View
221
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
KOLONADAAlmanah umetni~kog stvarala{tva
Godina I ° Broj 1 ° 2011. ° Beograd
KOLONADA
ISSN 2217–5954
KOLONADAAlmanah umetni~kog stvarala{tva
Izdava~
Sindikat EMS
Resor za kulturu
Za izdava~a
Milovan Andri}
Urednik
Marija [korni~ki
Uredni{tvo
Tihomir Jovanovi}
Janko Levnai}
Aleksandar Opa~i}
Adresa:
Sindikat EMSKneza Milo{a 11, Beograd, 11 000
E-mail: sindikat@ems.rswww.sindikatems.org.rs
Uredni{tvo: marija.skornicki@ems.rstihomir.jovanovic@elektroistok.org
Radove slati u elektronskoj formi, sa naznakom - za Almanah
KOLONADA
Sadr`aj
Suo~avawe sa bezazleno{}u, Janko Levnai} . . . . . . . . . . . . . .
Rajica Dragi}evi}
Kosovina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Snovidnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
Mali{evac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
Sastavci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
Kad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Gde sam sad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
Srbija 1918. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Istrajavam (1–3) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
Ode otac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
Odlazak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Neboj{a Cvetkovi}
Vetar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Danas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
Samo}a i tuga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
Onda. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
Potop . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
Marija [korni~ki
Godijeqsko grobqe I. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Godijeqsko grobqe II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
Baba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
Baba Kosa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
Deo svetlosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
Spoznaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
Na stazi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
Nebo u sebi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
Trosun~ana svetlost. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
Alhemi~ar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
Pliva~ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
Potez u platnu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
Janko Levnai}
Pri~a koja }e naslov dobiti na kraju . . . . . . . . . . . . . . . . 49
Tihomir Jovanovi}
Legenda o vili i kova~u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
Mars u opoziciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
Likovni prilozi
Andon Popov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69 do 72
Nenad Radosavqevi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73 do 75
Janko Levnai}. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 do 79
Neboj{a Cvetkovi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80 do 81
Dragana Raji} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
Aleksandar Opa~i} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 do 88
Biografije
Rajica Dragi}evi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
Neboj{a Cvetkovi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
Marija [korni~ki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
Janko Levnai} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
Tihomir Jovanovi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
Andon Popov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96
Nenad Radosavqevi} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
Dragana Raji} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
Aleksandar Opa~i} . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
SUO^AVAWE SA BEZAZLENO[]U
Almanah stvarala{tva radnika ~ije ste stranice otvorili,
pregnu}e je koje pretenduje na dru{tvenu ulogu da bude va‘an ~ini-
lac u afirmaciji pre svega kwi‘evnosti i likovne umetnosti, i
svakako – novih ideja i razvoja slobode i kulture uop{te, osobito u
lokalnim sredinama1 odakle wegovi autori poti~u. Trud plemenit
sam po sebi – jednako je va‘an i funkcijom da motivi{e qude da st-
varaju dela ili pak da one, koji ih negde u osami i nevidelici radi
spokoja du{e svoje goje, ohrabri da ih svetu na svetlo iznesu.
U tom smislu ne sudite odmah odvi{e strogo prema radovima
koji se pred Vama nalaze2. Almanah, ko almanah – po definiciji je
zbirka autorskih priloga3. U ovom slu~aju autori, dakle, nisu ome-
|eni me|u koricama Kolonade zakonitostima zasebnih i vlastitih
stvarala~kih poriva, unisonih modnih zahteva ili naro~itih ured-
ni~kih kriterijuma i standarda nego pripadno{}u posebnom redu –
redu zaposlenih u jednom javnom preduze}u. To preduze}e je, iako nije
5
1 U ovom slu~aju, s obzirom na specifi~nu razu|enost JP „Elektromre‘a Sr-
bije“ pod „lokalnom sredinom“ mo‘ete na umu imati ~itavu Srbiju!2 „Prema svecu i tropar!“ – ka‘e se u narodu. Dakle pro~ita}ete u biogra-
fijama kroz u{i koje igle koga od autora treba proterati.3 Iz razli~itih razloga, ovde ~ak i nisu svi meni poznati EMS–ovi autori.
Kako mi je urednica rekla jedan kolega nije ‘eleo da mu se radovi na|u na
ovome mestu ({to je svakako wegovo legitimno pravo te ga zato i ne spomiwem
imenom), a sa drugima, koji su oti{li u penziju, nevoqa je bila sa kratkim
vremenom u kome se ~itav poduhvat dogodio – te kontakt nije ostvaren. Na‘a-
lost, me|u takvima ima i onih koji su oti{li negde mnogo, mnogo daqe od mi-
rovine. Bilo kako bilo, makar ovde, u fusnoti, treba pomenuti ime najslav-
nijeg i najpoznatijeg Elektroistokovog slikara svih vremena Svetozara Toze
Trajkovi}a i po~iv{eg, odli~nog akvareliste Aleksandra Ace Jovanovi}a za
koje se nadam da }e biti naro~itog mesta ve} u narednom broju. Svakako i
boemskog pesnika Dragoslava Tomovi}a koji je u dve kwige, od kojih je jedna
bila posebno debela, koje su ~ak izdali JP Elektroistok, odnosno JP EMS,
opevao veliki broj na{ih kolega (vi{e od {est stotina!), te uz wega i Sveti-
slava Cala Jankovi}a koji je tu prvu kwigu ilustrovao karikaturama istih
tih kolega. Ne treba zaboraviti ni vrcave tekstove Vere Milinkovi} i puto-
pise Branka Bo‘i}a.
jedini, ustvari pravi i osnovni kohezioni faktor koji ih dr‘i na
okupu.
Budu}i da je, po sebi, integralni deo ‘ivota, kultura jednog
preduze}a, jednako kao i kultura jedne porodice ili ~ak i dr‘ave,
predstavqa i wegov identitet. Nije se s time {aliti – kultura je te-
meq definicije roda homosapiensa i svega {to od wega poti~e! Dak-
le razvoj novog, modernog stvarala{tva mo‘e biti shva}en i kao po-
~etak ulagawa u novi, moderniji, po‘eqniji i humaniji identitet
onoga koji je podr‘ava i podsti~e. Pove}awe obima saradwe me|u
onima koji je proizvode i konzumiraju neizostavno {iri vidike4 i
otvara prostor za boqu komunikaciju i promovisawe novih vredno-
snih okvira u kulturnom poretku preduze}a ili ~ega {ireg {to se
oko wega nahodi.
Svakako da almanah, u ovom ~asu kada se prvi put javqa, ima
poseban zna~aj i za intelektualni i za kulturni ‘ivot sredine u
kojoj se objavquje. Mo‘da i ne treba zato na ovome mestu podse}ati
da je sama re~ kultura5 izvorno ozna~avala nastawivawe, uzgajawe,
{ti}ewe i po{tovawe i da je i danas ne{to od tog grdnog potencija-
la u woj sadr‘ano. Ali, budu}i sa koliko je iskrenosti pred ~itaoca
prostrta velika koli~ina nesebi~nih emocija, treba podsetiti da
obi~no biva da je: Ruka koja daje iznad ruke koja prima.
Proces, koji se iza pojave almanaha o~ekuje, veoma je slo‘en i
istovremeno sasvim jednostavan – ponekad je naprosto nedoku~iv.
Silna, zdrava i korisna energija koja fascinira upornom rado{}u
stvarawa i sveukupnim duhovnim aktivnostima koje je prate, u suo-
~avawu sa wenom apsolutnom bezazleno{}u i qubavi mo‘e postati
potpuno novo inspirativno ishodi{te ~iji su po~etak ili kraj, sve-
jedno, ishod neshvatqiv i posve neizvestan.
Janko Levnai}
6
4 Uz malo sre}e i okolnosti u kakva sve tkiva je utkan Sindikat JP EMS–a, u
nekom slede}em koraku moglo bi ~ak biti re~i o me|unarodnoj saradwi i uvo-
|ewu evropskih standarda i u ovu oblast.5 Od latinskog colere.
Rajica Dragi}evi}
KOSOVINA
glas kojim dozvala si me
~uo sam u svom srcu
mada nisam na~isto
ko je koga zapravo u magnovewu zvao
tek u meni daqina odjeknula je
rodna ku}a predeli povratak
i evo tu sam stojim lebdim
do{ao sam jesam
odnekuda sam pao
nisam ni bio oti{ao sasvim
kao {to na{i spakuju se
i na kraj sveta za ne~im zauvek odu
evo me dah}em drhtim
sve sam prepoznao
bostanku medunak vidu ranac
prevoje zavojcu izvorak
vazduh vodu
9
SNOVIDNICA
bili smo gde smo ono bili uo~i aran|elovdana letos
nisam siguran sve mi se muti u podnebesju
na skupu nekom kulturnom gore negde
navrh fru{ke dan i no}
u povratku zornom
obretosmo se s one strane dunava kraj mosta duga
u pogledima izbliza ote mi se ruka
da utvrdi da l’ ti gori lice
i greju li te silno zvezde
snovidnice
kao u nedoumici blago bez prekora
sklawa{ s lica moju ruku
ali zadr`i{ je pritom
toliko da shvatim poruku
posle prelazimo dugu
spojeni u radosti nad vodom
iz nas pesma izgreva krilna
pod zapaqenim svodom
danas ja vodim na jedno mesto – ka`e{
a ja se unapred slo`im – ideja prava
san je nije san
to se du{a zabravqena i napregnuta tra`i
u zraku lu~nom
dok samu sebe podmerava
a zavodi me beskraj
10
letopis zemqinog hoda
a progoni me treptaj
tamna no} i mutna voda
11
MALI[EVAC
kad ve} kroz moje snove s belegom snovidnice
proti~e{ kao reka
na mali{evac se namini
utvrdu da podignemo od bele izmaglice
opalog li{}a zavi~ajnog
pesmom do~ekanih zora
od smeha razbibrige dokolice i pri~a sa izvora
da obnovimo to uzvi{ewe dvorac iz bajke
na kojem u dubokom snu
~ukundeda jovan evo stole}e stra`ari
da dozovemo ga za sofru na ve~eru
i proxugorimo uz frulu gusle gajde
o vremenu davnom
da zapiqimo o lepote u wegov sahat stari
odatle pogledom da uznesemo se na tri brda
kao u heladi
stolovak bo`ac vrove
i spustimo niz tri re~ice svete
rzavsku krompirsku i krasinsku
koje sastaju se na jednom mestu u luci na{oj
opasuju mali{evac i grle kao dete
da o`ivimo stani{te u bespu}u
{to pridigli su bili moji preci
u varqivom hodu kroz olujno vreme
pa da se oglasimo kliktajem kao orao kao pesmom {eva
12
kao pesnik {to se iz sveta rasklimanog
iz razvaline olupine vra}a ogwi{tu predelu pretku
{umu i huku reke sme{tenom u detiwstvo
iz kojeg kao prenut starac peva
a zavodi me beskraj
ona utvrda {to ~itava u pesmu stane
a progoni me treptaj
kuc kuc neumitno {to odbrojava sate dane
13
SASTAVCI
~ekao sam te u sastavcima
gde do~ekuju se privojska i na{a
dan no} ~ekao i prizivao
a nisam znao da li }e{ do}i
da li si kao mitska praqa
zaneta beqewem platna
malo uzvodno na perilu
ili u bak~ici na{oj pre|u snuje{
ili jezdi{ oblakom
spremna da bane{ da iznenadi{
tek
da i ~ekawu bude kao jednom
kad ugledali smo se i dugo ostali nemi
~ekao sam
dok kroz nas {ume}i qubav tekle su
vode belo{eve
krasinog brda mali{evca kosovine
debelog jasena bre`|a |okovina
kao vode vavilona
kao vavilona vode
14
KAD
kad se vratimo opusto{enom domu
zasja}e prag nadstre{ica i lemez
zemqa }e da zabelasa olista}e
{qiva o koju mlatili smo blatwavwe ~arape
kad na{e izgnanstvo prestane
svako }e vo}e po~eti da ra|a
gde je pupilo – pupi}e gde je vrvilo
vrvi}e
gde je kukalo – kuka}e se
gde je ko{eno – kosi}e se gde je orano
ora}e se
gde je bila konopqa – bi}e konopqa
tre{wa gde je bila bi}e tre{wored
staza bi}e put }uprijica – most
ku}erak bi}e dom ~esma – vodoskok
crkvica }e postati hram
blatwavi sokak – plo~nik
na plo~niku okru‘eni lepotom i vaznesewem
~ita}emo pesme stvorene u izgnanstvu
nikad ne}emo ostaviti rodni dom
15
GDE SAM SAD
pada maska maska pada
s lica na lice
s grane na granu na nova
~udovi{ta ~udo–vi–{ta
uspravqa se re~
samo na prvi pogled
vraskaju stakla pod teretom starog leda
ledi se srce starih qubavi
mu~nina prekriva planetu
gde si sad praroditequ gde je
tvoj uzlet besmrtnost
sagni se bo‘e
da jo{ jednom prokrstarim lice tvoje
da se pred wim odgurnem
ustranu
zaslu‘io sam to
moje vreme nije stiglo
‘ivot su mi prekrile zablude za–b–lude
javi se bo‘e ka‘i mi jesam li se
uzdigao
dokle sam stigao zapravo
16
SRBIJA 1918.
la|e miri{u na uspomene gudure
na tek pro{li ‘ivot
bla‘eni pucaju vidici dan
rawava no}
u stara~kim nogama talasa se krv vu~ja
podi‘e se iz propasti moje pleme
svetu name{ta kapu i su~e mrke brke
sveti nikola putni~e
sveti jovane krstitequ budi na pomo}i
u {umadiji jo{ nisu lampe zgasle
kao da su fitiqi bez kraja
a osvetlile su bogami vekove unazad i unapred
wih da nema balkanski bi mrak bio potpun
a bile su jedina iskra u prozuklom oku lepih
penelopa
kojima svra}ali su vukovi u pokidane snove
uvla~ili se kroz napuklu tavanicu
svaki svojoj
i sjurivali me|u oblutke
mrmqaju}i {tucaju}i be~e}i se i goropade}i
17
ISTRAJAVAM
1.
istrajavam u vremenskoj raspuklini
u mu~kom dobu u veku propasti istrajavam
u razdobqu op{teg pada
u epohi zastra{ewa
u ~asu iskliznu}a
istrajavam okovan po~etnom nadom
nad detiwim vidikom
zapahnut prvim mirisom
vaznesen zvezdom nad rado~elom
i svodom studeni~kim
uskliknut
na kliku nastanka
vodom graji}ankom poveden otrgnut
iz jazbine iz prapostawa
zrakom lu~nim izba~en odba~en
spiralnom putawom zavitlan
u vode smrti
istrajavam sle|en nad ledom {to sledi
pred zidom
kojim smo zakloweni i urnuti
2.
otr‘em se umoru {to pritiska
dok loma~a dogoreva kapcima {to se spu{taju
u tamu bez kraja
o~ima {to tonu pred prizorom
18
bez povratka otr‘em se
vidiku {to se lomi i zariva
u krsta~u
kiklopu {to gleda a ne vidi ve}
kovr~i krivi vitoperi i prepravqa
provi|ewu {to ste‘e da zarobi
da zatre tek
zraku {to treperi nad gomilom
dok bauqa i klizi
uni‘ena i sklup~ana zanavek
3.
odolevam zvuku razvaline
kroz koju voda krkqa
nesposobna da odnese sve {to je za pad
i nestanak
razjarenom grotlu odolevam
dok sve uvla~i i ni{ti {to je
qudska ruka digla
nad ~ijim urlikom utiru se glasi}i mislilaca
i mudraca
odolevam sudwem slovu kojim
stavqa se pe~at na sve {to be{e
i {to moga{e biti
pravim se da sve je to daleko
i nepostoje}e pred pesmom
u koju }u se zanavek sliti
19
ODE OTAC
Slavko Dragi}evi}, 1926–1993
1.
te no}i
uo~i odlaska
u razlomqen mi san proviri ‘uto pa~e
nose}i smrt u kqunu
i dvaput kaza „kuku“
poslato od onoga koji sve vidi ~uje i zna
meni rovitom i neukom
da {togod pre vremena javi
mali po{tar odenut u ‘uto
na kukavi~jem mi jeziku
razgovetno kaza {ta }e biti
a ja ga eto dockan shvatih
kad ‘ivot se sti{a
i svede na ta~ku
{to se na kraju svega stavi
20
ODLAZAK
kad mo} postane nemo} i iz mog oka slutnog
kon~i} vremena kao povorka mrava izvu~e se sasvim is~ili
ti ka`i tu je sad je bio do}i }e samo {to nije evo
bili smo jesmo bog s tobom kako da nismo bili
kad iz toposa odosa logosa be{umno odem
{ire}i lukom prema beskraju lomno krilo
ti ka`i nije kakvi oti{ao tu je kraj nas i u nama
jer svugde ga je u svemu `ivom ~ak i u stvarima bilo
kad moja lira za}uti i nigde vi{e od we ne bude znaka
kad tiho k zaboravu krene sva lepota i sva tuga
ti ka`i kakvi pa to je nemogu}e evo oslu{ni ~uj i po~uj
javqa se s neba iz zemqe vode otud odovud sa severa i juga
kad fanfare bubwevi ~ineli trube objave moj odlazak
i sve se posle sti{a smiri i svakodnevqu vrati
ti ka`i ne ne ja na to ne pristajem ustuk smrti
evo te u mom srcu pevaj pevaj ni{ta {to istekli su sati
21
Neboj{a Cvetkovi}
VETAR
On nosi jeku minulih dana,
senke daleke, krikove divqine,
on nosi bole bezbroj smrtnih rana,
tajne svoga pakla s daleke visine.
On je eho glasa {to ru{i i para,
on je hladan spomen neznane davnine,
pun divqeg, iskonskog, ‘ivotiwskog ‘ara,
on je leden plamen sulude lavine.
On je nemi svedok svega {to se zbiva,
on ne nosi re~i ve} obrise crne,
on zavija ve~no svojom snagom diva,
pred wim ‘ivot kle~i i priroda trne.
25
DANAS
Danas nije moj dan
danas zaqubqeni zemqom hode,
i moje zvezde u tu`an san
usamqeno srce vode.
Danas i moj korak zemqi smeta
jer spojena srca igru vode
i na wihov uzdah podrhtava planeta
da iz drhtaja se nove qubavi rode.
Danas moja du{a kroz bespu}a luta
jer qubav je prekrila puteve sve
i moja je zvezda oterana s puta
u crne, tu`ne sama~ke sne.
26
SAMO]A I TUGA
^ak dva ja imam najvernija druga
dva do groba verna i wihov sam sluga
ba{ svuda me prate {tite od `ivota,
da l' sotona posla ta dva idiota.
Ko ro|eni da smo svuda su uz mene
prodiru u snove u misli i sene
da l' mi |avo posla takve prijateqe
da me {tite od `ivota
i kvare mi `eqe.
^ak dva ja imam tako verna druga
a zovu se prosto: samo}a i tuga.
27
ONDA
Kada samo}u izdr‘i{
i kao kamen postane{ ~vrst
kada suze sve isteku
i na svetu ostane{ sam
kad patwe pre‘ivi{ mnoge
i od rana da si sazdan kada vidi{
i o~i i ruke kada smiri{
tek tada mo‘e{
ponovo da ‘ivi{
28
POTOP
Bilo je to davno, davno... Jo{ Bog je {etao zemqom i qudskim
mislima. A tamo daleko, `iveo je jedan ~ovek i jedna `ena. Upravi ih
`ivot da sretnu se, s vremena na vreme re~i razmene i vremenom
~ovek, srcem, prihvati `enu. Ali, sudbina ih je tako vodila da `ena
i ~ovek jedno ne postanu, ve} odvojeni budu. ^ovek `enu du{om
po{tova i mnoge joj misli ~iste dawu i no}u sla. Toliko misli be{e
da Bog, dok je prolazio tuda, duhom svojim silu ~istih misli zapazi
i stade zate~en. Ozari ga ~istota du{e {to stvorio je. I odlu~i Bog,
da ne gre{e}i se o zakone {to qudima dao je, u~ini ~oveku `equ
jednu. Do|e Bog u san ~oveku, a ovaj mu re~e: – Bo`e, u~ini nek svaka
~ista misao moja, {to uputim `eni dragoj, tek kap vode bude, pa na
zemqu nek padne da je oplodi. I iz svake kapi ne`nosti moje, nek na
svetu, jedna qubav se rodi.
Ispuni Bog `equ ~oveku, svaka misao ~ista da se u kap pre-
tvori.
Ali, brzo se pokaja.
Jer, za trideset dana, ki{a misli ~ovekovih svu zemqu potopi.
I nikada vi{e Bog qudima `equ ne ispuni.
I sâm Bog, zemqu napusti.
29
Marija [korni~ki
GODIJEQSKO GROBQE
I
Na litici mala crkva
Vrata ispucala
Prazna
Ni krsta ni ikone
Iza crkve grobqe
Fluid i haos
Vode me kroz travu
Beton i kamen slu`e veri
U izabrani ~as
Tu su do{li moji preci
Iz navike pravim ven~i}
Od zvon~i}a i bele rade
Palim sve}u
Vra}am se u detiwstvo
U besmisao
Koji kida srce
33
Op~iwena slu{am zvuk
^aktara
Vidi
Gde planduju ovce
34
GODIJEQSKO GROBQE
II
Dva sveta se grle
Divqewe i vreme
Ptice shvataju prostor
I lete u dubinu dana
Kako bih zvala glasom sunca
Mobu u Komarnici
Kora~am za vetrom
Govorim zemqi
Udi{em polako
Da osetim postojawe
Sawam istinski san
Iz kamena raste
Kraqevski koren
Bqutava slast
Grli me kao i qubav
Nostalgija je ~udna stvar
35
BABA
Ispleti kosu svoju
Vetar nek’ se igra sa wom
Ali ti je ispleti
K’o {to plete{ re~i
Ispleti kosu svoju
Meka je kao svila
Kao kap rose
Kao smeh
Izmivena ki{nicom iz
Pupoqka ru`e
Bela je kao obla~i}
Zaostao na nebu
Upleti u kosu svoju
Povetarac i miris
Livade
Podigni svoj blagi
Pogled
K mome licu
Radost pusti
Neka wi{e zaostali
Pramen~i}
36
Ispleti kosu svoju
I omotaj oko ~ela
Takvu }u da te pamtim
37
BABA KOSA
Tkala i tkala
Po vas dan
Niti u osnovu uvodila
^iwela
Nikad da stane
Iz petnih ‘ila
Da je ‘iva
Vunu bi
Motala
38
DEO SVETLOSTI
Umi se
Na izvoru dana
Svetlost ispij
I budi krik
Bez sumwi
I dnevnih rebusa
Opusti osmeh
I pusti da lije
Nagove{taj
Niz jedrine
Lebdi
Opijen u potopu
U ponirawu
I trajawu
Ogrezao u lako}i
Ostavi trag
U zaletu
Izrasla tema
Breca
Ovde i tamo
Gradi trzaj
(Bla‘en u svetlosti)
39
SPOZNAJA
Misli spoznaju
Lo{u glumu
Obi~no
Lutawe s pesmom
U srcu
Spoti~e se
Smeh zaka~en
Za obraze
Kao kop~a
Raspli}e lica
Pobuna
Razum
Nejasna scena
Stolica za quqawe
Neumorna
40
NA STAZI
Vetar ma{e svemirom
U dosluhu
S okre~enim drve}em
Spirala sata nadolazi
Spr`eni hleb
@va}e ti{inu
Ne`ne re~i
Na gluva vrata
To~e
(Korak ide naizust)
Nestrpqewe natovarilo
Mirise
Iz kwiga
^eka zamku
41
NEBO U SEBI
So~na jabuka
Potpuno se daje
Bezuslovno
Qubav za qubav
Opu{teno
Sok ‘ivota
U ‘equ te~e
Svetlo za svetlo
Ispuweni
42
TROSUN^ANA SVETLOST
Trosun~ana svetlost
Na sebe
Oslowena
Gleda
Bez te`ine
Ovla{ dodiruje
Rasuta
Bistrina
Sama
Kroz svetlost
Svetlost
Senku razmutila
43
ALHEMI^AR
Alhemi~ar
U starom mlinu
Kamenu
Du{u kiwi
Olupina raste
Iz leje
I bele`i ro|ewe
Kroz {avove
Gura znoj
Crvaste pipke
Oburvane ku}erine
Raskre~ene
I groteskne
Te`wa di{e
U dva pravca
(Ve~no podne)
44
PLIVA^
Zamah prodire
Udara pogled
Kroz ro`wa~u
Posred lica
Opire se
Forma
Pokret
Ne ~eka
Promenu
Plava roni
U plavoj
45
POTEZ U PLATNU
Potez u platnu
Miluje razum
Prodire
Prsti
Raspeti
Trzaj percepcije
Gubi
Prostor
Obris
U obrisu
Repuje
Slika uma
[iri se
Niz osmeh
Dolazi mi
Pesma
46
Janko Levnai}
PRI^A KOJA ]E NASLOV DOBITI NA KRAJU
– Da li }e ikad do}i? – upitao je Ru`ilo vi{e gestom i pokre-
tom sli~nim potezu kistom ili perom i vi{e sebe nego bilo koga od
malobrojnih preostalih prijateqa koji su jo{ uvek poni‘eni, odba-
~eni i iskori{}eni, smerno sedeli, ponajvi{e na strahu i stidu kao
na kakvom ku`nom prestolu, u wegovom rasko{nom domu iako je ve}
potpuno pouzdano bio izgubio sve zvani~ne prerogative vlasti. Ni-
je razmi{qao da li to ~ine zato {to se pla{e da odu negde drugde
ili zato {to, na kraju krajeva – i nemaju gde. Pitawe je bilo zaista
ozbiqno, postavqeno je muklo, u ti{ini, kao u razgovoru u~enih ili
gradwi elementarnih kompozicija kad se smrt ne shvata previ{e li-
~no. Ozbiqnije od najozbiqnije situacije u kojoj se nalazio.
Dru{tvo sme{teno na jarkoj, vatreno crvenoj sofi sa umetni-
~ki rezbarenim rukonaslonima koji su prikazivali Heteru koja svi-
ra dvostruku flautu, tapaciranoj skupocenom ru~no tkanom tkani-
nom, koja je stajala na centralnom mestu usred dnevne sobe u funkci-
ji jakog medijskog i svakog drugog magneta, bilo je zabavqeno sobom
– nije ga ~ulo. Jo{ uvek ga je opasivala najopasnija me|u opsenama.
Pogubna i nadasve otrovna kolektivna iluzija. Funkcioni{e hao-
som i histerijom kada mno{tvo qudi jednovremeno sneva isti san,
pa i kad se desi da se ko probudi, to po pravilu biva uzalud. Takav ne
ume i ne mo`e, nema snage i na~ina da nekako objasni ostalima {ta
se zaista de{ava, da ih uveri i ubedi da samo sawaju i da je zbiqa
negde drugde, potpuno na drugoj strani. Kraj. Varke i zablude caruju.
Predstava koju mo‘e da stvori sopstveni um toliko je mo}na i
sna`na, da sneva~ po samoj prirodi svog stawa ne mo`e da zna niti
ima mehanizam da prepozna ili nau~i da razlu~i la` od istine. Kad
po~ne da iluminira deluje poput dobre droge ili jake anestezije.
Ru`ilovi sledbenici zato nisu na isti na~in kao on bili svesni ni
gde se nalaze, niti prirode situacije u kojoj u~estvuju, niti uspevaju
da identifikuju wene la`ne sadr`aje i wihove blistave vi{eslojne
refleksije.
Negde je lagano, pra}ena iritantnim zvukom koji ume naterati
na plahu reakciju, curila voda, kao da je ko zaboravan smetnuo s uma
49
wenu svetu ulogu i – nije dobro zatvorio slavinu. U drugim okolnos-
tima pisac bi napisao da wene olovne kapi udaraju direktno u ~elo
i gwe~e mo`dane strune, te da ovde deluju makar koliko da razdrmaju
svest, bar kao uzrok nesporazuma i sukoba. U ovim okolnostima, to
ne samo da ne bi bilo ta~no, nego za tim i nije postojala ikakva po-
treba. Napon je bio maksimalan, kao tren pred pucawe, ~asak pred
eksploziju. Uz sve to odasvuda je duvala quta i bolesna, pomahnitala
i pomamna promaja. Mogao bi ko u~en pomisliti da je upravo Baubo
stigla iz starogr~ke mitologije i razvalila svoje mo}ne vilice. Ja-
sno vam je koliko je to moglo biti ozbiqno i zastra{uju}e? Prisut-
ni je odreda nisu prime}ivali ili su je nemarno ignorisali uvereni
da joj je u ovako bitnom ~asu morala biti dodeqena neka druga, naro-
~ita i posebna uloga u prosvetqewu, ne samo ovog elitnog prostora,
nego ~itavog ~ove~anstva ili makar kakva esencijalna asistencija u
potpomagawu wegovog uspe{nog razvoja i odlu~uju}eg opstanka.
Klimali su, me|usobno se ne gledaju}i, glavama, imaju}i utisak da se
zapravo ceo svet klima, gaje}i veru da oni u stvari ozbiqno razgova-
raju, uvereni – kao i uvek {to su bili – da su na pravom i ispravnom,
jedinom mogu}em, putu.
Ru`ilo je bio sasvim sam. Kao i obi~no. Nije bio glup, odras-
tao je i ostario, kosa mu je osedela a zalisci pro{irili ~elo, stekao
je dovoqno iskustva da ne sumwa da je samo}a jo{ davno bila ustoli-
~eno konstantno ose}awe za pojedinca u ~oporu. Direktno srazmer-
no wegovoj veli~ini i mo}i i obrnuto srazmerna laskama i pa`wi
koju pru`a. Pogotovo za onoga ko mu se nalazio na ~elu. Pogotovo
kada vi{e nije bio tamo. Paradoks i nepravda je upravo to – da su
oni koji su ovo wegovo stawe uspevali lako da primete i pro~itaju
prestajali da budu pusti posmatra~i i, hteli to ili ne, bili odenu-
ti u odore sau~esnika ili svedoka ispovesti. Glupo je u svakoj be-
smislici tra‘iti smisao, zar ne? Zabluda ili istina? Apsolutna
merila su ba‘darena druga~ije. Ve}u vrednost ima upravo ono u {ta
se vi{e veruje.
U razdobqima krize i neodlu~nosti, kojih je, ruku na srce, ov-
de bilo neprekidno i u izobiqu jer nigda i nije zapravo bivalo dru-
ga~ije, mo`da bi razmi{qao na drugi na~in. Sada, u ovom jedinstve-
50
nom, samom po sebi specijalnom trenutku, jasno je, me|utim, raspo-
znavao slojeve zabluda koje su ga gu{ile i sputavale i znao da niko
drugi ne mo`e i ne}e za wega uraditi ni ovaj, ni taj, niti bilo koji
drugi odsudni posao. Tu se o nekom stvarnom napretku ne mo`e ni
razmi{qati ni razgovarati – najvrednije stvari imaju najmawi sa-
dr`aj – ili ga mo`da uop{te i nemaju.
Pitawe je visilo sa tavanice poput samouverenog, obesnog iz-
govora ili drske gluposti, poput te{ke, mramorne draperije koja u
~asu zaklawa vidik izme|u svilenih korintskih kapitela. Vreme je
erodiralo sporo i bolno kao sopstvena glad ili tu|a tajna. I to u
svim pravcima jednovremeno, unazad – prema se}awu i pam}ewu i
unapred ka analizi i predvi|awu, a mo`da najvi{e ba{ osciluju}i
oko pojmova ovde i sada – prema slepoj i pustoj percepciji uzalud-
nih poku{aja da se ne{to od sebe i svog ‘ivota napravi, percepciji
u koju se iz ko zna kojih razloga ima ponajvi{e poverewa. Nije bio
siguran da li bi vi{e voleo da se zaustavi, da se uko~i i potpuno
stane ili da se maksimalno ubrza. Ili obadvoje? Ili – ni jedno?
U {koli su ga u~ili da se svet gradi prema ~ovekovim potreba-
ma. Nikad nije mawe verovao u to. Nije mogao biti svestan koliko
gre{i i koliko je jo{ kadar i koliko upravo krucijalnih stvari ~e-
ka da on namigne jer zavise od wegovih naro~itih mo}i koje se hrane
elementarnim qudskim energijama, posebno strahom. Jo{ uvek je pred
o~ima imao ne{to od one maglovite nejasne ali razdragane mentalne
slike koja se ra|ala za vreme sna ili mo`da ba{ jave. Misaoni kon-
cepti koji su se javqali funkcionisali su kao urnebesni kovitlac
najve}ih ‘ivotnih proma{aja i uzaludnosti koji se ekstremno te-
{ko podnose bez zna~ajne pomo}i medikamenata.
Pogledao je ka nebu. Zvezde su se skamenile. Sawa li mo`da sve
ovo? Ako sawa, ko su svi ovi likovi, ve~ni kao priroda, ru`ni kao
la`, tupi kao paw, koji ga okru`uju? ^ijom su strpqivom precizno-
{}u nastali i kojom slu~ajno{}u putawe dospeli dovde? Koja gro-
teska je podloga za wihovu abnormalnu fizionomiju? Li~i li ko ov-
de na budu}eg ministra obrazovawa, energetike ili mo`da polici-
je? Za{to ih trpi? Mo`da neko drugi sawa, a on, nesretnik, tek gos-
tuje u tu|em snu? ^ijem? Imao je bezgrani~no poverewe u pitawa,
51
mawe u odgovore. Ko bi mogao biti takve nakazne, ru`ne podsvesti?
Mo`e li da zameni kartu za neku drugu predstavu? Ako je ovo zbiqa,
kakva li je tek ma{ta? I – gde po~iwe? Koje su joj dimenzije? Koje ko-
ordinate? Postoji li uop{te? Ili je sve jednovremeno isto {to i
ni{ta? Pojava koja ukazuje na temeqnu zbiqnost, kategoriju koja ne
mo`e biti objektivno vidqiva i shva}ena u okru`ju racionalnih,
jasnih i lako prihvatqivih pojmova?
Pun mesec koji je samo ~as pre svojim srebrnim odrazom iza-
zvao wegovu pozornost stra{e}i ga da ne}e uspeti da zaspi, nestao je
iz wihovog vidokruga. To wegovoj du{i nije donelo o~ekivani mir i
zaslu`eni spokoj. Vi{e je bio tu kao kakva nakazna i kriva, varqiva
apstrakcija samog nastajawa i prola`ewa. Svestan da se ovde su-
{tinski ne radi o odsustvu ne~ega, ve} o prisustvu ni{tavila oprez-
no se zamislio: – Pakao? Da li ovako izgleda pakao? Prazno i bezli-
~no? Oduvek je, nekim kraji~kom svesti, mislio da mora biti blizak
stawu bez i jedne jedine emocije. Praznina. Ravnodu{nost. Duplo
golo. Ravna crta. Ti{ina. Mesto na kome se ne mo`e prona}i ni{ta.
Apsolutno odsustvo. U`asavaju}a unutra{wa {upqina projektova-
na napoqe, da se vidi izvana. Ako se mo`e pri~ati o ispuwenom vre-
menu ili o ispuwenom prostoru mo`e se zamisliti i wihova negaci-
ja. Ispraznost. Nesu{tastvo? Okru`eno ni{ta. Nula! Vakuum. Bez-
dan. Nepostojawe. Kona~nost bez dobra i principa nastanka i stva-
rawa. Zaborav? Ne{to od toga ili sve to u svom sveobuhvatnom sa-
stavu?
Patwa ne mora podrazumevati obavezan vid ili sastavni deo
ne~ije egzistencije, ma koliko se ve}ina gurala da je smesti u svoju
biografiju. Vreme se promenilo. Istina se boduje potuno druga~ije.
– ^ekam te! – bezli~an glas je dopirao neznano odakle. Dobro
ga je ~uo i lo{e razumeo. – Dolazim! – pomislio je, tako|e ne znaju}i
kome odgovara, ni za{to to ~ini, ni gde }e po}i. Ipak, radi istine
bi to trebalo priznati, imao je jak utisak da je ova kratka izjava
~vrsto sapeta sa wegovim pitawem sa po~etka ka`e. – Ni{ta na sve-
tu nije jednostavno! – Bio je vi{e sam nego ikad. – Pona{am se kao
kreten. Verovao sam... Mislio sam... Rado bi rekao: – Izvini, moram
da idem! i nestao iz ovog kadra sa svim optere}uju}im, prate}im svet-
losnim manifestacijama.
52
– {{{{{... – bezli~no je pi{tao ~ajwak. Ili je to bio samo-
var? Svejedno, niko se nije pomerao, niko nije reagovao. – Mo`da bi
trebalo da im ka`em ne{to va`no? Ne{to po ~emu }e me doveka pam-
titi, po ~emu }e me se naro~ito se}ati i u~initi, makar ponekad, da
se ose}aju posebno, sna`no i bitno? – Uzalud je prebirao misli. Ni-
{ta. Hladno. Utemeqewe apsolutnog ni{tavila kao filozofskog
principa. Samo, u realnom ‘ivotu koji se, kao {to je i red, temeqi
na manipulaciji energijom i sve{}u. Re~i su prestale da postoje.
One koje su mu padale na um bile su bu|ave, trule i odreda potpuno
neupotrebqive. Sve su mu se ~inile izlizane i ishabane preko mere
da bi se mogle upotrebiti. ]utawe je postajalo ~itava umetnost bo-
gata koloritima i zvukovima. Bezvrednost i besciqnost, apatija i
nihilizam, ~ak i potpuna najsurovija bezose}ajnost i destruktivni
cinizam u`ivali su u trenutku kada wihovim akcijama ska~e vred-
nost.
Prqavo uli~no svetlo kuqalo je niz ulicu kao bujica, kao
smradna voda iz zapu{tene i zapu{ene kanalizacije. Slike koje su
tako nastajale bile su masne i neprecizne, oblici i boje su se jedna-
ko te{ko razlikovali. Prizor jeste bio nov ali potpuno dosadan i
nezanimqiv. Makar da je bio besan i qut, makar da mu je bilo dosa-
dno. Da se bar stra{io. Ni{ta. Kad bi mogao da zapla~e ili makar
da se nasmeje. Bio je ube|en, ne tako davno da je dostigao savr{en-
stvo. Sad nije mogao pretpostaviti {ta bi uop{te moglo da se krije
iza takve re~i koja sama po sebi svrdla kud ne treba.
[ta god da je ko mislio o wemu – on to sigurno nije bio. Ni-
{ta od toga. Niti }e biti. [ta u tim okolnostima mo`e da mu se de-
si? Da ga uhapse i optu`e? Strpaju u helikopter ili avion i odvedu
ma gde? Da ga ubiju? Sme{no i naivno. On nikad sebi ne bi mogao po-
di}i takav spomenik. Za{to bi mu ko ~inio takvu uslugu? Za{to bi
umesto da ga izbri{e uzeo da ga upisuje i utiskuje u ve~nost? Wemu
li~no vi{e nije do toga. Kome jeste? Od svega {to eventualno mo`e
da se dogodi – najgore je da se zapravo ni{ta ne desi.
Oko glave su mu zujale nagomilane informacije, neverovatne
ideje u vezi sa wima, koncepti koji nisu nigda bili obra|eni. ^ini-
lo mu se da, uprkos raznim transformacijama i metamorfozama ras-
pola`e onim ~ime je mogu}e kodirati ma koju osobu u svetu, pogleda-
ti joj i pregledati podsvest – u ~asu kada je za takvu aktivnost apso-
53
lutno izgubio svako zanimawe. Iz tog ili nekog drugog razloga sta-
le su ga re~i, jedna po jedna napu{tati. Sve je postalo belo.
Siguran, u svom velikom iskustvu da gledano drugim o~ima sve
ovo ipak mora izgledati potpuno druga~ije, povukao se dva koraka u
nazad. Mo`e biti da mu se suza ili dve otmu i skotrqaju niz obraze.
Mo`da mu vilica zadrhti. Stoji zato u senci da mu ne bi videli li-
ce i potpuno prazno gleda u nigde.
– Da li }e ikad do}i? – ponavqa pitawe sa po~etka pri~e koje
bi moglo negativno da uti~e na qudske misli i ose}awa. Otsudno
vrti glavom i tiho, jedva ~ujno, samo za sebe, ka`e: – Ne}e. Nikad ne-
}e do}i.
– Ko? – Ko to ne}e do}i? – sav iznerviran mo`da }e u ~asu tome
upitati pisac ove pri~e svoga glavnog junaka ‘ele}i pre svega da
izrazi i podvu~e uzajamnu i paradoksalnu dinamiku kojom se sme-
wuju wihovi glasovi.
Ovaj }e ga, u tom slu~aju, krajwe prezrivo odmeriti od glave do
pete i, rizikuju}i da pisac ubrzo potom, na pitawe: – Do you want to
save the changes to „Pri~a koja }e na kraju dobiti naslov“? obele`i
No umesto Yes, sa `aqewem re}i, kao da se obra}a krajwe glupom i ne-
obrazovanom stvoru, dostojnom svekolike ‘albe: – Budu}nost. To je
weno prvo i pravo razlikuju}e obele`je. Ona jedina, sigurno – ne}e
do}i.
54
Tihomir Jovanovi}
LEGENDA O VILI I KOVA^U
Sa brda se pru‘ao lep pogled na reku koja se zlatila pod popo-
dnevnim sun~evim zracima i na klisuru, ~iji ulaz su krasile neobi-
~ne figure. Bilo je te{ko odrediti da li je to delo prirode ili ~o-
veka. Sa moje strane obale nalazio se kamen koji je veoma podse}ao na
‘enu duge kose i sa ne~im na le|ima – ne{to {to je dosta podse}alo
na krila. Na drugoj strani klisure stoji kamen ili kip koji li~i na
~oveka sa ~eki}em kraj nogu.
Ra{irio sam {tafelaj i iscedio boje iz tube na paletu. Bi}e
ovo divna slika. Doda}u malo vi{e ‘ute da do~aram svetlost tako
da }e rad li~iti na delo impresionista. Jer, prizor zaista jeste bio
impresivan.
Crtao sam oko pola sata skoncentrisan na svoj rad i na klisu-
ru, tako da sam se trgao kada sam ~uo da neko iza mene ka{qe, u stva-
ri ka{quca, da diskretno skrene pa‘wu na sebe. Okrenuh se i videh
~oveka u izno{enom i prqavom odelu. Pastir. Malo daqe, iza wega
mirno su pasle krave.
„Dobar dan.“ – re~e on. „Slikate?“
„Ah, da! Zanimqiva je ova klisura.“ – rekoh odla‘u}i paletu i
~etkice. „Figure na ulazu deluju tako... jasne, razabrive, kao da ih
nije stvorila priroda nego ~ovek.“
„Te figure na~inile su vile.“ – re~e pastir kao da govori o ne-
~emu {to se de{ava svaki dan. A meni je to zvu~alo isto kao da je re-
kao da su te figure delo vanzemaqaca.
„Ka‘ete vile?“ – upitah ga da proverim da li je siguran u to
{to je rekao.
„Da. Ako vas zanima mogu vam ispri~ati legendu o tome kako su
nastali ti kipovi.“
Ovo mi je zvu~alo kao obe}avaju}a pri~a i klimnuh glavom. On-
da ga pozvah da do|e bli‘e i po{to sede na travu po~e pri~u.
57
„Nekada davno, osim ~oveka zemqom su hodala i druga razumna
bi}a. Patuqci, vile, goblini i jo{ mnoga stvorewa.
Te rase ratovale su i tukle se me|u sobom, stvaraju}i povreme-
na savezni{tva jedna sa drugim. Tako su nekada{wi neprijateqi
postajali saveznici i obrnuto, zavisno od toga kako je kome odgova-
ralo u tom trenutku da ostvari svoje ciqeve...
U ovim brdima ‘iveli su qudi, vilewaci i goblini. Vilewa-
ci behu {umska stvorewa, plahovita bi}a koja su ‘ivela u skladu sa
prirodom. Po{tovali su biqke i ‘ivotiwe kao da su od istog soja.
Posedovali su tajne i mo}i koje qudi nisu imali i nisu ih znali ko-
ristiti. To je ono {to mi nazivamo magijom. Za razliku od wih go-
blini su ‘iveli po sasvim druga~ijim zakonima. Wihovo stani{te
bila su brda i planine sa svojim pe}inama i jamama, i behu skoro no-
}na bi}a. Bili su okrutni i svirepi. Wihova snaga po~ivala je na
brutalnosti i nasiqu. I strahu koji su izazivali samom svojom po-
javom i brutalno{}u.
Desilo se da je jedne godine bila duga i jaka zima. U prole}e je
zavladala glad i krenule su pqa~ke. Osim qudi pqa~ka{a i goblini
su iza{li iz svojih jama i krenuli u potragu za hranom. Po~eli su
pqa~kati naseobine qudi i vilewaka.
Videv{i da se ne mogu pojedina~no izboriti sa ovakvim ne-
prijateqem, qudi i vilewaci re{i{e da se dogovore o tome da udru-
‘e snage.
Predstavnici jedne i druge rase sastali su se u kamenoj ku}i na
granici {uma i livada u posedu qudi. Oko ku}e su postavqene jake
stra‘e, koje su ipak bile dobro skrivene i skoro neprimetne da ne
bi samim svojim prisustvom ukazale goblinima da se ovde de{ava
ne{to va‘no.
„Na{e oru‘je ne mo‘e ni{ta protiv wihovih oklopa.“ – re~e
Stibor, koji je na tom sastanku predstavqao qude.
Za stolom od grubo obra|enog drveta, preko puta wega sedeo je
Vikner, vilewa~ki ratni vo|a. I on je bio zami{qen, na wegovom
vilewa~kom licu bio je to sasvim stran izraz.
58
„Ni na{a magija ne mo‘e ni{ta protiv wihovog oru‘ja. Wi-
hov ~elik mo‘e savladati samo ~elik.“ – uzvratio je on. „Ali, ako ne
mo‘e sam ~elik i sama magija, mo‘da bi zajedno mogle...“
„Mislite da udru‘imo magiju i oru‘je?“ – upita Stibor.
„Da, vi imate kova~e a mi ~arobnice...“ – re~e Vikner.
Dogovoreno je da u naseqe qudi do|u predstavnici vilewaka
koji }e pomo}i kova~u Simanu da iskuje ma~eve koji }e probijati go-
blinske oklope, da iskuje oklope i {lemove koji }e odoleti goblin-
skim ma~evima, kopqima i buzdovanima.
Kova~ Siman je o~ekivao da }e do}i ostareli i sasu{eni vi-
lewa~kii druidi, naborane i prozirne ko‘e i retke kose. Iznena-
dio se kada je video da su vilewa~ku delegaciju ~inile tri mlade i
lepe vile, dugih kosa, tankih prstiju i tihog glasa. Srce mu je zai-
gralo kada mu se pogled slu~ajno sreo sa najlep{om me|u wima,
Rivanom.
Kosa joj je bila boje zrelog ‘ita. O~i krupne i plave kao gorska
jezera. Delovala je tako nestvarno, kao da je upravo si{la sa nebesa.
Simanovo telo je drhtalo od nepoznatog ose}aja i jedva da je i{ta
~uo od napeva rituala koji su vile obavqale pripremaju}i te~nost u
kojoj su se trebali okaliti ma~evi, oklopi i {lemovi.
Smirio se tek kada je dohvatio ~eki} i usijano gvo‘|e i po~eo
kovati. Vile su zadivqeno gledale kako se wegovo sna‘no telo izvi-
ja i kre}e dok podi‘e te{ki ~eki}, kako pr{te varnice sa nakovwa i
kako metal dobija ‘eqeni oblik.
A onda je za{i{tala te~nost, po{to se ma~ zari u wu. Podi‘e
se oblak mirisne pare a vile zapoja{e u glas:
„Kao kroz vodu tako i kroz goblinski oklop.“
Zatim je Siman iskovao jo{ oru‘ja i oklopa. Ne samo tog dana
ve} i sutradan i narednih dana. I desi se to da su se Siman i Rivana
zagledali jedno u drugo. Prvo su skrivali poglede jedno od drugog,
izbegavaju}i da im se pogledi sretnu, sve dok se ne desi ono {to je
59
moralo i pogledi se na|o{e i osta{e gledati dugo jedno u drugo.
Zamrla je buka ~eki}a o nakovaw. Zgasle su varnice. Stalo je disawe
sve dok oboje ne posta{e svesni neobi~nog mira i ti{ine koja je pa-
la po wima.
Siman nastavi kovati a Rivana nastavi sa ritualom. Oru‘je je
slagano na gomilu i spremalo se za odlu~uju}i boj protiv goblina
koji su i daqe napadali usamqene farme i vilewa~ke kolibe.
Ratnici qudi i vilewaka okupili su se u podno‘ju brda. Kowi
su wi{tali i rzali ose}aju}i strahote koje }e uslediti posle ovog
zati{ja. @ene su ostale u ku}ama tiho pla~u}i i mole}i se bogovima
da se wihovi mu‘evi i sinovi vrate iz vojne ‘ivi i zdravi. Nisu sve
molbe bile usli{ene.
I tada je Rivana prvi put osetila strah. Shvatila je da mo‘e
izgubiti Simana. Nije znala kako bi mogla ‘iveti bez wega i bez
onih pogleda koje su razmewivali. A ako se slu~ajno ne vrati ne}e
nikada osetiti stisak wegove {ake na wenim prstima i nikada ne}e
osetiti ukus wegovih usana. Nadlanicom je otrla suzu koja joj se ot-
kinu iz ugla oka i krenu niz obraz i po~e pevati pesmu za prizivawe
bogova za{titnika ratnika i za{titnika qubavi.
Simanu je bilo lak{e. I{ao je u boj i bio je siguran u za{titu
oklopa koji je sam napravio i koji je oja~an Rivaninom magijom. Ni-
je prizivao bogove. U wegovim mislima postojao je samo Rivanin
lik. Bogiwe i qubavnice, jo{ nepoqubqene...
O samom boju postoje mnoge pesme koje su spevali pesnici i
opevali hrabrost i pobedu qudi i vilewaka. Postoje i mnoge tu‘ba-
lice koje su iskukale majke za poginulim sinovima. Postoje i se}awa
koja se razmewuju u toplini doma i huke na ledini brisanoj ve-
trovima.
Siman se vratio ‘iv i zdrav iz vojne i veoma se iznenadio kada
je u svom dvori{tu video vilu kose boje zrelog ‘ita, koja ga ~eka. Ri-
vana je do{la uprkos tome {to su joj govorili da vi{e nema potrebe
da dolazi. Ona je znala da postoji potreba. Zvala se Siman.
Tog dana su im se prvi put dotakle ruke i usne. I tada im niko
nije zamerio. Ali, kada su se nastavili wihovi susreti, i qudi i vi-
lewaci nisu rado gledali na tu vezu.
60
Wih dvoje po~eli su se sastajati na mestima daleko od o~iju ra-
doznalaca. Ali, kada bi se vratili u svoje naseobine, svi su znali
odakle dolaze i sa kime su bili.
Stare{ine su im po~ele ozbiqno pretiti i braniti da se daqe
vi|aju. Ovo do sada }e im oprostiti i zaboraviti zbog doprinosa u
ratu protiv goblina. Ali, daqu vezu ~oveka i vile nije odobravala
ni jedna ni druga strana.
Uprkos tome nastavili su da se vi|aju. U istinu re|e ali su ti-
me wihovi susreti postajali strasniji a rastanci sve te‘i.
Jednoga dana Stibor pozva Simana i re~e mu da mora oti}i
preko reke, da tamo ugovori isporuku gvo‘|a i da ga preveze nazad u
selo. Ali kada je pre{ao na drugu obalu Stibor naredi da se preseku
u‘ad koja su vodila skelu tako da on osta zarobqen na drugoj obali.
I Siman shvati da je proteran i izop{ten iz sela zbog svoje qubavi.
[etao je obalom usamqen i neprestano je dozivao weno ime, nadaju-
}i se da }e ga Rivana ~uti. Reka je bila naju‘a iznad klisure i on je
do{ao do litica i ponovo pozvao Rivanu.
Ona je stajala na drugoj obali i pru‘ala ruke ka wemu, kao da se
nada da }e je wena leptirasta krila preneti preko. Videv{i koliko
su uporni i koliko je wihova qubav jaka i pogubna, ostale vile se
naquti{e i pretvori{e Simana i Rivanu u kamene kipove. I od ta-
da oni stoje jedno nasuprot drugog razdvojeni rekom i nerazume-
vawem okoline za wihovu qubav.“
„Tu‘na i neobi~na pri~a.“ – rekoh.
„Tako ka‘e legenda.“ – re~e pastir grickaju}i neku travku.
„I {ta jo{ ka‘e legenda?“ – upitah, znaju}i da svaka legenda
ima nastavak u budu}nosti.
„Pa, ka‘e, da }e se Rivana i Siman ponovo sresti i zagrliti
kada reka Tajna presu{i.“
Ve} se po~elo smrkavati i vi{e nije bilo za slikawe, pa poku-
pih ~etkice, boje i {tafelaj i po|oh za pastirom ka selu, poku{ava-
ju}i da iz wega izvu~em jo{ neki detaq o nesre}noj qubavi vile i
kova~a.
„To je sve.“ – uzvrati on. „Ostaje nam samo da ~ekamo i vidimo
{ta }e se desiti ako jednoga dana reka presu{i...“
61
MARS U OPOZICIJI
„Mutna je i neobi~na vizija koju sam stvorio u mislima o
‘ivotu koji se polako {iri iz ove semenke sun~evog sistema, kroz
ogromno mrtvo prostranstvo zvezdanog prostora. Ali to je daleki
san. A mo‘da je, sa druge strane, ono uni{tavawe koje su Marsovci
izvr{ili, samo kratak odmor pre novog poku{aja. Mo‘da je budu}nost
dosu|ena wima a ne nama“
H. X. Vels: Rat svetova
Teretni brod „Pangea“ se vra}ao sa baze na Mesecu vo|en auto-
matskim ure|ajima, tako da je pilotu Fla{u Gordonu bilo pomalo
dosadno. Zabacio je ruke za glavu i za‘muriv{i, prizvao sliku Dejl
Arden. Wen osmeh i zagrqaj. I skoro da je mogao osetiti toplotu
wenih usana na svojim. Iz sawarewa ga tr‘e pisak sa radara. Upozo-
rewe da je ne{to nepredvi|eno u mogu}oj putawi kretawa broda.
Fla{ zatra‘i podatke o letelici i na displeju se pojavi ispis:
„Objekat nepoznatog porekla. Te‘ina oko 2740 kg. Pravac kre-
tawa Mars–Zemqa. Brzina 3200 km/h.“
„Do|avola.“ – promumla Fla{ za sebe i polo‘i dlan na oki-
da~ raketnog lansera.
Po pravilu svi brodovi, bez obzira teretni ili putni~ki, mo-
rali su biti naoru‘ani i spremni za odbranu posle najnovijih za-
pa‘awa o poja~anoj aktivnosti na Marsu.
Sada je Fla{ i golim okom mogao primetiti lete}i objekat.
Nije bilo sumwe u to da se radi o ve{ta~koj letelici jer se za wom
vukao plameni rep. Letelica je hitala ka Zemqi.
Fla{ je uhvati na ni{an i ispali rakete koje uskoro sustigo-
{e ciq i pretvori{e ga u plamenu loptu. Zadovoqan izraz na Fla-
{ovom licu brzo nesta. Alarm radara je ponovo zapi{tao. Na dis-
pleju se pojavi isti tekst kao i malopre.
„Halo Zemqa, govori Fla{ Gordon.“ – re~e on u slu{alicu i
po{to dobi potvrdu da ga ~uju nastavi: „Primetio sam nekoliko le-
62
telica sa Marsa. Jednu sam uni{tio ali su mi ostale van dometa.
Pripremite se za odbranu.“
„U~ini}emo sve {to je mogu}e.“ – uzvrati glas iz slu{alice.
„Pangea“ je za{la u Zemqinu orbitu i Fla{ je ukqu~io retro
motore i pripremio se za ulazak u atmosferu, kada primeti jednu od
letelica koja projuri tik kraj wega. Ispalio je rakete ka woj ali one
ne dosego{e ciq.
Prate}i marsovsku letelicu na radaru vide da se spu{ta ka
oblasti Apala~kih planina. Teretni brod zakrenu ka Floridi a
Fla{ poku{a iz glave odagnati misli o marsovskoj letelici i kon-
centrisa se na sletawe. Ah, da je samo kojim slu~ajem bio u bojnom
brodu a ne u trgova~kom.
Dejl Arden je potr~ala od komandne zgrade ka brodu koji je ru-
lao pistom i usporavao uz zastra{uju}u buku retro motora.
„Pazi se, Dejl!“ – viknu za wom doktor Zarkov, a onda odmahnu
glavom i za sebe doda: „Ah, ta qubav!“
Uvek je bilo tako. Dejl je uvek tr~ala pred Fla{a, ‘ele}i da
svaki slobodni trenutak podeli sa wim i ‘ure}i da ga otme od rado-
znalih i nasrtqivih novinara i dosadnih zvani~nika.
„Hej, lepojko! Mogu li za tren oteti tvog viteza da ga ne{to pi-
tam?“ – re~e Zarkov prilaze}i zagrqenom paru.
„Naravno,“ – nasmeja se Dejl, „ali samo brzo, vidim mu po
o~ima da opet negde odlazi.“
„U pravu si Dejl, odmah polazim ka Apala~kim planinama.“
„Idem i ja sa tobom.“ – re~e Dejl.
Fla{ je pogleda. U pogledu nije bilo ni odbijawa ni potvrde.
Onda mu pogled skrete ka Zarkovu koji re~e:
„Imamo izve{taje zemaqske kontrole koji potvr|uju sletawe
nepoznate letelice. I koliko se zna, to je jedina koja je uspela pro-
ma}i svim nivoima odbrane, pa stoga...“
„Zna~i, idemo tamo.“ – dopuni ga Fla{.
„Idem i ja.“ – Dejline re~i su bile tvrdwa a ne pitawe.
63
Kada ona ne{to tako ka‘e onda Fla{ nema na~ina da je odbije
i svo troje se kolima prebaci{e do heliodroma. Vo‘wa je protekla u
}utwi. Za volanom je bio dr Zarkov, dopustiv{i Fla{u i Dejl da se-
de zajedno na zadwem sedi{tu i u‘ivaju u uzajamnoj blizini.
Ali misli su im bile usredsre|ene na letelicu sa Marsa. Ona
je mogla da zna~i samo ne{to lo{e. Posledwih godina je prime}ena
poja~ana aktivnost na Marsu i oko Marsa. Marsovci su napustili
svoja tradicionalna podzemna boravi{ta i gradili su baze na pov-
r{ini. U orbiti je bilo sve vi{e letelica i nekoliko orbitalnih
stanica, koje su lako mogle poslu‘iti kao odsko~ne daske za daqa
osvajawa svemira. Jo{ davno, po~etkom dvadesetog veka wihove lete-
lice su pohodile zemqu, prosto su sve kontinente zasuli lete}im ci-
lindrima i iz wih iza{li u tronogim spravama otpornim na svo ta-
da{we zemaqsko oru‘je i sejali su smrt po Londonu, Parizu, Wujor-
ku. Gazili su po moru, potapali najmo}nije razara~e Kraqevske
mornarice. Izgledalo je da nema spasa. Marsovci su zaboravili ili
prevideli samo jedno; mikroorganizme, na koje wihova meka i slaba
tela nisu navikla, budu}i da su ‘iveli u sasvim druga~ijoj i gotovo
sterilnoj okolini. Pro{lo je od tada vi{e od stole}a. Zemqa je du-
go vidala rane i zaceqivala o‘iqke marsovske agresije i razvijala
sopstvenu tehnologiju i oru‘je, ali se Zemqani nikako nisu usu|i-
vali da odu na Mars i tamo se suo~e sa neprijateqem, pla{e}i se da
su Marsovci oti{li jo{ daqe u razvoju ratne tehnike i da su zadr-
`ali superiornost. Ni Marsovci nisu zaboravili svoj fijasko. Du-
go su analizirali i razmatrali uzroke neuspeha i shvatili da nema-
ju {anse da pobede. A sada evo ih opet, ne u onom broju koji bi ozna-
~avao invaziju. Ovo je vi{e li~ilo na izvidnicu.
Kada su pre{li u helikopter Fla{ je zauzeo mesto pilota a
Zarkov kopilota. Dejl je sedela pozadi i kroz prozor posmatrala
prirodu i puteve koji su se provla~ili kroz zelenilo. Sve je delova-
lo tako divno i idili~no i ona oseti bes i tugu zbog pomisli da bi
Marsovci mogli uni{titi svu tu lepotu.
„Fla{e,“ – re~e Zarkov, „upravo sam primio ta~ne koordinate
sletawa marsovske letelice. Pet stepeni levo i sti‘emo za petnaes-
tak minuta.“
64
„Tamo je sigurno ve} krcato vojskom, policijom i te{ko }emo
pri}i.“ – re~e Dejl.
„Za nas nema problema,“ – uzvrati Fla{ i okrete se ka Dejl.
„obezbe|ene su sve propusnice.“
Samo mesto spu{tawa marsovske letelice se nalazilo u pod-
no‘ju Apala~kih planina, na zaravni prekrivenoj travom i niskim
‘buwem. Mesto je bilo okru`eno brojnim kolima sa rotacionim
svetlima, tenkovima – a primetili su i par protivavionskih rake-
tnih sistema. I dok su prilazili, svo troje oseti{e malo nervoze
kada se lansirne rampe okreto{e ka wima.
„Fla{ Gordon u helikopteru. Momci, mo‘ete slobodno uklo-
niti te va{e igra~ke.“ – re~e Fla{ u mikrofon i kada dobi odo-
brewe za sletawe po~e spu{tati helikopter.
Elise su se vrtele jo{ neko vreme po{to to~kovi dotako{e tlo
i uzburkani vazduh zawiha travu preko koje je wih troje kora~alo ka
gomili oko letelice. Qudi su se izmicali u stranu i osloba|ali im
put tako da lako do|o{e do same letelice ogra|ene upozoravaju}om
trakom.
„Ima li radijacije, gospodine?“ – upita Zarkov narednika sa
Gajgerovim broja~em u rukama.
„Ne, gospodine Zarkov. ^ast mi je, narednik Koneli iz Petog
mornari~kog.“
„U redu, naredni~e Koneli, onda da pogledamo tu spravu.“
Letelica je bila cilindri~nog oblika sa kupolastim vrhom i
nalazila se na re{etkastom postoqu, koje je bez sumwe slu‘ilo kao
poletno–sletna rampa, {to je ukazivalo na to da je ova letelica ovde
samo na odre|eno vreme. Do{la je da obavi neki zadatak i vrati se na
Mars.
„Da li je bilo nekih aktivnosti letelice?“ – upita Fla{.
„Ne, gospodine.“ – uzvrati Koneli. „Nikakve fizi~ke aktiv-
nosti, uhva}eni su samo radio talasi na kojima radi na{ tim za de-
{ifrovawe.“
„Mogu li izbliza pogledati tu stvar?“ – upita Zarkov i krete
ka woj po{to dobi odobrewe.
65
Provukao se ispod upozoravaju}e trake i naglo zastade po{toletelica po~e zujati uz blago vibrirawe.
„Pazite se, Zarkove!“ – viknu Dejl, „Ne{to se de{ava.“
„Ne brini devojko, mislim da shvatam o ~emu se radi.“
Ponovo zakora~i napred i primeti da se na boku letelice po-javquje pravougaoni otvor. Deo oplate se jednostavno povukao navi-{e a iz otvora ispuza metalni pipak sa aparaturom sli~noj {aci, navrhu. Pipak je zakru‘io po vazduhu i izvla~io se napoqe a onda seusmerio ka tlu. Lepo se moglo videti kako se vrh zavla~i u tlo i rijepo wemu a onda se pipak uvla~i u letelicu. Posle nekoliko minutapipak iza|e ponovo i zapalaca po vazduhu.
„[ta se to de{ava?“ – Dejl se stisnu uz Fla{a.
„Isto ono {to ~ine i na{e letelice kada do|u na nepoznatuplanetu.“ – uzvrati Fla{. „Prikupqaju uzorke vazduha i tla zaanalizu.“
„Sada mi je sve jasno.“ – uzvrati Dejl i preblede u licu. „Po-{to je wihova invazija pre mnogo godina pretrpela neuspeh zbog mi-kroorganizama do{li su da pokupe uzorke ne bi li prona{li nekuza{titu od wih. A kada to uspeju...“
„Potpuno si u pravu Dejl.“ – re~e Fla{. „Ne smemo dopustitida se ova letelica vrati na Mars. Ili mo‘da da...“
„Fla{e, {ta misli{ sa tim mo‘da?“
„Izvini, Dejl, nemamo puno vremena.“ – Fla{ se izvu~e izwenog zagrqaja i po|e ka naredniku.
„Izvolite, gospodine Gordon.“ – re~e narednik.
„Hitno nam prona|ite bombu sa satnim mehanizmom. Nemamopuno vremena. Radi se o nekoliko minuta, pretpostavqam...“
„Razumem, gospodine. Shvatam va{u nameru.“
Videv{i Fla{a da razgovara sa narednikom, Zarkov se odma~eod letelice i pri|e im sa re~ima:
„Vidim da se dogovarate o tempiranoj bombi. I ja sam do{ao
na istu ideju. Nemamo ba{ puno vremena za ne{to ozbiqnije. Pret-
postavqam da }e letelica uzleteti ~im prikupi uzorke.“
66
„Ah, izvinite, doktore,“ – prekide ga narednik, „stigla je bom-
ba.“
Pri{ao im je kaplar i zanemariv{i pozdravqawe predade
bombu naredniku.
„Izvolite, gospodine, kao {to ste naredili.“ – re~e on i tek
tada pozdravi i odstupi.
Fla{ preuze bombu od narednika i podesi joj vreme a onda sa
Zarkovom pri|e letelici i oprezno spusti{e spravu unutra.
„Nadam se da masa bombe ne}e bitno poremetiti putawu leta i
da }e eksplodirati na tlu Marsa.“ – re~e Fla{ i ustuknu nazad.
Posle nekoliko trenutaka metalni pipak se uvu~e u telo lete-
lice a mala vrata na boku se po~e{e zatvarati. Narednik izda ko-
mandu da se svi udaqe od letelice.
Qudi ‘urno otr~a{e iza vozila i drve}a i dok su posledwi
jo{ uvek poku{avali da dosegnu neki zaklon iz letelice suknu pla-
men. Par trenutaka je izgledalo kao da se ne}e di}i sa platforme a
onda lagano krete uvis pove}avaju}i brzinu svakog trena.
67
Biografije
Rajica Dragi}evi}
Ro|en je 5. maja 1956, u Mlan~i kod
Studenice.
Diplomirao je na Fakultetu tehni-
~kih nauka (Elektrotehni~ki odsek), u
Novom Sadu.
Objavio je kwige pesama:
„Evo moje glave“, Stra‘ilovo, 1984,
„U nesvesti“, Krovovi, 1992,
„Istrajavam“, Nau~na kwiga 1996,
„A zavodi me beskraj“ , Kairos, 2007.
Poeziju, prozu i kritiku objavquje u mnogim listovima i ~aso-
pisima.
Dobitnik je nagrade „Pe~at varo{i sremskokarlova~ke“ za
1985. godinu i Me|unarodne nagrade za kreativnost u materwoj me-
lodiji, 2008. godine.
Bio je urednik za poeziju u „Stra‘ilovu“ od 1986. do 1990. go-
dine. Pesme su mu zastupqene u antologijama.
^lan je Dru{tva kwi‘evnika Vojvodine.
Radio je kao profesor u Sredwoj {koli elektrostruke „Miha-
ilo Pupin“ u Novom Sadu.
Od 1988. godine, neprekidno radi u Elektromre‘i Srbije na
poslovima upravqawa elektroenergetskim sistemom / RDC Novi
Sad.
91
Neboj{a Cvetkovi}
Ro|en 12. maja 1961. godine u Sisku.
Od 1964. godine ‘ivi u Boru.
Iz umetni~ke je porodice koja se
bavila izradom nakita od bakra i polu-
dragog kamena / i sam se profesionalno
bavio izradom nakita od bakra. Bavi se
pisawem i crtawem grafika i izradom
slika od presovanog biqa. Imao preko
deset porodi~nih izlo‘bi nakita {irom
biv{e Jugoslavije i samostalnu izlo‘bu
slika i grafika.
Objavio je kwigu pesama „Jaha~ snova“, Bor. 1999.
U Elektromre‘i – pogon Bor radi od 1997. godine na poslo-
vima voza~–dizali~ar u Voznom parku.
92
Marija [korni~ki
Ro|ena 22. februara 1959. godine, u
Vaqevu.
Poeziju objavquje u mnogim kwi‘evnim
listovima, ~asopisima i zbornicima.
Objavqene kwige pesama:
Drobwa~ki zapisi Bistrica, Novi Sad, 2006,
Miris ko‘e, Brankovo kolo, Sremski Kar-
lovci, 2007.
Kroz Jelisej, Orpheus, Novi Sad, 2008.
Hotel Adams, Apostrof, Beograd, 2011.
Zastupqena je u:
Antologiji „Cvetna du{a“ (prir. Milutin Lujo Danojli}),
Mati~na biblioteka „Qubomir Nenadovi}“– Vaqevo i Udru‘ewe
srpskih izdava~a – Beograd / Vaqevo 2009).
Zastupqena je i u „Izboru nik{i}kog pjesni{tva“ – bibliote-
ka „Zavjet“ (prir. Danilo Mijatovi}), Kwi‘evna zajednica „Mirko
Bawevi}“, Nik{i}, 2009.
^lan je Udru`ewa kwi`evnika Srbije.
Marija (Mati}) [korni~ki radi u pogonu prenosa Vaqevo
kao blagajnik od 1982. godine.
Bila je aktivan ~lan Omladinske organizacije JUGEL–a, akti-
van u~esnik sportskih susreta JUGEL–a, ZEP–a, Elektroistoka i
sada EMS–a...
@ivi u Vaqevu.
93
Janko Levnai}
Ro|en 22. oktobra 1959. godine u Alek-
sandrovu kod Zrewanina, od oca Mladena,
diplomiranog elektroin‘ewera i majke, So-
fije, ro|ene Pokrajac, u~iteqice.
U Vaqevo se doselio 1966. godine. Os-
novnu {kolu i gimnaziju je zavr{io u Vaqe-
vu. Diplomirao na Elektrotehni~kom fa-
kultetu u Beogradu (smer energetski).
Od 1976. godine objavquje u kwi‘evnoj
i drugoj periodici.
Objavio je:
„Pri~e sa Bistre“, Omladinski centar Vaqevo – Kwi‘evna omladi-na Vaqeva (nagrada KOV za najboqu prvu kwigu), 1986, pripovetke;
„Kakma – spisi oko kojih je trunula crvena ko‘a“, Bosis, Vaqevo,1994, roman;
„Radionica za izradu nao~ara“, Prosveta, Beograd, 1995, roman;
„Ogweno ogledalo“, Narodna kwiga, Beograd, 1998.;
„Trava od devet mrakova / Leksikon vila i wihovog okru‘ewa“, Lio(G. Milanovac) i Context (Vaqevo), 2008. – godi{wa Nagrada gradaVaqeva za kulturu 2009. godine.
Romani „Kakma“ i „Radionica za izradu nao~ara“ bili sunominovani za Ninovu nagradu.
Zastupqen je u Antologiji srpskih pripoveda~a ro|enih posledrugog svetskog rata „U kwigama sve pi{e“.
^lan je Udru‘ewa kwi‘evnika Srbije od 1995. godine.
Na 10. me|unarodnom bijenalu minijature u Gorwem Milanov-cu pro{le godine prvi put je izlo‘io svoje slike.
U Pogonu Vaqevo je od 1991. godine na razli~itim radnimmestima. Trenutno rukovodi Slu‘bom za tehni~ku koordinaciju.
@ivi i radi u Vaqevu.
94
Andon Popov
Ro|en 18. marta 1954. godine, u Skopqu,
od oca Dimitrija i majke Zagorke.
Na Pomorskoj vojnoj akademiji u Splitu,
diplomirao 1977. godine, a mornaricu napu-
{ta 1986. godine.
Slikarstvom ga podu~avao akademski sli-
kar Nikola Jandrijevi}.
Ozbiqnije je po~eo da slika posle sred-
we {kole u Puli. Do 1988. izlagao na 15–tak
samostalnih i ne{to grupnih izlo‘bi {irom
Jugoslavije: Novosadski Oktobarski salon, Sremskomitrova~ki sa-
lon, izlo‘ba u Kulturnom centru „Kosta Racin“, u Skopqu...
Sada slika uglavnom uqa, pomalo temperu, akrilik i pastel...
Radi u Elektromre‘i, pogon Novi Sad.
95
Tihomir Jovanovi}
Ro|en 11. septembra 1955. godine, u Osi-
paonici, moravskom selu u smederevskom sre-
zu, a ‘ivi u Beogradu.
Nau~io da ~ita uz Politikin zabavnik
a za odli~an uspeh i primereno vladawe do-
bija kwigu Jan Bibijan na Mesecu, bugarskog
pisca Elina Pelina. Bilo je to presudno da
se opredeli za SF.
Osim ~lanstva u Dru{tvu qubiteqa na-
u~ne fantastike „Lazar Komar~i}“ sekretar
je Udru‘ewa gra|ana – Fanovi nau~ne fanta-
stike SCI&FI. Za fanzin Terra radi poslove prevo|ewa, ure|ivawa i
pi{e pri~e i autorske ~lanke.
Pri~e objavquje u raznim ~asopisima za kwi‘evnost i nau~nu
fantastiku (Orbis, Signali, Galaksija, Sirijus, Ulaznica, Na{ trag,
Omaja, SF almanah Monolit 10, fanzin Emitor), zatim, stripovi
ra|eni sa Du{anom Bo‘i}em, prevod: Reanimator – H. F. Lavkraft
(Izdava~ Tabernakl), zbirka pri~a Fantom...
Zavr{io ET[ Nikola Tesla u Beogradu i od 1976. godine radi
u Elektroistoku – Projektni biro, kao projektant–saradnik. U~est-
vuje na mnogim sportskim igrama i susretima.
Svoje prve pri~e je objavqivao u na{im novinama „Elektrois-
tok“ koje je tada ure|ivao Laza Be~ejac.
96
Nenad Radosavqevi}
Ro|en 21. oktobra 1975. godine, u Be-
ogradu.
Sredwu elektrotehni~ku {kolu „Rade
Kon~ar“ zavr{io 1993. godine, a Visoku
{kolu elektrotehnike i ra~unarstva stru-
kovnih studija (na smeru Energetika) zav-
r{io 2007. godine, u Beogradu.
Diplomirao 2010. godine, na Fa-
kultetu tehni~kih nauka u Novom Sadu
(smer Za{tita ‘ivotne sredine).
Sa stalnim radnim odnosom u EMS–u od 1997. godine.
Trenutno radi na poslovima in‘ewera za Za{titu ‘ivotne
sredine, u slu‘bi Tehni~ke koordinacije, pogon Beograd.
Bareqefom u drvetu se bavi od 1998. godine.
@ivi u Grockoj.
97
Dragana Raji}
Ro|ena 17. februara 1969. godine, u
Kladovu.
U muzi~koj grani umetnosti, ostavila
za sobom petnaestogodi{wi uspe{an i akti-
van rad...
Davnih 80–ih, kao amaterski slikar
zapa‘ena je svojim radovima za osmi{qava-
we plakata povodom „Dana mladosti“.
U Elektromre‘i, pogon Bor, radi od
1995. godine kao elektro–tehni~ar u Slu‘bi
za tehni~ku koordinaciju.
98
Aleksandar Opa~i}/biografska bele{ka autora/
Ro|en 18. aprila 1973. godine / Kosmo-
lac.
Slepi ~ovek–{i{mi{, Kosmoplovac,
profesor Studio–stripa, duboko u tre}oj
dimenziji (3d animacija, grafika, kamera).
Po potrebi glavu zamewuje kamerom, a telo
te{kim metalom, uglavnom crnim. U~iteq
crtawa izba~en zbog nepopustqivog stava
prema u~enicima/cama („Sva su deca zaslu-
‘ila petice“), nastavnik izba~en zbog nepo-
{tovawa nastavnog plana i programa, te sprovo|ewa sopstvenog. Sa
fakulteta izba~en zbog nepojavqivawa. Prosvetiteq–vizionar, tre-
nutno zaokupqen oblikovawem vizuelnog identiteta Elektromre‘e
Srbije.
99
KOLONADA
Izvr{ni izdava~
Operativni urednik
Korice
Kompjuterska priprema
[tampa
Tira`
Kwi`evna omladina Vaqeva
Aca Vidi}
Aleksandar Opa~i}
„Intelekta“, Vaqevo
„Vidia {tampa“, Vaqevo
1500 primeraka
KOLONADAAlmanah umetni~kog stvarala{tva
[tampawe zavr{eno maja 2011. godine
CIP – Katalogizacija u publikaciji
Narodna biblioteka Srbije, Beograd
7
KOLONADA : almanah umetni~kog stvarala{tva / urednik
Marija [korni~ki. – God. 1, br. 1 (2011)– . – Beograd (Kneza
Milo{a 11) : Sindikat EMS, 2011– (Vaqevo : Intelekta – Vidia
{tampa). – 21 cm
Godi{we
ISSN 2217–5954 = Kolonada
COBISS.SR–ID 184326156
ISSN 2217–5954
Recommended