Zora 44 2004 - os-ppreradovica-zg.skole.hr · Iva je ve} srednjo-{kolka (ali u glazbenoj {koli), a s obzirom na njeno dugogodi{nje iskustvo u sviranju violine, Ivu smatramo {kol-skom

SSvvii nnaa mmoorree!!SSvvii nnaa mmoorree!!

32ZZoorraa / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a

Ana Vlah, 5.b

Valerija Pavleni}, 5.b

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 32

zoralipanj, 2004.list uËenika osnovne {kole ppeettrraa pprreerraaddoovvii}}aa - zagreb 44

Razgovor s knjièvnikom Tomislavom Zagodom De~ki su lijen~ine@elje ~ine ~ovjeka...

Izabirem sport10 naj po izboru Zorinih novinara

Dani {kole - fotoalbum1ZZoorraa / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 1

SADR@AJUvodnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2

Razgovor s knjièvnikom Tomislavom Zagodom . . . . . . . . . 3

Za i protiv (De~ki su lijen~ine) . . 6

@elje ~ine ~ovjeka . . . . . . 8

Zorin literarni kutak . . . . . . . . . . . . 9-24

Izabirem sport kao put do zdravlja . . . . . . . 25

5 pitanja 5 minuta . . . . . . .25

Prva violina . . . . . 26

Biti naj . . . . . . . . 28

Dani {kole - - fotoalbum . . . . . . . . . . . . . . . 30

UVODNIKVrli, pametni na{i Zora{i, djevoj~ice i dje~aci,

mali i veliki!

Ponovno smo zajedno. zora se silno raduje {tomoè s vama podijeliti zabavu, pouku i prijateljst-vo. Silno cijenimo va{e napore da postanetepametni i sposobni za ìvot. Mi vam tomepoku{avamo pomo}i. Kako? Tako {to podupiremova{u slobodu i razigranost, va{u volju da upijetesve {to je lijepo i plemenito. Otkrijte nove prijatel-je i prijateljice i popri~ajte o tome {to je tko u~iniou svom malom svijetu da bi ovaj veliki izgledaoljep{i i bolji. Ako svatko u~ini malo djelo, kakvusitnicu, kao {to je pristojno pona{anje i plemenitodnos prema okoli{u, u~init }e mnoga i potaknutidrugog da po{tuje na{u jedinu Zemlju koju supro{li nara{taji ionako previ{e uni{tili.

Niste vi bilo tko! Vi ste veliki mali ljudi koji ve}misle svojom glavom. zora }e vas poduprijeti iuvijek vam pruìti prostor da se izrazite.

Dobro nam do{li u zora, ne samo kao ~itateljinego i kao pisci, novinari, slikari… zora èlibiti list otvoren va{im mislima i osje}ajima. Tkomisli da trebamo bolje, neka zasu~e rukave i do|eu redakciju, rado }emo ga primiti. Budimo zajed-no da bi nam djetinjstvo bilo ljep{e i bogatije.

Mnogo sre}e, zadovoljstva i znanja na kraju{kolske godine èli vam

va{a zora

2Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a

zoraList u~enika Osnovne {kole Petra Preradovi}a

GGLLAAVVNNII UURREEDDNNIIKK:: Nata{a Dobra{

TTEEHHNNII^̂KKII UURREEDDNNIIKK:: Dino Vuljanko

RREEDDAAKKCCIIJJAA:: Nives Brki}, Iva Cigrovskij, Tonko îp~i}, Katarina Kati}, Jelena Marki}, Ivana Nik{i}, Irena Podgor{ek, Iva Pranji}, Sandra Stazi}, Dalibor Stiplo{ek

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 2

-- ffoottooaallbbuumm



Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 31

ddaannii {{kkoollee --



Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 30

Svr{ili ste likovnu akademiju, a pi{ete knjige; zna~i li to da jepisanje lak{e od slikanja?

Pa, moram priznati da je meni pisanje puno lak{e odslikanja. Slikao sam jako dugo, desetak godina, mo`da ivi{e, ali nikad nisam bio zadovoljan s onim {to bihnapravio, a kod pisanja je bilo upravo suprotno. Pi{empuno kra}e nego {to slikam, a rezultati su daleko bolji.Me|utim, naravno da to nije pravilo. Nekome je lak{eslikati, drugome je lak{e pisati, ili, na primjer, nekome tkoima sluha pjevanje uop}e ne predstavlja problem, a menije to najve}a muka. Dakle netko ima vi{e dara za jedno, anetko drugi za drugo.

Ali ~uli smo da i dobro svirate.

Sviram i ne mogu vjerovati kako mogu svirati. Neki ~akkaù i da sviram dobro, ali pjevati ne mogu nikako. Tu jeo~ito nekakav problem. U~io sam pjevanje, ~ak sam i privat-no uzimao neke satove, i nikad ni{ta, katastrofa, tha jeza!No umjetnici se obi~no oku{aju na vi{e polja, na primjer,netko je kipar, ali i pi{e, netko je pjesnik, ali i slika, netko jeglumac i reìser… Takvi ljudio obi~no u sebi imaju sklonostprema svim umjetnostima.

3Zora / br. 44 list uËenika osnovne {kole ppeettrraa pprreerraaddoovvii}}aa

Knjièvna ve~er koju namje pred koji mjesecpodario knjièvnik

Tomislav Zagodaponukala nas je da ga jo{

jedanput pozovemo u goste i poku{amo

jo{ toga saznati o piscu ~ije nam pri~e tjeraju suze na o~i (naravno,

one od smijeha).

Razgovor s knjièvnikom

Tomislavom Zagodom

NEK BUDE SMIJEH!

PPRRIIRREEDDIILLEE:: Jelena Markovi}, 8.bIrena Podgor{ek, 8b

Nije pivo, nego ~aj

Pisac pi{e

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 3

Mislim da je za svakoga od nasva`no da {to prije prepozna svo-ju darovitost, da ne gubimo pu-no vremena na stvari u kojimanismo ba{ dobri, ali bi zbog odre-|enih razloga u njima htjeli bitiuspje{ni. Trebamo se baviti onim{to nas zanima i za {to od po~et-ka osje}amo da nam dobro ide.

Kada ste Vi osjetili da biste moglibiti pisac?

To je jako dugo ~u~alo u meni,ali kako sam slikao, nisam jed-nostavno imao vremena zapisanje. Ozbiljnije sam se po~eobaviti pisanjem prili~no kasno,negdje oko svoje 25. godine.Po~eo sam manje slikati, a punovi{e pisati i ~itati, i tako je 2002.godine svjetlo dana ugledalamoja prva knjiga.

Kako ste uop}e do{li na ideju dapo~nete pisati? Za svoje zado-voljstvo ili…?

Kaù da svaki umjetnik imavisoko mi{ljenje o sebi, da èlina neki na~in djelovati javno ipostati poznat. Tako sam i japisao isprva za sebe, ali sam sepotajno nadao da }e to netkotiskati i da }e ljudi to ~itati. Akako je zapravo do{ao taj porivza pisanjem, mislim da je toneobja{njivo. To je isto kao kadse zaljubi{ u nekoga jer, naprimjer, ima plavu kosu, jer imamalen i pr}ast nos, jer je lijepogra|en… Te{ko je to re}i.Jednostavno, to je potpunoneobja{njivo.

Kakve su bile va{e {kolske zada}e?

Obi~no bi mi profesorica daladvije ocjene: peticu za sadràj, aiz pravopisa bih obi~no dobio~etvorku.

Jeste li kao |ak puno ~itali?

Moram priznati da sam uosnovnoj i srednjoj {koli bio

prili~no povr{an ~itatelj. Prizna-jem i da nisam pro~itao svu lek-tiru, uvijek sam je nekako izbje-gavao i preskakivao, ali samuvijek oko sebe imao puno, pu-no knjiga, i na no}nom orma-ri}u, i ispod jastuka i pod kreve-tom… Obi~no bih ~itao u kreve-tu, a ono {to je bilo lo{e to je dabih rijetko pro~itao knjigu dokraja i usporedo bih ~itao barempet potpuno razli~itih knjiga.Bile su rijetke knjige kojima bihse posvetio od po~etka do kraja.To mo`da i nije bilo dobro, alidruk~ije nisam mogao.Malo ozbiljnijepo~eo sam ~i-tati isto dostakasno, negdjena Akademiji,a onda sam i{aostudirati i filozo-fiju, i onda uz fi-lozofiju i{lo je inekakvo ozbiljnije~itanje.

Kako i kada pi{ete?

Pi{em svako dan imislim da je to bitno.Netko je rekao da uumjetnosti nema "vike-nda{a", u smislu da sepi{e samo dva dana utjednu ili povremeno tu itamo. Ja pi{em svaki dani pi{em uglavnom nave-~er, uglavnom od 10 pa do1 ili, ako mi dobro ide, 2 izapono}i, to mi je najdraè vrije-me. Kada poku{am pisti tijekomdana, obi~no ni{ta ne napravim,gledam u prazan zaslon, on gle-da u mene i ne doga|a se ni{ta.

Va{a prva knjiga nosi naslov "Nekbude kaos", jeste li Vi u osnovnoj{koli stvarali kaos?

Kao i svaki u~enik povremenosam stvarao kaos, ali to nije pre-lazilo granice uobi~ajenog |a~-

kog pona{anja. Uglavnom, zbogmene i mojih prijatelja nikadnije do{la policija u {kolu, alibili smo malo zaigrani. Mislimda je to normalno u toj dobi, alinije bilo nikakvog velikog inci-denta. Bio sam odli~an |ak inisam imao problema s gradi-vom i s nastavnicima.

Za{to pi{ete za djecu i tinejdère?

Najvi{e me zaokuplja tema pu-berteta i tinejdèrskih godi-na i ~ini mi sed a

tu imabezbroj duhovitih i

komi~nih situacije. Moram priz-nati da jo{ nisam na{ao nekutemu za odrasle koja bi metoliko zaokupila. Kada se onarodi u meni, vjerojatno }unapisati ne{to i za odrasle. Dotada }u vjerojatno nastavitipisati za tinejdère. To je jed-nostavno izi{lo iz mene kao iuop}e poriv za pisanjem. Uknjièvnosti je bitno kako jedjelo napisano, a ne neka dobnagranica. Ja i danas volim pro~i-


Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 4

Daniel je praviprimjer da i kadsmo zaljubljeni idalje moèmobiti najuzorniji.

Kao {to televizija~esto bira svojenajbolje imita-tore, tako i mi za za najimitatora[kole biramo "el Ninju".

Kad je rije~ oodbojci, Monikanema konkuren-cije. Jeste li jeve} vidjeli naprethodnojstranici?

De~kioprez, jerova plavu{auskoro }ebiti crnataekwon-doa{ica.

Nije lako biti i najvi{i i najbolji. Sa svojih ko{arka{kih191 centimetar Mateoje sigurno najvi{i na{koli, a uz to je(u~itelji kaù) najsavjesniji |aksvoga razreda.

Vjerojatno niHana sama ne znana koliko je natje-canja morala ovegodine; zato je izovemo "hodaju}aenciklopedija".

Naravno da nijepilot. Ali ovadjevojka ima takostrastvenu èljuodletjeti u visineda i mi èlimo daostvari svoj san ipostane vojnipilot. Sretno!!!

Iako ste ovog de~ka ~estovidjeli gdje juri {kolskimhodnicima, titulu najbrègne nosi zbog toga. Naime,Sven se ve} natje~e kaovoza~ u karting utrkamapo cijeloj Hrvatskoj. A tekje peti razred. Naprijed,Shum…ovaj… Svene!


Iva Pranji} — naj tae kwon do girl Mateo Pe{a — najvi{i

Ana Gerak — najpilot

Sven Gorup — najbrì

Ninoslav Prokopi} — najimitator

Hana Lasan — najzaposlenija

Monika Cegnar — najodbojka{ica

Daniel Romi} — najzaljubljeniji

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 29

Iva je ve} srednjo-{kolka (ali uglazbenoj {koli), a s obzirom na njenodugogodi{nje iskustvou sviranju violine, Ivu smatramo {kol-skom Vannesom Mae.

Iako je tek peta{ica,gdje god ~ita svojeradove, njena original-nost i, kako profesorhrvatskoga kaè, sigu-rna re~enica privukuveliku pozornost. Akotako nastavi, jo{ }e jena{a djeca imati zalektiru.

PPRRIIRREEDDIILLEE:: Nives Brki}, 8. b, Nata{a Dobra{, 8. bIrena Podgor{ek, 8.b

Ove je godine u na{oj {koli postalova`no biti naj. Svakog mjeseca biralismo po odjelima najuzornijeg u~enika

mjeseca, pa na kraju godina najuzornijeg|aka odjela ukupno. Isto tako birali smo,zapravo u~itelji su birali, i najboljeg u~enika{kole. Ove godine zadatak im nije bio lak, pasu se na koncu odlu~ili za kompromis iizabrali troje najboljih. Dobro pogledajte licana ovoj fotografiji, to su troje najboljih, tri"dragulja u kruni": Monika Cegnar iz 8. c iAndrija Krili} i Hana Lasan iz 8. a.

Monika je osim {koli posve}ena i sportu injen glavni hobi i najve}a radost je odbojkakoju trenira od petog razreda u AOKMladost. Aktivno igra u 3. hrvatskoj ligi aidu}e godine prelazi u kadetski rang natje-canja. Osim toga Monika rado ~ita knjige nastranim jezicima: poljskom (mama joj jePoljakinja) i engleskom, a jedan od naj-draìh pisaca joj je Henryk Sinkiewicz (uza-lud smo lomili jezik poku{avaju}i opona{atiMonikin savr{eni poljski izgovor toga prezi-mena) i njegova knjiga Kroz pustinju ipra{umu.

Andrija nam je ostao poslovi~no zagonetani samozatajan, ali oni koji ga poznaju garan-tiraju da je de~ko sto posto O. K.

Hana ni sama ne zna na koliko je natjecan-ja bila ove godina, ali najvi{e je ipak zanimabiologija. I ona rado ~ita, najdraà joj je knji-ga Coelhov Alkemi~ar (otuda dakle Haninasklonost filozofiranju), a od filmova najradi-je }e pogledati kakvu romanti~nu komediju.Hana oboàva klizati i igrati badminton, a daje ona djevojka koja uvijek ima neki cilj, po-tvrdilo nam je i njeno priznanje kako naj-vi{e mrzi besciljne {etnje. 3

28Zora / br. 44 list uËenika osnovne škole petra preradovi}a

NEKOLIKONAJPO IZBORUZORINIHNOVINARA

BITI NAJ

Iva Cigrovskij — najmuzikalnija

Iva Kriva~ — najpisac

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 28


tati knjige za djecu, ~ak ih u zad-nje vrijeme i dosta ~itam, nado-kna|ujem neke naslove kojesam propustio. U podjeli knji-èvnosti na onu za djecu i onuza odrasle granica je tanka.Istina, neki po~nu pisati zadjecu i tinejdère jer misle da jeto lak{e. Imamo ljudi koji se, datako kaèm , poku{avaju "u{u-ljati" me|u pisce i u knjièvnostpi{u}i za mlade i tinejdère, paonda tu ima i dosta toga {to semeni ~ini lo{e.

Za{to pi{ete u humoristi~nom to-nu? Jeste li Vi neozbiljna osoba?

Ljudi uglavnom kaù da samneozbiljan, ali mislim da to gov-ore ve}inom oni koji me ne poz-naju dovoljno dobro. Uostalombilo je primjera da su velikikomediografi i komi~ari privat-no bili vrlo ozbiljne, pa ~ak i de-presivne osobe. Dakle ne morazna~iti kad netko pi{e {aljivo daje skroz neozbiljan.

Ali Vi uop}e ne djelujete depre-sivno!

Da, danas sam pod tabletama![alim se. Nisam depresivan, noponekad i mene uhvati…

Va{ se prvi roman zove "Balada oBuginim ga}icama". Kakva je toknjiga?

To je knjiga ~iji je glavni lik ~e-trnaestogodi{nji dje~ak Gustav S.

koji svakodnevno pi-{e dnevnik, svakod-nevno biljeì doga-|aje, a radi se u biti -ja sam to ve} vi{eputa ovako odgovo-rio - o ljubavnoj pri-~i, o "pubertetskoj

himni ljubavi", kako sam je naz-vao, i pri~i o prijateljstvu. Osimljubavne napetosti koja postojiizme|u Gustava, Buge i jo{nekih likova u romanu, Gustavje i aktivan ~lan jednog mu{kog,odnosno dje~a~kog kluba, "Klu-ba mrzitelja djevojaka" i iz togkontrasta proizlaze mnogekomi~ne situacije.

[to se ti~e reakcija publike,knjiga je izi{la tek prije mjesecdana, a kod knjiga je potrebnoipak malo duè vrijeme da bi semoglo procijeniti kakav je odzivkod publike.

Nabrojite pet Vama najdraìhpisaca za mlade.

Mislim da bi to bili autori kaoMark Twain, Oscar Wilde, R. L.Stevenson, od doma}i sam jakovolio ~itati Ku{ana, i recimo…Molnar, da Ferenc Molnar i nje-govi Junaci Pavlove ulice.

Pi{ete li pjesme?

Napisao sam malo pjesama iop}enito ba{ nemam nekog slu-ha za poeziju. Rijetko koja pjes-ma mi se svidi, a i te{ko pratimove modrene pjesme. Tu i tamomi se koja svidi, no pisao samvrlo malo pjesama i uglavnomsu bile neobi~ne i komi~ne.

I za kraj, kakav biste nam savjet ilipreporuku dali?

Savjetovao bih vam da ~itate, jerje ~itanje dobro, i jer mislim danas knjiga izgra|uje puno boljeod svih ostalih medija, da jeknjiga ono {to }e nas najvi{eobogatiti. U po~etku }e vam ~i-tanje mo`da biti i dosadno - imana àlost i bezbroj lo{ih knjiga -ali isto tako ima i bezbroj jakodobrih. Stoga ne valja odmah napo~etku odustati, nego nastojiteda vam ~itanje postane navika.Ne radi knjiga i knjièvnosti,nego radi vas samih. Jezik jeono osnovno po ~emu se raz-likujemo od ìvotinja, i onaj kojioboga}uje svoj jezik ujednopo~inje i bolje razmi{ljati idanas-sutra }e bolje reagirati usvakoj ìvotnoj situaciji. 3

Autogrami za uspomenu

Zagoda u {koli

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 5

☺Djelomi~no se slaèm sVesnom. Dana{nji tine-

jdèri u mnogo~emu sudruk~iji od tinejdèrica. [kola ihne zanima, ve} su opsjednuti ne-kim svojim temama: nogome-tom, play stationom i sli~no, aliima i onih inteligentnih i ra-zumnih koji èle ne{to nau~itite ih zanima {kola. Ono {to ihzanima uglavnom je ne{to {toima veze s ra~unalima i Inter-netom, ali takvih de~ki nemapuno. U na{em razredu (kao i uve}ini razreda u {koli) cure suone koje vi{e u~e i ~ije suocjene bolje, ali usprkos tomune vjerujem da }e ène zavla-dati svijetom.

Ivana Nik{i}, 8. razred

Djelomi~no se slaèm sVesnom. De~ki misle da

}e biti vi{e cool ako neu~e i stalno su vani, a kada do|ekraj {kolske godine, ljute se naprofesore, a neki se ~ak i sramere}i s koliko su pro{li. De~kimo`da i nisu toliko lijeni kolikoih zanima {port. U mom serazredu svaki dan prepri~avajunogometne utakmice, a poslije{kole se redovito odlazi u kla-

dionice. De~ki misle da sveznaju, a zapravo ne znaju.

Iva Pranji}, 8. razred

Djelomi~no se slaèm stobom. Istina je {to ka-

è{, ali nisu svi dje~acitako lo{i. Ima me|u njima odli-ka{a, samo {to se meni ~ini dasu ove generacije iza nas punolo{ije. Ima nekih stvari u koji-ma su mu{karci bolji od èna ioni znaju svoj posao, tako daène ne}e uskoro vladati svije-tom. Preporu~io bih ti, Vesna,da malo istraùje{ mu{ko dru{tvopa onda donesi neke zaklju~ke.

Daniel Romi}, 8. razred

Djelomi~no se slaèmjer de~ki kasnije ulaze u

pubertet tako da se nekovrijeme pona{aju djetinjasto.Istina je da su de~ki ljeniji i nezanima ih ni{ta nego play sta-tion. Oni misle da ve}ina cura u

ìvotu uop}e ne}e trebati raditi,ali kako smo mi pametnije,bolje }emo pro}i u ìvotu. DAnema cura, de~ki bi uvijek bililuzeri! Uostalom, sve {to mogude~ki mogu i cure.

Nives Brki}, 8. razred

Djelomi~no se slaèm.Istina je da su cure ne-

{to bolje u~enice, to je za-to jer su cure nje`nijeg spola ibrinu se za {kolu i u~enje. To{to su de~ki lo{iji ne zna~i da sulijen~ine, ve} misle da im to ubudu}nosti ne}e trebati. S Ves-nom se uop}e ne slaèm da }eène zavladati svijetom. Razlog:one su nje`nije i popustljive, ade~ki (mu{ki) su sna`niji i ne-popustljivi u va`nim odlukama.

Dino Galambo{, 8. razred

Uop}e se ne slaèm sVesnom. Mislim da su

mu{ki i ènski spol jed-


Me|u de~kima je manje odli-

ka{a, njihove su ocjene u pro-

sjeku lo{ije od na{ih. Za{to?

Zato {to su lijeni i ne trude

se, samo vise na {kolskom

igrali{tu ili su pred televi-

zorom. Nema sumnje uskoro

}e ène vladati svijetom.

Vesna Skorin, 13 godina

DE^KI SU LIJENÎNE!

� ��

�

�

�

�

DDJJEELLOOMMII^̂NNOO

SSEE SSLLAA@@EEMM

NNEE SSLLAA@@EEMM SSEESSLLAA@@EEMM SSEE

ZA IPROTIV

�

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 6


mene samo zabava i zapravo mevi{e zanimalo kako je to snimatisvoj CD nego to dokle }u sti}i sasvojom skladbom.

Uz sve te aktivnosti kako stigne{uskladiti i obi~nu i glazbenu {kolu?

Pa to ni meni ba{ nije jasno jeru obi~noj {koli prolazim s od-li~nim, a u glazbenoj s vrlo do-brim, iako se ba{ ne ubijamu~e}i. Uglavnom u~im kasnonave~er ili rano ujutro jer prekodana ne stignem. Ba{ sam sesjetila maminog izraza lica kadjoj, na primjer, ujutro u polaosam kaèm da sam zaboravilanapisati zada}u iz matematike...

Jesi li negdje nastupala?

Kao mala tri godine sam i{la uglazbeni vrti}. Sa svojom gru-pom, ''Lima~ima'', ~esto samnastupala na televiziji, u "Hrti}uhiti}u" i sli~nim emisijama.Snimili smo i kasetu, a moramre}i da mi je teta Marija, vodi-teljica "Lima~a", puno pomoglau odabiru instrumenta, upravomi je ona savjetovala da upi{emviolinu. Kasnije sam puno nas-tupala sa zborom i orkestrom.Na àlost, propustila sam velikiprovod u Francuskoj sa zboromjer nisam imala putovnicu.

A {to je s violinom?

Sviraju}i violinu, nastupam ugla-vnom na uobi~ajenim produkci-jama i boì}nim koncertima kojisu mi jo{ od malena najdraì.

Ima{ li ti uza sve to vremena zai{ta drugo?

Pa uglavnom sve stignem, iakomi je sve to jako naporno. Na-ravno da }u kao i drugi uvijekradije pogledati dobar film negou~iti, ali kad znam da se moramprimiti posla, nema nikakvihserija i sli~nog (Moète si misli-ti!).

Koliko ~esto vje`ba{?

Ne mogu se ba{ pohvaliti vje-`banjem jer i ne vje`bam puno.Nisam si postavila nikakav visokicilj pa da se ubijam od sviranja,nego vi{e onako, dokle dospi-jem. Meni je sve to uzbudljivo izanimljivo, a tko zna ho}u li seikada uop}e i baviti glazbom.Zanimaju me i druge stvari ipoku{avam biti svestrana.

Ima li ne{to posebno {to sizapamtila u svom ìvotu?

Pa... mogu izdvojiti svoj defini-tivno najlu|i doìvljaj u ìvotu.Ovoga ljeta oku{ala sam se uparasailingu (letenju padobra-nom koji vu~e gliser). Letjelasam na visini od 250 metara ibilo je super sve dok se glisernije pokvario, stao, a ja s 250metara visine zavr{ila u moru…To ste trebali vidjeti! Ja, uodje}i, nasred Bra~kog kanala,udaljena 150 metara od glisera,a ogroman padobran se natapavodom, tone i vu~e me dolje.Kad su me dovukli do glisera,skupina Nijemaca koja je bila snama po~ela je pljeskati ikomentirati ne{to na njema~ko-me ({to ja naravno nisam razu-mjela). Kasnije su mi voza~iglisera rekli da ina~e tu nemamorskih pasa, a ako ih ima,onda su to oni mali od 5-6 m (to

vam je dokaz kako Dalmatinciimaju smisla za humor). Sve usvemu, iako je bilo malo opas-no, bilo je ludo i ne doìvi sene{to takvo svaki dan.

Bavi{ li se jo{ ~ime? Jer kako vri-jeme odmi~e mi saznajemo svevi{e toga o tebi.

Pa pjevam u {kolskom zboru,pi{em za {kolski ~asopis, volimpjevati, skladati, rado crtam,pi{em pjesme…

Reci nam {to preporu~uje{ ostalimu~enicima?

Mislim da bi se svatko tko voliglazbu trebao njome i baviti, jersve se moè uz malo truda i vo-lje. Savjetujem svima koji imajuvi{ak slobodnoga vremena daupi{u glazbenu {kolu ili da sepo~nu baviti nekim sportom,jer nema nikakve koristi od uza-ludno potro{enog vremena

I za kraj…

Svatko ne{to voli, pa tako i ja.Iako me obveze ponekad total-no izmore, volim glazbu i volim{kolu jer to je moj ìvot i uistinune znam kako bih iskoristila slo-bodno vrijeme da se ni~im nebavim.

Hvala ti za ovaj intervju i sretno!

Hvala i tebi! 3

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 27

Iva, reci nam koliko se ve} godinabavi{ glazbom?

Glazbom se bavim ve} deset go-dina, ovo mi je jedanaesta (iskre-no, ~ini mi se kao da se bavimcijelu vje~nost). Prvo sam i{la uglazbeni vrti}, zatim osnovnuglazbenu {kolu i sad samprvi razred srednje glaz-bene {kole. Kao nagraduza ''desetu obljetnicu'' ba-ka i djed odlu~ili su mi(napokon) kupiti pijani-no jer sam do tada svi-rala na sintisajzeru.

Koje instrumentesvira{?

Sviram violi-nu ve} se-dam godina iklavir trigodine. In~e po cijeledane visim na klavirui bavim se upravoonime ~ime ne bihtrebala. Obi~no teknekoliko dana prijeispita u~im skladbunapamet i sva sam u

stisci s vremenom (moj je moto:{to moè{ ostaviti za sutra -ostavi).

I kako ti sve to ide?

Sad u srednjoj sve je druk~ije, imalo teè, jer imam i neke

nove predmete. Ina~e vo-lim skladatineke kra}e

kompozicijepa mi pri tome

dosta pomaè ih a r m o n i j agdje u~imo

kako us-k l ad i t iglasove.

Nedavnosmo ~uli da si skla-dala svoju pjesmu

te je poslala nanatje~aj Story SuperNova Music za kate-goriju skladbe. Kakosi se odlu~ila na to?

Pala mi je na pa-met jedna melodija,pa sam je zapisala.

Zatim sam to malo ure|ivala ina kraju napravila notni zapis.U me|uvremenu se pojavio tajnatje~aj na Novoj TV pa samodlu~ila poslati snimku na CD-u. Jednog popodneva nazvalasam jedan tonski studio i dogov-orila snimanje. Bilo je jakozabavno i zanimljivo jer nikaddotad nisam imala takvu pri-liku. Na snimci sam morala ipjevati, ali to radije ne}ukomentirati... Iako svi kaù daje sve ispalo dobro, ja je nemogu slu{ati jer mislim da nijedobro ispala... no svejedno,tamo sam upoznala i IvicuKosteli}a tako da sve skupa nijemoglo biti bolje. Tu samsnimku odnijela na Novu TV isada ~ekam rezultate (a odrezultata ni r).

I ~emu nakon svega nada{?

Pa ne}u uop}e biti razo~aranaako moja pjesma ne uspije(moram to re}i jer znam dane}e uspjeti) jer ovo je prvi putda sudjelujem u ne~emu ta-kvom, a i sigurno }e biti boljihskladbi od moje. Sve je to za


PPRRIIRREEDDIILLAA:: Nives Brki}, 8. b

PRVA VIOLINA OSMOGA BOd pro{le godine odlu~ili smo raditi intervjue su~enicima na{e {kole koji su iznimni po brojusvojih interesa i aktivnosti, mogli bismo ih naz-vati "super|aci". Ove godine izbor je pao na IvuCigrovskij, u~enicu osmoga razreda. Iva poha|advije {kole, na{u osnovnu i srednju glazbenu{kolu. Ovisna je o mobitelu i mo`da bi se jednogdana mogla na}i i u Guinessovoj knjizi kao reko-rder u broj poslanih poruka. Ako vas zanimajujo{ neke pojedinosti o Ivi, pro~itajte ovaj intervju,bit }e zabavno i korisno.

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 26


naki i mislim da ima i mu{kih iènskih lijen~ina. Sve je stvarvolje i odgoja.

Goran Ivanac, 8. razred

Slaèm se s Vesnom.De~kima ni{ta nije va-

`no, ni {to }e obu}i, ni{to }e tko o njima re}i. Mislimda se cure o svemu vi{e brinu ibilo bi po{teno kad bi ènevladale svijetom.

Samanta-Katarina Peri}, 8. razred

Djelomi~no se slaèm sVesnom zato {to na kon-

kretnom primjeru na{e-ga razreda vidim da zaista imamanje dje~aka me|u odlika{imai to~no je da oni vi{e vremenaprovode vani. No, ni{ta nije crnoniti bijelo. Ne smije se nikadare}i da su de~ki ovakvi, a cureonakve. Me|u de~kima svakakoima vrijednih i ambicioznih,kao i me|u curama lijen~ina.

Hana Lasan, 8. razred

Djelomi~no se slaèm sVesnom zato {to ni svi

de~ki nisu jednaki —netko se voli potruditi vi{e,netko drugi manje. A u ono da

}e ène vladati svijetom ba{ nevjerujem jer mislim da je mu{kidio populacije stvoren za poli-tiku, a ène za ne{to punopametnije i sloènije.

Ana Gerek, 8. razred

Slaèm se s Vesnom iistina je da svaki dan

vise na {kolskom igrali-{tu, iako postoji i manji dio njihkoji se stvarno trude dati sve odsebe, ali to je samo manjina.Oni koji ne u~e prave se da suneki frajeri i face u {koli, a u

glavi nemaju ni{ta. Glava im je{uplja.

Nata{a Dobra{, 8. razred

Ve}ina cura sigurno mislida su pametnije, ali ja

mislim da de~ki nisu glu-plji. âk ih ima puno koji supametniji od ve}ine cura. Nesvi|a mi se ni kada cure govoreda su pametni de~ki "jadnici".Iako znam puno de~ki koji suto~no onakvi kakvim ih jeprikazala Vesna, znam i neko-liko njih koji su pametni i vri-jedni. Mislim da je ova tvrdnjave}i dijelom pogre{na.

Iva Cigrovskij, 8. razred

Iskreno, djelomi~no seslaèm s Vesnom. De~kiuglavnom jesu lijeni i

prosje~no su manje spo-sobni od cura. Ali ima zaistadobrih i pametnih dje~aka. No,tko sam je da sudim ovome svi-jetu? No, koliko ja znam, ipakmislim da cure ne}e vi{e bitiniì soj. @ene imaju jednakaprava kao mu{karci.

Mia Jakob, 8. razred

�

�

�

☺

☺

�

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 7


Velike su ili male,skromne ili zahtje-vne, realne ili ne-realne, ostvarive

ili neostvarive, ispunjeneili neispunjene. Mogu bitislatke ili gorke, dobre ilizle, iskrene ili neiskrene.Ali jedno su uvijek - èlje.One su sitne misli kojeniknu negdje u glavi, a da-lje - tko zna. Neke i{~eznuiz nas brzinom kojom su inastale, neke se pretvore uzbilju ispod boì}nog drv-ca, neke poteknu u potoci-ma niz uplakano dje~je li-ce, ali najva`nije su onekoje se ugnijezde negdjeduboko u srce i tamo rastui rastu sve dok ih vi{e nemoè{ kontrolirati. Pusti{ih da lebde oko tebe, daodre|uju tvoja raspoloè-nja, stavove. I odjednompostaju odraz tvoje du{e,tvoja ìvotna istina.

I ja dopu{tam èlji da mevodi kroz ìvot, da mepoti~e. Koliko sam putapomislila kako mi je te{kou~iti, kako vi{e nemamsnage, kako mi ìvot pro-lazi, a ja se ne zabavljam.Ali tada se sjetim dajednog dana èlim postatinetko, da èlim postatiuspje{na. U svojoj iskrenojèlji ponovo prona|emsnagu i ona me vrati napravi put.

Ako se tvoja èlja ukori-jeni duboko u srce, nitkoje vi{e ne}e mo}i i{~upati.Ako si npr. ~vrsto odlu~ioda ne}e{ pu{iti, nitko ne}emo}i poljuljati tvoje uvje-renje da je to lo{e, niti

tvoju èlju da uspije{ utomu.

Upravo zato moramo pazi-ti {to èlimo. Ima nekih è-lja koje slijedi{, a mogu{tetiti drugima. To su onekoje od nas iziskuju preve-liku ambicioznost, pa mo-èmo nesvjesno povrijeditinekoga.

Na àlost, postoje i one è-lje kojima moèmo pot-puno svjesno i samovoljnopovrijediti drugoga. To jeèlja za osvetom. Dopusti{li da ona vodi tvoj ìvot,vi{e ti ni{ta dobro ne}e bitiva`no i ~init }e{ sve da jeostvari{, bez razmi{ljanja iposljedica. Takva sebi~na ipovr{na èlja moè i naj-ve}eg i najbogatijeg ~ovje-ka u~initi malim i neznat-nim, jer umanjuje njegovuistinsku vrijednost kao ~o-vjeka i ~ini ga zlim.

Najljep{e su ipak, one è-lje koje prenose ljubav ivjeru. Divim se ljudimakoji ìve za takve èlje,koji vi{e slu{aju vlastitosrce nego razum. I ja bihjednom èljela postatitakva. @eljela bih u sebeugraditi èlju dovoljno ja-ku da u svakom trenutkuìvota budem sigurna danisam samo kapljica uslapu, niti samo zrnce pije-ska u pustinji. @eljela bihvjerovati da i ja kao pojedi-nac mogu promijeniti svi-jet. Takve èlje ~ine i najs-labijeg ~ovjeka velikim —u srcu. 3

PPII[[EE:: Hana Lasan, 8. a

ôvjeka njegove

èlje ~ine

velikim ili malim

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 8

S jedim u svojoj sobi i gledam obje-{ene medalje i diplome. Kad god ihpogledam, osjetim ponos i zadovolj-

stvo. Nisu sve medalje zlatne, ali to nijeni va`no. Sve su one rezultat moga radai zalaganja.

Ja se bavim gimnastikom. Taj sport samodabrala sasvim slu~ajno. Prije ~etiri go-dine roditelji su me odveli u Gimnasti-~ko dru{tvo "HRVATSKI SOKOL". @eljelisu da se ne~im bavim. Do{la sam na prvitrening i "zaljubila" se u gimnastiku. Naprvi pogled o~arala me dvorana sa svimonim spravama: gredama, ru~ama, stu-nja~ama. Najprije sam vje`bala u po~e-tni~koj grupi, ali sam vrlo brzo pre{la unatjecateljsku. Na{i treninzi nisu nimalolaki. Uvijek je potrebno zagrijavanje, zatimvje`be snage i vje`be na spravama. Na-porno je, ali ja uìvam u svakom treningui svaki put kad nau~im ili svladam nekinovi element, ja sam presretna. No tren-inzi nisu samo vje`banje, ve} i druènje.Bude tu i smijeha, zezanja i povjerljivih{aputanja. Kroz zajedni~ko vje`banje midjevoj~ice iz grupe postale smo praveprijateljice.

A tek natjecanja! To je za sve nas pravidoìvljaj. Slaù se posebne frizure, obla-~e posebni dresovi, a uzbu|enja i tremeima na pretek. No kad vje`ba krene, nes-tane i treme. U tom trenutku zaboravlja-ju se i suci i gledatelji. Jedino se pomalo~uje savjet i bodrenje moje trenerice. Utim trenucima razmi{ljam samo o tomekako da vje`bu izvedem {to bolje. Sa zad-njim skokom dolazi olak{anje. âk niocjena suca nije toliko bitna kolikoosje}aj da je vje`ba izvedena na najboljimogu}i na~in. Ponekad se dogodi kakavpad ili gre{ka. Iza toga slijede suze i tuga,ali i utjeha prijateljice i trenerice. I ide sedalje. Novi treninzi, nova natjecanja!

Sretna sam {to sam gimnasti~arka. Savje-tovala bih svakom djetetu da poku{a pro-na}i svoj sport jer se tako moè nau~itimnogo pozitivnog u ìvotu. Sport je putk zdravom odrastanju. Ako izaberetesport, izabrali ste zdravlje! 3

1. Iva, kada si zadnji put imala natjecanje, koje se mjestoosvojila, jesi li imala tremu i kako si je se rije{ila?

Zadnji sam natjecanje imala prije ~etiri mjeseca, nije bi-lo ni{ta ozbiljno, samo prijateljski susret. Osvojila sam drugomjesto i moram priznati da sam bila odu{evljena, makar mislimda sam mogla i bolje. Imala sam tremu, ali ne zbog borbe negozbog navija~a. Ponekad se znam zbuniti zbog navijanja i pomi-slim da }u ako izgubim razo~arati svoje kolege i kolegice iz klu-ba, a ponajvi{e trenera. Zato dajem sve od sebe da pobijedim.

2. Koji pojas ima{?

Sada sam vi{i plavi, jo{ malo pa }u polagati za crveni, a zatimslijedi crni.

3. Za{to si ba{ tae kwon do izabrala kao hobi?

Tae kwon do sam izabrala ponajprije radi samoobrane; kakvasu dana{nja vremena, mislim da je za djevoj~ice, a i one ne{tomalo starije, ovaj sport idealan.

4. A sad jedno malo osobno pitanje. Jesi li zaljubljena?

Nisam ba{ zaljubljive prirode, za ljubav ima vre-mena. Sad mi je na prvom mjestu {kola.

5. Uskoro }e i zvoniti, pa te pitamo za kraj: {to savjetuje{ mladim po~etnicima tae kwon do-a?

Morate biti uporni i u treniranju ne praviti pre-kide. Trenirajte {to vi{e moète, jer ako nakonnekog vremena prestanete trenirati, pa opetpo~nete, izgubit }ete volju. To vam govorim iz

iskustva. Tae kwon do treniram ve} pet godinai napravila sam stanku. Nedavno sam ponovopo~ela trenirati i iskreno govore}i nisam ba{imala volje nastaviti, ali mogu se pohvaliti dasam uporna. Smatram da je ovaj sport dobarza sve, pa ~ak i za one malo starije.

Hvala ti, Iva, na ovom razgovoru! Stiè profesor,ajmo na matku.

Hvala i tebi!

P.S. Zora savjetuje, de~ki OPREZ!!!

Alena [imi}, 6. b

Izabirem sportkao put do zdravlja

Onako usput na {kolskom hodnikuza vrijeme velikog odmora zapo~eli

smo s Ivom Pranji}, u~enicom 8. beeeeerazreda razgovor o tae kwon dou.

Na brzinu smo joj postavili nekoliko pitanjao tom nama ne tako poznatom sportu…

PPRRIIRREEDDIILLAA:: Nata{a Dobra{, 8. b

5 PITANJA,

5 MINUTA,

5 ODGOVORA


Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 25

Došlo je i to vrijeme. Kraj osmog razreda. Neki mu se raduju,neki su tu`ni, neki iznena|eni, no nitko nije ravnodušan. Pa tako i ja,usprkos završnim testovima, sve više uìvam provode}i sate u školi sa svojimrazredom. Neprestano se podsje}am da za nekoliko tjedana više ne}u imati prilike dijeliti sa

svojim prijateljima klupe, kao ni sve ono što mi se u ìvotu doga|a.

U takvim trenucima sje}anja naviru poput kiše. Zaboravljam sve one ru`ne stvari, trenutke neslogei sva|e, a oni lijepi zauvijek se urezuju u pam}enje. U misli se vra}aju zajedni~ke igre, satovi fizikeprepuni smijeha, jutarnje pjevanje na glazbenom. Pitam se s kime }u dogodine druìti. Tko }e menasmijavati kad ne bude Gerekice i njezinih "bisera"? Tko }e mi pomagati oko zada}e iz njema~kogkad ne bude Martine? S kim }u pri~ati pod engleskim kad ne bude Krili}a ili tko }e me zvatidvadeset puta dnevno kad ne bude Nikole? Shva}am da }e mi nedostajatiTihanine iznenadne glavobolje, Dejanova šutnja, Tepšino nepokolebljivosamopuzdanje i tr~anje za Samantom i loptom, što ona nadobudno nazi-va — košarkom. Zapravo shva}am da me moj razred u~inio upravoonakvom kakva jesam. Oni su bili drugi dom, uto~ište, pomo} u odras-tanju. Uvijek su me znali razvedriti i nasmijati, bilo to oponašanjemprofesorice iz matematike, apsurdnim pitanjima na biologiji, nekimnovim, originalnim na~inom prepisivanja ili "podvalama" nazemljopisu. Zahvaljuju}i njima i njihovim "biserima" saznala samda je Petrinja najpoznatija po proizvodnji umjetnih gnojiva, da jetuberkuloza drugi naziv za rubeolu i da osim upadnog postoji i kutispada valova. Ali od svojih suu~enika nau~ila sam i mnoge va`nestvari. Uz njih sam spoznala sre}u i nadu, upoznala ljubav i vrije-dnost pravog prijateljstva.

Uvijek }u ih se rado sje}ati. Trag koji su ostavili u meni ponijet }usa sobom u budu}nost.

Hana Lasan, 8. a

24Zora / br. 44 Zorin literarni kutak

Uvijek }u se sje}ati svog razreda

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 24

Predosti mojih

godina

Ponekad zaista èlim biti odrasla!Odrasla kao moja sestra koja samaodlu~uje što }e koji dan obu}i ili ukoliko }e sati oti}i na spavanje.Njoj ne govore da je još uvijekmlada.

Ili još bolje, poèlim biti odraslakao moja mama koja se šminkasvako jutro prije posla, i nitko joj tone brani. Ona sama bira cipele koje}e kupiti i kuha za ru~ak što èli.Ponekad poèlim biti i kao tata, damogu promijeniti program na televi-zoru i gledati ono što se meni svi|a.

Odrasli nemaju zabrana, nemaju kazne i nemoraju u školu. I uvijek se iznova ~udim, ~udim semami što ne kupuje cipele s visokom potpeticama, šarene torbice izveckave narukvice. Ja bih to sigurno nosila, ali sad još ne smijem.ûdim se i tati kad je prehla|en i bolestan pa ide na posao. Ja bihsigurno ostala u krevetu i dobila ispri~nicu.

A tad pomislim da je ipak bolje biti dijete. Ujutro pojedem svojuobi~ajeni doru~ak i ne razmišljam o tome da ga je netko moraopripremiti. Kad je lijepo vrijeme, mogu satima biti u parku, ljuljatise, loptati i igrati koliko ho}u. Kad malo promislim - odrasli seuop}e više ne igraju.

A ja èlim biti mala! @elim se još dugo igrati, pjevati naglas, smijatise, ne razmišljaju}i o tome je li to pristojno. @elim se još dugoradovati školskim praznicima i dugim ljetima na moru. @elimdobiti peticu u školi i gledati sre}u u o~ima svojih roditelja. @elimse druìti s prijateljima i dijeliti s njima svoje tajne. Jednog }u danaodrasti i mo}i }u sve ono na ~emu zavidim odraslima. To menegdje ~eka. A sada, sada èlim imati svojih jedanaest godina idoìvjeti sve što i moji vršnjaci. @elim sakupiti puno smijeha iveselih dana koje }u ponijeti sa sobom i ~uvati ih kad jednombudem odrasla.

Iva Kriva~, 5. a

zorin

literarni kutak4444


Zavi~ajO zavi~aju moj

Ljeti si prazan i pustZimi si snje`ni kralj

U jesen si šarenih boja punA u prolje}e siProsuti smijeh

Dino Vuljanko, 5. a

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 9

Ljepota moga djetinjstvoMoje djetinjstvo je prelijep san iz kojeg se ne èlim još dugo, dugo probu-diti. Protkano je s tisu}u i jednom niti zvanom ljubav.

Ako se vratim u rane dane svoga djetinjstva, onda mi pred o~imazaiskri lik moje velike ljubavi - moje bake! Ta starica je bila neiscrpnovrelo ljubavi, nje`nosti i po`rtvovnosti. Dodir njene drhtave rukeodnio bi sve no}ne more i ru`ne snove, i istovremeno ~inio sigurnijimmoje prve, nesamostalne korake. Za laku no} njena drhtava rukaispisala bi kri` na mome ~elu, a njeàn i topao cjelov poput leptiri}a bime odnio u carstvo snova. Ujutro bi me nje`no obgrlila i neumornopratila u mojim pustolovinama do ve~eri. Ta nit ljubavi prekinula se zbogneizlje~ive bolesti, ali zauvijek me obogatila i postala dio mene.

Moji roditelji, sestra, brat, prijatelji i ro|aci moje su druge, tre}e, pete niti ljubavišto svojom raznolikoš}u tkaju i ispunjavaju moje djetinjstvo sre}om i neprolaznom radoš}u.

Barbara Juriši}, 6. a


Vedrome se i svijet ~ini vedrimJutrom, kad se probudim, još snena i raš~upane kose odlazim u kupaonicu.Sudarim se s mamom koja mi se smije.I ja se veselim.Presko~im doru~ak, jer stvarno nisam gladna,a tata mi namiguje.I ja se veselim.Odlazim u školu. Vani je hladno i još ima snijega.I to me veseli.Danas imam tjelesni. Opet }u tr~ati, skakati i vje`bati.I to me veseli.Kad matematika pro|e bezbolno, bez ocjene, radosna sam.I tako ~itav dan.Veselim se zimi, veselim se prolje}u,Veselim se bratu, veselim se sestri,Veselim se ptici, nebu, moru, djeci.Izgubila sam jednom sestrin šeširi}, vjetar mi ga odnio s glave.Mama je vikala, vikala, ali me nije kaznila.I bila sam sretna.

Iva Kriva~, 5. a

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 10

Poznajem starca

koji ìvi samNa kraju sela moje bake nalazi se mala kamenaku}a. U njoj ìvi usamljeni starac. Le|a su mu pogr-bljena, lice izborano, a kosa bijela kao snijeg.

êsto izlazi pred ku}u pomo}u štapa, nasloni se naogradu dvorišta i gleda u daljinu. Kada prolazimpokraj njega, pogled mi se zaustavi na njegovomtu`nom licu, a u srce mi se uvu~e neka hladno}a.Baka mi je pri~ala da ìvi sam, da nema nikoga.Njegov se lik ~esto uvla~io u moje snove. Odlu~ilasam ga posjetiti.

Pokucala sam na vrata i polako ušla. U kutu svojesobe, na drvenoj klupi, sjedio je pognute glave.Pozdravila sam ga. Na njegovom ispa}enom licuprimijetila sam osmijeh. Drhtavom rukom pokazaomi je da sjednem. Njegove o~i bile su tople i blage,ali beskrajno tu`ne. Dugo smo sjedili i pri~ali. Bilomi ga je ào. @ena mu je umrla pa je ostao sam. Svepatnje i boli urezane su u njegovo umorno lice.

Otišla sam, a on je u tišini svoga doma ostao sam sasvojim mislima.

Marija Konforta, 6. b

Nepoznati

staracŠe}u}i gradom, ubijaju}i vrijeme

O ljubavi misliti stadoh.

I kao da me nešto u duši probode

Jer pomislim da prave ljubavi mo`da i nema.

I kora~aju}i tako ulicama,

Zamišljam svijet pun ljubavi,

Svijet pun dobrote i poštovanja,

Svijet bez ratova i sva|a,

Bez siromaštva i pohlepe.

Polako me obasjava neka ~udesna svjetlost,

Neko ~arobno prikazanje.

Kao da se blagost s neba spustila na me,

Obuzima me sre}a i toplina.

Ugledam pognutog starca

Iz kojeg kao da na sve strane zra~i

Neki ugodan osje}aj, osje}aj dobrote.

Upitah ga tko je on,

A starac mi re~e:

"Ja sam onaj koji }e promijeniti svijet,

Ja sam ljubav!"

Iva Cigrovskij, 8. b


Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 23

MMAA^̂AAKKProljetno sunce.

Ma~ak se lijeno proteè —

u dvorištu.

Dino Vuljanko, 5. a

KKAAKKOO SSUU MMIIKK II MMUUKK PPOOSSTTAALLII PPRRIIJJAATTEELLJJIIBile jednom dvije àbe: Mik i Muk. @ivjele su u istoj bari. Bile sususjedi, ali nisu bile prijateljice. Išle su u malu školu. Mik je doniopuno slatkiša u školu. Ali nije dao ni malo Muku. Sutradan je Mukdonio torticu i dao je Miku pola. Mik mu je zahvalio. I postali sunajbolji prijatelji.

Sara Tu|a, 2. a

OODD PPOOTTOOKKAA DDOO PPLLAANNIINNEE II OOBBRRAATTNNOO@ubori poto~i} pokraj velike planine i divi joj se na visini, a taplanina zavidi poto~i}u na brzini. Gledaju se tako i èle biti kaoonaj drugi.

"@eljela bih biti kao ti", re~e planina poto~i}u. Ti svugdje pro|eš.Poto~i} joj re~e: "Volio bih biti kao ti, odozgo sve vidiš."

"Pogledaj kako smo sli~ni, sve što ti u daljini vidiš, ja }u za tebesvojim tokom dodirnuti", re~e zadovoljno poto~i}.

Bruno Ra~ki, 4. a

@@EELLIIOO BBIIHH ZZNNAATTIIDijete kao što sam ja puno bitoga èljelo znati: od dinosaurado koliko godina ìve mravi. Skojim strojem si brì od struje,kako àbe jezikom tako spretnohvataju muhe. @elio bih znatijoš puno toga i pamet Internetatek bit }e mrva od svega toga.

Florijan Iljazovi}, 2. b


PPRRIIJJAATTEELLJJSSTTVVOOPrijateljstvo je radost, igra iveselje. Ono ima posebnu vri-jednost i treba ga ~uvati.

Ja imam dosta prijatelja, a vol-jela bih ih imati još i više. Mojiprijatelji moraju znati ~uvatitajne i moraju me poštovati.Bez prijateljstva se ne moèìvjeti.

Tea Saka~, 2. a

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 22

malo zelenila, pristup zgradipoplo~an je raznobojnim plo-~ama. Ulaz u stubište nedavnoje obnovljen kao i stubište. Nadizalu se vidi starost zgrade jerje ono prljavo i uništeno. Jaradije koristim stube nego diza-lo. Stan je na petom katu šes-terokatne zgrade.

Na osnovi opisnog moètezaklju~iti da je moje naseljeizgra|eno krajem šezdesetihgodina prošlog stolje}a. Mnogezgrade su sli~ne, bez osobitosti ijednostavnih su oblika.

Ana Hui}, 5. b

Moja školska zgrada smještenaje u naselju Volov~ica. Školskazgrada vrlo je stara i svako-dnevno u njoj boravi više stoti-na u~enika.

Kada školsko zvono ozna~i krajnastave, u~enici poùre spremi-ti stvari. Izlazimo brzo iz škole.Šalimo se i zadirkujemo. Jaskre}em lijevo. Desno od meneostaje cesta i zgrada trafostan-ice. Trafostanica je ru`na. Iz njeuvijek zuji jer u njoj neprestanorade transformatori. Vjerojatnoi ostali u~enici misle da je zgra-da ru`na jer su njezini zidoviišarani grafitima. Mislim dagrafiti još više isti~u ru`-no}u zgrade. Zelenilo kojeraste uokolo jedva malopoboljšava njen sumorniizgled. Oko škole nalazi separk. Ograda parka je zim-zelena ìvica. Djelomi~noje uništena jer u~eniciprolaze kroz ìvicu. Sceste se kroz zeleniloparka vidi ju`na stranaškolske zgrade. Prozorina zgradi veliki su i ve}bi ih trebalo urediti.Nasuprot školi je stam-bena zgrada. Ona je ta-ko|er jednoli~na i siva.Ispred nje je parkira-lište puno automobila.U produètku te zgra-de su garaè. Na sva-koj od njih vlasnik jeugradio nešto kako bise njegova garaà isti-cala. Okolo garaà ljudi

odlaù krupni otpad i sme}e.Nagomilano sme}e daje ru`nusliku zelenoj površini. Hodaju}idalje, prolazim preko prekrive-nog potoka. Pokrov potoka izve-den je betonskom plo~om. Takose i taj dio uklapa u betonskosivilo koje prevladava na momputu od škole do ku}e. Na tomputu nije sve sivo i bezli~no jeru mom kraju ima dosta zelenilei parkova. Priroda popravlja onošto su ljudi nagrdili. Prošavši po-tok, prilazim zgradi u kojojstanujem. S prednje strane zgra-

de nalazi se


Moj putod {kole do ku}e

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 11

Naljep{e pri~e iz obiteljskog ìvotaVra}ao sam se umoran iz škole. Danas je bio

naporan dan. Pisao sam test iz fizike iodgovarao povijest. Pogled namoju ku}u malo me razveselio.Baš je lijepa moja ku}a. Cvije}e

koje je moja baka s puno ljubavizasadila, uljepšavalo je prozore iterasu i dvorište. U fontani su se

kupali vrap~eki iveselo ~avrljali.Ugledao sam baku udvorištu i mahnuojoj:"Bok, bako!"Kad me jeugledala, uzviknula je:

"Vedrane, došao si!"

U taj ~as izku}e se istr~ali

Rea i Balto laju}i i veselo mašu}i repom. Djed jedošao do vrata ku}e i veselo rekao:"Bok! Sigurno si èdan Napravit }u ti sok."Baka mi je otvorila vrata. Pitala me kao i svakogdana:"Što bi htio da ti napravim za ru~ak?""Molim te, ispeci mi šnicle", odgovaram.

Po stubama se spustio moj brat nose}i Maksa iMoniku ispod ruke:"Bok, braco. Idemo se igrati?"

U taj ~as, zazvonio je telefon. Mama je nazvala ipitala da li sam došao iz škole. Psi su ~uli da sezaustavlja auto ispred ku}e i po~eli su veselo lajatijer su prepoznali zvuk auta i znali da tata dolaziku}i. Od njihove galame nisam mogao razgovaratisa mamom pa sam joj rekao da }u ju kasnije naz-vati. Tata je ušao u ku}u pogladio me po glavi ipitao je li sve u redu.

"Naravno da je sve u redu", odgovorio sam ipomislio:"Baš sam sretan. Svaki dan me do~ekatoliko dragih bi}a s takvim veseljem kao da menisu dugo vremena vidjeli."

Vedran Šmitlehner, 7. c


Moja

obiteljMoja me dobra mama voli,

~uva me od boli.

Ja volim nju,

ne mogu zamisliti bolju ni u najljepšem snu.

@elim da ima velike sre}e,

sve ve}e, ve}e i ve}e.

Moj tata mi je najdraì na svijetu,

drag mi je kao plava voda cvijetu.

Moj tata mi uvijek da dobar savjet

jer ~ita Novi zavjet.

@elio bih da dobro radi

i da svima ostane prijatelj stari.

@elio bih da moj dobri brat dobro u~i

i da se kod teških testova ne mu~i.

@elio bih da mu bude dobro u školi

i da ima što manje boli.

Moj brat mi uvijek pomaè

i sa mnom se dobro slaè.

Ivo Brn~i}, 3. a

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 12

Ma{kareJednog dana, za fašnik, sjalo je sunce i bio je najbolji dan zamaskenbal. Svi su bili veseli i razigrani. Puno je djece podmaskama prolazilo ulicama. Bilo je u toj povorci krezubihbaba, strašnih zmajeva, smiješnih klaunova i još puno,puno razli~itih maska. Moja sestra, brati} i ja okupilismo se i dogovorili da }emo i mi i}i u maškare. Krenulismo to~no u podne. Bili smo zmaj, Arapkinja i Snorlak.Išli smo od ku}e do ku}e i pjevali:

Danas je fašnik,Veseli je dan,

Dajte nam neštoI stjerajte nas van.

U našoj košarici se našlo ulja, jaja, bombona, krafni, novca, ~oko-lada i još puno toga. Vratili smo se kasno nave~er umorni i gladniiako smo pojeli gotovo sve iz košarice. Dali smo baki ostatkekrafni, ulje i jaja. Otišli smo u krevet zadovoljni svojim poslom.

Juran Kralj, 4. a

11 godinaO, kako je lijepo imati jedanaest godina! Prešao si u više razrede,me|u odrasliju djecu pa se odjednom osje}aš kao da je cijeli svijettvoj. S ~u|enjem se prisje}aš dana kada si bio prvaši} i sa suznimo~ima krenuo s teškom torbom u prvi razred. Sada ti izgleda smi-ješno kada vidiš mame kako dovode malu dje~icu za ru~icu doškole. Jer ti si ve} velik i nitko ti nije ravan! Sad si ve} puno toganau~io o školi pa moèš ravnopravno s odraslima sudjelovati u"teškim" razgovorima. Polako se u svojoj ku}i nastojiš izboriti zamjesto pod suncem, da se kona~no pri odabiru namještaja za tvojusobu uvaì i tvoj glas. Osim toga, uku}ani po~inju kucati kad tiulaze u sobu i ne tjeraju te iz kupaonice za desetak minuta. Usezonskim kupovinama moèš izabrati tenisice, hla~e, jaknu i

cipele po svom ukusu — jer se podrazumijeva da si ~itaju}itinejdèrske ~asopise izgradio svoj ukus. Roditelji se ponose

time što pokazuješ interes za razli~ite aktivnosti i sprem-no te voze na košarku ili rukomet, jer znaju da }eštamo biti u dobrom društvu.

Eto, tako je to kad imaš jedanaest godina, svi se trudeda ti ugode jer si na pragu puberteta i najpametniji si inajljepši i ne daj Boè da te netko pokuša uvjeriti u

suprotno.

Dino Vuljanko, 5 a.


Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 21Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 12


Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 21

Play station

ili zada}a

Volim se igrati na playstationu kad imam školuujutro. Volim odigrati ne-koliko igrica prije nego miroditelji do|u s posla. Li-jepo je igrati sam, ali je jošljepše s bratom, pa je meninormalno da kad on do|e izškole zajedno odigramo parigrica. I tu nastaju problemi.Ja bih se htio igrati, a rodite-lji pitaju za zada}u.Ja je naravno ni-sam napisao. Ondase pojavi pitanje u-~enja. Ni to nisam sti-gao. I tu problem po-staje nerješiv. Brat seljuti na mene zato štonisam napravio zada}upa da se moèmo igrati,roditelji se ljute što ni-sam izvršio svoje obveze,a ja znam da su u pravu.Na brzinu se primam svo-je zada}e kako bih ih svesmirio. Kad malo bolje razmis-lim, sutra moram izbje}i ovajsukob.

Tin Papišta, 4. a

Od travke do nebai obratnoGleda travka u nebo i pomisli:tako sam mala i sitna da me ni-tko ne primje}uje, a nebo je takoveliko, nema po~etka ni kraja.Ljepota je njegova nesaglediva,bilo da je vedro i sun~ano biloda je mra~no i zvjezdano. Dabih pronašla nebo, dovoljan mije jedan pogled podignute glave,dok je nebu teško na}i mene.Ipak, nije va`no tko je koliko

velik, jer i travka ovakomalena ipak je sretna.

Davorin \uki}, 4. a

Na{e igreu predve~erjeDok umorno sunce tiho odlazi usvoju postelju, ~uje se još poko-ji pjev ptica, a mi dosadu ubi-jamo raznim igrama.

Vo`nja biciklom jedna je odnjih. Jurimo, utrkujemo se iizvodimo razne vratolomije.ûje se samo škripanje ko~nica.Izvodimo "policajku" pa mjeri-mo tko je ostavio duì tragko~enja. Ponekad sjednemo nastare izreckane sme|e klupe uvelikom parku i pri~amo o škol-skim dogodovštinama. Pa nije uškoli tako opasno ni dosadno!Stalno smo u društvu prijatelja,a tih nekoliko školskih sati brzopro|e.

I lopta je jedna od naših boljihprijateljica. Igramo nogomet, aponekad se odlu~imo i zakošarku. Nakon naše igre loptaizgleda poput prljave stare krpe.

Jedna od omiljenih igara upredve~erje je i igra skriva~a.Svi imamo svoja tajna mjesta, asumrak nam pomaè u što bo-ljem skrivanju. Svaki auto, grm,stablo, pa ~ak i pokoji prolaznik,sluè nam da se sakrijemo.Ponekad se znamo i posva|atijer se netko krivo "spasio" pa jeto "polupani lon~i}", a onda se isusjedi znaju ljutiti jer jakogalamimo. Našu igru ~estoprekidaju roditeljski pozivi dado|emo ku}i.

I kad zlatnocrvenu loptu zami-jeni no} i zvjezdice, mi onakoumorni od svega i ljuti štomoramo prekinuti igru, odlazi-mo ku}ama i jedva ~ekamo dase opet na|emo i nastavimosvoju igru. Sutra u predve~erje.

Tin Dujmovi}, 6. a


Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 20

Rado se dru@im s

djedomOd najranijeg djetinjstva ìvim s bakom i djedom. Najprije jeto bilo zato što sam u jaslicama bila neprestano bolesna pa je"ku}no vije}e" donijelo odluku da }e me ~uvati mamini ro-ditelji. Danas mi se ~ini da je to bila genijalna odluka.

Bila sam vrlo ìvahno dijete, a moj djed jako strpljiv. Vodio meu šetnje, igrao se sa mnom i ispunjavao mi gotovo svaku èlju.Kad je došlo vrijeme da bih mogla u vrti}, u ku}i su nastupilidani àlosti. Bila sam preplašena i nimalo oduševljena tomidejom, a àlostan je bio i moj "dedi". Ali me je neprestanohrabrio i tješio. Ali jao! Ja sam u vrti}u bila sama i tu`na.Nisam se igrala i ~esto sam plakala. Kad bi me djed odveo uvrti}, jedva bi do~ekao vrijeme da moè oti}i po mene. Takoje djed još jedanput postao moj spasilac jer je "ku}no vije}e"prihvatilo njegov prijedlog da ne moram u vrti}. Za mene idjeda opet su nastupili sretni dani.

Takva povezanost izme|u djeda i mene ostala je i danas. Iakosam sada puno ve}a, neprestano brine za mene. êsto me iz-nenadi sitnicama za koje je siguran da }e me razveseliti.

Zajedno s bakom strpljivo podnosimoje promjene raspoloènja, pla-

}a telefonske ra~une, tješi mekad sam tu`na. A ja?

Volim ga. Jako ga vo-lim. Pa, iako mi se

njegova briga ~i-ni pretjeranom,kad je ne bi is-kazao, mislimda bi mi nedo-stajala. Tu je i

onaj drugi djeds kojim nikad ni-

sam razvila takvopovjerenje i blis-kost. Za mene jemoj djed Mirojednostavno naj-

bolji i najbri-`niji djed!!!

Tamara

Tomi}, 6. b

MojamajkaMoja je majka puna

nje`nosti, topline i

ljubavi, vidi joj se to u

o~ima. Lijepa je kao

cvijet i dobra kao kruh.

Ima dugu ravnu sme|u

kosu i prekrasne sme|e

o~i. Najviše volim kad

je sa mnom, igra se sa

mnom i pomaè mi.

Moja je majka najbolja

majka na svijetu.

Volim je neizmjerno.

Nikad se ne osje}am

tu`no i samotno kad

sam s njom. Nikad mi

nije hladno kad sam s

majkom, osje}am samo

toplinu, sre}u i ljubav.

Kraj moje majke

osje}am se kao da od

ljubavi i topline gorim.

Jako volim svoju

majku.

Karla Margeti}, 3. a


Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 13

@utapri~aBila jednom ùta pri~a.@uta kao jaglac. Susrela jed-nom ùta pri~a limun koji jepoùtio od sre}e. Krenuli oni u šetnju. Pokraj putaugledali su livadu i odlu~ili se na njoj poigrati skriva~a.Me|utim, to im baš nije uspjelo jer su se njihova ùtatijela lako uo~avala me|u zelenim vlatima trave.Uputili su se prema ku}i koja se nalazila u blizini.Djevoj~ica iz te ku}e uzela ih je sebi. @utu pri~u jepro~itala, a od limuna je napravila limunadu.

Katarina Buljat, 2. a

Jutra u mome graduTramvajsko zvono ušlo je u moje uho. Kroz usko razma-knute zavjese uvla~e se jutarnje zrake svjetlosti i otvara-ju moje snene o~i.

Sporim koracima došao sam do prozora, razmaknuo zav-jesu i otvorio ga. Jutro je mirisalo na jabuku. Uìvao sam

u tom mirisu. Protrljao sam zamagljene o~i. Grad seogledavao u mlakama vode. U prvi mah sve se ~i-

nilo tiho i mirno, ~ak i pti~ji pjev u krošnjama.Tišinu je prekinuo zvuk kamiona "îsto}e" i

~ovjek u zelenom kombinezonu koji jesna`no vukao prepuni sivi kontejner.Mimo njega neki je ~ovjek ùrno pojurioprema tramvajskoj stanici. Tramvaj sezaustavljao, a ~inilo se kao da cvile}ièli nadja~ati ostale zvukove. Jutarnjasvjeìna vukla me van.

Izišao sam van s okusom mlijeka uustima. Vjetar mi je doticao još uvijekvru}e ~elo. Prolaznici su prolazili jednipokraj drugih i ~inilo se kao da si kli~u:

"Jutro! Jutro!" Pitao sam se što }e mi svedonijeti novi dan.

Iznad Sljemena vukla se zadnja magla.

Razmišljao sam o tome kako }e mirisatisljede}e jutro.

Toni Jeli}, 8. b


Obojenaljubav

Zašto ljubav crvena mora biti?I u plavoj boji moè se kriti.

Moè biti k'o leptir ùtaili k'o jaglac kraj puta.

Zelena ljubav ne moè biti,mogla bi se u travi izgubiti.

Mo`da ljubav u bijeloj boji blista,tako je nje`na i tako ~ista.

Crna ljubav? Ne}e i}i.Na što takva ljubav sli~i?

Ljubi~asta? Mo`da vam se svidi,samo da se tako ne stidi.

Ali, ljubav je ljubav, slatka i mila,svejedno je u kojoj se boji krila.

Tamara Tomi}, 6. b

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 14

Da sam ki{aTapkala bih noìcama pljeskala bih ru~icama.

Sanjkala se po krovovima, kišobranima.Kose bi djeci mo~ila, poslovne ljude razljutila.

U dimnjake ljudima zacurila, kokice sa selarazljutila.

Umorne ljude razveselila.Djeci opet plan pokvarila, na zemlji se

rasprsnula.Ve} duga~ak put preletjela.

Sve bih vo}njake zalila.

Paula Starešina, 3. c

Da sam

kap ki{eDa sam kap kiše, igrala bih se kišobranima.Djecu bih iz dvorišta istjerala. Autima staklaisprljala, ali i cvije}e zalila. Istjerala bih sušu iljudima vo}e okrijepila. Kada padam, ljudi sutmurni i ništa im se ne da, ali meni je lijepoìvjeti u oblacima, padati s neba i spustiti se nazemlju. Imam puno prijateljica kapljica s koji-ma padam. Stalno se druìmo.

Petra Luštica, 3. c

Da sam

veterinarSamo malo, brzo vam moram re}i, makar to ve} iznate, da ooobbbooo``àaavvvaaammm ìvotinje.Imam macu To~kicu bez koje mi je ìvot prazan.Izgleda kao neispunjen matemati~ki listi}. Znatešto, ovo je naša mala tajna: doma imam cijeluzbirku praznih bo~ica od ma~jeg cjepiva i nekolikoinjekcija. Znate li da naša ku}a postane bazen odmojih suza kada odlaze Tocini ma~i}i? "Šmrc,šmrc!" Još uvijek mi je ào što smo ih podijelili.Znate li samo da su ma~ke ~arobne? Jednoga danamog je tatu boljela glava i zaspao je. Toca je sjelana njega. Kad se ubrzo probudio, bio je zdrav kaoda se uop}e ništa nije dogodilo. Pa je u drugomrazredu legla na moje listi}e (riješene), a tata jerekao: "îni se da ti ispravlja listi}e." @IVOTINJEsu ~arobne.



Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 19

Što svakiprva{i}mora znatiPristojno se ponašaj, ne ljutiu~iteljicu, pojedi uìnu, ne tucise, ne tr~i po hodniku, prepišisve s plo~e, zapamti zada}u,ponesi klju~eve, uredno piši, negu`vaj knjige niti bilje`nice,budi pa`ljiv, druì se sa svima,ne šilji olovke pod satom, brišigreške, uredno boji, ne radi glu-posti, ako si redar, uredi razred,obriši plo~u i pogledaj je linetko nešto zaboravio, ne tresise pred plo~om, ne hodaj poklupama jer moèš dobiti ukor izavršiti kod ravnatelja, netuàkaj, ne pri~aj pod satom, neprosta~i, ne ometaj, budi dobar!


Mojedobro djeloJednog dana sam na morušetala s bakom i djedom.Ugledala sam jednu curicu kojaje pla~u}i kora~ala. Potr~alasam do nje i upitala je zaštopla~e. Ona mi je rekla da seizgubila i da ne moè prona}iroditelje. Pomogla sam joj da ihprona|e. Ona se razveselilakada sam joj rekla da }u jojpomo}i. Krenule smo ih traìti,odjednom je ugledala svojeroditelje i otr~ala k njima.Naravno da mi je na kraju zah-valila, a meni je cijeli dan biopredivan jer sam u~inila jednodobro djelo.

Alma Hasi~evi}, 3. c


Što je sre}a za moje roditeljeZa njih je sre}a da im djecarastu ve}i i ve}a. Da smosretni i zdravi i da jednogdana postanemo ljudi pravi.


NajradosnijidanLjetovala sam na Hvaru.Puno sam plivala i nau~ilasam plivati bez i~ega.Jednog dana smo išli kodnašeg prijatelja zlatara. Onmi je probušio uši. Dobilasam medicinske i jedneprave naušnice. Bila samjako sretna.

Lucija @bulj, 3. c

BrbljavicaSvi mi kaù da imam lijepu plavukosu i o~i. Ponekad mi kaù da samdobra djevoj~ica. Nitko ne zna kakosam ja velika brbljavica. Da postojiu školi sat brbljanja, uvijek bih dobi-vala petice. Na àlost, to ne postoji.

Za svoju brbljavost dobivam samoopomene. Stalno obe}avam u~iteljicama da }use popraviti, ali ne uspijevam. Iskreno, mislim da brbljavostponekad nije loša.

Kad odrastem i završim školu, postat }u politi~ar i uvest }u zakonpo kojem }e brbljanje biti glavni predmet u

školi.

Mislim da }u biti jako dobra politi~arka,jer kao što znamo, oni puno pri~aju

(~esto previše kao i ja).

Preda mnom je velika budu}nost!

Ana Matasovi}, 3. b

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 18

Leptir

Kad je jednog dana leptir

dolepršao i sjeo na granu, tada

sam znala da je prolje}e.

Ivana Šmuc, 2. a

Leptir i cvijet

Leptir je cvijet posjetio a on ga

je mirisom darivao.


Ljetni pljusak

i duga

Zar ima ljepšeg zaljubljenog para od ljetnog

pljuska i duginih šara?!


I ja otvaramsvoje srce

Osje}am se ~udno,~as mirna, ~as sjetna,

ali naj~eš}e sam sretna.

Na krilima vjetradrhtim k'o latica cvjetna,

i opet sam sretna!

To ljubav put neba me diè,topla k'o no} ljetna.I opet sam sretna.

Tamara Tomi}, 6. b


Pismo s VenereJedne sam no}i bio do kasnobudan. Odjednom sam ~uozvono na vratima. Digao samse sa stolca i otišao do vrata.Kad sam ih otvorio nije bilonikoga, ali je bilo jedno pismo.Na sebi nije imalo marke,adrese ni potpisa. Otvorio samga i pro~itao:

"Dragi nepoznati prijatelju!

Pišem ti sa Venere, prekrasnogplaneta. Ne mogu ti je cijeluopisati, ali èlim da do|eš i dase sam uvjeriš u ljepote mogkraja."

Sav zbunjen, pro~itao sampismo nekoliko puta i pitao seda li ja to sanjam.

Duboko u srcu znam da je toistina. Jedva ~ekam kad }ukrenuti na put.

Stipe Prusac, 3. b

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 15

Moj otacMoj tata u našoj ku}i imaveoma zna~ajnu ulogu. Da nebiste krivo pomislili, nije onotac koji je strog, koji dolaziku}i ljutit i koji zna~i "mir itišinu". Naprotiv, moj je tata zamene radost, veselje i smijeh.Uvijek je veselo provoditipopodneva s njim kad mamenema, kad ona radi. To zna~ida više nema strogih pravilakojih se trebamo dràti. Tajdan nije va`no ho}u li pojestisve, nije va`no ho}u li pjevatiglasno, ho}u li pri~ati puno, au~iti kratko. Bitno je da smozajedno, da se šalimo i smije-mo. Mom tati omiljena pros-torija u ku}i je kuhinja. Volikuhati, a oboàva jesti. To mupredstavlja problem jer pokuša-va biti na dijeti. Mama ganeprekidno motri. Jednom pri-likom dok je mama spavala tatase ušuljao u kuhinju i po~eojesti kola~e. Mama se probudilai, jao! Tada je po~ela dijeta zakoje je tata izgubio dvanaestkilograma i tko zna koliko bi ihjoš izgubio da mama nijezaklju~ila da je debljina sasvimzgodna. Tako tata i ja danaszajedno jedemo ~okoladu, amama se ljuti jer ja pojedempremalo. Svome tati ja samnajljepša djevoj~ica na svije-tu, a to mene ljuti jer ne vidimoje pjegice na nosu.On voli pjevati i plesati,pa tako stalno izmišl-jamo nove plesove iska~emo po ku}i diù}iprašinu koju poslije zajed-no brišemo. Veoma volimsvoga oca, jer je uvijek tu, jerme voli i ~uva i djetinjstvo mi~ini bezbri`nim i veselim.

Iva Kriva~, 5. a

SekaMoja obitelj ima ~etiri ~lana: mama, tata, seka i ja. I

ja sam donedavno bio sam s roditeljima, a jakosam èlio brata. Bake i djedovi stalno su nago-varali tatu i mamu da imaju još jedno dijete,

a oni su stalno govorili da sam ja ìv kao trojedjece. Ali jednoga dana mama mi je rekla da }u

dobiti brata ili sestru. Bio sam jako veseo irekao da ho}u samo brata, ne seku. Kada sam

prvi put u bolnici vidio seku, izgledala mi je kaoizvanzemaljac i rekao sam da ne}u da je donesu ku}i. Ali za neko-

liko tjedana jako se proljepšala i sada je najljepša seka na svijetu ine bih je dao nikome. Jako me voli i zove me Nana jer još ne znare}i Ivan. Kada do|em iz škole, tr~i k meni i zagrli me i poljubi.

Ivan Komljenovi}, 3. c

Baka i jaJednog dana baka i ja išli smo goniti ovce. Prolazili smo kraj punozaselaka.

Ovce su bile razli~ite: bijele, povijenih rogova, crne i šarene.Oèdnjeli smo. Došli smo. Došli smo do jednog kamenog i vrlodubokog bunara. Bunar je imao kota~ na kojem je visio lanac. Nalancu je bila zakva~ena kantica kojom se grabila voda. Okretali smokota~. Uskoro smo se napili svjeè i hladne vode.

Kasnije smo došli na predivnu livadu koja je bila puna šarenogcvije}a. Ovce su zadovoljno pasle, igrale se, leàle.

Baka i ja smo sjeli na klupicu i pri~ali o davnim vremenima. Uìvaosam slušaju}i njen blagi glas

Matija âkarun, 3. b


Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 16

Zima u momgraduDolazak zime prekida mnoge radosti poparkovima i igralištima. Sa vremenom sepotpuno naviknemo na takvo vrijeme.Naj~eš}e baš zimi pro~itamo najljepšuknjigu. Za djecu zima ima puno velikihiznena|enja. Kada padnu bijele pahulje,poput najljepšeg sna zasvjetluca naš grad.Bjelina snje`na obu~e promrzle grane,prekrije prljave staze. Umotano dje~jelice spušta se s najvišeg brijega. Tko je tosretniji? Djeca ili zima? Tko to više blista?Snijeg ili smijeh? Tko to juri brè? Sanjkeili pahulja bijela? Tada volim i zimu i vje-tar i sivi oblak. Jer bijeli prekriva~ grijenašu radost igru i veselje. Spuštati se mak-simirskim breùljcima ~ini me jako, jakosretnim.

Florijan Iljzovi}, 2. b


Vedrom se i ìvot ~inivedrimVozimo se u autu. Putujemo na selo. Tamo ìvi mojdjed. Ve} zamišljam djeda i znam da ne}e biti krajanjegovu veselju kada mi stignemo. Prvo se zagrlimopa poljubimo pa napri~amo. Cijeli dan nam se osmi-jeh ne skida s lica. Volim svoga djeda, ponajviše zatošto njega nikad ne vidite ljuta. On uvijek unosi veseljeme|u ljude.

Kada odlazimo, on stoji na cesti i maše nam, i nerazmišlja o tome kako nas ne}e vidjeti mjesec dana,nego razmišlja kako nam je lijepo kad smo zajedno ikako }e napraviti feštu kada ponovo do|emo.

Vra}aju}i se u ku}u, ne razmišlja o bolu u nogama iposlu koji ga ~eka, o starosti i o bolesti, ve} o pjevuptica, procvjetalom cvije}u u vrtu, zrakama sunca koje griju šarene leptire na visokoj ogradi okoku}e.

Dok cijepa drva, pjevuši sretan što ih još moè sam nacijepati; kada radi u vrtu, smiješi se znaju}ida pomaè biljkama. A kad završi sve poslove, nazove nas i pri~a nam kako je ìvot lijep.

Sara Lazi}, 5. a

Po~etak prolje}a

Sve je zeleno. ûje se pjevptica. Cvije}e viri iz trave.

Drve}e je procvjetalo. Kadiza|em van, sve mirišepo sre}i kao u lijepimbajkama. Ljudi su sretnii radosni.

Drve}e se polako njišena povjetarcu. Sunce

nam šalje svoju toplinu.Male tratin~ice se bijele u

travi i sretno uzdišu: "Kako jelijep ovaj svijet."

@uti masla~ci se sretno igraju svojim laticama. Mališareni leptiri}i lete zrakom. U prolje}e je sve lep-ršavo i radosno. Jako se veselim prolje}u.

Petra Mikuli}, 3. b

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 17

Moj otacMoj tata u našoj ku}i imaveoma zna~ajnu ulogu. Da nebiste krivo pomislili, nije onotac koji je strog, koji dolaziku}i ljutit i koji zna~i "mir itišinu". Naprotiv, moj je tata zamene radost, veselje i smijeh.Uvijek je veselo provoditipopodneva s njim kad mamenema, kad ona radi. To zna~ida više nema strogih pravilakojih se trebamo dràti. Tajdan nije va`no ho}u li pojestisve, nije va`no ho}u li pjevatiglasno, ho}u li pri~ati puno, au~iti kratko. Bitno je da smozajedno, da se šalimo i smije-mo. Mom tati omiljena pros-torija u ku}i je kuhinja. Volikuhati, a oboàva jesti. To mupredstavlja problem jer pokuša-va biti na dijeti. Mama ganeprekidno motri. Jednom pri-likom dok je mama spavala tatase ušuljao u kuhinju i po~eojesti kola~e. Mama se probudilai, jao! Tada je po~ela dijeta zakoje je tata izgubio dvanaestkilograma i tko zna koliko bi ihjoš izgubio da mama nijezaklju~ila da je debljina sasvimzgodna. Tako tata i ja danaszajedno jedemo ~okoladu, amama se ljuti jer ja pojedempremalo. Svome tati ja samnajljepša djevoj~ica na svije-tu, a to mene ljuti jer ne vidimoje pjegice na nosu.On voli pjevati i plesati,pa tako stalno izmišl-jamo nove plesove iska~emo po ku}i diù}iprašinu koju poslije zajed-no brišemo. Veoma volimsvoga oca, jer je uvijek tu, jerme voli i ~uva i djetinjstvo mi~ini bezbri`nim i veselim.

Iva Kriva~, 5. a

SekaMoja obitelj ima ~etiri ~lana: mama, tata, seka i ja. I

ja sam donedavno bio sam s roditeljima, a jakosam èlio brata. Bake i djedovi stalno su nago-varali tatu i mamu da imaju još jedno dijete,

a oni su stalno govorili da sam ja ìv kao trojedjece. Ali jednoga dana mama mi je rekla da }u

dobiti brata ili sestru. Bio sam jako veseo irekao da ho}u samo brata, ne seku. Kada sam

prvi put u bolnici vidio seku, izgledala mi je kaoizvanzemaljac i rekao sam da ne}u da je donesu ku}i. Ali za neko-

liko tjedana jako se proljepšala i sada je najljepša seka na svijetu ine bih je dao nikome. Jako me voli i zove me Nana jer još ne znare}i Ivan. Kada do|em iz škole, tr~i k meni i zagrli me i poljubi.

Ivan Komljenovi}, 3. c

Baka i jaJednog dana baka i ja išli smo goniti ovce. Prolazili smo kraj punozaselaka.

Ovce su bile razli~ite: bijele, povijenih rogova, crne i šarene.Oèdnjeli smo. Došli smo. Došli smo do jednog kamenog i vrlodubokog bunara. Bunar je imao kota~ na kojem je visio lanac. Nalancu je bila zakva~ena kantica kojom se grabila voda. Okretali smokota~. Uskoro smo se napili svjeè i hladne vode.

Kasnije smo došli na predivnu livadu koja je bila puna šarenogcvije}a. Ovce su zadovoljno pasle, igrale se, leàle.

Baka i ja smo sjeli na klupicu i pri~ali o davnim vremenima. Uìvaosam slušaju}i njen blagi glas

Matija âkarun, 3. b


Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 16

Zima u momgraduDolazak zime prekida mnoge radosti poparkovima i igralištima. Sa vremenom sepotpuno naviknemo na takvo vrijeme.Naj~eš}e baš zimi pro~itamo najljepšuknjigu. Za djecu zima ima puno velikihiznena|enja. Kada padnu bijele pahulje,poput najljepšeg sna zasvjetluca naš grad.Bjelina snje`na obu~e promrzle grane,prekrije prljave staze. Umotano dje~jelice spušta se s najvišeg brijega. Tko je tosretniji? Djeca ili zima? Tko to više blista?Snijeg ili smijeh? Tko to juri brè? Sanjkeili pahulja bijela? Tada volim i zimu i vje-tar i sivi oblak. Jer bijeli prekriva~ grijenašu radost igru i veselje. Spuštati se mak-simirskim breùljcima ~ini me jako, jakosretnim.

Florijan Iljzovi}, 2. b


Vedrom se i ìvot ~inivedrimVozimo se u autu. Putujemo na selo. Tamo ìvi mojdjed. Ve} zamišljam djeda i znam da ne}e biti krajanjegovu veselju kada mi stignemo. Prvo se zagrlimopa poljubimo pa napri~amo. Cijeli dan nam se osmi-jeh ne skida s lica. Volim svoga djeda, ponajviše zatošto njega nikad ne vidite ljuta. On uvijek unosi veseljeme|u ljude.

Kada odlazimo, on stoji na cesti i maše nam, i nerazmišlja o tome kako nas ne}e vidjeti mjesec dana,nego razmišlja kako nam je lijepo kad smo zajedno ikako }e napraviti feštu kada ponovo do|emo.

Vra}aju}i se u ku}u, ne razmišlja o bolu u nogama iposlu koji ga ~eka, o starosti i o bolesti, ve} o pjevuptica, procvjetalom cvije}u u vrtu, zrakama sunca koje griju šarene leptire na visokoj ogradi okoku}e.

Dok cijepa drva, pjevuši sretan što ih još moè sam nacijepati; kada radi u vrtu, smiješi se znaju}ida pomaè biljkama. A kad završi sve poslove, nazove nas i pri~a nam kako je ìvot lijep.

Sara Lazi}, 5. a

Po~etak prolje}a

Sve je zeleno. ûje se pjevptica. Cvije}e viri iz trave.

Drve}e je procvjetalo. Kadiza|em van, sve mirišepo sre}i kao u lijepimbajkama. Ljudi su sretnii radosni.

Drve}e se polako njišena povjetarcu. Sunce

nam šalje svoju toplinu.Male tratin~ice se bijele u

travi i sretno uzdišu: "Kako jelijep ovaj svijet."

@uti masla~ci se sretno igraju svojim laticama. Mališareni leptiri}i lete zrakom. U prolje}e je sve lep-ršavo i radosno. Jako se veselim prolje}u.

Petra Mikuli}, 3. b

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 17

Što svakiprva{i}mora znatiPristojno se ponašaj, ne ljutiu~iteljicu, pojedi uìnu, ne tucise, ne tr~i po hodniku, prepišisve s plo~e, zapamti zada}u,ponesi klju~eve, uredno piši, negu`vaj knjige niti bilje`nice,budi pa`ljiv, druì se sa svima,ne šilji olovke pod satom, brišigreške, uredno boji, ne radi glu-posti, ako si redar, uredi razred,obriši plo~u i pogledaj je linetko nešto zaboravio, ne tresise pred plo~om, ne hodaj poklupama jer moèš dobiti ukor izavršiti kod ravnatelja, netuàkaj, ne pri~aj pod satom, neprosta~i, ne ometaj, budi dobar!


Mojedobro djeloJednog dana sam na morušetala s bakom i djedom.Ugledala sam jednu curicu kojaje pla~u}i kora~ala. Potr~alasam do nje i upitala je zaštopla~e. Ona mi je rekla da seizgubila i da ne moè prona}iroditelje. Pomogla sam joj da ihprona|e. Ona se razveselilakada sam joj rekla da }u jojpomo}i. Krenule smo ih traìti,odjednom je ugledala svojeroditelje i otr~ala k njima.Naravno da mi je na kraju zah-valila, a meni je cijeli dan biopredivan jer sam u~inila jednodobro djelo.

Alma Hasi~evi}, 3. c


Što je sre}a za moje roditeljeZa njih je sre}a da im djecarastu ve}i i ve}a. Da smosretni i zdravi i da jednogdana postanemo ljudi pravi.


NajradosnijidanLjetovala sam na Hvaru.Puno sam plivala i nau~ilasam plivati bez i~ega.Jednog dana smo išli kodnašeg prijatelja zlatara. Onmi je probušio uši. Dobilasam medicinske i jedneprave naušnice. Bila samjako sretna.

Lucija @bulj, 3. c

BrbljavicaSvi mi kaù da imam lijepu plavukosu i o~i. Ponekad mi kaù da samdobra djevoj~ica. Nitko ne zna kakosam ja velika brbljavica. Da postojiu školi sat brbljanja, uvijek bih dobi-vala petice. Na àlost, to ne postoji.

Za svoju brbljavost dobivam samoopomene. Stalno obe}avam u~iteljicama da }use popraviti, ali ne uspijevam. Iskreno, mislim da brbljavostponekad nije loša.

Kad odrastem i završim školu, postat }u politi~ar i uvest }u zakonpo kojem }e brbljanje biti glavni predmet u

školi.

Mislim da }u biti jako dobra politi~arka,jer kao što znamo, oni puno pri~aju

(~esto previše kao i ja).

Preda mnom je velika budu}nost!

Ana Matasovi}, 3. b

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 18

Leptir

Kad je jednog dana leptir

dolepršao i sjeo na granu, tada

sam znala da je prolje}e.

Ivana Šmuc, 2. a

Leptir i cvijet

Leptir je cvijet posjetio a on ga

je mirisom darivao.


Ljetni pljusak

i duga

Zar ima ljepšeg zaljubljenog para od ljetnog

pljuska i duginih šara?!


I ja otvaramsvoje srce

Osje}am se ~udno,~as mirna, ~as sjetna,

ali naj~eš}e sam sretna.

Na krilima vjetradrhtim k'o latica cvjetna,

i opet sam sretna!

To ljubav put neba me diè,topla k'o no} ljetna.I opet sam sretna.

Tamara Tomi}, 6. b


Pismo s VenereJedne sam no}i bio do kasnobudan. Odjednom sam ~uozvono na vratima. Digao samse sa stolca i otišao do vrata.Kad sam ih otvorio nije bilonikoga, ali je bilo jedno pismo.Na sebi nije imalo marke,adrese ni potpisa. Otvorio samga i pro~itao:

"Dragi nepoznati prijatelju!

Pišem ti sa Venere, prekrasnogplaneta. Ne mogu ti je cijeluopisati, ali èlim da do|eš i dase sam uvjeriš u ljepote mogkraja."

Sav zbunjen, pro~itao sampismo nekoliko puta i pitao seda li ja to sanjam.

Duboko u srcu znam da je toistina. Jedva ~ekam kad }ukrenuti na put.

Stipe Prusac, 3. b

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 15

@utapri~aBila jednom ùta pri~a.@uta kao jaglac. Susrela jed-nom ùta pri~a limun koji jepoùtio od sre}e. Krenuli oni u šetnju. Pokraj putaugledali su livadu i odlu~ili se na njoj poigrati skriva~a.Me|utim, to im baš nije uspjelo jer su se njihova ùtatijela lako uo~avala me|u zelenim vlatima trave.Uputili su se prema ku}i koja se nalazila u blizini.Djevoj~ica iz te ku}e uzela ih je sebi. @utu pri~u jepro~itala, a od limuna je napravila limunadu.

Katarina Buljat, 2. a

Jutra u mome graduTramvajsko zvono ušlo je u moje uho. Kroz usko razma-knute zavjese uvla~e se jutarnje zrake svjetlosti i otvara-ju moje snene o~i.

Sporim koracima došao sam do prozora, razmaknuo zav-jesu i otvorio ga. Jutro je mirisalo na jabuku. Uìvao sam

u tom mirisu. Protrljao sam zamagljene o~i. Grad seogledavao u mlakama vode. U prvi mah sve se ~i-

nilo tiho i mirno, ~ak i pti~ji pjev u krošnjama.Tišinu je prekinuo zvuk kamiona "îsto}e" i

~ovjek u zelenom kombinezonu koji jesna`no vukao prepuni sivi kontejner.Mimo njega neki je ~ovjek ùrno pojurioprema tramvajskoj stanici. Tramvaj sezaustavljao, a ~inilo se kao da cvile}ièli nadja~ati ostale zvukove. Jutarnjasvjeìna vukla me van.

Izišao sam van s okusom mlijeka uustima. Vjetar mi je doticao još uvijekvru}e ~elo. Prolaznici su prolazili jednipokraj drugih i ~inilo se kao da si kli~u:

"Jutro! Jutro!" Pitao sam se što }e mi svedonijeti novi dan.

Iznad Sljemena vukla se zadnja magla.

Razmišljao sam o tome kako }e mirisatisljede}e jutro.

Toni Jeli}, 8. b


Obojenaljubav

Zašto ljubav crvena mora biti?I u plavoj boji moè se kriti.

Moè biti k'o leptir ùtaili k'o jaglac kraj puta.

Zelena ljubav ne moè biti,mogla bi se u travi izgubiti.

Mo`da ljubav u bijeloj boji blista,tako je nje`na i tako ~ista.

Crna ljubav? Ne}e i}i.Na što takva ljubav sli~i?

Ljubi~asta? Mo`da vam se svidi,samo da se tako ne stidi.

Ali, ljubav je ljubav, slatka i mila,svejedno je u kojoj se boji krila.

Tamara Tomi}, 6. b

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 14

Da sam ki{aTapkala bih noìcama pljeskala bih ru~icama.

Sanjkala se po krovovima, kišobranima.Kose bi djeci mo~ila, poslovne ljude razljutila.

U dimnjake ljudima zacurila, kokice sa selarazljutila.

Umorne ljude razveselila.Djeci opet plan pokvarila, na zemlji se

rasprsnula.Ve} duga~ak put preletjela.

Sve bih vo}njake zalila.


Da sam

kap ki{eDa sam kap kiše, igrala bih se kišobranima.Djecu bih iz dvorišta istjerala. Autima staklaisprljala, ali i cvije}e zalila. Istjerala bih sušu iljudima vo}e okrijepila. Kada padam, ljudi sutmurni i ništa im se ne da, ali meni je lijepoìvjeti u oblacima, padati s neba i spustiti se nazemlju. Imam puno prijateljica kapljica s koji-ma padam. Stalno se druìmo.


Da sam

veterinarSamo malo, brzo vam moram re}i, makar to ve} iznate, da ooobbbooo``àaavvvaaammm ìvotinje.Imam macu To~kicu bez koje mi je ìvot prazan.Izgleda kao neispunjen matemati~ki listi}. Znatešto, ovo je naša mala tajna: doma imam cijeluzbirku praznih bo~ica od ma~jeg cjepiva i nekolikoinjekcija. Znate li da naša ku}a postane bazen odmojih suza kada odlaze Tocini ma~i}i? "Šmrc,šmrc!" Još uvijek mi je ào što smo ih podijelili.Znate li samo da su ma~ke ~arobne? Jednoga danamog je tatu boljela glava i zaspao je. Toca je sjelana njega. Kad se ubrzo probudio, bio je zdrav kaoda se uop}e ništa nije dogodilo. Pa je u drugomrazredu legla na moje listi}e (riješene), a tata jerekao: "îni se da ti ispravlja listi}e." @IVOTINJEsu ~arobne.



Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 19

Play station

ili zada}a

Volim se igrati na playstationu kad imam školuujutro. Volim odigrati ne-koliko igrica prije nego miroditelji do|u s posla. Li-jepo je igrati sam, ali je jošljepše s bratom, pa je meninormalno da kad on do|e izškole zajedno odigramo parigrica. I tu nastaju problemi.Ja bih se htio igrati, a rodite-lji pitaju za zada}u.Ja je naravno ni-sam napisao. Ondase pojavi pitanje u-~enja. Ni to nisam sti-gao. I tu problem po-staje nerješiv. Brat seljuti na mene zato štonisam napravio zada}upa da se moèmo igrati,roditelji se ljute što ni-sam izvršio svoje obveze,a ja znam da su u pravu.Na brzinu se primam svo-je zada}e kako bih ih svesmirio. Kad malo bolje razmis-lim, sutra moram izbje}i ovajsukob.

Tin Papišta, 4. a

Od travke do nebai obratnoGleda travka u nebo i pomisli:tako sam mala i sitna da me ni-tko ne primje}uje, a nebo je takoveliko, nema po~etka ni kraja.Ljepota je njegova nesaglediva,bilo da je vedro i sun~ano biloda je mra~no i zvjezdano. Dabih pronašla nebo, dovoljan mije jedan pogled podignute glave,dok je nebu teško na}i mene.Ipak, nije va`no tko je koliko

velik, jer i travka ovakomalena ipak je sretna.

Davorin \uki}, 4. a

Na{e igreu predve~erjeDok umorno sunce tiho odlazi usvoju postelju, ~uje se još poko-ji pjev ptica, a mi dosadu ubi-jamo raznim igrama.

Vo`nja biciklom jedna je odnjih. Jurimo, utrkujemo se iizvodimo razne vratolomije.ûje se samo škripanje ko~nica.Izvodimo "policajku" pa mjeri-mo tko je ostavio duì tragko~enja. Ponekad sjednemo nastare izreckane sme|e klupe uvelikom parku i pri~amo o škol-skim dogodovštinama. Pa nije uškoli tako opasno ni dosadno!Stalno smo u društvu prijatelja,a tih nekoliko školskih sati brzopro|e.

I lopta je jedna od naših boljihprijateljica. Igramo nogomet, aponekad se odlu~imo i zakošarku. Nakon naše igre loptaizgleda poput prljave stare krpe.

Jedna od omiljenih igara upredve~erje je i igra skriva~a.Svi imamo svoja tajna mjesta, asumrak nam pomaè u što bo-ljem skrivanju. Svaki auto, grm,stablo, pa ~ak i pokoji prolaznik,sluè nam da se sakrijemo.Ponekad se znamo i posva|atijer se netko krivo "spasio" pa jeto "polupani lon~i}", a onda se isusjedi znaju ljutiti jer jakogalamimo. Našu igru ~estoprekidaju roditeljski pozivi dado|emo ku}i.

I kad zlatnocrvenu loptu zami-jeni no} i zvjezdice, mi onakoumorni od svega i ljuti štomoramo prekinuti igru, odlazi-mo ku}ama i jedva ~ekamo dase opet na|emo i nastavimosvoju igru. Sutra u predve~erje.

Tin Dujmovi}, 6. a


Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 20

Rado se dru@im s

djedomOd najranijeg djetinjstva ìvim s bakom i djedom. Najprije jeto bilo zato što sam u jaslicama bila neprestano bolesna pa je"ku}no vije}e" donijelo odluku da }e me ~uvati mamini ro-ditelji. Danas mi se ~ini da je to bila genijalna odluka.

Bila sam vrlo ìvahno dijete, a moj djed jako strpljiv. Vodio meu šetnje, igrao se sa mnom i ispunjavao mi gotovo svaku èlju.Kad je došlo vrijeme da bih mogla u vrti}, u ku}i su nastupilidani àlosti. Bila sam preplašena i nimalo oduševljena tomidejom, a àlostan je bio i moj "dedi". Ali me je neprestanohrabrio i tješio. Ali jao! Ja sam u vrti}u bila sama i tu`na.Nisam se igrala i ~esto sam plakala. Kad bi me djed odveo uvrti}, jedva bi do~ekao vrijeme da moè oti}i po mene. Takoje djed još jedanput postao moj spasilac jer je "ku}no vije}e"prihvatilo njegov prijedlog da ne moram u vrti}. Za mene idjeda opet su nastupili sretni dani.

Takva povezanost izme|u djeda i mene ostala je i danas. Iakosam sada puno ve}a, neprestano brine za mene. êsto me iz-nenadi sitnicama za koje je siguran da }e me razveseliti.

Zajedno s bakom strpljivo podnosimoje promjene raspoloènja, pla-

}a telefonske ra~une, tješi mekad sam tu`na. A ja?

Volim ga. Jako ga vo-lim. Pa, iako mi se

njegova briga ~i-ni pretjeranom,kad je ne bi is-kazao, mislimda bi mi nedo-stajala. Tu je i

onaj drugi djeds kojim nikad ni-

sam razvila takvopovjerenje i blis-kost. Za mene jemoj djed Mirojednostavno naj-

bolji i najbri-`niji djed!!!

Tamara

Tomi}, 6. b

MojamajkaMoja je majka puna

nje`nosti, topline i

ljubavi, vidi joj se to u

o~ima. Lijepa je kao

cvijet i dobra kao kruh.

Ima dugu ravnu sme|u

kosu i prekrasne sme|e

o~i. Najviše volim kad

je sa mnom, igra se sa

mnom i pomaè mi.

Moja je majka najbolja

majka na svijetu.

Volim je neizmjerno.

Nikad se ne osje}am

tu`no i samotno kad

sam s njom. Nikad mi

nije hladno kad sam s

majkom, osje}am samo

toplinu, sre}u i ljubav.

Kraj moje majke

osje}am se kao da od

ljubavi i topline gorim.

Jako volim svoju

majku.

Karla Margeti}, 3. a


Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 13

Naljep{e pri~e iz obiteljskog ìvotaVra}ao sam se umoran iz škole. Danas je bio

naporan dan. Pisao sam test iz fizike iodgovarao povijest. Pogled namoju ku}u malo me razveselio.Baš je lijepa moja ku}a. Cvije}e

koje je moja baka s puno ljubavizasadila, uljepšavalo je prozore iterasu i dvorište. U fontani su se

kupali vrap~eki iveselo ~avrljali.Ugledao sam baku udvorištu i mahnuojoj:"Bok, bako!"Kad me jeugledala, uzviknula je:

"Vedrane, došao si!"

U taj ~as izku}e se istr~ali

Rea i Balto laju}i i veselo mašu}i repom. Djed jedošao do vrata ku}e i veselo rekao:"Bok! Sigurno si èdan Napravit }u ti sok."Baka mi je otvorila vrata. Pitala me kao i svakogdana:"Što bi htio da ti napravim za ru~ak?""Molim te, ispeci mi šnicle", odgovaram.

Po stubama se spustio moj brat nose}i Maksa iMoniku ispod ruke:"Bok, braco. Idemo se igrati?"

U taj ~as, zazvonio je telefon. Mama je nazvala ipitala da li sam došao iz škole. Psi su ~uli da sezaustavlja auto ispred ku}e i po~eli su veselo lajatijer su prepoznali zvuk auta i znali da tata dolaziku}i. Od njihove galame nisam mogao razgovaratisa mamom pa sam joj rekao da }u ju kasnije naz-vati. Tata je ušao u ku}u pogladio me po glavi ipitao je li sve u redu.

"Naravno da je sve u redu", odgovorio sam ipomislio:"Baš sam sretan. Svaki dan me do~ekatoliko dragih bi}a s takvim veseljem kao da menisu dugo vremena vidjeli."

Vedran Šmitlehner, 7. c


Moja

obiteljMoja me dobra mama voli,

~uva me od boli.

Ja volim nju,

ne mogu zamisliti bolju ni u najljepšem snu.

@elim da ima velike sre}e,

sve ve}e, ve}e i ve}e.

Moj tata mi je najdraì na svijetu,

drag mi je kao plava voda cvijetu.

Moj tata mi uvijek da dobar savjet

jer ~ita Novi zavjet.

@elio bih da dobro radi

i da svima ostane prijatelj stari.

@elio bih da moj dobri brat dobro u~i

i da se kod teških testova ne mu~i.

@elio bih da mu bude dobro u školi

i da ima što manje boli.

Moj brat mi uvijek pomaè

i sa mnom se dobro slaè.

Ivo Brn~i}, 3. a

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 12

Ma{kareJednog dana, za fašnik, sjalo je sunce i bio je najbolji dan zamaskenbal. Svi su bili veseli i razigrani. Puno je djece podmaskama prolazilo ulicama. Bilo je u toj povorci krezubihbaba, strašnih zmajeva, smiješnih klaunova i još puno,puno razli~itih maska. Moja sestra, brati} i ja okupilismo se i dogovorili da }emo i mi i}i u maškare. Krenulismo to~no u podne. Bili smo zmaj, Arapkinja i Snorlak.Išli smo od ku}e do ku}e i pjevali:

Danas je fašnik,Veseli je dan,

Dajte nam neštoI stjerajte nas van.

U našoj košarici se našlo ulja, jaja, bombona, krafni, novca, ~oko-lada i još puno toga. Vratili smo se kasno nave~er umorni i gladniiako smo pojeli gotovo sve iz košarice. Dali smo baki ostatkekrafni, ulje i jaja. Otišli smo u krevet zadovoljni svojim poslom.

Juran Kralj, 4. a

11 godinaO, kako je lijepo imati jedanaest godina! Prešao si u više razrede,me|u odrasliju djecu pa se odjednom osje}aš kao da je cijeli svijettvoj. S ~u|enjem se prisje}aš dana kada si bio prvaši} i sa suznimo~ima krenuo s teškom torbom u prvi razred. Sada ti izgleda smi-ješno kada vidiš mame kako dovode malu dje~icu za ru~icu doškole. Jer ti si ve} velik i nitko ti nije ravan! Sad si ve} puno toganau~io o školi pa moèš ravnopravno s odraslima sudjelovati u"teškim" razgovorima. Polako se u svojoj ku}i nastojiš izboriti zamjesto pod suncem, da se kona~no pri odabiru namještaja za tvojusobu uvaì i tvoj glas. Osim toga, uku}ani po~inju kucati kad tiulaze u sobu i ne tjeraju te iz kupaonice za desetak minuta. Usezonskim kupovinama moèš izabrati tenisice, hla~e, jaknu i

cipele po svom ukusu — jer se podrazumijeva da si ~itaju}itinejdèrske ~asopise izgradio svoj ukus. Roditelji se ponose

time što pokazuješ interes za razli~ite aktivnosti i sprem-no te voze na košarku ili rukomet, jer znaju da }eštamo biti u dobrom društvu.

Eto, tako je to kad imaš jedanaest godina, svi se trudeda ti ugode jer si na pragu puberteta i najpametniji si inajljepši i ne daj Boè da te netko pokuša uvjeriti u

suprotno.

Dino Vuljanko, 5 a.


Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 21Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 12


Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 21

MMAA^̂AAKKProljetno sunce.

Ma~ak se lijeno proteè —

u dvorištu.

Dino Vuljanko, 5. a

KKAAKKOO SSUU MMIIKK II MMUUKK PPOOSSTTAALLII PPRRIIJJAATTEELLJJIIBile jednom dvije àbe: Mik i Muk. @ivjele su u istoj bari. Bile sususjedi, ali nisu bile prijateljice. Išle su u malu školu. Mik je doniopuno slatkiša u školu. Ali nije dao ni malo Muku. Sutradan je Mukdonio torticu i dao je Miku pola. Mik mu je zahvalio. I postali sunajbolji prijatelji.

Sara Tu|a, 2. a

OODD PPOOTTOOKKAA DDOO PPLLAANNIINNEE II OOBBRRAATTNNOO@ubori poto~i} pokraj velike planine i divi joj se na visini, a taplanina zavidi poto~i}u na brzini. Gledaju se tako i èle biti kaoonaj drugi.

"@eljela bih biti kao ti", re~e planina poto~i}u. Ti svugdje pro|eš.Poto~i} joj re~e: "Volio bih biti kao ti, odozgo sve vidiš."

"Pogledaj kako smo sli~ni, sve što ti u daljini vidiš, ja }u za tebesvojim tokom dodirnuti", re~e zadovoljno poto~i}.

Bruno Ra~ki, 4. a

@@EELLIIOO BBIIHH ZZNNAATTIIDijete kao što sam ja puno bitoga èljelo znati: od dinosaurado koliko godina ìve mravi. Skojim strojem si brì od struje,kako àbe jezikom tako spretnohvataju muhe. @elio bih znatijoš puno toga i pamet Internetatek bit }e mrva od svega toga.



PPRRIIJJAATTEELLJJSSTTVVOOPrijateljstvo je radost, igra iveselje. Ono ima posebnu vri-jednost i treba ga ~uvati.

Ja imam dosta prijatelja, a vol-jela bih ih imati još i više. Mojiprijatelji moraju znati ~uvatitajne i moraju me poštovati.Bez prijateljstva se ne moèìvjeti.

Tea Saka~, 2. a

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 22

malo zelenila, pristup zgradipoplo~an je raznobojnim plo-~ama. Ulaz u stubište nedavnoje obnovljen kao i stubište. Nadizalu se vidi starost zgrade jerje ono prljavo i uništeno. Jaradije koristim stube nego diza-lo. Stan je na petom katu šes-terokatne zgrade.

Na osnovi opisnog moètezaklju~iti da je moje naseljeizgra|eno krajem šezdesetihgodina prošlog stolje}a. Mnogezgrade su sli~ne, bez osobitosti ijednostavnih su oblika.

Ana Hui}, 5. b

Moja školska zgrada smještenaje u naselju Volov~ica. Školskazgrada vrlo je stara i svako-dnevno u njoj boravi više stoti-na u~enika.

Kada školsko zvono ozna~i krajnastave, u~enici poùre spremi-ti stvari. Izlazimo brzo iz škole.Šalimo se i zadirkujemo. Jaskre}em lijevo. Desno od meneostaje cesta i zgrada trafostan-ice. Trafostanica je ru`na. Iz njeuvijek zuji jer u njoj neprestanorade transformatori. Vjerojatnoi ostali u~enici misle da je zgra-da ru`na jer su njezini zidoviišarani grafitima. Mislim dagrafiti još više isti~u ru`-no}u zgrade. Zelenilo kojeraste uokolo jedva malopoboljšava njen sumorniizgled. Oko škole nalazi separk. Ograda parka je zim-zelena ìvica. Djelomi~noje uništena jer u~eniciprolaze kroz ìvicu. Sceste se kroz zeleniloparka vidi ju`na stranaškolske zgrade. Prozorina zgradi veliki su i ve}bi ih trebalo urediti.Nasuprot školi je stam-bena zgrada. Ona je ta-ko|er jednoli~na i siva.Ispred nje je parkira-lište puno automobila.U produètku te zgra-de su garaè. Na sva-koj od njih vlasnik jeugradio nešto kako bise njegova garaà isti-cala. Okolo garaà ljudi

odlaù krupni otpad i sme}e.Nagomilano sme}e daje ru`nusliku zelenoj površini. Hodaju}idalje, prolazim preko prekrive-nog potoka. Pokrov potoka izve-den je betonskom plo~om. Takose i taj dio uklapa u betonskosivilo koje prevladava na momputu od škole do ku}e. Na tomputu nije sve sivo i bezli~no jeru mom kraju ima dosta zelenilei parkova. Priroda popravlja onošto su ljudi nagrdili. Prošavši po-tok, prilazim zgradi u kojojstanujem. S prednje strane zgra-

de nalazi se


Moj putod {kole do ku}e

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 11

Ljepota moga djetinjstvoMoje djetinjstvo je prelijep san iz kojeg se ne èlim još dugo, dugo probu-diti. Protkano je s tisu}u i jednom niti zvanom ljubav.

Ako se vratim u rane dane svoga djetinjstva, onda mi pred o~imazaiskri lik moje velike ljubavi - moje bake! Ta starica je bila neiscrpnovrelo ljubavi, nje`nosti i po`rtvovnosti. Dodir njene drhtave rukeodnio bi sve no}ne more i ru`ne snove, i istovremeno ~inio sigurnijimmoje prve, nesamostalne korake. Za laku no} njena drhtava rukaispisala bi kri` na mome ~elu, a njeàn i topao cjelov poput leptiri}a bime odnio u carstvo snova. Ujutro bi me nje`no obgrlila i neumornopratila u mojim pustolovinama do ve~eri. Ta nit ljubavi prekinula se zbogneizlje~ive bolesti, ali zauvijek me obogatila i postala dio mene.

Moji roditelji, sestra, brat, prijatelji i ro|aci moje su druge, tre}e, pete niti ljubavišto svojom raznolikoš}u tkaju i ispunjavaju moje djetinjstvo sre}om i neprolaznom radoš}u.

Barbara Juriši}, 6. a


Vedrome se i svijet ~ini vedrimJutrom, kad se probudim, još snena i raš~upane kose odlazim u kupaonicu.Sudarim se s mamom koja mi se smije.I ja se veselim.Presko~im doru~ak, jer stvarno nisam gladna,a tata mi namiguje.I ja se veselim.Odlazim u školu. Vani je hladno i još ima snijega.I to me veseli.Danas imam tjelesni. Opet }u tr~ati, skakati i vje`bati.I to me veseli.Kad matematika pro|e bezbolno, bez ocjene, radosna sam.I tako ~itav dan.Veselim se zimi, veselim se prolje}u,Veselim se bratu, veselim se sestri,Veselim se ptici, nebu, moru, djeci.Izgubila sam jednom sestrin šeširi}, vjetar mi ga odnio s glave.Mama je vikala, vikala, ali me nije kaznila.I bila sam sretna.

Iva Kriva~, 5. a

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 10

Poznajem starca

koji ìvi samNa kraju sela moje bake nalazi se mala kamenaku}a. U njoj ìvi usamljeni starac. Le|a su mu pogr-bljena, lice izborano, a kosa bijela kao snijeg.

êsto izlazi pred ku}u pomo}u štapa, nasloni se naogradu dvorišta i gleda u daljinu. Kada prolazimpokraj njega, pogled mi se zaustavi na njegovomtu`nom licu, a u srce mi se uvu~e neka hladno}a.Baka mi je pri~ala da ìvi sam, da nema nikoga.Njegov se lik ~esto uvla~io u moje snove. Odlu~ilasam ga posjetiti.

Pokucala sam na vrata i polako ušla. U kutu svojesobe, na drvenoj klupi, sjedio je pognute glave.Pozdravila sam ga. Na njegovom ispa}enom licuprimijetila sam osmijeh. Drhtavom rukom pokazaomi je da sjednem. Njegove o~i bile su tople i blage,ali beskrajno tu`ne. Dugo smo sjedili i pri~ali. Bilomi ga je ào. @ena mu je umrla pa je ostao sam. Svepatnje i boli urezane su u njegovo umorno lice.

Otišla sam, a on je u tišini svoga doma ostao sam sasvojim mislima.

Marija Konforta, 6. b

Nepoznati

staracŠe}u}i gradom, ubijaju}i vrijeme

O ljubavi misliti stadoh.

I kao da me nešto u duši probode

Jer pomislim da prave ljubavi mo`da i nema.

I kora~aju}i tako ulicama,

Zamišljam svijet pun ljubavi,

Svijet pun dobrote i poštovanja,

Svijet bez ratova i sva|a,

Bez siromaštva i pohlepe.

Polako me obasjava neka ~udesna svjetlost,

Neko ~arobno prikazanje.

Kao da se blagost s neba spustila na me,

Obuzima me sre}a i toplina.

Ugledam pognutog starca

Iz kojeg kao da na sve strane zra~i

Neki ugodan osje}aj, osje}aj dobrote.

Upitah ga tko je on,

A starac mi re~e:

"Ja sam onaj koji }e promijeniti svijet,

Ja sam ljubav!"

Iva Cigrovskij, 8. b


Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 23

Došlo je i to vrijeme. Kraj osmog razreda. Neki mu se raduju,neki su tu`ni, neki iznena|eni, no nitko nije ravnodušan. Pa tako i ja,usprkos završnim testovima, sve više uìvam provode}i sate u školi sa svojimrazredom. Neprestano se podsje}am da za nekoliko tjedana više ne}u imati prilike dijeliti sa

svojim prijateljima klupe, kao ni sve ono što mi se u ìvotu doga|a.

U takvim trenucima sje}anja naviru poput kiše. Zaboravljam sve one ru`ne stvari, trenutke neslogei sva|e, a oni lijepi zauvijek se urezuju u pam}enje. U misli se vra}aju zajedni~ke igre, satovi fizikeprepuni smijeha, jutarnje pjevanje na glazbenom. Pitam se s kime }u dogodine druìti. Tko }e menasmijavati kad ne bude Gerekice i njezinih "bisera"? Tko }e mi pomagati oko zada}e iz njema~kogkad ne bude Martine? S kim }u pri~ati pod engleskim kad ne bude Krili}a ili tko }e me zvatidvadeset puta dnevno kad ne bude Nikole? Shva}am da }e mi nedostajatiTihanine iznenadne glavobolje, Dejanova šutnja, Tepšino nepokolebljivosamopuzdanje i tr~anje za Samantom i loptom, što ona nadobudno nazi-va — košarkom. Zapravo shva}am da me moj razred u~inio upravoonakvom kakva jesam. Oni su bili drugi dom, uto~ište, pomo} u odras-tanju. Uvijek su me znali razvedriti i nasmijati, bilo to oponašanjemprofesorice iz matematike, apsurdnim pitanjima na biologiji, nekimnovim, originalnim na~inom prepisivanja ili "podvalama" nazemljopisu. Zahvaljuju}i njima i njihovim "biserima" saznala samda je Petrinja najpoznatija po proizvodnji umjetnih gnojiva, da jetuberkuloza drugi naziv za rubeolu i da osim upadnog postoji i kutispada valova. Ali od svojih suu~enika nau~ila sam i mnoge va`nestvari. Uz njih sam spoznala sre}u i nadu, upoznala ljubav i vrije-dnost pravog prijateljstva.

Uvijek }u ih se rado sje}ati. Trag koji su ostavili u meni ponijet }usa sobom u budu}nost.

Hana Lasan, 8. a


Uvijek }u se sje}ati svog razreda

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 24

Predosti mojih

godina

Ponekad zaista èlim biti odrasla!Odrasla kao moja sestra koja samaodlu~uje što }e koji dan obu}i ili ukoliko }e sati oti}i na spavanje.Njoj ne govore da je još uvijekmlada.

Ili još bolje, poèlim biti odraslakao moja mama koja se šminkasvako jutro prije posla, i nitko joj tone brani. Ona sama bira cipele koje}e kupiti i kuha za ru~ak što èli.Ponekad poèlim biti i kao tata, damogu promijeniti program na televi-zoru i gledati ono što se meni svi|a.

Odrasli nemaju zabrana, nemaju kazne i nemoraju u školu. I uvijek se iznova ~udim, ~udim semami što ne kupuje cipele s visokom potpeticama, šarene torbice izveckave narukvice. Ja bih to sigurno nosila, ali sad još ne smijem.ûdim se i tati kad je prehla|en i bolestan pa ide na posao. Ja bihsigurno ostala u krevetu i dobila ispri~nicu.

A tad pomislim da je ipak bolje biti dijete. Ujutro pojedem svojuobi~ajeni doru~ak i ne razmišljam o tome da ga je netko moraopripremiti. Kad je lijepo vrijeme, mogu satima biti u parku, ljuljatise, loptati i igrati koliko ho}u. Kad malo promislim - odrasli seuop}e više ne igraju.

A ja èlim biti mala! @elim se još dugo igrati, pjevati naglas, smijatise, ne razmišljaju}i o tome je li to pristojno. @elim se još dugoradovati školskim praznicima i dugim ljetima na moru. @elimdobiti peticu u školi i gledati sre}u u o~ima svojih roditelja. @elimse druìti s prijateljima i dijeliti s njima svoje tajne. Jednog }u danaodrasti i mo}i }u sve ono na ~emu zavidim odraslima. To menegdje ~eka. A sada, sada èlim imati svojih jedanaest godina idoìvjeti sve što i moji vršnjaci. @elim sakupiti puno smijeha iveselih dana koje }u ponijeti sa sobom i ~uvati ih kad jednombudem odrasla.

Iva Kriva~, 5. a

zorin

literarni kutak4444


Zavi~ajO zavi~aju moj

Ljeti si prazan i pustZimi si snje`ni kralj

U jesen si šarenih boja punA u prolje}e siProsuti smijeh

Dino Vuljanko, 5. a

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 9


Velike su ili male,skromne ili zahtje-vne, realne ili ne-realne, ostvarive

ili neostvarive, ispunjeneili neispunjene. Mogu bitislatke ili gorke, dobre ilizle, iskrene ili neiskrene.Ali jedno su uvijek - èlje.One su sitne misli kojeniknu negdje u glavi, a da-lje - tko zna. Neke i{~eznuiz nas brzinom kojom su inastale, neke se pretvore uzbilju ispod boì}nog drv-ca, neke poteknu u potoci-ma niz uplakano dje~je li-ce, ali najva`nije su onekoje se ugnijezde negdjeduboko u srce i tamo rastui rastu sve dok ih vi{e nemoè{ kontrolirati. Pusti{ih da lebde oko tebe, daodre|uju tvoja raspoloè-nja, stavove. I odjednompostaju odraz tvoje du{e,tvoja ìvotna istina.

I ja dopu{tam èlji da mevodi kroz ìvot, da mepoti~e. Koliko sam putapomislila kako mi je te{kou~iti, kako vi{e nemamsnage, kako mi ìvot pro-lazi, a ja se ne zabavljam.Ali tada se sjetim dajednog dana èlim postatinetko, da èlim postatiuspje{na. U svojoj iskrenojèlji ponovo prona|emsnagu i ona me vrati napravi put.

Ako se tvoja èlja ukori-jeni duboko u srce, nitkoje vi{e ne}e mo}i i{~upati.Ako si npr. ~vrsto odlu~ioda ne}e{ pu{iti, nitko ne}emo}i poljuljati tvoje uvje-renje da je to lo{e, niti

tvoju èlju da uspije{ utomu.

Upravo zato moramo pazi-ti {to èlimo. Ima nekih è-lja koje slijedi{, a mogu{tetiti drugima. To su onekoje od nas iziskuju preve-liku ambicioznost, pa mo-èmo nesvjesno povrijeditinekoga.

Na àlost, postoje i one è-lje kojima moèmo pot-puno svjesno i samovoljnopovrijediti drugoga. To jeèlja za osvetom. Dopusti{li da ona vodi tvoj ìvot,vi{e ti ni{ta dobro ne}e bitiva`no i ~init }e{ sve da jeostvari{, bez razmi{ljanja iposljedica. Takva sebi~na ipovr{na èlja moè i naj-ve}eg i najbogatijeg ~ovje-ka u~initi malim i neznat-nim, jer umanjuje njegovuistinsku vrijednost kao ~o-vjeka i ~ini ga zlim.

Najljep{e su ipak, one è-lje koje prenose ljubav ivjeru. Divim se ljudimakoji ìve za takve èlje,koji vi{e slu{aju vlastitosrce nego razum. I ja bihjednom èljela postatitakva. @eljela bih u sebeugraditi èlju dovoljno ja-ku da u svakom trenutkuìvota budem sigurna danisam samo kapljica uslapu, niti samo zrnce pije-ska u pustinji. @eljela bihvjerovati da i ja kao pojedi-nac mogu promijeniti svi-jet. Takve èlje ~ine i najs-labijeg ~ovjeka velikim —u srcu. 3

PPII[[EE:: Hana Lasan, 8. a

ôvjeka njegove

èlje ~ine

velikim ili malim

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 8

S jedim u svojoj sobi i gledam obje-{ene medalje i diplome. Kad god ihpogledam, osjetim ponos i zadovolj-

stvo. Nisu sve medalje zlatne, ali to nijeni va`no. Sve su one rezultat moga radai zalaganja.

Ja se bavim gimnastikom. Taj sport samodabrala sasvim slu~ajno. Prije ~etiri go-dine roditelji su me odveli u Gimnasti-~ko dru{tvo "HRVATSKI SOKOL". @eljelisu da se ne~im bavim. Do{la sam na prvitrening i "zaljubila" se u gimnastiku. Naprvi pogled o~arala me dvorana sa svimonim spravama: gredama, ru~ama, stu-nja~ama. Najprije sam vje`bala u po~e-tni~koj grupi, ali sam vrlo brzo pre{la unatjecateljsku. Na{i treninzi nisu nimalolaki. Uvijek je potrebno zagrijavanje, zatimvje`be snage i vje`be na spravama. Na-porno je, ali ja uìvam u svakom treningui svaki put kad nau~im ili svladam nekinovi element, ja sam presretna. No tren-inzi nisu samo vje`banje, ve} i druènje.Bude tu i smijeha, zezanja i povjerljivih{aputanja. Kroz zajedni~ko vje`banje midjevoj~ice iz grupe postale smo praveprijateljice.

A tek natjecanja! To je za sve nas pravidoìvljaj. Slaù se posebne frizure, obla-~e posebni dresovi, a uzbu|enja i tremeima na pretek. No kad vje`ba krene, nes-tane i treme. U tom trenutku zaboravlja-ju se i suci i gledatelji. Jedino se pomalo~uje savjet i bodrenje moje trenerice. Utim trenucima razmi{ljam samo o tomekako da vje`bu izvedem {to bolje. Sa zad-njim skokom dolazi olak{anje. âk niocjena suca nije toliko bitna kolikoosje}aj da je vje`ba izvedena na najboljimogu}i na~in. Ponekad se dogodi kakavpad ili gre{ka. Iza toga slijede suze i tuga,ali i utjeha prijateljice i trenerice. I ide sedalje. Novi treninzi, nova natjecanja!

Sretna sam {to sam gimnasti~arka. Savje-tovala bih svakom djetetu da poku{a pro-na}i svoj sport jer se tako moè nau~itimnogo pozitivnog u ìvotu. Sport je putk zdravom odrastanju. Ako izaberetesport, izabrali ste zdravlje! 3

1. Iva, kada si zadnji put imala natjecanje, koje se mjestoosvojila, jesi li imala tremu i kako si je se rije{ila?

Zadnji sam natjecanje imala prije ~etiri mjeseca, nije bi-lo ni{ta ozbiljno, samo prijateljski susret. Osvojila sam drugomjesto i moram priznati da sam bila odu{evljena, makar mislimda sam mogla i bolje. Imala sam tremu, ali ne zbog borbe negozbog navija~a. Ponekad se znam zbuniti zbog navijanja i pomi-slim da }u ako izgubim razo~arati svoje kolege i kolegice iz klu-ba, a ponajvi{e trenera. Zato dajem sve od sebe da pobijedim.

2. Koji pojas ima{?

Sada sam vi{i plavi, jo{ malo pa }u polagati za crveni, a zatimslijedi crni.

3. Za{to si ba{ tae kwon do izabrala kao hobi?

Tae kwon do sam izabrala ponajprije radi samoobrane; kakvasu dana{nja vremena, mislim da je za djevoj~ice, a i one ne{tomalo starije, ovaj sport idealan.

4. A sad jedno malo osobno pitanje. Jesi li zaljubljena?

Nisam ba{ zaljubljive prirode, za ljubav ima vre-mena. Sad mi je na prvom mjestu {kola.

5. Uskoro }e i zvoniti, pa te pitamo za kraj: {to savjetuje{ mladim po~etnicima tae kwon do-a?

Morate biti uporni i u treniranju ne praviti pre-kide. Trenirajte {to vi{e moète, jer ako nakonnekog vremena prestanete trenirati, pa opetpo~nete, izgubit }ete volju. To vam govorim iz

iskustva. Tae kwon do treniram ve} pet godinai napravila sam stanku. Nedavno sam ponovopo~ela trenirati i iskreno govore}i nisam ba{imala volje nastaviti, ali mogu se pohvaliti dasam uporna. Smatram da je ovaj sport dobarza sve, pa ~ak i za one malo starije.

Hvala ti, Iva, na ovom razgovoru! Stiè profesor,ajmo na matku.

Hvala i tebi!

P.S. Zora savjetuje, de~ki OPREZ!!!

Alena [imi}, 6. b

Izabirem sportkao put do zdravlja

Onako usput na {kolskom hodnikuza vrijeme velikog odmora zapo~eli

smo s Ivom Pranji}, u~enicom 8. beeeeerazreda razgovor o tae kwon dou.

Na brzinu smo joj postavili nekoliko pitanjao tom nama ne tako poznatom sportu…

PPRRIIRREEDDIILLAA:: Nata{a Dobra{, 8. b

5 PITANJA,

5 MINUTA,

5 ODGOVORA


Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 25

Iva, reci nam koliko se ve} godinabavi{ glazbom?

Glazbom se bavim ve} deset go-dina, ovo mi je jedanaesta (iskre-no, ~ini mi se kao da se bavimcijelu vje~nost). Prvo sam i{la uglazbeni vrti}, zatim osnovnuglazbenu {kolu i sad samprvi razred srednje glaz-bene {kole. Kao nagraduza ''desetu obljetnicu'' ba-ka i djed odlu~ili su mi(napokon) kupiti pijani-no jer sam do tada svi-rala na sintisajzeru.

Koje instrumentesvira{?

Sviram violi-nu ve} se-dam godina iklavir trigodine. In~e po cijeledane visim na klavirui bavim se upravoonime ~ime ne bihtrebala. Obi~no teknekoliko dana prijeispita u~im skladbunapamet i sva sam u

stisci s vremenom (moj je moto:{to moè{ ostaviti za sutra -ostavi).

I kako ti sve to ide?

Sad u srednjoj sve je druk~ije, imalo teè, jer imam i neke

nove predmete. Ina~e vo-lim skladatineke kra}e

kompozicijepa mi pri tome

dosta pomaè ih a r m o n i j agdje u~imo

kako us-k l ad i t iglasove.

Nedavnosmo ~uli da si skla-dala svoju pjesmu

te je poslala nanatje~aj Story SuperNova Music za kate-goriju skladbe. Kakosi se odlu~ila na to?

Pala mi je na pa-met jedna melodija,pa sam je zapisala.

Zatim sam to malo ure|ivala ina kraju napravila notni zapis.U me|uvremenu se pojavio tajnatje~aj na Novoj TV pa samodlu~ila poslati snimku na CD-u. Jednog popodneva nazvalasam jedan tonski studio i dogov-orila snimanje. Bilo je jakozabavno i zanimljivo jer nikaddotad nisam imala takvu pri-liku. Na snimci sam morala ipjevati, ali to radije ne}ukomentirati... Iako svi kaù daje sve ispalo dobro, ja je nemogu slu{ati jer mislim da nijedobro ispala... no svejedno,tamo sam upoznala i IvicuKosteli}a tako da sve skupa nijemoglo biti bolje. Tu samsnimku odnijela na Novu TV isada ~ekam rezultate (a odrezultata ni r).

I ~emu nakon svega nada{?

Pa ne}u uop}e biti razo~aranaako moja pjesma ne uspije(moram to re}i jer znam dane}e uspjeti) jer ovo je prvi putda sudjelujem u ne~emu ta-kvom, a i sigurno }e biti boljihskladbi od moje. Sve je to za


PPRRIIRREEDDIILLAA:: Nives Brki}, 8. b

PRVA VIOLINA OSMOGA BOd pro{le godine odlu~ili smo raditi intervjue su~enicima na{e {kole koji su iznimni po brojusvojih interesa i aktivnosti, mogli bismo ih naz-vati "super|aci". Ove godine izbor je pao na IvuCigrovskij, u~enicu osmoga razreda. Iva poha|advije {kole, na{u osnovnu i srednju glazbenu{kolu. Ovisna je o mobitelu i mo`da bi se jednogdana mogla na}i i u Guinessovoj knjizi kao reko-rder u broj poslanih poruka. Ako vas zanimajujo{ neke pojedinosti o Ivi, pro~itajte ovaj intervju,bit }e zabavno i korisno.

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 26


naki i mislim da ima i mu{kih iènskih lijen~ina. Sve je stvarvolje i odgoja.

Goran Ivanac, 8. razred

Slaèm se s Vesnom.De~kima ni{ta nije va-

`no, ni {to }e obu}i, ni{to }e tko o njima re}i. Mislimda se cure o svemu vi{e brinu ibilo bi po{teno kad bi ènevladale svijetom.

Samanta-Katarina Peri}, 8. razred

Djelomi~no se slaèm sVesnom zato {to na kon-

kretnom primjeru na{e-ga razreda vidim da zaista imamanje dje~aka me|u odlika{imai to~no je da oni vi{e vremenaprovode vani. No, ni{ta nije crnoniti bijelo. Ne smije se nikadare}i da su de~ki ovakvi, a cureonakve. Me|u de~kima svakakoima vrijednih i ambicioznih,kao i me|u curama lijen~ina.

Hana Lasan, 8. razred

Djelomi~no se slaèm sVesnom zato {to ni svi

de~ki nisu jednaki —netko se voli potruditi vi{e,netko drugi manje. A u ono da

}e ène vladati svijetom ba{ nevjerujem jer mislim da je mu{kidio populacije stvoren za poli-tiku, a ène za ne{to punopametnije i sloènije.

Ana Gerek, 8. razred

Slaèm se s Vesnom iistina je da svaki dan

vise na {kolskom igrali-{tu, iako postoji i manji dio njihkoji se stvarno trude dati sve odsebe, ali to je samo manjina.Oni koji ne u~e prave se da suneki frajeri i face u {koli, a u

glavi nemaju ni{ta. Glava im je{uplja.

Nata{a Dobra{, 8. razred

Ve}ina cura sigurno mislida su pametnije, ali ja

mislim da de~ki nisu glu-plji. âk ih ima puno koji supametniji od ve}ine cura. Nesvi|a mi se ni kada cure govoreda su pametni de~ki "jadnici".Iako znam puno de~ki koji suto~no onakvi kakvim ih jeprikazala Vesna, znam i neko-liko njih koji su pametni i vri-jedni. Mislim da je ova tvrdnjave}i dijelom pogre{na.

Iva Cigrovskij, 8. razred

Iskreno, djelomi~no seslaèm s Vesnom. De~kiuglavnom jesu lijeni i

prosje~no su manje spo-sobni od cura. Ali ima zaistadobrih i pametnih dje~aka. No,tko sam je da sudim ovome svi-jetu? No, koliko ja znam, ipakmislim da cure ne}e vi{e bitiniì soj. @ene imaju jednakaprava kao mu{karci.

Mia Jakob, 8. razred

�

�

�

☺

☺

�

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 7

☺Djelomi~no se slaèm sVesnom. Dana{nji tine-

jdèri u mnogo~emu sudruk~iji od tinejdèrica. [kola ihne zanima, ve} su opsjednuti ne-kim svojim temama: nogome-tom, play stationom i sli~no, aliima i onih inteligentnih i ra-zumnih koji èle ne{to nau~itite ih zanima {kola. Ono {to ihzanima uglavnom je ne{to {toima veze s ra~unalima i Inter-netom, ali takvih de~ki nemapuno. U na{em razredu (kao i uve}ini razreda u {koli) cure suone koje vi{e u~e i ~ije suocjene bolje, ali usprkos tomune vjerujem da }e ène zavla-dati svijetom.

Ivana Nik{i}, 8. razred

Djelomi~no se slaèm sVesnom. De~ki misle da

}e biti vi{e cool ako neu~e i stalno su vani, a kada do|ekraj {kolske godine, ljute se naprofesore, a neki se ~ak i sramere}i s koliko su pro{li. De~kimo`da i nisu toliko lijeni kolikoih zanima {port. U mom serazredu svaki dan prepri~avajunogometne utakmice, a poslije{kole se redovito odlazi u kla-

dionice. De~ki misle da sveznaju, a zapravo ne znaju.

Iva Pranji}, 8. razred

Djelomi~no se slaèm stobom. Istina je {to ka-

è{, ali nisu svi dje~acitako lo{i. Ima me|u njima odli-ka{a, samo {to se meni ~ini dasu ove generacije iza nas punolo{ije. Ima nekih stvari u koji-ma su mu{karci bolji od èna ioni znaju svoj posao, tako daène ne}e uskoro vladati svije-tom. Preporu~io bih ti, Vesna,da malo istraùje{ mu{ko dru{tvopa onda donesi neke zaklju~ke.

Daniel Romi}, 8. razred

Djelomi~no se slaèmjer de~ki kasnije ulaze u

pubertet tako da se nekovrijeme pona{aju djetinjasto.Istina je da su de~ki ljeniji i nezanima ih ni{ta nego play sta-tion. Oni misle da ve}ina cura u

ìvotu uop}e ne}e trebati raditi,ali kako smo mi pametnije,bolje }emo pro}i u ìvotu. DAnema cura, de~ki bi uvijek bililuzeri! Uostalom, sve {to mogude~ki mogu i cure.

Nives Brki}, 8. razred

Djelomi~no se slaèm.Istina je da su cure ne-

{to bolje u~enice, to je za-to jer su cure nje`nijeg spola ibrinu se za {kolu i u~enje. To{to su de~ki lo{iji ne zna~i da sulijen~ine, ve} misle da im to ubudu}nosti ne}e trebati. S Ves-nom se uop}e ne slaèm da }eène zavladati svijetom. Razlog:one su nje`nije i popustljive, ade~ki (mu{ki) su sna`niji i ne-popustljivi u va`nim odlukama.

Dino Galambo{, 8. razred

Uop}e se ne slaèm sVesnom. Mislim da su

mu{ki i ènski spol jed-


Me|u de~kima je manje odli-

ka{a, njihove su ocjene u pro-

sjeku lo{ije od na{ih. Za{to?

Zato {to su lijeni i ne trude

se, samo vise na {kolskom

igrali{tu ili su pred televi-

zorom. Nema sumnje uskoro

}e ène vladati svijetom.

Vesna Skorin, 13 godina

DE^KI SU LIJENÎNE!

� ��

�

�

�

�

DDJJEELLOOMMII^̂NNOO

SSEE SSLLAA@@EEMM

NNEE SSLLAA@@EEMM SSEESSLLAA@@EEMM SSEE

ZA IPROTIV

�

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 6


mene samo zabava i zapravo mevi{e zanimalo kako je to snimatisvoj CD nego to dokle }u sti}i sasvojom skladbom.

Uz sve te aktivnosti kako stigne{uskladiti i obi~nu i glazbenu {kolu?

Pa to ni meni ba{ nije jasno jeru obi~noj {koli prolazim s od-li~nim, a u glazbenoj s vrlo do-brim, iako se ba{ ne ubijamu~e}i. Uglavnom u~im kasnonave~er ili rano ujutro jer prekodana ne stignem. Ba{ sam sesjetila maminog izraza lica kadjoj, na primjer, ujutro u polaosam kaèm da sam zaboravilanapisati zada}u iz matematike...

Jesi li negdje nastupala?

Kao mala tri godine sam i{la uglazbeni vrti}. Sa svojom gru-pom, ''Lima~ima'', ~esto samnastupala na televiziji, u "Hrti}uhiti}u" i sli~nim emisijama.Snimili smo i kasetu, a moramre}i da mi je teta Marija, vodi-teljica "Lima~a", puno pomoglau odabiru instrumenta, upravomi je ona savjetovala da upi{emviolinu. Kasnije sam puno nas-tupala sa zborom i orkestrom.Na àlost, propustila sam velikiprovod u Francuskoj sa zboromjer nisam imala putovnicu.

A {to je s violinom?

Sviraju}i violinu, nastupam ugla-vnom na uobi~ajenim produkci-jama i boì}nim koncertima kojisu mi jo{ od malena najdraì.

Ima{ li ti uza sve to vremena zai{ta drugo?

Pa uglavnom sve stignem, iakomi je sve to jako naporno. Na-ravno da }u kao i drugi uvijekradije pogledati dobar film negou~iti, ali kad znam da se moramprimiti posla, nema nikakvihserija i sli~nog (Moète si misli-ti!).

Koliko ~esto vje`ba{?

Ne mogu se ba{ pohvaliti vje-`banjem jer i ne vje`bam puno.Nisam si postavila nikakav visokicilj pa da se ubijam od sviranja,nego vi{e onako, dokle dospi-jem. Meni je sve to uzbudljivo izanimljivo, a tko zna ho}u li seikada uop}e i baviti glazbom.Zanimaju me i druge stvari ipoku{avam biti svestrana.

Ima li ne{to posebno {to sizapamtila u svom ìvotu?

Pa... mogu izdvojiti svoj defini-tivno najlu|i doìvljaj u ìvotu.Ovoga ljeta oku{ala sam se uparasailingu (letenju padobra-nom koji vu~e gliser). Letjelasam na visini od 250 metara ibilo je super sve dok se glisernije pokvario, stao, a ja s 250metara visine zavr{ila u moru…To ste trebali vidjeti! Ja, uodje}i, nasred Bra~kog kanala,udaljena 150 metara od glisera,a ogroman padobran se natapavodom, tone i vu~e me dolje.Kad su me dovukli do glisera,skupina Nijemaca koja je bila snama po~ela je pljeskati ikomentirati ne{to na njema~ko-me ({to ja naravno nisam razu-mjela). Kasnije su mi voza~iglisera rekli da ina~e tu nemamorskih pasa, a ako ih ima,onda su to oni mali od 5-6 m (to

vam je dokaz kako Dalmatinciimaju smisla za humor). Sve usvemu, iako je bilo malo opas-no, bilo je ludo i ne doìvi sene{to takvo svaki dan.

Bavi{ li se jo{ ~ime? Jer kako vri-jeme odmi~e mi saznajemo svevi{e toga o tebi.

Pa pjevam u {kolskom zboru,pi{em za {kolski ~asopis, volimpjevati, skladati, rado crtam,pi{em pjesme…

Reci nam {to preporu~uje{ ostalimu~enicima?

Mislim da bi se svatko tko voliglazbu trebao njome i baviti, jersve se moè uz malo truda i vo-lje. Savjetujem svima koji imajuvi{ak slobodnoga vremena daupi{u glazbenu {kolu ili da sepo~nu baviti nekim sportom,jer nema nikakve koristi od uza-ludno potro{enog vremena

I za kraj…

Svatko ne{to voli, pa tako i ja.Iako me obveze ponekad total-no izmore, volim glazbu i volim{kolu jer to je moj ìvot i uistinune znam kako bih iskoristila slo-bodno vrijeme da se ni~im nebavim.

Hvala ti za ovaj intervju i sretno!

Hvala i tebi! 3

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 27

Iva je ve} srednjo-{kolka (ali uglazbenoj {koli), a s obzirom na njenodugogodi{nje iskustvou sviranju violine, Ivu smatramo {kol-skom Vannesom Mae.

Iako je tek peta{ica,gdje god ~ita svojeradove, njena original-nost i, kako profesorhrvatskoga kaè, sigu-rna re~enica privukuveliku pozornost. Akotako nastavi, jo{ }e jena{a djeca imati zalektiru.

PPRRIIRREEDDIILLEE:: Nives Brki}, 8. b, Nata{a Dobra{, 8. bIrena Podgor{ek, 8.b

Ove je godine u na{oj {koli postalova`no biti naj. Svakog mjeseca biralismo po odjelima najuzornijeg u~enika

mjeseca, pa na kraju godina najuzornijeg|aka odjela ukupno. Isto tako birali smo,zapravo u~itelji su birali, i najboljeg u~enika{kole. Ove godine zadatak im nije bio lak, pasu se na koncu odlu~ili za kompromis iizabrali troje najboljih. Dobro pogledajte licana ovoj fotografiji, to su troje najboljih, tri"dragulja u kruni": Monika Cegnar iz 8. c iAndrija Krili} i Hana Lasan iz 8. a.

Monika je osim {koli posve}ena i sportu injen glavni hobi i najve}a radost je odbojkakoju trenira od petog razreda u AOKMladost. Aktivno igra u 3. hrvatskoj ligi aidu}e godine prelazi u kadetski rang natje-canja. Osim toga Monika rado ~ita knjige nastranim jezicima: poljskom (mama joj jePoljakinja) i engleskom, a jedan od naj-draìh pisaca joj je Henryk Sinkiewicz (uza-lud smo lomili jezik poku{avaju}i opona{atiMonikin savr{eni poljski izgovor toga prezi-mena) i njegova knjiga Kroz pustinju ipra{umu.

Andrija nam je ostao poslovi~no zagonetani samozatajan, ali oni koji ga poznaju garan-tiraju da je de~ko sto posto O. K.

Hana ni sama ne zna na koliko je natjecan-ja bila ove godina, ali najvi{e je ipak zanimabiologija. I ona rado ~ita, najdraà joj je knji-ga Coelhov Alkemi~ar (otuda dakle Haninasklonost filozofiranju), a od filmova najradi-je }e pogledati kakvu romanti~nu komediju.Hana oboàva klizati i igrati badminton, a daje ona djevojka koja uvijek ima neki cilj, po-tvrdilo nam je i njeno priznanje kako naj-vi{e mrzi besciljne {etnje. 3

28Zora / br. 44 list uËenika osnovne škole petra preradovi}a

NEKOLIKONAJPO IZBORUZORINIHNOVINARA

BITI NAJ

Iva Cigrovskij — najmuzikalnija

Iva Kriva~ — najpisac

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 28


tati knjige za djecu, ~ak ih u zad-nje vrijeme i dosta ~itam, nado-kna|ujem neke naslove kojesam propustio. U podjeli knji-èvnosti na onu za djecu i onuza odrasle granica je tanka.Istina, neki po~nu pisati zadjecu i tinejdère jer misle da jeto lak{e. Imamo ljudi koji se, datako kaèm , poku{avaju "u{u-ljati" me|u pisce i u knjièvnostpi{u}i za mlade i tinejdère, paonda tu ima i dosta toga {to semeni ~ini lo{e.

Za{to pi{ete u humoristi~nom to-nu? Jeste li Vi neozbiljna osoba?

Ljudi uglavnom kaù da samneozbiljan, ali mislim da to gov-ore ve}inom oni koji me ne poz-naju dovoljno dobro. Uostalombilo je primjera da su velikikomediografi i komi~ari privat-no bili vrlo ozbiljne, pa ~ak i de-presivne osobe. Dakle ne morazna~iti kad netko pi{e {aljivo daje skroz neozbiljan.

Ali Vi uop}e ne djelujete depre-sivno!

Da, danas sam pod tabletama![alim se. Nisam depresivan, noponekad i mene uhvati…

Va{ se prvi roman zove "Balada oBuginim ga}icama". Kakva je toknjiga?

To je knjiga ~iji je glavni lik ~e-trnaestogodi{nji dje~ak Gustav S.

koji svakodnevno pi-{e dnevnik, svakod-nevno biljeì doga-|aje, a radi se u biti -ja sam to ve} vi{eputa ovako odgovo-rio - o ljubavnoj pri-~i, o "pubertetskoj

himni ljubavi", kako sam je naz-vao, i pri~i o prijateljstvu. Osimljubavne napetosti koja postojiizme|u Gustava, Buge i jo{nekih likova u romanu, Gustavje i aktivan ~lan jednog mu{kog,odnosno dje~a~kog kluba, "Klu-ba mrzitelja djevojaka" i iz togkontrasta proizlaze mnogekomi~ne situacije.

[to se ti~e reakcija publike,knjiga je izi{la tek prije mjesecdana, a kod knjiga je potrebnoipak malo duè vrijeme da bi semoglo procijeniti kakav je odzivkod publike.

Nabrojite pet Vama najdraìhpisaca za mlade.

Mislim da bi to bili autori kaoMark Twain, Oscar Wilde, R. L.Stevenson, od doma}i sam jakovolio ~itati Ku{ana, i recimo…Molnar, da Ferenc Molnar i nje-govi Junaci Pavlove ulice.

Pi{ete li pjesme?

Napisao sam malo pjesama iop}enito ba{ nemam nekog slu-ha za poeziju. Rijetko koja pjes-ma mi se svidi, a i te{ko pratimove modrene pjesme. Tu i tamomi se koja svidi, no pisao samvrlo malo pjesama i uglavnomsu bile neobi~ne i komi~ne.

I za kraj, kakav biste nam savjet ilipreporuku dali?

Savjetovao bih vam da ~itate, jerje ~itanje dobro, i jer mislim danas knjiga izgra|uje puno boljeod svih ostalih medija, da jeknjiga ono {to }e nas najvi{eobogatiti. U po~etku }e vam ~i-tanje mo`da biti i dosadno - imana àlost i bezbroj lo{ih knjiga -ali isto tako ima i bezbroj jakodobrih. Stoga ne valja odmah napo~etku odustati, nego nastojiteda vam ~itanje postane navika.Ne radi knjiga i knjièvnosti,nego radi vas samih. Jezik jeono osnovno po ~emu se raz-likujemo od ìvotinja, i onaj kojioboga}uje svoj jezik ujednopo~inje i bolje razmi{ljati idanas-sutra }e bolje reagirati usvakoj ìvotnoj situaciji. 3

Autogrami za uspomenu

Zagoda u {koli

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 5

Mislim da je za svakoga od nasva`no da {to prije prepozna svo-ju darovitost, da ne gubimo pu-no vremena na stvari u kojimanismo ba{ dobri, ali bi zbog odre-|enih razloga u njima htjeli bitiuspje{ni. Trebamo se baviti onim{to nas zanima i za {to od po~et-ka osje}amo da nam dobro ide.

Kada ste Vi osjetili da biste moglibiti pisac?

To je jako dugo ~u~alo u meni,ali kako sam slikao, nisam jed-nostavno imao vremena zapisanje. Ozbiljnije sam se po~eobaviti pisanjem prili~no kasno,negdje oko svoje 25. godine.Po~eo sam manje slikati, a punovi{e pisati i ~itati, i tako je 2002.godine svjetlo dana ugledalamoja prva knjiga.

Kako ste uop}e do{li na ideju dapo~nete pisati? Za svoje zado-voljstvo ili…?

Kaù da svaki umjetnik imavisoko mi{ljenje o sebi, da èlina neki na~in djelovati javno ipostati poznat. Tako sam i japisao isprva za sebe, ali sam sepotajno nadao da }e to netkotiskati i da }e ljudi to ~itati. Akako je zapravo do{ao taj porivza pisanjem, mislim da je toneobja{njivo. To je isto kao kadse zaljubi{ u nekoga jer, naprimjer, ima plavu kosu, jer imamalen i pr}ast nos, jer je lijepogra|en… Te{ko je to re}i.Jednostavno, to je potpunoneobja{njivo.

Kakve su bile va{e {kolske zada}e?

Obi~no bi mi profesorica daladvije ocjene: peticu za sadràj, aiz pravopisa bih obi~no dobio~etvorku.

Jeste li kao |ak puno ~itali?

Moram priznati da sam uosnovnoj i srednjoj {koli bio

prili~no povr{an ~itatelj. Prizna-jem i da nisam pro~itao svu lek-tiru, uvijek sam je nekako izbje-gavao i preskakivao, ali samuvijek oko sebe imao puno, pu-no knjiga, i na no}nom orma-ri}u, i ispod jastuka i pod kreve-tom… Obi~no bih ~itao u kreve-tu, a ono {to je bilo lo{e to je dabih rijetko pro~itao knjigu dokraja i usporedo bih ~itao barempet potpuno razli~itih knjiga.Bile su rijetke knjige kojima bihse posvetio od po~etka do kraja.To mo`da i nije bilo dobro, alidruk~ije nisam mogao.Malo ozbiljnijepo~eo sam ~i-tati isto dostakasno, negdjena Akademiji,a onda sam i{aostudirati i filozo-fiju, i onda uz fi-lozofiju i{lo je inekakvo ozbiljnije~itanje.

Kako i kada pi{ete?

Pi{em svako dan imislim da je to bitno.Netko je rekao da uumjetnosti nema "vike-nda{a", u smislu da sepi{e samo dva dana utjednu ili povremeno tu itamo. Ja pi{em svaki dani pi{em uglavnom nave-~er, uglavnom od 10 pa do1 ili, ako mi dobro ide, 2 izapono}i, to mi je najdraè vrije-me. Kada poku{am pisti tijekomdana, obi~no ni{ta ne napravim,gledam u prazan zaslon, on gle-da u mene i ne doga|a se ni{ta.

Va{a prva knjiga nosi naslov "Nekbude kaos", jeste li Vi u osnovnoj{koli stvarali kaos?

Kao i svaki u~enik povremenosam stvarao kaos, ali to nije pre-lazilo granice uobi~ajenog |a~-

kog pona{anja. Uglavnom, zbogmene i mojih prijatelja nikadnije do{la policija u {kolu, alibili smo malo zaigrani. Mislimda je to normalno u toj dobi, alinije bilo nikakvog velikog inci-denta. Bio sam odli~an |ak inisam imao problema s gradi-vom i s nastavnicima.

Za{to pi{ete za djecu i tinejdère?

Najvi{e me zaokuplja tema pu-berteta i tinejdèrskih godi-na i ~ini mi sed a

tu imabezbroj duhovitih i

komi~nih situacije. Moram priz-nati da jo{ nisam na{ao nekutemu za odrasle koja bi metoliko zaokupila. Kada se onarodi u meni, vjerojatno }unapisati ne{to i za odrasle. Dotada }u vjerojatno nastavitipisati za tinejdère. To je jed-nostavno izi{lo iz mene kao iuop}e poriv za pisanjem. Uknjièvnosti je bitno kako jedjelo napisano, a ne neka dobnagranica. Ja i danas volim pro~i-


Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 4

Daniel je praviprimjer da i kadsmo zaljubljeni idalje moèmobiti najuzorniji.

Kao {to televizija~esto bira svojenajbolje imita-tore, tako i mi za za najimitatora[kole biramo "el Ninju".

Kad je rije~ oodbojci, Monikanema konkuren-cije. Jeste li jeve} vidjeli naprethodnojstranici?

De~kioprez, jerova plavu{auskoro }ebiti crnataekwon-doa{ica.

Nije lako biti i najvi{i i najbolji. Sa svojih ko{arka{kih191 centimetar Mateoje sigurno najvi{i na{koli, a uz to je(u~itelji kaù) najsavjesniji |aksvoga razreda.

Vjerojatno niHana sama ne znana koliko je natje-canja morala ovegodine; zato je izovemo "hodaju}aenciklopedija".

Naravno da nijepilot. Ali ovadjevojka ima takostrastvenu èljuodletjeti u visineda i mi èlimo daostvari svoj san ipostane vojnipilot. Sretno!!!

Iako ste ovog de~ka ~estovidjeli gdje juri {kolskimhodnicima, titulu najbrègne nosi zbog toga. Naime,Sven se ve} natje~e kaovoza~ u karting utrkamapo cijeloj Hrvatskoj. A tekje peti razred. Naprijed,Shum…ovaj… Svene!


Iva Pranji} — naj tae kwon do girl Mateo Pe{a — najvi{i

Ana Gerak — najpilot

Sven Gorup — najbrì

Ninoslav Prokopi} — najimitator

Hana Lasan — najzaposlenija

Monika Cegnar — najodbojka{ica

Daniel Romi} — najzaljubljeniji

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 29




Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 30

Svr{ili ste likovnu akademiju, a pi{ete knjige; zna~i li to da jepisanje lak{e od slikanja?

Pa, moram priznati da je meni pisanje puno lak{e odslikanja. Slikao sam jako dugo, desetak godina, mo`da ivi{e, ali nikad nisam bio zadovoljan s onim {to bihnapravio, a kod pisanja je bilo upravo suprotno. Pi{empuno kra}e nego {to slikam, a rezultati su daleko bolji.Me|utim, naravno da to nije pravilo. Nekome je lak{eslikati, drugome je lak{e pisati, ili, na primjer, nekome tkoima sluha pjevanje uop}e ne predstavlja problem, a menije to najve}a muka. Dakle netko ima vi{e dara za jedno, anetko drugi za drugo.

Ali ~uli smo da i dobro svirate.

Sviram i ne mogu vjerovati kako mogu svirati. Neki ~akkaù i da sviram dobro, ali pjevati ne mogu nikako. Tu jeo~ito nekakav problem. U~io sam pjevanje, ~ak sam i privat-no uzimao neke satove, i nikad ni{ta, katastrofa, tha jeza!No umjetnici se obi~no oku{aju na vi{e polja, na primjer,netko je kipar, ali i pi{e, netko je pjesnik, ali i slika, netko jeglumac i reìser… Takvi ljudio obi~no u sebi imaju sklonostprema svim umjetnostima.


Knjièvna ve~er koju namje pred koji mjesecpodario knjièvnik

Tomislav Zagodaponukala nas je da ga jo{

jedanput pozovemo u goste i poku{amo

jo{ toga saznati o piscu ~ije nam pri~e tjeraju suze na o~i (naravno,

one od smijeha).

Razgovor s knjièvnikom

Tomislavom Zagodom

NEK BUDE SMIJEH!

PPRRIIRREEDDIILLEE:: Jelena Markovi}, 8.bIrena Podgor{ek, 8b

Nije pivo, nego ~aj

Pisac pi{e

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 3

SADR@AJUvodnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2

Razgovor s knjièvnikom Tomislavom Zagodom . . . . . . . . . 3

Za i protiv (De~ki su lijen~ine) . . 6

@elje ~ine ~ovjeka . . . . . . 8

Zorin literarni kutak . . . . . . . . . . . . 9-24

Izabirem sport kao put do zdravlja . . . . . . . 25

5 pitanja 5 minuta . . . . . . .25

Prva violina . . . . . 26

Biti naj . . . . . . . . 28

Dani {kole - - fotoalbum . . . . . . . . . . . . . . . 30

UVODNIKVrli, pametni na{i Zora{i, djevoj~ice i dje~aci,

mali i veliki!

Ponovno smo zajedno. zora se silno raduje {tomoè s vama podijeliti zabavu, pouku i prijateljst-vo. Silno cijenimo va{e napore da postanetepametni i sposobni za ìvot. Mi vam tomepoku{avamo pomo}i. Kako? Tako {to podupiremova{u slobodu i razigranost, va{u volju da upijetesve {to je lijepo i plemenito. Otkrijte nove prijatel-je i prijateljice i popri~ajte o tome {to je tko u~iniou svom malom svijetu da bi ovaj veliki izgledaoljep{i i bolji. Ako svatko u~ini malo djelo, kakvusitnicu, kao {to je pristojno pona{anje i plemenitodnos prema okoli{u, u~init }e mnoga i potaknutidrugog da po{tuje na{u jedinu Zemlju koju supro{li nara{taji ionako previ{e uni{tili.

Niste vi bilo tko! Vi ste veliki mali ljudi koji ve}misle svojom glavom. zora }e vas poduprijeti iuvijek vam pruìti prostor da se izrazite.

Dobro nam do{li u zora, ne samo kao ~itateljinego i kao pisci, novinari, slikari… zora èlibiti list otvoren va{im mislima i osje}ajima. Tkomisli da trebamo bolje, neka zasu~e rukave i do|eu redakciju, rado }emo ga primiti. Budimo zajed-no da bi nam djetinjstvo bilo ljep{e i bogatije.

Mnogo sre}e, zadovoljstva i znanja na kraju{kolske godine èli vam

va{a zora


zoraList u~enika Osnovne {kole Petra Preradovi}a

GGLLAAVVNNII UURREEDDNNIIKK:: Nata{a Dobra{

TTEEHHNNII^̂KKII UURREEDDNNIIKK:: Dino Vuljanko

RREEDDAAKKCCIIJJAA:: Nives Brki}, Iva Cigrovskij, Tonko îp~i}, Katarina Kati}, Jelena Marki}, Ivana Nik{i}, Irena Podgor{ek, Iva Pranji}, Sandra Stazi}, Dalibor Stiplo{ek

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 2




Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 31

SSvvii nnaa mmoorree!!SSvvii nnaa mmoorree!!

32ZZoorraa / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a

Ana Vlah, 5.b

Valerija Pavleni}, 5.b

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:52 Page 32

zoralipanj, 2004.list uËenika osnovne {kole ppeettrraa pprreerraaddoovvii}}aa - zagreb 44

Razgovor s knjièvnikom Tomislavom Zagodom De~ki su lijen~ine@elje ~ine ~ovjeka...

Izabirem sport10 naj po izboru Zorinih novinara

Dani {kole - fotoalbum1ZZoorraa / br. 44 list uËenika osnovne {kole petra preradovi}a

Zora_44_2004.qxd 15.6.2004 23:51 Page 1

Documents

Zora 44 2004 - os-ppreradovica-zg.skole.hr · Iva je ve} srednjo-{kolka (ali u glazbenoj {koli), a s obzirom na njeno dugogodi{nje iskustvo u sviranju violine, Ivu smatramo {kol-skom