Rim - skulptura i slikarstvo

RIM

Skulptura i slikarstvo

Umjetnost starog Rima:- Rimska umjetnost podrazumijeva umjetničku produkciju starih

Rimljana od 9. st. pr. Kr. do pada Zapadnog rimskog carstva 476. godine.

- O rimskoj umjetnosti se obično govori kao o umjetnosti jednog naroda, ali u tijeku proširenja teritorija pod rimskom vlašću u redove Rimskih građana primorani su i pripadnici drugih naroda.

Tako su u rimskim kolonijama živjeli mnogi rimski građani koji su taj naslov stekli služeći u rimskoj vojsci. Svoj najveći sjaj, rimska umjetnost, je upravo dosegla u doba Carstva. Bila je to aristokratska i oficijelna umjetnost; luksuz za bogataše, ili oznaka rimske dominacije.

Obilježja umjetnosti:

Glavne karakteristike i u slikarstvu i u skulpturi (osobito na reljefima) su slikovitost i iluzionizam.

U skulpturi su to slikarski efekti svjetlosti, postignuti mekanom obradom površine i postupnim, nijansiranim stupnjevanjem planova.

U slikarstvu se ploha negira iluzionističkim efektima dubine,bilo arhitektonskog,bilo pejzažnog prostora,a forma se često otvara u diskontinuirane linije i mrlje.

Skulptura: Klasično doba (1. st. pr. Kr. - 2. st.) Kasnorimsko doba (3. - 5. st.)

Počeci rimske skulpture oslanjaju se na etruščansku skulpturu ili su doslovna kopija grčkih majstora u mramoru.

Interes koji je u Grčkoj bio koncentriran u prvom redu na ljudsko tijelo proširuje se na mnoge nove teme: pejzaž,životinje,žanr,itd.

U rimskoj umjetnosti naglasak se stavlja na prikazivanje pojedinačnog, karakterističnog portreta.

Bista nepoznatog Rimljanina

Portret cara Hadrijana,bronca

Portret Karakale, mramor

Bista Lucija Bruta

Bista je od bronce,a oči su od umetnute bjelokosti i staklene paste.

Masa ostaje u svojoj jezgri netaknuta, zatvorena, udubljena i izbočenja su nevelika,a li vrlo pažljivo stupnjevanje prema licu čije su individualne sposobnosti apsolutni zakon.

Precizno modeliranje.

Klasično doba:

Zastupljeni portreti Naglašen realizam ( cjelina i svaka

pojedinost precizno klesana) Pravilni i skladni omjeri i proporcije ( 1:6) Pojava reljefa- naglašava se osjećaj za

prostor te jasno vidljiv prostorni plan.

Ara Pacis Ara Pacis je monumentalni oltar koji je napravljen po

naredbi senata, od 13. pr. Kr. - 9. g., kako bi se proslavio Augustov pobjednički povratak iz Galije i Španjolske.

Na reljefima koji ispunjavaju cijelu površinu kvadratnog svetišta prikazana je carska obitelj sa simbolima vjerske pobožnosti i plodonosne zemljoradnje.

Oltarni ukrasi naglašavaju Augustovu važnost u održavanju mira i blagostanja u Rimu, tzv. stogodišnji mir.

Trajanov stup

Trajanov stup je rimski trijumfalni stup u Rimu.

Obilježava pobjedu rimskog vladara Trajana kojom je osvojio Daciju.

Vjerojatno je izgrađen pod nadzorom arhitekta Apolodora iz Damaska po nalogu rimskog senata .

Nalazi se na Trajanovom forumu, na sjeverozapadnom dijelu rimskog foruma.

Visok je 38m.

Opis: On je ukrašen od baze do

vrha narativnim reljefima koji u vidu spiralne trake obavijaju stup i u plitkom reljefu prikazuju pobjedonosni rat protiv Dačana. Na pretrpanom reljefu postignuta je zavidna karakternost, čak i portretnost svakog lica, bogata igra svjetlosti i sjene i mnogostruki prostorni planovi. Unutar stupa nalazi se stubište, a na vrhu stubišta se nalazila skulptura Trajana (danas Sv. Petra).

Friz

Reljef prikazuje Trajanovu vojsku u pohodu.

Marko Aureli: Konjanički spomenik Jedini sačuvani konjanički spomenik je onaj

Marka Aurelija, rimskog cara, filozofa i pjesnika.

Skulptura je napravljena od bronce. Jedina je konjanička skulptura sačuvana iz

ovog vremena. Kasnije je služila kao inspiracija umjetnicima

u Renesansi.

Kasnorimsko doba:

Nepravilan omjer i proporcije ( 1:4 ) Gruba obrada Nepreciznost i nepreglednost Gubitak osjećaja za prostor i dubinu. Nezgrapnost i ukočen pogled Nepravilni nabori draperija

Povijesne okolnosti:

Kada Rimsko carstvo zapada u krizu, u 3. st., umjetnici na kasnim portretima iskazuju svojevrsnu krizu, tako oni izgledaju mistično. Rimski portret se sve više udaljava od objektivne slike stvarnog, a postaje sve više vidljivi simbol duhovne ličnosti.

Konstantin Veliki početak 4. stoljeća

Konstantin Veliki, početak 4. st., mramor, visina 2,44 m, Kapitolski muzej, Rim. Kada Rimsko carstvo zapada u krizu, u 3. st., umjetnici na kasnim portretima iskazuju svojevrsnu krizu, tako oni izgledaju mistično. Rimski portret se sve više udaljava od objektivne slike stvarnog, a postaje sve više vidljivi simbol duhovne ličnosti.

Kip je nezgrapan i neprecizan u omjerima. Ogromne, ozarene oči, masivno, nepokretno lice, ne

govore nam mnogo o Konstantinovom stvarnom izgledu, ali nam govore veoma mnogo o tome kako je on gledao na sebe i svoje zvanje

Slikarstvo: Najviše znanje o rimskom zidnom slikarstvu

smo dobili iz ostavština koje su ostale nakon erupcije Vezuva.

Uništeni su i lavom zasuti gradovi Pompeji i Herculanum.

Način oslikavanja se vremenom znatno mijenjao.

Slikali su se podni i zidni MOZAICI. Imamo četiri pompejanska stila.

mozaik

Freska koja prikazuje drevni Pompeji.

Posljednji dan Pompeja:

Prvi pompejanski stil Dosta je jednostavan. Slikanjem se želi dočarati da zidovi nisu od

obične žbuke. Zidne plohe se prekrivaju raznim bojama. “Poštuje se ploha”-zid ostaje ono što jest,

ravna površina. Kompozicija je strogo geometrijska,

pravokutna mreža, sastavljena isključivo od kvadrata i različitih pravokutnika.

Primjer prvog pompejanskog stila

Dekoracije iz Herkulanuma

Ovaj drevni grad leži u sjenci Vezuva i uništen je njegovom erupcijom zajedno sa Pompejom 79. godine. Herkulanum je možda najbolji odraz drevnog Rima sa svojim nevjerojatnim freskama i dekoracijama.

Drugi pompejanski stil

Donosi dvije promjene u odnosu na zidnu plohu:

-slikana podnožja prikazana su kao da su kamena i istaknuta, a na njima su polustupovi s istaknutim zabatima i vodoravnim vijencima što odjeljuje gornji dio zida od donjega.

-ponekad su stupovi prikazani uz pomoć geometrijske perspektive, pa se čini kao da slobodno stoje u prostoru.

Primjer drugog pompejanskog stila

Vila Misterija, Pompeji.

Vila misterija izvan gradskih zidina potječe iz 2. st. pr. Kr. i najveličanstvenija je gradska vila. Pored luksuznih prostorija za gospodare, nastavljaju se prostorije farme koje se nastavljaju u okolicu s vinogradom. S farme se ulazilo u dvorište s peristilom koji je bio vezan s atrijem, a ovaj s tablinumom (četvrtastim hodnikom) koji se veže na apsidnu dvoranu koja je gledala na more s kriptoportika iznad litice.

Njene zidne freske su duge 17, a visoke oko 3 metra, te prikazuju tajanstveni vjerski ritual inicijacije mladih žena povezan s ženskim kultom Doniza i njegovih orgijskih svečanosti “Bakanalija ”.

Ovaj kult je bio zabranjen u Rimu i vlasnici su bili suočeni sa strogim kaznama. Freske su naslikane u frizu oko cijele prostorije, prekinutog samo vratima, koji s lijeva na desno prikazuje 28 likova u prirodnoj veličini na jarko crvenoj pozadini

Treći pompejanski stil

Većina površina zida je obojena (kao zid), a na njemu kao da vise ili su ugrađene uokvirene slike.

Arhitektura je dosta vitka i krhka.

Prema gore se daje privid otvorenog neba.

Teme su krajolici i mrtva priroda.

Primjer trećeg pompejanskog stila

Četvrti pompejanski stil

Pretrpan je. Koristi se kombinacija mramornih obloga i zidnih

ploha. Zidna ploha je podijeljena u mnoštvo malih niša ili

natkritih sjenica i krovića na izduženim stupićima. U prednjem planu najčešće je arhitektura- tanki vitki

stupovi i plohe. Javljaju se razne arh. KULISE a između njih

uokvirene mitološke scene.

Primjer četvrtog pompejanskog stila

Kraj

Vendi Barbir 2.c