View
49
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
PAMĆENJE I ZABORAVLJANJE
Proces pamćenja - određenje
Ako se pođe od definicije učenja u kojoj se ono određuje kao proces menjanja ponašanja, pamćenje bi odredili kao trajanje promena nastalih učenjem, a zaboravljanje kao gubljenje tih promena.
Pamćenje je mogućnost usvajanja, zadržavanja i korišćenja informacija
Pamćenje je kompleksan proces koji obuhvata tri funkcije: Retencija – zadržavanje utisaka Reprodukcija – obnavljanje onoga što je ranije naučeno Rekognicija – prepoznavanje ranije naučenog, ali bez
mogućnosti samostalne reprodukcije
Metode ispitivanja pamćenja
Metoda uštede – ispitanik uči neko gradivo do potpune naučenosti; posle izvesnog vremena ponovo uči isto gradivo; razlika između broja ponavljanja u prvom i drugom učenju predstavlja uštedu i pokazuje koliko je od prethodno učenog materijala zadržano;
Metoda reprodukcije – subjekt uči gradivo do određenog kriterijuma naučenosti, a posle izvesnog vremena se određuje količina zadržanog na osnovu samostalne reprodukcije;
Metoda rekonstrukcije – ispituje pamćenje odnosa između informacija u nekom nizu;
Metoda rekognicije – subjekt uči izvestan broj podataka, koji se posle nekog vremena dobiju pomešani sa nekim drugim podacima; zadatak je prepoznati one podatke koji pripadaju prvoj listi
Pojave uočene u ispitivanju pamćenja
Efekat novosti – pri neposrednom ispitivanju pamćenja pokazuje se da se najbolje pamte zadnje čestice (informacije sa kraja niza).
Efekat prvenstva – važi i za neposredno i za odloženo ispitivanje pamćenja; pored čestica sa kraja niza isto tako dobro se pamte i čestice sa početka niza, a najslabije one koje se nalaze u sredini niza.
Restorfov efekat – u nizu podataka preceptivno uočljive čestice se bolje pamte, ali i nekoliko čestica koje su date neposredno pre i neposredno posle perceptivno uočljive čestice.
kos crv trn pas crn nos som
Tri faze pamćenja u pohrani informacija
Inf.
(reprodukcija)
Senzorno pamćenje
Kratkoročnopamćenje
Dugoročno pamćenje
PAŽNJA
Ponavljanje, kodiranje
pronalaženje
Senzorna memorija
Privremeno skladištenje senzornih informacija Kapacitet: veliki Trajanje: vrlo ograničeno - oko pola sekunde (za
vizuelne utiske): oko 2 sekunde za auditivne utiske
Senzornamemorija
Kratkoročnamemorija
Dugoročna memorija
Pažnja kodiranje
Kratkoročna memorija
Kratko skladištenje informacija koje se trenutno koriste
Kapacitet: ograničen (7+/-2 elementa) Trajanje: manje od 20 sekundi
Senzornamemorija
Kratkoročnamemorija
Dugoročna memorija
Pažnja kodiranje
Dugoročna memorija
Relativno trajno skladištenje informacija Kapacitet: Neograničen (???) Trajanje: Dugo ili permanentno (???)
Senzornamemorija
Kratkoročnamemorija
Dugoročna memorija
Pažnja kodiranje
Vrste dugoročnog pamćenja
S obzirom na vrstu informacije: motorno i verbalno;
S obzirom na senzorni modalitet iz koga potiču informacije: vizuelno, auditivno, mirisno, okusno, dodirno;
S obzirom na to da li se namerno nečega želimo dosetiti ili ne: eksplicitno i implicitno pamćenje
...
...Vrste dugoročnog pamćenja
Blic pamćenje – izuzetno dobro pamćenje detalja neposredno pre, za vreme i nakon iznenađujućeg događaja koji ima važne posledice za pojedinca i/ili naciiju.
Deklarativno pamćenje – odnosi se na znanje informacija
Proceduralno pamćenje – odnosi se na znanje o tome kako nešto učiniti
Podela deklarativnog pamćenja
Epizodičko
pamćenje
Semantičko
pamćenjeTip informacije Specifični događaji,
objekti, ljudiOpšte znanje, činjenice o svetu
Tip organizacije
informacija
Hronološka ili spacijalna organizacija
U shemama ili kategorijama
Izvor informacije Lično iskustvo Apstrakcija iz ponovljenog iskustva ili generalizacije drugih
Usmerenost na Subjektivna realnost; vlastito ja
Objektivna realnost; svet
ZABORAVLJANJE
Pojava suprotna pamćenju
Ebinghausova krivulja toka zaboravljanja – zaboravljanje je najbrže odmah nakon učenja, a kako vreme dalje protiče zaboravljanje je sve sporije i sporije
0
20
40
60
80
100
120
Faktori koji utiču na zaboravljanje
Priroda informacija – smisao gradiva, vrsta informacije (motorna ili verbalna), dužina i obimnost gradiva;
Metode učenja – vremenski koncentrisano ili vremenski raspodeljeno učenje; preterano učenje
Kontekst u kome se dešava dosećanje – ukoliko je situacija dosećanja sličnija situaciji u kojoj su informacije učene dosećanje je uspešnije;
Emocionalni faktori – bolje se pamte emocionalno obojeni sadržaji; pojava “pamećenje usklađeno sa raspoloženjem”.
Emocionalni faktori i pamćenje
Povezanost emocija i pamćenja je vrlo složena i obično se govori o dve različite pojave: “state-dependent memory” – zavisnost
pamćenja od emocionalnog stanja odnosi se na pojavu da je dosećanje bolje kada se ponovo nađemo u istom emocionalnom stanju u kome smo materijal usvojili
Podudarnost raspoloženja – odnosi se na pojavu da se bolje pamti materijal koji je iste afektivne obojenosti kao i raspoloženje u kome se nalazimo u trenutku učenja
Uzroci zaboravljanja
Psihoanalitičko objašnjenje – “optimizam pamćenja” i represija negativno emocionalno obojenih događaja
Hipoteza o večitosti pamćenja Teorija neupotrebe Fiziološka teorija neupotrebe Teorija interferencije (aktivnog zaboravljanja)
Teorija aktivnog zaboravljanja
Količina zaboravljenog u budnom stanju i spavanju – rezultati jednog eksperimenta:
Uzrok zaboravljanja je u interferenciji ranije i novousvojenih informacija: Proaktivna inhibicija – pojava da ranije usvojene
informacije interferiraju, ometaju usvajanje novih (kočenje unapred)
Retroaktivna inhibicija – pojava da kasnije usvojene informacije ometaju reprodukciju ranije naučenih (kočenje unazad)
1 čas 2 časa 4 časa 8 časova
Budno stanje 46% 31% 22% 9%
Spavanje 70% 54% 55% 56%
Veličina retroaktivne inhibicije zavisi od:
Vremenskog razmaka između učenja dva gradiva;
Stepena sličnosti dva gradiva; Stepena naučenosti dva gradiva Razumevanja smisla gradiva
Kvalitativne promene u pamćenju
Pored kvantitativnih promena (smanjenje količine informacija) u toku retencije dolazi i do kvalitativnih promena u zapamćenom materijalu;
Prvi ih ispitivao Bartlet metodama ponovljene i serijske reprodukcije;
U osnovi kvalitativnih promena u pamćenju nalaze se dva procesa: Proces racionalizacije – davanje smisla onome
što se čini besmisleno ili nedovoljno smisleno Proces asimilacije – uklapanje novih informacija
u postojeće kognitivne šeme i njihovo menjanje prema osobenostima postojećih kognitivnih šema
Proširena literatura o pamćenju
Zarevski, Predrag: Psihologija pamćenja i učenja, Naklada “Slap”, Jastrebarsko, 2002.
Pečjak, Vid: Psihologija saznanja, “Svjetlost”, Sarajevo
Recommended