredi{tem u Austriji. Dok Frank nijeprona{ao zajedni~ki jezik s Antom Pav-eli}em, Dui} je postao poglavnikov inti-mus.

Prema izvje{}u Ministarstva unu-tra{njih dela Kraljevine SHS od 19. stude-nog 1928. (Pov. dr. z. br. 16984), koje jeupu}eno velikom ùpanu zagreba~keoblasti, jugoslavenske vlasti su putemdou{nika doznale da Dui} “organizuje iformira odrede iz biv. austrougarskih ofi-cira u Budimpe{ti, koji bi imali zadatakda u slu~aju revolucije upadnu u Hrvat-sku.” Do konkretnije suradnje s domov-inskim politi~arima do{lo je 1927., kada jeizaslanstvo grada Zagreba putovalo naredoviti kongres gradova u Parizu prekoBe~a. Izaslanstvo je predvodio tada{njina~elnik Zagreba dr. Stjepan Srkulj, a uizaslanstvu je bio i odvjetnik Ante Paveli},koji je u to vrijeme bio gradski zastupnikHSP-a u Zagrebu. Svi austrougarski~asnici (Dui}, Sarkoti} i Per~evi}) i Pa-veli} dogovorili su se u Be~u da se sastavi

32 br. 146, svibanj 2004.

jugoslavenskih osvetnika, koja istraùje djelovanje svakogizdajice, ustanovljuje, da je Stevo Dui} jedan od glavnihsaradnika navedenog talijanskog plana, i zaklju~ila je inaredila, da treba da umre Stevo Dui} kao jugoslavenskiizdajnik. @drijeb je odlu~io da }e izvr{iti taj zaklju~ak osvetnikbr. 26. Zaklju~ak treba u najkra}em vremenu izvr{iti.

/Pe~at/ Legija jugoslavenskih osvetnika, mrtva~ka glava,“Osveta ili smrt”.

“Osvetnik ne zaboravi na tvoju svetu osvetni~ku zakletvu ina veli~inu tvog zadatka”

Izvadak iz sastava legije jugoslavenskih osvetnika “Osvetaili smrt”.

“Za izdaju tajne legije i za neizvr{avanje sankcija slijedismrt. U slu~aju da se okrivljeni ~lan legije nalazi izvan vlastijugoslavenske osvete primjenit }e se sankcije na njegovognajblièg”

Dokument 3. - Druga godi{njica umorstva pukovnika Dui}aOdjelak hrvatskog domobranstva So. St. Paul Min. uzeo

je ime velikog hrvatskog patriote, pukovnika Dui}a, njemuu po~ast i zbog toga da se ne dopusti, da njegovo veliko imeis~ezne iz na{e sredine. 28. septembar je godi{njica umor-stva Stevana Dui}a, i to nam nalaè patriotsku du`nost, daobnovimo sje}anje na njegovu djelatnost i na njegovomu~eni{tvo.

Rodjen je 17.XII. 1877. u Oto~cu u ponosnoj Lici. Njegovotac Martin bio je poreski ~inovnik, a njegova majka zvala seMarta rodjena Star~evi}. Odgojen je bio u ~istom hrvatskomduhu njegovog brati}a Ante Star~evi}a, koji ga je ispunjavao ivodio kroz njegov ~itav oficirski put, nikada ga nije zatajio,nego ga je uvijek mu{ki i otvoreno zastupao, {to ga nikada nijena njegovom oficirskom putu smetalo, niti mu spre~avalo, daga njegovi pretpostavljeni u miru kao i u ratnim vremenimasmatraju za jednoga od najboljih general{tabnih oficira. Nje-


Knjiga Gustava Per~eca

predstavka o hrvatskom pitanju, koja setrebala uru~iti Mussoliniju.

Kad je Paveli} oti{ao u inozemstvo ipokrenuo usta{ki pokret, Dui} je postaonjegov bliski suradnik i savjetnik u svimvojnim poslovima. U travnju 1930.odràna je u Badenu kod Be~a konferen-cija hrvatskih emigranata. Svi su tamo biliosim Sarkoti}a. Tema skupa je bila «une-ingeschränkte Unabhängigkeit Kroati-ens» („neograni~ena neovisnostHrvatske“). Dui} je sudjelovao i u organi-zaciji logora u kojima su se hrvatski emi-granti pripremali za akcije protivdiktature. Paveli} je jednom prigodom(12. svibnja 1933.) promaknuo u ~inusta{kih pukovnika Per~evi}a i Dui}a.

Nema previ{e podataka o Dui}evimdjelatnostima u razdoblju formiranja irazvoja usta{kog pokreta. Naj~e{}i su iz-vor zapisi uhi}enih visokih ~asnika NDH,koje ne moèmo uzeti u obzir kao vjero-dostojna vrela, jer su ih stvaralioptuènici koji su se suo~avali s najteìmkaznama. Osim toga, uop}e nije poznatopod kojim su uvjetima nastajali takvizapisi. Stoga, njima treba pristupati soprezom. Slavko Kvaternik je u poratnojistrazi izjavio glede optu`nice da je sDui}em od Paveli}a traìo 1932. obustavusabotaà na vlakove, koje je provodio G.Per~ec, da ne bi stradavali nedu`ni(Vojskovo|a i politika. Sje}anja SlavkaKvaternika, pr. Nada Kisi}-Kolanovi},Zagreb 1997., str. 314). Dui} je navodnotuma~io da bi se mogla podi}i revolucija s20.000 naoruànih, a bilo ih je 900. U pre-sudama Kvaterniku i Per~evi}u nailazimona dvije konstatacije. U presudi Vrhov-nog suda NR Hrvatske Kvaternik je krivjer je, izme|u ostalog, “povezao usta{kuorganizaciju u zemlji s grupom generala uAustriji. S Dui}em je otputovao u Italijustvarati vojni~ke planove, kako }e uzpomo} Italije provesti komadanje Jugo-

slavije i preuzeti vlast.” U presudiPer~evi}u stoji da je Dui} bio “~lan grupeSarkoti} koja je radila na restauracijiHabsbur{ke Monarhije.” Kakav god jebio intezitet Dui}evih veza s usta{kimpokretom, sigurno je da se te aktivnostibile u odre|enoj mjeri poznate policijijugoslavenske diktature.

@rtva jugoslavenskog atentatora

Jugoslavenske vlasti poku{avale su ubi-jati hrvatske emigrante i ostale protiv-nike. êsto su slali svoje agente da izvr{elikvidacije. Prvi zabiljeèni poku{ajlikvidacije Dui}a bio je 1931., kada jeprema Branimiru Jeli}u, „policija izBe~a i Graza zatvorila dvije razli~ite sku-pine beogradskih pla}enika, jedna od ko-jih je trebala ubiti dobro poznatoghrvatskog stoèrnog ~asnika, pukovnikaStevu Dui}a, a druga – Gustava Per~eca.Ove su skupine bile izvedene pred sud uAustriji i osu|ene.” U lipnju 1934. do{loje poku{aja atentata na Dui}a u Grazu. Uprvom prilogu ovoga ~lanka nalazi seZapisnik Savezne policijske direkcije dràv-

nog policijskog ureda u Grazu, u kojemuDui} tuma~i pozadinu tog doga|aja. At-entat su trebali izvr{iti jedan hrvatskivoza~ i jedan srpski àndar, obojica ~la-novi Lige jugoslavenskih osvetnika. At-entatori su znali da Dui} ide redovito nanedjeljnu misu. Hrvat je odustao od ubo-jstva i prijavio poku{aj atentata grada~kojpoliciji. Glavni arhitekt toga atentata bioje dr. Ljuba Lukatela, tada{nji ~elnikUdruènja ~etnika iz Zagreba. I on je biou vrijeme neuspjelog atentata u Grazu,ali je na vrijeme uspio pobje}i.

U rujnu 1934. morao je Dui}, koji je jo{uvijek te{ko trpio posljedice, od svoje{esnaest godina ranije ste~ene malarije,oti}i na lije~enje u Karlsbad/Karlovi Varyu ê{koj. Ratna ba{tina s albanskeboji{nice odvela ga je u smrt. Dana 28. ru-jna 1934., dakle deset dana prije marseille-skog atentata, prona|en je mrtav u svojojhotelskoj sobi, odjeven samo u pidàmu, ito u sjede}em poloàju, prislonjen uz balk-onska vrata s konopcem oko vrata. UzDui}evu smrt pojavile su se razne hipo-teze. ê{ke vlasti izjavile su da je bila rije~

br. 146, svibanj 2004. 33

govi uspjesi u ratu i u mirno doba, uspjesi kao general{tabnina~elnik 42. domobranske divizije sluìli su u korist i ~astkako hrvatskom narodu tako i njegovim vojnim pret-postavljenima. Zasluga njegovog odgoja nije samo ~injenicada su se vojnici 2. bosanske pje{adijske pukovnije i vojnici 4.domobranskih pukovnija 42. divizije s uvjerenjem borili nasvim ratnim popri{tima za hrv. kralja, zastupnika hrv. nacion-alne suverenosti, nego su ti vojnici i nakon rata zadràli touvjerenje, te su ve} 5. prosinca 1918. htjeli u Zagrebu zbacitizloglasno slavensko-srpsko Narodno Vije}e jer su nakonsramnog akta od 1. decembra /ujedinjenje Hrvata i Srba/ biliuvjereni, da su politi~ari prodali hrvatsku nezavisnost za svojeli~ne ambicije i glupo sanjarenje. Taj duh pokazao se i kasnije~esto u raznim pobunama hrvatskih seljaka protiv srpske poh-lepe za vladavinom, ali na àlost nije dobio pomo} od po-liti~ara, koji su se dali smotati od slaveno-srpskog paci-fisti~kog duha.

Dok su se njegovi djaci iz ratnih vremena borili u domoviniza uspostavljanje nezavisne dràve Hrvatske, borio se umrliDui}, koji je krajem rata te{ko obolio od tropske malarije, uinostranstvu za isti cilj ve} od godine 1919. Za svoj ljubljenihrvatski narod nije samo djelovao u politi~kom smislu, negose je i posvetio zvanju, za koje je mislio, da }e koristiti njego-vom hrvatskom selja~kom narodu, kada }e biti u slobodnoj inezavisnoj dràvi. Postao je vidjeni stru~njak u osiguranjuselja~kih radnika protiv bolesti i starosti, te je uvijek imaopred o~ima, da bi se to i u na{em selja~kom narodu moglosprovesti.

Kod njegovog nacionalisti~kog shva}anja i djelovanja je pri-rodno, da se je Stevo Dui} pridruìo pokretu za oslobodjenjepoglavnika dr. Ante Paveli}a te je postao njegov najva`niji inajvjerniji suradnik. Zbog toga bio je trn u oku beogradskomreìmu, koji je sve mogu}e poku{avao samo da mu na{kodi ida ga udalji iz pokreta za oslobodjenje. Najprije su poku{alo


Usta{e u Italiji polaù prisegu

o samoubojstvu, premda nisuizvr{ile obdukciju. Za policiju izGraza, koja je ranije ve} osu-jetila atentat na svoga gra|an-ina, nije bilo sumnje da je Dui}bio `rtva jugoslavenskih age-nata, odnosno VladeteMili}evi}a (1898.-1969.) “poli-cijskog ata{ea” jugoslavenskeambasade u Be~u. U Grazu jeizvr{ena obdukcija, na temeljukoje se zaklju~ilo da je Dui}ubila iznad brazde polomljenakost na zatiljku, a to je moglabiti samo posljedica ~vrstogzahvata tu|e ruke. To bi zna~iloda je Dui} zadavaljen u krevetutijekom spavanja, zatim je od-nesen do balkonskih vrata ipoloèn uz njih u sjede}empoloàju, kako bi izgledalo daje u~inio samoubojstvo. Dui}nije imao razloga da podigneruku na sebe.

U izlaganju VladeteMili}evi}a o usta{koj emigra-ciji, upu}enom „Gospodinupretsedniku Ministarskogsaveta Kraljevine Jugoslavije”,koje smo spomenuli napo~etku ovoga ~lanka, stoji dase Dui} „obesio u Karlsbadu”.To je izvje{}e preuzeo BogdanKrizman u svojoj knjizi Usta{e iTre}i Reich (Zagreb 1983., knj.2, str. 381.). Krizman u istojknjizi donosi i „Istra`ni elabo-rat Vjekoslava Servatzyja” o razvojuUsta{kog pokreta u inozemstvu. Servatzytvrdi suprotno od Mili}evi}a da je pukov-nik Dui} „umoren po srpskim atentato-rima u Karlsbadu” (str. 423.). Teza o

ubojstvu dobiva na teìni, ako se uzme uobzir da je Mili}evi}, u istrazi zbog mar-seillskog atentata, izjavio pred mnogimsvjedocima da }e „svi protivnici diktaturezavr{iti kao i Dui}”. U ovakvim slu~aje-

vima, kada razli~ite stranedonose razli~ite ocjene, uvijek jete{ko potvrditi povijesnu istinu.Me|utim, izvje{}a austrijske po-licije pokazuju da je tajna jugo-slavenska policija radila naubijanju prvaka hrvatske po-liti~ke emigracije. Obdukcija jeisklju~ila mogu}nost samoubo-jstva. Stoga nam se ~ini da na te-melju dostupnih dokumenatapouzdano moèmo zaklju~itikako je Dui} bio `rtva diktator-skog reìma kralja Aleksandra.

Nakon uspostave NezavisneDràve Hrvatske, njezin je vo|aAnte Paveli} donio odredbu pokojoj je Dui} promaknut u ~ingenerala. Odredba objavljuje:„Nepokolebivog borca, koji nijeniti u najteìm ~asovima smalak-sao, promi~em kao svijetli primjerdojdu}im pokoljenjima poslijesmrti u ~inu generala s rangom od29. rujna 1934.”(Hrvatski narod,br. 226, 28. IX. 1941., „Godi{njicasmrti usta{kog krilnika Dui}a”).Uz to posmrtno odlikovanje,nu`no je zabiljeìti rije~i Brani-mira Jeli}a. Pri opisivanju glavnihosoba domobransko-usta{kogpokreta zapisao je: „Upravoproro~anski je Stevo Dui} pred-vidio sve ono {to se je poslije uHrvatskoj Dràvi dogodilo. Akosu i~ije smrti zadale najteè inajsudbonosnije udarce Hrvat-

skoj Dràvi, jo{ prije nego li je ista i bilastvorena, to su sigurno one Steve Dui}a iPere Kvaternika, oboje umorenih od na{ihneprijatelja.”

34 br. 146, svibanj 2004.

da mu oduzmu namje{tenje, time da bi ga osiguravaju}edru{tvo otpustilo; intrigirali su kod vlasti, {to Dui} nije Austri-janac i da }e osiguravaju}e dru{tvo zbog njega {tetiti. Vlastinisu htjele Dui}a otpustiti, jer im je bio potreban. Sada supoku{ali Srbi s jednom drugom metodom: - ubojstvo.

U mjesecu junu 1934. htjeli su ga ubiti s metkom iz re-volvera u Grazu, gdje je stanovao. Beogradsko tajnoudruènje "Liga jugoslavenskih osvetnika", koje je jedanogranak "Narodne odbrane", dalo je nalog jednom si-roma{nom, nezaposlenom zagreba~kom {oferu, da izvr{ismrtnu osudu protiv Dui}a i drugih hrvatskih patriota u inos-transtvu: morao je u dru{tvu advokata Lukatele iz Dalmacije/koji je bio povjerljiva osoba tada{njeg mjesnog komandantau Zagrebu generala Bodija/ i jednog srpskog oru`nika puto-vati u Graz. Ali Hrvat nije htio izvr{iti umorstvo, jer je bio nje-gov hrvatski osje}aj prejak, nego je ~itavu stvar prijaviopoliciji i predao oru`je kao i pismeni nalog da ubije Dui}a.Vlasti su odmah uhapsile njegovog tovari{a srpskog àndara,dok je uspjelo glavnom zlo~incu Lukateli pravovremenopobje}i u inostranstvo. Time je po{teni hrvatski radnik rije{io

pukovnika Dui}a a i mnogo doprineo tome, da se objasnizlo~ina~ko djelovanje beogradskog reìma. Ali zlo~inci uBeogradu nisu na{li mira. Kada su doznali, da je Stevo Dui}morao oti}i na lije~enje u Karlove Vare i ê{ku, uspostavili suvezu s ~e{kim vlastima - koji su poslije Srba najve}i neprijateljihrvatskog naroda - i uz pomo} bra}e êha im je uspjelo da gazagu{e u krevetu u hotelu gdje je spavao 28. septembra 1934.êsi su odmah objavili da je pukovnik Dui} u~inio samoubo-jstvo, da tako sakriju trag srpskim zlo~incima. U Grazuizvr{ena obdukcija to~no je i bez sumnje dokazala, da je bio{akama zagu{en: tek onda su ga zlo~inci izvukli iz kreveta,metnuli mu uè oko grla i prislonili na vrata, tu je bio sjede}inadjen.

Nije pro{lo ni 14 dana od umorstva hrvatskog patriote, kadaje pala hrvatska osveta a s njome je pala i crna glava Karad-jordjevi}a. Neka si neprijatelji hrvatskog naroda dobro za-pamte: tako }e uvijek biti, kada }e poku{avati s ubijanjemnajpoznatijih Hrvata koji se bore za pokret oslobodjenjana{eg poglavnika. q


Budakova knjiga iz 1934. s posvetom barunu Sarkoti}u

POKRET «@UTIH SVE]ENIKA» I NASTANAKHRVATSKE STAROKATOLI^KE CRKVE (IX.)

Pou~eni negativnim iskustvom u po-gledu »osvajanja« katoli~ke ùpe rim-skog (latinskog) obreda i njenimpretvaranjem u »hrvatsku katoli~kuùpu«, reformni su sve}enici odlu~iliosnovati posebnu reformnu ùpu kojusu oni jo{ uvijek smatrali katoli~kom.Toj koprivni~koj reformnog ùpi pris-tupilo je samo gra|anstvo i inteligen-cija, a selja{tvo joj se protivilo. Premadostupnim podatcima za prvog jeùpnika, najvjerojatnije, izabranupravo Tomac. Prvu misu na hrvat-skom jeziku sluìo je Zagorac 15.kolovoza 1920. Nekoliko danakasnije, 29. kolovoza, Tomac i Vidu{i}odràli su u Krièvcima prvo preda-vanje o reformnom pokretu. Prvamisa na hrvatskom jeziku odràna je uKrièvcima 8. rujna, a u Virju 12.prosinca 1920. Zahvaljuju}i akcijiTomca, Vidu{i}a, Haberstocka i dru-gih reformni se pokret iz Koprivnicepo~eo privremeno {iriti i na nekadruga manja mjesta - Virje, An-drija{evce, Malu Suboticu,\elekovce, Breganu itd.

Poku{aj {irenja organizacije

Izvje{}uju}i o tome Petri}a, Tomacpi{e: »Privremeno smo suspendiraliakciju oko organizacije klera, pak smose bacili na organizaciju naroda, {to jeod najve}e va`nosti, a pokazuje ve}sada lijepe uspjehe«. Rezultati koje jepo~ela pokazivati njihova trenutnataktika, a i ranija borba oko ko-privni~ke ùpe, dali su povod nadbisk-upu Baueru da istaknutijim reform-nim sve}enicima izrekne kaznususpenzije »a divinis«. Tako su do 15.listopada 1920. suspendirani: S. Zago-rac, S. Vidu{i}, S. Haberstock, gimna-zijski vjerou~itelj u Koprivnici, J.Lajtman, biv{i upravitelj ùpe uVrati{nici, Tomo Cari}, biv{i kapelanu @aìni, N. Cerjak, K. Andres i JankoHitrec. Suspenzija te osmorice«ùtih» sve}enika zna~ila je da je su-kob izme|u dijelova nièga katoli~kogklera i crkvene hijerarhije dospio naonu to~ku na kojoj ni sami reforma{inisu vi{e mogli tvrditi da se njihovpokret kre}e u legalnim okvirima.

Poloàj u kojem se pokret, zbogprimjenjivanja kazne suspenzije »adivinis«, na{ao potkraj ljeta 1920. go-dine ponukao je M. Kevi}a, ~lanavodstva »Reformatora«, koji se u todoba nalazio pred svojim definitivnimutrnu}em, da poku{a stvoriti osnovuza povezivanje tzv. »lijevog«(Milo{evi}eva) i »desnog« (Tom~eva)krila reformnog pokreta. O potrebizbliàvanja »lijevog« i »desnog« krilareformnog pokreta govorio je i N.Petri} Ta inicijativa, sude}i premakasnijem razvoju doga|aja, nijepolu~ila nikakav opipljiv rezultat.

Kako se u tom ~asu, iz redova Ka-toli~ke crkve u Hrvatskoj, sudilo o»lijevom« i »desnom« krilu reformnogpokreta najbolje ilustrira napis senioravl~. dra Stjepana Bak{i}a, koji do-slovce pi{e: »Kod nas su dvije 'narodnecrkve'. Jedna je ona, kojoj je duhovnivoda exkapucin Tomac, a druga ona,koju je zasnovao exfratar Milo{evi}.Tom~eva 'narodna crkva' ho}e da sru{isada{nju crkvenu hijerarhiju i da uìvot privede onu crkvu, koja je ìvjelaprije Konstantina Velikog. Ova crkvane }e da izbri{e ba{ svaku izvanju soci-jalnu vezu me|u svojim vjernicima. [tovi{e i ona organizira ùpe i okupljaprista{e, koji }e se vanjskim distinktiv-nim znakom lu~iti od ostalih konfesija.Ova }e se distinkcija najvi{e prakti~kizapaàti prianjanjem uz liturgiju unarodnom hrvatskom jeziku. Organizi-rana crkva treba da postoji, samo jojtreba mnogo i mnogo reforme. Pos-vema je druge naravi Milo{evi}eva'narodna crkva'. Milo{evi} ho}e pos-vema unutarnju nevidljivu crkvu, kojojni iz daleka nije na misli 'oìvotvoritineku novu autokratsku crkvu po tipu ipo imitaciji bilo koje slu`bene konfe-sije u na{oj zemlji ili izvan nje'.Milo{evi}eva je dakle crkva nekiunikum, koga nema 'ni u na{oj zemlji niizvan nje', kao {to je i sam Milo{evi}unikum, kakvog po svoj prilici nemavi{e 'ni u na{oj zemlji ni izvan nje'. �...�

Odrediti to~no, {to ho}e ovaMilo{evi}eva crkva veoma je te{ko, jerje uop}e te{ko na}i logiku i u mislima iu ìvotu g. Boè Milo{evi}a«.

Za nastavak provo|enja ideje re-forme Katoli~ke crkve bilo je potrebnoosnovati i odgovaraju}u organizacijukoja }e rukovoditi cijelim pokretom. Utu je svrhu, potkraj listopada 1920., os-novan »Sredi{nji odbor za reformu ka-toli~ke crkve u Jugoslaviji«. Zapredsjednika odbora izabran je EmilLaszowski (1868.-1949.), a za tajnika D.Tomac. »Sredi{nji odbor« nije potpunoispunio o~ekivanja svojih utemeljitelja.Umjesto da se redovi preostalih re-formnih sve}enika ja~e zbijaju oko za-jedni~kog cilja, me|u njima su se po~ele

nazirati zna~ajne opre~nosti. S obziromna to da je Zagorac napustio Kopriv-nicu, postalo je neprakti~no da on idalje ostane urednik »Preporoda«. Nanjegovo je mjesto izabran S. Vidu{i}.No, budu}i da je on imao ambiciju daosim urednika bude i vlasnik i izdava~toga u tom ~asu jedinog glasila «ùtog»pokreta, to je kod drugih izazvalosumnji~avost i otpor. Jedna je od nega-tivnih posljedica toga Vidu{i}evog »ap-solutizma« sedmomjese~ni prekid uizlaènju lista. Kako je pitanje glasilabilo izuzetno va`no, ono ipak, usprkossvoj {teti koju je Vidu{i} prouzro~iosvojim pona{anjem, nije zadiralo u,tada jo{ vaè}e, temeljno opredjeljenje

br. 146, svibanj 2004. 35

PODLISTAK

Crkva sv. Nikole u Prahuljama kod Nina

Pi{e:

Dr. Zlatko MATIJEVI]

ve}ine reformnih sve}enika - da se posvaku cijenu izbjegava definitivni raskidsa Svetom stolicom i to prvenstveno udogmatskim pitanjima.

Zavr{etak koprivni~ke epizode

Zagor~ev tekst - »O hrvatskoj ka-toli~koj crkvi« - namijenjen objavlji-vanju u »Preporodu«, pokazao je da upitanju apsolutnog prihva}anja dogmiKatoli~ke crkve vi{e ne postojijedinstveno mi{ljenje. Tomac i Vidu{i}nisu bili skloni prihvatiti Zagor~evtekst onako kako ga je ovaj izvornozamislio i napisao. O njegovim su seidejama izjasnili ovako: »1. Nipo{to nemislimo na formalni otcjep od Rima. 2.Dapa~e naglasujemo i naglasivat}emo jedinstvo katoli~ke Crkve podnasljednikom Sv. Petra, kakvim je sadai za nas jest Benedikt XV. 3. Bezikakva nagla{avanja, da osnivamonovu Crkvu, mi }emo graditi odozdo t.j.osnivati pojedine hrvatske katoli~keùpe za razliku od latina{kih ka-tol.[i~kih] ùpa. 4. Ove }e ùpe bitikvasac za izgradnju na{e budu}eautonomne (ali ne autokefalne!)hrvatske katoli~ke crkve, koja }e bitiure|ena u cjelosti po zahtjevimana{ega reformnog pokreta. 5. Ho}e litu na{u autonomnu Crkvu BenediktXV. (ili budu}i Papa) priznati kao in-tegralni dio kat.�oli~ke� Crkve (kakopriznaje grkokatoli~ku Crkvu) ili ne}e, to }e mnogo ovisiti o drànjujugosl.�avenske� vlade i budu}imop}enitim crkvenim prilikama. Zato sine taremo glave ve} sada. Ali ne }emonaglasivati otcjep od Rima, novi raskol,osnivanje nove Crkve i t.d. Mi (pona{em uvjerenju) fakti~no za tim i neidemo! � ...� Naglasujemo, da se ne radisamo o pitanju taktike, nego da su posrijedi i princi-pi«. Obojica su zatraìliod Zagorca, ako se slaè s tih petna~ela, da prema njima preuredi svoj~lanak te da }e tada biti objavljen u»Preporodu«. Nekoliko dana kasnije,Zagorac {alje svoj odgovor sobrazloènjem svojih tvrdnji nave-denih u tekstu. Ustvrdio je da je unapisu »O hrvatskoj katoli~koj crkvi«ozna~io svoje stajali{te i da pri njemuostaje. Protivan je primatu pape zato{to je to »sektarstvo, a ne katolici-zam«.

64

Nadalje pi{e: »Ja ne idem zaosnivanjem nove, posebne crkve, aliho}u da se narod pripravi za emanci-

paciju od rimskog imperijalizma. � ...�Svaki drugi put ne vodi k cilju, jer jepolovi~an pa ga ne}e primiti inteligen-cija, a ne}e ga shvatiti ni narod. Oninaime, koji su za rimsku Crkvu, ti }eostati u njoj, oni pako, koji nisu za rim-sko pa{ovanje u Crkvi - ne}e htjetiVa{eg, tj. Tom~eva i Vidu{i}eva,polovi~nog naziranja«. Usprkos tomrazmimoilaènju u pitanju jednogna~elnog problema Zagorac nije istu-pio iz redova reformnog sve}enstva.

Na sam dan katoli~kog Boì}a, 25.prosinca, reformni su sve}enicidoìvjeli jo{ jedan udarac. Po zapo-vijedi hrvatske zemaljske vlade grad-sko poglavarstvo u Koprivniciobavijestilo je Tomca da mu se zabran-juje sluènje »hrvatske mise« u pros-torijama koprivni~ke pu~ke {kole.Usprkos toj vladinoj zabrani on jetoga dana odsluìo svoju posljednjumisu u koprivni~koj Sokolani i to kaoùpnik koprivni~ke reformne ùpe.Na mjestu ùpnika zamijenio ga je S.Haberstock.

Aktualno vodstvo pokreta - Vidu{i},Tomac i Haberstock - uvidjelo je da jeza uspjeh reformnog pokreta nu`nopremjestiti sredi{te akcije ponovo uZagreb. Tom odlukom zavr{ava ko-privni~ka epizoda u povijesti re-formnog pokreta nièga katoli~kogklera u Hrvatskoj.

(nastavit }e se)

36 br. 146, svibanj 2004.

PODLISTAK

Ljubav

ja imamkriloti ima{krilozagrlimo sepoletimo

Mario Bili}

Epitaf Vjekoslavu Bakoti

Vjekoslave, hrvatski sokole!Jo{ nas ima, onih {to Te vole!Evo u nam' ista du{a ìvi!Klik}e bolno! Na{ sokole sivi...Ova tuga podjednako na{a,Sinovaca i Tvojih Usta{a!Lipe na{e imotske krajine,A Hrvatske di~ne Domovine!Viteè na{! U miru sad po|i

Bogu vje~nom Ti pred lice do|i!An|eli }e Tebe do~ekati,Krunom rajskom oni darivati!Ondje su sva bra}a na{eg roda,Tvoga, moga hrvatskog naroda!A iz du{e aleluja sada!

Ex corde ex animo.(Iz srca iz du{e).

Ante Znaor

Politi~kizatvorenik

naCD-ROM-u!

Prvih 12 godi{ta na{egmjese~nika objavljenoje i na CD-ROM-u. CDizdanje sadrì sve bro-jeve od 1 - 129 u PDF iHTML formatu te bro-jeve od 130 -141 uHTML formatu.

Dvostruki CD-ROM moète naru~iti u sredi{njici HDPZ-a, Voj-novi}eva 15 u Zagrebu, na telefone: 01 / 46 15 437, 46 15 438 ili namail: [email protected]

po cijeni od 140,00 kn.

VUKOVAR 1941. – 1945.(U potrazi za istinom : Martirij

Hrvata u Vukovaru 1941. – 1945. /Mirko Kova~i} ; / prijevod na njema~kiIrena Kozari}, prijevod na njema~kiDavorka Kriàn/. – Vukovar : MaticaHrvatska, 2004.)

Dobili smo dragocjenu knjigu, izvan-redno obra|en istraìva~ki projekt, kojije realizirao Mirko Kova~i}, pruàju}inam ovaj dokumentacijski materijal.Kona~no jedna tako konkretna knjiga,stru~no napravljena, dala nam je vjero-dostojan prikaz vukovarskog holo-kausta u razdoblju od 1941. do 1945.Ovdje se `rtve, kako se to danas traì,predstavljaju imenom, prezimenom tedatumom i mjestom smrti.

U prikupljanju dokumentacije, isti~eautor, imao je razumijevanje brojnih in-stitucija: Hrvatskoga dràvnog arhiva uZagrebu, dràvnih arhiva u Osijeku iBjelovaru, Gradskog muzeja u Vuko-varu i drugih. Dalje navodi “Na tommukotrpnom istraìva~kom putu ne-kim osobama posebno sam zahvalan…gospodin dipl.ing. Vladimir [tengl,koji je zapo~eo ovaj projekt, a zatim gazbog drugih obveza prepustio meni, noon je i dalje pratio rad i pruào mipodr{ku. Brojni su Vukovarcikoji su, iznose}i svojasje}anja, dali dragocjene po-datke. Urednik ove knjigemr.sc. Zlatko Virc uloìo jevelik trud da iz prikupljenedokumentacije izraste ovaknjiga. Udio dr.sc. Vlade Hor-vata u nastajanju ove knjigenije bio samo recenzentski,nego je pomagao savjetima, aprof. dr Mira Kolar svojim jeistraìvanjima dala neobi~nozna~ajan prikaz razvoja Vuko-vara u razdoblju izme|u dvajusvjetskih ratova i time poka-zala kako su doga|anja iza 12.travnja 1945. bila posljedicaprija{njih doga|anja.”

Zavr{etak njezina prikazacitiram: ”Drugi svjetski ratostavio je na vukovarskom po-dru~ju mnoge oìljke. Ljudi suse vratili u svoja sela, obnoviliìvot u Vukovaru, ali povjer-enje potrebno za zajedni~kiìvot u duhu tolerancije i de-mokracije te po{tivanje

razli~itosti, nije vra}eno. U Vukovarunije ostao niti jedan podunavski Nije-mac, a iz Vukovara su nestali i brojniHrvati.”

Knjiga govori o stradanju vukovar-skih Hrvata u vrijeme Drugoga svjet-skog rata s posebnim osvrtom na daneiza 12. travnja, tzv. “oslobo|enja” kojisu nazvani Vukovarske bartolomejskeno}i. Osnovu knjige ~ine imena ljudikoji su bili `rtve ljudske mr`nje i osvete,`rtve la`nih optu`bi, `rtve te{kih zlod-jela. To je dokumentacija o 387 stra-dalih Hrvata, a knjiga je prikladnopodijeljena u pet poglavlja: a) osobenestale u Vukovarskim bartlomejskimno}ima od 12. travnja (119 osoba); b)stradali do Bleiburga i na Kri`nom putu(57 osoba); c) stradali na boji{tima, um-rli u logorima (71 osoba); d) preìvjelisudionici Kri`nog puta, koji su moglisvjedo~iti o svojim stradanjima (67osoba) i e) osobe su|ene od sudova naosnovi la`nih optu`bi (73 osobe).

Istraìvanja o stradalnicima tekla su udva smjera. Prvo, putem arhivskih fon-dova, gdje su rezultati bili vrlo oskudnipa je skupljeno malo podataka, {to jepregledno, ali i oni su iskori{teni kao

priloèni faksimili dokumenata koji go-vore o njima. Drugo, skupljanjemvjerodostojnih podataka od rodbine iprijatelja stradalnika. Zato se i prikaziznatno razlikuju; za neke `rtve je bilovi{e izvora, a za druge samo osnovni po-daci. Uz mnoge biografije, kad je to bilomogu}e priloène su i fotografije.

Knjiga je vrlo lijepo opremljenamnogobrojnim fotografijama starogapredratnog Vukovara i tada{njeg ìvota,a kao uvod uvr{teno je i pismopomo}noga zagreba~kog biskupa JosipaMrzljaka, upu}eno ocu koji je ubijen uVukovarau te kobne 1945. Ovosvjedo~anstvo toga tragi~nog vremenaobjavila je Matica hrvatska,OgranakVukovar, gdje je knjiga prvo ipredstavljena. Zagreba~ko pred-stavljanje odràno je 14. svibnja u pala~iMatice hrvatske, s uvodnim rije~imapredsjednice Ogranka MH [tefice[ar~evi}: “Knjigom èlimo posvjedo~itiEuropi i svijetu na{u povijest i na{uistinu”, a na kraju pozivom i molbomautora da se jave svi oni koji jo{ ne{toznaju ili imaju bilo kakve podatka, kakobi djelo bilo jo{ obuhvatnije.

Ovo je primjer kako se i nakoji na~inmora prikazivati na{a ne-davna povijest, na{e tragedije,na{e stradalni{tvo, a to zna~isamo vjerodostojno, doku-mentarno. Ovom prilikommoèmo opet uputiti apelna{im povjesni~arima da sus-tavno obrade i pripreme cje-lokupan pregled na{ih `rtava,na{ih stradanja, na{ih jama igrobnica na na~in kako je tou~injeno u susjednojSloveniji. Materijali subezbrojni i prikaza je mnogo,trebalo bi kona~no oformitine komisije nego radne sku-pine povjesni~ara i ìvih svje-doka. Dodu{e, istraìvanja supovjerena Hrvatskom insti-tutu za povijest, koji do sadanije pokazalo nimalo ùstrineda povjereni mu posao u ne-kom razumnom vremenudovr{i, obra|uju}i, prik-upljaju}i i sistematiziraju}iovaj za na{u povijest nezaobi-lazan posao.

Mr. sc. Zorka ZANE

br. 146, svibanj 2004. 37

OSVRTI I PRIKAZIOSVRTI I PRIKAZI

U VIROVIMA MUTNE I KRVAVE RIJEKE(U povodu knjige uspomena fra Ivana (Bone) Ravli}a)

Tema politi~kog uzni{tva u povijestihrvatske pisane rije~i ima, na àlost,izuzetno dugu tradiciju. Od LjetopisaPopa Dukljanina do danas, u {tivimarazli~ita karaktera, su`nji koji se neraduju, kako je to jo{ u 14. stolje}u utamni~ki zid Stjepan-grada ponad Bla-gaja na Buni urezao suànj Vrsan Ko-sari}, ispisivali su i, na àlost, jo{ uvijekispisuju svoja svjedo~enja ozato~eni~kim danima, a odjeci uzni~kihusuda prelijevali su se, razumljivo, i udjela brojnih hrvatskih knjièvnika kojisu opet, upravo zbog svoje rije~i, ~estobili uhi}ivani i zatvarani.

Takva, kako bi se narodski reklo,uhi}enja na pravdi Boga svoju kulmina-ciju doìvjela su u pro{lom stolje}u,kada je za vrijeme Drugoga svjetskogarata i neposredno poslije njega bilouhi}eno, zatvoreno i ubijeno, naj~e{}ebez ikakva su|enja, vi{e hrvatskihintelektualaca nego ikada prije, od-nosno vi{e nego ukupno do tada.Unato~ tome, iz navedenog razdobljaimamo razmjerno malo onih uspomenakojima su autori `rtve komunisti~kogreìma. (O boravku u usta{kim logo-rima i zatvorima pisalo je mnogoautora, me|u kojima su najzna~ajnijiMe{trovi}, Kljakovi}, Barac, Jak-ovljevi}..., koji su, {to je osobito za-nimljivo, bili u sukobu, a ~esto i progan-jani i ubijeni od komunisti~kih vlasti.)Razlog tomu leì u ~injenici da se oposlijeratnim komunisti~kim zatvorimai logorima sve do kona~nog silaskakomunizma s povijesne scene nijesmjelo ni{ta ni misliti, a kamoli javnogovoriti i pisati o njima.

Povijesna amnezija u Hrvata

No, ni vrijeme od prvih vi{es-trana~kih izbora do danas, iako po zbi-vanjima u njemu upravo predodre|enoza to, nije donijelo o~ekivani procvatmemoaristike, a u okviru nje, prirodno,ponajprije uzni~kih uspomena iz komu-nisti~kih zatvora i logora, ve} {tovi{e, ure~enom razdoblju dolazi i do svo-jevrsnog iznevjeravanja biti memoaris-tike uop}e, a s tim i do – vjerujem danije prejaka rije~ – monstruoznog trivi-jaliziranja patnji `rtava komunisti~kogareìma. Hrvatskoj javnosti reklamerskiveoma vje{to podastrijet je onaj jeftinioblik memoaristike koju karakterizira

prije svega sva{tarstvo, osobni probi-tak, èlja da se bude privla~an po svakucijenu, ali i antiintelektualizam vidljivponajprije u nepodno{ljivu pojed-nostavljivanju doga|aja, plo{nost ~ijihopisa ~esto grani~i s agitpropovskombezobzirno{}u najgore vrste. Na taj

na~in poku{ava se po{to-poto namet-nuti slika o razdoblju komunisti~ke vla-davine kao o idili~nom vremenu igotovo idealnoj zemlji zadovoljnih rad-nika i seljaka u kojoj je, toboè, bilonesta{ica najosnovnijih ìvotnih namir-nica i pokoja sitna nepravda, ali nikako,zaboga, zlo~ina, Bleiburga, Golih otokai drugih brojnih komunisti~kih kaza-mata i strati{ta.

Zbog svega re~enog uspomenska lit-eratura nastala iz pera `rtava komu-nisti~kog reìma, ma koliko se gubila uzaglu{noj buci onih koji su preìvjelikomunizam i pri tom se smijali poprimajo{ ve}u knjièvno-psiholo{ku va`nostiz jednostavnog razloga {to su to nesamo «ljudski dokumenti», ve} je to,uvijek i nu`no, literatura doga|ajnosti,a time i literatura istine, ili, u najmanjuruku, te`nje za njom.

Knjiga fra Bone (Ivana) Ravli}a Svjetlou tami. Sje}anja na zatvorske dane

1946.-1949. (Ogranak Matice hrvatske,Prozor – Rama, 2003.), u kojoj autoriznosi svoja sje}anja na boravak u zatvoruu vremenu od 1946. do 1949. upravo jeto: zapis koji jest nastao iz sasvim inti-misti~kih pobuda, ali koji se, zahvaljuju}isvojoj naravi, uzdiè do {ireg, povijesnogi nacionalnog, zna~enja.

Po na~inu na koji su pisane, oveuspomene u potpunosti se uklapaju umaticu hrvatskih uzni~kih zapam}enja~iji prototip su, kako je to ispravnoustvrdio knjièvnik Dubravko Hor-vati}, koji je jedan od rijetkih koji sebavio uzni~kim zapisima u okviruhrvatske knjièvnosti, Uzni~keuspomene Stjepana Radi}a. Ravli},dakle, pomno opisuje svoje uhi}enje (ipo tome se razlikuje od Radi}a), a po-tom niè sudbine svojih suuhi}enika,opisuje postupke zatvorskih vlastiprema zatvorenicima, prenosi razgo-vore i vlastita razmatranja, opisujeme|usobne odnose uznika, likovestraàra, istraìtelja i dr.

U doba najve}e tragedije hrvatskoganaroda, u svibnju 1945., kada su, kakoto veli auktor, hrvatska majka i djecazacvilili, a nije im se smio ~uti jauk nitividjeti suza, Ravli} se na{ao u Jajcu,odakle veoma brzo biva premje{ten uùpu Poto~ane u Posavini, koja je dotada bila bez sve}enika, a u ùpnomstanu nalazilo se je partizanskomu~ili{te. O kakvome je te{kom vre-menu rije~ mo`da najbolje govori zas-tra{uju}i podatak da su u ùpi Poto~ani,te u okolne ~etiri ùpe: Pe}niku,Odàku, Dubici i Svilaju, partizani kojisu tek na kraju rata ~etni~ku kokarduzamijenili petokrakom, u samo {est po-ratnih tjedana od ukupno 16.000 vjer-nika pobili vi{e od 4.000 ljudi, pa Ravli}u prvo vrijeme svoje ùpnikovanjeopisuje kao puko ispisivanje ubijenih izmatice ìvih i upisivanje u maticumrtvih. No, po starome, proku{anomreceptu, usporedno sa zlo~inima, parti-zani su poduzimali sve kako bi tezlo~ine prikrili, pa su ~esto oduzimaliùpne knjige kako bi se kontrolirao izaustavio upis umrlih i unijelo jo{ vi{ekaosa i bezna|a me|u ponièni iupla{eni posavski puk.

Sve}enici su, dakako, dijelili sudbinusvojih vjernika. U ùpi Pe}niku naku}nom pragu doslovno je priklan i isko-

38 br. 146, svibanj 2004.


Pi{e:

Tomislav [ARI]

madan ùpnik Ljubomir Roje. Fra Vito-mira Zeki}a i mladomisnika fraLjudevita Petrovi}a komunisti su pozvalina razgovor u Odàk, a potom ih na putudo~ekali i poput {umskih razbojnika,svukli sve s njih, te ih jednostavno ubili.

U takvoj situaciji, naravno, ni fraBoni Ravli}u nije trebalo dugo ~ekatida do|e na red. Najprije je zatvoren uOdàku, a potom je, vrlo brzo,preba~en u Usoru, gdje je u samiciproveo 89 dana. Na su|enju u Sarajevuosu|en je na pet godina prisilnog radazbog toga {to je, navodno, pomagao{umnjake, hrvatske mladi}e koji nisuhtjeli dragovoljno staviti svoje glave napanj, pa su se povukli u planinu Vu~jak,te pod vodstvom Petra Rajkovi}a Rajk-ova~e i Ivana ]alu{i}a, legendi po-savskih Hrvata, podigli ustanak protivpartizansko-~etni~kih zlo~ina. Po~et-kom 1947. preba~en je u zeni~ku kazn-ionicu, gdje je, uglavnom, i odrobijaosvoju kaznu.

Hrvatska tragedija u BiH

Unato~ patnjama koje je proìvio ikojima je bio svjedokom, Ravli} je uopisu svojih zatvorskih dana ipak uspioposti}i stanoviti odmak, te na taj na~insvoja sje}anja rasteretiti jeftinepatetike i moèbitnih nepotrebnihpretjerivanja, {to je, ina~e, boljka mno-gih zapisa s jakim autobiografskim ele-mentima. Stoga se, u prvi mah,Ravli}evo pisanje moè u~initi isuvi{efragmentarnim i nepovezanim, nomora se re}i da takvim svojim na~inom

u ~injeni~nom pogledu ne gubi ni{ta, au oslikavanju i pribliàvanju ~itateljimaatmosfere koja je vladala me|u hrvat-skim pukom uop}e, a osobito onim uBiH, dobiva mnogo, pa ~itaju}iRavli}eva sje}anja ~itatelj svakompro~itanom stranicom biva sve dubljeuvu~en u mutnu i krvavu rijeku, kakoautor naziva prve godine komunisti~kestrahovlade.

Veliki je broj imena, tako|er uznika,od onih {iroj javnosti potpunonepoznatih do, doslovno, elite hrvat-skog naroda u BiH, koje Ravli} krozkakav kratki ulomak, usputnu aneg-dotu ili, pak, tek kroz re~enicu-dvijeoìvljava na stranicama svojih sje}anja.I dok }e odlomci o poznatim osobama– biskupu ûli, budu}em nadbiskupuJozinovi}u, knjièvnicima AlijiNametku i Jurjevi}u, pjesniku Hrgi}u idrugima - privla~iti pozornost ~itateljasamim tim {to se u njima opisuju uglav-nom dosad {iroj javnosti nepoznateepizode iz njihovih ìvota, prave bi-sere, po mome mi{ljenju, Ravli} us-pijeva izvu}i iz tvrde {koljke na{egaposvema{njeg zaborava. Osobe koje suìvjele, trpjele i umrle u ti{ini, da bi ihodmah potom prekrio veo zaborava,pojavljuju se, odjednom, na strani-cama Ravli}evih sje}anja kao za~udniprimjeri naj~istije i duboke ljudskosti,primjeri, dakle, koji privla~e str{e}i vi-soko nad crnim vremenom, za kojeautor na jednome mjestu veli da je biloi crnje od opisanoga. Prije svih tu mis-lim na studenta Juru Radmana,mu~enika iz Poto~ana, kojeg su komu-nisti~ke vlasti strijeljale 8. prosinca1946. u zeni~koj kaznionici. Radman jeosoba koja je, ~ini se, oduvijek pripa-dala onom najboljem dijelu hrvatskognaroda – Svetoj Hrvatskoj, a kratkoRavli}evo prisje}anje, siguran sam, po-taknut }e daljnji interes za istraìvanjeRadmanova ìvota, jer primjer kojeg je

on svojim ìvotom i smr}u ostavio nemoè i ne smije biti zaboravljen.

Poseban dio Ravli}evih sje}anja ~ineopisi ratnog i poratnog stanja u njego-voj rodnoj Rami. Osobito pomno, krozrazgovore sa svojim suuznicima izRame, opisuje pokolj {to su ga nad ram-skim pukom u listopadu 1943. po~inili~etnici, pobiv{i prakti~no u jednomedanu ~ak 986 osoba. No, govore}i o`rtvama ne kao o brojkama, ve} kao oosobama s imenom i prezimenom, kaoo ljudima koje je poznavao i koji suimali svoje vrline i mane, Ravli} ovustrahovitu brojku izvla~i iz sfere mitao~ovje~uju}i na taj na~in patnje svojeRame i to tako da iz njegova dubokohumanoga govora o stradanjima ram-skih ljudi ni na jedan trenutak ne izbijapoziv na osvetu i mr`nju, ve} njegovprst, ~vrsto uprt u zlo~in i zlo~incaujedno pokazuje i put kojim Ramljacitrebaju i}i danas. Put je to opra{tanja,ali i pam}enja.

Ramska tragedija i patnje ramskogapuka izuzetno se prirodno uklapaju uRavli}eve uzni~ke uspomene, pa~itatelj na kraju doista stje~e dojam dabi Ravli}eva sje}anja bila nepotpunabez opisa stradanja njegove Rame u ko-joj je, prije vi{e od devedeset godinaprvi put nebo ugledao.

Svakako, ova sje}anja bila bi nepot-puna i bez Ravli}eva sigurnog uto~i{tapred svim navalama koje je sa sobomdonosila krvava i mutna rijeka komu-nizma. Dakako, rije~ je o djetinjstvu, ukoje se vra}a, i obitelji, osobito majci ko-joj se utje~e i koja mu, u najteìm mo-mentima, i priska~e u pomo}. Snagacrpljena iz takvog, ponovnogproìvljavanja djetinjstva i dodatno ople-menjena dubokim pouzdanjem u Boga,predstavlja Ravli}evo svjetlo u tami zah-valjuju}i kojemu je, ne samo on, ve} ibrojni drugi zato~enici, uspio preìvjetistrahote komunisti~kih kazamata.

br. 146, svibanj 2004. 39


Ramski kri`

ZAHVALAZahvaljujem na pripomo}i za pokri}e tro{kova izdavanja moje knjige:

«Na{e robijanje». Priloge su poslali: Gradska skup{tina Poège (2.000,00 kn),Nada Mi{kulin (5.000,00 kn), Dr. Stanka Rotkvi} (7.000,00 kn) i MarijanaWerner (100,00 EUR). Na àlost, premda su za pomo} zamoljene mnogeugledne hrvatske tvrtke ~ija trì{na vrijednost iznosi i vi{e milijuna kuna, ul-judno su odgovorili da nisu u mogu}nosti bilo {to darovati.

Jasno je kako zapravo ne èle poduprijeti da biv{i hrvatski politi~ki zat-vorenici odkriju zlo~ine kroz koje su pro{li u titovsko-komunisti~kome sus-tavu, jer bi to moglo ugroziti njihove profite. I krilatica «Kupujmo hrvatsko»ponavlja se samo radi profita, a ne zbog nacionalne svijesti.

(Kaja Perekovi})

VLADE PEZELJ, SVE]ENIK,OTO^KI @UPNIK I DEKAN U MIRU,

RIJE^KI KANONIKIznenada, 7. svibnja 2004. blago

je preminuo u Gospi}u u 75.godini ìvota i 50. godinisve}eni{tva oto~ki ùpnik i dekanu miru, rije~ki kanonik pop VladePezelj. Ro|en je 1929. u Li~komePetrovu Selu. Tri razreda gimna-zije polazio je u Gospi}u, potomod ~etvrtog do sedmog razreda uBiskupskome sjemeni{tu u Pazinu,a osmi razred opet u Gospi}u, gdjeje maturirao. Teolo{ki studijzavr{io je u Rijeci. Za sve}enika jezare|en u senjskoj katedrali 1.sije~nja 1955., nakon {to je tri mje-seca bio u istra`nom zatvoru. Usrpnju 1955. postaje duhovnimpomo}nikom u Gospi}u, a 1. listo-pada 1955. odveden je u logorStara Gradi{ka na tri godine i~etiri mjeseca strogog zatvora.

Sve}eni~ku slu`bu vr{io je u vi{emjesta na podru~ju dana{njeLi~ko-senjske ùpanije.

Plamen ljubavi prema Bogu,svome sve}eni~kom zvanju, premaCrkvi i hrvatskoj domovini, popaVlade Pezelj nadvladao je bol,bezna|e i zato~eni{tvo, {to je na-jautenti~niji dokaz njegoveduhovne egzistencije i odanostivi{im ciljevima ìvota. Snagomvjere u uskrsnu}e pobijedio je vre-mensku prolaznost, raspadljivost ismrt. Sje}aju}i se svega, tim vre-meplovom ìvota sa~uvao je vezu spro{lo{}u i preto~io je u rije~i, u{iroki dijapazon sje}anja, izvje{}a istradanja Hrvata u vrijeme komu-nisti~ke vladavine i Domovinskograta u Hrvatskoj. Na te{kome ìv-otnom putu, kako sam o tomepi{e, doìvljavao je velikepote{ko}e koje ga nisuobeshrabrile da postane sve}enik i

beskompromisni borac za istinu ipravdu i da se po kriù ìvota i`rtvi uzdiè i urasta sve dublje upatnju Bo`jeg sina. Posebno sesje}ao doga|aja u vrijeme komu-nisti~ke vladavine u Hrvatskoj, o~emu svjedo~e njegovi zapisi ob-javljeni u Vili Velebita, glasilu kojeje izlazilo u vrijeme Domovinskograta:

''Rade}i po spomenutim ùpama~ekao sam presudu Vrhovnogsuda. Na sudski poziv javio sam seu Gospi} 5. listopada 1955. i tu sume zadràli u zatvoru mjesec dana.Zatvorski ~uvari vodili su nasraditi po Gospi}u. Radili smo nagradnji zgrade u Bu{ljetinoj ulici,od kapelice prema trgu. Sve {to jetrebalo tovariti, istovariti iliprevesti radili smo mi. Mene suhtjeli posebno poniziti. Moraosam vu}i kolica s rudom da se vidi''KAKO POP VUÊ''. Stalno samnosio sve}eni~ki kolar. Traìli suda ga skinem, ali nisam htio.Jednog dana su nas otpremili uZagreb, no}ili smo u Petrinjskoj i~ekali smo da nas se vi{e okupi zaGradi{ku. Iz Gospi}a su pje{ice navlak krenula ~etiri zatvorenika.Jedan je bio mlad de~ko,musliman, mla|i od dvadesetgodina osu|en zbog kra|e. Meneje milicajac Vitas po naputkuvezao lisicama ba{ s njim, a ondarekao: Nemoj, pope, bjeàti, pucat}u. Da je musliman po~eo bjeàti ija bih bio ubijen... Odvezao nas jetek u vlaku u Zagreb.''

Iz zapisa i{~itavamo da je popVlade pre{ao kri`ni put rade}i po

nalogu straàra najteè poslove: ''Tosu bili najteì poslovi: istovari, uto-vari, prijevoz u ta~kama od 50 kg –po dvije vre}e. Tu je bila cementara.[leperi su dovozili pijesak za ce-mentaru. Logora{i su ga istovarili iprevozili '{ajtrugama'. Izvla~ili smotrupce za pilanu. Kukama smo hva-tali trupce. Zimi su nas dràli po 8sati na hladno}i. Zimi 1956. g. bilase temperatura nekoliko dana naminus 32 stupnja spustila, snijeg jebio visok jedan metar, bila je magla,Sava se zamrzla. Nije bilo posla, alisu nas svaki dan istjerivali da no-simo snijeg na hrpu, a drugi dan nadrugu hrpu. Straàr je bio na to-plom, a mi smo se smrzavali.''

Mu~en metafizi~kom è|u zaBogom, pop Vlade Pezelj jesnagom duha iz najmra~nijihzakutaka jugoslavenskestrahovlade i labirinta zlo~ina nadhrvatskim ~ovjekom i najmra~nijihzakutaka ljudske savjesti svjedo~iosvojim ìvotom svoju vjeru, svojuljubav prema Bogu i domovini.Kao moralna, duhovna hrvatskavertikala bio je uzor hrvatskom~ovjeku. Tako }e ga pamtitivjernici, hrvatski puk, a naposehrvatski politi~ki uznici u Gospi}ukojima je uvijek posve}ivaodostojnu pa`nju. Hvala mu i slava!

40 br. 146, svibanj 2004.

IN MEMORIAMIN MEMORIAM

Pi{e:

prof. Manja KOVAÊVI]

ZAMOLBAMolimo sve ~itatelje koji

vi{e ne trebaju Politi~ki zat-vorenik br. 142 od sije~nja2004., da ga daruju Sredi{njiciHDPZ-a, Vojnovi}eva 15,10000 Zagreb.

br. 146, svibanj 2004. 41

SJE]ANJE NA MARIJA MUSAPATe{ko mi je, uistinu mi je te{ko, opros-

titi se od istinskog prijatelja i supatnika skojim sam izdràvao kaznu prisilnog radau Kazneno-popravnom domu u Lepo-glavi i na radili{tima Lonjskog polja,autoceste i na izgradnji Novog Beogradau Zemunu.

Poslije Drugog svjetskog rata komu-nisti su progonili i zatvarali koga su htjelii sudili ne pitaju}i za krivnju. Hrvatska setako pretvorila u brojna strati{ta, ro-bija{nice i logore te skupne i pojedina~negrobnice na mnogim znanim i neznanimmjestima. U takvoj situaciji, s tisu}amadrugih, na{ao se i moj prijatelj MarioMusap neza{ti}en u Udbinim rukama.Okru`ni sud u Zadru proglasio je krivim~etvoricu uhi}enih, a me|u njima iMarija Musapa {to su «u zemlji organizi-rali udruènje sa fa{isti~kim ciljevima usvrhu vr{enja zlo~ina kojim se ide za tim dase ugroze temeljne tekovine oslobodila~kograta, da su donijeli odluku da izvr{e ubijstvodvojice predstavnika narodne vlasti i raditoga se naoruàli pi{toljem, kamom, kosomi gvozdenom palicom, a do ubistva nijedo{lo, jer nijesu na{li pogodan momenat, aosim toga dogovarali se i pripremali za bjeg-stvo u Italiju radi priklju~enja neprijatel-jima na{e zemlje u inostranstvu«.

Sud im je izrekao kaznu li{enja slobodes prisilnim radom u trajanju od dvije dopet godina, gubitak politi~kih i gra|an-skih prava u trajanju od tri godine poslijeizdràne kazne te pla}anje tro{kovakaznenog postupka koji se progla{uju ne-naplativima, a kazna konfiskacije nijeizre~ena, jer nisu imali imovine. Na àlbujavnog tuìtelja koji se nije zadovoljio«udarenom kaznom» Vrhovni sud NRHje 24.prosinca 1946. preina~io prvostu-panjsku presudu i pove}ao kazne li{enjaslobode s prisilnim radom: StjepanuBabi}u sa 7 na 20 godina, Tihomiruûlini s 5 na 18 godina, Tomislavu Mi-trovi}u s 2 na 10 godina i Mariju Musapus 2 na 15 godina, te na pet godina gubitkapoliti~kih i pojedinih gra|anskih prava.Vrhovni sud je u kratkom obrazloènjunaveo «da su pobude za djela leàleisklju~ivo u njihovom karakteru, to sekazna odmjerena od prvostepenog suda neprikazuje primjenjena teìni djela i stepenukrivi~ne odgovornosti optuènih, kada seimaju u vidu svi dani momenti subjektivne iobjektivne prirode, pa je bilo uz uvaàvanjeàlbe povisiti tu kazunu na pravednu mjeru,koja istodobno odgovara i svrhama kazne».

Mario je izdràvao kaznu u KPD Lepo-glava, gdje sam ga upoznao. Bio je hrabar

i nepokolebljiv, nenametljiv, dobarprema svakome i uvijek spreman pomo}ibli`njemu, a odlu~an premakolebljivcima, ulizicama, cinkerima i dru-gim negativcima koji su nas okruìvali.Pratile su ga glad, samice, izolacija, ok-ovi, zabrane primanja paketa i posjeta, tepisanje i primanje po{te. On je radi svogdrànja ~esto bio u samici okovan imu~en, ali je svojim drànjem pokazao

mu~iteljima da postoje i drugi pojedinci iskupine koje ne }e nikada postati izdajni-cima svoga naroda. U svim mijenamakoje smo prolazili sa~uvao je dostojan-stvo. Sve je to samo utvrdilo njegovunepokolebljivu vjeru da }e do}i dan kad}e sve na{e patnje doprinijeti slobodihrvatskog naroda.

O svom ìvotu i sudbini svojih is-tomi{ljenika objavio je potresan zapis«Crni bataljon u Lepoglavi» o stradan-jima politi~kih zatvorenika u izolaciji te opogiblji robija{a 5. srpnja 1948. prigodomrada u krugu kaznionice, koji predstavljapovijesni zapis jednog od pripadnika togabataljona.

Mario Musap imao je jasna i odre|enapoliti~ka shva}anja od kojih nikada nijeodustao. Isticao je kako je u zatvoru, jerje bio za slobodnu i nezavisnu hrvatsku

dràvu. Vjerovao je da svaki narod imapravo na svoju dràvu i da to pravo nitkone moè osporiti hrvatskomu narodu. Je-dini njegov grijeh, kao i grijeh drugih nje-govih istomi{ljenika, bio je velikodomoljublje i san o neovisnoj hrvatskojdràvi. Bio je zaljubljenik u Hrvatsku. Sti-hovi A. G. Mato{a kao da su pisaniupravo za njega: Samo tebe volim, draganacijo / Samo za tebe ìvim, oj Kroacijo

Doìvio je skupa s nama oìvotvorenjesvojih èlja i nadanja: slobodu svoganaroda i ostvarenje hrvatske dràve, {tonisu doìvjeli mnogi na{i supatnici. Te{koje vjerovati da se ne }emo vi{e vidjeti ni

susretati, obnavljati na{e uspomene izdana provedenih u zatvoru i raspravljati odoga|ajima i pojavama koje nasokruùju. Nedostajat }e nama, njegovimsupatnicima, a najvi{e }e nedostajati svo-joj obitelji. Na kraju u svoje ime i u imeprijatelja robija{a i ~lanova HDPZ-aizraàvam su}ut supruzi, djeci i njihovojobitelji, unu~adi bliòj i daljnjoj rodbini.Dragi Mario, ponosan sam {to sam teupoznao u zatvoru i s Tobom ostao u pri-jateljstvu i druènje do zadnjega danaTvojega ìvota.

Mario }e ìvjeti u na{im srcima sve doki mi ne po|emo za njim. Neka Ti je ~ast,hvala i slava za Tvoj doprinos istini,pravdi i slobodi. Volio si Hrvatsku i u njoj}e{ na}i vje~ni po~inak. Pokoj vje~ni da-ruj mu Gospodine u zemlji Hrvatskoj

Pi{e:

Slavko RADIÊVI]

KPD Lepoglava, ulaz u novu zgradu


42 br. 146, svibanj 2004.

koju je neizmjerno volio i za koju je te{kopatio.

MARIO MUSAP

«CRNI BATALJON“U LEPOGLAVI

U svibnju 1948. godine u Lepoglavi jeformiran “Crni bataljon” od stotinjak ro-bija{a , uglavnom intelektualaca, |aka idrugih nepo}udnih osu|enika koji susmatrani okorjelim reakcionarima.

Dana 5. srpnja 1948. godine oko 9 satitri robija{a: Dolanski, Ur{i} i Kuli}, shrpe naslaganih drva sko~ili su na zid vi-sok 6 metara, zauzeli osmatra~nicu (bun-ker) i svezali milicajca koji je bio nastraì. Kuli} je odmah sko~io na drugustranu i po~eo bjeàti u obli`nju {umicu,gdje su ga milicajci uhvatili. S obli`njihbunkera po~elo se pucati. Straàr se je,izgleda, uspio odvezati i podi}i, ali ga jemetak pogodio u glavu. Dolanc (!) je pu-cao sve dok mu se mitraljez ”{arac” nijezaglavio. Prigodom pucnjave jedan diorobija{a je pobjegao u zgradu, dok su ro-bija{i “Crnog bataljona” polijegali nazemlju. S obli`njeg bunkera na njih je ot-vorena vatra i na mjestu su ubijeni: Ma-tija Matijevi}, Antun [afani}, TeodorLiska, Milan Jane{, Stjepan Djuki} iSavo Batranovi}, biv{i ~etnik. Tom prigo-dom ranjeni su: Boris Krasovac, Puhalo,Frane Katinac i Oblak. Svi ranjeni koji suzatraìli pomo} odvedeni su u samicu i ni-kada se nisu vratili. Tamo su ih ubili.

Navala na bunker trajala je vi{e od sata.Pucalo se sa svih strana. Dolanski i Ur{i}su se predali upravniku [pirancu, a jedancivil iz njegove pratnje odmah je ubioUr{i}a. Dolanski i uhva}eni Kuli} odve-deni su u samicu.

U ovom masakru sudjelovali su mili-cionari Mirko Marinac, Ple}a{, ko-mandir I. odjela koji je nadzirao samice,Bogdan Maj~ica, vodnik Jozo Gracin,Jovo, jugoslavenski àndar, Kuduz, BoòPo~u~a , Vujica i Miri}.

U rujnu mjesecu odràna je glavna ras-prava protiv pobunjenika Dolanskog iKuli}a u kinodvorani kaznionice predVije}em u sastavu sudaca Okru`nog sudaiz Vara`dina. Optuèni nisu mogliprisustvovati raspravi. Jedini svjedok bioje robija{ Musti} osu|en na 20 godina.Optuèni su navodno sve priznali. Dolan-ski je osu|en na smrt vje{anjem, a Kuli}na smrt strijeljanjem. Po{to im nisuomogu}ili da se àle, presuda je ubrzopostala pravomo}na i izvr{ena po~etkomlistopada.

Za vrijeme boravka u samici, RadovanGrgec (R. Grgec, Jo{ o Crnom bataljonu,Politi~ki zatvorenik, Zagreb, br. 7, str. 27.

op. prir.) pi{e da su ga se najvi{e dojmilerije~i koje je ~avlom urezao u zidosu|enik Kuli} prije nego su ga 1. listo-pada ove godine strijeljali. Velikim {tam-panim slovima odràle su se u samici kaoopro{taj sa ìvotom ove re~enice:

MAJKO, IMALA SI DVA SINA, ASADA NEMA[ VI[E NI JEDNOG.JEDNOG SU TI UBILI ÊTNICI, ADRUGI MORA UMRIJETI U

LEPOGLAVI. KRIVI SMO, ALI NETOLIKO KOLIKO SU NAS SUDILI.NISU NAM DOPUSTILI NIKAKVUOBRANU. NI PRIZIVE NAM NISUDALI. SUDILI SU NAS NA SMRT, ASADA NAS UBIJAJU GLA\U. TO SAMPISAO JA, KULI] IZ MEDVO\EBLIZU KISTANJA.

“Crni bataljon“

Pu{ten sam iz samice i smje{ten u I. od-jelu, tre}e krilo, u velikoj sobi. Nakonnekoliko dana nas stotinjak robija{a, uùrbi, izvedeno je iz sobe i postrojeno.Smjestili su nas u prvom krilu iznad pros-torija gdje se nalazio Stepinac (to jenekada bila katoli~ka crkva, a u prizemljuse nalazila kuhinja). Najprije smo jedandrugog odmjeravali. Ubrzo smo se uvjer-ili da neki robija{ ne spada u na{u vrstu(ne }u nabrajati sva imena), ali po mo-jemu sje}anju bili su: Mirko Brekalo,Franc Bettini, Bandalo, Balej, AnteBerina, Beloti, Beljan, Jozo Braenovi},Zvonimir Bako, Krunoslav Brust, SavoBatranovi}, Pero Babi}, Frane Bari~evi},Vlaho Bijele, Benovi}, Johan Binde,Zvonimir Bivec, Cecelja, Cimerman,Crnkovi}, âni}, Dragutin âni}, Tomo

]uk, Ivana ûturi}, Tihomir ûlina,â~i}, Josip Duga~ki, Drago Dinter,Vlado Didoli}, Nenad Danguzov,Dola~ki, Marcel Dirigl, Dujah, Petar\urkovi}, Stjepan \uki}, Predrag Eber-hard, Augustin Frani}, Branko Fucija{,Kornelije Filipi, Filipovi}, Gabrijel Ti-homir, Petar Grgec, Radovan Grgec,Grbavac, Geba~ek, Gustovi}, Grgi},Maks Godi}, Nikola Hecimovi}, IvanHorvat, Hranilovi}, Zlatko Horvat,Branko Horvat, Ivan~i}, Ivankovi},Ivan~evi}, Jo~i}, Jak{i}, Milan Jane{,Jurkovi}, Zdenko Kol~i}, Kraljevi}, Jo-sip Krivi}, Kordi}, Koji}, StjepanKrivosi}, Zoran Kotarski, Karan, BorisKrasovac i Franc Katinac Ante Kova~i},Aleksandar Kone~nik, Ivo Kati}, IvanLendrec, Teodor Liska, Lipecki,Francesco la Scala, Milan Lupinski,Lon~ar, Stipe Mozer, Mocnej, NedjeljkoMargeta, Mario Musap, Nikola Mikec,Mrzljak, Ivo Mari}, Matkovi}, MilanMatijevi}, Mesi}, Mate Marki}, Mosto-vac, Mazur, Mariljanovi}, Zorko Novak,Stjepan Ozorovi}, Obal, Prohaska,Zvonimr Ple{ko, Praunsperger, JosipPoàr, Josip Perkovi}, Ivan Pa{a, Pliv-eri}, Pesevi}, Puhalo, Pavi}, ZvonkoPani}, Petrovi}, Pavli}, Stjepan Radi},Rajnpreht, Zvonimir Remeta, Rojek,Dario Rossi, Rot, Ruban, Petar Safari},@arko Salopek, Sambunjak, Ivica Sipi},Marinko Skatolini, Soko~evi}, JuricaStajner, Stani}, Suzana, [imac, Boris[okota, [o{tari}, Tomi}, Zlatko Vala{ek,Adam Vrbanac, Zadrovi}, Petar @uvela.Me|u nama bio je kriminalac An|elko[ipi} kojega je uprava postavila za sob-nog starje{inu i njegov zamjenik Bako,dva utjelovljenja razbojnika, zlotvora.

Unutra{njost nove zgrade


Disciplina je bila strahovita, nismo imalipravo ni pisati ku}i,a niti dobivati pakete.

Nakon nekoliko dana izveli su nas narad. Radili smo na uglu novoga isto~nogzida, udaljeni oko 70 metara od zida ikaraule. Pored straàra koji su {etali uznas, a na svakom bunkeru nalazio sestraàr s uperenim mitraljezom ne ski-daju}i oka s nas. Lju{tili smo {iblje i odva-jali lik za pletenje ko{ara.

Taj rad nije trajao dugo, jer su inkvizi-tori smatrali da je to prelagan posao zanas. Dovezeno je nekoliko kamionacrnoga granita koji smo tucali u sitno kaopra{ak (vjerojatno je to sluìlo za terasu ipodove). Za usitnjenje granita sluìli smose ~eki}ima sa èljeznom dr{kom. Posto-jala je norma koliko treba usitniti granita.Nismo smjeli govoriti niti gledati uokolo,a povremeno bi nam dali samo vode.êsto bismo zaradili samicu. U samici sespavalo na cigli, batine su se ~esto dobi-vale. Ujutro tako izmu~eni, udaljeni odnas, tucali bi kamen. Rijetko tko da nijezaradio samicu. Jednog je dana odvedenFrane Katinac, ~etnik iz Ka{tela, za ko-jega sam kasnije doznao da je ubijen usamici.

Danomice sve stroà disciplina. Zavrije boravka u sobi nismo smjeli leàti,glasno govoriti, a ako je netko {aptao, bioje optuèn da rovari protiv dràve. Starijisu ljudi jo{ su teè podnosili ovaj teret.Posebno su me se dojmili general Praun-sperger i Petar Grgec, kojemu je, poredsve muke, tu bio i sin.

Po hranu smo morali sami si}i s drugogkata u kuhinju pu`nim stepenicama. Ka-zan je drven s u{kama (kabao) u koje seprovukla jedna {ipka da bi ga moglinositi. Bilo je vrlo naporno i popra}enopsovkama i vikom straàra. Nismo smjelizamjenjivati stare i nemo}ne.

Redare su nave~er odre|ivali za sutra.Jednog jutra, netom {to smo se ustali , usobu je banuo upravitelj [piranec. Kodvrata su ve} stajali redari, jer ako nebismo bili spremni, slijedila je psovka iudarci nogom. [piranec je upitao talijan-skog profesora Francesca La Scala {to ontu radi?, a ovaj mu je, ne znaju}i dobrohrvatski, odgovorio: “Ja sam redara zakafana u kazana”. Bilo je vrlo smije{no,no nitko se nije smijao, a razbojnik [pira-nec je bez rije~i napustio sobu.

Nakon izvjesnog vremena po~eli smodobivati pakete. Paketi su pregledavani uglavnoj paketarnici, gdje su komandiriuzimali {to im se svidjelo, a tek tada bi sti-gli na odjel gdje bi gosp. Martinac, uznazo~nost robija{a, nastavio pregled. Svebi zdrobili: mast, cigarete, kola~e. Bilo{to prigovoriti, zna~ilo je ostati bezpaketa, a samica nije ginula. Boè

sa~uvaj, da bi se u paketu na{ao komadi}papira na kojem bi bio ispisan samopozdrav. Tada je robija{ stradao. Iz tihpaketa sav papir se odvajao, a cigaretezdrobile.

Prostorija u kojoj smo boravili bila jevisoka, prozori tako|er, pa nismo moglidose}i do njih. Na tim prozorima su spa-vala jata golubova, povremeno bi ihstraàri ubijali toboè da drìmo vezu sreakcijom i usta{ama, a da su nam go-lubovi pismono{e. Postoji uzre~ica da suljudi golubinje }udi. Golubovi seneprestano tuku, guraju i nikada ne dajumira jedan drugomu. êsto sam se pitaoza{to je izabran za simbol mira?

Nekoliko puta su nam dali novine staremjesec dana. U nazo~nosti straàra, je-dan robija{ glasno ~ita “Borbu” odnaslova do zadnjeg ~lanka. Moramoslu{ati bez rije~i. Po zavr{enom ~itanjustraàr bi uzeo novine. Izolirani smo odsvih. Kad smo odlazili ili se vra}ali s po-sla, robija{i koji se zateknu u dvori{tumorali su se okrenuti prema zidu, nisunas smjeli gledati, a mi njih jo{ manje.Nu`da se obavljala u “kiblama”, redomjedan po jedan. U ùrbi smo se izjutraumivali, za devet mjeseci nismo se nikadokupali. Jedan put tjedno brija~ nas jebrijao, u nazo~nosti straàra, a nitko nijesmio s njim razgovarati. To je brijanje bilaposebna tortura, jer se s jednim o{tren-jem britve obrijalo preko sto ljudi(sre}om imao sam pahuljice od brade).[i{anje jedan put mjese~no, tako da kosanikada nije dosegla centimetar.

Svako malo bi nas vodili na sa-slu{avanje k udba{u “Brki” Frange{u ili kSenjanovi}u. Osnova tog saslu{anja bilaje postati konfident (cinkaro{), jer je to

parametar da se popravi{. Ako ne prihva-timo ponudu, ostajemo i nadalje bandausta{a, fa{isti. Prijetili su da }e nas likvidi-rati, bez obzira na kaznu i da se ne }emonikada domo}i slobode. Ako si svojimpona{anjem prkosio, sutra bi se Martinacpobrinuo da dobije{ samicu, a Ilija Vuji} iBoò Po~u~a ispeglali bi nam kosti. OdFrange{a su dobili preporuku, pa bi setijekom dana izredali Kuduz, Maj~ica idrugi milicajci.

Zima u samici bila je ubita~na. Nasvakom samo jedna ko{ulja, hla~e, cipelei jedne ~arape. Bilo je robija{a koji ni tonisu imali. Temperature su bile niske,hladno}e strahovite, na podu cigla fugi-rana pijeskom, prozor bez stakla, a podse povremeno polijevao vodom. Ako siimao “sre}u”, dobio si okove od 5 kg posvakoj nozi ili bez “sre}e” od 18 kg posvakoj nozi. Nekada bi vodili robija{e narad u okovima. Lanac koji spaja noge bioje kao ralica koja vu~e snijeg za sobom.Kruh kukuruzni ostavljao bi se no}u predkuhinjom. Kad si jeo svojih 15 dkg kruha,izgledalo je kao da su ti usta puna {ljunka,pijeska, a ostala hrana obvezno hladna.

Krvavi 5. srpnja 1948.

Toga dana 5. srpnja 1948. godine,vrijeme poluobla~no. Uobi~ajeno tu-camo kamen.U posljednje vrijeme nekaposebna atmosfera u pona{anju straàra:~ak po no}i poja~ana straàrska mjesta.Nismo mogli proniknuti {to se zbiva.

Na udaljenosti od tristo metara tri ro-bija{a `bukali su zid pored bunkera gdjese spajaju novi i stari zid. Pribli`no je de-set sati. Odjednom pucnjava. To su tri ro-bija{a napala bunker i straàra. Nastala jestrahovita pucnjava iz mitraljeza ({arca).

br. 146, svibanj 2004. 43

Ulaz u izolaciju


Iz svih bunkera pucalo se u smjeru na-padnutog bunkera, a kako je krovkaraule bio od crijepa, sve se dimilo.Straàri koji su nas kontrolirali pob-jego{e, a nama nije preostalo drugo negole}i na zemlju i za{tititi se kamenjem kojeje bilo pored nas.

Uspio sam vidjeti svu trojicu robija{akoji su sko~ili u bunker na kojem jenastalo hrvanje. Kada bi se iznad ograd-nog zida bunkera vidjele glave, straà bitada pucala po krovu. U jednom mo-mentu robija{i su podigli milicionaraiznad sebe, koji je ve} tada bio mrtav. Je-dan od robija{a uzeo je {arac i po~eo pu-cati po obli`njem bunkeru, drugi odtrojice isko~io je iz bunkera van, po~eotr~ati prema {umovitom breùljku, ali jeodmah uhva}en, jer je {uma bila punamilicionara.

Bjegunci su pucali dok je doteklo me-taka. U tim karaulama obi~no je znalobiti 300 metaka i sanduk sa dvadesetakru~nih bombi. Nitko se od straè nijepoku{ao pribliìti bunkeru. Na vrhuzgrade postavljen je jedan mitraljez iz ko-jeg je straà pucala.

Leàli smo jedan pored drugoga zak-lonjeni kamenjem. U neposrednoj blizinido mene leào je Teodor Liska. Jedan muje metak odnio palac lijeve noge. Tada sepodbo~io, podigao prednji dio tijela iranjenu nogu i u smijehu rekaoposljednje rije~i: “Sad }u mo}i lak{eobu}i nanulu”. Zatim ga je jedan metakpogodio u lijevu lopaticu, vjerojatno uplu}a, a iz usta mu je tekla krv kao iz slav-ine. Bio je prvi ubijeni me|u nama. Od-mah iza toga ljudi su do{aptavali:“Poginuo [afari}!” Tek tada smo ustano-vili da je uzaludno bilo kamenje, jer sustraàri pucali iz bunkera iza na{ih le|a.

Svako malo se do{aptavalo tko je ran-jen, a tko poginuo. Iz bunkera se ~uosmijeh, jer je u svakom bunkeru bilo podesetak straàra. U svojoj znatièlji ok-renuo sam glavu, za~uo glas onoga {to seokre}e: ~etiri su metka ispaljena namene, dva su okrznula kamen iznad mojeglave. Priljubio sam se uz zemlju, nisamse, tako re}i, usudio ni disati. Pored menebili su: Krivo{i}, [okota, Salopek, Liska,La Scala i drugi. U jednom momentuupita me [okota: “Picolo, boji{ li se?Znam ja, hrabar si ti, mo`da nam je ovokraj. Ti mora{ ovo nadìvjeti”.

Cijela tragedija trajala je nekoliko sati.Pucalo se sve manje. Robija{i nisu vi{epucali, najvjerojatnije nisu imali muni-cije. Odjednom smo za~uli glas upravi-telja [piranca koji je prijete}i vikao:“Htjeli ste iskoristiti politi~ku situaciju”.Ni{ta o tome nismo znali. U te dane jenastala Rezolucija Informbiroa. Nismo

se makli s mjesta, ostali smo leàti. [pira-nec i nekoliko oficira milicije pregovaralisu s robija{ima koji su traìli da se pre-daju samo [pirancu. Otvorila su se èl-jezna vrata, pojavio se Dolanc (!) sdvjema ru~nim bombama. Kad mu se[piranec pribliìo, odbacio je objebombe i predao se zajedno s Ur{i}em.Ur{i}a je na o~igled svih prisutnih ubioudba{ iz upraviteljeve pratnje. On i Kuli}odvedeni su u samicu. Po nekim kazivan-jima, do{ao je garnizon vojske izVara`dina.

Po svemu sude}i bilo je oko 3 satiposlijepodne. Prema nama je krenulooko dvjesto milicionara; naredili su daustanemo, zatim su nas po~eli tu}i kun-dacima, cijevima od pu{aka, udaratinogama i ~ime su stigli. Postrojavali sunas nekoliko puta: po ~etiri, po dva i takoredom. Tukli su nas kod svakog prestro-javanja. Robija{i su se kome{ali, svatko jeizbjegavao prvi red. Vidjev{i to, naredilisu postrojavanje po dva. Nemilosrdno sutukli. Mnogi su padali okrvavljeni. Stojimu prvom redu. Poznati batina{ milicionarGracin odmjerio me od glave do pete, pame upita: “Ti si usta{a?” Da mu kaèmistinu, ni{ta ne bi koristilo, zato odgovo-rih: “Jesam !” Tad me opali nogom uslabine, pao sam, ali sam se odmah digao;onda me opalio kundakom u lijevustranu, nisam osjetio bol, jer sam na svakiudarac nalijetao, kako bih lak{e podnio({kola {jor Bepa). Bilo je puno robija{akoji su pro{li gore od mene, okrvavljenihglava, lica i sl. Posljednji put su nas pos-trojili pored zida na desnu stranu odbunkera odakle se pucalo u na{a dvareda. Desetak straàra divlja~ki je pso-valo i vikalo. Nije postojala opasnost dapucaju u nas, jer je kordon milicionarastajao pred nama. Ve}ina je milicionara ustroju napustila krug, ostalo je jedno pe-desetak koji su po~eli redom tu}ipu{kama, pa ~ak i nekim toljagama.Stoji{ u stroju i ~eka{ da dobije{ svoje.Milicionar Bogdan s pi{toljem “{tajer” urukama, udarao nas je sve redom kunda-kom. Kona~no je stigao do mene i podi-gao ruku. Bio sam spreman podmetnutirame da izbjegnem glavu. U tom mo-mentu jedna freneti~na vika. Dvadesetakmilicionara je zavikalo: “Uhvati cvik-era{a!”, i zatr~a{e se prema ~ovjeku kojinam je prilazio. To me je spasilo, a svimaprethodnima tekla je krv niz obraze.

Kad je zapo~ela pucnjava, Du-brov~anin Perkovi} uspio je dotr~ati ujednu baraku gdje su se plele ko{are.Poslije smirivanja krenuo je da nam sepridruì. Tada skupina milicionara, vid-jev{i ga, divlja~ki zaurla{e: “Eno cvik-era{a!” Desetak njih potr~alo je prema

njemu, oborili ga na zemlju, tuklinogama. Do nas je stigao puze}i savkrvav.

Dan je bio obla~an, nebo crno, pa suzlo~inci vjerojatno ve} bili umorni. Kre-nuli smo u na{ odjel. Putem bi se nekimilicionar zalijetao da nekog udari.

U sobi je vladao muk. Totalna ti{ina.Malo iza toga donijeli nam ru~ak u sobu.Na vratima Martinac s jo{ nekolikostraàra naredio je da oni koji su ranjeniizi|u van, da odu lije~niku. To je bioposljednji put da smo te ljude (njih tro-jicu) vidjeli. Svi su ubijeni u samici. Biloih je jo{ dvojica ili trojica ranjenih, koji senisu javili i tako su spasili glavu.

Pod dojmom onoga {to smo proìvjeli,nitko nije govorio. Najednom se vrata ot-vori{e i u sobu upadne deset milicionara,koji su birali `rtve i nemilosrdno ih tukli.Od poznatih milicionara tu su bili: BoòPo~u}a, Ilija Vuji}, Kuduz, Maj~ica, Vu-jica, Miri}. Najteè je pro{ao He}imovi}(Lule). Njega je tukao Vuji}; rukama sepodbo~io izme|u dva kreveta te ga inogom udarao po prsima. Gotovo da nijebilo mjesta na tijelu koje nije bilo podli-veno krvlju. Imao sam sre}u, nisu me di-rali.

Negdje oko osam sati pri{ao mi [okota,“{jor Bepo“, pogledao me svojim o{trimpogledom, o~i su mu bile jo{ dublje, pame potap{av{i po ramenima re~e: “Znaosam da si ti hrabar“ i dodao “I danas jeucviljeno deset hrvatskih majki”.

Nekoliko dana nisu nas vodili na rad.Dotle su mrtve premjestili, tj. okrenuliglavom prema bunkeru, slikali, kako bidokazali da smo napali straù i pobiliosam milicionara, a to je bilo osam na{ihdrugova.

Oblaka su dotukli u samici, Kuli}alikvidirali strijeljanjem, a Dolanca (!)objesili. Netko je govorio da su im sudili uVara`dinu, drugi su kazivali da se neki,nazovimo proces, odrào u upravnojzgradi. Optu`nica ih je teretila da udosluhu s nama iz “Crnog bataljona“spremaju bijeg i pobunu u kaznionici.

Ta trojka nije imala ni{ta s nama, bili suiz drugog odjela, nismo imali nikakavkontakt. Vlastima je uvijek potreban nekidokaz (la`ni) da bi opravdali svoj zlo~in.

Zatvorenika koji je tijekom ovogdoga|anja bio u samici sutradan su vratiliu sobu, pa mi je pri~ao da je prolaze}i izsamice u na{u sobu vidio doktora Vogera,stomatologa, kako hodnikom ide kle~e}ii liè krv, nad njim dva milicionara koji gatuku. To je bila krv na{ih ranjenika.

Nakon desetak dana nad Kuli}em iDolancem izvr{ena je u dvori{tu smrtnakazna.

44 br. 146, svibanj 2004.


br. 146, svibanj 2004. 45

Taj dan nisu nas izveli na rad. U sobi jebilo nesno{ljivo. Razbojnici - zlotvori[ipi} i Bako uhodili su svakog ~ovjeka.

Nakon nepunih mjesec dana zaradiosam 15 dana samice. Evo kako: Ulazi ko-mandir Martinac i naredi mi da mu o~is-tim ~izme. Odgovorio sam da ne }u.Potom upita: “Ima li koji dobrovoljac?”Javio se general (P.........). Po povratku jeizjavio da ga je Martinac pohvalio.Pukovnik Balej pri{ao mu je rekav{i: “Oddanas me nemojte zvati kolegom.” Odidu}eg dana sam po~eo odbrojavati svojedane u samici.

Jednog dana posjetili su me u samicimilicionari Martinac i Vuji}, pa mi kaù:“A, tu si silo!” Poslije toga do{ao je Vuji}koji me je tukao, tako da sam imao osje}ajda su mi sve kosti pomaknute. Na kraju jeuzeo ciglu s poda i udario me po le|ima.Cigla je pukla i time je zavr{ilo. Pored toga{to me sve boljelo, zaokupile su me mislida mi je ovo posljednji boravak.

Prilikom pregleda paketa komandirMartinac zgnje~io je cigarete, mast,~varke, ukratko, zdrobio je sve, pa gur-nuo paket pred Pani}a i naredio mu dakrene. Ovaj ga pogleda i hladnokrvno muodgovori: “Sada `deri ti, svinjo!” Sutra-dan je stigao u samicu. Samo on zna {to jetamo proìvio. Od tada ga nismo vidjeli.

Sobni starje{ina [ipi} iz dana u dan, sasve ve}im ovlastima provodi teror nadsvima, a desna ruka mu je njegovpomo}nik Bako.

Jednog dana banuli su u sobu Frange{,Nagli}, te nekoliko oficira i komandiraodjela. Uz uobi~ajeno komandiranje“Mirno!”, pro~itali su pismo otprilikeovakva sadràja: “Mi osu|enici zahtije-vamo da se Zvonko Pani} udalji iz na{esredine, jer lo{e utje~e na sve nas, pobun-juje ljude, radi protiv dràve, nastrojen jeusta{kom idejom, neka ga uprava odvojiod nas, ako bude potrebno, neka galikvidira”. Robija{i su pognute glaveslu{ali. Vi{e od 70 posto ljudi bilo jepoodmakle dobi, a Pani} je bio 1929.godi{te. Gospodin Frange{ nas je pozvaoda potpi{emo pro~itano pismo kako biopravdali ovaj gnusni zlo~in. Neki ro-bija{i svjedo~e da je Pani} ubijen nakonrasformiranja “Crnog bataljona“, a jasam uvjeren da je onog trenutka kad sunam ponudili da potpi{emo pismo, ve}bio pokojni. Nitko nije potpisao tajzlo~ina~ki list osim [ipi}a i Baka.

Smrtna kazna nad Kuli}em i Dolancomizvr{ena je u neposrednoj blizini gdje smomi tucali kamen. Dok su Kuli}a strijeljali,Dolanc je stajao ispod vje{ala s uètom okovrata. Na Kuli}a je pucalo deset milicion-ara. Vikao je: “Dolje komunizam!” Kad jeispaljen plotun, Kuli} je pao, pa se pridigao

i krenuo teturaju}i prema milicionarima;ovi po~e{e natra{ke bjeàti. Stali su tek kadse oficir izderao i ispalili vjerojatno svu mu-niciju. Dolanca su objesili.

Nakon devet mjeseci rasformirali su“Crni bataljun“, a nas razmjestili po odje-lima, ovisno o visini kazne.

Ovo sam napisao po sje}anju 1958. go-dine. Ima mnogo detalja koje nisamspomenuo, a vjerojatno stoga {to sammnogo toga i zaboravio. Ovo su bila mojaopaànja koja bi se trebala podudaratiuglavnom i s ostalim svjedo~enjima ljudikoji su proìvjeli ovaj slu~aj.


U SPOMEN ANICI SABLJAKRo|ena 26. oùjka 1923. u Lovasu, umrla 19. travnja 2004. u Osijeku. Nakon

osnutka postrojbe PTS-a za uslu`nu djelatnost spremno se odazvala i od 1943.radila u postrojbi. Njezina zapovjednica Nada Mi{kulin sje}a je se kao odgovornei savjesne njegovateljice ranjenika. Nakon povla~enja i povratka s Kri`nog putauhi}ena je i osu|ena po ~l. 3. t. 4. na zatvorsku kaznu te{ku robije u trajanju od{est godina. Kaznu je izdràvala u KPD-u Slavonska Poèga. Te{ki uvjeti ioskudna pomo} roditelja ostavili su trag na slaba{nom tijelu mlade Anice.

U logoru je ~esto pobolijevala. Neko vrijeme provela je u izolaciji radi tuberku-loze. “I {umi Orljava kroz no} punu juga. / [umi sad Orljava / {ume}i das te~esvuda: / Za re{etkom ~eka sva mladost. / Ta jadna, tu`na {to ne zna za radost” (sti-hovi logora{ice Borke Hodì}).

Po izlasku s robije jedva se zapo{ljava u “Litokartonu”. Kao uzorna radnica tuostaje do umirovljenja. Od svojih malih primanja pomaè ostarjele roditelje ibra}u. Ali te{ka bol i nepreboljene rane ti{te je nakon ~etni~kog razaranja Lo-vasa. Njezino u ìvotnim te{ko}ama oslabljeno srce sve vi{e otkazuje. U danimaradosti oslobo|enja Lovasa nije mogla oti}i tamo. Dom joj je razru{en, a obiteljra{trkana {irom Europe, u potrazi za poslom. Anica je skupljala nov~i}e da im pripovratku {to vi{e pomogne. Naknadu za dane robije rasporedila je sebi za grob iukop. Uzorno je ìvjela i oti{la s ovog svijeta izmirena s Bogom. Ispra}ena je odsvojih dragih: rodbine, prijatelja i logora{ica.

(Kaja Perekovi})

U SPOMENZORKI ZUBOVI] – GRUDEN

RO\. [AFARZorka je bila k}i uglednog pravnika i velikog rodoljuba. Od mladosti je bila

usmjerena na put prava{tva, jer joj je otac bio ~vrsti sljedbenik dr. AnteStar~evi}a. U vrijeme NDH udala se za lije~nika, dr. Zubovi}a, ~asnika PTS-a. Tajbrak je trajao vrlo kratko, jer joj je mu` nestao pri povla~enju uz svoje {ti}enike,ranjenike Hrvatskih oruànih snaga.

Nakon povla~enja ostala je bez svoga voljenog Lovre. Uskoro je stiè kruta sud-bina politi~ke osu|enice. Dne 13. prosinca 1945. osu|ena je na sedam godina ro-bije. Zato~enica je u logoru Slavonska Poèga. Kao mlada profesorica u KPD-uodre|ena je podu~avati nedo{kolovane malodobnice. Iako je klasi~arka s diplo-mom francuskog jezika, u logoru je podu~avala zemljopis. Po izlasku na slobodute{ko je na{la posao. Kao supruga hrvatskog ~asnika nije mogla dobiti posao uprosvjeti ve} radi na sporednim poslovima u privredi. Uz pomo} Jurja Lon~ari}apredavala je honorarno u Dopisnoj ekonomskoj {koli. Zorka je u drugom brakurodila sina Borisa. Dobro je da kroz ìvot nije kro~ila sama. Njezin joj je sinpostao oslonac i utjeha do kraja ìvota. @alosno je bilo gledati Borisa kako stojisam uz odar majke. Zorku su, na vje~ni po~inak, uz sina, ispratile i mnoge njezinesupatnice iz logora koje su kao posljednji znak ljubavi i zajedni{tva u otvorenigrob na lijes bacile crvenu ruù s trobojnicom.

Od na{e Zorke oprostili su se predstavnici Planinarskog dru{tva “@eljezni~ar”,predstavnici HDPZ-a, uz kratki govor Kaje Perekovi}, a budu}i da je Zorka sa-mozatajno pomagala udrugu “Kap dobrote”, kojoj je, kako je istaknuo paterCvek, bila i suosnovatelj, obredne sve~anosti obavio je pater Cvek.

(Kaja Perekovi})

46 br. 146, svibanj 2004.

IVAN «IVANKO» ZVONAR(Kolo, 5. kolovoza 1924. – 23. oùjka 2004.)

Dana 23. oùjka 2004.u selu Kolo pokraj To-mislavgrada u osamdese-toj godini ìvota,okrijepljen kr{}anskimsakramentima preminuoje Ivan «Ivanko» Zvonar.Pokop na mjesnom gro-blju u Kolu i sprovodneobrede predvodio je du-vanjski duhovnipomo}nik fra KlementGali}. U vje~nu domov-inu s nadom u uskrsnu}ei ponovni susret ispratilisu ga èna Ljuba, sin

Ante, k}i Ana s obiteljima, unu~adima, mnogobrojnim pri-jateljima i znancima.

Ivankov ìvotni put, bio je buran, trnovit i teàk. Ve} uosamnaestoj godini, 1942., zapo~inje njegov ratni putvoja~enjem u Bugojnu, preko Jajca, a nakon te{koga ran-javanja ruke zavr{ava u sarajevskoj, a potom i zagreba~kojbolnici. Kao tekli~ zagreba~koga vojnog stoèra u svibnju1945. kre}e na kri`ni put prema Bleiburgu, gdje razoruànpada u nemilost partizana u Dravogradu. Iscrpljen, gladan izlostavljan, pje{a~e}i ~etrdesetak dana s drugim zarobljeni-cima, dolazi u Vukovar. Odatle je preba~en u Sisak, gdje gaje komunisti~ka OZNA dva mjeseca dràla zato~ena.Osu|en je bio na tri i pol godine zatvora i tri godine gubitkagra|anskih prava. Na izdràvanje zatvorske kazne poslan jeu Glinu, a nakon toga u sredi{nji zatvor za ratnezarobljenike u Veliku Pisanicu pokraj Bjelovara. Nakonizdrànih trinaest mjeseci zatvora, zagreba~ka komisija ot-pustila ga je ku}i. Sproveden je ku}i u Kolo, ali se zbog gu-bitka gra|anskih prava nije mogao zaposliti. Godine 1948.zaposlio se kao {umarski radnik i na tom mjestu ostaje 44godine, sve do umirovljenja 1984. Tiho i nenametljivo ìv-otni vijek provodi u rodnome Kolu sa suprugom.

@elja za znanjem, prou~avanjem Biblije, povijesti, medi-cine, knjièvnosti, gospodarstva i ostalih disciplinaneprestano ga je zaokupljala. Ono {to bi pro~itao u novin-skim ~lancima zapisivao bi i pohranjivao u bilje`nice.Knjige je volio vi{e od svega, za njih ìve}i, {to je kod drugih~esto izazivalo ~u|enje i predrasude. Knjiga mu je bilanajve}i prijatelj i najdragocjeniji dar. Za svojim radnimstolom Ivanko je strpljivo i svakodnevno, i{~itavao retkednevnoga tiska i knjiga. Posebno mu je na srcu bila hrvatskapovijest, dok se neizmjerno radovao stvaranju i priznanjuhrvatske dràve, posebno cijene}i prvoga hrvatskoga preds-jednika dr. Franju Tu|mana i Oca papu Ivana Pavla II. Pri-jatelju dragi, neka ti je laka hrvatska gruda, koju sineizmjerno volio i za nju patio, postaju}i dijelom njezineslavne povijesti. Po~ivaj u miru Bo`jemu.

Mate TADI]


U SPOMEN

dipl.ing. ADAM VIDOVI]

preminuo u 75. godini ìvota.

Kaznu zatvora izdràvao 3,5 god.

kao student u zloglasnoj kuli Stare Gradi{ke

i jo{ krvavije Kalvarije u Beogradu.

Laka mu bila hrvatska zemlja!

U SPOMEN

MARIJA RUMIHA-[PRINGER

1929.-2002.

Neka joj je laka hrvatska zemlja!

U SPOMEN

HRVOJE MATE[I]

umro 27.03.2004.

RADOSLAV KARLOVI]

umro 21.04.2004.

EKIO VRKOVI]

umro 03.05.2004.

Neka im je laka hrvatska zemlja!

HDPZ Podru`nica Rijeka

br. 146, svibanj 2004. 47

IN THIS ISSUEThe photograph in the front

page depicts the monument,which was erected after theWorld War II near Bleiburg, asmall town in Austria. In thatarea, the Anglo-American forcesunder British command extra-dited to the Yugoslav Communistarmy several hundred thousandCroatian soldiers and civilians. Inthat way, contrary to the interna-tional humanitarian law, theWest ignored that unique «plebi-scite on foot», and a largenumber of the extradited personsdied in the death marches andnumerous camps organised byCommunists. The event has beenstored in the collective memoryof the Croatian nation as the Wayof the Cross. The same destiny inthose days and in the same areawas shared also by the Slovenehome guard members, Serb andother anti-Communists. All ofthem became «victims of Yalta»or victims of the strategic agree-ment of Roosevelt and Churchillwith Stalin. It is especially impor-tant to emphasise that until todaynobody was held responsible forthe slaughter of several hundredthousand of people; neither onthe side of the Communist win-ners, nor on the side of the demo-cratic West.

* * *

This year, the Croatian Asso-ciation of Political Prisoners hasmarked again the Political Pris-oners' Day, which is traditionallyobserved on 30th April, on thedate of execution of Croatian no-blemen Petar Zrinski and FranKrsto Frankopan (1671). Thepusrpose of the event is to pointto the tragic, centuries-long con-

tinuity of the phenomenon of po-litical imprisonment in the Croa-tian nation. The ceremony isalways held in the places whichbelonged to the two extinct noblefamilies. This year, it was in

Modruš, a medieval bishop's seat,today a small town in the middlebetween Zagreb and Rijeka. Thisissue gives a report from the cere-mony and the extracts of thespeeches of numerous speakerswho recalled the 17th centuryevents, reminding us that the ex-aples from history serve as a les-son and enable us to face futurebetter prepared.

* * *

By publishing an old article byCarl Gustav Ströhm(1930-2004), the Croatian Asso-ciation of Political Prisoners paystrubute to this eminent Germanjournalist, who passed away re-cently. As a columnist of the in-fluential «Die Welt», Ströhm wasone of few renown western jour-nalists, who were well informedabout the situation in the formerCommunist Yugoslavia. Because

of that, he was always showingsympathies for the oppressed na-tions, especially the Croatian na-tion. Even in the most difficultyears, at the time of the GreaterSerbian aggression, and before

the international recognition,Ströhm persistently spoke in fa-vour of the recognition of theYugoslav republic's right to self-determination. In later period, hewas residing in Croatia for sev-eral years, and his articles werebeing published in Croatian pressuntil he died. A book of his se-lected articles from Croatianpress was published in 1994 un-der the title «Što sam rekaoHrvatima» (What I Said toCroats).

By publishing once again avaluable Ströhm's article on hu-man and national rights in thecontext of media manipulationsand the so-called freedom ofpress, we wish to show our appre-ciation to those who were on ourside in the most difficult times.

SA@ETAK

[ibenik (Peecters, 1686.)

IN DIESEM HEFTDas Titelbild zeigt das Denkmal

das nach Beendigung des ZweitenWeltkrieges unweit des StädtchensBleiburg in Österreich errichtetwurde. Auf diesem Gebiet habenanglo-amerikanische Streitkräfteunter der Britischen Führung,mehrere Hunderttausende kroa-tische Soldaten und Zivillisten andie jugoslawische kommunis-tische Armee ausgeliefert.

Im Gegensatz zum internation-alen humanitären Recht, ignori-erte der Westen auf so eine Weise,dass dieses eimalige «Plebiscit derFüße» und der Großteil von Aus-gelieferten in den kommunis-tischen Märschen des Todes sowiezahlreichen Lager den Tod fand.

Dieses Ereignis ritzte sich in daskolektive Bewusstsein des kroa-tischen Volkes unter dem NamenKreuzweg.

Ein änliches Schicksal teilten zurgleiche Zeit auf diesem Gebietslowenische Domobranzen, ser-bische und andere Antikommunis-ten. Alle wurden zum «Opfer vonJalta» bzw. Opfer desstrategischen Vertrages Roosevelt'und Churchills mit Stalin. Es istwichtig zu betonen, dass bis zumheutigen Tag für das Massaker anmehreren hunderttausendenMenschen, weder an kommunis-tischer, noch an der Seite des de-mokratischen Westens, niemandzur Verantwortung gezogenwurde.

* * *Der Kroatische Verein ehemali-

ger politischer Häftlinge feierteauch dieses Jahr den Tag der poli-tischen Häftlinge, der schon tradi-tionell am 30. April, am Tag derHinrichtung kroatischer AdeligenPetar Zrinski und Fran KrstoFrankopan (1671.). Auf dieseWeise wird auf das tragische Phe-

nomen der kontinuierlichen poli-tischen Gefangenschaft bei denKroaten hingewiesen. Die Feierfindet immer in einem Ort stattdas einer der zwei ausgerottetenadeligen Familien angehörte. Die-ses Jahr geschah es in Modruš,einem mittelalterlichen Bis-chofssitz, heute ein Städtchen aufdem Weg zwischen Zagreb undSenj. In diesem Heft veröffentli-chen wir eine Reportage der Feierund Auszüge der Reden von zahl-reichen Rednern die auf diese Er-eignisse im XVII. Jh erinnerten,

zugleich mahnend, dass histori-sche Beispiele der Lehre und dembesser vorbereiteten Gegenüber-stellung mit Zukunft dienen.

* * *Durch die Wiederveröffentli-

chung eines Artikels Carl GustavStröhms (1930.-2004.), erweist derKroatische Verein ehemaliger po-litischer Häftlinge diesen angese-henen deutschen Journalisten, dervor kurzem starb, Ehre und Dank.Als Komentator der einflussrei-chen «Die Welt», war Ströhm ei-ner der seltenen bekanntenwestlichen Journalisten, die sichtatsächlich in den Geschehnissenim kommunistischen Jugoslawienauskannte. Er zeigte Sympatie fürdie unterdrückte Völker, beson-ders für das kroatische Volk. Auchin den schwersten Jahren, zur Zeitder großserbischen Aggression,noch vor der internationalen An-erkennung, setzte sich Carl GustavStröhm für das Recht derSelbstbestimmung der jugo-slawischen Teilrepubliken leiden-schaftlich ein.

Im späteren Zeitraum lebte ereinige Jahre in Kroatien und inder kroatischen Presse veröffentli-chte er praktisch bis zum Tode.Das Buch, eine Auslese seinerveröffentlichten Artikeln in derkroatische Presse, erschien 1994unter der Überschrift «Was sagteich den Kroaten».

Durch die Wiederveröffentli-chung eines wertvollen ArtikelC.G. Ströhms über Menschen-und Nationalrechte im Kontekstder Medienmanipulation und diesogennante Pressefreiheit, wollenwir zeigen, dass wir denen die aufunserer Seite standen, als uns amschwierigsten war, Dank erweisenkönnen.

48 br. 146, svibanj 2004.

SA@ETAK

Kroatisches Wappen. Detail des Vitrailim Collégiale Sainte Woudru in Mons

(Belgien)

Documents

glasilo hrvatskog društva politi^kih zatvorenika (hdpz)