View
2
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
SSvvii nnaa mmoorree!!SSvvii nnaa mmoorree!!
32ZZoorraa / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
Ana Vlah, 5.b
Valerija Pavleni}, 5.b
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 32
zoralipanj, 2004.list uËenika osnovne {kole ppeettrraa pprreerraaddoovvii}}aa - zagreb 44
Razgovor s knji`evnikom Tomislavom Zagodom De~ki su lijen~ine@elje ~ine ~ovjeka...
Izabirem sport10 naj po izboru Zorinih novinara
Dani {kole - fotoalbum1ZZoorraa / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 1
SADR@AJUvodnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
Razgovor s knji`evnikom Tomislavom Zagodom . . . . . . . . . 3
Za i protiv (De~ki su lijen~ine) . . 6
@elje ~ine ~ovjeka . . . . . . 8
Zorin literarni kutak . . . . . . . . . . . . 9-24
Izabirem sport kao put do zdravlja . . . . . . . 25
5 pitanja 5 minuta . . . . . . .25
Prva violina . . . . . 26
Biti naj . . . . . . . . 28
Dani {kole - - fotoalbum . . . . . . . . . . . . . . . 30
UVODNIKVrli, pametni na{i Zora{i, djevoj~ice i dje~aci,
mali i veliki!
Ponovno smo zajedno. zora se silno raduje {tomo`e s vama podijeliti zabavu, pouku i prijateljst-vo. Silno cijenimo va{e napore da postanetepametni i sposobni za `ivot. Mi vam tomepoku{avamo pomo}i. Kako? Tako {to podupiremova{u slobodu i razigranost, va{u volju da upijetesve {to je lijepo i plemenito. Otkrijte nove prijatel-je i prijateljice i popri~ajte o tome {to je tko u~iniou svom malom svijetu da bi ovaj veliki izgledaoljep{i i bolji. Ako svatko u~ini malo djelo, kakvusitnicu, kao {to je pristojno pona{anje i plemenitodnos prema okoli{u, u~init }e mnoga i potaknutidrugog da po{tuje na{u jedinu Zemlju koju supro{li nara{taji ionako previ{e uni{tili.
Niste vi bilo tko! Vi ste veliki mali ljudi koji ve}misle svojom glavom. zora }e vas poduprijeti iuvijek vam pru`iti prostor da se izrazite.
Dobro nam do{li u zora, ne samo kao ~itateljinego i kao pisci, novinari, slikari… zora `elibiti list otvoren va{im mislima i osje}ajima. Tkomisli da trebamo bolje, neka zasu~e rukave i do|eu redakciju, rado }emo ga primiti. Budimo zajed-no da bi nam djetinjstvo bilo ljep{e i bogatije.
Mnogo sre}e, zadovoljstva i znanja na kraju{kolske godine `eli vam
va{a zora
2Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
zoraList u~enika Osnovne {kole Petra Preradovi}a
GGLLAAVVNNII UURREEDDNNIIKK:: Nata{a Dobra{
TTEEHHNNII^̂KKII UURREEDDNNIIKK:: Dino Vuljanko
RREEDDAAKKCCIIJJAA:: Nives Brki}, Iva Cigrovskij, Tonko ^ip~i}, Katarina Kati}, Jelena Marki}, Ivana Nik{i}, Irena Podgor{ek, Iva Pranji}, Sandra Stazi}, Dalibor Stiplo{ek
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 2
-- ffoottooaallbbuumm
31Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
-- ffoottooaallbbuumm
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 31
ddaannii {{kkoollee --
30Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
ddaannii {{kkoollee --
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 30
Svr{ili ste likovnu akademiju, a pi{ete knjige; zna~i li to da jepisanje lak{e od slikanja?
Pa, moram priznati da je meni pisanje puno lak{e odslikanja. Slikao sam jako dugo, desetak godina, mo`da ivi{e, ali nikad nisam bio zadovoljan s onim {to bihnapravio, a kod pisanja je bilo upravo suprotno. Pi{empuno kra}e nego {to slikam, a rezultati su daleko bolji.Me|utim, naravno da to nije pravilo. Nekome je lak{eslikati, drugome je lak{e pisati, ili, na primjer, nekome tkoima sluha pjevanje uop}e ne predstavlja problem, a menije to najve}a muka. Dakle netko ima vi{e dara za jedno, anetko drugi za drugo.
Ali ~uli smo da i dobro svirate.
Sviram i ne mogu vjerovati kako mogu svirati. Neki ~akka`u i da sviram dobro, ali pjevati ne mogu nikako. Tu jeo~ito nekakav problem. U~io sam pjevanje, ~ak sam i privat-no uzimao neke satove, i nikad ni{ta, katastrofa, tha jeza!No umjetnici se obi~no oku{aju na vi{e polja, na primjer,netko je kipar, ali i pi{e, netko je pjesnik, ali i slika, netko jeglumac i re`iser… Takvi ljudio obi~no u sebi imaju sklonostprema svim umjetnostima.
3Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole ppeettrraa pprreerraaddoovvii}}aa
Knji`evna ve~er koju namje pred koji mjesecpodario knji`evnik
Tomislav Zagodaponukala nas je da ga jo{
jedanput pozovemo u goste i poku{amo
jo{ toga saznati o piscu ~ije nam pri~e tjeraju suze na o~i (naravno,
one od smijeha).
Razgovor s knji`evnikom
Tomislavom Zagodom
NEK BUDE SMIJEH!
PPRRIIRREEDDIILLEE:: Jelena Markovi}, 8.bIrena Podgor{ek, 8b
Nije pivo, nego ~aj
Pisac pi{e
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 3
Mislim da je za svakoga od nasva`no da {to prije prepozna svo-ju darovitost, da ne gubimo pu-no vremena na stvari u kojimanismo ba{ dobri, ali bi zbog odre-|enih razloga u njima htjeli bitiuspje{ni. Trebamo se baviti onim{to nas zanima i za {to od po~et-ka osje}amo da nam dobro ide.
Kada ste Vi osjetili da biste moglibiti pisac?
To je jako dugo ~u~alo u meni,ali kako sam slikao, nisam jed-nostavno imao vremena zapisanje. Ozbiljnije sam se po~eobaviti pisanjem prili~no kasno,negdje oko svoje 25. godine.Po~eo sam manje slikati, a punovi{e pisati i ~itati, i tako je 2002.godine svjetlo dana ugledalamoja prva knjiga.
Kako ste uop}e do{li na ideju dapo~nete pisati? Za svoje zado-voljstvo ili…?
Ka`u da svaki umjetnik imavisoko mi{ljenje o sebi, da `elina neki na~in djelovati javno ipostati poznat. Tako sam i japisao isprva za sebe, ali sam sepotajno nadao da }e to netkotiskati i da }e ljudi to ~itati. Akako je zapravo do{ao taj porivza pisanjem, mislim da je toneobja{njivo. To je isto kao kadse zaljubi{ u nekoga jer, naprimjer, ima plavu kosu, jer imamalen i pr}ast nos, jer je lijepogra|en… Te{ko je to re}i.Jednostavno, to je potpunoneobja{njivo.
Kakve su bile va{e {kolske zada}e?
Obi~no bi mi profesorica daladvije ocjene: peticu za sadr`aj, aiz pravopisa bih obi~no dobio~etvorku.
Jeste li kao |ak puno ~itali?
Moram priznati da sam uosnovnoj i srednjoj {koli bio
prili~no povr{an ~itatelj. Prizna-jem i da nisam pro~itao svu lek-tiru, uvijek sam je nekako izbje-gavao i preskakivao, ali samuvijek oko sebe imao puno, pu-no knjiga, i na no}nom orma-ri}u, i ispod jastuka i pod kreve-tom… Obi~no bih ~itao u kreve-tu, a ono {to je bilo lo{e to je dabih rijetko pro~itao knjigu dokraja i usporedo bih ~itao barempet potpuno razli~itih knjiga.Bile su rijetke knjige kojima bihse posvetio od po~etka do kraja.To mo`da i nije bilo dobro, alidruk~ije nisam mogao.Malo ozbiljnijepo~eo sam ~i-tati isto dostakasno, negdjena Akademiji,a onda sam i{aostudirati i filozo-fiju, i onda uz fi-lozofiju i{lo je inekakvo ozbiljnije~itanje.
Kako i kada pi{ete?
Pi{em svako dan imislim da je to bitno.Netko je rekao da uumjetnosti nema "vike-nda{a", u smislu da sepi{e samo dva dana utjednu ili povremeno tu itamo. Ja pi{em svaki dani pi{em uglavnom nave-~er, uglavnom od 10 pa do1 ili, ako mi dobro ide, 2 izapono}i, to mi je najdra`e vrije-me. Kada poku{am pisti tijekomdana, obi~no ni{ta ne napravim,gledam u prazan zaslon, on gle-da u mene i ne doga|a se ni{ta.
Va{a prva knjiga nosi naslov "Nekbude kaos", jeste li Vi u osnovnoj{koli stvarali kaos?
Kao i svaki u~enik povremenosam stvarao kaos, ali to nije pre-lazilo granice uobi~ajenog |a~-
kog pona{anja. Uglavnom, zbogmene i mojih prijatelja nikadnije do{la policija u {kolu, alibili smo malo zaigrani. Mislimda je to normalno u toj dobi, alinije bilo nikakvog velikog inci-denta. Bio sam odli~an |ak inisam imao problema s gradi-vom i s nastavnicima.
Za{to pi{ete za djecu i tinejd`ere?
Najvi{e me zaokuplja tema pu-berteta i tinejd`erskih godi-na i ~ini mi sed a
tu imabezbroj duhovitih i
komi~nih situacije. Moram priz-nati da jo{ nisam na{ao nekutemu za odrasle koja bi metoliko zaokupila. Kada se onarodi u meni, vjerojatno }unapisati ne{to i za odrasle. Dotada }u vjerojatno nastavitipisati za tinejd`ere. To je jed-nostavno izi{lo iz mene kao iuop}e poriv za pisanjem. Uknji`evnosti je bitno kako jedjelo napisano, a ne neka dobnagranica. Ja i danas volim pro~i-
4Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 4
Daniel je praviprimjer da i kadsmo zaljubljeni idalje mo`emobiti najuzorniji.
Kao {to televizija~esto bira svojenajbolje imita-tore, tako i mi za za najimitatora[kole biramo "el Ninju".
Kad je rije~ oodbojci, Monikanema konkuren-cije. Jeste li jeve} vidjeli naprethodnojstranici?
De~kioprez, jerova plavu{auskoro }ebiti crnataekwon-doa{ica.
Nije lako biti i najvi{i i najbolji. Sa svojih ko{arka{kih191 centimetar Mateoje sigurno najvi{i na{koli, a uz to je(u~itelji ka`u) najsavjesniji |aksvoga razreda.
Vjerojatno niHana sama ne znana koliko je natje-canja morala ovegodine; zato je izovemo "hodaju}aenciklopedija".
Naravno da nijepilot. Ali ovadjevojka ima takostrastvenu `eljuodletjeti u visineda i mi `elimo daostvari svoj san ipostane vojnipilot. Sretno!!!
Iako ste ovog de~ka ~estovidjeli gdje juri {kolskimhodnicima, titulu najbr`egne nosi zbog toga. Naime,Sven se ve} natje~e kaovoza~ u karting utrkamapo cijeloj Hrvatskoj. A tekje peti razred. Naprijed,Shum…ovaj… Svene!
29Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
Iva Pranji} — naj tae kwon do girl Mateo Pe{a — najvi{i
Ana Gerak — najpilot
Sven Gorup — najbr`i
Ninoslav Prokopi} — najimitator
Hana Lasan — najzaposlenija
Monika Cegnar — najodbojka{ica
Daniel Romi} — najzaljubljeniji
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 29
Iva je ve} srednjo-{kolka (ali uglazbenoj {koli), a s obzirom na njenodugogodi{nje iskustvou sviranju violine, Ivu smatramo {kol-skom Vannesom Mae.
Iako je tek peta{ica,gdje god ~ita svojeradove, njena original-nost i, kako profesorhrvatskoga ka`e, sigu-rna re~enica privukuveliku pozornost. Akotako nastavi, jo{ }e jena{a djeca imati zalektiru.
PPRRIIRREEDDIILLEE:: Nives Brki}, 8. b, Nata{a Dobra{, 8. bIrena Podgor{ek, 8.b
Ove je godine u na{oj {koli postalova`no biti naj. Svakog mjeseca biralismo po odjelima najuzornijeg u~enika
mjeseca, pa na kraju godina najuzornijeg|aka odjela ukupno. Isto tako birali smo,zapravo u~itelji su birali, i najboljeg u~enika{kole. Ove godine zadatak im nije bio lak, pasu se na koncu odlu~ili za kompromis iizabrali troje najboljih. Dobro pogledajte licana ovoj fotografiji, to su troje najboljih, tri"dragulja u kruni": Monika Cegnar iz 8. c iAndrija Krili} i Hana Lasan iz 8. a.
Monika je osim {koli posve}ena i sportu injen glavni hobi i najve}a radost je odbojkakoju trenira od petog razreda u AOKMladost. Aktivno igra u 3. hrvatskoj ligi aidu}e godine prelazi u kadetski rang natje-canja. Osim toga Monika rado ~ita knjige nastranim jezicima: poljskom (mama joj jePoljakinja) i engleskom, a jedan od naj-dra`ih pisaca joj je Henryk Sinkiewicz (uza-lud smo lomili jezik poku{avaju}i opona{atiMonikin savr{eni poljski izgovor toga prezi-mena) i njegova knjiga Kroz pustinju ipra{umu.
Andrija nam je ostao poslovi~no zagonetani samozatajan, ali oni koji ga poznaju garan-tiraju da je de~ko sto posto O. K.
Hana ni sama ne zna na koliko je natjecan-ja bila ove godina, ali najvi{e je ipak zanimabiologija. I ona rado ~ita, najdra`a joj je knji-ga Coelhov Alkemi~ar (otuda dakle Haninasklonost filozofiranju), a od filmova najradi-je }e pogledati kakvu romanti~nu komediju.Hana obo`ava klizati i igrati badminton, a daje ona djevojka koja uvijek ima neki cilj, po-tvrdilo nam je i njeno priznanje kako naj-vi{e mrzi besciljne {etnje. 3
28Zora / br. 44 list uËenika osnovne škole petra preradovi}a
NEKOLIKONAJPO IZBORUZORINIHNOVINARA
BITI NAJ
Iva Cigrovskij — najmuzikalnija
Iva Kriva~ — najpisac
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 28
5Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
tati knjige za djecu, ~ak ih u zad-nje vrijeme i dosta ~itam, nado-kna|ujem neke naslove kojesam propustio. U podjeli knji-`evnosti na onu za djecu i onuza odrasle granica je tanka.Istina, neki po~nu pisati zadjecu i tinejd`ere jer misle da jeto lak{e. Imamo ljudi koji se, datako ka`em , poku{avaju "u{u-ljati" me|u pisce i u knji`evnostpi{u}i za mlade i tinejd`ere, paonda tu ima i dosta toga {to semeni ~ini lo{e.
Za{to pi{ete u humoristi~nom to-nu? Jeste li Vi neozbiljna osoba?
Ljudi uglavnom ka`u da samneozbiljan, ali mislim da to gov-ore ve}inom oni koji me ne poz-naju dovoljno dobro. Uostalombilo je primjera da su velikikomediografi i komi~ari privat-no bili vrlo ozbiljne, pa ~ak i de-presivne osobe. Dakle ne morazna~iti kad netko pi{e {aljivo daje skroz neozbiljan.
Ali Vi uop}e ne djelujete depre-sivno!
Da, danas sam pod tabletama![alim se. Nisam depresivan, noponekad i mene uhvati…
Va{ se prvi roman zove "Balada oBuginim ga}icama". Kakva je toknjiga?
To je knjiga ~iji je glavni lik ~e-trnaestogodi{nji dje~ak Gustav S.
koji svakodnevno pi-{e dnevnik, svakod-nevno bilje`i doga-|aje, a radi se u biti -ja sam to ve} vi{eputa ovako odgovo-rio - o ljubavnoj pri-~i, o "pubertetskoj
himni ljubavi", kako sam je naz-vao, i pri~i o prijateljstvu. Osimljubavne napetosti koja postojiizme|u Gustava, Buge i jo{nekih likova u romanu, Gustavje i aktivan ~lan jednog mu{kog,odnosno dje~a~kog kluba, "Klu-ba mrzitelja djevojaka" i iz togkontrasta proizlaze mnogekomi~ne situacije.
[to se ti~e reakcija publike,knjiga je izi{la tek prije mjesecdana, a kod knjiga je potrebnoipak malo du`e vrijeme da bi semoglo procijeniti kakav je odzivkod publike.
Nabrojite pet Vama najdra`ihpisaca za mlade.
Mislim da bi to bili autori kaoMark Twain, Oscar Wilde, R. L.Stevenson, od doma}i sam jakovolio ~itati Ku{ana, i recimo…Molnar, da Ferenc Molnar i nje-govi Junaci Pavlove ulice.
Pi{ete li pjesme?
Napisao sam malo pjesama iop}enito ba{ nemam nekog slu-ha za poeziju. Rijetko koja pjes-ma mi se svidi, a i te{ko pratimove modrene pjesme. Tu i tamomi se koja svidi, no pisao samvrlo malo pjesama i uglavnomsu bile neobi~ne i komi~ne.
I za kraj, kakav biste nam savjet ilipreporuku dali?
Savjetovao bih vam da ~itate, jerje ~itanje dobro, i jer mislim danas knjiga izgra|uje puno boljeod svih ostalih medija, da jeknjiga ono {to }e nas najvi{eobogatiti. U po~etku }e vam ~i-tanje mo`da biti i dosadno - imana `alost i bezbroj lo{ih knjiga -ali isto tako ima i bezbroj jakodobrih. Stoga ne valja odmah napo~etku odustati, nego nastojiteda vam ~itanje postane navika.Ne radi knjiga i knji`evnosti,nego radi vas samih. Jezik jeono osnovno po ~emu se raz-likujemo od `ivotinja, i onaj kojioboga}uje svoj jezik ujednopo~inje i bolje razmi{ljati idanas-sutra }e bolje reagirati usvakoj `ivotnoj situaciji. 3
Autogrami za uspomenu
Zagoda u {koli
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 5
☺Djelomi~no se sla`em sVesnom. Dana{nji tine-
jd`eri u mnogo~emu sudruk~iji od tinejd`erica. [kola ihne zanima, ve} su opsjednuti ne-kim svojim temama: nogome-tom, play stationom i sli~no, aliima i onih inteligentnih i ra-zumnih koji `ele ne{to nau~itite ih zanima {kola. Ono {to ihzanima uglavnom je ne{to {toima veze s ra~unalima i Inter-netom, ali takvih de~ki nemapuno. U na{em razredu (kao i uve}ini razreda u {koli) cure suone koje vi{e u~e i ~ije suocjene bolje, ali usprkos tomune vjerujem da }e `ene zavla-dati svijetom.
Ivana Nik{i}, 8. razred
Djelomi~no se sla`em sVesnom. De~ki misle da
}e biti vi{e cool ako neu~e i stalno su vani, a kada do|ekraj {kolske godine, ljute se naprofesore, a neki se ~ak i sramere}i s koliko su pro{li. De~kimo`da i nisu toliko lijeni kolikoih zanima {port. U mom serazredu svaki dan prepri~avajunogometne utakmice, a poslije{kole se redovito odlazi u kla-
dionice. De~ki misle da sveznaju, a zapravo ne znaju.
Iva Pranji}, 8. razred
Djelomi~no se sla`em stobom. Istina je {to ka-
`e{, ali nisu svi dje~acitako lo{i. Ima me|u njima odli-ka{a, samo {to se meni ~ini dasu ove generacije iza nas punolo{ije. Ima nekih stvari u koji-ma su mu{karci bolji od `ena ioni znaju svoj posao, tako da`ene ne}e uskoro vladati svije-tom. Preporu~io bih ti, Vesna,da malo istra`uje{ mu{ko dru{tvopa onda donesi neke zaklju~ke.
Daniel Romi}, 8. razred
Djelomi~no se sla`emjer de~ki kasnije ulaze u
pubertet tako da se nekovrijeme pona{aju djetinjasto.Istina je da su de~ki ljeniji i nezanima ih ni{ta nego play sta-tion. Oni misle da ve}ina cura u
`ivotu uop}e ne}e trebati raditi,ali kako smo mi pametnije,bolje }emo pro}i u `ivotu. DAnema cura, de~ki bi uvijek bililuzeri! Uostalom, sve {to mogude~ki mogu i cure.
Nives Brki}, 8. razred
Djelomi~no se sla`em.Istina je da su cure ne-
{to bolje u~enice, to je za-to jer su cure nje`nijeg spola ibrinu se za {kolu i u~enje. To{to su de~ki lo{iji ne zna~i da sulijen~ine, ve} misle da im to ubudu}nosti ne}e trebati. S Ves-nom se uop}e ne sla`em da }e`ene zavladati svijetom. Razlog:one su nje`nije i popustljive, ade~ki (mu{ki) su sna`niji i ne-popustljivi u va`nim odlukama.
Dino Galambo{, 8. razred
Uop}e se ne sla`em sVesnom. Mislim da su
mu{ki i `enski spol jed-
6Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole ppeettrraa pprreerraaddoovvii}}aa
Me|u de~kima je manje odli-
ka{a, njihove su ocjene u pro-
sjeku lo{ije od na{ih. Za{to?
Zato {to su lijeni i ne trude
se, samo vise na {kolskom
igrali{tu ili su pred televi-
zorom. Nema sumnje uskoro
}e `ene vladati svijetom.
Vesna Skorin, 13 godina
DE^KI SU LIJEN^INE!
� ��
�
�
�
�
DDJJEELLOOMMII^̂NNOO
SSEE SSLLAA@@EEMM
NNEE SSLLAA@@EEMM SSEESSLLAA@@EEMM SSEE
ZA IPROTIV
�
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 6
27Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
mene samo zabava i zapravo mevi{e zanimalo kako je to snimatisvoj CD nego to dokle }u sti}i sasvojom skladbom.
Uz sve te aktivnosti kako stigne{uskladiti i obi~nu i glazbenu {kolu?
Pa to ni meni ba{ nije jasno jeru obi~noj {koli prolazim s od-li~nim, a u glazbenoj s vrlo do-brim, iako se ba{ ne ubijamu~e}i. Uglavnom u~im kasnonave~er ili rano ujutro jer prekodana ne stignem. Ba{ sam sesjetila maminog izraza lica kadjoj, na primjer, ujutro u polaosam ka`em da sam zaboravilanapisati zada}u iz matematike...
Jesi li negdje nastupala?
Kao mala tri godine sam i{la uglazbeni vrti}. Sa svojom gru-pom, ''Lima~ima'', ~esto samnastupala na televiziji, u "Hrti}uhiti}u" i sli~nim emisijama.Snimili smo i kasetu, a moramre}i da mi je teta Marija, vodi-teljica "Lima~a", puno pomoglau odabiru instrumenta, upravomi je ona savjetovala da upi{emviolinu. Kasnije sam puno nas-tupala sa zborom i orkestrom.Na `alost, propustila sam velikiprovod u Francuskoj sa zboromjer nisam imala putovnicu.
A {to je s violinom?
Sviraju}i violinu, nastupam ugla-vnom na uobi~ajenim produkci-jama i bo`i}nim koncertima kojisu mi jo{ od malena najdra`i.
Ima{ li ti uza sve to vremena zai{ta drugo?
Pa uglavnom sve stignem, iakomi je sve to jako naporno. Na-ravno da }u kao i drugi uvijekradije pogledati dobar film negou~iti, ali kad znam da se moramprimiti posla, nema nikakvihserija i sli~nog (Mo`ete si misli-ti!).
Koliko ~esto vje`ba{?
Ne mogu se ba{ pohvaliti vje-`banjem jer i ne vje`bam puno.Nisam si postavila nikakav visokicilj pa da se ubijam od sviranja,nego vi{e onako, dokle dospi-jem. Meni je sve to uzbudljivo izanimljivo, a tko zna ho}u li seikada uop}e i baviti glazbom.Zanimaju me i druge stvari ipoku{avam biti svestrana.
Ima li ne{to posebno {to sizapamtila u svom `ivotu?
Pa... mogu izdvojiti svoj defini-tivno najlu|i do`ivljaj u `ivotu.Ovoga ljeta oku{ala sam se uparasailingu (letenju padobra-nom koji vu~e gliser). Letjelasam na visini od 250 metara ibilo je super sve dok se glisernije pokvario, stao, a ja s 250metara visine zavr{ila u moru…To ste trebali vidjeti! Ja, uodje}i, nasred Bra~kog kanala,udaljena 150 metara od glisera,a ogroman padobran se natapavodom, tone i vu~e me dolje.Kad su me dovukli do glisera,skupina Nijemaca koja je bila snama po~ela je pljeskati ikomentirati ne{to na njema~ko-me ({to ja naravno nisam razu-mjela). Kasnije su mi voza~iglisera rekli da ina~e tu nemamorskih pasa, a ako ih ima,onda su to oni mali od 5-6 m (to
vam je dokaz kako Dalmatinciimaju smisla za humor). Sve usvemu, iako je bilo malo opas-no, bilo je ludo i ne do`ivi sene{to takvo svaki dan.
Bavi{ li se jo{ ~ime? Jer kako vri-jeme odmi~e mi saznajemo svevi{e toga o tebi.
Pa pjevam u {kolskom zboru,pi{em za {kolski ~asopis, volimpjevati, skladati, rado crtam,pi{em pjesme…
Reci nam {to preporu~uje{ ostalimu~enicima?
Mislim da bi se svatko tko voliglazbu trebao njome i baviti, jersve se mo`e uz malo truda i vo-lje. Savjetujem svima koji imajuvi{ak slobodnoga vremena daupi{u glazbenu {kolu ili da sepo~nu baviti nekim sportom,jer nema nikakve koristi od uza-ludno potro{enog vremena
I za kraj…
Svatko ne{to voli, pa tako i ja.Iako me obveze ponekad total-no izmore, volim glazbu i volim{kolu jer to je moj `ivot i uistinune znam kako bih iskoristila slo-bodno vrijeme da se ni~im nebavim.
Hvala ti za ovaj intervju i sretno!
Hvala i tebi! 3
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 27
Iva, reci nam koliko se ve} godinabavi{ glazbom?
Glazbom se bavim ve} deset go-dina, ovo mi je jedanaesta (iskre-no, ~ini mi se kao da se bavimcijelu vje~nost). Prvo sam i{la uglazbeni vrti}, zatim osnovnuglazbenu {kolu i sad samprvi razred srednje glaz-bene {kole. Kao nagraduza ''desetu obljetnicu'' ba-ka i djed odlu~ili su mi(napokon) kupiti pijani-no jer sam do tada svi-rala na sintisajzeru.
Koje instrumentesvira{?
Sviram violi-nu ve} se-dam godina iklavir trigodine. In~e po cijeledane visim na klavirui bavim se upravoonime ~ime ne bihtrebala. Obi~no teknekoliko dana prijeispita u~im skladbunapamet i sva sam u
stisci s vremenom (moj je moto:{to mo`e{ ostaviti za sutra -ostavi).
I kako ti sve to ide?
Sad u srednjoj sve je druk~ije, imalo te`e, jer imam i neke
nove predmete. Ina~e vo-lim skladatineke kra}e
kompozicijepa mi pri tome
dosta poma`e ih a r m o n i j agdje u~imo
kako us-k l ad i t iglasove.
Nedavnosmo ~uli da si skla-dala svoju pjesmu
te je poslala nanatje~aj Story SuperNova Music za kate-goriju skladbe. Kakosi se odlu~ila na to?
Pala mi je na pa-met jedna melodija,pa sam je zapisala.
Zatim sam to malo ure|ivala ina kraju napravila notni zapis.U me|uvremenu se pojavio tajnatje~aj na Novoj TV pa samodlu~ila poslati snimku na CD-u. Jednog popodneva nazvalasam jedan tonski studio i dogov-orila snimanje. Bilo je jakozabavno i zanimljivo jer nikaddotad nisam imala takvu pri-liku. Na snimci sam morala ipjevati, ali to radije ne}ukomentirati... Iako svi ka`u daje sve ispalo dobro, ja je nemogu slu{ati jer mislim da nijedobro ispala... no svejedno,tamo sam upoznala i IvicuKosteli}a tako da sve skupa nijemoglo biti bolje. Tu samsnimku odnijela na Novu TV isada ~ekam rezultate (a odrezultata ni r).
I ~emu nakon svega nada{?
Pa ne}u uop}e biti razo~aranaako moja pjesma ne uspije(moram to re}i jer znam dane}e uspjeti) jer ovo je prvi putda sudjelujem u ne~emu ta-kvom, a i sigurno }e biti boljihskladbi od moje. Sve je to za
26Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole ppeettrraa pprreerraaddoovvii}}aa
PPRRIIRREEDDIILLAA:: Nives Brki}, 8. b
PRVA VIOLINA OSMOGA BOd pro{le godine odlu~ili smo raditi intervjue su~enicima na{e {kole koji su iznimni po brojusvojih interesa i aktivnosti, mogli bismo ih naz-vati "super|aci". Ove godine izbor je pao na IvuCigrovskij, u~enicu osmoga razreda. Iva poha|advije {kole, na{u osnovnu i srednju glazbenu{kolu. Ovisna je o mobitelu i mo`da bi se jednogdana mogla na}i i u Guinessovoj knjizi kao reko-rder u broj poslanih poruka. Ako vas zanimajujo{ neke pojedinosti o Ivi, pro~itajte ovaj intervju,bit }e zabavno i korisno.
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 26
7Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
naki i mislim da ima i mu{kih i`enskih lijen~ina. Sve je stvarvolje i odgoja.
Goran Ivanac, 8. razred
Sla`em se s Vesnom.De~kima ni{ta nije va-
`no, ni {to }e obu}i, ni{to }e tko o njima re}i. Mislimda se cure o svemu vi{e brinu ibilo bi po{teno kad bi `enevladale svijetom.
Samanta-Katarina Peri}, 8. razred
Djelomi~no se sla`em sVesnom zato {to na kon-
kretnom primjeru na{e-ga razreda vidim da zaista imamanje dje~aka me|u odlika{imai to~no je da oni vi{e vremenaprovode vani. No, ni{ta nije crnoniti bijelo. Ne smije se nikadare}i da su de~ki ovakvi, a cureonakve. Me|u de~kima svakakoima vrijednih i ambicioznih,kao i me|u curama lijen~ina.
Hana Lasan, 8. razred
Djelomi~no se sla`em sVesnom zato {to ni svi
de~ki nisu jednaki —netko se voli potruditi vi{e,netko drugi manje. A u ono da
}e `ene vladati svijetom ba{ nevjerujem jer mislim da je mu{kidio populacije stvoren za poli-tiku, a `ene za ne{to punopametnije i slo`enije.
Ana Gerek, 8. razred
Sla`em se s Vesnom iistina je da svaki dan
vise na {kolskom igrali-{tu, iako postoji i manji dio njihkoji se stvarno trude dati sve odsebe, ali to je samo manjina.Oni koji ne u~e prave se da suneki frajeri i face u {koli, a u
glavi nemaju ni{ta. Glava im je{uplja.
Nata{a Dobra{, 8. razred
Ve}ina cura sigurno mislida su pametnije, ali ja
mislim da de~ki nisu glu-plji. ^ak ih ima puno koji supametniji od ve}ine cura. Nesvi|a mi se ni kada cure govoreda su pametni de~ki "jadnici".Iako znam puno de~ki koji suto~no onakvi kakvim ih jeprikazala Vesna, znam i neko-liko njih koji su pametni i vri-jedni. Mislim da je ova tvrdnjave}i dijelom pogre{na.
Iva Cigrovskij, 8. razred
Iskreno, djelomi~no sesla`em s Vesnom. De~kiuglavnom jesu lijeni i
prosje~no su manje spo-sobni od cura. Ali ima zaistadobrih i pametnih dje~aka. No,tko sam je da sudim ovome svi-jetu? No, koliko ja znam, ipakmislim da cure ne}e vi{e bitini`i soj. @ene imaju jednakaprava kao mu{karci.
Mia Jakob, 8. razred
�
�
�
☺
☺
�
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 7
8Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
Velike su ili male,skromne ili zahtje-vne, realne ili ne-realne, ostvarive
ili neostvarive, ispunjeneili neispunjene. Mogu bitislatke ili gorke, dobre ilizle, iskrene ili neiskrene.Ali jedno su uvijek - `elje.One su sitne misli kojeniknu negdje u glavi, a da-lje - tko zna. Neke i{~eznuiz nas brzinom kojom su inastale, neke se pretvore uzbilju ispod bo`i}nog drv-ca, neke poteknu u potoci-ma niz uplakano dje~je li-ce, ali najva`nije su onekoje se ugnijezde negdjeduboko u srce i tamo rastui rastu sve dok ih vi{e nemo`e{ kontrolirati. Pusti{ih da lebde oko tebe, daodre|uju tvoja raspolo`e-nja, stavove. I odjednompostaju odraz tvoje du{e,tvoja `ivotna istina.
I ja dopu{tam `elji da mevodi kroz `ivot, da mepoti~e. Koliko sam putapomislila kako mi je te{kou~iti, kako vi{e nemamsnage, kako mi `ivot pro-lazi, a ja se ne zabavljam.Ali tada se sjetim dajednog dana `elim postatinetko, da `elim postatiuspje{na. U svojoj iskrenoj`elji ponovo prona|emsnagu i ona me vrati napravi put.
Ako se tvoja `elja ukori-jeni duboko u srce, nitkoje vi{e ne}e mo}i i{~upati.Ako si npr. ~vrsto odlu~ioda ne}e{ pu{iti, nitko ne}emo}i poljuljati tvoje uvje-renje da je to lo{e, niti
tvoju `elju da uspije{ utomu.
Upravo zato moramo pazi-ti {to `elimo. Ima nekih `e-lja koje slijedi{, a mogu{tetiti drugima. To su onekoje od nas iziskuju preve-liku ambicioznost, pa mo-`emo nesvjesno povrijeditinekoga.
Na `alost, postoje i one `e-lje kojima mo`emo pot-puno svjesno i samovoljnopovrijediti drugoga. To je`elja za osvetom. Dopusti{li da ona vodi tvoj `ivot,vi{e ti ni{ta dobro ne}e bitiva`no i ~init }e{ sve da jeostvari{, bez razmi{ljanja iposljedica. Takva sebi~na ipovr{na `elja mo`e i naj-ve}eg i najbogatijeg ~ovje-ka u~initi malim i neznat-nim, jer umanjuje njegovuistinsku vrijednost kao ~o-vjeka i ~ini ga zlim.
Najljep{e su ipak, one `e-lje koje prenose ljubav ivjeru. Divim se ljudimakoji `ive za takve `elje,koji vi{e slu{aju vlastitosrce nego razum. I ja bihjednom `eljela postatitakva. @eljela bih u sebeugraditi `elju dovoljno ja-ku da u svakom trenutku`ivota budem sigurna danisam samo kapljica uslapu, niti samo zrnce pije-ska u pustinji. @eljela bihvjerovati da i ja kao pojedi-nac mogu promijeniti svi-jet. Takve `elje ~ine i najs-labijeg ~ovjeka velikim —u srcu. 3
PPII[[EE:: Hana Lasan, 8. a
^ovjeka njegove
`elje ~ine
velikim ili malim
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 8
S jedim u svojoj sobi i gledam obje-{ene medalje i diplome. Kad god ihpogledam, osjetim ponos i zadovolj-
stvo. Nisu sve medalje zlatne, ali to nijeni va`no. Sve su one rezultat moga radai zalaganja.
Ja se bavim gimnastikom. Taj sport samodabrala sasvim slu~ajno. Prije ~etiri go-dine roditelji su me odveli u Gimnasti-~ko dru{tvo "HRVATSKI SOKOL". @eljelisu da se ne~im bavim. Do{la sam na prvitrening i "zaljubila" se u gimnastiku. Naprvi pogled o~arala me dvorana sa svimonim spravama: gredama, ru~ama, stu-nja~ama. Najprije sam vje`bala u po~e-tni~koj grupi, ali sam vrlo brzo pre{la unatjecateljsku. Na{i treninzi nisu nimalolaki. Uvijek je potrebno zagrijavanje, zatimvje`be snage i vje`be na spravama. Na-porno je, ali ja u`ivam u svakom treningui svaki put kad nau~im ili svladam nekinovi element, ja sam presretna. No tren-inzi nisu samo vje`banje, ve} i dru`enje.Bude tu i smijeha, zezanja i povjerljivih{aputanja. Kroz zajedni~ko vje`banje midjevoj~ice iz grupe postale smo praveprijateljice.
A tek natjecanja! To je za sve nas pravido`ivljaj. Sla`u se posebne frizure, obla-~e posebni dresovi, a uzbu|enja i tremeima na pretek. No kad vje`ba krene, nes-tane i treme. U tom trenutku zaboravlja-ju se i suci i gledatelji. Jedino se pomalo~uje savjet i bodrenje moje trenerice. Utim trenucima razmi{ljam samo o tomekako da vje`bu izvedem {to bolje. Sa zad-njim skokom dolazi olak{anje. ^ak niocjena suca nije toliko bitna kolikoosje}aj da je vje`ba izvedena na najboljimogu}i na~in. Ponekad se dogodi kakavpad ili gre{ka. Iza toga slijede suze i tuga,ali i utjeha prijateljice i trenerice. I ide sedalje. Novi treninzi, nova natjecanja!
Sretna sam {to sam gimnasti~arka. Savje-tovala bih svakom djetetu da poku{a pro-na}i svoj sport jer se tako mo`e nau~itimnogo pozitivnog u `ivotu. Sport je putk zdravom odrastanju. Ako izaberetesport, izabrali ste zdravlje! 3
1. Iva, kada si zadnji put imala natjecanje, koje se mjestoosvojila, jesi li imala tremu i kako si je se rije{ila?
Zadnji sam natjecanje imala prije ~etiri mjeseca, nije bi-lo ni{ta ozbiljno, samo prijateljski susret. Osvojila sam drugomjesto i moram priznati da sam bila odu{evljena, makar mislimda sam mogla i bolje. Imala sam tremu, ali ne zbog borbe negozbog navija~a. Ponekad se znam zbuniti zbog navijanja i pomi-slim da }u ako izgubim razo~arati svoje kolege i kolegice iz klu-ba, a ponajvi{e trenera. Zato dajem sve od sebe da pobijedim.
2. Koji pojas ima{?
Sada sam vi{i plavi, jo{ malo pa }u polagati za crveni, a zatimslijedi crni.
3. Za{to si ba{ tae kwon do izabrala kao hobi?
Tae kwon do sam izabrala ponajprije radi samoobrane; kakvasu dana{nja vremena, mislim da je za djevoj~ice, a i one ne{tomalo starije, ovaj sport idealan.
4. A sad jedno malo osobno pitanje. Jesi li zaljubljena?
Nisam ba{ zaljubljive prirode, za ljubav ima vre-mena. Sad mi je na prvom mjestu {kola.
5. Uskoro }e i zvoniti, pa te pitamo za kraj: {to savjetuje{ mladim po~etnicima tae kwon do-a?
Morate biti uporni i u treniranju ne praviti pre-kide. Trenirajte {to vi{e mo`ete, jer ako nakonnekog vremena prestanete trenirati, pa opetpo~nete, izgubit }ete volju. To vam govorim iz
iskustva. Tae kwon do treniram ve} pet godinai napravila sam stanku. Nedavno sam ponovopo~ela trenirati i iskreno govore}i nisam ba{imala volje nastaviti, ali mogu se pohvaliti dasam uporna. Smatram da je ovaj sport dobarza sve, pa ~ak i za one malo starije.
Hvala ti, Iva, na ovom razgovoru! Sti`e profesor,ajmo na matku.
Hvala i tebi!
P.S. Zora savjetuje, de~ki OPREZ!!!
Alena [imi}, 6. b
Izabirem sportkao put do zdravlja
Onako usput na {kolskom hodnikuza vrijeme velikog odmora zapo~eli
smo s Ivom Pranji}, u~enicom 8. beeeeerazreda razgovor o tae kwon dou.
Na brzinu smo joj postavili nekoliko pitanjao tom nama ne tako poznatom sportu…
PPRRIIRREEDDIILLAA:: Nata{a Dobra{, 8. b
5 PITANJA,
5 MINUTA,
5 ODGOVORA
25Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 25
Došlo je i to vrijeme. Kraj osmog razreda. Neki mu se raduju,neki su tu`ni, neki iznena|eni, no nitko nije ravnodušan. Pa tako i ja,usprkos završnim testovima, sve više u`ivam provode}i sate u školi sa svojimrazredom. Neprestano se podsje}am da za nekoliko tjedana više ne}u imati prilike dijeliti sa
svojim prijateljima klupe, kao ni sve ono što mi se u `ivotu doga|a.
U takvim trenucima sje}anja naviru poput kiše. Zaboravljam sve one ru`ne stvari, trenutke neslogei sva|e, a oni lijepi zauvijek se urezuju u pam}enje. U misli se vra}aju zajedni~ke igre, satovi fizikeprepuni smijeha, jutarnje pjevanje na glazbenom. Pitam se s kime }u dogodine dru`iti. Tko }e menasmijavati kad ne bude Gerekice i njezinih "bisera"? Tko }e mi pomagati oko zada}e iz njema~kogkad ne bude Martine? S kim }u pri~ati pod engleskim kad ne bude Krili}a ili tko }e me zvatidvadeset puta dnevno kad ne bude Nikole? Shva}am da }e mi nedostajatiTihanine iznenadne glavobolje, Dejanova šutnja, Tepšino nepokolebljivosamopuzdanje i tr~anje za Samantom i loptom, što ona nadobudno nazi-va — košarkom. Zapravo shva}am da me moj razred u~inio upravoonakvom kakva jesam. Oni su bili drugi dom, uto~ište, pomo} u odras-tanju. Uvijek su me znali razvedriti i nasmijati, bilo to oponašanjemprofesorice iz matematike, apsurdnim pitanjima na biologiji, nekimnovim, originalnim na~inom prepisivanja ili "podvalama" nazemljopisu. Zahvaljuju}i njima i njihovim "biserima" saznala samda je Petrinja najpoznatija po proizvodnji umjetnih gnojiva, da jetuberkuloza drugi naziv za rubeolu i da osim upadnog postoji i kutispada valova. Ali od svojih suu~enika nau~ila sam i mnoge va`nestvari. Uz njih sam spoznala sre}u i nadu, upoznala ljubav i vrije-dnost pravog prijateljstva.
Uvijek }u ih se rado sje}ati. Trag koji su ostavili u meni ponijet }usa sobom u budu}nost.
Hana Lasan, 8. a
24Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Uvijek }u se sje}ati svog razreda
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 24
Predosti mojih
godina
Ponekad zaista `elim biti odrasla!Odrasla kao moja sestra koja samaodlu~uje što }e koji dan obu}i ili ukoliko }e sati oti}i na spavanje.Njoj ne govore da je još uvijekmlada.
Ili još bolje, po`elim biti odraslakao moja mama koja se šminkasvako jutro prije posla, i nitko joj tone brani. Ona sama bira cipele koje}e kupiti i kuha za ru~ak što `eli.Ponekad po`elim biti i kao tata, damogu promijeniti program na televi-zoru i gledati ono što se meni svi|a.
Odrasli nemaju zabrana, nemaju kazne i nemoraju u školu. I uvijek se iznova ~udim, ~udim semami što ne kupuje cipele s visokom potpeticama, šarene torbice izveckave narukvice. Ja bih to sigurno nosila, ali sad još ne smijem.^udim se i tati kad je prehla|en i bolestan pa ide na posao. Ja bihsigurno ostala u krevetu i dobila ispri~nicu.
A tad pomislim da je ipak bolje biti dijete. Ujutro pojedem svojuobi~ajeni doru~ak i ne razmišljam o tome da ga je netko moraopripremiti. Kad je lijepo vrijeme, mogu satima biti u parku, ljuljatise, loptati i igrati koliko ho}u. Kad malo promislim - odrasli seuop}e više ne igraju.
A ja `elim biti mala! @elim se još dugo igrati, pjevati naglas, smijatise, ne razmišljaju}i o tome je li to pristojno. @elim se još dugoradovati školskim praznicima i dugim ljetima na moru. @elimdobiti peticu u školi i gledati sre}u u o~ima svojih roditelja. @elimse dru`iti s prijateljima i dijeliti s njima svoje tajne. Jednog }u danaodrasti i mo}i }u sve ono na ~emu zavidim odraslima. To menegdje ~eka. A sada, sada `elim imati svojih jedanaest godina ido`ivjeti sve što i moji vršnjaci. @elim sakupiti puno smijeha iveselih dana koje }u ponijeti sa sobom i ~uvati ih kad jednombudem odrasla.
Iva Kriva~, 5. a
zorin
literarni kutak4444
9Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Zavi~ajO zavi~aju moj
Ljeti si prazan i pustZimi si snje`ni kralj
U jesen si šarenih boja punA u prolje}e siProsuti smijeh
Dino Vuljanko, 5. a
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 9
Ljepota moga djetinjstvoMoje djetinjstvo je prelijep san iz kojeg se ne `elim još dugo, dugo probu-diti. Protkano je s tisu}u i jednom niti zvanom ljubav.
Ako se vratim u rane dane svoga djetinjstva, onda mi pred o~imazaiskri lik moje velike ljubavi - moje bake! Ta starica je bila neiscrpnovrelo ljubavi, nje`nosti i po`rtvovnosti. Dodir njene drhtave rukeodnio bi sve no}ne more i ru`ne snove, i istovremeno ~inio sigurnijimmoje prve, nesamostalne korake. Za laku no} njena drhtava rukaispisala bi kri` na mome ~elu, a nje`an i topao cjelov poput leptiri}a bime odnio u carstvo snova. Ujutro bi me nje`no obgrlila i neumornopratila u mojim pustolovinama do ve~eri. Ta nit ljubavi prekinula se zbogneizlje~ive bolesti, ali zauvijek me obogatila i postala dio mene.
Moji roditelji, sestra, brat, prijatelji i ro|aci moje su druge, tre}e, pete niti ljubavišto svojom raznolikoš}u tkaju i ispunjavaju moje djetinjstvo sre}om i neprolaznom radoš}u.
Barbara Juriši}, 6. a
10Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Vedrome se i svijet ~ini vedrimJutrom, kad se probudim, još snena i raš~upane kose odlazim u kupaonicu.Sudarim se s mamom koja mi se smije.I ja se veselim.Presko~im doru~ak, jer stvarno nisam gladna,a tata mi namiguje.I ja se veselim.Odlazim u školu. Vani je hladno i još ima snijega.I to me veseli.Danas imam tjelesni. Opet }u tr~ati, skakati i vje`bati.I to me veseli.Kad matematika pro|e bezbolno, bez ocjene, radosna sam.I tako ~itav dan.Veselim se zimi, veselim se prolje}u,Veselim se bratu, veselim se sestri,Veselim se ptici, nebu, moru, djeci.Izgubila sam jednom sestrin šeširi}, vjetar mi ga odnio s glave.Mama je vikala, vikala, ali me nije kaznila.I bila sam sretna.
Iva Kriva~, 5. a
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 10
Poznajem starca
koji `ivi samNa kraju sela moje bake nalazi se mala kamenaku}a. U njoj `ivi usamljeni starac. Le|a su mu pogr-bljena, lice izborano, a kosa bijela kao snijeg.
^esto izlazi pred ku}u pomo}u štapa, nasloni se naogradu dvorišta i gleda u daljinu. Kada prolazimpokraj njega, pogled mi se zaustavi na njegovomtu`nom licu, a u srce mi se uvu~e neka hladno}a.Baka mi je pri~ala da `ivi sam, da nema nikoga.Njegov se lik ~esto uvla~io u moje snove. Odlu~ilasam ga posjetiti.
Pokucala sam na vrata i polako ušla. U kutu svojesobe, na drvenoj klupi, sjedio je pognute glave.Pozdravila sam ga. Na njegovom ispa}enom licuprimijetila sam osmijeh. Drhtavom rukom pokazaomi je da sjednem. Njegove o~i bile su tople i blage,ali beskrajno tu`ne. Dugo smo sjedili i pri~ali. Bilomi ga je `ao. @ena mu je umrla pa je ostao sam. Svepatnje i boli urezane su u njegovo umorno lice.
Otišla sam, a on je u tišini svoga doma ostao sam sasvojim mislima.
Marija Konforta, 6. b
Nepoznati
staracŠe}u}i gradom, ubijaju}i vrijeme
O ljubavi misliti stadoh.
I kao da me nešto u duši probode
Jer pomislim da prave ljubavi mo`da i nema.
I kora~aju}i tako ulicama,
Zamišljam svijet pun ljubavi,
Svijet pun dobrote i poštovanja,
Svijet bez ratova i sva|a,
Bez siromaštva i pohlepe.
Polako me obasjava neka ~udesna svjetlost,
Neko ~arobno prikazanje.
Kao da se blagost s neba spustila na me,
Obuzima me sre}a i toplina.
Ugledam pognutog starca
Iz kojeg kao da na sve strane zra~i
Neki ugodan osje}aj, osje}aj dobrote.
Upitah ga tko je on,
A starac mi re~e:
"Ja sam onaj koji }e promijeniti svijet,
Ja sam ljubav!"
Iva Cigrovskij, 8. b
23Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 23
MMAA^̂AAKKProljetno sunce.
Ma~ak se lijeno prote`e —
u dvorištu.
Dino Vuljanko, 5. a
KKAAKKOO SSUU MMIIKK II MMUUKK PPOOSSTTAALLII PPRRIIJJAATTEELLJJIIBile jednom dvije `abe: Mik i Muk. @ivjele su u istoj bari. Bile sususjedi, ali nisu bile prijateljice. Išle su u malu školu. Mik je doniopuno slatkiša u školu. Ali nije dao ni malo Muku. Sutradan je Mukdonio torticu i dao je Miku pola. Mik mu je zahvalio. I postali sunajbolji prijatelji.
Sara Tu|a, 2. a
OODD PPOOTTOOKKAA DDOO PPLLAANNIINNEE II OOBBRRAATTNNOO@ubori poto~i} pokraj velike planine i divi joj se na visini, a taplanina zavidi poto~i}u na brzini. Gledaju se tako i `ele biti kaoonaj drugi.
"@eljela bih biti kao ti", re~e planina poto~i}u. Ti svugdje pro|eš.Poto~i} joj re~e: "Volio bih biti kao ti, odozgo sve vidiš."
"Pogledaj kako smo sli~ni, sve što ti u daljini vidiš, ja }u za tebesvojim tokom dodirnuti", re~e zadovoljno poto~i}.
Bruno Ra~ki, 4. a
@@EELLIIOO BBIIHH ZZNNAATTIIDijete kao što sam ja puno bitoga `eljelo znati: od dinosaurado koliko godina `ive mravi. Skojim strojem si br`i od struje,kako `abe jezikom tako spretnohvataju muhe. @elio bih znatijoš puno toga i pamet Internetatek bit }e mrva od svega toga.
Florijan Iljazovi}, 2. b
22Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
PPRRIIJJAATTEELLJJSSTTVVOOPrijateljstvo je radost, igra iveselje. Ono ima posebnu vri-jednost i treba ga ~uvati.
Ja imam dosta prijatelja, a vol-jela bih ih imati još i više. Mojiprijatelji moraju znati ~uvatitajne i moraju me poštovati.Bez prijateljstva se ne mo`e`ivjeti.
Tea Saka~, 2. a
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 22
malo zelenila, pristup zgradipoplo~an je raznobojnim plo-~ama. Ulaz u stubište nedavnoje obnovljen kao i stubište. Nadizalu se vidi starost zgrade jerje ono prljavo i uništeno. Jaradije koristim stube nego diza-lo. Stan je na petom katu šes-terokatne zgrade.
Na osnovi opisnog mo`etezaklju~iti da je moje naseljeizgra|eno krajem šezdesetihgodina prošlog stolje}a. Mnogezgrade su sli~ne, bez osobitosti ijednostavnih su oblika.
Ana Hui}, 5. b
Moja školska zgrada smještenaje u naselju Volov~ica. Školskazgrada vrlo je stara i svako-dnevno u njoj boravi više stoti-na u~enika.
Kada školsko zvono ozna~i krajnastave, u~enici po`ure spremi-ti stvari. Izlazimo brzo iz škole.Šalimo se i zadirkujemo. Jaskre}em lijevo. Desno od meneostaje cesta i zgrada trafostan-ice. Trafostanica je ru`na. Iz njeuvijek zuji jer u njoj neprestanorade transformatori. Vjerojatnoi ostali u~enici misle da je zgra-da ru`na jer su njezini zidoviišarani grafitima. Mislim dagrafiti još više isti~u ru`-no}u zgrade. Zelenilo kojeraste uokolo jedva malopoboljšava njen sumorniizgled. Oko škole nalazi separk. Ograda parka je zim-zelena `ivica. Djelomi~noje uništena jer u~eniciprolaze kroz `ivicu. Sceste se kroz zeleniloparka vidi ju`na stranaškolske zgrade. Prozorina zgradi veliki su i ve}bi ih trebalo urediti.Nasuprot školi je stam-bena zgrada. Ona je ta-ko|er jednoli~na i siva.Ispred nje je parkira-lište puno automobila.U produ`etku te zgra-de su gara`e. Na sva-koj od njih vlasnik jeugradio nešto kako bise njegova gara`a isti-cala. Okolo gara`a ljudi
odla`u krupni otpad i sme}e.Nagomilano sme}e daje ru`nusliku zelenoj površini. Hodaju}idalje, prolazim preko prekrive-nog potoka. Pokrov potoka izve-den je betonskom plo~om. Takose i taj dio uklapa u betonskosivilo koje prevladava na momputu od škole do ku}e. Na tomputu nije sve sivo i bezli~no jeru mom kraju ima dosta zelenilei parkova. Priroda popravlja onošto su ljudi nagrdili. Prošavši po-tok, prilazim zgradi u kojojstanujem. S prednje strane zgra-
de nalazi se
11Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Moj putod {kole do ku}e
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 11
Naljep{e pri~e iz obiteljskog `ivotaVra}ao sam se umoran iz škole. Danas je bio
naporan dan. Pisao sam test iz fizike iodgovarao povijest. Pogled namoju ku}u malo me razveselio.Baš je lijepa moja ku}a. Cvije}e
koje je moja baka s puno ljubavizasadila, uljepšavalo je prozore iterasu i dvorište. U fontani su se
kupali vrap~eki iveselo ~avrljali.Ugledao sam baku udvorištu i mahnuojoj:"Bok, bako!"Kad me jeugledala, uzviknula je:
"Vedrane, došao si!"
U taj ~as izku}e se istr~ali
Rea i Balto laju}i i veselo mašu}i repom. Djed jedošao do vrata ku}e i veselo rekao:"Bok! Sigurno si `edan Napravit }u ti sok."Baka mi je otvorila vrata. Pitala me kao i svakogdana:"Što bi htio da ti napravim za ru~ak?""Molim te, ispeci mi šnicle", odgovaram.
Po stubama se spustio moj brat nose}i Maksa iMoniku ispod ruke:"Bok, braco. Idemo se igrati?"
U taj ~as, zazvonio je telefon. Mama je nazvala ipitala da li sam došao iz škole. Psi su ~uli da sezaustavlja auto ispred ku}e i po~eli su veselo lajatijer su prepoznali zvuk auta i znali da tata dolaziku}i. Od njihove galame nisam mogao razgovaratisa mamom pa sam joj rekao da }u ju kasnije naz-vati. Tata je ušao u ku}u pogladio me po glavi ipitao je li sve u redu.
"Naravno da je sve u redu", odgovorio sam ipomislio:"Baš sam sretan. Svaki dan me do~ekatoliko dragih bi}a s takvim veseljem kao da menisu dugo vremena vidjeli."
Vedran Šmitlehner, 7. c
12Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Moja
obiteljMoja me dobra mama voli,
~uva me od boli.
Ja volim nju,
ne mogu zamisliti bolju ni u najljepšem snu.
@elim da ima velike sre}e,
sve ve}e, ve}e i ve}e.
Moj tata mi je najdra`i na svijetu,
drag mi je kao plava voda cvijetu.
Moj tata mi uvijek da dobar savjet
jer ~ita Novi zavjet.
@elio bih da dobro radi
i da svima ostane prijatelj stari.
@elio bih da moj dobri brat dobro u~i
i da se kod teških testova ne mu~i.
@elio bih da mu bude dobro u školi
i da ima što manje boli.
Moj brat mi uvijek poma`e
i sa mnom se dobro sla`e.
Ivo Brn~i}, 3. a
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 12
Ma{kareJednog dana, za fašnik, sjalo je sunce i bio je najbolji dan zamaskenbal. Svi su bili veseli i razigrani. Puno je djece podmaskama prolazilo ulicama. Bilo je u toj povorci krezubihbaba, strašnih zmajeva, smiješnih klaunova i još puno,puno razli~itih maska. Moja sestra, brati} i ja okupilismo se i dogovorili da }emo i mi i}i u maškare. Krenulismo to~no u podne. Bili smo zmaj, Arapkinja i Snorlak.Išli smo od ku}e do ku}e i pjevali:
Danas je fašnik,Veseli je dan,
Dajte nam neštoI stjerajte nas van.
U našoj košarici se našlo ulja, jaja, bombona, krafni, novca, ~oko-lada i još puno toga. Vratili smo se kasno nave~er umorni i gladniiako smo pojeli gotovo sve iz košarice. Dali smo baki ostatkekrafni, ulje i jaja. Otišli smo u krevet zadovoljni svojim poslom.
Juran Kralj, 4. a
11 godinaO, kako je lijepo imati jedanaest godina! Prešao si u više razrede,me|u odrasliju djecu pa se odjednom osje}aš kao da je cijeli svijettvoj. S ~u|enjem se prisje}aš dana kada si bio prvaši} i sa suznimo~ima krenuo s teškom torbom u prvi razred. Sada ti izgleda smi-ješno kada vidiš mame kako dovode malu dje~icu za ru~icu doškole. Jer ti si ve} velik i nitko ti nije ravan! Sad si ve} puno toganau~io o školi pa mo`eš ravnopravno s odraslima sudjelovati u"teškim" razgovorima. Polako se u svojoj ku}i nastojiš izboriti zamjesto pod suncem, da se kona~no pri odabiru namještaja za tvojusobu uva`i i tvoj glas. Osim toga, uku}ani po~inju kucati kad tiulaze u sobu i ne tjeraju te iz kupaonice za desetak minuta. Usezonskim kupovinama mo`eš izabrati tenisice, hla~e, jaknu i
cipele po svom ukusu — jer se podrazumijeva da si ~itaju}itinejd`erske ~asopise izgradio svoj ukus. Roditelji se ponose
time što pokazuješ interes za razli~ite aktivnosti i sprem-no te voze na košarku ili rukomet, jer znaju da }eštamo biti u dobrom društvu.
Eto, tako je to kad imaš jedanaest godina, svi se trudeda ti ugode jer si na pragu puberteta i najpametniji si inajljepši i ne daj Bo`e da te netko pokuša uvjeriti u
suprotno.
Dino Vuljanko, 5 a.
21Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 21Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 12
21Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 21
Play station
ili zada}a
Volim se igrati na playstationu kad imam školuujutro. Volim odigrati ne-koliko igrica prije nego miroditelji do|u s posla. Li-jepo je igrati sam, ali je jošljepše s bratom, pa je meninormalno da kad on do|e izškole zajedno odigramo parigrica. I tu nastaju problemi.Ja bih se htio igrati, a rodite-lji pitaju za zada}u.Ja je naravno ni-sam napisao. Ondase pojavi pitanje u-~enja. Ni to nisam sti-gao. I tu problem po-staje nerješiv. Brat seljuti na mene zato štonisam napravio zada}upa da se mo`emo igrati,roditelji se ljute što ni-sam izvršio svoje obveze,a ja znam da su u pravu.Na brzinu se primam svo-je zada}e kako bih ih svesmirio. Kad malo bolje razmis-lim, sutra moram izbje}i ovajsukob.
Tin Papišta, 4. a
Od travke do nebai obratnoGleda travka u nebo i pomisli:tako sam mala i sitna da me ni-tko ne primje}uje, a nebo je takoveliko, nema po~etka ni kraja.Ljepota je njegova nesaglediva,bilo da je vedro i sun~ano biloda je mra~no i zvjezdano. Dabih pronašla nebo, dovoljan mije jedan pogled podignute glave,dok je nebu teško na}i mene.Ipak, nije va`no tko je koliko
velik, jer i travka ovakomalena ipak je sretna.
Davorin \uki}, 4. a
Na{e igreu predve~erjeDok umorno sunce tiho odlazi usvoju postelju, ~uje se još poko-ji pjev ptica, a mi dosadu ubi-jamo raznim igrama.
Vo`nja biciklom jedna je odnjih. Jurimo, utrkujemo se iizvodimo razne vratolomije.^uje se samo škripanje ko~nica.Izvodimo "policajku" pa mjeri-mo tko je ostavio du`i tragko~enja. Ponekad sjednemo nastare izreckane sme|e klupe uvelikom parku i pri~amo o škol-skim dogodovštinama. Pa nije uškoli tako opasno ni dosadno!Stalno smo u društvu prijatelja,a tih nekoliko školskih sati brzopro|e.
I lopta je jedna od naših boljihprijateljica. Igramo nogomet, aponekad se odlu~imo i zakošarku. Nakon naše igre loptaizgleda poput prljave stare krpe.
Jedna od omiljenih igara upredve~erje je i igra skriva~a.Svi imamo svoja tajna mjesta, asumrak nam poma`e u što bo-ljem skrivanju. Svaki auto, grm,stablo, pa ~ak i pokoji prolaznik,slu`e nam da se sakrijemo.Ponekad se znamo i posva|atijer se netko krivo "spasio" pa jeto "polupani lon~i}", a onda se isusjedi znaju ljutiti jer jakogalamimo. Našu igru ~estoprekidaju roditeljski pozivi dado|emo ku}i.
I kad zlatnocrvenu loptu zami-jeni no} i zvjezdice, mi onakoumorni od svega i ljuti štomoramo prekinuti igru, odlazi-mo ku}ama i jedva ~ekamo dase opet na|emo i nastavimosvoju igru. Sutra u predve~erje.
Tin Dujmovi}, 6. a
20Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 20
Rado se dru@im s
djedomOd najranijeg djetinjstva `ivim s bakom i djedom. Najprije jeto bilo zato što sam u jaslicama bila neprestano bolesna pa je"ku}no vije}e" donijelo odluku da }e me ~uvati mamini ro-ditelji. Danas mi se ~ini da je to bila genijalna odluka.
Bila sam vrlo `ivahno dijete, a moj djed jako strpljiv. Vodio meu šetnje, igrao se sa mnom i ispunjavao mi gotovo svaku `elju.Kad je došlo vrijeme da bih mogla u vrti}, u ku}i su nastupilidani `alosti. Bila sam preplašena i nimalo oduševljena tomidejom, a `alostan je bio i moj "dedi". Ali me je neprestanohrabrio i tješio. Ali jao! Ja sam u vrti}u bila sama i tu`na.Nisam se igrala i ~esto sam plakala. Kad bi me djed odveo uvrti}, jedva bi do~ekao vrijeme da mo`e oti}i po mene. Takoje djed još jedanput postao moj spasilac jer je "ku}no vije}e"prihvatilo njegov prijedlog da ne moram u vrti}. Za mene idjeda opet su nastupili sretni dani.
Takva povezanost izme|u djeda i mene ostala je i danas. Iakosam sada puno ve}a, neprestano brine za mene. ^esto me iz-nenadi sitnicama za koje je siguran da }e me razveseliti.
Zajedno s bakom strpljivo podnosimoje promjene raspolo`enja, pla-
}a telefonske ra~une, tješi mekad sam tu`na. A ja?
Volim ga. Jako ga vo-lim. Pa, iako mi se
njegova briga ~i-ni pretjeranom,kad je ne bi is-kazao, mislimda bi mi nedo-stajala. Tu je i
onaj drugi djeds kojim nikad ni-
sam razvila takvopovjerenje i blis-kost. Za mene jemoj djed Mirojednostavno naj-
bolji i najbri-`niji djed!!!
Tamara
Tomi}, 6. b
MojamajkaMoja je majka puna
nje`nosti, topline i
ljubavi, vidi joj se to u
o~ima. Lijepa je kao
cvijet i dobra kao kruh.
Ima dugu ravnu sme|u
kosu i prekrasne sme|e
o~i. Najviše volim kad
je sa mnom, igra se sa
mnom i poma`e mi.
Moja je majka najbolja
majka na svijetu.
Volim je neizmjerno.
Nikad se ne osje}am
tu`no i samotno kad
sam s njom. Nikad mi
nije hladno kad sam s
majkom, osje}am samo
toplinu, sre}u i ljubav.
Kraj moje majke
osje}am se kao da od
ljubavi i topline gorim.
Jako volim svoju
majku.
Karla Margeti}, 3. a
13Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 13
@utapri~aBila jednom `uta pri~a.@uta kao jaglac. Susrela jed-nom `uta pri~a limun koji jepo`utio od sre}e. Krenuli oni u šetnju. Pokraj putaugledali su livadu i odlu~ili se na njoj poigrati skriva~a.Me|utim, to im baš nije uspjelo jer su se njihova `utatijela lako uo~avala me|u zelenim vlatima trave.Uputili su se prema ku}i koja se nalazila u blizini.Djevoj~ica iz te ku}e uzela ih je sebi. @utu pri~u jepro~itala, a od limuna je napravila limunadu.
Katarina Buljat, 2. a
Jutra u mome graduTramvajsko zvono ušlo je u moje uho. Kroz usko razma-knute zavjese uvla~e se jutarnje zrake svjetlosti i otvara-ju moje snene o~i.
Sporim koracima došao sam do prozora, razmaknuo zav-jesu i otvorio ga. Jutro je mirisalo na jabuku. U`ivao sam
u tom mirisu. Protrljao sam zamagljene o~i. Grad seogledavao u mlakama vode. U prvi mah sve se ~i-
nilo tiho i mirno, ~ak i pti~ji pjev u krošnjama.Tišinu je prekinuo zvuk kamiona "^isto}e" i
~ovjek u zelenom kombinezonu koji jesna`no vukao prepuni sivi kontejner.Mimo njega neki je ~ovjek `urno pojurioprema tramvajskoj stanici. Tramvaj sezaustavljao, a ~inilo se kao da cvile}i`eli nadja~ati ostale zvukove. Jutarnjasvje`ina vukla me van.
Izišao sam van s okusom mlijeka uustima. Vjetar mi je doticao još uvijekvru}e ~elo. Prolaznici su prolazili jednipokraj drugih i ~inilo se kao da si kli~u:
"Jutro! Jutro!" Pitao sam se što }e mi svedonijeti novi dan.
Iznad Sljemena vukla se zadnja magla.
Razmišljao sam o tome kako }e mirisatisljede}e jutro.
Toni Jeli}, 8. b
14Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Obojenaljubav
Zašto ljubav crvena mora biti?I u plavoj boji mo`e se kriti.
Mo`e biti k'o leptir `utaili k'o jaglac kraj puta.
Zelena ljubav ne mo`e biti,mogla bi se u travi izgubiti.
Mo`da ljubav u bijeloj boji blista,tako je nje`na i tako ~ista.
Crna ljubav? Ne}e i}i.Na što takva ljubav sli~i?
Ljubi~asta? Mo`da vam se svidi,samo da se tako ne stidi.
Ali, ljubav je ljubav, slatka i mila,svejedno je u kojoj se boji krila.
Tamara Tomi}, 6. b
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 14
Da sam ki{aTapkala bih no`icama pljeskala bih ru~icama.
Sanjkala se po krovovima, kišobranima.Kose bi djeci mo~ila, poslovne ljude razljutila.
U dimnjake ljudima zacurila, kokice sa selarazljutila.
Umorne ljude razveselila.Djeci opet plan pokvarila, na zemlji se
rasprsnula.Ve} duga~ak put preletjela.
Sve bih vo}njake zalila.
Paula Starešina, 3. c
Da sam
kap ki{eDa sam kap kiše, igrala bih se kišobranima.Djecu bih iz dvorišta istjerala. Autima staklaisprljala, ali i cvije}e zalila. Istjerala bih sušu iljudima vo}e okrijepila. Kada padam, ljudi sutmurni i ništa im se ne da, ali meni je lijepo`ivjeti u oblacima, padati s neba i spustiti se nazemlju. Imam puno prijateljica kapljica s koji-ma padam. Stalno se dru`imo.
Petra Luštica, 3. c
Da sam
veterinarSamo malo, brzo vam moram re}i, makar to ve} iznate, da ooobbbooo```aaavvvaaammm `ivotinje.Imam macu To~kicu bez koje mi je `ivot prazan.Izgleda kao neispunjen matemati~ki listi}. Znatešto, ovo je naša mala tajna: doma imam cijeluzbirku praznih bo~ica od ma~jeg cjepiva i nekolikoinjekcija. Znate li da naša ku}a postane bazen odmojih suza kada odlaze Tocini ma~i}i? "Šmrc,šmrc!" Još uvijek mi je `ao što smo ih podijelili.Znate li samo da su ma~ke ~arobne? Jednoga danamog je tatu boljela glava i zaspao je. Toca je sjelana njega. Kad se ubrzo probudio, bio je zdrav kaoda se uop}e ništa nije dogodilo. Pa je u drugomrazredu legla na moje listi}e (riješene), a tata jerekao: "^ini se da ti ispravlja listi}e." @IVOTINJEsu ~arobne.
Paula Starešina, 3. c
19Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 19
Što svakiprva{i}mora znatiPristojno se ponašaj, ne ljutiu~iteljicu, pojedi u`inu, ne tucise, ne tr~i po hodniku, prepišisve s plo~e, zapamti zada}u,ponesi klju~eve, uredno piši, negu`vaj knjige niti bilje`nice,budi pa`ljiv, dru`i se sa svima,ne šilji olovke pod satom, brišigreške, uredno boji, ne radi glu-posti, ako si redar, uredi razred,obriši plo~u i pogledaj je linetko nešto zaboravio, ne tresise pred plo~om, ne hodaj poklupama jer mo`eš dobiti ukor izavršiti kod ravnatelja, netu`akaj, ne pri~aj pod satom, neprosta~i, ne ometaj, budi dobar!
Petra Luštica, 3. c
Mojedobro djeloJednog dana sam na morušetala s bakom i djedom.Ugledala sam jednu curicu kojaje pla~u}i kora~ala. Potr~alasam do nje i upitala je zaštopla~e. Ona mi je rekla da seizgubila i da ne mo`e prona}iroditelje. Pomogla sam joj da ihprona|e. Ona se razveselilakada sam joj rekla da }u jojpomo}i. Krenule smo ih tra`iti,odjednom je ugledala svojeroditelje i otr~ala k njima.Naravno da mi je na kraju zah-valila, a meni je cijeli dan biopredivan jer sam u~inila jednodobro djelo.
Alma Hasi~evi}, 3. c
18Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Što je sre}a za moje roditeljeZa njih je sre}a da im djecarastu ve}i i ve}a. Da smosretni i zdravi i da jednogdana postanemo ljudi pravi.
Petra Luštica, 3. c
NajradosnijidanLjetovala sam na Hvaru.Puno sam plivala i nau~ilasam plivati bez i~ega.Jednog dana smo išli kodnašeg prijatelja zlatara. Onmi je probušio uši. Dobilasam medicinske i jedneprave naušnice. Bila samjako sretna.
Lucija @bulj, 3. c
BrbljavicaSvi mi ka`u da imam lijepu plavukosu i o~i. Ponekad mi ka`u da samdobra djevoj~ica. Nitko ne zna kakosam ja velika brbljavica. Da postojiu školi sat brbljanja, uvijek bih dobi-vala petice. Na `alost, to ne postoji.
Za svoju brbljavost dobivam samoopomene. Stalno obe}avam u~iteljicama da }use popraviti, ali ne uspijevam. Iskreno, mislim da brbljavostponekad nije loša.
Kad odrastem i završim školu, postat }u politi~ar i uvest }u zakonpo kojem }e brbljanje biti glavni predmet u
školi.
Mislim da }u biti jako dobra politi~arka,jer kao što znamo, oni puno pri~aju
(~esto previše kao i ja).
Preda mnom je velika budu}nost!
Ana Matasovi}, 3. b
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 18
Leptir
Kad je jednog dana leptir
dolepršao i sjeo na granu, tada
sam znala da je prolje}e.
Ivana Šmuc, 2. a
Leptir i cvijet
Leptir je cvijet posjetio a on ga
je mirisom darivao.
Florijan Iljazovi}, 2. b
Ljetni pljusak
i duga
Zar ima ljepšeg zaljubljenog para od ljetnog
pljuska i duginih šara?!
Florijan Iljazovi}, 2. b
I ja otvaramsvoje srce
Osje}am se ~udno,~as mirna, ~as sjetna,
ali naj~eš}e sam sretna.
Na krilima vjetradrhtim k'o latica cvjetna,
i opet sam sretna!
To ljubav put neba me di`e,topla k'o no} ljetna.I opet sam sretna.
Tamara Tomi}, 6. b
15Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Pismo s VenereJedne sam no}i bio do kasnobudan. Odjednom sam ~uozvono na vratima. Digao samse sa stolca i otišao do vrata.Kad sam ih otvorio nije bilonikoga, ali je bilo jedno pismo.Na sebi nije imalo marke,adrese ni potpisa. Otvorio samga i pro~itao:
"Dragi nepoznati prijatelju!
Pišem ti sa Venere, prekrasnogplaneta. Ne mogu ti je cijeluopisati, ali `elim da do|eš i dase sam uvjeriš u ljepote mogkraja."
Sav zbunjen, pro~itao sampismo nekoliko puta i pitao seda li ja to sanjam.
Duboko u srcu znam da je toistina. Jedva ~ekam kad }ukrenuti na put.
Stipe Prusac, 3. b
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 15
Moj otacMoj tata u našoj ku}i imaveoma zna~ajnu ulogu. Da nebiste krivo pomislili, nije onotac koji je strog, koji dolaziku}i ljutit i koji zna~i "mir itišinu". Naprotiv, moj je tata zamene radost, veselje i smijeh.Uvijek je veselo provoditipopodneva s njim kad mamenema, kad ona radi. To zna~ida više nema strogih pravilakojih se trebamo dr`ati. Tajdan nije va`no ho}u li pojestisve, nije va`no ho}u li pjevatiglasno, ho}u li pri~ati puno, au~iti kratko. Bitno je da smozajedno, da se šalimo i smije-mo. Mom tati omiljena pros-torija u ku}i je kuhinja. Volikuhati, a obo`ava jesti. To mupredstavlja problem jer pokuša-va biti na dijeti. Mama ganeprekidno motri. Jednom pri-likom dok je mama spavala tatase ušuljao u kuhinju i po~eojesti kola~e. Mama se probudilai, jao! Tada je po~ela dijeta zakoje je tata izgubio dvanaestkilograma i tko zna koliko bi ihjoš izgubio da mama nijezaklju~ila da je debljina sasvimzgodna. Tako tata i ja danaszajedno jedemo ~okoladu, amama se ljuti jer ja pojedempremalo. Svome tati ja samnajljepša djevoj~ica na svije-tu, a to mene ljuti jer ne vidimoje pjegice na nosu.On voli pjevati i plesati,pa tako stalno izmišl-jamo nove plesove iska~emo po ku}i di`u}iprašinu koju poslije zajed-no brišemo. Veoma volimsvoga oca, jer je uvijek tu, jerme voli i ~uva i djetinjstvo mi~ini bezbri`nim i veselim.
Iva Kriva~, 5. a
SekaMoja obitelj ima ~etiri ~lana: mama, tata, seka i ja. I
ja sam donedavno bio sam s roditeljima, a jakosam `elio brata. Bake i djedovi stalno su nago-varali tatu i mamu da imaju još jedno dijete,
a oni su stalno govorili da sam ja `iv kao trojedjece. Ali jednoga dana mama mi je rekla da }u
dobiti brata ili sestru. Bio sam jako veseo irekao da ho}u samo brata, ne seku. Kada sam
prvi put u bolnici vidio seku, izgledala mi je kaoizvanzemaljac i rekao sam da ne}u da je donesu ku}i. Ali za neko-
liko tjedana jako se proljepšala i sada je najljepša seka na svijetu ine bih je dao nikome. Jako me voli i zove me Nana jer još ne znare}i Ivan. Kada do|em iz škole, tr~i k meni i zagrli me i poljubi.
Ivan Komljenovi}, 3. c
Baka i jaJednog dana baka i ja išli smo goniti ovce. Prolazili smo kraj punozaselaka.
Ovce su bile razli~ite: bijele, povijenih rogova, crne i šarene.O`ednjeli smo. Došli smo. Došli smo do jednog kamenog i vrlodubokog bunara. Bunar je imao kota~ na kojem je visio lanac. Nalancu je bila zakva~ena kantica kojom se grabila voda. Okretali smokota~. Uskoro smo se napili svje`e i hladne vode.
Kasnije smo došli na predivnu livadu koja je bila puna šarenogcvije}a. Ovce su zadovoljno pasle, igrale se, le`ale.
Baka i ja smo sjeli na klupicu i pri~ali o davnim vremenima. U`ivaosam slušaju}i njen blagi glas
Matija ^akarun, 3. b
16Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 16
Zima u momgraduDolazak zime prekida mnoge radosti poparkovima i igralištima. Sa vremenom sepotpuno naviknemo na takvo vrijeme.Naj~eš}e baš zimi pro~itamo najljepšuknjigu. Za djecu zima ima puno velikihiznena|enja. Kada padnu bijele pahulje,poput najljepšeg sna zasvjetluca naš grad.Bjelina snje`na obu~e promrzle grane,prekrije prljave staze. Umotano dje~jelice spušta se s najvišeg brijega. Tko je tosretniji? Djeca ili zima? Tko to više blista?Snijeg ili smijeh? Tko to juri br`e? Sanjkeili pahulja bijela? Tada volim i zimu i vje-tar i sivi oblak. Jer bijeli prekriva~ grijenašu radost igru i veselje. Spuštati se mak-simirskim bre`uljcima ~ini me jako, jakosretnim.
Florijan Iljzovi}, 2. b
17Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Vedrom se i `ivot ~inivedrimVozimo se u autu. Putujemo na selo. Tamo `ivi mojdjed. Ve} zamišljam djeda i znam da ne}e biti krajanjegovu veselju kada mi stignemo. Prvo se zagrlimopa poljubimo pa napri~amo. Cijeli dan nam se osmi-jeh ne skida s lica. Volim svoga djeda, ponajviše zatošto njega nikad ne vidite ljuta. On uvijek unosi veseljeme|u ljude.
Kada odlazimo, on stoji na cesti i maše nam, i nerazmišlja o tome kako nas ne}e vidjeti mjesec dana,nego razmišlja kako nam je lijepo kad smo zajedno ikako }e napraviti feštu kada ponovo do|emo.
Vra}aju}i se u ku}u, ne razmišlja o bolu u nogama iposlu koji ga ~eka, o starosti i o bolesti, ve} o pjevuptica, procvjetalom cvije}u u vrtu, zrakama sunca koje griju šarene leptire na visokoj ogradi okoku}e.
Dok cijepa drva, pjevuši sretan što ih još mo`e sam nacijepati; kada radi u vrtu, smiješi se znaju}ida poma`e biljkama. A kad završi sve poslove, nazove nas i pri~a nam kako je `ivot lijep.
Sara Lazi}, 5. a
Po~etak prolje}a
Sve je zeleno. ^uje se pjevptica. Cvije}e viri iz trave.
Drve}e je procvjetalo. Kadiza|em van, sve mirišepo sre}i kao u lijepimbajkama. Ljudi su sretnii radosni.
Drve}e se polako njišena povjetarcu. Sunce
nam šalje svoju toplinu.Male tratin~ice se bijele u
travi i sretno uzdišu: "Kako jelijep ovaj svijet."
@uti masla~ci se sretno igraju svojim laticama. Mališareni leptiri}i lete zrakom. U prolje}e je sve lep-ršavo i radosno. Jako se veselim prolje}u.
Petra Mikuli}, 3. b
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 17
Moj otacMoj tata u našoj ku}i imaveoma zna~ajnu ulogu. Da nebiste krivo pomislili, nije onotac koji je strog, koji dolaziku}i ljutit i koji zna~i "mir itišinu". Naprotiv, moj je tata zamene radost, veselje i smijeh.Uvijek je veselo provoditipopodneva s njim kad mamenema, kad ona radi. To zna~ida više nema strogih pravilakojih se trebamo dr`ati. Tajdan nije va`no ho}u li pojestisve, nije va`no ho}u li pjevatiglasno, ho}u li pri~ati puno, au~iti kratko. Bitno je da smozajedno, da se šalimo i smije-mo. Mom tati omiljena pros-torija u ku}i je kuhinja. Volikuhati, a obo`ava jesti. To mupredstavlja problem jer pokuša-va biti na dijeti. Mama ganeprekidno motri. Jednom pri-likom dok je mama spavala tatase ušuljao u kuhinju i po~eojesti kola~e. Mama se probudilai, jao! Tada je po~ela dijeta zakoje je tata izgubio dvanaestkilograma i tko zna koliko bi ihjoš izgubio da mama nijezaklju~ila da je debljina sasvimzgodna. Tako tata i ja danaszajedno jedemo ~okoladu, amama se ljuti jer ja pojedempremalo. Svome tati ja samnajljepša djevoj~ica na svije-tu, a to mene ljuti jer ne vidimoje pjegice na nosu.On voli pjevati i plesati,pa tako stalno izmišl-jamo nove plesove iska~emo po ku}i di`u}iprašinu koju poslije zajed-no brišemo. Veoma volimsvoga oca, jer je uvijek tu, jerme voli i ~uva i djetinjstvo mi~ini bezbri`nim i veselim.
Iva Kriva~, 5. a
SekaMoja obitelj ima ~etiri ~lana: mama, tata, seka i ja. I
ja sam donedavno bio sam s roditeljima, a jakosam `elio brata. Bake i djedovi stalno su nago-varali tatu i mamu da imaju još jedno dijete,
a oni su stalno govorili da sam ja `iv kao trojedjece. Ali jednoga dana mama mi je rekla da }u
dobiti brata ili sestru. Bio sam jako veseo irekao da ho}u samo brata, ne seku. Kada sam
prvi put u bolnici vidio seku, izgledala mi je kaoizvanzemaljac i rekao sam da ne}u da je donesu ku}i. Ali za neko-
liko tjedana jako se proljepšala i sada je najljepša seka na svijetu ine bih je dao nikome. Jako me voli i zove me Nana jer još ne znare}i Ivan. Kada do|em iz škole, tr~i k meni i zagrli me i poljubi.
Ivan Komljenovi}, 3. c
Baka i jaJednog dana baka i ja išli smo goniti ovce. Prolazili smo kraj punozaselaka.
Ovce su bile razli~ite: bijele, povijenih rogova, crne i šarene.O`ednjeli smo. Došli smo. Došli smo do jednog kamenog i vrlodubokog bunara. Bunar je imao kota~ na kojem je visio lanac. Nalancu je bila zakva~ena kantica kojom se grabila voda. Okretali smokota~. Uskoro smo se napili svje`e i hladne vode.
Kasnije smo došli na predivnu livadu koja je bila puna šarenogcvije}a. Ovce su zadovoljno pasle, igrale se, le`ale.
Baka i ja smo sjeli na klupicu i pri~ali o davnim vremenima. U`ivaosam slušaju}i njen blagi glas
Matija ^akarun, 3. b
16Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 16
Zima u momgraduDolazak zime prekida mnoge radosti poparkovima i igralištima. Sa vremenom sepotpuno naviknemo na takvo vrijeme.Naj~eš}e baš zimi pro~itamo najljepšuknjigu. Za djecu zima ima puno velikihiznena|enja. Kada padnu bijele pahulje,poput najljepšeg sna zasvjetluca naš grad.Bjelina snje`na obu~e promrzle grane,prekrije prljave staze. Umotano dje~jelice spušta se s najvišeg brijega. Tko je tosretniji? Djeca ili zima? Tko to više blista?Snijeg ili smijeh? Tko to juri br`e? Sanjkeili pahulja bijela? Tada volim i zimu i vje-tar i sivi oblak. Jer bijeli prekriva~ grijenašu radost igru i veselje. Spuštati se mak-simirskim bre`uljcima ~ini me jako, jakosretnim.
Florijan Iljzovi}, 2. b
17Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Vedrom se i `ivot ~inivedrimVozimo se u autu. Putujemo na selo. Tamo `ivi mojdjed. Ve} zamišljam djeda i znam da ne}e biti krajanjegovu veselju kada mi stignemo. Prvo se zagrlimopa poljubimo pa napri~amo. Cijeli dan nam se osmi-jeh ne skida s lica. Volim svoga djeda, ponajviše zatošto njega nikad ne vidite ljuta. On uvijek unosi veseljeme|u ljude.
Kada odlazimo, on stoji na cesti i maše nam, i nerazmišlja o tome kako nas ne}e vidjeti mjesec dana,nego razmišlja kako nam je lijepo kad smo zajedno ikako }e napraviti feštu kada ponovo do|emo.
Vra}aju}i se u ku}u, ne razmišlja o bolu u nogama iposlu koji ga ~eka, o starosti i o bolesti, ve} o pjevuptica, procvjetalom cvije}u u vrtu, zrakama sunca koje griju šarene leptire na visokoj ogradi okoku}e.
Dok cijepa drva, pjevuši sretan što ih još mo`e sam nacijepati; kada radi u vrtu, smiješi se znaju}ida poma`e biljkama. A kad završi sve poslove, nazove nas i pri~a nam kako je `ivot lijep.
Sara Lazi}, 5. a
Po~etak prolje}a
Sve je zeleno. ^uje se pjevptica. Cvije}e viri iz trave.
Drve}e je procvjetalo. Kadiza|em van, sve mirišepo sre}i kao u lijepimbajkama. Ljudi su sretnii radosni.
Drve}e se polako njišena povjetarcu. Sunce
nam šalje svoju toplinu.Male tratin~ice se bijele u
travi i sretno uzdišu: "Kako jelijep ovaj svijet."
@uti masla~ci se sretno igraju svojim laticama. Mališareni leptiri}i lete zrakom. U prolje}e je sve lep-ršavo i radosno. Jako se veselim prolje}u.
Petra Mikuli}, 3. b
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 17
Što svakiprva{i}mora znatiPristojno se ponašaj, ne ljutiu~iteljicu, pojedi u`inu, ne tucise, ne tr~i po hodniku, prepišisve s plo~e, zapamti zada}u,ponesi klju~eve, uredno piši, negu`vaj knjige niti bilje`nice,budi pa`ljiv, dru`i se sa svima,ne šilji olovke pod satom, brišigreške, uredno boji, ne radi glu-posti, ako si redar, uredi razred,obriši plo~u i pogledaj je linetko nešto zaboravio, ne tresise pred plo~om, ne hodaj poklupama jer mo`eš dobiti ukor izavršiti kod ravnatelja, netu`akaj, ne pri~aj pod satom, neprosta~i, ne ometaj, budi dobar!
Petra Luštica, 3. c
Mojedobro djeloJednog dana sam na morušetala s bakom i djedom.Ugledala sam jednu curicu kojaje pla~u}i kora~ala. Potr~alasam do nje i upitala je zaštopla~e. Ona mi je rekla da seizgubila i da ne mo`e prona}iroditelje. Pomogla sam joj da ihprona|e. Ona se razveselilakada sam joj rekla da }u jojpomo}i. Krenule smo ih tra`iti,odjednom je ugledala svojeroditelje i otr~ala k njima.Naravno da mi je na kraju zah-valila, a meni je cijeli dan biopredivan jer sam u~inila jednodobro djelo.
Alma Hasi~evi}, 3. c
18Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Što je sre}a za moje roditeljeZa njih je sre}a da im djecarastu ve}i i ve}a. Da smosretni i zdravi i da jednogdana postanemo ljudi pravi.
Petra Luštica, 3. c
NajradosnijidanLjetovala sam na Hvaru.Puno sam plivala i nau~ilasam plivati bez i~ega.Jednog dana smo išli kodnašeg prijatelja zlatara. Onmi je probušio uši. Dobilasam medicinske i jedneprave naušnice. Bila samjako sretna.
Lucija @bulj, 3. c
BrbljavicaSvi mi ka`u da imam lijepu plavukosu i o~i. Ponekad mi ka`u da samdobra djevoj~ica. Nitko ne zna kakosam ja velika brbljavica. Da postojiu školi sat brbljanja, uvijek bih dobi-vala petice. Na `alost, to ne postoji.
Za svoju brbljavost dobivam samoopomene. Stalno obe}avam u~iteljicama da }use popraviti, ali ne uspijevam. Iskreno, mislim da brbljavostponekad nije loša.
Kad odrastem i završim školu, postat }u politi~ar i uvest }u zakonpo kojem }e brbljanje biti glavni predmet u
školi.
Mislim da }u biti jako dobra politi~arka,jer kao što znamo, oni puno pri~aju
(~esto previše kao i ja).
Preda mnom je velika budu}nost!
Ana Matasovi}, 3. b
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 18
Leptir
Kad je jednog dana leptir
dolepršao i sjeo na granu, tada
sam znala da je prolje}e.
Ivana Šmuc, 2. a
Leptir i cvijet
Leptir je cvijet posjetio a on ga
je mirisom darivao.
Florijan Iljazovi}, 2. b
Ljetni pljusak
i duga
Zar ima ljepšeg zaljubljenog para od ljetnog
pljuska i duginih šara?!
Florijan Iljazovi}, 2. b
I ja otvaramsvoje srce
Osje}am se ~udno,~as mirna, ~as sjetna,
ali naj~eš}e sam sretna.
Na krilima vjetradrhtim k'o latica cvjetna,
i opet sam sretna!
To ljubav put neba me di`e,topla k'o no} ljetna.I opet sam sretna.
Tamara Tomi}, 6. b
15Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Pismo s VenereJedne sam no}i bio do kasnobudan. Odjednom sam ~uozvono na vratima. Digao samse sa stolca i otišao do vrata.Kad sam ih otvorio nije bilonikoga, ali je bilo jedno pismo.Na sebi nije imalo marke,adrese ni potpisa. Otvorio samga i pro~itao:
"Dragi nepoznati prijatelju!
Pišem ti sa Venere, prekrasnogplaneta. Ne mogu ti je cijeluopisati, ali `elim da do|eš i dase sam uvjeriš u ljepote mogkraja."
Sav zbunjen, pro~itao sampismo nekoliko puta i pitao seda li ja to sanjam.
Duboko u srcu znam da je toistina. Jedva ~ekam kad }ukrenuti na put.
Stipe Prusac, 3. b
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 15
@utapri~aBila jednom `uta pri~a.@uta kao jaglac. Susrela jed-nom `uta pri~a limun koji jepo`utio od sre}e. Krenuli oni u šetnju. Pokraj putaugledali su livadu i odlu~ili se na njoj poigrati skriva~a.Me|utim, to im baš nije uspjelo jer su se njihova `utatijela lako uo~avala me|u zelenim vlatima trave.Uputili su se prema ku}i koja se nalazila u blizini.Djevoj~ica iz te ku}e uzela ih je sebi. @utu pri~u jepro~itala, a od limuna je napravila limunadu.
Katarina Buljat, 2. a
Jutra u mome graduTramvajsko zvono ušlo je u moje uho. Kroz usko razma-knute zavjese uvla~e se jutarnje zrake svjetlosti i otvara-ju moje snene o~i.
Sporim koracima došao sam do prozora, razmaknuo zav-jesu i otvorio ga. Jutro je mirisalo na jabuku. U`ivao sam
u tom mirisu. Protrljao sam zamagljene o~i. Grad seogledavao u mlakama vode. U prvi mah sve se ~i-
nilo tiho i mirno, ~ak i pti~ji pjev u krošnjama.Tišinu je prekinuo zvuk kamiona "^isto}e" i
~ovjek u zelenom kombinezonu koji jesna`no vukao prepuni sivi kontejner.Mimo njega neki je ~ovjek `urno pojurioprema tramvajskoj stanici. Tramvaj sezaustavljao, a ~inilo se kao da cvile}i`eli nadja~ati ostale zvukove. Jutarnjasvje`ina vukla me van.
Izišao sam van s okusom mlijeka uustima. Vjetar mi je doticao još uvijekvru}e ~elo. Prolaznici su prolazili jednipokraj drugih i ~inilo se kao da si kli~u:
"Jutro! Jutro!" Pitao sam se što }e mi svedonijeti novi dan.
Iznad Sljemena vukla se zadnja magla.
Razmišljao sam o tome kako }e mirisatisljede}e jutro.
Toni Jeli}, 8. b
14Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Obojenaljubav
Zašto ljubav crvena mora biti?I u plavoj boji mo`e se kriti.
Mo`e biti k'o leptir `utaili k'o jaglac kraj puta.
Zelena ljubav ne mo`e biti,mogla bi se u travi izgubiti.
Mo`da ljubav u bijeloj boji blista,tako je nje`na i tako ~ista.
Crna ljubav? Ne}e i}i.Na što takva ljubav sli~i?
Ljubi~asta? Mo`da vam se svidi,samo da se tako ne stidi.
Ali, ljubav je ljubav, slatka i mila,svejedno je u kojoj se boji krila.
Tamara Tomi}, 6. b
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 14
Da sam ki{aTapkala bih no`icama pljeskala bih ru~icama.
Sanjkala se po krovovima, kišobranima.Kose bi djeci mo~ila, poslovne ljude razljutila.
U dimnjake ljudima zacurila, kokice sa selarazljutila.
Umorne ljude razveselila.Djeci opet plan pokvarila, na zemlji se
rasprsnula.Ve} duga~ak put preletjela.
Sve bih vo}njake zalila.
Paula Starešina, 3. c
Da sam
kap ki{eDa sam kap kiše, igrala bih se kišobranima.Djecu bih iz dvorišta istjerala. Autima staklaisprljala, ali i cvije}e zalila. Istjerala bih sušu iljudima vo}e okrijepila. Kada padam, ljudi sutmurni i ništa im se ne da, ali meni je lijepo`ivjeti u oblacima, padati s neba i spustiti se nazemlju. Imam puno prijateljica kapljica s koji-ma padam. Stalno se dru`imo.
Petra Luštica, 3. c
Da sam
veterinarSamo malo, brzo vam moram re}i, makar to ve} iznate, da ooobbbooo```aaavvvaaammm `ivotinje.Imam macu To~kicu bez koje mi je `ivot prazan.Izgleda kao neispunjen matemati~ki listi}. Znatešto, ovo je naša mala tajna: doma imam cijeluzbirku praznih bo~ica od ma~jeg cjepiva i nekolikoinjekcija. Znate li da naša ku}a postane bazen odmojih suza kada odlaze Tocini ma~i}i? "Šmrc,šmrc!" Još uvijek mi je `ao što smo ih podijelili.Znate li samo da su ma~ke ~arobne? Jednoga danamog je tatu boljela glava i zaspao je. Toca je sjelana njega. Kad se ubrzo probudio, bio je zdrav kaoda se uop}e ništa nije dogodilo. Pa je u drugomrazredu legla na moje listi}e (riješene), a tata jerekao: "^ini se da ti ispravlja listi}e." @IVOTINJEsu ~arobne.
Paula Starešina, 3. c
19Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 19
Play station
ili zada}a
Volim se igrati na playstationu kad imam školuujutro. Volim odigrati ne-koliko igrica prije nego miroditelji do|u s posla. Li-jepo je igrati sam, ali je jošljepše s bratom, pa je meninormalno da kad on do|e izškole zajedno odigramo parigrica. I tu nastaju problemi.Ja bih se htio igrati, a rodite-lji pitaju za zada}u.Ja je naravno ni-sam napisao. Ondase pojavi pitanje u-~enja. Ni to nisam sti-gao. I tu problem po-staje nerješiv. Brat seljuti na mene zato štonisam napravio zada}upa da se mo`emo igrati,roditelji se ljute što ni-sam izvršio svoje obveze,a ja znam da su u pravu.Na brzinu se primam svo-je zada}e kako bih ih svesmirio. Kad malo bolje razmis-lim, sutra moram izbje}i ovajsukob.
Tin Papišta, 4. a
Od travke do nebai obratnoGleda travka u nebo i pomisli:tako sam mala i sitna da me ni-tko ne primje}uje, a nebo je takoveliko, nema po~etka ni kraja.Ljepota je njegova nesaglediva,bilo da je vedro i sun~ano biloda je mra~no i zvjezdano. Dabih pronašla nebo, dovoljan mije jedan pogled podignute glave,dok je nebu teško na}i mene.Ipak, nije va`no tko je koliko
velik, jer i travka ovakomalena ipak je sretna.
Davorin \uki}, 4. a
Na{e igreu predve~erjeDok umorno sunce tiho odlazi usvoju postelju, ~uje se još poko-ji pjev ptica, a mi dosadu ubi-jamo raznim igrama.
Vo`nja biciklom jedna je odnjih. Jurimo, utrkujemo se iizvodimo razne vratolomije.^uje se samo škripanje ko~nica.Izvodimo "policajku" pa mjeri-mo tko je ostavio du`i tragko~enja. Ponekad sjednemo nastare izreckane sme|e klupe uvelikom parku i pri~amo o škol-skim dogodovštinama. Pa nije uškoli tako opasno ni dosadno!Stalno smo u društvu prijatelja,a tih nekoliko školskih sati brzopro|e.
I lopta je jedna od naših boljihprijateljica. Igramo nogomet, aponekad se odlu~imo i zakošarku. Nakon naše igre loptaizgleda poput prljave stare krpe.
Jedna od omiljenih igara upredve~erje je i igra skriva~a.Svi imamo svoja tajna mjesta, asumrak nam poma`e u što bo-ljem skrivanju. Svaki auto, grm,stablo, pa ~ak i pokoji prolaznik,slu`e nam da se sakrijemo.Ponekad se znamo i posva|atijer se netko krivo "spasio" pa jeto "polupani lon~i}", a onda se isusjedi znaju ljutiti jer jakogalamimo. Našu igru ~estoprekidaju roditeljski pozivi dado|emo ku}i.
I kad zlatnocrvenu loptu zami-jeni no} i zvjezdice, mi onakoumorni od svega i ljuti štomoramo prekinuti igru, odlazi-mo ku}ama i jedva ~ekamo dase opet na|emo i nastavimosvoju igru. Sutra u predve~erje.
Tin Dujmovi}, 6. a
20Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 20
Rado se dru@im s
djedomOd najranijeg djetinjstva `ivim s bakom i djedom. Najprije jeto bilo zato što sam u jaslicama bila neprestano bolesna pa je"ku}no vije}e" donijelo odluku da }e me ~uvati mamini ro-ditelji. Danas mi se ~ini da je to bila genijalna odluka.
Bila sam vrlo `ivahno dijete, a moj djed jako strpljiv. Vodio meu šetnje, igrao se sa mnom i ispunjavao mi gotovo svaku `elju.Kad je došlo vrijeme da bih mogla u vrti}, u ku}i su nastupilidani `alosti. Bila sam preplašena i nimalo oduševljena tomidejom, a `alostan je bio i moj "dedi". Ali me je neprestanohrabrio i tješio. Ali jao! Ja sam u vrti}u bila sama i tu`na.Nisam se igrala i ~esto sam plakala. Kad bi me djed odveo uvrti}, jedva bi do~ekao vrijeme da mo`e oti}i po mene. Takoje djed još jedanput postao moj spasilac jer je "ku}no vije}e"prihvatilo njegov prijedlog da ne moram u vrti}. Za mene idjeda opet su nastupili sretni dani.
Takva povezanost izme|u djeda i mene ostala je i danas. Iakosam sada puno ve}a, neprestano brine za mene. ^esto me iz-nenadi sitnicama za koje je siguran da }e me razveseliti.
Zajedno s bakom strpljivo podnosimoje promjene raspolo`enja, pla-
}a telefonske ra~une, tješi mekad sam tu`na. A ja?
Volim ga. Jako ga vo-lim. Pa, iako mi se
njegova briga ~i-ni pretjeranom,kad je ne bi is-kazao, mislimda bi mi nedo-stajala. Tu je i
onaj drugi djeds kojim nikad ni-
sam razvila takvopovjerenje i blis-kost. Za mene jemoj djed Mirojednostavno naj-
bolji i najbri-`niji djed!!!
Tamara
Tomi}, 6. b
MojamajkaMoja je majka puna
nje`nosti, topline i
ljubavi, vidi joj se to u
o~ima. Lijepa je kao
cvijet i dobra kao kruh.
Ima dugu ravnu sme|u
kosu i prekrasne sme|e
o~i. Najviše volim kad
je sa mnom, igra se sa
mnom i poma`e mi.
Moja je majka najbolja
majka na svijetu.
Volim je neizmjerno.
Nikad se ne osje}am
tu`no i samotno kad
sam s njom. Nikad mi
nije hladno kad sam s
majkom, osje}am samo
toplinu, sre}u i ljubav.
Kraj moje majke
osje}am se kao da od
ljubavi i topline gorim.
Jako volim svoju
majku.
Karla Margeti}, 3. a
13Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 13
Naljep{e pri~e iz obiteljskog `ivotaVra}ao sam se umoran iz škole. Danas je bio
naporan dan. Pisao sam test iz fizike iodgovarao povijest. Pogled namoju ku}u malo me razveselio.Baš je lijepa moja ku}a. Cvije}e
koje je moja baka s puno ljubavizasadila, uljepšavalo je prozore iterasu i dvorište. U fontani su se
kupali vrap~eki iveselo ~avrljali.Ugledao sam baku udvorištu i mahnuojoj:"Bok, bako!"Kad me jeugledala, uzviknula je:
"Vedrane, došao si!"
U taj ~as izku}e se istr~ali
Rea i Balto laju}i i veselo mašu}i repom. Djed jedošao do vrata ku}e i veselo rekao:"Bok! Sigurno si `edan Napravit }u ti sok."Baka mi je otvorila vrata. Pitala me kao i svakogdana:"Što bi htio da ti napravim za ru~ak?""Molim te, ispeci mi šnicle", odgovaram.
Po stubama se spustio moj brat nose}i Maksa iMoniku ispod ruke:"Bok, braco. Idemo se igrati?"
U taj ~as, zazvonio je telefon. Mama je nazvala ipitala da li sam došao iz škole. Psi su ~uli da sezaustavlja auto ispred ku}e i po~eli su veselo lajatijer su prepoznali zvuk auta i znali da tata dolaziku}i. Od njihove galame nisam mogao razgovaratisa mamom pa sam joj rekao da }u ju kasnije naz-vati. Tata je ušao u ku}u pogladio me po glavi ipitao je li sve u redu.
"Naravno da je sve u redu", odgovorio sam ipomislio:"Baš sam sretan. Svaki dan me do~ekatoliko dragih bi}a s takvim veseljem kao da menisu dugo vremena vidjeli."
Vedran Šmitlehner, 7. c
12Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Moja
obiteljMoja me dobra mama voli,
~uva me od boli.
Ja volim nju,
ne mogu zamisliti bolju ni u najljepšem snu.
@elim da ima velike sre}e,
sve ve}e, ve}e i ve}e.
Moj tata mi je najdra`i na svijetu,
drag mi je kao plava voda cvijetu.
Moj tata mi uvijek da dobar savjet
jer ~ita Novi zavjet.
@elio bih da dobro radi
i da svima ostane prijatelj stari.
@elio bih da moj dobri brat dobro u~i
i da se kod teških testova ne mu~i.
@elio bih da mu bude dobro u školi
i da ima što manje boli.
Moj brat mi uvijek poma`e
i sa mnom se dobro sla`e.
Ivo Brn~i}, 3. a
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 12
Ma{kareJednog dana, za fašnik, sjalo je sunce i bio je najbolji dan zamaskenbal. Svi su bili veseli i razigrani. Puno je djece podmaskama prolazilo ulicama. Bilo je u toj povorci krezubihbaba, strašnih zmajeva, smiješnih klaunova i još puno,puno razli~itih maska. Moja sestra, brati} i ja okupilismo se i dogovorili da }emo i mi i}i u maškare. Krenulismo to~no u podne. Bili smo zmaj, Arapkinja i Snorlak.Išli smo od ku}e do ku}e i pjevali:
Danas je fašnik,Veseli je dan,
Dajte nam neštoI stjerajte nas van.
U našoj košarici se našlo ulja, jaja, bombona, krafni, novca, ~oko-lada i još puno toga. Vratili smo se kasno nave~er umorni i gladniiako smo pojeli gotovo sve iz košarice. Dali smo baki ostatkekrafni, ulje i jaja. Otišli smo u krevet zadovoljni svojim poslom.
Juran Kralj, 4. a
11 godinaO, kako je lijepo imati jedanaest godina! Prešao si u više razrede,me|u odrasliju djecu pa se odjednom osje}aš kao da je cijeli svijettvoj. S ~u|enjem se prisje}aš dana kada si bio prvaši} i sa suznimo~ima krenuo s teškom torbom u prvi razred. Sada ti izgleda smi-ješno kada vidiš mame kako dovode malu dje~icu za ru~icu doškole. Jer ti si ve} velik i nitko ti nije ravan! Sad si ve} puno toganau~io o školi pa mo`eš ravnopravno s odraslima sudjelovati u"teškim" razgovorima. Polako se u svojoj ku}i nastojiš izboriti zamjesto pod suncem, da se kona~no pri odabiru namještaja za tvojusobu uva`i i tvoj glas. Osim toga, uku}ani po~inju kucati kad tiulaze u sobu i ne tjeraju te iz kupaonice za desetak minuta. Usezonskim kupovinama mo`eš izabrati tenisice, hla~e, jaknu i
cipele po svom ukusu — jer se podrazumijeva da si ~itaju}itinejd`erske ~asopise izgradio svoj ukus. Roditelji se ponose
time što pokazuješ interes za razli~ite aktivnosti i sprem-no te voze na košarku ili rukomet, jer znaju da }eštamo biti u dobrom društvu.
Eto, tako je to kad imaš jedanaest godina, svi se trudeda ti ugode jer si na pragu puberteta i najpametniji si inajljepši i ne daj Bo`e da te netko pokuša uvjeriti u
suprotno.
Dino Vuljanko, 5 a.
21Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 21Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 12
21Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 21
MMAA^̂AAKKProljetno sunce.
Ma~ak se lijeno prote`e —
u dvorištu.
Dino Vuljanko, 5. a
KKAAKKOO SSUU MMIIKK II MMUUKK PPOOSSTTAALLII PPRRIIJJAATTEELLJJIIBile jednom dvije `abe: Mik i Muk. @ivjele su u istoj bari. Bile sususjedi, ali nisu bile prijateljice. Išle su u malu školu. Mik je doniopuno slatkiša u školu. Ali nije dao ni malo Muku. Sutradan je Mukdonio torticu i dao je Miku pola. Mik mu je zahvalio. I postali sunajbolji prijatelji.
Sara Tu|a, 2. a
OODD PPOOTTOOKKAA DDOO PPLLAANNIINNEE II OOBBRRAATTNNOO@ubori poto~i} pokraj velike planine i divi joj se na visini, a taplanina zavidi poto~i}u na brzini. Gledaju se tako i `ele biti kaoonaj drugi.
"@eljela bih biti kao ti", re~e planina poto~i}u. Ti svugdje pro|eš.Poto~i} joj re~e: "Volio bih biti kao ti, odozgo sve vidiš."
"Pogledaj kako smo sli~ni, sve što ti u daljini vidiš, ja }u za tebesvojim tokom dodirnuti", re~e zadovoljno poto~i}.
Bruno Ra~ki, 4. a
@@EELLIIOO BBIIHH ZZNNAATTIIDijete kao što sam ja puno bitoga `eljelo znati: od dinosaurado koliko godina `ive mravi. Skojim strojem si br`i od struje,kako `abe jezikom tako spretnohvataju muhe. @elio bih znatijoš puno toga i pamet Internetatek bit }e mrva od svega toga.
Florijan Iljazovi}, 2. b
22Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
PPRRIIJJAATTEELLJJSSTTVVOOPrijateljstvo je radost, igra iveselje. Ono ima posebnu vri-jednost i treba ga ~uvati.
Ja imam dosta prijatelja, a vol-jela bih ih imati još i više. Mojiprijatelji moraju znati ~uvatitajne i moraju me poštovati.Bez prijateljstva se ne mo`e`ivjeti.
Tea Saka~, 2. a
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 22
malo zelenila, pristup zgradipoplo~an je raznobojnim plo-~ama. Ulaz u stubište nedavnoje obnovljen kao i stubište. Nadizalu se vidi starost zgrade jerje ono prljavo i uništeno. Jaradije koristim stube nego diza-lo. Stan je na petom katu šes-terokatne zgrade.
Na osnovi opisnog mo`etezaklju~iti da je moje naseljeizgra|eno krajem šezdesetihgodina prošlog stolje}a. Mnogezgrade su sli~ne, bez osobitosti ijednostavnih su oblika.
Ana Hui}, 5. b
Moja školska zgrada smještenaje u naselju Volov~ica. Školskazgrada vrlo je stara i svako-dnevno u njoj boravi više stoti-na u~enika.
Kada školsko zvono ozna~i krajnastave, u~enici po`ure spremi-ti stvari. Izlazimo brzo iz škole.Šalimo se i zadirkujemo. Jaskre}em lijevo. Desno od meneostaje cesta i zgrada trafostan-ice. Trafostanica je ru`na. Iz njeuvijek zuji jer u njoj neprestanorade transformatori. Vjerojatnoi ostali u~enici misle da je zgra-da ru`na jer su njezini zidoviišarani grafitima. Mislim dagrafiti još više isti~u ru`-no}u zgrade. Zelenilo kojeraste uokolo jedva malopoboljšava njen sumorniizgled. Oko škole nalazi separk. Ograda parka je zim-zelena `ivica. Djelomi~noje uništena jer u~eniciprolaze kroz `ivicu. Sceste se kroz zeleniloparka vidi ju`na stranaškolske zgrade. Prozorina zgradi veliki su i ve}bi ih trebalo urediti.Nasuprot školi je stam-bena zgrada. Ona je ta-ko|er jednoli~na i siva.Ispred nje je parkira-lište puno automobila.U produ`etku te zgra-de su gara`e. Na sva-koj od njih vlasnik jeugradio nešto kako bise njegova gara`a isti-cala. Okolo gara`a ljudi
odla`u krupni otpad i sme}e.Nagomilano sme}e daje ru`nusliku zelenoj površini. Hodaju}idalje, prolazim preko prekrive-nog potoka. Pokrov potoka izve-den je betonskom plo~om. Takose i taj dio uklapa u betonskosivilo koje prevladava na momputu od škole do ku}e. Na tomputu nije sve sivo i bezli~no jeru mom kraju ima dosta zelenilei parkova. Priroda popravlja onošto su ljudi nagrdili. Prošavši po-tok, prilazim zgradi u kojojstanujem. S prednje strane zgra-
de nalazi se
11Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Moj putod {kole do ku}e
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 11
Ljepota moga djetinjstvoMoje djetinjstvo je prelijep san iz kojeg se ne `elim još dugo, dugo probu-diti. Protkano je s tisu}u i jednom niti zvanom ljubav.
Ako se vratim u rane dane svoga djetinjstva, onda mi pred o~imazaiskri lik moje velike ljubavi - moje bake! Ta starica je bila neiscrpnovrelo ljubavi, nje`nosti i po`rtvovnosti. Dodir njene drhtave rukeodnio bi sve no}ne more i ru`ne snove, i istovremeno ~inio sigurnijimmoje prve, nesamostalne korake. Za laku no} njena drhtava rukaispisala bi kri` na mome ~elu, a nje`an i topao cjelov poput leptiri}a bime odnio u carstvo snova. Ujutro bi me nje`no obgrlila i neumornopratila u mojim pustolovinama do ve~eri. Ta nit ljubavi prekinula se zbogneizlje~ive bolesti, ali zauvijek me obogatila i postala dio mene.
Moji roditelji, sestra, brat, prijatelji i ro|aci moje su druge, tre}e, pete niti ljubavišto svojom raznolikoš}u tkaju i ispunjavaju moje djetinjstvo sre}om i neprolaznom radoš}u.
Barbara Juriši}, 6. a
10Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Vedrome se i svijet ~ini vedrimJutrom, kad se probudim, još snena i raš~upane kose odlazim u kupaonicu.Sudarim se s mamom koja mi se smije.I ja se veselim.Presko~im doru~ak, jer stvarno nisam gladna,a tata mi namiguje.I ja se veselim.Odlazim u školu. Vani je hladno i još ima snijega.I to me veseli.Danas imam tjelesni. Opet }u tr~ati, skakati i vje`bati.I to me veseli.Kad matematika pro|e bezbolno, bez ocjene, radosna sam.I tako ~itav dan.Veselim se zimi, veselim se prolje}u,Veselim se bratu, veselim se sestri,Veselim se ptici, nebu, moru, djeci.Izgubila sam jednom sestrin šeširi}, vjetar mi ga odnio s glave.Mama je vikala, vikala, ali me nije kaznila.I bila sam sretna.
Iva Kriva~, 5. a
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 10
Poznajem starca
koji `ivi samNa kraju sela moje bake nalazi se mala kamenaku}a. U njoj `ivi usamljeni starac. Le|a su mu pogr-bljena, lice izborano, a kosa bijela kao snijeg.
^esto izlazi pred ku}u pomo}u štapa, nasloni se naogradu dvorišta i gleda u daljinu. Kada prolazimpokraj njega, pogled mi se zaustavi na njegovomtu`nom licu, a u srce mi se uvu~e neka hladno}a.Baka mi je pri~ala da `ivi sam, da nema nikoga.Njegov se lik ~esto uvla~io u moje snove. Odlu~ilasam ga posjetiti.
Pokucala sam na vrata i polako ušla. U kutu svojesobe, na drvenoj klupi, sjedio je pognute glave.Pozdravila sam ga. Na njegovom ispa}enom licuprimijetila sam osmijeh. Drhtavom rukom pokazaomi je da sjednem. Njegove o~i bile su tople i blage,ali beskrajno tu`ne. Dugo smo sjedili i pri~ali. Bilomi ga je `ao. @ena mu je umrla pa je ostao sam. Svepatnje i boli urezane su u njegovo umorno lice.
Otišla sam, a on je u tišini svoga doma ostao sam sasvojim mislima.
Marija Konforta, 6. b
Nepoznati
staracŠe}u}i gradom, ubijaju}i vrijeme
O ljubavi misliti stadoh.
I kao da me nešto u duši probode
Jer pomislim da prave ljubavi mo`da i nema.
I kora~aju}i tako ulicama,
Zamišljam svijet pun ljubavi,
Svijet pun dobrote i poštovanja,
Svijet bez ratova i sva|a,
Bez siromaštva i pohlepe.
Polako me obasjava neka ~udesna svjetlost,
Neko ~arobno prikazanje.
Kao da se blagost s neba spustila na me,
Obuzima me sre}a i toplina.
Ugledam pognutog starca
Iz kojeg kao da na sve strane zra~i
Neki ugodan osje}aj, osje}aj dobrote.
Upitah ga tko je on,
A starac mi re~e:
"Ja sam onaj koji }e promijeniti svijet,
Ja sam ljubav!"
Iva Cigrovskij, 8. b
23Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 23
Došlo je i to vrijeme. Kraj osmog razreda. Neki mu se raduju,neki su tu`ni, neki iznena|eni, no nitko nije ravnodušan. Pa tako i ja,usprkos završnim testovima, sve više u`ivam provode}i sate u školi sa svojimrazredom. Neprestano se podsje}am da za nekoliko tjedana više ne}u imati prilike dijeliti sa
svojim prijateljima klupe, kao ni sve ono što mi se u `ivotu doga|a.
U takvim trenucima sje}anja naviru poput kiše. Zaboravljam sve one ru`ne stvari, trenutke neslogei sva|e, a oni lijepi zauvijek se urezuju u pam}enje. U misli se vra}aju zajedni~ke igre, satovi fizikeprepuni smijeha, jutarnje pjevanje na glazbenom. Pitam se s kime }u dogodine dru`iti. Tko }e menasmijavati kad ne bude Gerekice i njezinih "bisera"? Tko }e mi pomagati oko zada}e iz njema~kogkad ne bude Martine? S kim }u pri~ati pod engleskim kad ne bude Krili}a ili tko }e me zvatidvadeset puta dnevno kad ne bude Nikole? Shva}am da }e mi nedostajatiTihanine iznenadne glavobolje, Dejanova šutnja, Tepšino nepokolebljivosamopuzdanje i tr~anje za Samantom i loptom, što ona nadobudno nazi-va — košarkom. Zapravo shva}am da me moj razred u~inio upravoonakvom kakva jesam. Oni su bili drugi dom, uto~ište, pomo} u odras-tanju. Uvijek su me znali razvedriti i nasmijati, bilo to oponašanjemprofesorice iz matematike, apsurdnim pitanjima na biologiji, nekimnovim, originalnim na~inom prepisivanja ili "podvalama" nazemljopisu. Zahvaljuju}i njima i njihovim "biserima" saznala samda je Petrinja najpoznatija po proizvodnji umjetnih gnojiva, da jetuberkuloza drugi naziv za rubeolu i da osim upadnog postoji i kutispada valova. Ali od svojih suu~enika nau~ila sam i mnoge va`nestvari. Uz njih sam spoznala sre}u i nadu, upoznala ljubav i vrije-dnost pravog prijateljstva.
Uvijek }u ih se rado sje}ati. Trag koji su ostavili u meni ponijet }usa sobom u budu}nost.
Hana Lasan, 8. a
24Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Uvijek }u se sje}ati svog razreda
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 24
Predosti mojih
godina
Ponekad zaista `elim biti odrasla!Odrasla kao moja sestra koja samaodlu~uje što }e koji dan obu}i ili ukoliko }e sati oti}i na spavanje.Njoj ne govore da je još uvijekmlada.
Ili još bolje, po`elim biti odraslakao moja mama koja se šminkasvako jutro prije posla, i nitko joj tone brani. Ona sama bira cipele koje}e kupiti i kuha za ru~ak što `eli.Ponekad po`elim biti i kao tata, damogu promijeniti program na televi-zoru i gledati ono što se meni svi|a.
Odrasli nemaju zabrana, nemaju kazne i nemoraju u školu. I uvijek se iznova ~udim, ~udim semami što ne kupuje cipele s visokom potpeticama, šarene torbice izveckave narukvice. Ja bih to sigurno nosila, ali sad još ne smijem.^udim se i tati kad je prehla|en i bolestan pa ide na posao. Ja bihsigurno ostala u krevetu i dobila ispri~nicu.
A tad pomislim da je ipak bolje biti dijete. Ujutro pojedem svojuobi~ajeni doru~ak i ne razmišljam o tome da ga je netko moraopripremiti. Kad je lijepo vrijeme, mogu satima biti u parku, ljuljatise, loptati i igrati koliko ho}u. Kad malo promislim - odrasli seuop}e više ne igraju.
A ja `elim biti mala! @elim se još dugo igrati, pjevati naglas, smijatise, ne razmišljaju}i o tome je li to pristojno. @elim se još dugoradovati školskim praznicima i dugim ljetima na moru. @elimdobiti peticu u školi i gledati sre}u u o~ima svojih roditelja. @elimse dru`iti s prijateljima i dijeliti s njima svoje tajne. Jednog }u danaodrasti i mo}i }u sve ono na ~emu zavidim odraslima. To menegdje ~eka. A sada, sada `elim imati svojih jedanaest godina ido`ivjeti sve što i moji vršnjaci. @elim sakupiti puno smijeha iveselih dana koje }u ponijeti sa sobom i ~uvati ih kad jednombudem odrasla.
Iva Kriva~, 5. a
zorin
literarni kutak4444
9Zora / br. 44 Zorin literarni kutak
Zavi~ajO zavi~aju moj
Ljeti si prazan i pustZimi si snje`ni kralj
U jesen si šarenih boja punA u prolje}e siProsuti smijeh
Dino Vuljanko, 5. a
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 9
8Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
Velike su ili male,skromne ili zahtje-vne, realne ili ne-realne, ostvarive
ili neostvarive, ispunjeneili neispunjene. Mogu bitislatke ili gorke, dobre ilizle, iskrene ili neiskrene.Ali jedno su uvijek - `elje.One su sitne misli kojeniknu negdje u glavi, a da-lje - tko zna. Neke i{~eznuiz nas brzinom kojom su inastale, neke se pretvore uzbilju ispod bo`i}nog drv-ca, neke poteknu u potoci-ma niz uplakano dje~je li-ce, ali najva`nije su onekoje se ugnijezde negdjeduboko u srce i tamo rastui rastu sve dok ih vi{e nemo`e{ kontrolirati. Pusti{ih da lebde oko tebe, daodre|uju tvoja raspolo`e-nja, stavove. I odjednompostaju odraz tvoje du{e,tvoja `ivotna istina.
I ja dopu{tam `elji da mevodi kroz `ivot, da mepoti~e. Koliko sam putapomislila kako mi je te{kou~iti, kako vi{e nemamsnage, kako mi `ivot pro-lazi, a ja se ne zabavljam.Ali tada se sjetim dajednog dana `elim postatinetko, da `elim postatiuspje{na. U svojoj iskrenoj`elji ponovo prona|emsnagu i ona me vrati napravi put.
Ako se tvoja `elja ukori-jeni duboko u srce, nitkoje vi{e ne}e mo}i i{~upati.Ako si npr. ~vrsto odlu~ioda ne}e{ pu{iti, nitko ne}emo}i poljuljati tvoje uvje-renje da je to lo{e, niti
tvoju `elju da uspije{ utomu.
Upravo zato moramo pazi-ti {to `elimo. Ima nekih `e-lja koje slijedi{, a mogu{tetiti drugima. To su onekoje od nas iziskuju preve-liku ambicioznost, pa mo-`emo nesvjesno povrijeditinekoga.
Na `alost, postoje i one `e-lje kojima mo`emo pot-puno svjesno i samovoljnopovrijediti drugoga. To je`elja za osvetom. Dopusti{li da ona vodi tvoj `ivot,vi{e ti ni{ta dobro ne}e bitiva`no i ~init }e{ sve da jeostvari{, bez razmi{ljanja iposljedica. Takva sebi~na ipovr{na `elja mo`e i naj-ve}eg i najbogatijeg ~ovje-ka u~initi malim i neznat-nim, jer umanjuje njegovuistinsku vrijednost kao ~o-vjeka i ~ini ga zlim.
Najljep{e su ipak, one `e-lje koje prenose ljubav ivjeru. Divim se ljudimakoji `ive za takve `elje,koji vi{e slu{aju vlastitosrce nego razum. I ja bihjednom `eljela postatitakva. @eljela bih u sebeugraditi `elju dovoljno ja-ku da u svakom trenutku`ivota budem sigurna danisam samo kapljica uslapu, niti samo zrnce pije-ska u pustinji. @eljela bihvjerovati da i ja kao pojedi-nac mogu promijeniti svi-jet. Takve `elje ~ine i najs-labijeg ~ovjeka velikim —u srcu. 3
PPII[[EE:: Hana Lasan, 8. a
^ovjeka njegove
`elje ~ine
velikim ili malim
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 8
S jedim u svojoj sobi i gledam obje-{ene medalje i diplome. Kad god ihpogledam, osjetim ponos i zadovolj-
stvo. Nisu sve medalje zlatne, ali to nijeni va`no. Sve su one rezultat moga radai zalaganja.
Ja se bavim gimnastikom. Taj sport samodabrala sasvim slu~ajno. Prije ~etiri go-dine roditelji su me odveli u Gimnasti-~ko dru{tvo "HRVATSKI SOKOL". @eljelisu da se ne~im bavim. Do{la sam na prvitrening i "zaljubila" se u gimnastiku. Naprvi pogled o~arala me dvorana sa svimonim spravama: gredama, ru~ama, stu-nja~ama. Najprije sam vje`bala u po~e-tni~koj grupi, ali sam vrlo brzo pre{la unatjecateljsku. Na{i treninzi nisu nimalolaki. Uvijek je potrebno zagrijavanje, zatimvje`be snage i vje`be na spravama. Na-porno je, ali ja u`ivam u svakom treningui svaki put kad nau~im ili svladam nekinovi element, ja sam presretna. No tren-inzi nisu samo vje`banje, ve} i dru`enje.Bude tu i smijeha, zezanja i povjerljivih{aputanja. Kroz zajedni~ko vje`banje midjevoj~ice iz grupe postale smo praveprijateljice.
A tek natjecanja! To je za sve nas pravido`ivljaj. Sla`u se posebne frizure, obla-~e posebni dresovi, a uzbu|enja i tremeima na pretek. No kad vje`ba krene, nes-tane i treme. U tom trenutku zaboravlja-ju se i suci i gledatelji. Jedino se pomalo~uje savjet i bodrenje moje trenerice. Utim trenucima razmi{ljam samo o tomekako da vje`bu izvedem {to bolje. Sa zad-njim skokom dolazi olak{anje. ^ak niocjena suca nije toliko bitna kolikoosje}aj da je vje`ba izvedena na najboljimogu}i na~in. Ponekad se dogodi kakavpad ili gre{ka. Iza toga slijede suze i tuga,ali i utjeha prijateljice i trenerice. I ide sedalje. Novi treninzi, nova natjecanja!
Sretna sam {to sam gimnasti~arka. Savje-tovala bih svakom djetetu da poku{a pro-na}i svoj sport jer se tako mo`e nau~itimnogo pozitivnog u `ivotu. Sport je putk zdravom odrastanju. Ako izaberetesport, izabrali ste zdravlje! 3
1. Iva, kada si zadnji put imala natjecanje, koje se mjestoosvojila, jesi li imala tremu i kako si je se rije{ila?
Zadnji sam natjecanje imala prije ~etiri mjeseca, nije bi-lo ni{ta ozbiljno, samo prijateljski susret. Osvojila sam drugomjesto i moram priznati da sam bila odu{evljena, makar mislimda sam mogla i bolje. Imala sam tremu, ali ne zbog borbe negozbog navija~a. Ponekad se znam zbuniti zbog navijanja i pomi-slim da }u ako izgubim razo~arati svoje kolege i kolegice iz klu-ba, a ponajvi{e trenera. Zato dajem sve od sebe da pobijedim.
2. Koji pojas ima{?
Sada sam vi{i plavi, jo{ malo pa }u polagati za crveni, a zatimslijedi crni.
3. Za{to si ba{ tae kwon do izabrala kao hobi?
Tae kwon do sam izabrala ponajprije radi samoobrane; kakvasu dana{nja vremena, mislim da je za djevoj~ice, a i one ne{tomalo starije, ovaj sport idealan.
4. A sad jedno malo osobno pitanje. Jesi li zaljubljena?
Nisam ba{ zaljubljive prirode, za ljubav ima vre-mena. Sad mi je na prvom mjestu {kola.
5. Uskoro }e i zvoniti, pa te pitamo za kraj: {to savjetuje{ mladim po~etnicima tae kwon do-a?
Morate biti uporni i u treniranju ne praviti pre-kide. Trenirajte {to vi{e mo`ete, jer ako nakonnekog vremena prestanete trenirati, pa opetpo~nete, izgubit }ete volju. To vam govorim iz
iskustva. Tae kwon do treniram ve} pet godinai napravila sam stanku. Nedavno sam ponovopo~ela trenirati i iskreno govore}i nisam ba{imala volje nastaviti, ali mogu se pohvaliti dasam uporna. Smatram da je ovaj sport dobarza sve, pa ~ak i za one malo starije.
Hvala ti, Iva, na ovom razgovoru! Sti`e profesor,ajmo na matku.
Hvala i tebi!
P.S. Zora savjetuje, de~ki OPREZ!!!
Alena [imi}, 6. b
Izabirem sportkao put do zdravlja
Onako usput na {kolskom hodnikuza vrijeme velikog odmora zapo~eli
smo s Ivom Pranji}, u~enicom 8. beeeeerazreda razgovor o tae kwon dou.
Na brzinu smo joj postavili nekoliko pitanjao tom nama ne tako poznatom sportu…
PPRRIIRREEDDIILLAA:: Nata{a Dobra{, 8. b
5 PITANJA,
5 MINUTA,
5 ODGOVORA
25Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 25
Iva, reci nam koliko se ve} godinabavi{ glazbom?
Glazbom se bavim ve} deset go-dina, ovo mi je jedanaesta (iskre-no, ~ini mi se kao da se bavimcijelu vje~nost). Prvo sam i{la uglazbeni vrti}, zatim osnovnuglazbenu {kolu i sad samprvi razred srednje glaz-bene {kole. Kao nagraduza ''desetu obljetnicu'' ba-ka i djed odlu~ili su mi(napokon) kupiti pijani-no jer sam do tada svi-rala na sintisajzeru.
Koje instrumentesvira{?
Sviram violi-nu ve} se-dam godina iklavir trigodine. In~e po cijeledane visim na klavirui bavim se upravoonime ~ime ne bihtrebala. Obi~no teknekoliko dana prijeispita u~im skladbunapamet i sva sam u
stisci s vremenom (moj je moto:{to mo`e{ ostaviti za sutra -ostavi).
I kako ti sve to ide?
Sad u srednjoj sve je druk~ije, imalo te`e, jer imam i neke
nove predmete. Ina~e vo-lim skladatineke kra}e
kompozicijepa mi pri tome
dosta poma`e ih a r m o n i j agdje u~imo
kako us-k l ad i t iglasove.
Nedavnosmo ~uli da si skla-dala svoju pjesmu
te je poslala nanatje~aj Story SuperNova Music za kate-goriju skladbe. Kakosi se odlu~ila na to?
Pala mi je na pa-met jedna melodija,pa sam je zapisala.
Zatim sam to malo ure|ivala ina kraju napravila notni zapis.U me|uvremenu se pojavio tajnatje~aj na Novoj TV pa samodlu~ila poslati snimku na CD-u. Jednog popodneva nazvalasam jedan tonski studio i dogov-orila snimanje. Bilo je jakozabavno i zanimljivo jer nikaddotad nisam imala takvu pri-liku. Na snimci sam morala ipjevati, ali to radije ne}ukomentirati... Iako svi ka`u daje sve ispalo dobro, ja je nemogu slu{ati jer mislim da nijedobro ispala... no svejedno,tamo sam upoznala i IvicuKosteli}a tako da sve skupa nijemoglo biti bolje. Tu samsnimku odnijela na Novu TV isada ~ekam rezultate (a odrezultata ni r).
I ~emu nakon svega nada{?
Pa ne}u uop}e biti razo~aranaako moja pjesma ne uspije(moram to re}i jer znam dane}e uspjeti) jer ovo je prvi putda sudjelujem u ne~emu ta-kvom, a i sigurno }e biti boljihskladbi od moje. Sve je to za
26Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole ppeettrraa pprreerraaddoovvii}}aa
PPRRIIRREEDDIILLAA:: Nives Brki}, 8. b
PRVA VIOLINA OSMOGA BOd pro{le godine odlu~ili smo raditi intervjue su~enicima na{e {kole koji su iznimni po brojusvojih interesa i aktivnosti, mogli bismo ih naz-vati "super|aci". Ove godine izbor je pao na IvuCigrovskij, u~enicu osmoga razreda. Iva poha|advije {kole, na{u osnovnu i srednju glazbenu{kolu. Ovisna je o mobitelu i mo`da bi se jednogdana mogla na}i i u Guinessovoj knjizi kao reko-rder u broj poslanih poruka. Ako vas zanimajujo{ neke pojedinosti o Ivi, pro~itajte ovaj intervju,bit }e zabavno i korisno.
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 26
7Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
naki i mislim da ima i mu{kih i`enskih lijen~ina. Sve je stvarvolje i odgoja.
Goran Ivanac, 8. razred
Sla`em se s Vesnom.De~kima ni{ta nije va-
`no, ni {to }e obu}i, ni{to }e tko o njima re}i. Mislimda se cure o svemu vi{e brinu ibilo bi po{teno kad bi `enevladale svijetom.
Samanta-Katarina Peri}, 8. razred
Djelomi~no se sla`em sVesnom zato {to na kon-
kretnom primjeru na{e-ga razreda vidim da zaista imamanje dje~aka me|u odlika{imai to~no je da oni vi{e vremenaprovode vani. No, ni{ta nije crnoniti bijelo. Ne smije se nikadare}i da su de~ki ovakvi, a cureonakve. Me|u de~kima svakakoima vrijednih i ambicioznih,kao i me|u curama lijen~ina.
Hana Lasan, 8. razred
Djelomi~no se sla`em sVesnom zato {to ni svi
de~ki nisu jednaki —netko se voli potruditi vi{e,netko drugi manje. A u ono da
}e `ene vladati svijetom ba{ nevjerujem jer mislim da je mu{kidio populacije stvoren za poli-tiku, a `ene za ne{to punopametnije i slo`enije.
Ana Gerek, 8. razred
Sla`em se s Vesnom iistina je da svaki dan
vise na {kolskom igrali-{tu, iako postoji i manji dio njihkoji se stvarno trude dati sve odsebe, ali to je samo manjina.Oni koji ne u~e prave se da suneki frajeri i face u {koli, a u
glavi nemaju ni{ta. Glava im je{uplja.
Nata{a Dobra{, 8. razred
Ve}ina cura sigurno mislida su pametnije, ali ja
mislim da de~ki nisu glu-plji. ^ak ih ima puno koji supametniji od ve}ine cura. Nesvi|a mi se ni kada cure govoreda su pametni de~ki "jadnici".Iako znam puno de~ki koji suto~no onakvi kakvim ih jeprikazala Vesna, znam i neko-liko njih koji su pametni i vri-jedni. Mislim da je ova tvrdnjave}i dijelom pogre{na.
Iva Cigrovskij, 8. razred
Iskreno, djelomi~no sesla`em s Vesnom. De~kiuglavnom jesu lijeni i
prosje~no su manje spo-sobni od cura. Ali ima zaistadobrih i pametnih dje~aka. No,tko sam je da sudim ovome svi-jetu? No, koliko ja znam, ipakmislim da cure ne}e vi{e bitini`i soj. @ene imaju jednakaprava kao mu{karci.
Mia Jakob, 8. razred
�
�
�
☺
☺
�
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 7
☺Djelomi~no se sla`em sVesnom. Dana{nji tine-
jd`eri u mnogo~emu sudruk~iji od tinejd`erica. [kola ihne zanima, ve} su opsjednuti ne-kim svojim temama: nogome-tom, play stationom i sli~no, aliima i onih inteligentnih i ra-zumnih koji `ele ne{to nau~itite ih zanima {kola. Ono {to ihzanima uglavnom je ne{to {toima veze s ra~unalima i Inter-netom, ali takvih de~ki nemapuno. U na{em razredu (kao i uve}ini razreda u {koli) cure suone koje vi{e u~e i ~ije suocjene bolje, ali usprkos tomune vjerujem da }e `ene zavla-dati svijetom.
Ivana Nik{i}, 8. razred
Djelomi~no se sla`em sVesnom. De~ki misle da
}e biti vi{e cool ako neu~e i stalno su vani, a kada do|ekraj {kolske godine, ljute se naprofesore, a neki se ~ak i sramere}i s koliko su pro{li. De~kimo`da i nisu toliko lijeni kolikoih zanima {port. U mom serazredu svaki dan prepri~avajunogometne utakmice, a poslije{kole se redovito odlazi u kla-
dionice. De~ki misle da sveznaju, a zapravo ne znaju.
Iva Pranji}, 8. razred
Djelomi~no se sla`em stobom. Istina je {to ka-
`e{, ali nisu svi dje~acitako lo{i. Ima me|u njima odli-ka{a, samo {to se meni ~ini dasu ove generacije iza nas punolo{ije. Ima nekih stvari u koji-ma su mu{karci bolji od `ena ioni znaju svoj posao, tako da`ene ne}e uskoro vladati svije-tom. Preporu~io bih ti, Vesna,da malo istra`uje{ mu{ko dru{tvopa onda donesi neke zaklju~ke.
Daniel Romi}, 8. razred
Djelomi~no se sla`emjer de~ki kasnije ulaze u
pubertet tako da se nekovrijeme pona{aju djetinjasto.Istina je da su de~ki ljeniji i nezanima ih ni{ta nego play sta-tion. Oni misle da ve}ina cura u
`ivotu uop}e ne}e trebati raditi,ali kako smo mi pametnije,bolje }emo pro}i u `ivotu. DAnema cura, de~ki bi uvijek bililuzeri! Uostalom, sve {to mogude~ki mogu i cure.
Nives Brki}, 8. razred
Djelomi~no se sla`em.Istina je da su cure ne-
{to bolje u~enice, to je za-to jer su cure nje`nijeg spola ibrinu se za {kolu i u~enje. To{to su de~ki lo{iji ne zna~i da sulijen~ine, ve} misle da im to ubudu}nosti ne}e trebati. S Ves-nom se uop}e ne sla`em da }e`ene zavladati svijetom. Razlog:one su nje`nije i popustljive, ade~ki (mu{ki) su sna`niji i ne-popustljivi u va`nim odlukama.
Dino Galambo{, 8. razred
Uop}e se ne sla`em sVesnom. Mislim da su
mu{ki i `enski spol jed-
6Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole ppeettrraa pprreerraaddoovvii}}aa
Me|u de~kima je manje odli-
ka{a, njihove su ocjene u pro-
sjeku lo{ije od na{ih. Za{to?
Zato {to su lijeni i ne trude
se, samo vise na {kolskom
igrali{tu ili su pred televi-
zorom. Nema sumnje uskoro
}e `ene vladati svijetom.
Vesna Skorin, 13 godina
DE^KI SU LIJEN^INE!
� ��
�
�
�
�
DDJJEELLOOMMII^̂NNOO
SSEE SSLLAA@@EEMM
NNEE SSLLAA@@EEMM SSEESSLLAA@@EEMM SSEE
ZA IPROTIV
�
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 6
27Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
mene samo zabava i zapravo mevi{e zanimalo kako je to snimatisvoj CD nego to dokle }u sti}i sasvojom skladbom.
Uz sve te aktivnosti kako stigne{uskladiti i obi~nu i glazbenu {kolu?
Pa to ni meni ba{ nije jasno jeru obi~noj {koli prolazim s od-li~nim, a u glazbenoj s vrlo do-brim, iako se ba{ ne ubijamu~e}i. Uglavnom u~im kasnonave~er ili rano ujutro jer prekodana ne stignem. Ba{ sam sesjetila maminog izraza lica kadjoj, na primjer, ujutro u polaosam ka`em da sam zaboravilanapisati zada}u iz matematike...
Jesi li negdje nastupala?
Kao mala tri godine sam i{la uglazbeni vrti}. Sa svojom gru-pom, ''Lima~ima'', ~esto samnastupala na televiziji, u "Hrti}uhiti}u" i sli~nim emisijama.Snimili smo i kasetu, a moramre}i da mi je teta Marija, vodi-teljica "Lima~a", puno pomoglau odabiru instrumenta, upravomi je ona savjetovala da upi{emviolinu. Kasnije sam puno nas-tupala sa zborom i orkestrom.Na `alost, propustila sam velikiprovod u Francuskoj sa zboromjer nisam imala putovnicu.
A {to je s violinom?
Sviraju}i violinu, nastupam ugla-vnom na uobi~ajenim produkci-jama i bo`i}nim koncertima kojisu mi jo{ od malena najdra`i.
Ima{ li ti uza sve to vremena zai{ta drugo?
Pa uglavnom sve stignem, iakomi je sve to jako naporno. Na-ravno da }u kao i drugi uvijekradije pogledati dobar film negou~iti, ali kad znam da se moramprimiti posla, nema nikakvihserija i sli~nog (Mo`ete si misli-ti!).
Koliko ~esto vje`ba{?
Ne mogu se ba{ pohvaliti vje-`banjem jer i ne vje`bam puno.Nisam si postavila nikakav visokicilj pa da se ubijam od sviranja,nego vi{e onako, dokle dospi-jem. Meni je sve to uzbudljivo izanimljivo, a tko zna ho}u li seikada uop}e i baviti glazbom.Zanimaju me i druge stvari ipoku{avam biti svestrana.
Ima li ne{to posebno {to sizapamtila u svom `ivotu?
Pa... mogu izdvojiti svoj defini-tivno najlu|i do`ivljaj u `ivotu.Ovoga ljeta oku{ala sam se uparasailingu (letenju padobra-nom koji vu~e gliser). Letjelasam na visini od 250 metara ibilo je super sve dok se glisernije pokvario, stao, a ja s 250metara visine zavr{ila u moru…To ste trebali vidjeti! Ja, uodje}i, nasred Bra~kog kanala,udaljena 150 metara od glisera,a ogroman padobran se natapavodom, tone i vu~e me dolje.Kad su me dovukli do glisera,skupina Nijemaca koja je bila snama po~ela je pljeskati ikomentirati ne{to na njema~ko-me ({to ja naravno nisam razu-mjela). Kasnije su mi voza~iglisera rekli da ina~e tu nemamorskih pasa, a ako ih ima,onda su to oni mali od 5-6 m (to
vam je dokaz kako Dalmatinciimaju smisla za humor). Sve usvemu, iako je bilo malo opas-no, bilo je ludo i ne do`ivi sene{to takvo svaki dan.
Bavi{ li se jo{ ~ime? Jer kako vri-jeme odmi~e mi saznajemo svevi{e toga o tebi.
Pa pjevam u {kolskom zboru,pi{em za {kolski ~asopis, volimpjevati, skladati, rado crtam,pi{em pjesme…
Reci nam {to preporu~uje{ ostalimu~enicima?
Mislim da bi se svatko tko voliglazbu trebao njome i baviti, jersve se mo`e uz malo truda i vo-lje. Savjetujem svima koji imajuvi{ak slobodnoga vremena daupi{u glazbenu {kolu ili da sepo~nu baviti nekim sportom,jer nema nikakve koristi od uza-ludno potro{enog vremena
I za kraj…
Svatko ne{to voli, pa tako i ja.Iako me obveze ponekad total-no izmore, volim glazbu i volim{kolu jer to je moj `ivot i uistinune znam kako bih iskoristila slo-bodno vrijeme da se ni~im nebavim.
Hvala ti za ovaj intervju i sretno!
Hvala i tebi! 3
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 27
Iva je ve} srednjo-{kolka (ali uglazbenoj {koli), a s obzirom na njenodugogodi{nje iskustvou sviranju violine, Ivu smatramo {kol-skom Vannesom Mae.
Iako je tek peta{ica,gdje god ~ita svojeradove, njena original-nost i, kako profesorhrvatskoga ka`e, sigu-rna re~enica privukuveliku pozornost. Akotako nastavi, jo{ }e jena{a djeca imati zalektiru.
PPRRIIRREEDDIILLEE:: Nives Brki}, 8. b, Nata{a Dobra{, 8. bIrena Podgor{ek, 8.b
Ove je godine u na{oj {koli postalova`no biti naj. Svakog mjeseca biralismo po odjelima najuzornijeg u~enika
mjeseca, pa na kraju godina najuzornijeg|aka odjela ukupno. Isto tako birali smo,zapravo u~itelji su birali, i najboljeg u~enika{kole. Ove godine zadatak im nije bio lak, pasu se na koncu odlu~ili za kompromis iizabrali troje najboljih. Dobro pogledajte licana ovoj fotografiji, to su troje najboljih, tri"dragulja u kruni": Monika Cegnar iz 8. c iAndrija Krili} i Hana Lasan iz 8. a.
Monika je osim {koli posve}ena i sportu injen glavni hobi i najve}a radost je odbojkakoju trenira od petog razreda u AOKMladost. Aktivno igra u 3. hrvatskoj ligi aidu}e godine prelazi u kadetski rang natje-canja. Osim toga Monika rado ~ita knjige nastranim jezicima: poljskom (mama joj jePoljakinja) i engleskom, a jedan od naj-dra`ih pisaca joj je Henryk Sinkiewicz (uza-lud smo lomili jezik poku{avaju}i opona{atiMonikin savr{eni poljski izgovor toga prezi-mena) i njegova knjiga Kroz pustinju ipra{umu.
Andrija nam je ostao poslovi~no zagonetani samozatajan, ali oni koji ga poznaju garan-tiraju da je de~ko sto posto O. K.
Hana ni sama ne zna na koliko je natjecan-ja bila ove godina, ali najvi{e je ipak zanimabiologija. I ona rado ~ita, najdra`a joj je knji-ga Coelhov Alkemi~ar (otuda dakle Haninasklonost filozofiranju), a od filmova najradi-je }e pogledati kakvu romanti~nu komediju.Hana obo`ava klizati i igrati badminton, a daje ona djevojka koja uvijek ima neki cilj, po-tvrdilo nam je i njeno priznanje kako naj-vi{e mrzi besciljne {etnje. 3
28Zora / br. 44 list uËenika osnovne škole petra preradovi}a
NEKOLIKONAJPO IZBORUZORINIHNOVINARA
BITI NAJ
Iva Cigrovskij — najmuzikalnija
Iva Kriva~ — najpisac
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 28
5Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
tati knjige za djecu, ~ak ih u zad-nje vrijeme i dosta ~itam, nado-kna|ujem neke naslove kojesam propustio. U podjeli knji-`evnosti na onu za djecu i onuza odrasle granica je tanka.Istina, neki po~nu pisati zadjecu i tinejd`ere jer misle da jeto lak{e. Imamo ljudi koji se, datako ka`em , poku{avaju "u{u-ljati" me|u pisce i u knji`evnostpi{u}i za mlade i tinejd`ere, paonda tu ima i dosta toga {to semeni ~ini lo{e.
Za{to pi{ete u humoristi~nom to-nu? Jeste li Vi neozbiljna osoba?
Ljudi uglavnom ka`u da samneozbiljan, ali mislim da to gov-ore ve}inom oni koji me ne poz-naju dovoljno dobro. Uostalombilo je primjera da su velikikomediografi i komi~ari privat-no bili vrlo ozbiljne, pa ~ak i de-presivne osobe. Dakle ne morazna~iti kad netko pi{e {aljivo daje skroz neozbiljan.
Ali Vi uop}e ne djelujete depre-sivno!
Da, danas sam pod tabletama![alim se. Nisam depresivan, noponekad i mene uhvati…
Va{ se prvi roman zove "Balada oBuginim ga}icama". Kakva je toknjiga?
To je knjiga ~iji je glavni lik ~e-trnaestogodi{nji dje~ak Gustav S.
koji svakodnevno pi-{e dnevnik, svakod-nevno bilje`i doga-|aje, a radi se u biti -ja sam to ve} vi{eputa ovako odgovo-rio - o ljubavnoj pri-~i, o "pubertetskoj
himni ljubavi", kako sam je naz-vao, i pri~i o prijateljstvu. Osimljubavne napetosti koja postojiizme|u Gustava, Buge i jo{nekih likova u romanu, Gustavje i aktivan ~lan jednog mu{kog,odnosno dje~a~kog kluba, "Klu-ba mrzitelja djevojaka" i iz togkontrasta proizlaze mnogekomi~ne situacije.
[to se ti~e reakcija publike,knjiga je izi{la tek prije mjesecdana, a kod knjiga je potrebnoipak malo du`e vrijeme da bi semoglo procijeniti kakav je odzivkod publike.
Nabrojite pet Vama najdra`ihpisaca za mlade.
Mislim da bi to bili autori kaoMark Twain, Oscar Wilde, R. L.Stevenson, od doma}i sam jakovolio ~itati Ku{ana, i recimo…Molnar, da Ferenc Molnar i nje-govi Junaci Pavlove ulice.
Pi{ete li pjesme?
Napisao sam malo pjesama iop}enito ba{ nemam nekog slu-ha za poeziju. Rijetko koja pjes-ma mi se svidi, a i te{ko pratimove modrene pjesme. Tu i tamomi se koja svidi, no pisao samvrlo malo pjesama i uglavnomsu bile neobi~ne i komi~ne.
I za kraj, kakav biste nam savjet ilipreporuku dali?
Savjetovao bih vam da ~itate, jerje ~itanje dobro, i jer mislim danas knjiga izgra|uje puno boljeod svih ostalih medija, da jeknjiga ono {to }e nas najvi{eobogatiti. U po~etku }e vam ~i-tanje mo`da biti i dosadno - imana `alost i bezbroj lo{ih knjiga -ali isto tako ima i bezbroj jakodobrih. Stoga ne valja odmah napo~etku odustati, nego nastojiteda vam ~itanje postane navika.Ne radi knjiga i knji`evnosti,nego radi vas samih. Jezik jeono osnovno po ~emu se raz-likujemo od `ivotinja, i onaj kojioboga}uje svoj jezik ujednopo~inje i bolje razmi{ljati idanas-sutra }e bolje reagirati usvakoj `ivotnoj situaciji. 3
Autogrami za uspomenu
Zagoda u {koli
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 5
Mislim da je za svakoga od nasva`no da {to prije prepozna svo-ju darovitost, da ne gubimo pu-no vremena na stvari u kojimanismo ba{ dobri, ali bi zbog odre-|enih razloga u njima htjeli bitiuspje{ni. Trebamo se baviti onim{to nas zanima i za {to od po~et-ka osje}amo da nam dobro ide.
Kada ste Vi osjetili da biste moglibiti pisac?
To je jako dugo ~u~alo u meni,ali kako sam slikao, nisam jed-nostavno imao vremena zapisanje. Ozbiljnije sam se po~eobaviti pisanjem prili~no kasno,negdje oko svoje 25. godine.Po~eo sam manje slikati, a punovi{e pisati i ~itati, i tako je 2002.godine svjetlo dana ugledalamoja prva knjiga.
Kako ste uop}e do{li na ideju dapo~nete pisati? Za svoje zado-voljstvo ili…?
Ka`u da svaki umjetnik imavisoko mi{ljenje o sebi, da `elina neki na~in djelovati javno ipostati poznat. Tako sam i japisao isprva za sebe, ali sam sepotajno nadao da }e to netkotiskati i da }e ljudi to ~itati. Akako je zapravo do{ao taj porivza pisanjem, mislim da je toneobja{njivo. To je isto kao kadse zaljubi{ u nekoga jer, naprimjer, ima plavu kosu, jer imamalen i pr}ast nos, jer je lijepogra|en… Te{ko je to re}i.Jednostavno, to je potpunoneobja{njivo.
Kakve su bile va{e {kolske zada}e?
Obi~no bi mi profesorica daladvije ocjene: peticu za sadr`aj, aiz pravopisa bih obi~no dobio~etvorku.
Jeste li kao |ak puno ~itali?
Moram priznati da sam uosnovnoj i srednjoj {koli bio
prili~no povr{an ~itatelj. Prizna-jem i da nisam pro~itao svu lek-tiru, uvijek sam je nekako izbje-gavao i preskakivao, ali samuvijek oko sebe imao puno, pu-no knjiga, i na no}nom orma-ri}u, i ispod jastuka i pod kreve-tom… Obi~no bih ~itao u kreve-tu, a ono {to je bilo lo{e to je dabih rijetko pro~itao knjigu dokraja i usporedo bih ~itao barempet potpuno razli~itih knjiga.Bile su rijetke knjige kojima bihse posvetio od po~etka do kraja.To mo`da i nije bilo dobro, alidruk~ije nisam mogao.Malo ozbiljnijepo~eo sam ~i-tati isto dostakasno, negdjena Akademiji,a onda sam i{aostudirati i filozo-fiju, i onda uz fi-lozofiju i{lo je inekakvo ozbiljnije~itanje.
Kako i kada pi{ete?
Pi{em svako dan imislim da je to bitno.Netko je rekao da uumjetnosti nema "vike-nda{a", u smislu da sepi{e samo dva dana utjednu ili povremeno tu itamo. Ja pi{em svaki dani pi{em uglavnom nave-~er, uglavnom od 10 pa do1 ili, ako mi dobro ide, 2 izapono}i, to mi je najdra`e vrije-me. Kada poku{am pisti tijekomdana, obi~no ni{ta ne napravim,gledam u prazan zaslon, on gle-da u mene i ne doga|a se ni{ta.
Va{a prva knjiga nosi naslov "Nekbude kaos", jeste li Vi u osnovnoj{koli stvarali kaos?
Kao i svaki u~enik povremenosam stvarao kaos, ali to nije pre-lazilo granice uobi~ajenog |a~-
kog pona{anja. Uglavnom, zbogmene i mojih prijatelja nikadnije do{la policija u {kolu, alibili smo malo zaigrani. Mislimda je to normalno u toj dobi, alinije bilo nikakvog velikog inci-denta. Bio sam odli~an |ak inisam imao problema s gradi-vom i s nastavnicima.
Za{to pi{ete za djecu i tinejd`ere?
Najvi{e me zaokuplja tema pu-berteta i tinejd`erskih godi-na i ~ini mi sed a
tu imabezbroj duhovitih i
komi~nih situacije. Moram priz-nati da jo{ nisam na{ao nekutemu za odrasle koja bi metoliko zaokupila. Kada se onarodi u meni, vjerojatno }unapisati ne{to i za odrasle. Dotada }u vjerojatno nastavitipisati za tinejd`ere. To je jed-nostavno izi{lo iz mene kao iuop}e poriv za pisanjem. Uknji`evnosti je bitno kako jedjelo napisano, a ne neka dobnagranica. Ja i danas volim pro~i-
4Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 4
Daniel je praviprimjer da i kadsmo zaljubljeni idalje mo`emobiti najuzorniji.
Kao {to televizija~esto bira svojenajbolje imita-tore, tako i mi za za najimitatora[kole biramo "el Ninju".
Kad je rije~ oodbojci, Monikanema konkuren-cije. Jeste li jeve} vidjeli naprethodnojstranici?
De~kioprez, jerova plavu{auskoro }ebiti crnataekwon-doa{ica.
Nije lako biti i najvi{i i najbolji. Sa svojih ko{arka{kih191 centimetar Mateoje sigurno najvi{i na{koli, a uz to je(u~itelji ka`u) najsavjesniji |aksvoga razreda.
Vjerojatno niHana sama ne znana koliko je natje-canja morala ovegodine; zato je izovemo "hodaju}aenciklopedija".
Naravno da nijepilot. Ali ovadjevojka ima takostrastvenu `eljuodletjeti u visineda i mi `elimo daostvari svoj san ipostane vojnipilot. Sretno!!!
Iako ste ovog de~ka ~estovidjeli gdje juri {kolskimhodnicima, titulu najbr`egne nosi zbog toga. Naime,Sven se ve} natje~e kaovoza~ u karting utrkamapo cijeloj Hrvatskoj. A tekje peti razred. Naprijed,Shum…ovaj… Svene!
29Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
Iva Pranji} — naj tae kwon do girl Mateo Pe{a — najvi{i
Ana Gerak — najpilot
Sven Gorup — najbr`i
Ninoslav Prokopi} — najimitator
Hana Lasan — najzaposlenija
Monika Cegnar — najodbojka{ica
Daniel Romi} — najzaljubljeniji
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 29
ddaannii {{kkoollee --
30Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
ddaannii {{kkoollee --
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 30
Svr{ili ste likovnu akademiju, a pi{ete knjige; zna~i li to da jepisanje lak{e od slikanja?
Pa, moram priznati da je meni pisanje puno lak{e odslikanja. Slikao sam jako dugo, desetak godina, mo`da ivi{e, ali nikad nisam bio zadovoljan s onim {to bihnapravio, a kod pisanja je bilo upravo suprotno. Pi{empuno kra}e nego {to slikam, a rezultati su daleko bolji.Me|utim, naravno da to nije pravilo. Nekome je lak{eslikati, drugome je lak{e pisati, ili, na primjer, nekome tkoima sluha pjevanje uop}e ne predstavlja problem, a menije to najve}a muka. Dakle netko ima vi{e dara za jedno, anetko drugi za drugo.
Ali ~uli smo da i dobro svirate.
Sviram i ne mogu vjerovati kako mogu svirati. Neki ~akka`u i da sviram dobro, ali pjevati ne mogu nikako. Tu jeo~ito nekakav problem. U~io sam pjevanje, ~ak sam i privat-no uzimao neke satove, i nikad ni{ta, katastrofa, tha jeza!No umjetnici se obi~no oku{aju na vi{e polja, na primjer,netko je kipar, ali i pi{e, netko je pjesnik, ali i slika, netko jeglumac i re`iser… Takvi ljudio obi~no u sebi imaju sklonostprema svim umjetnostima.
3Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole ppeettrraa pprreerraaddoovvii}}aa
Knji`evna ve~er koju namje pred koji mjesecpodario knji`evnik
Tomislav Zagodaponukala nas je da ga jo{
jedanput pozovemo u goste i poku{amo
jo{ toga saznati o piscu ~ije nam pri~e tjeraju suze na o~i (naravno,
one od smijeha).
Razgovor s knji`evnikom
Tomislavom Zagodom
NEK BUDE SMIJEH!
PPRRIIRREEDDIILLEE:: Jelena Markovi}, 8.bIrena Podgor{ek, 8b
Nije pivo, nego ~aj
Pisac pi{e
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 3
SADR@AJUvodnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
Razgovor s knji`evnikom Tomislavom Zagodom . . . . . . . . . 3
Za i protiv (De~ki su lijen~ine) . . 6
@elje ~ine ~ovjeka . . . . . . 8
Zorin literarni kutak . . . . . . . . . . . . 9-24
Izabirem sport kao put do zdravlja . . . . . . . 25
5 pitanja 5 minuta . . . . . . .25
Prva violina . . . . . 26
Biti naj . . . . . . . . 28
Dani {kole - - fotoalbum . . . . . . . . . . . . . . . 30
UVODNIKVrli, pametni na{i Zora{i, djevoj~ice i dje~aci,
mali i veliki!
Ponovno smo zajedno. zora se silno raduje {tomo`e s vama podijeliti zabavu, pouku i prijateljst-vo. Silno cijenimo va{e napore da postanetepametni i sposobni za `ivot. Mi vam tomepoku{avamo pomo}i. Kako? Tako {to podupiremova{u slobodu i razigranost, va{u volju da upijetesve {to je lijepo i plemenito. Otkrijte nove prijatel-je i prijateljice i popri~ajte o tome {to je tko u~iniou svom malom svijetu da bi ovaj veliki izgledaoljep{i i bolji. Ako svatko u~ini malo djelo, kakvusitnicu, kao {to je pristojno pona{anje i plemenitodnos prema okoli{u, u~init }e mnoga i potaknutidrugog da po{tuje na{u jedinu Zemlju koju supro{li nara{taji ionako previ{e uni{tili.
Niste vi bilo tko! Vi ste veliki mali ljudi koji ve}misle svojom glavom. zora }e vas poduprijeti iuvijek vam pru`iti prostor da se izrazite.
Dobro nam do{li u zora, ne samo kao ~itateljinego i kao pisci, novinari, slikari… zora `elibiti list otvoren va{im mislima i osje}ajima. Tkomisli da trebamo bolje, neka zasu~e rukave i do|eu redakciju, rado }emo ga primiti. Budimo zajed-no da bi nam djetinjstvo bilo ljep{e i bogatije.
Mnogo sre}e, zadovoljstva i znanja na kraju{kolske godine `eli vam
va{a zora
2Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
zoraList u~enika Osnovne {kole Petra Preradovi}a
GGLLAAVVNNII UURREEDDNNIIKK:: Nata{a Dobra{
TTEEHHNNII^̂KKII UURREEDDNNIIKK:: Dino Vuljanko
RREEDDAAKKCCIIJJAA:: Nives Brki}, Iva Cigrovskij, Tonko ^ip~i}, Katarina Kati}, Jelena Marki}, Ivana Nik{i}, Irena Podgor{ek, Iva Pranji}, Sandra Stazi}, Dalibor Stiplo{ek
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 2
-- ffoottooaallbbuumm
31Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
-- ffoottooaallbbuumm
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 31
SSvvii nnaa mmoorree!!SSvvii nnaa mmoorree!!
32ZZoorraa / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
Ana Vlah, 5.b
Valerija Pavleni}, 5.b
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 32
zoralipanj, 2004.list uËenika osnovne {kole ppeettrraa pprreerraaddoovvii}}aa - zagreb 44
Razgovor s knji`evnikom Tomislavom Zagodom De~ki su lijen~ine@elje ~ine ~ovjeka...
Izabirem sport10 naj po izboru Zorinih novinara
Dani {kole - fotoalbum1ZZoorraa / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a
Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 1
Recommended