Slikomisli na

Zemljin dan

Vlado Karagić

Onako kako je dahom darovanačuvajmo u snu Njen dah.

Kolijevka meka za djecu Sunca, bićima svjetla zemaljski stan.

Šumama našim odiše drevan,tajanstven dah.

Hram sveg života dotiče nas,dvorane svijeta, svjetala dlan.

Rukopis sklada, glazba s visina

opaja srca, uznosi dah.

Prostranstva vjernih, molitva mira,kraljevstva sunca, djetinjstva sna.

Blagoslov Oca, Duha i Sinalebdi nad svime, svemu je dar.

Planine gordih, visokih, silnihpamte junake, bitaka plam.

Dolina svjetala, spokoja, milja,zasja u noći ko zvjezdan trag.

Bajka života, pleme ravnica…

U svaki detalj stvaranja svijetautkan je divan, savršen mar.

Zemljom se djedova uz vrlet sjaja,rascvala mašta djetinja.

Silna je Ljubav nad našim putima

Za svakog od nas ima sreća i svakoj sreći ima cvijeta…

Kad svanu zora i krenu zvonasmiraj će donijet’ svakom od nas.

Naša je staza s onu stranu visova

U samom srcu zemlje junaka vilama gorskim stvoren je raj

Nad nama bdije milijun svijeća

U svakom od nas leden je kristali zrnce sunca, u dvojstvu bivanja.

Život u svakom djeliću bića,Svemir u svakoj točkici nas.

U nama sjever krasotom sniva

Jezerca skrita mirišu raj

Sa gorskih kosa slijeva se rijekasa svakog slapa žubori dan

Visoko gore, dižu se njedraoblaci njišu stvorenju dah

Zemlja je prvom lovcu svom vjernaZemlja je prvog slikara san

Zemlja je djetetu zrcalosvijeta

Zemlja je kralju opomena

Zemlja je ranjena jecala ljubav

i u snu nijema rađala zbog nas

O, čovječe kakve si ljepote nad ovom žedan?

Od kakvih visina ti podižeš svoj hram?

Po zemlji hodi kao da je Majkadjetetu u suzi ponudila dlan.

Suncu se raduj, krasoti klanjaj

dobroti vjeruj, uzvisi dan.

S mirom se pusti gdje tok te nosi…

Ponosan hodi gdje vrlet vlada

Mirisni žubor nek dušu ovi,umij se srce u slapovima.

Dolom i gorom nek jeka suncatakne sva bića, sav ljudski mar.

U srcu svijeta nek’ sja ljepotaskrovitom rukom narisana.

Slaveći život, ti slavi Boga…

Slaveć’ ljepotu ti slavi sklad

Zavičaj ljubi i dom svoj brani

U njem’ je sav tvoj zemaljski raj

Gdje vlada studen, ti dah joj vrati, gdje ima duha – ti nisi prah!

Tajne predaka s tobom su živehramovi drevnih i tvoj su trag!

Ti smiješ disati, taknuti, piti, ti smiješ rasti

radosni svijete u višnjem sjaju cjelivan.

I smiješ uzeti koliko dlanovima možeš ponijeti, pa lijepo vratiti, natrag u

sklad.

Kad minu ljeta i ‘tihnu žar,s onu stranu tišina tvoj će dah…

Zato putuj miran, spokojan usred obilja. Silnom si kušnjom iskušan i darom silnim darivan.