Seminarski Univerzitet Banja Luka

Univerzitet Banja LukaMedicinski fakultetKatedra za anatomiiju

SEMINARSKI RAD

KRANIOFACIJALNE DUPLJE (podsljepočna jama, usna duplja i pterigopalatinska jama)

Mentor:prof.dr.Zdenka Krivokuća Banja Luka, Novembar 2014.godine

Student: Vuk Marić

Uvod:

Kranifacijalne šupljine (fossae) su koštano fascijalno mišićni anatomski prostori, složenog oblika, međusobno višestruko povezani i ispunjeni vitalnim organima. Ove šupljine omogućuju anatomski i funkcionalni integritet glave i vrata, zbog čega se posebno proučavaju.

Podsljepočna jama (Fossa infratemporalis)

Uvod: Podsljepočna jama (fossa infratemporalis) je parni, spljosteni i sagitalno postavljeni prostor glave smješten ispod fossae temporalis zbog čega se i naziva fossa infratemporalis. 1

MORFOLOGIJA:

Podsljepočna jama (Fossa infratemporalis) se nalazi ispod sljepočne jame i između grane donje vilice (ramus mandibulae) lateralno, te zida farinksa medijalno. Sastoji se od krova, lateralnog zida, medialnog zida, prednjeg zida i zadnjeg zida. Posterolateralno je otvorena prema vratu.

Krov: ove šupljine odnosno gornju stranu formira donja i vanjska površina velikih krila klinaste kosti (planum infratemporalae allae mayoris ossis sphenoidalis) te dijelom temporalna kost. Na krovu ove šupljine nalaze se otvori: foramen spinosum, foramen ovale, i petrotimpanicna pukotina. Lateralno od crista infratemporalis alaris majoris ossis sphenoidalis krov podsljepočne jame se otvara prema gore u sljepočnu jamu.

Lateralni zid: podsljepočne jame predstavlja medijalnu stranu grane donje vilice, koja sadrži otvor u mandibularni kanal. Ostatak ove strane ograničavaj meke tkivne strukture.

Medijalni zid: ima svoj prednji i zadnji dio. Prednji dio medijalnog zida formira lamina lateralis processus pterigoideus sfenoidalne kosti, dok zadnji kraj medijalnog zida gradi Pharinx i dva mišića mekog nepca (m.tensor veli palatini et m.levator veli palatini). Prednji dio ovog zida sadrži sfenomaxilarnu pukotinu koja omogućava komunikaciju izmedju pterigopalatinske i podsljepočne jame.?

Prednji zid: formira dijelom zadnja strana maksile (facies infratemporalis) koja sadrži foramina alveolaria, a dijelom se ova strana prema gore kroz fissura orbitalis inferior otvara u orbitu.

Zadnji zid: ovaj zid jame se otvara prema vratu i ograničen je sa Tuberculum articulare temporalne kosti i sa vrhom sfenoidalne kosti (spina ossis sphenoidalis).

Zidovi infratemporalnog predjela nisu potpuni, već izbušeni otvorima i pukotinama, posredstvom kojih je ovaj predio u vezi sa skoro svim susjednim predjelima i dupljama. Kroz ove otvore i pukotine prolaze mnogobrojni krvni sudovi i živci, tako da je infratemporalni predio prava raskrsnica važnih sudovno – živčanih elemenata. U

patološkim slučajevima, kroz ove otvore mogu da prolaze gnojne kolekcije i da se proširuju u susjedne predjele lobanje i lica ili obratno.

Sadržaj: Najvažnije strukture sadržane u infratemporalnoj jami su: lig. sphenomandibulare, m.pterygoideus medialis et lateralis, a.maxillaris, n.mandibularis[V3], ogranci n. facialis[VII] i n.glossopharyngeus [IX], i pterigoidni

venski pleksus (plexus venosus pterygoideus).

Mišići i veze (m. pterygoideus lateralis et medialis) ispunjavaju najveći dio podsljepoočnog predjela. m. pterygoideus lateralis leži ispod krova infratemporalne jame i pruža se skoro horizontalno upolje i unazad od velikog krila i pterigoidnog nastavka do colluma mandibulae. m. pterygoideus medialis ukršta zadnje–unutrašnju stranu prethodnog mišića, pružajući se koso unazad, naniže i upolje, od pterigoidnog nastavka do angulus mandibulae. Ovi mišići imaju važnu ulogu u funkciji temporomandibularnog zgloba. Sfenomandibularni ligament (lig. sphenomandibulare) je ekstrakapsularni ligament temporomandibularnog zgloba. U gornjem dijelu je pričvršćen za vrh

sfenoidalne kosti a prema dole i naprijed se vezuje za lingula mandibulae, zadnju ivicu foramen mandibulae. U infratemporalnoj jami se takođe nalaze dijelom m.masseter, m. temporalis.

Krvni sudovi infratemporalnog predjela su vilična arterija, vilične vene i pterigoidni pleksus. Vilična arterija (a. maxillaris), koja predstavlja unutrašnju završnu granu a. carotis externae, ulazi u infratemporalni predio iz parotidne lože, prošavši iza colluma mandibulae. U infratemporalnom predjelu, podjeljena na tri topografska dijela.Prvi dio maksilarne arterije (dio između vrata mandibule i sfenomandibularnog ligamenta) se račva u dve velike grane (a.meningea media, aa.alveolaris inferior) i veći broj manjih grana (a.auricularis profunda, a. anterior tympani,ramus accessorius arteriae meningeae) . Drugi dio maksilarne arterije (dio u predjelu m.pterygoideus lateralis) se račva u duboku temporalnu arteriju, a. masseterica, a.buccalis, i pterigoidne grane koje se nalaze pri n.mandibularis [V3]. Treći dio maksilarne

arterije je u pterigopalatinskoj jami.Vilične vene (vv. maxillares) i pterigoidni splet (plexus pterygoideus) nastaju od mnogobrojnih vena koje prate bočne grane vilične arterije. Iz spoljašnjeg dijela pterigoidnog spleta izdvajaju se dvije vilične vene koje se pružaju upolje, a zatim, obično spojene u jedno vensko stablo, napuštaju infratemporalni predio iza colluma mandibulae i ulaze u parotidnu ložu. Pterigoidni pleksus je povezan nazad preko male maksilarne vene sa v. Retromandibularis, naprijed preko v.profunda faciei sa v.facialis na licu. U kliničkom pogledu značajno je da se pterigoidni splet anastomozira sa venskim sinusima lobanje.

Limfni sudovi infratemporalnog predjela, koji se probijaju kroz ćelijsko masno tkivo, ulivaju se u limfne žlijezde duž unutrašnje jugularne vene.

Živci infratemporalnog predjela su gornjovilični i donjovilični živac. Gornjovilični živac (n. maxillaris), pošto prođe kroz foramen rotundum, ulazi u koštanu pterigopalatinsku jamu koja pripada infratemporalnom predjelu. U ovoj jami, uz stablo živca, nalazi se i pterigopalatinski ganglion (ganglion pterygopalatinum), koji mu je pridodat. Pružajući se upolje, n. maxillaris napušta pterigopalatinsku jamu i, prošavši kroz pterigomaksilarnu pukotinu, ulazi u infratemporalnu jamu. Živac najzad napušta infratemporalni predio i ulazi u orbitu kroz donju orbitalnu pukotinu, gdje se završava kao n. infraorbitalis. Najveći broj svojih bočniha grana n. maxillaris odaje u pterigopalatinskoj jami. Donjovilični živac (n. mandibularis), napušta srednju lobanjsku jamu kroz foramen ovale i ulazi u infratemporalni predio. Uz unutrašnju stranu živčanog stabla priljubljen je otički ganglion (ganglion oticum), koji mu je pridodat. N. mandibularis daje u infratemporalnom predjelu sve svoje mnogobrojne motorne i senzitivne grane, od kojih većina napušta ovaj predio odlazeći u susjedne predjele.

Klinicki znacaj: Dobro poznavanje anatomije ove regije omogucuje bezbjedan hirurški pristup gnojnim procesima ili tumorima koji se planiraju odstraniti uz prezervaciju neurovaskularnih elemenata. Da bih pristup sadrzajima fossae infratemporalis bio bezbjedan prvo se treba razmaknuti ili odstraniti muskulus pterigoideus lateralis.

Također, povrede u predjelu infratemporalne regije a posebno ako su kombinovane sa povredama u predjelu fossae temporalis, mogu ukazivati na ozbiljne povrede centralnog nervnom sistema koje ćesto mogu imati smrtni ishod. U prvom redu se misli na krvavljenja u lobanjskoj jami izazvana povredama krvnih sudova (arteria meningea media).

Pterigopalatinska jama(Fossa pterygopalatina)

Uvod:

Pterigopalatinska jama je prostor u obliku piramide ili suzne kape obrnutog položaja čiji je vrh okrenut prema dole. Smještena je na lateralnoj strani lobanje direktno iza zadnje strane maksile.

Iako je veličinom malih dimenzija, pterigopalatinska jama komunicira preko pukotina (fissura) i otvora (foramina) u svojim zidovima sa : Sredjom lobanjskom jamom (Fossa crani media),Podsljepočnom jamom (infratemporal fossa), podom orbite, lateralnim zidom nosne šupljine, oropharynx-om, krovom usne šupljine

Zbog svog položaja, pterigopalatinska jama je jedno od glavnih mjesta grananja maxilarnog zivca [V2] i terminalni dio maksilarne arterije. Takođe u ovoj jami je

sadržan i pterigopalatinski ganglion u kojem se preganglijska i postganglijska parasimpatična vlakna n.facialis [VII] spajaju , ona zajedno sa simpatičnim vlaknima sa T1 mjestom izlaska iz kičmene moždine se pridruzuju granama n.maxillaris [V2].

Svi gornji zubi su inervisani od strane n.maxillaris [V2] i prokrvljeni terminalnim

dijelom a. maxillaris, svi ovi neurovaskularni elementi prolaze kroz pterigopalatinsku jamu.

MORFOLOGIJA:

Pterigopalatinsku jamu čini njezin krov i četiri zida u kojima se nalazi sedam otvora i fisura sa neurovaskularnim elementima.

KROV I ZIDOVI:

Pterigopalatinska jama je oivičena krovom, prednjim, zadnjim i medijalnim zidom kojeg formiraju dijelovi kostiju os palatinum, maxilla i os sphenoidale.

Krov je većinom prekriven donjom stranom tijela sfenoidalne kosti i manjim dijelom sa orbitalnim nastavkom nepčane kosti.

Prednji zid formira zadnja strana (facies infratemporalis) tijela maksile.

Medijalni zid izgradjuje lamina perpendicularis ossis palatini.

Zadnji zid čini korijen pterigoidnog nastavka i facies maxillaris velikih krila sfenoidalne kosti

Otvori i fisure:

Sedam otvora i fisura se otvaraju u predjelu pterigopalatinske jame. Kroz njih ulaze i izlaze važni neurovaskularni elementi. Otvori i fisure su: foramen rotundum, canalis pterygoideus, canalis palatovaginal minor, canalis palatinus, foramen sphenopalatinus, fissura pterygomaxillaris, fissura orbitalis Inferior.

Foramen rotundum i canalis pterygoideus komuniciraju sa fossa cranii media otvarajući se na njezinom zadnjem zidu.

Canalis palatovaginal minor se otvara uz zadnji zid vodeći u nasopharynx. Canalis palatinus vodi u krov usne šupljine. Foramen sphenopalatinus se nalazi na medijalnom zidu a otvara se u lateralni zid

nazalne šupljine. Pterigopalatinska jama svojom lateralnom stranom nalazi se u kontinuitetu sa

podsljepočnom jamom preko velikog otvora (fissura pterygomaxillaris) između zadnje strane maxillae i processus pterygoideus ossis sphenoidalis

Fissura orbitalis inferior veže prednji zid jame pterigopalatine sa orbitom.

SADRŽAJ

Sadržaj pterigoidne jame su: arterije, vene , nervi i nervni ganglioni.

Arterije:

A. maxillaris je velika grana a. carotis externae. Grane arteriae maxillaris uključuje a. alveolaris posterior superior, a. infra-orbitalis, a. palatine mayoris, a. pharyngealis, a. arteriae sphenopalatine i a. pterygoid canalis. Ove grane zajedno snadbijevaju glavninu nosne šupljine, krov oralne šupljine i sve gornje zube. Također ove arterije snadbijevaju sinuse, oropharinx i pod orbite.

A. maxillaris počinje u područiju vratu mandibule, i ide naprijed kroz infratemporalnu jamu, zatim ulazi u pterigopalatinsku jamu kroz pterygomaksilarnu fisuru. Arterija maksilaris u pterigopalatinskoj jami (njezin treći dio) ide ispred pterigopalatinskog gangliona dajući arterijske grane koje prate grane maksilarnog nerva [V2] i

pteriropalatinskog gangliona.

Grane art. maxillaris

Arteria posterior superior alveolaris je grana art. maxillaris. Prolazi kroz fissuru pterygomaxilaris. Arterija susreće i prati nervus posterior superior alveolaris, zajedno prolazeći kroz foramen alveolaris na infratemporalnoj strani maksile i snadbijeva kutnjake i predtkutnjake, gingive i maksilarni sinus.

Arteria infra-orbitalis zajedno sa infra-orbitalnim nervom napušta pterygopalatinu jamu kroz fissuru inferior orbitalis i ulazi u infraorbitalnu šupljinu i infraorbitalni kanal iz kojeg izlazi kroz foramen infraorbitalis. Snadbijeva krvlju dio lica.

Vene

Vene ove regije dreniraju krv koju su donijele terminalne grane arteriae maxillaris. Vene na svom putu prvo prate terminalne grane maksilarne arterije, dovodeći krv nazad u pterigopalatinsku jamu gdje prave istoimeni pleksus koji se drenira kroz pterygomaxillarnu fisuru u fosu infratemporalis. U fossi infratemporalis ovaj pleksus se spaja sa pterygoidnim pleksusom i dalje drenira prema vratu.

Infraorbitalna vena, koja drenira krv donjeg dijela orbite, može zaobići pterigopalatinsku jamu, idući direktno u infratemporalnu jamu kroz lateralni dio fissurae orbitalis inferior.

Pterigopalatinski ganglion ( Ganglion pterygopalatinum )

Pterigopalatinski ganglion je parasimpatički ganglion koji je pridodat maksilarnom živcu i smješten je na zadnjem zidu pterigopalatinske jame. On je uglavnom ljevkasto proširen u prednji otvor pterigoidnog kanala ( canalis pteroygoidues ) a leži ispod i unutra od stabla maksilarnog živca.

Dovodna ili preganglijska vlakna pterigopalatinskog gangliona jesu : pterigopalatinski živci ( nn. Pterygopalatini ) koji mu donose senzitivna vlakna iz maksilarnog živca, veliki pterozni živac ( n. petrosus major ) , grane n. facialisa koji

donisi ganglionu parasimpatička vlakna i koja se u njemu prekidaju , duboki petrozni živac ( n. pterosus profundus ) koji se izdvaja iz simpatičkog unutrašnjeg karotidnog spleta ( plexus caroticus internus ) i dovodi ganglionu simpatička vlakna koja samo proalze kroz ganglion. N petrosus major i n. petrosus profndus dospijevaju do gangliona pošto se prethodno sjedine. Oba živca probijaju fibroznu hrskavicu koja zatvara proderani otvor ( foramen lacerum ) baze lobanje i čim napuste lobanjsku duplju , spjaju se međusobn obrazujući živac pterigoidnog kanala ( n. canalis pterygoidei ). Ovaj živac prolazi kroz isotimeni koštani kanal ( canalis pterygoideus ) od njegovog zadnjeg prema prednjem otvoru , gdje ulazi u pterigopalatinski ganglion , donoseći mu istovremeno obje grupe vegetativnih vlakana – parasimpatička i simpatička.

Odvodna ili postganglijska vlakna pterigopalatinskog gangliona odlaze preko kratkih pterigopalatinskih živaca ( koji istovremeno sadrže i dovodna vlakna ) u sljedeće bočne grane makislarnog živca: 1) n. zygomaticus , a zatim, preko r. communicans cum n. zygomatico u suzni živac ( n. lacrimalis ) za inervaciju suzne žlijezde , 2) rr. nasales posteriores supeiores laterales et mediales i rr. nasales posteriores inferiores laterales za inervaciju žlijezda smještenih u sluzokoži nosne duplje 3) n. palatinus major i nn. Palatini minores, za inervaciju pljuvačnih nepčanih žlijezda ( gl. Palatinae ) , smještenih u podsluzokožnom sloju tvrdog i mekog nepca

KLINIČKI ZNAČAJ

Pterygopalatinska fossa ima veliki klinički značaj zbog svoje lokalizacije u središtu glave i anatomske povezanosti sa svim anatomskim prostorima glave. U prvom redu ova šupljina je preko foramen rotunduma i canalis pterygoideus-u povezana sa središnjim dijelom kranijalne duplje (fossa crani medium). Preko canalis palatovaginalis minor vezana je sa nasopharynx-om a sa canalis palatinus-om sa usnom šupljinom (cavum oris), dok se preko foramen sphenopalatinum veže sa nazalnom šupljinom (caviti nassi). Fissura pterygomaxillaris i fissura orbitalis inferior vežu fossu pterygopalatinu sa fossom infratemporalis odnosno sa orbitom.

Zahvaljujući svojom povezanošću sa svim ovim šupljina glave, upalni procesi u bilo kojoj od ovih šupljina lako se mogu biti prenešeni u fossu pterygopalatinu a iz nje dalje u kranijalnu duplju sa fatalnim ishodom zbog oštećenja mozga. Također bogato povezani krvni i limfni sudovi ove regije omogućuju lako širenje (metastaziranje) malignih procesa prema kranijalnoj duplji i vrata.

Usna duplja(Cavitas oris)

Uvod: Usna duplja (cavum oris) je početni dio probavnog trakta koji se nastavlja u ždrijelo (pharinx). Sastoji se od predvorja usne duplje (vestibulum oris) i usne duplje u užem smislu (cavum oris proprium).

Predvorje usne duplje (vestibulum oris) je prostor koji je smješten između usana i obraza (bucca) sa spoljašnje strane i alveolarnih nastavaka sa zubima odnosno usne šupljine u užem smislu (cavum oris proprium) sa unutrašnje strane. Predvorje usne šupljine komunicira sa usnom šupljinom u užen smislu preko interdentalnih i retromolarnog prostora koji se nalazi između posljednjeg kutnjaka i grane mandibule.

Sluznica usana i obraza prelazi na desni (gingivae) dajući gornji i donji svod (fornix vestibuli superior et inferior) u kojima se na prelazima nalaze vertikalni nabori sluznice (frenulom labi superioris et inferioris).

Usne (labia oris)

Usne (labia oris), odnosno gornja i donja usna (labium oris superior et inferior) ograničavaju usnu pukotinu (rima oris ). Usna pukotina se na bočnoj strani završava usnim uglom (angulus oris).

Gornja usna u središnjem dijelu ima izbočinu (tuberculum) koji se nastavlja brazdom (philtrum) prema nosu. Gornja usna prema obazu pravi nazolabijalnu brazdu (sulcus nasolabialis) a donja usna prema bradi (mentum) pravi brazdu (sulcus mentolabialis) koje su jedni od pokazatelja životnog doba i čest su predmet korekcija od strane plastičnih hirurga.

Mišićnu podlogu usana čini kružni mišić (musculis orbicularis oris). Usne i obrazi u svojoj građi imaju ukrštene vezivne niti koje omogućuju njihovu pokretljivot.

Usne se snadbijevaju krvlju preko parnih labijalnih arterija koje su grane fascijalne arterije. Venska krv gornje usne i vanjskog zida nosa sabira parna vena facialis koja se preko angularne vene anastomozira sa oftalmičnom venom i kavernoznim sinusom. Ovo ima klinički značaj zbog prenosa infekcije (furuncul) sa usana i nosa na kavernozni sinus i izazvati njegovu trobozu sa smrtnim posljedicama.

Motorna inervacija usana dolazi od n. facialis-a a senzitivna inervacija gornje usne dolazi od druge a donje usne od treće grane n. trigeminusa. Parasimpatička vlakna n. glosopharingeusa inervišu žlijezde usana a simpatička vlakna dovode periarterialni simpatički pleksusi.

Kako se gornje usne, alveolarni nastavak maksile i nepčane kosti spajaju u srednjoj liniji može doći do poremećaja u njihovom srastanju. Tako nastaju kongenitalni rascjepi gornje usne (heiloshiza), gornje usne i alveolarnog nastavka maksile (heilognatoshiza,) gornje usne, alveolarnog nastavka maksile i nepćane kosti

(heilognatpalatooshiza). Naravno njihovo blagovremeno zbrinjavanje je veliki klinički izazov, posebno jer popravljaju ishranu novorođenčadi.

Obraz (bucca)

Obraz je dio lica smješten ispod oka, lateralno od nosa i iznad usana. Kod djece obrazi su popunjeni masnim tkivom (corpus adiposum buccae) koje zajedno sa musculus buccinator pomaže akt sisanja i sprečavanje ugriza prilikom žvakanja i gutanja.

Na unutrašnjoj strani sluznice obraza u visini drugog gornjeg kutnjaka otvara se na mjestu koje se naziva papilla paratidea izvodni kanal zaušne žlijezde (ductus paratideus) zaušne žlijezde (glandula paratidea).

Zaušna žlijezda (glandula paratidea).

Ova žlijezda razvija se u obliku pupoljka od epitela sluznice usne šupljine. Tek kad se potpuno razvije smješta se ispred uha u retromandibularnoj jami. Ova jama je ograničena naprijed granom mandibule, pozada m. sternocleidomastoideus, gore vanjskim zvukovodom (meatus acusticus externus) a dole zadnjim trbuhom dvotrbušnog mišića. Žlijezda ima površni dio (pars superficialis) i duboki dio (pars profunda). Žlijezda se drenira izvodnim kanalom (ductus paratideus) koji prelazi preko m. maseter-.a a zatim prolazi kroz m. buccinator koji se ponaša sfinkter. Kanal završava na unutrašnjem dijelu obraza u mjestu papilla paratidea Duž kanala se nalazi dosta pomočni zaušnih žlijezda (glandulae parotis accessoriae) koje se dreniraju u njega.

Grana art. temporalis superficialis snadbijeva sa krvlju ovu žlijezdu dok se venska krv drenira kroz v. Facialis i vene vrata.

Inervacija rade parasimpatička vlakna n. glosopharingeusa i simpatička vlakna koja dolazi arterijskim granama.

Usna šupljina u užem smislu (cavum oris proprium)

Usna duplja u užem smislu je prostor koji je sprijeda i bočno ograničen alveolarnim nastavcima i zubima, odozgo tvrdim i mekim nepcem, dole diafragmom oris (m.mylohyoideus) dok pozadi kroz ždrijelni tjesnac (isthmus faucium) komunicara sa žrijelom (pharinx).

Usna šupljina je u cjelosti obložena sluznicom koja prelazeći na jezik pravi nabor frenulum linquae. Sluznica usne šupljine je srasla sa osnovom. Na prelazu sluznice jezika na epiglotis nastaju tri tanka visoka nabora: srednji (plica glossoepiglottica mediana) i dva bočna (plica glossoepiglottica lateralis). Nabori ograničavaju parnu udubinu (vallecula epiglottica).

Gornji zid usne duplje ili nepce čini tvrdo nepce (palatum durum) i meko nepce (palatum molle).U sredini nepca nalazi se pruga (raphe). Na prednjem dijelu nepca nalaze se nekolika nabora (plicae palatinae transversae).

Usna se šupljina nastavlja pozadi u ždrijelni tjesnac (isthmus faucium) koji leži između korjena jezika i mekog nepca (velum palatinum). Iz zadnjeg ruba mekog nepca izrasta resica (uvula) koja ovaj prostor dijeli u dva parna konkavna luka. Prednji luk (arcus palatoglossus) ide na lateralni rub jezičnog korijena. Zadnji luk (arcus palatopharyngeus) ide na ždrijelo i tamo se postepeno gubi. Fossa supratonsillaris jest slobodni donji dio udubine u kojoj leži tonsilla palatina.

Krajnik (Tonsila palatina)

Nepčani krajnik uložen je između dva nepčana luka u sinus tonsilaris. Oblikom nalikuje na badem pa se stoga i naziva mandula. Normalna tonzila ne strči izvan razine nepčanih lukova, a boja joj je ružičasta. Dužina tonzile je 2, a širina oko 1cm. Najveća je u djeteta između 5-6 godina, a poslije se postepeno smanjuje kao i svo limfatično tkivo. Na površini tonzile nalazi se 10-15 udubina, fossula tonsilares, u koje ulaze kratke cjevčice, cryptae tonsillares. Građena je od adenoidnog tkiva koje je grupirano oko tih cjevčica.

Opskrba krvlju

Tonzilima arterijsku krv dovode a. palatina ascendens, a. pharyngea ascendens, a dorsalis linguae, aa.palatinae minores. Vensku krv odvode tonzilarne vene u unutrašnju jugularnu venu. A. carotis interna može se u nekim slučajevima naći u ili u blizini tonzila, što je od kliničkog značaja.

Inervacija

Živčane niti koje se pružaju od n.glossopharingeus

Limfa

Limfa tonzile otiče prvo u angulodigastrični limfni čvor a zatim u jugularne čvorove v. Jugularis interne.

Jezik (lingua)

Jezik je smješten na dnu usne šupljine, tj. na oba milohioidna mišića koji oblikuju usnu prečagu, diaphragma oris. Jezik ima vrh (apex linguae), trup (corpus linguae) i korijen (radix linguae). Gornja strana jezika naziva se dorsum linguae a donja facies inferior lingulae. Jezik izgrađuju vanjski mišići tj. oni koji polaze sa okolnih kostiju i unutrašnji mišići koji polaze i završavaju u jeziku. Funkcija jezika je višestruka. Jezik omogućuje sisanje, žvakanje,gutanje,govor.

Mišići

Najveći vanjski mišić jezika je parni m.genioglossus. U ostale vanjske mišiće spadaju, m.hyoglossus (dio koji polazi sa malog roga jezične kosti naziva se m.chondroglossus), m.styloglossus. Unutrašnji mišići su m.verticalis linguae, m.transversus linguae i m.longitudinalis superior et inferior. te m.verticalis

Opskrba krvlju

Arterijsku krv jeziku dovodi a.lingualis. Vensku krv odvode vene jezika prateći n.hypoglossus u facijalnu venu

Inervacija

Sve mišiće jezika inervira dvanaesti kranijalni živac (n.hypoglossus). Senzibilnu inervaciju dobija jezik od n.lingvalisa (vrh i trup jezika),n.glosofaringeusa i gornjeg laringealnog živca. N.lingualis superior inerviše korijen jezika oko valekula.

Limfne žile

Limfne žile jezika odlaze najvećin dijelom u submandibularne i submentalne čvorove.

Podčeljusna žljezda (glandula submandibularis), Podjezična žljezda (Glandula sublingualis)

Glandula submandibularis je parna podčeljušna žljezda smještena u istoimenoj udubini odnosno trokutu.Veličine je oraha i teška 10-15 grama. Vrh submandibularne udubine nalazi se hioidnoj kosti. Gore je omeđuje trup donje čeljusti, dole oba trbuha dvotrbušnog mišića (musculus digastricus). Dno submandibularne udubine čini m. mylohyoideus. Submandibularnu udubinu odnosno njezin sadržaj pokriva površna fascija vrata, iznad koje se nalaze platizma i koža. Glandula submandibularis smještena je u duplikaturi vratne fascije. Žljezda se pipa pod kožom kao glatka

izbočina uz rub trupa mandibule.

Glandula sublingualis ima oblik izduženog trokuta. Izbočuje dno usne šupljine i tvori ispod jezika nabor plicae sublingualis. Straga seže do zuba mudrosti, a sprijeda do medijalnog sekutića. Teška je oko 4g. Smještena je između mišića genioglosusa, gleniohioidnog mišića, i donje čeljusti. To nije jedinstvena žlijezda, nego se sastoji od 10 do 12 žljezdica smještenih duz podjezičnog nabora. Te se žljezde otvaraju malim izvodnim cjevčicama, ductus sublinguales minores duž podjezičnog nabora. Prednji dio žljezde je veći i otvara se zajedno s izvodnom cijevi submandibularne žljezde na karunkuli sublingualis. Izvodna cijev prednjeg dijela, ductus sublingualis major, duža je od sitnih izvodnih kanalića.

U terminalnim dijelovima spomenutih žljezda nalaze se serozne i mukozne stanice. Serozne stanice izlučuju rijetku, seroznu slinu koja sadržava ptijalin, a mukozne gusti viskozni sekret.Arterijsku krv dobija submandibularna žljezda od facijalne arterije, a sublingvalna od sublingvalne arterije. Venska krv odlazi putem facijelne i okolnih vena u v.jugularis interna. Senzibilne živčane niti daje n.lingualis a sekretorne niti dolaze od simpatikusa i parasimpatikusa. Na mjestu gdje n.lingualis pravi koljeno vezan je uz njegovu konveksnu stranu mali parasimpatički gangli ganglion submandibulare. Moguće je postojanje i ganglion sublinguale.