Sveučilište J. J. Strossmayera

Odjel za kulturologiju

Medijska kultura

Seminarski rad

Fantastično slikarstvo

Kolegij: Umjetnost i kultura

Mentor: prof. Anđelko Mrkonjić

Asistent: Luka Kuveždić

Student: Josip Mihaljević

Osijek, rujan 2013.

SADRŽAJ:

1. UVOD 3

2. FANTASTIKA 4

3. FANTASTIČNO SLIKARSTVO 5

4. FANTASTIČNO SLIKARSTVO KROZ VRIJEME 6

4.1. RENESANSA I GROTESKA 6

4.2. MOTIV VJEŠTICA 6

4.3. DVORSKI ŽIVOT PREMA ANTOINEU WATTEAU 8

4.4. GOYA I FANTASTIKA 9

4.5. ATMOSFERA NASILJA 10

4.6. NOVI FANTASTIČNI SVIJET 10

4.7. RELIGIJA KAO DIO FANTASTIKE 12

5. ZAKLJUČAK 14

6. LITERATURA 15

2

1.Uvod

Gledati u likovnom smislu je isto što i čitati u književnom smislu. Likovno čitati znači

čitati likovni tekst, likovni osjećaj izražen crtom, bojom i oblikom. Slika ili kip se ne smiju

ocjenjivati po motivu, nego isključivo i jednino po likovnom tekstu - po emocionalnoj snazi

govora linija, boja i oblika. Mali, skromni motivi mogu biti izraženi velikim likovnim

tekstom, a veliki, raskošni motivi sitnim, pa i bezvrijednim likovnim tekstom. Zato pri

promatranju likovnog djela treba naglasiti kao osnovno i bitno: Okom treba očistiti sliku i kip

od svega što nije likovni tekst i usmjeriti pogled isključivo i samo na govor crte, boje i oblika.

Tada promatramo čisti govor sklada samih crta, boja i oblika, govor koji nije opterećen

asocijacijama.

Najbolji primjer da se ne promatra umjetničko djelo preko motiva je tzv. fantastično

slikarstvo. U njemu se sve kreće od nesvjesnog i nemogućeg pa tako i ostaje ako se promatra

kroz oblike, boje i crte. U ovom seminaru ću reći nešto više o samoj fantastici i koja je njena

uloga u slikarstvu.

3

2.Fantastika

Fantastika je oblik umjetničkog izražavanja u prvom redu književnosti i slikarstva, za kojeg su

značajni elementi natprirodnog i izmišljenog. Ovim postupcima stvara se dojam začudnosti i očaranja

kod čitatelja ili gledatelja. Uz umjetničko stvaralaštvo elemente fantastičnog nalazimo i u predajama i

mitovima starih naroda. 1

U fantastiku ubrajamo sva opisivanja i zbivanja koja u stvarnom svijetu nisu moguća; likovi koje

fantastika opisuje strani su svakodnevnoj razumskoj zbilji.

Fantastični izmaštani svjetovi gdjekada uključuju povijesna zbivanja i likove, te je radnja smještena

uglavnom u prošlosti, dok se radnja znanstvene fantastike uglavnom zbiva u budućnosti. Žanr

fantastike također je prisutan je i u filmskim i stripovskim ostvarenjima.

1Vujić, Antun, Enciklopedija, opća i nacionalna, u 20 knjiga, Ei-Fr, Pro leksis d. o. o., Večernji list d.d., Zagreb, 2005.,

str. 178.

4

3.Fantastično slikarstvo

„Fantastičnim“ opisujemo osobitost mnogih značajnih likovnih djela koja su nastala u

različitim razdobljima, a nisu ograničena ni na određenu zemlju ni na određeni period. Taj

izraz bi se mogao definirati kao slobodna primjena moći predočenja bez obzira na ono što

smatramo stvarnošću.2 U slikarstvu je zaokupljen realizmom, kojem su najviše težili francuski

impresionisti, nastojeći što realnije prikazati svjetlo i boju pojedinih predmeta. Međutim,

fantastični duh pripomaže da se istaknu zagonetnost i neobičnost, a smisao za čudesno je

prisutno u svim razdobljima.

Francuski slikar devetnaestog stoljeća Gustave Moreau definirao je filozofiju slikara

fantastičnoga kratko i jasno u svom vlastitom stavu: „Ne vjerujem u ono što mogu opipati i

vidjeti.“ Moreauov suvremenik Joseph Peladan, filozof fantastičnog, izradio je detaljna

pravila svoga društva za promicanje imaginativne umjetnosti, Salon de la Rose-Croix.3

Zahtijevao je da je da se odbace realističke teme iz slikarstva (prikazi iz svakodnevnog života,

portreti, pejzaži, priroda, životinje itd.).

Takva popis zabrana je samo ukazivao na neovisnost i samostalnost onih slika koje su nastale

pomoću motivacije na legende, priče, snove, pjesništvo (posebno lirika) - sve ono gdje mašta

igra ulogu.

2 Gaunt, William, Fantastično slikarstvo: od Hieronymusa Boscha do Salvadora Dalija, Grafički zavod Hrvatske,

Zagreb, 1976., str. 1.

3 Gaunt, William, Fantastično slikarstvo: od Hieronymusa Boscha do Salvadora Dalija, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 1.

5

4. Fantastično slikarstvo kroz vrijeme

Često slikari uspoređuju čudesno s nepoznatim. Zbog toga često tajanstveni likovi

(poput onih iz Homerovih djela), poprimaju nadnaravne oblike i zauzimaju svoje mjesto na

slikarskom platnu. To su likovi poput: privlačnih sirena, golemi jednooki kiklopi, različitih

morskih nemani.

4.1. Renesansa i groteska

Mnoge fantastične teme su izazvale dojam lijepe realnosti. Tako su majstori renesanse

prikazali dijelove klasične mitologije, zbog tkz. „zlatnog doba“ koje im je dopuštalo da

prikazuju ljudski lik u savršenosti. No, nije lijepa fantazija jedino što se pojavljuje, tu veliku

ulogu ima i groteska. Fauni, satiri i kentauri postaju domaćini i gosti različitih zabavama.

Piero di Cosimo, pravog imena Piero di Lorenzo di Chimenti (Firenca, 1462. – Firenca,

1521.) bio je talijanski slikar visoke renesanse. Profinjenim stilom slikao mitološke i sakralne

kompozicije te osebujne portrete. Prikazao element fantastike u razdoblju rane renesanse, a

koji je proizlazio iz mitologije i legendi. U njegovu radu groteskan način poprimio je osebujne

forme, ali prikazuje nježnost i patetiku.

4.2. Motiv vještica

U stoljećima nakon renesanse, nešto se smanjio značaj fantastičkog slikarstva, porasla

je važnost portretnog slikarstva i realističkog prikaza krajobraza. Ali uvijek postoje iznimke,

pa tako i u ovom slučaju. Vještice su postale sve češći motiv slikara (nije zanimale samo

javnost).

6

Nizozemac Jacob de Gheyn stariji (1565.-1629.) jedan je od Goltziusovih (pripadnik

Haarlemmske akademija) učenika. Bio je prvenstveno nadaren bakrorezac i crtač. Njegov

interes su bile scene s vješticama, u to vrijeme prava moda u Italiji, otkriva talijanski utjecaj.4

Drugi predstavnik koji je koristio ovaj motiv je Salvator Rosa (1615.–1673.)

talijanski barokni slikar, pjesnik i bakropisac, aktivan u Napulju, Rimu i Firenci. Kao slikar je

poznat po "neortodoksnom i ekstravangantnom stilu" te kao "stalni buntovnik“, koga su

kasnije generacije često nazivale proto-romantičarem.

Slikao je rascjepkane krajolike i stijene, kao i bitke, ali i scene koje su odgovarale tadašnjem

vremenu. Slika Scena sa vješticama pravi je primjer toga.

Lik u kukuljici vjerojatno je lažni svećenik. Likovi koji na obješenome pale kosu i režu nokte

na nogama, skupljaju relikvije do kojih su vještice mnogo držale, budući da su potjecale od

čovjeka koji je umro nasilnom smrću.5

Scena s vješticama; ulje na platnu, 72x132 cm; oko 1645; Eral Spencer, Althorp

4 Gaunt, William, Fantastično slikarstvo: od Hieronymusa Boscha do Salvadora Dalija, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1976., str.1.

5 Gaunt, William, Fantastično slikarstvo: od Hieronymusa Boscha do Salvadora Dalija, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1976., str.5.

7

4.3. Dvorski život prema Antoine Watteau

U Watteauovim „Fetes galantes“ vizije dvorskog života dosegle su vizionarsku

čarobnost, no Watteau je znao kako zadržati ravnotežu između stvarnoga i fantastičnoga.

Puno ime mu je Jean-Antoine Watteau ili Antoine Watteau (10. listopada 1684.– 18. kolovoza

1721.) je jedan od najistaknutijih predstavnika francuskog slikarstva 18. stoljeća i najvažniji

prethodnik, ponekad nazivan i začetnikom, rokokoa.

Njegov prilog fantastičnom slikarstvu u umjetnosti je dražesna zemlja snova u kojoj nema

ničeg grotasnoga ili neskladnoga i gdje se mislilo samo na ljubav, ljupkost likova i eleganciju

vladanja i odijevanja. Na slici Ukrcavanje za Kiteru prikazan je francuski dvor kao grupa

dražesnih prikaza koje se otpremaju na Afroditi, posvećen otok iz mašte. U simboličkom

smislu je slika predstavljena povlačenjem iz realnosti, a i na kritiku Francuskoj u

osamnaestom stoljeću.6

Ukrcavanje za Kiteru; ulje na platnu, 130x192 cm, oko 1718; Schloss Charlottenburg, Berlin

6 Gaunt, William, Fantastično slikarstvo: od Hieronymusa Boscha do Salvadora Dalija, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1976., str.6.

8

4.4. Goya i fantastika

Ranom romanikom (na prijelazu iz osamnaestog u devetnaesto stoljeće) fantastika

postaje ponovo jaka odrednica u umjetnosti. Tu se posebice ističe Goya putem svojih

predodžbi fantastičnoga svijeta stvara bakropise i slike.

Francisco José de Goya y Lucientes (30. ožujka 1746. -  16. travnja 1828.), španjolski slikar i

graver. Bio je najvažniji europski umjetnik svoga doba koji je izvršio ogroman utjecaj u

evoluciji slikarstva. Njegovi se zadnji radovi smatraju pretečom impresionizma. Živio je

ponekad teško obuzdavajući svoju narav i svoje stavove, a umro je u burnom razdoblju

povijesti kada se je stvarao novi svjetski poredak u čijim približnim okvirima živimo i danas.7

Los Caprichos sadržavali su osamdeset likova objavljenih 1799. godine. Goya je bio

zagonetan, ali očita je srodnost naslova i slike jedne od njegovih najpoznatijih grafika San

razuma. Njegovom vlastitom rukom napisan komentar sadrži moralnu poruku: Mašta

napuštena od razuma stvara nemoguća čudovišta: sjedinjenja s razumom postaju majka

umjetnostii izvor je njezinih čudesa.8

Los Caprichos; bakropis aquatintom, 1799.

7 Hagen, Rose-Marie & Rainer, Francisco Goya, Taschen, Europska Unija, Europapress holding d.o.o. Zagreb, 2006., str.92.

8 Gaunt, William, Fantastično slikarstvo: od Hieronymusa Boscha do Salvadora Dalija, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1976., str.7.

9

4.5. Atmosfera nasilja

Naklonost prema tajanstvenom i nadnaravnom postaje sve jača, a atmosfera nasilja,

karakteristična odrednica romantičkog raspoloženja, pojavljuje se u slikama Johna Martina

(1789.-1854.).

Dakle, radi se o strašnoj nadnaravnoj kazni za Babilnon i Ninivu; igra snažnih valova što u

njegovoj viziji općeg potopa gutaju ljude, kao i njegov strašan Dan gnjeva. Ova nevjerojatno

turbulentna slika s izvornim naslovom Konac svijeta osniva se na odlomcima Objavljenja: I

nebo se otvorilo kao knjiga; i sva brda i otoci su se pomakli s mjesta… jer je došao veliki dan

njegova gnjeva, i tko će opstati?

Dan gnjeva. Ulje na platnu, 198,1x307,3 cm; 1853; Tate Gallery, London

4.6. Novi fantastični svijet

Dekadencija je zapravo bila odraz stvaranja umjetnika osamnaestog i devetnaestog stoljeća

koji su stvorili svoj novi fantastični svijet. Tu za primjer nalazimo i Gustava Moreau koji

antičkim mitovima daje novo značenje, dopuštajući simboličkim figurama da predstavljaju

razna duševna stanja.

10

Gustave Moreau (6. april 1826. – 18. april 1898.) bio je francuski slikar koji je pripadao

pokretu simbolizam i čiji je opus poznat po prikazu biblijskih i mitoloških motiva. Moreauove

slike su snažno uticale na opus simbolističkih književnika i drugih umjetnika.

Među mnoštvom klasičnih i biblijskih likova iz legendi i priča što ih je Moreau oživio,

Saloma zauzima posebno mjesto. Gdje se ona pojavljuje, odvijaju se pred gledateljem

pojedine faze drame smrti i incesta.9 Ovdje, u dvorani neobične arhitekture, započinje ples.

Izgleda kao da je u transu, pod hipnozom svoje majke Herodije koja je od muža zahtijevala

glavu Ivana Krstitelja kao nagradu za Salomin ples. Krvnik već čeka s uzdignutim mačem.

Salome. Ulje na platnu; 144,1x104,1 cm, 1876; Armand Hammer Faundation, SAD

9 Gaunt, William, Fantastično slikarstvo: od Hieronymusa Boscha do Salvadora Dalija, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 6.

11

4.7. Religija kao dio fantastike

Treba paziti i dobro razlikovati stroge vjerske sadržaje od pojma fantazije. Primjerice, ako se

radi o Madoni s djetetom, to se ne može dovesti u dodir s fantazijom. No, u kršćanskoj

ikonografiji postoji mnogo toga što umjetnik može slobodno prikazati, a da ne dodirne

vjersku dogmu.

Hieronymus Bosch, pravog imena Heroen Anthonizoon zvan i Bosch van Aken (oko 1450. –

9. kolovoza 1516.) bio je nizozemski slikar na prijelazu renesanse u manirizam. Najčuveniji

umjetnik fantastičnih prizora u zapadnoeuropskoj umjetnosti.10

Najneobičniji uvod u fantastični svijet daje triptih u Pradu, iz čijeg je desnog krila ovaj detalj.

Triptih se često zbog svojih karnevalskih scena naziva Vrtom strasti; impresivni maksimum

neobičnog slikarskog iskaza postignut je u konačnoj sceni u kojoj dominira lik rastočenog i

raspadajućeg „čovjek-drva“. Ovo krilo se ponekad naziva „glazbeni pakao“ zbog nepravilno

upotrjebljenih instrumenata.11

Raspucano tijelo bi se moglo dovesti u vezu sa zemaljskom kuglom; dok je ona cijela simbol

savršenosti, a ovdje je razbijena i pretvorena u neku vrstu unutarnjeg pakla. Kvrgavi udovi

simboliziraju slabljenje ljudske snage, nesigurno balansiranje na krhkim čamcima umjesto

nogu, vjerojatno ukazuje na propadanje u glib podzemlja.12

Pakao (detalj); ulje na drvu, 220x97 cm; oko 1500; Prado, Madrid

10 Bosing, Walter, Hieronymus Bosch, Taschen, Europska Unija, Europapress holding d.o.o. Zagreb, 2006., str. 11 Gaunt, William, Fantastično slikarstvo: od Hieronymusa Boscha do Salvadora Dalija, Grafički zavod Hrvatske,

Zagreb, 1976., str. 2.12 Gaunt, William, Fantastično slikarstvo: od Hieronymusa Boscha do Salvadora Dalija, Grafički zavod Hrvatske,

Zagreb, 1976., str. 2.

12

Pieter Brueghel stariji ( 1525.- 1569.) bio je flamanski renesansni slikar poznat po svojim

slikama krajolika i seljačkih prizora. 13

Trijumf smrti je remek-djelo koje obrađuje smrt u nizu varijacija i povezanosti. Smrt u obliku

kostura koji kralja, kardinala, građanina, mlado i staro, hvata za tkanine jedne lijepe djevojke i

ubija igrače i pijance. Smrt na konju tjera mnogo ljudi zajedno u grob. Ova slika je stilistički i

tematski srodna Padu anđela.14 Ovo se djelo može smatrati slutnjom budućih katastrofa.

Trijumf smrti; ulje na drvu; 117x162 cm; oko 1562; Prado, Madrid

13 Hagen, Rose-Marie & Rainer, Pieter Brueghel, Taschen, Europska Unija, Europapress holding d.o.o. Zagreb, 2006., str. 92.

14 Gaunt, William, Fantastično slikarstvo: od Hieronymusa Boscha do Salvadora Dalija, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1976., str. 2.

13

5.Zaključak

Kada pričamo o pojmu fantastike, prvo što nam padne na pamet je nešto neobično,

nadnaravno i nestvarno. Tako je i u slikarstvu koji uza sebe nosi pridjev fantastično. Dakle,

govorimo o nečem nesvjesnom, skrivenom, ali prenesenom na komad papira putem kista (ili

putem druge tehnike), u stvarni, realni svijet gdje se oblikuje, postaje stvarnost i djeluje, tj.

utječe na ono što može, čime je okruženo.

Događa se, ne stagnira, ne prati razdoblja, stilove, smjerove, odnose, realni svijet. Djeluje

samo za sebe i unutar sebe. Sebi vuče umjetnike koji djeluju neovisno o drugima, iz dana u

dan, iz godine u godinu, iz stoljeća u stoljeće. Tako ostaje zapamćena i zajednička poveznica

različitih umjetnika od Boscha do Dalija.

Sve u svemu, kako Montesquieu kaže: Čovjek koji piše dobro ne piše kako se piše, nego kako

on piše.15

15 Peić, Matko, Pristup likovnom djelu, Školska knjiga, Zagreb, 1973., str. 216.

14

6.Literatura

1. Bosing, Walter, Hieronymus Bosch, Taschen, Europska Unija, Europapress holding

d.o.o. Zagreb, 2006.

2. Gaunt, William, Fantastično slikarstvo: od Hieronymusa Boscha do Salvadora Dalija,

Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1976.

3. Hagen, Rose-Marie & Rainer, Pieter Brueghel, Taschen, Europska Unija, Europapress

holding d.o.o. Zagreb, 2006.

4. Neret, Gilles, Salvador Dali, Taschen, Europska Unija, Europapress holding d.o.o.

Zagreb, 2006.

5. Peić, Matko, Pristup likovnom djelu, Školska knjiga, Zagreb, 1973.

6. Vujić, Antun, Enciklopedija, opća i nacionalna, u 20 knjiga, Ei-Fr, Pro leksis d. o. o.,

Večernji list d.d., Zagreb, 2005.

15