Recenicno ustrojstvo

Rečenično ustrojstvo

Što je rečenica?

• Dio znanosti o jeziku koji proučava rečenicu i njezino ustrojstvo naziva se sintaksa (gr. sýntaxis; slaganje uređivanje).

• Da bi lingvistički odredili rečenicu potrebno je odrediti njoj nadređenu veću jezičnu cjelinu iz koje se izvodi

Izreka

• Prirodna i iskustveno utvrdiva cjelina koja se ostvari kada tko u kakvoj prigodi štogod izrekne ili napiše zove se izreka.

Ovaj tjedan krenuli smo na predavanja. Ponovno ćemo imati mnoštvo zadaća i pokušati zaslužiti što bolje

ocjene. Trudit ćemo se nadmašiti sami sebe. ili

-Hm! Tako dakle..?Bitno je svojstvo izreke potpunost izrečenoga.

Diskurz

• Jezična cjelina u kojima je utvrdiva ovisnost jednih jezičnih elemenata o izboru drugih.

• Temeljno mu je svojstvo jezična dovršenost.• Diskurz traje sve dok izbor novih jezičnih

jedinica ovisi o prethodno izabranim. Gdje ovisnost prestaje nastupa kraj diskurza.

• Opseg diskurza nije ničim unaprijed zadan.

• Diskurz može biti pjesma od jednog stiha, priča, knjiga od prvog do posljednjeg slova…

• potpuni jezični izraz koji sadrži sve ono što se htjelo ili trebalo reći.

• Može biti i nezavršeni, tada ga označujemo s tri točke (…)

Nemojte opet, jer drugi put, boga mi..

Rečenica

• Najmanji dio diskurza koji i sam može biti diskurz.• Misao izrečena riječima.• Gramatička i značenjska veza riječi kojom

prenosimo potpunu obavijest.• Niz riječi, ili jedna riječ, koja započinje velikim

slovom, a završava točkom, upitnikom ili uskličnikom ( u pravopisnom smislu), a u usmenom govorenju bitna je i intonacija kojom se označava početak i kraj rečenice.

*Će moj košarkaški sutra igrati prijatelj utakmica Luka.

Moj će prijatelj Luka sutra igrati košarkašku utakmicu.

Kako se riječi povezuju u rečenicu?

• Tako da jedna riječ otvara mjesto drugoj. Igrat će Tko će igrati? Što će igrati? Kada će igrati? Luka utakmicu sutra

Tko je Luka? Kakvu utakmicu? prijatelj košarkašku

čiji je prijatelj? moj

Rečenično ustrojstvo

• Predikat

• Subjekt

• Objekt

• Priložna oznaka

• Atribut

• Apozicija

Predikat

• Temeljni rečenični dio koji u rečenici mjesto otvara samomu sebi i ostalim rečeničnim dijelovima. – Ima sljedeća obilježja:

Lice i broj: 1.,2.,3. jednine i 1., 2., 3. množine

Vremena: prošlo, sadašnje, budućeNačina: kondicional, imperativVida: svršeni, nesvršeni

• Ima sposobnost otvarati mjesto za sve ostale rečenične dijelove:

Pr. Pročitat ću.• SUBJEKTU – tko? Ja• OBJEKTU – što ? Knjigu• PON – kako? Brzo• POV – kada? Sutra• POM – gdje? U učionici.

Predikatne riječi

• One riječi od kojih je sastavljen predikat i koje izriču predikatna obilježja osobe, vremena, vida, načina.

• Može biti glagol: Iva uči. (3.o.jd., prezent, nesvršeni vid)

• Može biti neglagolska riječ: Iva je studentica. (3.o.jd., prezent, nesvršeni vid)

Glagolski predikat

• sastoji se samo od glagola. • jednostavan – od jednostavnih glagolskih

oblika (prezent, aorist, imperfekt, imperativ) i• složeni – od složenih glagolskih oblika

(perfekt, pluskvamperfekt, futur, futur II. kondicional I., kondicional II.)

Imenski predikat

Pomoćni glagol biti + imenica

SPONA zamjenica pridjev predikatno broj ime prilog

Neoglagoljena rečenica

• Rečenica ne može biti bez predikata, ali ako je iz rečeničnog smisla jasno značenje, on se ne mora izreći.

Vatra!U pomoć !

Subjekt• Subjekt je riječ u nominativu sročna s

predikatom (TKO ? ŠTO ?). Obično imenuje ono o čemu se u rečenici govori.

• Sročnost je slaganje subjekta s predikatom u osobi, broju i rodu.

Ja čitam. 1.o.jdTi čitaš. 2. o.jd

…

– Subjekt po vrsti riječi može biti bilo koja imenska

riječ, npr. :

– imenica: Knjiga je pročitana.

– zamjenica: Ako ona čita, tko piše?

– pridjev: Plavokosa čita, crnokosa piše.

– broj: Jedna čita, druga piše.

– infinitiv: Čitati je korisno.

Neizrečeni subjekt

• Onaj koji se prepoznaje iz predikatne osobe pa se zbog toga izostavlja iz rečenice

Učim hrvatski jezik. Besubjektna rečenica

- Rečenica koja nema subjekta Spava mi se.

Jučer je cijeli dan kišilo.

Objekt• Rečenični dio u kosom padežu (svi osim

nominativa i vokativa) kojemu mjesto u rečenici otvara glagol u predikatu.

• Predmet radnje• Može biti samo riječ koja se može sklanjati• Sjetio sam se prijatelja.• Ivan se raduje filmu.• Luka je pogledao utakmicu.• Luka misli o sendviču.• Ivana se bavi rukometom.

Izravni objekt

• U akuzativu bez prijedloga uz prijelazne glagole:

Nisi kupio kruh.Pročitao sam izvrsnu knjigu.

• U slavenskom (dijelnom) genitivu uz prijelazne glagole: Nemam ni sestre, ni brata. str. 49.

Zbog oblaka ne vidimo sunca.

Neizravni objekt

U rečenicu ga obično uvede neprijelazni glagoli. Može biti bez prijedloga ili s prijedlogom +

imenskom riječi.

Pitaju za tebe.Želim razgovarati s tobom.

Priložna oznaka• Rečenični dio kojemu mjesto u rečenici otvara

predikat, a izriče različite okolnosti u kojima se vrši radnja.

• Mjesto: Gdje? Kamo? Kuda? Dokle? Odakle?• Vrijeme: Kada? Otkada? Dokada?• Način: Kako?• Uzrok: Zašto? Zbog čega?• Namjera, posljedica, dopuštanje, pogodbe,

količine, društva, sredstva, izuzimanja str. 57

Apozicija

• Rečenični dio kojemu mjesto u rečenici otvara imenica ili osobna zamjenica. Apozicija je imenica u istom padežu kao i imenica ili zamjenica koja joj otvara mjesto.

Profesorica Marija voli čokoladu. Mi Slavonci dobri smo ljudi.

Atribut

• Rečenični dio kojemu mjesto u rečenici otvara imenica. Atribut je pridjev, zamjenica ili broj u istom padežu kao i imenica koja mu otvara mjesto (sročni atribut) ili je atribut u različitom padežu od imenice koja mu otvara mjesto( nesročni atribut).

• Imam bijeli/tvoj/jedan ogrtač. – sročni• Imam mnogo ogrtača. Imam ogrtač iz Pariza. Bacio je šaku pijeska. Volim kolače od jagoda.