Download pdf - Arheološka baština Kornata

67

1. UVOD

Kornatsku otočnu skupinu, čija je arheološ-ka baština prikazana u ovome radu, čine otoci Sit (Sita), Žut i Kornat s okolnim otocima, oto-čićima i hridima.1 Geografski i povijesno gleda-no, oni pripadaju skupini zadarskih otoka, a tek u novije vrijeme, promjenom vlasničkih odnosa, administrativno se vežu uz šibensko područje.2

Dugi niz stoljeća čovjek se u Kornatima osla-njao prije svega na izrazito bogato podmorje, na veća plodna polja koja danas nose imena Žejkovci, Tarac, Trtuša i Knježak, te na manje površine obradivog tla na Kornatu, Žutu i ne-kolicini otoka i otočića kornatskog arhipelaga. Među njima se količinom obrađene površine posebno ističe Brušnjak u sitskoj otočnoj skupi-ni.3 Kornati su također nudili pašnjake za stoku sitnoga zuba, čije je širenje i održavanje, po mi-šljenju mnogih, ponajviše utjecalo na njihov da-našnji izgled. Paljenjem zaraslih travnjaka, kao najstarijim tradicionalnim načinom održavanja pašnjaka kojim se zamjenjivalo krčenje drvena-stih biljaka, te požarima koji su iz njega mogli proisteći, kornatski je krajolik ogolio i postao onakvim kakvim ga danas poznajemo.

Nekadašnja pošumljenost otoka često se na-vodi u literaturi, a veće površine obrasle hrastom crnikom spominju se na otoku Žutu. Kao do-kaz za to koriste se vapnenice, u lokalnom go-voru zvane japnjenice,4 za čije je jedno paljenje bilo potrebno utrošiti 25 m3 drva, a čiji se trago-vi nalaze u žutskim uvalama Hijača i Žešnja te na Siti, Levrnaki i drugim otocima (v. Korpus). Spominju se i male guste šume hrasta crnike na

1 Detaljnije o geografskom aspektu Kornata vidi u radu D. Magaša u ovoj publikaciji. O postanku i geološkoj građi Kornata vidi Božićević 1990. O definiranju pojmova otok i otočić vidi Duplančić LeDer, Ujević, čaLa 2004, 8.2 Kulušić 2006, 38-39.3 FiLipi 2003, 94.4 Filipi spominje da neke vapnenice potječu vjerojatno još iz rimskog doba. FiLipi 1981b, 17.5 FiLipi 2003, 94. 6 FiLipi 2003, bilj. 6. 7 iveković 1928, 279.8 Podrobnije o slatkoj vodi na Kornatima vidi u tekstu D. Magaša u ovoj monografiji.9 Termin jama koristi se za šupljine u krškom reljefu čiji nagib iznosi više od 45º, dok je u špiljama nagib manji od navedene vrijednosti.

Irena Radić Rossi, Tomislav Fabijanić Sveučilište u Zadru Odjel za arheologiju

Arheološka baština Kornata

brdima Lukovnjak i Vrh od Platiča, koje sugeri-raju izgled nekadašnje žutske vegetacije.5 Ubrzani proces degradacije kornatskog krajolika smješta se u vrijeme od 17. do 20. stoljeća, a kao ilustra-cija oskudice drvene građe iskorištena je zabrana sječe drveta i njegovog odvoza s otoka, koju je svojim pastirima polovicom 18. st. izrekao Gia-como Grimaldi.6 U najstarijem obimnijem radu o Dugom Otoku i Kornatu spomenut je velik požar koji je 1850. godine zahvatio Kornat, potrajao četrdeset dana i potpuno uništio preostalu šumu.7

Pitka je voda stanovnicima Kornata bila ve-lika briga, jer je većina oborinskih voda otjecala kroz propusni vapnenac.8 Mjestimični prirodni, poluprirodni ili umjetno stvoreni nepropusni slo-jevi gline u prirodnim krškim udubljenjima omo-gućili su formiranje manjih površinskih akumu-lacija oborinskih voda, zvanih lokve, koje su se uglavnom koristile za napajanje stoke, poljevanje vinograda, a po potrebi i za gašenje požara. One bi često presušile tijekom ljetnih mjeseci, pa je na-pajanje stoke postajalo ozbiljan problem.

Lokve se odlikuju močvarnom vegetacijom koja, ukoliko izmakne kontroli, uzrokuje nji-hovo zaraštanje. Lokva u polju Tarac, poznata kao najizdašnija na Kornatu, u kojoj se slatka voda mogla naći tijekom čitave godine, postala je žrtvom ljudske neopreznosti jer je prilikom posljednjeg pokušaja čišćenja uništen nepropusni sloj koji je stoljećima zadržavao vodu.

U nedostatku prirodnih izvora slatke vode koristila se i boćata voda iz jama9. Riječ je prije svega o tzv. anhijalinim speleološkim objektima, čiji se ulazi nalaze nad morskom površinom, a

Toponimija kornatskog otočja

68

podzemne akumulacije vode u njihovoj unu-trašnjosti pukotinama komuniciraju s morem. Donji sloj takvih akumulacija čini stoga najteža morska, srednji boćata, a gornji slatka voda. Pri-mjeri jama Vodeni rat na otoku Sv. Klimentu u Paklenim otocima, Živa voda nedaleko Sućurja na otoku Hvaru i Gradina na Žirju10, potvrđuju intenzivno korištenje sličnih mjesta još u prapo-vijesno i antičko doba.

Sudeći prema dostupnim podatcima, na Kor-natima je postojalo devet lokava, od kojih pet na samom Kornatu (uvala Lupeška, brdo Kalac, polja Trtuša i Tarac, Pod Selo kod Trtuše), jedna na Lavsi,11 a tri na Žutu (uvala Donji Pinizelič, rt Cvikovac, polje Grbe)12, te četrdesetak podzemnih akumulacija slatke/boćate vode na Kornatu, Žutu i ostalim otocima i otočićima. Među najpozna-tijim jamama spominje se Pečina kod Prislige na jugoistočnom dijelu Žuta, zvana i Radovan prema istoimenom brdu u čijem se podnožju nalazi.13

Pitka se voda akumulirala i u izgrađenim ci-sternama koje su uglavnom još danas u funkciji. Najveća od njih, kapaciteta 800 hl, izgrađena je za potrebe svih korisnika Kornata 1910. godine u uvali Kravjačici nedaleko Tarca.14 Sličan poku-šaj učinjen je četiri i pol desetljeća kasnije u uvali Hijači na Žutu, ali je objekt ostao nedovršen.15 Zanimljivo je da je cisterna rimskog imanja u Maloj Proversi svojom zapreminom četiri do pet puta nadilazila zapreminu najveće danas postoje-će cisterne u Kravjačici.16

Lišeni vlastitog stalnog stanovništva, Kornati su često bili predmetom prijepora između raznih skupina svojih korisnika. Iako o njima saznaje-mo samo iz pisanih dokumenata, čime se naše spoznaje ograničuju na posljednjih nekoliko stoljeća, sličnu bismo situaciju mogli pretposta-viti i u ostalim povijesnim razdobljima. Usprkos mnogim proteklim tisućljećima, ljudska se pri-roda nije bitno izmijenila, a dominiranje prosto-rom iz vlastite koristi i koristi za čitavu zajedni-cu oduvijek je bilo jednim od glavnih pokretača povijesnih promjena.

10 Živa voda: Duboković-naDaLini 1958; vujnović 1990, 57; novoSeL et al. 2007, 3. Vodeni rat: mesić 2000; 2006. Gradina: jalžić 1994, 46.11 FiLipi 1981b, 17.12 FiLipi 2003, 92.13 FiLipi 2003, 93. 14 FiLipi 1981b, 17.15 FiLipi 2003, 93.16 Suić 1952, passim; FiLipi 1981b, 43.17 FiLipi 1981b; Skračić 2003; 2005.18 iveković 1928, 245. U časopisu se na kornatske starine tek uzgred osvrnuo don Frane Bulić. Bulić 1886, 70-71.19 FiLipi 1981b, 1993.20 Kulušić 2006.21 Suić 1952.

2. PReGLeD DOSaDaŠNJIH ISTRaŽIVaNJa

arheološka baština Kornata izrazito je slabo istražena. Većina informacija zabilježena je tek usput u znanstvenim i popularnim tekstovima stručnjaka različitih profila i ljubitelja kornat-skog otočja, u arhivskim dokumentima i na sta-rim geografskim kartama. Rijetki su radovi u cijelosti posvećeni pojedinim zanimljivim loka-litetima, a skromni pregledi uglavnom se nalaze u turističkim vodičima17.

Najstariji obimniji rad u kojem je najznačaj-nija predstavnica kornatske arheološke baštine, utvrda Tureta nad poljem Tarac (Sl. 1/11), dobi-la zasluženo mjesto objavio je 1928. godine ći-ril Iveković. U njegovom početku autor se poža-lio na slabo poznavanje i još slabiju istraženost vanjskih otoka "tako zvanog liburnijskog arhi-pelaga", o kojima je krajnje oskudno pisao čak i ugledan časopis arheološkog muzeja u Splitu Bulletino di archeologia e storia dalmata, koji je inače dosljedno pratio sva zbivanja na terenu.18 Takva je situacija, nažalost, potrajala još mnogo desetljeća nakon Ivekovićeva rada.

U kasnijim tekstovima na temu Kornata temeljitošću opažanja posebno se ističu opisi koje donosi amos Rube Filipi, čiji su podatci u pravilu vrlo jasni i precizni.19 Jedina publikaci-ja u kojoj je u novije vrijeme, uz prilično smi-one interpretacije, arheološkoj baštini posveće-no nešto više prostora jest opsežna monografija Svena Kulušića.20

Prvo arheološko istraživanje na sjeverozapad-nom kraju Kornata proveli su polovicom prošlo-ga stoljeća tadašnji djelatnici arheološkog muze-ja u Zadru, Mate Suić i Ivo Petricioli.21 Riječ je o rimskoj vili izgrađenoj s obje strane prolaza Mala Proversa (Sl. 1/2; 2), čiji su ostatci dijelom na-stradali prilikom produbljivanja prolaza krajem osamdesetih godina.

Prva rekognosciranja kornatskog podmorja započela su u organizaciji Muzeja grada Šibe-

Irena Radić Rossi, Tomislav Fabijanić / Arheološka baština Kornata

69

Sl. 1. Važnija arheološka nalazišta na Kornatima: 1) Trstikovac (Trimuliči/Tremuli); 2) Mala Proversa; 3) Krbar; 4) Pinizel; 5) Pod Ražanj; 6) Tomasovac; 7) Grbe; 8) Svršata; 9) Šipnate; 10) Pod Selo/Pod Pedinku; 11) Tureta i Tarac; 12) Kravjak; 13) Muravnjak; 14) Kamenar; 15) Bisaga; 16) Pivčena; 17) Stranžica; 18) Zlatarica; 19) Ščikat; 20) Pod Selo kod Trtuše; 21) Piškera; 22) Lavsa; 23) Sedlasti Bok; 24) Njivica; 25) Kaselica; 26) Opat, uvala; 27) Opat, rt; 28) Smokica; 29) Kurba


70

nika, pod vodstvom Zlatka Gunjače i Zdenka Brusića.22 Tijekom 1969. godine pregledano je podmorje hridi Kaselice i otoka Žuta s rtovima Krbarom i Lopaticom, hridima Krbarićem i Dina-rićem, te podmorje otočića Kame nara. Naredne godine obavljen je pregled podmorja otoka Svrša-te, a 1971. godine došle su na red uvale Šipnate, Tarac, Piškera i Lavsa. Još jedno podmorsko re-kognosciranje provedeno je 1974. godine na juž-noj strani Kornata. Tom su prilikom službeno evi-dentirani novovjekovni brodolomi kod rta Opata (Sl. 1/27) i otoka Smokice (Sl. 1/28), a pregledano je i područje hridi Kalahatin o Piškere. Usprkos zanimljivim rezultatima, kornatsko se podmorje nije nastavilo istraživati sve do naših dana.

Tijekom vremena saznalo se i za postojanje postsrednjovjekovnog brodoloma kod otoči-

22 vrsalović 2011, passim; Brusić, jurišić, Krnčević 2001, passim.23 Brusić 2001, 38.24 ScaraDoZZi, D., radić roSSi, I., Zubčić, K. (2011): Geoposition data aided mosaicing for archeology sites documentation: the islet of Bisaga (Kornati Archipelago) site case, Proceedings of 2011 19th Mediterranean Conference on Control & Automation (MED 2011), Corfu, Greece, 20-23 June 2011, 436-442.25 Istraživanje je realizirano pod vodstvom V. Zmaić. 26 Stručni očevid proveden je pod vodstvom I. Radić Rossi.27 Istraživanja su provedena u organizaciji Sveučilišta u Zadru i Konzervatorskog odjela u Šibeniku, pod vodstvom M. Opačić Zornija (2006. i 2008.), T. Jurković (2010.) i M. Radaljca (2011.).28 Istraživanja su nastavljena u organizaciji Sveučilišta u Zadru, Muzeja grada Šibenika i Konzervatorskog odjela u Šibeniku, pod vodstvom I. Radić Rossi.

ća Bisage pred uvalom Vrulje (Sl. 1/15).23 Taj je brodolom poslužio kao poligon za terenski rad u okviru radionice Breaking the Surface 2009. i 2010. godine, usmjerene na primjenu podvodne robotike u biologiji mora, podmorskoj arheolo-giji i pomorskoj sigurnosti.24 Godine 2009. pro-vedeno je i zaštitno istraživanje manjega obima u organizaciji Hrvatskog restauratorskog zavoda.25

Na osnovi dojave o otkriću veće količine an-tičkih keramičkih nalaza u uvali Opat na istoi-menom rtu, godine 2008. proveden je jednod-nevni stručni očevid i prikupljen najugroženiji arheološki materijal.26 Usprkos maloj dubini i štetnom utjecaju brodskih propelera, nalazište je do danas ostalo nezaštićeno.

Najobimniji arheološki radovi započeli su tijekom posljednjeg desetljeća na prostoru cr-kve sv. Marije, tzv. Gospe od Tarca (Sl. 1/11). Kao povod za istraživanje ostataka ranijih sa-kralnih građevina posužila je obnova današnje crkve, iza čije su se apside očuvali impozantni ostatci apside iz kasnoantičkog doba. Prva sa-nacija postojećega stanja ranokršćanske apsi-de provedena je 1990. godine. Godine 2006. i 2008., te manjim dijelom 2009. 2011. istražene su površine s obje bočne strane i pred pročeljem postojeće crkve,27 a otkriveni zidovi ukazali su na najmanje četiri faze izgradnje nekadašnjeg sakralnog kompleksa. Godine 2008. pod nadzo-rom Konzervatorskog odjela u Šibeniku prove-deni su konzervatorsko-restauratorski radovi na današnjoj crkvi. Istraživanja na području Gospe od Tarca nastavljena su 2012. godine,28 a prika-zi na starim kartama, tragovi zidova u površin-skom sloju nalazišta i podatci o rasporedu do-sadašnjih slučajnih nalaza potvrđuju da ostatci kompleksa još uvijek nisu u cijelosti otkriveni.

Najupečatljiviji kulturnopovijesni spome-nik Kornata svakako je već spomenuta utvrda Tureta koja dominira sjeverozapadnim dijelom Kornatskoga Kanala. Kao što je rečeno, o njoj je krajem dvadesetih godina prošloga stoljeća

Sl. 2. Ostatci rimske vile u Maloj Proversi tijekom istraživanja (arhiva Arheološkog muzeja u Zadru)


71

obimnije pisao ćiril Iveković,29 a sljedeći rad posvetio joj je tek Ivo Petricioli više od četiri desetljeća kasnije.30 Unatoč zanimljivosti kasno-antičke građevine koja se odlično očuvala do naših dana, o njoj se dugo vremena nije povela nikakva briga. Tek 2011. godine započelo je sni-manje postojećega stanja objekta radi pripreme dokumentacije za konstruktivnu sanaciju preo-stalih zidova.31 Godine 2012. započelo je i arhe-ološko istraživanje kojim je tijekom prve istra-živačke kampanje zahvaćena otprilike jedna tre-ćina njezine unutrašnje površine.32 Iste je godine provedeno i podmorsko istraživanje manjega obima u samom dnu uvale pred crkvom Gospe od Tarca u podnožju utvrde, na mjestu gdje su uočeni ostatci maloga mola za koji se pokazalo kako potječe iz srednjovjekovnog doba (Sl. 21).

Projekt istraživanja, zaštite i očuvanja sa-kralnog kompleksa na prostoru crkve Gospe od Tarca, utvrde Turete i pripadajuće lučice prvi je arheološki projekt sustavnog karaktera na području Kornata, a ostvaruje se zahvaljujući financijskoj potpori Ministarstva kulture RH i Javne ustanove Nacionalni park Kornati.

3. PRaPOVIJeSNO DOBa

Razmatrajući najstarija doba ljudske proš-losti, valja imati na umu kontinuirane promje-ne koje su se na jadranskom prostoru zbivale tijekom starijeg i srednjeg kamenog doba (pa-leolitik i mezolitik). Pretpostavlja se kako je tijekom posljednjeg interglacijala, u doba sred-njeg paleolitika, prije oko 125.000 godina more doseglo, pa čak i za nekoliko metara premašilo svoju današnju razinu.33 Nakon laganog opada-nja kroz razdoblje od 10.000 godina, uslijedio je niz oscilacija na razinama od -20 do -75 m.

29 iveković 1928, 276-279.30 petricioLi 1970. U navedenom radu Ivo Petricioli prvi je sugerirao kako je riječ o kasnoantičkoj, a ne o mletačkoj građevini.31 Snimanje postojećega stanja utvrde provedeno je 2011. i 2012. godine u suradnji s Geodetskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i institutom CNRS – LSIS (Laboratoire des sciences de l’information et des systèmes) iz Marseillea, pod vodstvom I. Radić Rossi. 32 Istraživanja se provode u organizaciji Sveučilišta u Zadru, Muzeja grada Šibenika i Konzervatorskog odjela u Šibeniku, pod vodstvom T. Fabijanića.33 LamBecK et al. 2010, 66-67, Sl. 4.2 b.34 Eng. Last Glacial Maximum – LGM.35 peLtier, FairBanKS 2006; Surić 2009, 182.36 O paleokoritu Krke: juračić, prohić 1991; juračić 1992.37 Batović 1973, 1993, 108-125; parica, vujević 2009.38 Popis od 24 speleološka objekta na otocima Katina, Kornat, Levrnaka, Mana, Bisaga, Mali Rašip, Mrtvač, Tovarnjak, Piškera, Panitula, Kurba (Vela), Smokica i Žut, zabilježena 1967., 1973. i 1974. godine, nalazi se u Barišić 1994. Značajnije spilje spominju se na otocima Kornat (rt Opat, uvale Stinjiva i Koromašnja), Borovink, Vela Bisaga, Piškera, Gustac i Kurba (Vela); BoGnar, GriZeLj 1995, 64. O spiljama i jamama otoka Žuta vidi FiLipi 2003, 92. 39 LamBecK, chappeLL 2001. O promjenama na istočnoj jadranskoj obali, na osnovi mjerenja starosti slojeva u sigama iz potopljenih pećina: Surić 2006.

Prema sadašnjim spoznajama, kulminacija se dogodila u vrijeme posljednjeg glacijalnog mak-simuma34, tj. u vrijeme gornjeg paleolitika prije otprilike 26.000 godina,35 kad se morska razina spustila na čak 135 m zbog velike količine vode zarobljene u ledenjacima. U to su doba današnji otoci Kornati činili sastavni dio kopna i sjevernu obalu Jadranskoga mora. Bili su to prvi brdski obronci udaljeni šezdesetak kilometara od ta-dašnjeg ušća Pada i svega dvadesetak kilometa-ra od starog korita Krke.36

Iako nam tragovi ljudske prisutnosti iz toga doba nisu za sada poznati na samim Kornatima, postojanje paleolitičkih i mezolitičkih nalazišta na obližnjem Dugom Otoku37 ukazuje na veliku vjerojatnost njihovoga pronalaska. "Dugi Otok kao da je svojim jugoistočnim krajem potonuo, a samo su najviši bregovi i vrhovi ostali izvan pučine morske", duhovita je Ivekovićeva pri-mjedba, koja zorno ukazuje na jedinstvenu cjeli-nu nekadašnjeg brdskoga lanca.

Činjenica je da su brojne spilje i jame Kor-nata, u kojima bismo mogli očekivati tragove najstarijih ljudskih aktivnosti, još uvijek ne-dovoljno speleološki i u potpunosti arheološki neproučene. One se tek usput spominju u li-teraturi, a o arheološkim nalazima u njima za sada nema riječi.38

Globalno otapanje ledenog pokrova, koje je započelo prije oko 19.000 godina, izazvalo je brz i neujednačen porast morske razine do prije otprilike 7.000 godina39, tj. arheološki gledano, do vremena prijelaza iz srednjega u kasni neo-litik. Uzimajući u obzir opisane morske oscila-cije te karakteristike jadranskog paleokrajolika, s velikom se vjerojatnošću može pretpostaviti postojanje paleolitičkih i mezolitičkih nalazišta pod današnjom morskom površinom.


72

Od kad su se oblikovali kao skupina otoka, Kornati su osebujna geografska cjelina u kojoj je moguće opstati samo uz mnogo uloženoga truda. Izoliranost koja je i danas dio kornatske stvarno-sti nije se, čini se, tijekom mnogih stoljeća manife-stirala kao prednost koju bi obalno stanovništvo obilnije iskoristilo kako bi se zaštitilo od nemilih događaja na kopnu, te započelo trajni život u ar-hipelagu. Što je tome uzrok, teško je sa sigurno-šću ustvrditi,40 no možemo pretpostaviti kako je poglavito riječ o neravnopravnom odnosu pred-nosti i mana trajnoga naseljavanja složenog geo-grafskog prostora koji je oskudijevao osnovnim izvorima za život, ne pružajući ujedno dovoljno siguran zaklon od potencijalnih opasnosti koje su gotovo neprekidno prijetile s mora.

Mlađem kamenom dobu (neolitik), u kojem su se Kornati ponovo odvojili od kopna, ali su još uvijek s Dugim Otokom činili jednu cjelinu, pripisuje se za sada tek jedan slučajni nalaz gla-čane kamene sjekire (Sl. 3), pronađene navodno u polju Trtuši na otoku Kornatu.41 Sjekira se, bez

40 Usp. Faričić 2005; v. Skračić u ovoj monografiji prilog pod naslovom Kurnatari u Kornatima.41 Batović 1973, 60-61. U bilješci 228 navedeni su ostali radovi u kojima se sjekira spominje prije Batovićeve objave. 42 Batović 1973, 56; marijanović 2003, 6.43 marijanović 2003.44 Batović 1973, 61-62.45 Batović 1973, 83. Š. Batović gradinu naziva Stražišće, ali kako to ime nije poznato u korpusu kornatskih toponima, a gradina Stranžica odgovara njegovom opisu, pretpostavljamo da je riječ o istom lokalitetu. 46 Batović 1973, passim; Filipi 1981b, passim; Kulušić 2006, passim. Š. Batović na položaju Grbe ne spominje gradinu, već samo prapovijesnu gomilu: Batović 1973, 27 i Karta 3.47 Kulušić 2006, 122.48 Kulušić 2006, 116, Sl. 93.49 Batović 1973, 93.50 FiLipi 2003, 104.

detaljnijih podataka o okolnostima nalaza, danas čuva u arheološkom muzeju u Zadru (Inv. br. 770), a prema podatcima koje donosi Šime Bato-vić, u Muzej je dospjela kao poklon 1904. godi-ne. Riječ je o zadebljanom predmetu jezičastoga oblika, s ravnom zatupljenom oštricom, dužine 12,7 cm, najveće širine 5,6 cm i debljine do 4 cm.

Jesu li u neolitičko vrijeme na Kornatima postojala naselja ili su ih, kao i znatno kasnije, stanovnici okolnih otoka tek povremeno ko-ristili u privredne i obrambene svrhe, teško je za sada reći. Vjerojatnijom se, međutim, čini druga navedena pretpostavka, jer se sličnom situacijom odlikuju i ostali otoci zadarskog i šibenskog arhipelaga, na kojima nisu poznati tragovi stalnih naselja već samo pojedinačni predmeti ili manje skupine nalaza.42 Nepostoja-nje stalnih naselja na prostoru o kojem je riječ tumači se njegovim nedovoljnim prirodnim po-tencijalima za potrebe zemljoradničke privrede koja je prevladavala u neolitičkim zajednicama sjeverne Dalmacije, gdje su se dominantna na-selja na otvorenom koncentrirala na području plodnih Ravnih Kotara i okolnih prostora.43

U slučaju opisane kamene sjekire, plodno po-lje Trtuša i slatkovodne vrulje u obližnjoj uvali Vruje navode na pomisao o mogućnosti intenziv-nije ljudske prisutnosti na otoku tijekom neoliti-ka, ali takvu pretpostavku za sada nije moguće potvrditi. Sjekire poput kornatskog nalaza teško je preciznije kronološki odrediti, pa je Batović oprezno sugerirao i mogućnost njihovoga dati-ranja u bakreno doba (eneolitik), te korištenja u bojne svrhe.44 Bakrenom dobu mogla bi se, po njegovom mišljenju, pripisati i najranija faza gra-dinskog naselja na položaju Stranžica nedaleko Trtuše i Vruja (Sl. 1/17; 4/3), koje bi u tom slu-čaju bilo jedino poznato eneolitičko nalazište na području Kornata. No i tu je pretpostavku po-trebno tretirati s izvjesnom dozom opreza. Gradi-na Stranžica jedino je za sada poznato gradinsko

Sl. 3. Sjekira iz mlađeg kamenog ili bakrenog doba; slučajni nalaz u polju Trtuši, Arheološki muzej Zadar (foto: S. Govorčin)


73

naselje na Kornatima, na kojemu se u bedemima razaznaju i vrata širine oko 5 m.45

Od ostalih gradina, zasigurno iz kasnijeg, najvjerojatnije željeznog doba, tj. vremena u ko-jem Kornati čine sastavni dio teritorija Liburna, već duže vrijeme navode se u literaturi Tureta povrh polja Tarca i Ščikat jugoistočno od Trtuše na Kornatu (Sl. 1/19; 4/4), te Grbe na Žutu (Sl. 1/7).46 Gradina Tomasovac nad Velom Prover-som (Sl. 1/6; 4/1), okružena dvostrukim koncen-tričnim bedemima, uočena je 1997. godine,47 a tek u današnje vrijeme potvrđeno je postojanje gradine na brdu Muravnjak na južnom dijelu Žuta (Sl. 1/13; 4/1; 5). Korištenje prirodne for-macije koja podsjeća na gradinu na rtu Opat, na krajnjem jugu otoka Kornata, u svrhu nadzora nad plovidbenim putem također je sugerirano u literaturi, ali pretpostavka za sada nije osnažena nikakvim arheološkim nalazima.48

Valja reći da je kulturni sloj s keramičkim ma-terijalom očuvan prije svega na padinama gradine Turete, što se potvrdilo i arheološkim rekognos-ciranjem brda provedenim tijekom istraživanja utvrde 2012. godine. Ostale gradine, kao i mno-ge druge slične tvorevine na zadarskim otocima, oskudijevaju pokretnim arheološkim nalazima, što navodi na pomisao o njihovom povremenom naseljavanju ili korištenju u posebne, poglavito obrambene svrhe.49 Sva se poznata gradinska naselja ustvari i nalaze na strateški smještenim, istaknutim uzvisinama, u blizini polja, s kojih se nadgledaju kanali, morski tjesnaci i veće morske površine, a suhozidni bedemi, koje većina posje-duje, izrazito su obrambene funkcije. Keramički nalazi, čak i kad su prisutni u nešto većem broju, kao što je to slučaj s gradinom Turetom, ne omo-gućuju detaljnije kronološko određenje nalazišta.

Posebno je zanimljiv podatak o ulomcima pre-dantičkog posuđa koje je amos Rube Filipi uočio na položaju Pod Ražanj / Stara Ograda (Sl. 1/5), na kojemu je zabilježena i pojava boćate vode.50 Prema njegovim riječima, ulomci leže na dubini od 4 m, oko 7 do 8 m udaljeni od obale, sugerira-jući veliku starost zdenca i njegovo korištenje od strane prapovijesnoga stanovništva.

Na položajima Pod Selo s jugoistočne stra-ne Trtuše (Sl. 1/20) i Pod Selo pod Pedinkom

Sl. 4. Ortogonalne fotografije prapovijesnih gradina na Kornatima: 1) Tomasovac; 2) Tureta; 3) Stranžica; 4) Ščikat; 5) Muravnjak (http://preglednik.arkod.hr)


74

iznad polja Žejkovci i Čukino na Kornatu51 (Sl. 1/10) spominju se ostatci suhozidnih građevina koje bi mogle pripadati prapovijesnom dobu (Sl. 1/6).52 Izolirane građevine sličnog izgleda mogu se uočiti i na drugim položajima, ali im točnu vremensku pripadnost nije moguće odrediti. Činjenica je da mnoge od njih svojim izgledom odskaču od ruševina suhozidnih građevina novi-jega doba, ali u njihovoj blizini nema pokretnih nalaza koji bi im bar donekle sugerirali starost.

Život na Kornatima tijekom željeznog doba odražava i niz kamenih gomila koje se, osim na mnogim uzvišenjima i udolinama na Kornatu i Žutu, spominju i na Levrnaki i Lavsi.53 Mnoge su od njih u prošlosti raskopane u potrazi za vrijednim grobnim nalazima, pa se u nekima i danas mogu vidjeti grobne komore izrađene od okomito postavljenih kamenih ploča. Impresivna se, raskopana gomila nalazi, na primjer, na brdu Kravjak između uvala Kravljačice i Tarca (Sl. 7), dok druga još netaknuta leži u udolini sjeverno od Turete. Gomila većih dimenzija nalazi se i na

51 FiLipi 1981b, 22, 48, 51; Kulušić 1997, 517.52 Kulušić 2006, passim.53 FiLipi 1981b, 22.54 Kulušić 2006, 112, Sl. 83.55 FiLipi 2003, 104.56 FiLipi 2003, 103; Kulušić 2006, 111, Sl. 81.57 Batović 1973, 97.58 Batović 1973, 92.59 BorGna, càSSoLa GUiDa 2009.60 Kurilić 2008, 9-10, gdje je navedena ostala literatura.

položaju Grbe na Žutu, navodno okružena ostat-cima suhozidnih građevina velike starosti.54

Prema podatcima koje donosi Filipi, godine 1910. na položaju Mlada Ograda u portu Pod Ražanj, u sjeverozapadnom dijelu uvale što je zatvaraju poluotoci Strunac i Ražanj, raskopana je gomila dimenzija 5 x 6 m. U njoj je pronađena grobna komora od kamenih ploča, u kojoj su ležale kosti pokojnika položenog u smjeru istokzapad. Još jedna slična gomila nalazi se, navod-no, u njezinoj blizini.55 Drugi grob također je ne-stručno otkopan šezdesetih godina prošloga sto-ljeća. Gomila dimenzija 10 x 8 x 1 m nalazila se na brežuljku Gomilica istočno od kućica u uvali Donji Pinizel (Sl. 1/4). I u njoj je, kao i u pret-hodnom slučaju, pronađena pravokutna grobna komora izrađena od kamenih ploča, te kosti po-kojnika položenog u smjeru istokzapad.56

Iako se kamene gomile većinom pripisuju prapovijesnom dobu, pokazalo se kako se obi-čaj pokapanja u njima zadržao sve do kasno-antičkog vremena,57 što nas navodi na oprez pri donošenju uopćenih zaključaka o datiranju kornatskih nalaza.

U slučaju već spomenute gradine Stranžice kod Vruja kamena se gomila nalazi u sklopu suhozidnog bedema. Riječ je o pojavi koja se relativno često susreće na sjeverno i srednjo-dalmatinskom području. Gomile na gradinama ne razlikuju se od grobnih humaka raspore-đenih u okolnom krajoliku, ali za sada nema dokaza o njihovoj grobnoj namjeni, već im se može pretpostaviti obrambena ili promatračka uloga.58 Gomile su, osim toga, imale vjerojatno i funkciju označavanja krajolika te služile kao putokazi pomorcima.59

Neupitno je da su tijekom željeznog doba Liburni vladali prostorom između rijeka Raše i Krke.60 Iako za liburnsku pomorsku prevlast tijekom starijeg željeznog doba nema dovolj-no čvrstih argumenata, sigurno je da je njiho-va prisutnost na moru već vrlo rano zapažena

Sl. 5. Gradina Muravnjak na Žutu (foto: P. Drap)


75

od strane antičkih autora. Povjesničar Hekatej iz Mileta spominje liburnski brod (λιβυρνικά σκάφη) još u 6./5. st. pr. Kr.,61 a pet stoljeća kasnije liburnska će liburnica ili liburna ući u sastav rimske flote i uskoro postati sinonimom za brz i okretan ratni brod.62

Jader je već u predrimsko doba bio središte iz kojeg se upravljalo sjevernodalmatinskim otocima,63 a čitav se liburnski teritorij odliko-vao nizom manjih pomorskih središta.64 Razvoj liburnske pomorske vještine može se vjerojatno pripisati upravo zahtjevnom arhipelagu koji je valjalo neprekidno nadzirati kako bi se očuvao liburnski teritorijalni integritet.

U današnjim peljarima kornatski se otoci drže najtežim navigacijskim područjem u Jadransko-me Moru.65 Sitski i Kornatski Kanal izrazito su opasni za plovidbu zbog niza hridi, grebena i pli-čina. No dok Sitski Kanal ne pruža gotovo nika-kve prirodne zaklone osim uvala Hijača i Pod Ra-žanj na otoku Žutu, Kornatski Kanal njima izra-zito obiluje. Najsigurniji za plovidbu svakako je Žutski Kanal u kojem nema prirodnih prepreka, ali se prirodni zakloni nalaze samo u njegovom sjeverozapadnom dijelu, dok je u smjeru jugoi-stoka zaklon moguće pronaći tek kod rta Opata.

61 Hecathaeus, Fr. 61.62 pancera 1956; Zaninović 1988; Džino 2003.63 Suić 1974, 47 i d.; čače 1988, 65 i d., 1993, 19.64 čače 1993, 19.65 Gržetić 2003, 84-87.

Rizik kretanja zahtjevnim Kornatskim Kanalom moglo se prihvatiti u slučaju lošeg vremena, jer ni bura ni jugo u njemu ne izazivaju velike valove.

Uzimajući u obzir dolazak grčkih kolonista na prostor srednje Dalmacije početkom 4. st. pr. Kr., te nemirno razdoblje Grčkoilirskih ratova (229.168. g. pr. Kr.) koji su također djelomič-no zahvatili srednjodalmatinski prostor, moguće je da je upravo u to vrijeme poraslo značenje kornatskih gradina. S gradine Muravnjak na Žutu, na čijem se vrhu danas vide ostatci teme-ljito porušenih suhozidnih građevina koje odaju dojam velike starosti, bilo je moguće nadzirati Žutski i Sitski Kanal, te čitavo Murtersko More i otoke šibenskog arhipelaga, dok su gradine na otoku Kornatu pružale mogućnost kontrole kre-tanja Kornatskim Kanalom i otvorenim morem. Vanjski niz istočnojadranskih otoka ima veliku stratešku važnost za zaštitu i obranu kopna,66 što dodatno osnažuje pretpostavku da su i u li-burnsko doba u nesigurnim vremenima Kornati igrali značajnu stratešku ulogu.

Iz svega navedenoga proistječe kako u ovome času nema argumenata kojima bismo dokazali stalnu naseljenost Kornata tijekom prapovije-snoga doba. Za sada još ništa ne znamo o njiho-

Sl. 6. Ostatci suhozidnih objekata neodređene starosti na položaju Pod Selo pod Pedinkom (foto: P. Drap)

Sl. 7. Gomila na Kravjaku jugoistočno od Turete (foto: D. Kalogjera)


76

voj naseljenosti u najstarijim razdobljima ljud-ske prošlosti, paleolitiku i mezolitiku; iz doba neolitika ili eneolitika posjedujemo tek jedan jedini predmet; o postojanju brončanodobnih naselja nemamo za sada nikakvih potvrda, a niti na željeznodobnim gradinama, osim možda Turete, ne možemo dokazati trajniju prisutnost stalnoga stanovništva.

4. aNTIČKO DOBa

Sudeći prema dostupnim podatcima, čini se da je liburnski teritorij mirnim putem ušao u sa-stav rimske države. Od 129. g. pr. Kr. i uspješne rimske vojne protiv Histra, Tauriska i Japoda, Liburni se spominju kao rimski saveznici.67 Pre-ma podatku koji donosi Apijan,68 Rimljani su 35. g. pr. Kr. Liburnima oduzeli brodovlje, čime su ih navodno kaznili za gusarenje. No iako su krivci navedeni kao Liburni, Slobodan Čače drži kako je vjerojatno riječ tek o pojedinim liburn-skim općinama ili pojedincima koji su se nekon-trolirano upustili u piratstvo.69

Usprkos liburnskorimskom savezništvu, posljednja dva stoljeća pr. Kr. bila su izrazito nesigurna vremena,70 što se odrazilo i na situa-ciju u podmorju. Nakon Cezarove smrti, Jadran je još neko vrijeme ostao nesigurnim morem71; rimska provincija Ilirik potpuno je pacificirana 9. g. po Kr., čime je i plovidba istočnim Jadra-nom postala znatno sigurnijom. Takva situa-cija potrajala je tijekom naredna dva stoljeća, a odrazila se, između ostaloga, i u drastičnom smanjenju broja brodskih udesa.72

Iz vremena kasne Rimske Republike, razdo-blja u kojem je tragova havarija u čitavom Medi-teranu izrazito mnogo, potječu ostatci brodoloma s južne strane hridi Kaselice (Sl. 1/25).73 Glavna

66 Vanjski niz kornatskih otoka danas se nalazi na unutrašnjoj liniji teritorijalnog mora, tj. na vanjskoj granici unutrašnjega mora RH. Županović 1995, Knj. II, Sl. na str. 299.67 čače 1988; 1993; Kurilić 2008, 15-18.68 Appian, Illyr. 16.69 čače 1993, 31, 33.70 čače 1988; 1993.71 čače 1993, 19.72 jurišić 2006, 175.73 vrsalović 2011, 100.74 cipriano, carre 1989; carre, peSavento mattioLi 2003. O proizvodnji na istočnoj jadranskoj obali vidi camBi 1991.75 LópeZ mULLor, martín menénDeZ 2006; 2007, 43-44.76 A. Skračić, usmeni podatak.77 orlić, jurišić 1986, 50; Koncani Uhač 2007, 364.78 orlić, jurišić 1986, 50.79 vrsalović 2011, 108.80 Prema priopćenju V. Skračića nalaznik je Boris Marušić, a novčić je pregledao i datirao S. Čače.

koncentracija ostataka brodskog tereta u trenut-ku prvog stručnog očevida pokrivala je površinu od 18 x 49 m. Iako je nalazište temeljito opljač-kano, po keramičkim ulomcima bilo je moguće zaključiti kako je kod Kaselice potonuo brod s teretom vinskih amfora tipa Lamboglia 2, izduže-nog cilindričnog vrata, naglašenog oboda, jajoli-kog ili vrećastog trbuha i izduženog šiljka na nje-govom dnu. One su se poglavito proizvodile na zapadnoj, a možda i istočnoj jadranskoj obali te u Padskoj nizini.74 U novije vrijeme pokazalo se kako se radionice takvih amfora mogu očekivati i na drugim mediteranskim prostorima75. Riječ je o amforama koje se najčešće pronalaze u čitavom istočnojadranskom podmorju, pa ne čudi njihova prisutnost i u kornatskom otočju.

Grlo jedne nekoliko desetljeća mlađe vinske amfore izvučeno je mrežom u kanalu između Le-vrnake i Kornata, upravo u visini Turete i Gospe od Tarca.76 Ukoliko nije riječ tek o odbačenom pojedinačnom predmetu, mogli bismo i na tome prostoru očekivati ostatke brodske havarije iz rimskog kasnorepublikanskog ili ranocarskoga doba.

Izolirani primjerak amfore tipa Lamboglia 2 uočen je i kod istočnog rta otoka Kurba u Donjem Kurnatu.77 Uz zapadni rt otoka uočene su i dvije olovne cijevi kaljužne brodske pumpe iz antičkog doba,78 a sa sjeverozapadne strane olovna prečka antičkog olovnodrvenog sidra (Sl. 1/29).79 Neu-običajen nalaz dogodio se nasred otoka kada je jedan Kurnatar našao na kamenu položen novac cara Nerona (37. 68. g. po Kr.).80

Olovna prečka uočena je nedavno i kod juž-nog rta uvale Tarac,81 a u podmorju Kornata vjerojatno ih ima (ili ih je bilo) daleko više. Ri-ječ je o sidrima koja su se koristila od 4. st. pr. Kr., a u 1. st. po Kr. počela su ih istiskivati si-


77

81 Na postojanje prečke upozorila nas je Jelena Belamarić.82 vrsalović 2011, 100.83 vrsalović 2011, 106.84 FiLipi 2003, 103.85 vrsalović 2011, 110. U radu se spominju samo kasnoantički nalazi, ali je stručnim očevidom 2011. godine dokazano i postojanje ranijih nalaza.86 Kulušić 2003, 136.87 Podatci prikupljeni tijekom stručnog očevida 2008. godine.88 M. Brkljačić, usmeni podatak.89 vežić 2005, 11.90 Suić 1952, 186-187.91 Z. Brusić, usmeni podatak.

dra izrađena od željeza. Pojedinačne nalaze nije moguće preciznije kronološki odrediti, no s ob-zirom na opću situaciju u istočnojadranskom podmorju, vjerojatno i oni pripadaju rimskom kasnorepublikanskom dobu.

Na žutskom su prostoru tragovi brodskih havarija zabilježeni sjeverno od rta pod brdom Krbar na sjeverozapadnoj strani otoka (Sl. 1/3), te kod otočića Kamenara na njegovom jugoistočnom kraju (Sl. 1/14). U prvome slu-čaju riječ je o zbitim ostatcima ulomaka amfo-ra uskog cilindričnog vrata, široko zaobljenih ručki i ravnoga dna, koje nose tipološku ozna-ku Dressel 29, a datiraju se u 3. i 4. st. po Kr.82 Na pijesku pod glavnom koncentracijom nala-za sedamdesetih godina prošloga stoljeća uoče-ni su, navodno, i čitavi primjerci. Na drugome nalazištu zabilježena je samo skupina atipičnih ulomaka amfora,83 koja je vjerojatno preostala nakon devastacije nalazišta.

Čitava amfora izvučena je ribarskom mre-žom stotinjak metara sjeverno od otočića Pi-nizelića na sjevernoj strani Žuta.84 Kako je, po vađenju, amfora ponovo upala u more, danas ne raspolažemo detaljnijim podatcima o njezinu tipu, a time i datiranju. I u tom slučaju može se pretpostaviti postojanje ostataka veće brodske havarije, ali je moguće i da je riječ tek o poje-dinačnom, odbačenom ili ispalom predmetu. Možemo također pretpostaviti da se tijekom proteklih stoljeća na Kornatima dogodilo mno-go sličnih otkrića, ali o nalazima nije ostalo pi-sanoga traga, a izvađeni su predmeti vjerojatno odbačeni ili zadržani u privatnom vlasništvu.

Relativno oskudni navedeni podatci potvr-đuju nam tek prisutnost brodova u kornat-skom arhipelagu tijekom antičkog doba, ali je o njihovim polazišnim točkama i ciljanim odre-dištima teško bilo što preciznije zaključiti. O frekvenciji antičkih brodova svjedoče i veće ko-ličine ulomaka antičkog keramičkog materijala koje se mogu uočiti u površinskom sloju po-

topljenog nasipa u uvali Tarac85 ili su otkrive-ni djelovanjem brodskih propelera u uvalama Šipnate86 i Opat87 (Sl. 1/9; 26). Oko čitavog rta Opata pronalaze se, navodno, ulomci amfora i keramičkog posuđa iz antičkog vremena, koji ukazuju na višestruke brodske havarije.88

U 1. st. po Kr. očigledno se promijenila gos-podarskopolitička situacija i poraslo zanimanje rimskih posjednika za prirodnim resursima kor-natskih otoka. U to je vrijeme, naime, nastala već spomenuta vila čiji ostatci leže na obje obale Male Proverse. Na obali Dugog Otoka nalazio se njezin gospodarski dio, dok je stambeni bio smješten na sjevernoj obali otoka Katine.

Gospodarska imanja (lat. villae rusticae) nastaju u zadarskom arhipelagu kao privatni posjedi gradskih veleposjednika, uglavnom gos-podarske, ali i ladanjske funkcije, na kojima se gospodarstvo oslanja na uzgoj maslina i vino-ve loze, te korištenje morskih resursa (ribolov, prerada ribe, proizvodnja soli). Uz njih se često veže i nastanak prvih ranokršćanskih objekata tijekom kasne antike.89

S obzirom na osebujan položaj vile u Maloj Proversi, čiji su se ostatci dijelom nalazili ispod površine mora, Mate Suić pretpostavio je njezi-no korištenje u svrhe čuvanja i trgovine živom ribom.90 Prema njegovim su riječima Rimljani vjerojatno iskopali uzak kanal i time postigli jako morsko strujanje u oba smjera. Na takvim mjestima riba se okupljala i zadržavala, a u po-sebno izgrađenim bazenima vjerojatno i čuvala nakon ribolova. Riječ je o uvjerljivoj pretpo-stavci, koju je zbog već spomenutog produblji-vanja prolaza danas gotovo nemoguće dokazati. Produbljivanje kanala omogućilo je, međutim, zapažanje obalnog zida kojim je s dugootočne strane bio omeđen umjetno napravljen prolaz, koji se prema sredini ljevkasto sužavao.91 Taj bi se podatak mogao iskoristiti u prilog Suićevoj teoriji o iskorištavanju pogodnosti morskih stru-janja za čuvanje žive ribe. Nastanak vile u Maloj


78

Proversi datiran je tehnikom izrade zidova i Tra-janovim novcem u sredinu 1. st. po Kr., a iz ar-heoloških ostataka moguće je iščitati dvije faze njezine izgradnje.92 Mjesto na kojem se nalazi jasno je označeno jednostavnim tlocrtom i opi-sano riječima "una dirocata fabbrica" (urušena građevina) na Geroncijevoj topografskoj karti južnog kornatskog otočja iz 1783. godine.93

S vilom u Maloj Proversi mogu se povezati i dobro poznata arheološka nalazišta na otoku Svršati (Sl. 1/8) i otočiću Trstikovcu (Sl. 1/1) u otočnoj skupini Trimuliči/Tremuli. Svršata je, prije svega, poznata po odlično očuvanim ostat-cima ribnjaka (lat. vivarium piscium), četvrta-stog oblika i dimenzija 24 x 26 m, koji leže na

92 Suić 1952, 187.93 Kulušić 2006, 114, Sl. 88.94 Brusić 1974, 68; Gunjača 1977; vrsalović 2011, 109-110, T. 61; FiLipi 1981b, 40; Faivre 2006; FLoriDo et al. 2011, 110-111. Ribnjak na Svršati često spominju i drugi autori.95 Skračić 1987, 90-91; 1988, 26.96 Usp. npr. bazene kod otočića Košljuna u Puntarskoj dragi na Krku. jurišić 1997, 470.

dubini od oko 1,52 m (Sl. 8) uz južnu obalu uvale na sjeverozapadnoj strani otoka.94 Unu-trašnja površina ribnjaka iznosi oko 600 m2. Čvrst ogradni nasip, koji s najdublje vanjske strane dosiže dubinu od 8 m, širok je mjestimič-no i do 7 m, a čini se da za njegovu izgradnju nije bilo iskorišteno nikakvo vezivno sredstvo, već se međusobno vezanje kamenog materijala dogodilo prirodnim putem uz pomoć izlučevina animalnog podrijetla. Prilikom rekognosciranja šireg prostora vivarija 1970. godine uočeni su pokretni nalazi iz rimskog kasnorepublikanskog i ranocarskog doba, među kojima ulomci amfo-ra, pločastih čepova, provincijalnog keramičkog posuđa te jedan ulomak kamenog žrvnja.

Položaj na kojem se nalazi ribnjak na Svrša-ti među lokalnim je stanovništvom poznat pod imenom Savrnar. Jednak toponim nalazimo u obližnjoj uvali Statival na otoku Kornatu. I on, prema ispitanicima, označava potopljene ruše-vine nekog objekta, ali informacija za sada nije provjerena na terenu od strane arheologa.95

Po padini nad istočnom obalom uvale pro-nalazi se veća količina prilično usitnjenih ulo-maka antičkog keramičkog materijala, a pokoji ulomak može se pronaći i na površini zasađenoj maslinama u dnu uvale. Na zaravnjenom platou povrh uvale nalaze se ostatci pravokutne suho-zidne građevine dimenzija oko 63 x 11 m, koji odišu dubokom starošću, a sugeriraju ostatke velikog tora. Zidovi izgrađeni uz pomoć veziv-nog materijala nisu uočeni na otoku, pa se za sada ne zna je li na njemu postojala gospodar-ska vila u sklopu koje je funkcionirao ribnjak. Čini se prilično logičnom njegova veza s vilom u Maloj Proversi, jer je teško vjerovati da bi se u antičko doba takvom strukturom moglo uprav-ljati s veće udaljenosti. Nije također jasno je li se povrh kamenog nasipa nalazilo par redova ka-menih blokova, koji su uklonjeni u kasnije vrije-me i sekundarno iskorišteni za novije građevine, ili je objekt funkcionirao na principu izmjene plime i oseke kao ribolovna zamka96.

Po tehnici izrade vrlo su slična i dva potoplje-na "mula" kod otočića Trstikovca (Pliki Tremu-lič) u skupini od tri otočića zvana Tremuli/Tre-muliči, čiji se ostatci nalaze u plitkome moru uz

Sl. 8. Ogradni zid antičkog ribnjaka na Svršati (foto: M. Brzac)


79

jugozapadnu obalu otočića (Sl. 9).97 Razorene potonule strukture duge su oko 20 i prosječno ši-roke oko 10 m; očuvane su u visini od oko 1,5 m, međusobno udaljene oko 711 m, a udaljenost se smanjuje od obale prema glavama. Na kamenim nasipima i na žalu na obali uočena je veća koli-čina ulomaka antičkog keramičkog posuđa, što potvrđuje njihovu pripadnost antičkom dobu.98

Nije lako objasniti čemu su služile tako po-stavljene strukture, ali maštovita Kulušićeva in-terpretacija koja sugerira sidrenje ratnog broda u antičko doba99 za sada nema nikakvih povi-jesnih niti arheoloških potvrda. Pretpostavka o aktivnom kamenolomu čije je postojanje dovelo do stvaranja nepropusnih slojeva koji zadržava-ju vlagu i omogućuju rast trstike po kojoj je oto-čić dobio ime100, te mulima koji su izrađeni od kamenog otpada i koji su se koristili za ukrcaj kamena također nema nikakvih izravnih potvr-da u otočkom krajoliku.

Zdenko Brusić ubraja i nalazište na Trsti-kovcu u skupinu ribnjaka, misleći prije svega na svojevrsnu zamku u koju se riba satjeruje po-vlačenjem mreže.101 U kontekstu ostalih nalaza u Maloj Proversi i na Svršati ta se pretpostavka čini vjerojatnijom, a i najbolje opravdava neo-bičnu izduženost i položaj mula.

Za sada nemamo nikakvih potvrda da su se vila u Maloj Proversi, ribnjak na otoku Svrša-ti i konstrukcija nepoznate namjene na otočiću Trstikovcu koristili i u kasnoantičko doba. Na-puštanje gospodarskih vila u 2. st. po Kr. nije neuobičajena pojava, pa Kulušićevu interpreta-ciju o gubitku značenja prolaza i posljedičnog napuštanja vile tijekom kasne antike nije mogu-će potvrditi.102

Postojanje rimskih gospodarskih imanja pretpostavljeno je i u uvali Šipnate na Korna-tu, te uvali Lavsi na istoimenom otoku. Na oba mjesta antički se pokretni nalazi susreću kako na kopnu tako i u plitkome podmorju. U dnu uvale Šipnate dobro se vidi veliki pregradni zid vezan žbukom, čiji temelji danas leže na dubini

97 FiLipi 1981b, 39; 2003, 118-119; Kulušić 2006, 62-70. Kao i u slučaju ribnjaka na Svršati, potopljene objekte na Trstikovcu spominju često i drugi autori. 98 FiLipi 1981b, 39; 2003, 119.99 Kulušić 2006, 64.100 O različitim imenima otoka vidi Kulušić 2006, 62-68.101 Brusić 2004, 94. Z. Brusić, usmeni podatak.102 Kulušić 2006, 125.103 Brusić 1974, 69; FiLipi 1981b, 50; vrsalović 2011, 109. 104 FiLipi 1981b, 55; vrsalović 2011, 110.105 hiLje 1996, 498-499, bilj. 3.

od 2 m, za koji se pretpostavlja da je ostatak antičke solane, a u kasnije vrijeme jaza za lov ribe.103 Tijekom rekognosciranja provedenog 1971. godine prikupljen je veći broj ulomaka amfora iz 1. st. po Kr., što upućuje na vrijeme nastanka antičke gospodarske strukture.

Splet zidova u plitkome moru nalazi se i u dnu uvale Lavse104 (Sl. 1/22; 10), u kojoj je također pretpostavljeno postojanje antičke solane. Dati-ranje potopljenih zidova predloženo je na osno-vi pokretnih podmorskih nalaza iz 1. i 2. st. po Kr., te navodnih ostataka antičke građevine na sjeveroistočnoj strani uvale (Sl. 11), ali je mala dubina na kojoj leže izazvala sumnje u njihovo antičko podrijetlo. Činjenica da je u Lavsi potvr-đeno postojanje srednjovjekovne solane, a ostatci spomenute građevine interpretirani kao srednjo-vjekovno skladište soli,105 ne isključuje moguć-nost postojanja antičkih gospodarskih objekata

Sl. 9. Ortogonalna fotografija otočića Tremula s vidljivim potopljenim strukturama uz otočić Trstikovac (http://preglednik.arkod.hr)


80

106 Potvrdu kontinuiranog korištenja antičkih solana u srednjovjekovno doba nalazimo na području Pantana u zapadnom dijelu Kaštelanskoga zaljeva. radić roSSi 2009, 494, 496.107 vrsalović 2011, T. 62/3.108 FiLipi 1981b, 23, passim.109 Kulušić 2006, 112.110 Surić 2009, 186.111 LamBecK et al. 2004.112 LamBecK, johnSton 1995; LamBecK. BarD 2000; LamBecK et al. 2004a.

slične ili različite namjene.106 Plan zidova u Lavsi složeniji je od onoga koji je do sada objavljen,107 a tek sustavnim istraživanjem mogla bi se predlo-žiti zadovoljavajuća interpretacija nalazišta.

Osim u uvalama Šipnate i Lavsa, amos Rube Filipi spomenuo je rimske nalaze i kod Lučice, kod oba Pod Sela, na Knježaku i u Koromašnjoj na Kornatu, na otocima Gustacu (Skračinu), Bi-sagi (kod Vruja), Levrnaki i Donjoj abi.108 Sven Kulušić zabilježio ih je i na položaju zvanom Po-

ljice,109 ali je podatke koje donose oba autora po-trebno provjeriti stručnim očevidom.

Što se u antičko doba događalo na otoku Piš-keri ili Jadri (Sl. 1/21) za sada ostaje otvorenim pitanjem. U plitkome moru u prolazu koji se prema Filipijevim riječima naziva Malkuntento, nasuprot mletačkog kaštela na otočiću Panitu-li, dobro se vide zidovi okomiti na obalu, koji se najčešće interpretiraju kao ostatci ribarskih kuća iz novijeg vremena. Filipi im je, međutim, pretpostavio rimsko podrijetlo. Činjenica je da bi se temelji zidova kuća iz srednjovjekovnog doba, prema analogijama s ostalim dalmatin-skim nalazištima, trebali danas nalaziti u zoni plime i oseke ukoliko su nekada bili dovoljno odmaknuti od mora. Sukladno tome, mogli bi-smo zaključiti kako je riječ o građevinama iz nešto ranijeg vremena ili kasnijim strukturama neke druge namjene. Teško je vjerovati da bi an-tičkim korisnicima Kornata promakle pogodno-sti Piškere, pa je u budućnosti moguće očekivati nalaze iz rimskoga doba.

Kao što opisana arheološka baština zorno po-kazuje, podizanje morske razine nastavilo se i na-kon stabiliziranja morske razine u doba kasnog neolitika, ali znatno sporije negoli ranije. Dugo godina među arheolozima uvriježeno tumačenje kako je riječ o promjeni od 1 mm godišnje da-nas se više ne može prihvatiti kao univerzalno rješenje problema.110 Na osnovi arheoloških in-dikatora starih oko 2.000 godina, duž tektonski stabilne tirenske obale Italije, za razdoblje koje je proteklo od rimskog ranocarskog vremena izra-čunata je sveukupna globalna promjena morske razine (eustazija) od ~0,13±0,09 m.111 Nakon po-stglacijalne stabilizacije morske razine, za središ-nji Mediteran učinak popuštanja težine ledenog pokrivača i povećanja težine vodene mase uzro-kovanog otapanjem leda (glacio-hidro-izostazija) uzrokovao je promjenu morske razine od 0,2 do 0,8 mm/god.112 Vrijednosti variraju od sjevera prema jugu, a odgovaraju zbroju glacio-izostat-skih i hidro-izostatskih komponenti.

Pojednostavljeno rečeno, za razdoblje od 2.000 godina u srednjem bi se Mediteranu mo-

Sl. 10. Pogled na uvalu Lavsu i prva skica potopljenih struktura izrađena tijekom rekognosciranja 1971. godine (Z. Brusić)


81

glo očekivati izostatsku promjenu morske razine od 0,4 do 1,6 m, ovisno o geografskom položaju određenog mjesta. Pribrajajući joj zabilježenu eustatsku promjenu od 0,13 m i odbijajući dobi-veni broj od stvarne promjene morske razine iz-mjerene na osnovi geoloških, bioloških i/ili arhe-oloških indikatora, dobiva se iznos koji označu-je udio lokalne tektonike. Na taj se način, kom-biniranjem modela i indikatora morske razine, dolazi do idejne rekonstrukcije nekadašnje obale i obalne crte. Nekadašnji izgled određenog pro-stora, uključivo i njegov biljni pokrivač, moguće je rekonstruirati na osnovi detaljnih geomorfo-loških i sedimentoloških studija te dendroloških i polenskih analiza, što predstavlja korak dalje prema idejnoj rekonstrukciji paleo-krajolika, njegove morfologije i vegetacije. Takva studija, nažalost, još nije napravljena za prostor Kor-nata, iako bismo od nje mogli očekivati krajnje zanimljive rezultate kojima bi se napokon osna-žile ili opovrgle pretpostavke koje se bez čvršćih osnova provlače kroz stručnu literaturu.

Kada je riječ o antičkoj arheološkoj baštini u unutrašnjosti otoka Kornata, Filipi je pretposta-vio postojanje rimske vile na položaju Zlatarica u Trtuši, ali bez detaljnijeg navođenja argumenata koji bi tome išli u prilog. Osim specifičnog topo-nima, navodno uzrokovanog otkrivenim zlatnim predmetima, činjenica je da se na širem prostoru Zlatarice (Sl. 1/18) nalazi nevjerojatna količina

antičkog keramičkog materijala, među kojim se ističu ulomci amfora i krovne opeke, ali se pro-nalaze i ulomci finijega keramičkog posuđa. Riječ je o nalazima koji se, poput nalaza u vili u Maloj Proversi, mogu datirati u prva stoljeća po Kr., a možda čak i stoljeće ranije. Na samoj parceli zva-noj Zlatarica jasno se uočavaju ostatci antičkih zidova (Sl. 12), koji se zbog uporabe žbuke izra-zito razlikuju od okolnih suhozida.113

Postojanje rimske gospodarske vile moguće je zamisliti i u neposrednoj blizini polja Tarac, mož-da čak na mjestu današnje crkve (Sl. 1/11; 13).114 Nalazi iz najdubljih slojeva nalazišta oko Gospe od Tarca, o kojemu će više riječi biti u narednom poglavlju, ukazuju na ljudsku prisutnost u 1. st. pr. Kr./1. st. po Kr., ali njihovo stanje očuvanosti

113 Stručni očevid proveden je tijekom istraživanja Turete i Gospe od Tarca 2012. godine. 114 I na tu je mogućnost višestruko upozorio A. R. Filipi. FiLipi 1981b, passim.

Sl. 11. Srednjovjekovni zid u Lavsi (foto: P. Drap)

Sl. 12. Antički zid vezan žbukom, na položaju Zlatarica u Trtuši (foto: P. Drap)


82

za sada ne omogućuje preciznije vremensko odre-đenje. Na osnovi rezultata dosadašnjih istraživa-nja, vidljivih na terenu,115 nije moguće sa sigurno-šću potvrditi postojanje građevina iz tog vreme-na, iako ima elemenata koji navode na takvu po-misao.116 Ukoliko su one doista postojale, njihov je materijal vjerojatno većim dijelom ugrađen u kasnija zdanja. Rimska se vila mogla nalaziti i na prostoru samoga polja, a mjestimični, iako rela-tivno oskudni, nalazi ulomaka antičkog keramič-kog posuđa sugeriraju potrebu sustavnog reko-gnosciranja. Prilikom terenskog obilaska utvrde Turete 2011. godine pronađena su dva ulomka tegula podrijetlom iz poznate radionice koja je svoje proizvode označavala pečatom PaNSIaNa (u više varijanti) i distribuirala svoje proizvode na širokom jadranskom prostoru od polovice 1. st. pr. Kr. do druge polovice 1. st. po Kr.117 Ulo-mak tegule s oštećenim pečatom aPSIa, podrije-tlom iz istog radioničkog kruga118, pronađen je u unutrašnjosti utvrde Turete tijekom istraživanja

2012. godine, a nekoliko godina ranije među ar-heološkim ostatcima istočno od crkve sv. Marije pronađen je i ulomak s oštećenim pečatom aFa-eSONIa (ili aFaeSONIaF) iz 1./2. st. po Kr.119

Za prag crkve bio je iskorišten oveći ulomak rimskog nadgrobnog spomenika izrađenog od bijelog vapnenca (Sl. 15), čiji očuvani dio glasi: TIae.L.F.SeCUNDae / IVS SeVeRUS aeD II VIR MATRI.120 Natpis je postavio edil Sever u spomen majci Plotiji Sekundi, vjerojatno u 1. st. po Kr. Iako se ne može sa sigurnošću utvrditi na kojem je mjestu originalno stajao, spomenuti na-lazi koji pripadaju istom vremenu mogu se isko-ristiti kao argument u prilog pretpostavci kako nije donesen s neke druge lokacije. U tome bi se slučaju u Tarcu moglo pretpostaviti i postojanje vile u vlasništvu dotičnoga Severa, za čije je po-trebe bio izrađen i nasip u dnu uvale (Sl. 22), ko-jim je neprijazan stjenovit krajolik pretvoren u pristupačnu operativnu obalu.121

Velika ograda jugoistočno od Sedlastog Boka na Kornatu (Sl. 1/24), nasuprot Lavsi, također je posuta antičkim keramičkim ma-terijalom.122 Brojni ulomci tegula upućuju i na mogućnost postojanja krovom pokrivenih građevina, ali s obzirom na njihovu široku pri-mjenu i u druge svrhe, takvu pretpostavku ne možemo za sada ničim osnažiti. Na stotinjak metara udaljenom položaju, u Sedlastom Boku (Sl. 1/23) uočen je pod morem mali obalni na-sip123 koji svojim izgledom neodoljivo podsjeća na obalni nasip u uvali Tarac i nasipe potoplje-nih struktura na Svršati i Trstikovcu. Kao i u Tarcu, čini se da je prostor s unutrašnje strane nasipa bio ispunjen kamenjem i pijeskom kako bi se formirala ravna operativna površina uz prilično nepristupačnu obalu.

I na kraju, ulomci antičkog keramičkog po-suđa uočeni su i u podmorju otočića Šila, abe i Smokvenjaka, na kojima su vidljivi tragovi ek-sploatacije kamena.124 Ostatci kamenoloma na-laze se i na južnoj strani otoka Levrnake125, na

115 Rezultati istraživanja 2006., 2008., 2010. i 2011. godine nisu za sada objavljeni.116 Riječ je prije svega o stratigrafskom međuodnosu očuvanih zidova. 117 matijašić 1983.118 matijašić 1983: 982-983.119 M. Opačić Zornija, usmeni podatak. O varijantama pečata AFAESONIA vidi Zaccharia 1993.120 Suić 1952, 246-247, br. 35: Plo]tiae L(uci) f(iliae) Secundae / ]ius Severus aed(ilis) II vir matri [p(osuit).121 U višestruko spominjanoj Kulušićevoj sintezi o Kornatima autor donosi detaljan prikaz podmorskih ostataka u uvali, koje pripisuje 6. st. po Kr. Kulušić 2006, 131. Nalazi ranijeg keramičkog materijala i dubina na kojoj leži nasip upućuju na vjerojatnost njegove ranije izgradnje.122 Vjerojatno se na to mjesto odnosi podatak o pronalasku brojnih antičkih keramičkih ulomaka na lokalitetu zvanom Njivica. Kulušić 2006, 124.123 Na postojanje nasipa upozorio je V. Skračić.124 Brusić 1974, 68.125 Kulušić 2006, 71-71, Sl. 63.

Sl. 13. Pogled iz polja Tarac prema crkvi Pohođenja Marijina (Gospe o Tarca) i utvrdi Tureti (foto: D. Kalogjera)


83

kojemu za sada nisu primijećeni tragovi antičkih građevina, ali su na prevlaci između uvala Levr-nake i Lojene uočeni keramički nalazi126. Obra-timo li pozornost na položaj Levrnake u odnosu na brdo Turetu i uvalu Tarac, moguće je da su njezine pogodnosti koristili tamošnji stanovnici.

Uzimajući u obzir sve navedene činjenice i iznesene pretpostavke, očigledno je da su prva stoljeća nove ere privukla u Kornate određen broj stanovnika, a gospodarske aktivnosti, po-sebno one vezane uz morske resurse, iznenada živnule.127 Takva je situacija, najvjerojatnije, bila posljedicom mirnih vremena u kojima su prednosti Kornata na trenutak prevagnule nad njihovim nedostatcima.

5. KaSNOaNTIČKO I SReDNJOVJeKOVNO DOBa

Kasnoantičko je doba dugo prijelazno raz-doblje iz antike u rani srednji vijek, čije gra-nice nije moguće precizno odrediti, a okvir-no obuhvaća vrijeme od 3. do 7. st. po Kr.128 Unutar tog vremenskog raspona dogodile su se značajne promjene, poput prihvaćanja i širenja kršćanstva, velike seobe naroda, podjele Rim-skoga carstva i propasti njegovoga zapadnog dijela, formiranja barbarskih država, djelomič-ne obnove Carstva pod vlašću cara Justinijana i dolaska Slavena, koje su se odrazile i u kornat-skoj arheološkoj baštini.

Već spomenuti, brodskim propelerima otkri-veni nalazi u slojevima uvala Šipnate i Opat, te nalazi prikupljeni na površini morskog dna ili otkriveni tijekom probnog podmorskog istraži-vanja u uvali Tarac 2012. godine,129 potvrdili su kako se u kulturnim slojevima pronalazi materi-jal koji pripada širokom vremenskom razdoblju od 1. st. pr. Kr. do kraja kasne antike. Teško je za sada reći u kolikoj je mjeri riječ o stalnoj ili povremenoj ljudskoj prisutnosti na navedenim mjestima, ali je sigurno da se trajnije korištenje prostora može opravdano pretpostaviti u nepo-srednoj blizini polja Tarac.

Osim već ranije spomenutih nalaza, na inten-zivniju ljudsku prisutnost u doba antike ukazuje kulturni sloj debljine tridesetak centimetara, u kojemu je akumulirana velika količina razno-rodnog antičkog keramičkog materijala, utvr-đen tijekom probnog istraživanja 2012. godine na području ostataka maloga mula u samom dnu uvale Tarac.

Činjenica je, međutim, da se vjerojatno već u 5. st. po Kr. u Tarcu naselila manja zajednica koja je izgradila građevinu čiji su ostatci i danas vidljivi na mjestu crkve sv. Marije ili Gospe od Tarca. Riječ je o ostatcima apside (Sl. 14) koji se uzdižu u visini od 4,50 m iza apside današnje crkve. Njezina unutrašnja širina iznosi 3,40 m, a najveća dubina očuvanog vidljivog dijela 3,70 m. S vanjske strane apside nalaze se dva manje isturena potpornjaka (kontrafora), a dva isture-nija podupiru mjesta na kojima je u dosadašnjim rekonstrukcijama pretpostavljen istočni zid cr-kve. Podatci o broju potpornjaka, objavljeni u literaturi, međusobno se razlikuju,130 a ćiril Ive-ković dobro je uočio njihov sveukupan broj.131 apside ojačane potpornjacima nalaze se, na

126 FiLipi 1981b, 46.127 Ne ulazeći u raspravu o imenu Kornata u doba antike, upućujemo na rad niKoLanci 1999, te na priloge K. Jurana, N. Vuletića i O. Ligorija u ovoj monografiji.128 Brown 1971.129 Cfr. supra.130 Uglešić 2002, 112, donosi podatak o tri lezene. P. Vežić navodi dva podpornjaka, koja je, po njegovu mišljenju, zbog njihove dubine ispravnije nazivati kontraforima. vežić 2005, 125, 140.131 iveković 1928, 278.

Sl. 14. Ostatci apside ranokršćanske crkve iza apside crkve Pohođenja Marijina (foto: D. Kalogjera)


84

primjer, na bazilici u Jazu u Novalji, na starijoj sjevernoj crkvi dvojne crkve u Srimi i crkvi u Lo-vrečini na Braču.132 Za razliku od jednostavnih apsida bez potpornjaka, na kojima je vjerojatno počivao drveni krov, apside s potpornjacima no-sile su nad sobom zidani polukalotasti svod.133

Na plaštu apside nekad su se nalazila tri velika lučna prozora, čiji je luk nadilazio širinu pravo-kutnog otvora, od kojih je samo središnji (istoč-ni) gotovo u cijelosti očuvan.134 Prozor okrenut u smjeru sjevera bio je zahvaćen velikim oštećenjem koje je sezalo do tla (sanirano 2011. godine), a prozor okrenut prema jugu potpuno je razoren. Pri vrhu zida nazire se početak polukalotaste ku-pole, kojom je apsida bila nadsvođena, a u visini gornje razine prozora s unutrašnje strane nalazi

se niz četvrtastih utora. Utori jednakih dimenzija, kojima je zid perforiran u cijelom presjeku, vidlji-vi su pod donjom razinom prozora. Svi oni jasno ukazuju na položaj drvenih greda korištenih pri izgradnji plašta apside. antička tradicija u duhu koje je izgrađen taj kasnoantički objekt očuvala se u kvaliteti gradnje. Riječ je o priklesanom ka-menju, položenom u relativno pravilne redove uz obilno korištenje žbuke, među kojima se raspo-znaju pravilni poravnavajući redovi.135

Za ilustraciju stanja crkve u 18. stoljeću na-vodi se detalj već spomenute topografske karte južnog kornatskog otočja F. Geroncija iz go-dine 1783.136 Na njemu su jasno naznačeni i drugi zidovi s južne i zapadne strane današnjeg sakralnog objekta, te ostatci manje pravokut-ne građevine s njegove sjeverozapadne strane. Vidljive zidove spominje i Iveković, interpreti-rajući ih kao ostatke "neke zgrade koja je bila spojena s crkvom".137

Više je autora na osnovi Geroncijeva tlocr-ta ili stanja na terenu pretpostavilo trobrodni tlocrt crkve.138 Filipi je na osnovi postojećih ostataka predložio i procjenu njezinih sveuku-pnih dimenzija,139 ali je očigledno riječ o zabu-ni uzrokovanoj nejasnom situacijom na terenu. Neistraženost lokaliteta uzrokovala je i spome-nutu predodžbu o trobrodnoj građevini, koja za sada nije potvrđena.140

Sudeći prema danas vidljivim zidovima (Sl. 16) najraniji je objekt moguće rekonstruirati kao jednobrodnu građevinu čiji je brod bio jedna-ko širok kao i apsida. Lagano potkovasti oblik unutrašnjeg dijela apside izveden je gotovo na identičan način kao i na velikoj apsidi djelomič-no istražene građevine još nedovoljno jasne, ali zasigurno svjetovne namjene, očuvane zapadno od kasnoantičke palače u uvali Polače na Mljetu i okvirno datirane u kasno 5. st. po Kr.141 Taj poda-tak, kao i drugi primjeri kasnoantičkih prostora s apsidama koji nisu imali sakralnu namjenu,142 uz

132 Domančić, jeličić radonić 1994; chevaLier 1996, 283-289; vežić 2005, passim; Sekulić-Gvozdanović 2007, 200-202.133 vežić 2005, 136.134 Riječ je o karakterističnom kasnoantičkom konstruktivnom rješenju, koje preuzima i graditeljstvo srednjega vijeka. petricioLi 1970, 724; Gunjača 1984, 256-258.135 Gunjača 1984, 258; vežić 2005, 129.136 Državni arhiv Zadar, Misc. sv. 124, poz. 2, listovi 1-2. Uglešić 2002, 112, Sl. 97; Kulušić 2006, 128, Sl. 103.137 iveković 1928, 279. 138 FiLipi 1981, 24; Uglešić 2002, 112; vežić 2005, 125. 139 Prema Filipijevoj procjeni crkva je bila široka 13, a duga dvadesetak metara. FiLipi 1981b, 48.140 Usp. bilj. 137.141 Fisković 1999, 68-69, Sl. 11.142 Kao primjer kasnoantičke vile niz godina interpretirane kao bazilike, kojoj je tek u novije vrijeme argumentirano pretpostavljena svjetovna funkcija navodimo tzv. baziliku u Vrsaru u Istri. taSSaUx, carre 2011, 176-179.

Sl. 15. Ulomak rimskog nadgrobnog natpisa iskorišten kao prag crkve Pohođenja Marijina (Arhiva Konzervatorskog odjela u Šibeniku)


85

još uvijek nedovoljno razjašnjene, ali naslućene međuodnose očuvanih zidova,143 mogao bi ići u prilog činjenici da najranije sakralno zdanje poči-va ustvari na građevini svjetovne namjene.

U očekivanju objave rezultata istraživanja provedenog u vremenu od 2006. do 2011. go-dine, na osnovi postojećega stanja na nalazištu moguće je razlikovati najmanje četiri do pet gra-đevinskih faza kompleksa koji se nalazio na mje-stu crkve sv. Marije, tj. Gospe od Tarca. Privid istočnog zida trobrodne bazilike stvaraju tanji, očigledno naknadno dograđeni zidovi koji se na-stavljaju na jače potpornjake u smjeru sjevera i juga. Osim što su nejednakih dimenzija, oni se i tehnikom gradnje razlikuju od ranije građevine, pa je očigledno kako ne pripadaju njezinoj prvoj fazi. Najranija je podnica očuvana u apsidi, ali je preko nje, na udaljenosti od dvadesetak centi-metara, prevučena druga,144 nastala vjerojatno u isto vrijeme kad i podnica manje prostorije s ap-sidom čiji su ostatci otkriveni sa sjeverne strane današnje crkve. Ona je izgrađena povrh zida koji se nastavlja na sjeverni potpornjak, što najbolje svjedoči o njezinoj naknadnoj dogradnji.

Na krsnom zdencu križnoga oblika, čiji se tragovi nalaze u spomenutoj prostoriji, također se razabiru različite faze njegovoga korištenja, a zasigurno i promjena njegove namjene. Arheo-loški nalazi ukazuju da je u određenom trenut-ku uzdužni dio zdenca bio iskorišten za grobnu komoru.145 Činjenica da je krsni zdenac križnoga oblika postojao uz crkvu u Kornatima potvrđuje i postojanje puka kojega je u 5. i 6. stoljeću, tj. vremenu intenzivnoga pokrštavanja, valjalo po-krstiti.146 Konačnu interpretaciju građevina čiji se ostatci nalaze oko današnje crkve bit će moguće dati tek po dovršenju arheoloških istraživanja i objavi rezultata svih njegovih faza.

Među pokretnim nalazima prikupljenim prili-kom čišćenja ranije otkrivenih zidova ističe se ne-koliko cjevastih završetaka koji su pripadali sta-klenim svjetiljkama polikandilima, pronađenima na mnogim ranokršćanskim nalazištima Dalma-cije.147 Riječ je o predmetima koji čine dio uobi-čajenog crkvenog inventara od 4. do 7. stoljeća.

Prema usmenim podatcima istraživača, na istraženoj su površini pronađena dvadeset i četi-

143 Na moguće postojanje zida starijeg od velike apside upozorio je Mirko Čepo, koji je 2012. godine obavljao nadzor nad konzervatorsko-restauratorskim radovima na nalazištu.144 Slična situacija s obnovljenom podnicom zabilježena je u sjevernoj crkvi dvojne crkve u Srimi. Gunjača 2005, 21.145 M. Opačić Zornija, usmeni podatak. 146 O vezi zdenaca križnoga oblika i procesa pokrštavanja rimske provincije Dalmacije vidi u chevaLier 1988.147 chevaLier 1999.

Sl. 16. Snimak dobiven 3D laserskim skeniranjem ostataka sakralnog kompleksa prije uklanjanja zaštitnog sloja geotekstila (tehnička obrada: B. Kordić)


86

ri groba, većinom unutar ostataka građevina, a samo u jednom slučaju u izduženoj grobnoj kon-strukciji opločenoj tegulama, dograđenoj s južne strane apside.148 Dvadeset i peti grob, istražen 2012. godine u jugozapadnom kutu spomenute apsidalne prostorije sa sjeverne strane današnje crkve, očigledno je ukopan u trenutku kad se pro-storija više nije koristila, jer je ukopom probijena njezina podnica, a glava pokojnika položena na ostatke njezinog zapadnog zida. Rezultati preli-minarne antropološke analize pokazali su kako je riječ o muškarcu starom između 45 i 55 godina, sa zaraslom frakturom na lijevoj tjemenoj kosti.149

Prema podatcima lokalnih stanovnika, ljudski su ostatci pronađeni i prije nekoliko desetljeća, prilikom uređenja površine ispred pročelja da-našnje crkve. Na osnovi te pojedinosti možemo zaključiti da se u budućnosti može očekivati još sličnih otkrića. Ukopi kojima je probijena pod-nica ranijih građevina, a vjerojatno i one koji se na osnovi slučajnih nalaza mogu očekivati pred današnjim pročeljem, pripadaju možda kasnom srednjovjekovnom, a zasigurno novovjekovnom dobu. Godine 1603. spominje se uz crkvu bra-tovština Gospe od Tarca od 100 članova, od ko-jih 24 s Kornata. Oni se tada ukapaju na malom groblju koje se formiralo oko crkve.150

Na datiranje najranije sakralne građevine ili možda građevinskog sklopa u ranokršćansko doba, tj. u 6. st. po Kr., te na kontinuitet kultnog mjesta od tada do naših dana upozorio je emil Hilje.151 Isti je autor, na osnovi izgleda i tehnike gradnje, nastanak današnje jednobrodne crkve s polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu datirao u 14. stoljeće, upozorivši i na moguć-nost njezina nastanka ili pregradnje dva stoljeća kasnije. Crkva je posvećena Pohođenju Blažene Djevice Marije, a u narodu znana pod imenom Gospe od Tarca. Pretpostavljajući kontinuitet sakralnih građevina od ranokršćanskog, tj. ka-snoantičkog doba, Hilje je također pretpostavio

kako je najranija crkva bila posvećena sv. Mariji, s čim se uglavnom slažu i drugi autori152.

Činjenica da današnja crkva, znatno manjega obima negoli ranija sakralna građevina, potječe vjerojatno iz kasnoga srednjeg vijeka, pretpo-stavlja da je u nekom trenutku, tijekom ranoga ili razvijenog srednjovjekovnog doba, kompleks na položaju današnje Gospe od Tarca bio napušten i dijelom razrušen.

Štovanje Marije, Majke Božje naglo se pro-širilo kršćanskim svijetom nakon efeškog sa-bora 431. godine, u doba cara Teodozija II., a pretpostavlja se da je Marijin kult već u to rano vrijeme bio uspostavljen u glavnoj salonitanskoj bazilici.153 Kornati se nalaze na području jakog kršćanskog središta u Jaderu, u kojem je već od 4. stoljeća sjedište biskupa. Početkom 5. stoljeća u njemu se, po uzoru na bazilike cara Konstanti-na u Rimu i Svetoj zemlji, grade ranokršćanske bazilike, među kojima i ona posvećena sv. Ma-riji.154 Osim u samom urbanom središtu Jadera, kršćanske građevine počinju se graditi i na čita-vom području njegovog agera, koji obuhvaća i otoke zadarskog arhipelaga.155 Intenzivna aktiv-nost u Jaderu i na njegovom širem prostoru na-stavlja se tijekom 6. stoljeća, a crkve se najčešće, uz još nekoliko titulara, posvećuju upravo sv. Mariji.156 U to vrijeme Marijin kult intenzivno promiče car Justinijan.157

Ranokršćanskim se crkvama na području Zadarske nadbiskupije pripisuju različite funk-cije: za okupljanje vjernika određenog grad-skog ili seoskog prostora, za potrebe gospo-darskih vila i vojnih utvrda, a pretpostavlja se da su neke od njih bile i dijelovi samostanskih kompleksa.158 Manje crkve i sklopove zgrada uz njih dovodi se u vezu s monaškim životom. U tome smislu u literaturi se spominje sklop na Školju ispred Brbinja na Dugom Otoku, koji je vjerojatno pripadao redovnicima iz reda bene-diktinaca. Sličnu situaciju nalazimo i u Neviđa-

148 M. Opačić Zornija i M. Radaljac, usmeni podatak.149 Antropološku analizu napravili su Mario Novak i Željka Bedić s Odjeka za arheologiju HAZU.150 FiLipi 1981b, 48.151 hiLje 1996, 36-37; 2004, 35-37. O kontinuitetu građevina sakralnog karaktera iz poganskog u kršćansko doba vidi miGotti 1992.152 Uglešić 2002, 112; vežić 2005, 125.153 camBi 1974, 283.154 Uglešić 2002, 117-118; vežić 2005, 30-32, 56-58.155 vežić 2005, 80.156 Uglešić 2002, 121. O titularima ranokršćanskih crkava na području Dalmacije vidi i miGotti 1996, o crkvama posvećenim sv. Mariji na str. 224.157 miGotti 1996, 224.158 Uglešić 2002, 122.


87

nima na otoku Pašmanu, na gradini Budim ne-daleko Posedarja i na lokalitetu Kalpić na Pre-mudi. Ranokršćansko podrijetlo i samostanska namjena mogu se pretpostaviti i za lokalitete Jaz i Garska Crikva na Molatu, Sv. Marko na Silbi i Banjve na Olibu, ali je pretpostavku po-trebno provjeriti arheološkim istraživanjima.159 Većina ih je porušena u vrijeme dolaska Hrvata u 7./8. stoljeću, a nekoliko stoljeća kasnije cr-kvene su građevine obnovljene u reduciranom obliku. Na otocima su se, međutim, one uglav-nom prestale koristiti tijekom srednjega vijeka zbog promjena koje su se dogodile u smještaju srednjovjekovnih naselja.160

Kršćanski je Zapad upoznao redovništvo već polovicom 4. st., a najraniji se redovnici na Ja-dranu spominju već krajem 3. ili početkom 4. st.161 Sv. Jeronim, monah i crkveni učitelj dalma-tinskoga podrijetla, rođen polovicom 4. st., više-struko je pisao o pustinjačkoj i redovničkoj na-zočnosti na dalmatinskim otocima, spomenuvši kako na njima ima toliko pustinjaka i redovnika koliko i u egipatskim pustinjama iz kojih se re-dovništvo proširilo kršćanskim svijetom.162 Sv. Jeronim pohvalio je i bogatog znanca Julijana za podizanje samostana i uzdržavanje redovnika na dalmatinskim otocima,163 koji su kao nena-pučena, izolirana i relativno sigurna mjesta bili izrazito prikladni za povučeni redovnički život. Nije stoga nemoguće pomišljati da su neki od spomenutih samostana osnovani vrlo rano,164 a da se jedan od njih mogao nalaziti i na položaju današnje Gospe od Tarca. Otok "što oko njega buči more i lađama je pogibeljan, a strašila su mu šiljasti grebeni, goli krš i samoća", koji sv. Jeronim spominje u poslanici Rufinu, ne odnosi se vjerojatno na sam Kornat, ali potvrđuje oda-bir teško pristupačnih otočnih mjesta za povla-čenje u život posvećen molitvi.165

Činjenica je da je već u 5. st. monaštvo zbog neorganiziranosti zapalo u tešku krizu. Njegov obnovitelj i jedinstveni zakonodavac, Benedikt iz Nursije (480.547.), uspostavio je monaški red benediktinaca, a njegovo je pravilo zavlada-lo čitavim zapadnim redovništvom. Iz izvoda iz Montekasinske kronike, prepisanog po naredbi pape Stjepana II. polovicom 8. st., saznajemo kako je suvremenik sv. Benedikta, bizantski car Justinijan darovao Benediktovom samostanu u Monte Cassinu posjede u Panoniji, Istri i Dal-maciji.166 Nakon rušenja montekasinske opatije 577. g., benediktinci su odbjegli u Rim i odatle raselili po europi. Iako za to nema sigurnih do-kaza, moguće je da su već u to vrijeme pristigli i na svoje dalmatinske posjede, a odatle i u druge dalmatinske krajeve. Sigurni podatci o dolasku benediktinaca u današnje hrvatske krajeve po-tječu, međutim, tek iz vremena kneza Trpimi-ra.167 Benediktinci su stoga u Tarac mogli stići kako u kasnoantičko tako i u srednjovjekovno doba, a dogradnja prostorija sa sjeverne i južne strane već postojeće jezgre možda se može pove-zati upravo s njihovom prisutnošću.

Mogućnost da se u Tarcu nalazio benediktin-ski samostan sugerirana je u literaturi,168 a rt i uvala Opat koji nose ime benediktinskog samo-stanskog poglavara, također su iskorišteni kako bi osnažili tu pretpostavku169. Iako je Filipi pret-postavio kako je riječ o nepoznatoj opatiji izvan Kornata, kojoj je otok u prošlosti pripadao, to ne isključuje mogućnost da se u Tarcu nalazio samostan. Samostalnu opatiju činilo je najmanje dvanaest redovnika, ali se samostanima nazivaju i svi drugi oblici redovničkih zajednica.170

Ivan Ostojić sugerirao je izravnu vezu topo-nimskog lika Opat s pretpostavljenim samosta-nom u uvali Tarac. Osim toga, upozorio je i na mogućnost da se crkva sv. Marije de Insula, čijeg

159 vežić 2005, 126-129.160 Za razliku od priobalnih antičkih, srednjovjekovna su naselja smještena na sigurnijim uzvisinama. Uglešić 2002, 122.161 ostojić 1963, 71.162 iveković 1931, 217; marin 2011, 29. Usp. Jeronimove poslanice III. Rufinu, XXXVII. Heliodoru i LVII. Julijanu. marković 1908.163 Poslanica LVII. Julijanu. marković 1908, sv. 2., 242.164 Na postojanje samostana u vrijeme sv. Jeronima i na prednosti zadarskog arhipelaga u pogledu njihovoga smještaja, upozorio je Ćiril Iveković. iveković 1931, 217.165 marković 1908, sv. 1, 15. Zahvaljujemo kolegi Emiliju Marinu, koji nas je upozorio na ovaj navod i druge korisne podatke u svezi ranokršćanske faze lokaliteta u uvali Tarac.166 ostojić 1963, 80.167 ostojić 1963, 82.168 ostojić 1964, 252-254. m. makale pretpostavio je kako je riječ o templarskom samostanu. maKaLe 1939, 193.169 ostojić 1964, 254; FiLipi 1981b, 20.170 ostojić 1963, 53-54. Ostojić samostanom naziva "svaku zajednicu ili kuću, u kojoj su, kako se drži, živjeli monasi, bez obzira je li to bila nezavisna ili zavisna opatija, podružni priorat, monaška prepozitura, jednostavna rezidencija ili malobrojna obedijencija, privremeni hospiciji, cella ili redovnička kolonija podignuta na imanju većega cenobija …".


88

je opata zbog neprimjerenog ponašanja godine 1267. kaznio splitski nadbiskup Ivan, nalazi-la upravo na mjestu Gospe od Tarca.171 Iako ta pretpostavka nije ničime potvrđena, nema za sada niti argumenata kojima bismo ju mogli opo-vrgnuti. Činjenica je, osim toga, da se otok Kor-nat u srednjem vijeku, zahvaljujući crkvi u Tarcu, često nazivao imenom Insula Sanctae Mariae.172

Iz detaljnog popisa imena otoka Kornata, autora Kristijana Jurana, vidljivo je da je riječ o najstarijem imenu otoka, zabilježenom polo-vicom 14. stoljeća. Ono se najčešće koristilo i tijekom narednog stoljeća; posljednji je put za-bilježeno 1682. godine, a spomen imena u 18. stoljeću samo je sjećanje na nekadašnje imeno-vanje otoka. Prvi trag današnjega imena (u obli-ku Coronada) zabilježen je u arhivskim spisima 1484. godine, ali se spominje i na karti Jadran-skoga Mora koju je još 1318. godine u Vene-ciji objavio Pietro Vesconte173. Među različitim, više ili manje uvjerljivim tumačenjima njegova

podrijetla,174 u dosadašnjoj literaturi usput se spominje i mogućnost njegove veze s krunom Marijinom175, tj. okrunjenim Marijinim likom.

Ne ulazeći u detaljnije rasprave na tu temu, željeli bismo samo upozoriti na činjenicu da se i ime Toreta/Toretta/Tureta/Turetta u početku vezivalo uz crkvu sv. Marije kojoj je, vjerojatno, utvrda povijesno i pripadala. Lik okrunjene Bo-gorodice, iako počiva na znatno starijoj legendi, uveden je u 12. stoljeću u kršćansku ikonogra-fiju.176 Atribut Okrunjena u različitim oblicima poput Incoronata, Coronata ili Coronada i danas je pridan Bogorodičinom liku u imenima crkava, marijanskih svetišta i samostana.177

Današnja oltarna slika u crkvi Gospe od Tarca prikazuje okrunjenu Bogorodicu s malim okrunjenim Isusom. Iako ne možemo sa sigur-nošću utvrditi kakav joj je prikaz prethodio, postoji mogućnost da se okrunjen Bogorodičin lik vezao već uz kasnosrednjovjekovnu crkvu, a Gospin atribut funkcionirao kao sinonim nje-zinoga imena. Takvim bi tumačenjem, ustvari, sva dosadašnja sa sigurnošću potvrđena imena otoka Kornata – Otok Sv. Marije ili Stomorin Otok, Tureta, Kornat, pa čak na neki način i Opat – ostala u izravnoj vezi sa Sv. Marijom, tj. crkvom koja joj je stoljećima bila i ostala posvećena i čija je utvrda zasigurno igrala zna-čajnu ulogu u prostornoj pomorskoj orijentaci-ji. Opisana situacija dolikovala bi izrazito kr-šćanskom ozračju proteklih stoljeća i neupitnoj privrženosti naroda Gospinom liku.

Ukoliko se na mjestu Gospe od Tarca doista nalazio benediktinski samostan, vjerojatno je i njega zahvatio opći zastoj benediktinskog redov-ništva u 12. i 13. stoljeću. Grijeh opata samosta-na sv. Marije de Insula samo je blaga ilustracija udaljavanja redovnika od strogih benediktinskih načela i postupnog propadanja nekadašnjih opa-tija ili manjih benediktinskih zajednica. Možda se upravo u to vrijeme dogodilo napuštanje kom-pleksa u Tarcu, na čijim je temeljima kasnije iz-građena današnja crkva sv. Marije.

171 ostojić 1964, 247, 250-252. Početkom 12. st. ugarsko-hrvatski kraljevi predaju splitskom nadbiskupu veći dio benediktinskih samostana (ostojić 1963, 85-86). Tako se pod vlašću splitskog nadbiskupa mogao naći i samostan sv. Marije na Kornatu. 172 antoLjaK 1954. O svim imenima za otok Kornat, potvrđenima u arhivskim dokumentima, v. prilog K. Jurana u ovoj monografiji. 173 Faričić, Simičić 2005, 63, bilj. 6. Što se tiče najstarijih prikaza Kornata na geografskim kartama upućujemo također na rad J. Faričića u ovoj monografiji.174 Opširnije u prilogu N. Vuletića i O. Ligorija u ovoj monografiji.175 Na moguće podrijetlo imena od okrunjenoga Marijina lika kratko su upozorili J. Faričić i Z. Simičić sljedećim riječima: "Možda latinski toponim Incoronata potječe od Marijine krune – krune Kraljice neba. Međutim, kako murterski Kurnatari kornatske strukturne strmce nazivaju krune…, postoji mogućnost veze nesonima najvećeg otoka i cijele otočne skupine upravo s tim pojmom". Faričić, Simičić 2005, 63, bilj. 5.176 Fučić 1985.177 Usp. npr. Chiesa di S. Maria Incoronata (Milano, Italija), Santuario Madonna Incoronata (Foggia, Italija) Chiesa di S. Maria Coronata (Laurenzana, Italija), Iglesia de Santa Maria la Coronada (San Roque, Španjolska) i dr.

Sl. 17. Pogled na južno pročelje utvrde Turete (foto: D. Kalogjera)


89

Višestruko spomenuti opat samostana sv. Marije de Insula bio je, između ostaloga, ka-žnjen zbog konzumiranja neprimjerenoga mesa. Prema pravilu sv. Benedikta redovnicima je, naime, bilo strogo zabranjeno konzumiranje četveronožnih životinja.178 Zanimljivo je da se prilikom arheoloških istraživanja utvrde Ture-te i podmorja uvale Tarac pronašla zanemari-va količina životinjskih kostiju, dok se na dru-gim arheološkim nalazištima one pronalaze u velikim količinama u kulturnim slojevima koji obiluju otpadnim materijalom. Iako je riječ o naizgled nevažnoj pojedinosti, možda je upravo ona znak da su na tom prostoru stanovali re-dovnici, a ne vojska ili običan puk.

Izgradnja utvrde Turete (Sl. 17; 18) na isto-imenom brdu povrh Tarca također se najčešće smješta u 6. st. po Kr., tj. u isto vrijeme kad i izgradnja ranokršćanske crkve.179 Njezin naj-stariji spomen u povijesnim izvorima vezuje se uz kartu G. Gilardija iz 1426 godine.180 Utvr-da je u tlocrtu prikazana i na već spomenutoj topografskoj karti južnoga kornatskog otočja F. Geroncija iz 1783. godine, na kojoj se vide nje-zine osnovne arhitektonske odlike uz popratnu legendu Torre diroccata (urušena utvrda). Za-

hvaljujući svom markantnom položaju, Tureta je relativno rano privukla pozornost istraživa-ča, a prvi je detaljan opis objavio ćiril Iveko-vić. Iako je utvrdu ispravno povezao s ostacima ranokršćanske crkve u njezinom podnožju, Ive-ković je datirao objekte u nešto kasnije vrijeme. Zanimljivo je spomenuti da se isti autor okušao i u grafičkoj rekonstrukciji utvrde crtajući je s vrlo strmim četveroslivnim krovom. Sličnome mišljenju priklonio se i Krsto Stošić koji je utvr-du datirao u 9., a crkvu u 12. st.181 Petar Skok držao je Turetu ruševinama srednjovjekovnog samostana,182 a tek ju je Ivo Petricioli pripisao kasnoantičkom razdoblju.183

Riječ je o građevini pravokutnoga oblika, unutrašnjih dimenzija 10,4 x 5,4 m, čiji se ulaz nalazi na istočnoj strani južnog zida, a odlikuje se lukom koji nadilazi njegovu širinu184. Zido-vi su debljine 1 m, a osnaženi su pomoću osam snažnih potpornjaka. Rubni su potpornjaci ustvari produžetci kraćih perimetralnih zidova. Svi su potpornjaci debljine 0,90 m, osim jugoi-stočnog, čija debljina iznosi 1 m. Po četvrtastim otvorima za drvene grede na sjevernom i južnom zidu utvrde može se zaključiti kako je građevi-na imala prizemlje i kat, a na istim se stranama mogu uočiti utori za nosive grede stropa. U pri-zemnom dijelu nalazi se devet uskih otvora širine 0,17 m, a visine 0,60 m, probijenih kroz čitave zidove, uobičajeno zvanih strijelnicama. Četiri otvora nalaze se na sjevernom, tri na južnom, dva na zapadnom i jedan na istočnom zidu.185

Gornji je kat bio opremljen s osam prozora očuvanih do razine početka gornjega luka, na kojoj se vide i utori u koje su bile uglavljene drvene grede. Prozori su, poput ulaza u utvrdu i prozora na velikoj apsidi crkve u podnožju, imali vjerojatno luk širi od samog pravokut-nog otvora, o čemu zaključujemo na osnovi više očuvanih pojedinosti. Niz utora s vanjske strane građevine, na nešto višoj razini od uto-ra za nosivu konstrukciju stropa, vjerojatno je trag korištenja drvenih skela prilikom izgradnje utvrde, iako je na osnovi tih elemenata moguće pretpostaviti i postojanje trijema.186

178 ostojić 1963, 98; 1964, 251.179 petricioLi 1970, 725. 180 iveković 1928, 250.181 Stošić 1941, 238.182 SKoK 1950, 129.183 Usp. bilj. 176.184 Usp. bilj. 134.185 Oblik otvora različitog od srednjovjekovnih strijenlnica, jedan je od argumenata koje je Ivo Petricioli iskoristio za datiranje utvrde u vrijeme kasne antike. petricioLi 1970, 724. 186 Arhitektonski opis utvrde i sugestije namjene pojedinih građevinskih elemenata izradila je 2011. godine Zorka Mikić-Kalogjera.

Sl. 18. Rezultat 3D laserskog skeniranja južnog pročelja crkve (tehnička obrada: B. Kordić)


90

Unatoč dominantnom položaju ovoga lokali-teta, arheološka istraživanja Turete započela su tek 2012. godine.187 Pri tome je istražena jugo-zapadna trećina unutrašnjosti utvrde, a ujedno je izrađena i fotogrametrijska dokumentacija. Iskopavanje je provedeno do arheološki sterilnih slojeva, tj. do kamena živca koji se unutar utvrde nalazi na dubini od svega 5 do 50 cm u odnosu na zatečenu površinu zemlje. Iako je količina prona-đenih artefakata razmjerno mala, znanstvenim se značenjem ističu nalazi ranobizantske posude te ulomci kasnosrednjovjekovne keramike koji nam potvrđuju da se Tureta na neki način koristila i u kasnijim vremenima. U sjeveroistočnom kutu otkriveni su ostatci kamene strukture nepoznate namjene, preliminarno protumačeni kao ostatci omanje cisterne za vodu, a pronađen je i origi-nalan kameni prag na ulazu te dijelovi podnice (Sl. 19). Zapadno od ulaza otkrivena je i kame-na struktura koja podsjeća na bazu konstrukcije za pristup prvome katu, otprilike na mjestu na kojem ju je, na osnovi položaja i rasporeda tzv. strijelnica, pretpostavio Ivo Petricioli188.

Nakon pada Zapadnog rimskog carstva 476. godine, ubrzo su istočnom jadranskom obalom

zavladali Istočni Goti. Godine 537. car Justinijan vratio je istočni Jadran pod kontrolu Bizanta u okviru Ravenskog egzarhata, te naredio izgrad-nju niza utvrda za kontrolu plovnoga puta.189 Uzimajući u obzir opisanu situaciju, uvriježeno je mišljenje da je u to vrijeme izgrađena i utvrda Tureta, čija je posada, uz stanovništvo Kornata i pomorce u plovidbi kroz Kornatski Kanal, kori-stila ranokršćansku crkvu u Tarcu.190

Sven Kulušić nadugačko je razložio razloge zbog kojih je utvrda Tureta mogla biti izgrađena na, po njegovu mišljenju, nedovoljno primjereno-me mjestu.191 Zapitamo li se, međutim, je li utvr-da doista izgrađena kao vojna postaja ili je ustva-ri činila dio samostanskog kompleksa izgrađenog u podnožju brda, pitanje njezinog položaja čini se daleko manje problematičnim.

Razmatrajući drugu navedenu mogućnost, va-lja uzeti u obzir sve što je rečeno o crkvi sv. Ma-rije i o samostanu koji se uz nju mogao nalaziti. Osim toga, valja također razmotriti stvarnu na-mjenu utvrde Turete čije je prizemlje koncipirano više kao skladišni nego li kao obrambeni prostor, opremljen otvorima za zračenje (Sl. 20). Oni se u literaturi uobičajeno nazivaju strijelnicama, iako s obzirom na ograničenja koja postavlja njihov oblik i debljina zidova u kojima se nalaze, nema nikakvog opravdanja za takvu njihovu funkciju. Gornji kat s velikim prozorima djeluje kao stam-beni prostor, a ravni krov kakvim su bili opre-mljeni slični bizantski objekti, bio je obično nami-jenjen smještaju branitelja u slučaju opasnosti192.

Samostanske kule uobičajena su pojava u bizantskom svijetu i, neovisno o svojim skro-mnim dimenzijama, važna karika u bizantskom obrambenom sustavu. One su po svojoj veliči-ni zauzimale tek peto mjesto, nakon utvrđenih metropola, manjih gradova i dvoraca (poleis, kastra), većih izoliranih utvrda i kula i linear-nih fortifikacija, ali im to nipošto ne umanju-je značenje.193 Sve su one činile dio iste cjeline, međusobno komunicirajući od periferije prema središtu. Čvrsta struktura bizantskog obrambe-nog sustava uspjela je odoljeti do kraja Carstva, prilagođujući se različitim administrativnopo-litičkim situacijama, različitim neprijateljima i

187 Istraživanja se, pod vodstvom, T. Fabijanića, provode u organizaciji Sveučilišta u Zadru, Muzeja grada Šibenika i Konzervatorskog odjela u Šibeniku.188 petricioLi 1970, 718.189 Gunjača 1986; vežić 2005, 125.190 petricioLi 1970, 725; Uglešić 2002, 112; vežić 2005, 125. O crkvama na plovnom putu vidi Brusić 1993 (o crkvi u Tarcu na str. 231).191 Kulušić 2006, 130-133.192 BaKritZiS, oreopoULoS 2001, 42.193 BaKritZiS, oreopoULoS 2001, 24-48.

Sl. 19. Istraživanje unutrašnjosti utvrde Turete 2012. godine (foto: S. Govorčin)


91

različitim obrambenim tehnikama. Mnoge su utvrde na taj način preživjele tijekom više stolje-ća, od kasne antike do kasnoga srednjeg vijeka. Njihov je izgled ovisio o lokalnim potrebama, dostupnoj tehničkoj razini, morfologiji terena, ali i financijskim mogućnostima određene zajed-nice u određenom povijesnom trenutku.

Poput ostalih fortifikacijskih struktura, sa-mostanske su utvrde korištene za izviđanje i dojavu opasnosti, ali i za sigurnu pohranu na-mirnica te zaklon redovnika i ostalog okolnog stanovništva.194 Mogle su biti uklopljene u sam samostanski kompleks, ali i figurirati kao izdvo-jene građevine koje su nadzirale samostan, nje-govu luku i posjed. Upravo takvom građevinom doima se utvrda Tureta, s koje se pruža odličan pogled na luku, crkvu i polje, te na pomorske pravce iz kojih je mogla zaprijetiti opasnost.

Vizualnoestetska komponenta također je igra-la važnu ulogu prilikom izgradnje fortifikacija, jer je lokalnom stanovništvu trebala pružiti dojam sigurnosti i povjerenje u Carstvo, a neprijatelje odvratiti od napada i opsade.195 I u tome smislu utvrda Tureta poštovala je važeće kanone, jer se i danas kroz moćnu dominaciju prostorom može naslutiti njezin nekadašnji psihološki učinak.

Valja reći da je, usprkos znatno kasnijem da-tiranju, prvi opisivač Turete, ćiril Iveković, od-lično naslutio njezinu moguću funkciju, izrazivši svoju pretpostavku sljedećim riječima: "Po nave-denim prikazima može se zaključiti, da je to bila oveća crkva u vezi sa nekim samostanom, koji je bio vlasnik i obrađivač plodne ravnice, a kula na vrhu iznad njega bijaše izvidnica i utočište ljudi i stoke."196 Kao što je već spomenuto, mišljenje da je riječ o ostatcima samostana iznio je i Petar Skok,197 a od Ivekovića ga preuzela i Sena Seku-lićGvozdanović, uvrstivši kompleks crkve i utvr-de u skupinu utvrđenih samostana198.

Tajanstvenim otočkim starinama narod često pripisuje grčko podrijetlo, ispredajući priče o Gr-cima koji su se vratili po davno sakriveno blago. Petar Skok jednu je takvu priču čuo u Salima i za-bilježio ju sljedećim riječima: "Na ravnom vrhu brda nalaze se ruševine starog manastira. Priča se, da su ga Grci sagradili. Jednom je došao ova-

mo grčki trabakul, …, i grčki se mornari iskrcaše kod Tarca. Udariše mlatom o zid manastira, na-đoše vreću novaca i pobjegoše s njome."199 Teš-ko se oteti dojmu da je priča nastala inspirirana velikim oštećenjem koje se nalazi na južnom zidu utvrde, a čini se posljedicom neke nasilne akcije.

Ruševine utvrde nešto većih dimenzija, ali vrlo sličnoga tlocrta, s potpornjacima i lučnim prozorima nalaze se na uzvisini zvanoj Kralji-čino na otoku Sv. andrija (Svetac) kod Visa.200 Na sličnu koncepciju utvrda na Sv. andriji i na Kornatu upozorio je Zlatko Gunjača, ubrojivši ih u skupinu objekata izrazito malih dimenzija i pravilnog tlocrta, koje su izgrađene u funkci-

194 BaKritZiS, oreopoULoS 2001, 47, 50.195 BaKritZiS, oreopoULoS 2001, 61.196 Iveković 1928, 279. Svoju pretpostavku Iveković je dodatno elaborirao u radu iveković 1931, 222-223.197 Usp. bilj. 179. 198 Sekulić-Gvozdanović 2007, 170-171.199 SKoK 1950, 129.200 KiriGin, milošević 1981, 47-48, 51; Gunjača 1986, 125; KiriGin, marin 1989, 49; marin 1998; Kozličić, Faričić 2004, 38.

Sl. 20. Otvor za zračenje u prizemnom dijelu utvrde Turete (foto: D. Kalogjera)


92

ji kula stražara ili izvidnica.201 Sigurno je da se početkom 13. stoljeća na Sv. andriji nalazio be-nediktinski samostan, ali se za sada ne zna kada je i kako osnovan.202 Čitava situacija neodoljivo podsjeća ne situaciju u Tarcu, pa je vjerojatno i u tom slučaju riječ o samostanskom kompleksu koji se već u vrijeme kasne antike uklopio u bi-zantski obrambeni sustav. I na tome mjestu, na prostoru koji danas pokrivaju ruševine samosta-na, pronađeni su ulomci rimske opeke koji upu-ćuju na postojanje pretkršćanske građevine.203

Na otoku Sušcu arheološkim je rekognosci-ranjem potvrđeno postojanje rimske gospodar-ske vile na čijim je temeljima u 6. st. izgrađena crkva. U stručnoj literaturi pretpostavljeno je i postojanje kasnoantičkog fortifikacijskog objek-ta koji se mogao nalaziti u njezinoj neposrednoj blizini.204 Prisutnost redovnika sugerirana je i za otok Palagružu, iako je za sada potvrđeno samo postojanje kasnoantičke utvrde.205

Tremiti, Palagruža i Sušac trasiraju uobičaje-nu poprečnu komunikaciju između dvije jadran-ske obale, a u slučaju izravne plovidbe prema otocima zadarskog i šibenskog arhipelaga, plov-

201 Gunjača 1986, 131.202 ostojić 1964, 384.203 ostojić 1964, 387.204 radić, ŠiLjeG 2002.205 ostojić 1964, 390; KiriGin – Katunarić – miŠe 2005, 253; KiriGin 2012, 89-94.206 o plovidbenom putu: KiriGin, milošević 1981, 48-49. O Gradini i Gustijerni na Žirju: iveković 1927, 49-52; 1931, 119-121; Gunjača 1980; 1986, 126.207 Legenda kaže da se u samostan sklonila sestra sv. Jeronima. iveković 1927, 221; Sekulić-Gvozdanović 2007, 170. Podatci o dokumentima koji spominju samostan nalaze se u ostojić 1964, 254-255.208 iveković 1927, 52, 55, Sl. 8; 1931, 221. Iveković spominje i usmenu predaju koja ostatke samostana smješta pod brdo Kapić.

ni put prolazi uz otok Svetac i usmjeruje se pre-ma Žirju, na čijem su se južnom kraju nalazile dvije velike kasnoantičke utvrde.206 Na Žirju se vjerojatno također nalazio samostan, posvećen sv. Mariji, za koji se pretpostavlja ranokršćan-sko podrijetlo.207 Samostan se mogao nalaziti na položaju Kućišta, dok je građevina na položaju Straža s odličnim pogledom na otvoreno more mogla imati funkciju samostanske utvrde.208

Valja također napomenuti da je preko otoč-ja Tremita funkcionirala i najbliža pomorska veza istočnojadranskih benediktinskih samosta-na sa središtem benediktinskog reda, opatijom u Monte Cassinu. Ploveći od Tremita ravno u smjeru sjevera, dosiže se južni kraj Kornata, na čijoj je jugozapadnoj obali samostan sv. Marije s utvrdom na obližnjem brdu mogao poslužiti kao postaja i kratkotrajno utočište pomorcima koje su vremenske prilike ili daljnji cilj putovanja naveli na plovidbu Kornatskim Kanalom. Iako sama uvala Tarac ne može pružiti siguran za-klon brodovima, oni su se mogli privremeno za-kloniti u obližnjim uvalama na samom Kornatu i na nedalekoj Levrnaki, a u samostanu potražiti potrebnu materijalnu i duhovnu pomoć.

Sl. 21. Pogled na uvalu Tarac i sondu na mjestu nalaza ostataka srednjovjekovnog mula (foto: S. Govorčin)

Sl. 22. Antički obalni nasip u uvali Tarac (foto: P. Drap)


93

U opisanom kontekstu sakralni kompleks u uvali Tarac s pripadajućom utvrdom na brdu Tureti mogli bismo interpretirati kao jedan u lancu objekata slične namjene, koje duž hrvat-ske obale pratimo od Cavtata do Istre. Riječ je o ravnopravnoj komponenti složenog i funkci-onalnog bizantskog obrambenog sustava, čvr-sto utemeljenog na antičkoj tradiciji. Njegovi sastavni elementi u liku utvrda različitoga ran-ga najgušće su nanizani upravo na otocima za-darskog i šibenskog arhipelaga, što je zasigurno posljedica morfoloških i meteoroloških osobi-na tog osebujnog geografskog prostora. Tim se otocima također pripisuju i najbolje pogodnosti za povučen redovnički i pustinjački život.209

Uz količinu podataka kojom raspolažemo, upečatljivost i povijesno značenje utvrde Ture-te i crkve sv. Marije u Tarcu stavljaju ove spo-menike u središte pozornosti pri razmatranju kasnoantičke i srednjovjekovne prošlosti Kor-nata. Postoje, međutim, i drugi lokaliteti, po-put već spomenutih ostataka srednjovjekovnih solana u Lavsi, koji bi u budućnosti mogli pru-žiti cjelovitiju sliku kornatske svakodnevice ti-jekom navedenog razdoblja. Filipi, na primjer, spominje ostatke kuća i keramike iz 15. stolje-ća između Donjeg i Gornjeg Pinizelića na otoku Žutu,210 a i lokaliteti poznati pod imenom Pod selo mogli bi sadržati tragove života srednjo-vjekovnog kornatskog stanovništva.

I na kraju spomenimo jedan osebujan pod-morski nalaz koji je kod rta Pivčene (Sl. 1/16), južno od Vrulja na Kornatu, izvučen ribarskom mrežom. Riječ je o uljanici južnoitalskog podri-jetla, s kopljasto izvučenim kljunom, datiranoj u 9./10. st. Nalaz je objavio Zdenko Brusić, a pri objavi odgovarajućih hvarskih primjeraka na njega se pozvao i Nikša Petrić.211 Iako za sada ne raspolažemo preciznijim podatcima o mjestu i kontekstu nalaza, mogli bismo u Kornatima u budućnosti očekivati i rijedak nalaz srednjovje-kovnog brodoloma.

209 iveković 1931, 217.210 FiLipi 2003, 103.211 Brusić 1980, 82, t. v/2; petrić 1990, T. II/1. U literaturi se nalazište navodi pod imenom rt Pečena, koje koriste stanovnici naselja Sali na Dugom Otoku.212 FiLipi 1981, 52-54.213 Cfr. supra.214 Faričić, Simičić 2005, 65-66, Sl. 3.215 Podrobnije o ribarskom naselju u Piškeri vidi u prilogu S. Sorić u ovoj monografiji. 216 Brusić 2001, 38.217 Brusić 1987; 2001, 38; 2006, 82-83; radić roSSi 2010, 65.218 Brusić 1987; Zmaić 2010, 569.219 S. Gelichi, usmeni podatak.220 Zmaić 2010, 569-570.

6. NOVOVJeKOVNO DOBa

Najupečatljiviji novovjekovni arheološki lo-kalitet svakako je ribarsko naselje Piškera (Ja-dra) (Sl. 1/21), koje je zasigurno postojalo u pr-voj polovici 16. stoljeća,212 ali se njegovi začetci mogu pretpostaviti znatno ranije213. Dvije kule, od kojih se jedna odnosi na utvrdu Turetu, dok druga vjerojatno nedovoljno precizno označuje mletačku utvrdu na otočiću Panituli kod Piške-re, prikazane su 1525. godine na karti turskog pomorca i kartografa Piri Reisa.214 Ostatci ri-barskih kuća na kopnu i građevina u plitkome moru upućuju na mogućnost arheološkog istra-živanja čijim bi se rezultatima upotpunili sustav-no prikupljeni povijesni podatci.215

Šesnaestom stoljeću pripadaju i ostatci bro-doloma kod otoka Smokvice na južnom kraju Kornata (Sl. 1/28). Zdenko Brusić zabilježio je ostatke drvenog broda, veliko željezno sidro i ulomke glaziranog keramičkog posuđa na osno-vu kojih je datirao nalazište.216

Dobro poznati ostatci drugog novovjekov-nog brodoloma leže u blizini otočića Bisage pred uvalom Vrulje (Sl. 1/15).217 Iako teško devasti-rano, nalazište još uvijek obiluje arheološkim nalazima. Na padini morskog dna leže tri velika željezna sidra (Sl. 23), dok se u pijesku u njezi-nom podnožju vidi osam željeznih topova. Veli-ka količina keramičkih lulica turskog podrijetla i porculanske zdjelice ukrašene kineskim znako-vima ukazuju na sastav dijela brodskog tereta. Preliminarno pripisane proizvodima kineskih dinastija Ming i Qing,218 porculanske bi zdjelice mogle biti i proizvodom neke od azijskih radio-nica koje su imitirale kinesku robu219, pa poda-tak o kineskom podrijetlu nalaza valja do dalj-njega tretirati isključivo kao pretpostavku. Osim nekoliko stručnih očevida i zaštitnog zahvata manjega obima, provedenog 2009. godine,220 na nalazištu nisu provedena arheološka istraživanja primjerena njegovoj znanstvenoj vrijednosti.


94

Ostatci trećeg novovjekovnog brodoloma da-tirani su okvirno u 18. stoljeće, a nalaze se pred malom uvalom sa sjeverne strane rta Opata.221 Na pješčanom morskom dnu vidljivi su drveni ostatci broda, skupina opeka i kupa kanalica te ulomci keramičkog posuđa.222 Osim manjeg za-štitnog zahvata, niti na tom lokalitetu nisu pro-vedena arheološka istraživanja.

7. ZaKLJUČaK

Pregled arheološke baštine Kornata od pra-povijesti do novoga vijeka ukazuje na mnoštvo arheoloških nalazišta i pojedinačnih arheoloških nalaza, ali i na vrlo ograničene spoznaje o životu u Kornatima tijekom starijih povijesnih razdoblja, kojima danas raspolažemo. Takva situacija uzro-kovana je prije svega izostankom sustavnih istraži-vanja, zbog čega se većina promišljanja zaustavlja na razini nedovoljno argumentiranih pretpostavki.

Rezultati davno provedenog istraživanja osta-taka rimske vile u Maloj Proversi i nedavno za-početa istraživanja koja su i danas u tijeku na području osebujnog kasnoantičkog i srednjovje-kovnog kompleksa na prostoru Turete i Gospe od Tarca zorno svjedoče o potrebi i neizmjernoj znanstvenoj vrijednosti sustavnog terenskog rada.

221 Brusić 2001, 38.222 Podatci preuzeti iz Rješenja o upisu lokaliteta u Registar kulturnih dobara RH, Klasa: UP/I-612-08/02-01/491, 4. srpnja 2002.223 iveković 1931, 226.

Pretpostavke koje se, nedovoljno argumentirane, već desetljećima provlače kroz literaturu samo je na taj način moguće potvrditi, opovrgnuti ili osnažiti znanstvenim argumentima. Time se po-stupno stvara realna slika bogate kornatske proš-losti, jednako zanimljiva, ali i znatno uvjerljivija od nekih nestručnih maštovitih interpretacija.

Na osnovi iznesenih činjenica vidljivo je da za sada nema podataka kojima bismo potvrdili stalniju naseljenost Kornata, tj. postojanje zna-čajnijeg naselja tijekom dužeg vremenskog raz-doblja. Iznimku čini tek manja zajednica koja je vjerojatno, uz kreće prekide, obitavala u uvali Tarac. Riječ je o jedinom nalazištu na Korna-tima na kojem je do sada potvrđena ljudska prisutnost od željeznog doba do novoga vijeka. Njegovo se značenje u svakodnevnom životu stanovnika i korisnika Kornata odrazilo i u po-vijesnom imenu otoka koji je tijekom nekoliko stoljeća nosio ime sv. Marije, Gospe od Tarca.

Što se, međutim, zbivalo u najranijim razdo-bljima ljudske prošlosti, na koji su način rim-ski posjednici gospodarili prirodnim resursima otočja, kada je i kako pretpostavljeno svjetovno zdanje u Tarcu preraslo u sakralnu građevinu, kada je na njegovom mjestu mogao biti osnovan benediktinski samostan, do kojeg se vremena koristila utvrda Tureta i kako je izgledalo ribar-sko naselje u Piškeri samo su neka od mnogih pitanja na koja je u budućnosti potrebno potra-žiti odgovarajuće odgovore.

Zahvaljujući najranijem sintetskom radu ćiri-la Ivekovića, objavi rezultata istraživanja rimske vile u Maloj Proversi, autora Mate Suića, inter-pretaciji prapovijesnih nalazišta Šime Batovića, radu o utvrdi Tureti koji je objavio Ivo Petricioli, obilju arheoloških podataka koje nalazimo u tek-stovima Amosa Rube Filipija, te rezultatima pod-morskih rekognosciranja koja su proveli Zlatko Gunjača i Zdenko Brusić već je odavno jasno koliki je arheološki potencijal kornatskog otočja. Ne preostaje nam, stoga, drugo negoli ponoviti Ivekovićeve riječi izrečene prije gotovo čitavog jednog stoljeća: "ali sve to, iako tako obilno, još je gotovo sasvim nepoznato. Pomna istraživa-nja, potpomognuta iskopavanjem na licu mjesta, mnogo bi razjasnila i nadopunila, … Nova i za-hvalna zadaća čeka mlađe naraštaje, da dignu tu gustu koprenu.",223 u nadi da će mlađi naraštaji ozbiljno shvatiti svoj odgovoran zadatak.

Sl. 23. Dokumentiranje željeznog sidra na nalazištu brodoloma iz 17. stoljeća kod otočića Bisage 2009. godine (foto: M. Brzac)

95

Literatura

Antoljak, S. (1954): Miscellanea Jadertina. Tri priloga za proučavanje historije, topografije i toponomastike zadarskih otoka. Radovi Instituta JAZU u Zadru 1: 109151.

Bakritzis, N., Oreopulos, Ph. (2001): An Essay on Byzantine Fortification. Northern Greece, 4th – 15th c. athens: Ministry of Culture.

Barišić, T. (1994): Speleološka istraživanja otoka Žirja i Kornatskih otoka. U: J. Kale Mrvica, Ž. Krnčević, Žirajski libar; Zbornik radova o otoku Žirju. Šibenik: Nakladno povjerenstvo Žirajskog libra, Muzej grada Šibenika: 183193.

Batović, Š. (1973): Prapovijesni ostaci na zadarskom otočju. Diadora 6: 5165.

Bognar, A., Grizelj, M. (1996): Geomorfološke značajke arhipelaga Kornata. U: Kornati; Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje. Priopćenja sa simpozija, Murter – Tisno – Kornati – Šibenik, 2.-7. listopada 1995., [ekološke monografije 7]. Zagreb: Hrvatsko ekološko društvo i dr. 5366.

Borgna, e., Càssola Guida, P. (2009): Seafarefs and LandTravellers in the Bronze age of the Northern adriatic. U: S. Forenbaher, A Connecting Sea: Maritime Interaction in Adriatic Prehistory, [BaR International Seires 2037]. Oxford: archaeopress. 89104.

Božićević, S. (1990): Kakve je geološke građe Kornatsko otočje. Ekološki glasnik 1/34: 2225.

Brown, P. (1971): The World of Late Antiquity: AD 150-750. London: Thames & Hudson.

Brusić, Z. (1974a): Rezultati podmorskih istraživanja u Zadarskom arhipelagu. Zbornik Zadarsko otočje 1: 6569.

Brusić, Z. (1980): Neki oblici kasnoantičke keramike s podmorskih nalazišta uz našu obalu. Gunjačin zbornik: 7786.

Brusić, Z. (1987): Dio tereta s lađe iz 17. stoljeća potonule kod otoka Bisaga u kornatskom arhipelagu. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 26: 473490.

Brusić, Z. (1993): Starokršćanski sakralni objekti uz plovidbenu rutu istočnom obalom Jadrana. Diadora 15: 223236.

Brusić, Z. (2001): Blago šibenskog podmorja. U: Z. Brusić, M. Jurišić, Ž. Krnčević, Blago šibenskog podmorja, katalog izložbe. Šibenik: Županijski muzej Šibenik. 1746.

Brusić, Z. (2005): arheološki spomenici otoka Murtera i Kornatskog otočja. Murterski godišnjak (Radovi sa znanstvenog skupa "Murter i njegova župa u prošlosti"), 2: 91100.

Brusić, Z. (2006): Tre naufragi del XVII o XVIII secolo lungo la costa adriatica orientale. U: M. Guštin, S. Gelichi, K. Spindler (ur.), The Heritage of Serenissima, Annales Mediterranea. Koper: Založba annales: 6370.

Brusić, Z., Jurišić, M., Krnčević, Ž. (2001): Blago šibenskog podmorja, katalog izložbe Šibenik: Županijski muzej Šibenik.

Bulić, F. (1886): Prinosak poznavanju starina rimske Liburnije. Bulletino di archeologia e storia dalmata 8/9: 6971.

Cambi, N. (1974): Kult Marije u Solinu i Splitu (IVXI st.) u svjetlu arheološke evidencije. Bogoslovska smotra 44/1: 273-292.

Cambi, N. (1991): amfore kasnorepublikanskog doba i njihova produkcija u Dalmaciji. Zbornik radova posvećen akademiku Alojzu Bencu, ANUBiH, Posebna izdanja XCV: 5565.

Carre, M.-B., Pesavento, S. (2003): anfore e commerci nell’adriatico. L’archeologia dell’Adriatico dalla Preistoria al Medioevo (Atti del Convegno, Ravenna 7-9 giugno 2001). Ravenna: 268285.

Chevalier, P. (1988): Les baptisteres paleochretiens de la province romaine de Dalmatie. Diadora 10: 101145.

Chevalier, P. (1999): Les luminaires paleochretiens de Dalmatie romaine / Starokršćanski viseći svijećnjaci i svjećice u rimskoj Dalmaciji. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 9091 (19971998): 161199.

Chevalier, P. (ur.). (1994): Catalogue de la Sculpture Architecturale Paleochretienne de Salone / Katalog starokršćanske arhitektonske skulpture Salone, (Salona I). Roma – Split: École française de Rome – arheološki muzej Split.

Chevalier, P. (1996): Ecclesiae Dalmatiae: l’architecture paleochretienne de la province romaine de Dalmatie : (IVe-VIIe s.): en dehors de la capitale, Salona / Starokršćanska arhitektura u rimskoj provinciji Dalmaciji: (4.-7. st.): izvan glavnog grada Salone (Salona II). Roma – Split: École française de Rome – arheološki muzej Split.

Cipriano, M. T., Carre, M. B. (1989): Production et typologie des amphores sur la côte adriatique de l’Italie. Amphores romaines et histoire economique: dix ans de recherche (Sienne 1986). Roma: École française de Rome: 67104.

Čače, S. (1988): Collentum insula (Plinije, Nat. hist., 3, 140). Diadora 10: 6572.

Čače, S. (1993): Prilozi povijesti Liburnije u 1. stoljeću prije Krista. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 35: 135.

Domančić, D., Jeličić Radonić, J. (1994): Lovrečina. U: Ranokršćanski spomenici otoka Brača. Split: Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture. 2841.

Duboković Nadalini, N. (1958): Srednjovjekovni i noviji spomenici otoka Hvara. Popis spomenika otoka Hvara. Split: 5987.

96

Duplančić Leder, T., Ujević, T., Čala, M., Viđak, I. (2000): Categorization and Number of Islands in adriatic Part of the Republic of Croatia. GIS Croatia 2000: 4044.

Džino, D. (2003): The influence of dalmaian shipbuilders on the ancient warships and naval warfare: the lembos and liburnica. Diadora 21: 1936.

Faivre, S. (2006): Geomorphological and archaeological indicators of sea level change over the last 2 000 years on the Croatian shoreline between Poreč and Split. U: M. Menichetti, D. Mencucci (ur.), International Geological Congress on the Adriatic area (Adria 2006): proceedings. Urbino: Instituito di Science della Terra, Universita di Urbino. 69-72.

Faričić, J. (2005): Zašto se na Kornatu nije razvilo stalno naselje?, članak u elektroničkom obliku, http://www.geografija.hr/clanci/666/zasto-se-na-kornatu-nije-razvilo-stalno-naselje

Faričić, J., Simičić, Z. (2005): Kornati na starim geografskim i pomorskim kartama. Kartografija i geoinformacije 4: 5877.

Filipi, a. R. (1981a): Saljske crkve i kratka povijest Sali. Župa Sali. O 400. obljetnici dogradnje župne crkve Svete Marije 1581-1981. Sali: 2159.

Filipi, a. R. (1981b): Kornati. Zadar: Turistički savez općine Biograd na moru.

Filipi, a. R. (2003): Povijesnogeografska obilježja žutskositske otočne skupine. Geoadria 8/2: 87130.

Fisković, I. (1997): Jesu li Polače na Mljetu bile sijelo vladara Dalmacije? Prilozi Instituta za arheologiju 1314: 6181.

Florido, e., Auriemma, R., Faivre, S., Radić Rossi, I., Antonioli, F., Furlani, S., Spada, G. (2011): Istrian and Dalmatian fishtanks as sea level markers. Quaternary International. 232/12:105113.

Fučić, B. (1985): Krunidba Bogorodice. U: a. Badurina (ur.), Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva Zagreb: Sveučilišta naklada Liber i Kršćanska sadašnjost: 368369.

Gržetić, Z. (ur.) (2003): Peljar za male brodove. Split: Hrvatski hidrografski institut.

Gunjača, Z. (1977): Arheološki spomenici šibenskog podmorja / Archaeological Monuments of the Šibenik Undersea Area / Die archäologischen Denkmale des Meeresgrundes um Šibenik, katalog izložbe. Šibenik: Muzej grada Šibenika.

Gunjača, Z. (1980): Gradina Žirje, Šibenik – kasnoantička utvrda. Arheološki pregled 21: 133134.

Gunjača, Z. (1984): O pojavi elemenata kasnoantičke graditeljske tradicije na nekim srednjovjekovnim sakralnim objektima. U: B. Čečuk, I. Marović, Ž. Rapanić (ur.), Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka: znanstveni skup, Sinj, 3-6. VI 1980., [Izdanja Hrvatskog arheološkog društva 8]. Split: Hrvatsko arheološko društvo. 256258.

Gunjača, Z. (1986): Kasnoantička fortifikacijska arhitektura na istočnojadranskom priobalju i otocima. U: P. Medović (ur.), Obrambeni sistemi u praistoriji i antici na tlu Jugoslavije: referati XII kongresa arheologa Jugoslavije, Novi Sad, 1984, [Materijali 22]. Novi Sad: arheološko društvo Vojvodine, Savez arheoloških društava Jugoslavije. 124137.

Gunjača, Z. (2005): Ostaci arhitekture i analiza građevinskih faza. U: D. Maršić (ur.), Srima – Prižba, starokršćanske dvojne crkve. Šibenik: Gradski muzej Šibenik.

Hilje, e. (1996): Spomenici srednjovjekovne arhitekture na Kornatima. Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje Kornata, (Ekološke monografije 7) Zagreb: Hrvatsko ekološko društvo, Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Nacionalni park Kornati: 497500.

Hilje, e. (2005): Kontinuitet murterskih ranokršćanskih crkava. Murterski godišnjak (Radovi sa znanstvenog skupa "Murter i njegova župa u prošlosti"), 2 (2004): 3547.

Iveković, ć. M. (1927): Otok Žirje. Starohrvatska prosvjeta 12: 4559.

Iveković, ć. (1928): Dugi otok i Kornat. arheološkohistorički prikaz. Rad JAZU Razreda historičko-filologič-koga i filozofičko-juridičkoga 235 (103): 245279.

Iveković, ć. (1931): Najstariji samostani na dalmatinskim otocima. Rad JAZU Razreda historičko-filologičkoga i filozofičko-juridičkoga 242 (107): 216226.

Juračić, M. (1992): Sedimentation in some adriatic karstic river mouthes (are they estuaries or rias?). Proceedings of the international symposium "Geomorphology and sea”, Mali Lošinj, September 22-26 1992. Zagreb: 5563.

Juračić, M. – Prohić, e. (1991): Mineralogy, source of particles, and sedimentation in the Krka River estuary (Croatia). Geološki vjesnik 44: 195200.

Jurišić, M. (1997): antički ribnjak u uvali Verige na Brijunima; Prilog poznavanju antičkih ribnjaka i srodnih objekata na Jadranu. Izdanja Hrvatskog arheološkog društva 18. Hrvatsko arheološko društvo – Zagreb: 399470.

Jurišić, M. (2006): The maritime trade of the Roman province. U: D. Davison, V. Gaffney, e. Marin (ur.), Dalmatia: Research in the Roman Province 1970-2001, [BaR International Series 1576]. Oxford: archaeopress. 175193.

Kirigin, B. (2012): Palagruža. Split: Književni krug.

97

Kirigin, B., Katunarić, T., Miše, M. (2005): Palagruža 2004. Preliminarni izvještaj s iskopavanja. Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 98: 251260.

Kirigin, B., Marin, e. (1989): Arheološki vodič po srednjoj Dalmaciji. Split: Logos.

Kirigin, B., Milošević, a. (1981): Svetac. Arheo 2: 4551.

Koncani Uhač, I. (2007): Transport vina i ulja u šibenskom akvatoriju kroz antiku. Histria antiqua 15: 361376.

Kozličić, M., Faričić, J. (2004): The Significance of Sv. andrija Island (Svetac) on a Sailing Route across the Adriatic Presented on Old Geographical Maps. Geoadria 9/1: 3349.

Kulušić, S. (1997): Prostorni pojam i kolonizacija Kornata. Kornati: priopćenja sa simpozija "Prirodna podloga, zaštita, društveno i gospodarsko valoriziranje", Murter, Tisno, Kornati, Šibenik, 2. - 7. listopada 1995, [ekološke monografije 7]. Hrvatsko ekološko društvo, Zagreb: 511535.

Kulušić, S. (2006): Knjiga o Kornatima. Murter: Murterski zbor.

Kurilić, a. (2008): Ususret Liburnima; Studije o društvenoj povijesti ranorimske. Zadar: Sveučilište u Zadru.

Lambeck, K., Bard, e. (2000): Sea level changes along the French Mediterranean coast from the past 30,000 years. Earth and Planetary Sciences Letters 175: 203222.

Lambeck, K., Chappell, J. (2001): Sealevel change in Mediterranean Sea since the LGM: model predictions for tectonically stable areas. Quaternary Science Reviews 24: 19691988.

Lambeck, K., Johnston, P. (1995): Land subsidence and sealevel change: contributions from the melting of the last great ice sheets and the isostatic adjustment of the earth. U: F. J. Barends, F. J. J. Brouwer, F. H. Schroder (ur.), Land Subsidence. Proceedings of the Fifth International Symposium on Land Subsidence. Rotterdam: Balkema. 318.

Lambeck, K., Antonioli, F., Purcell, A., Silenzi, S. (2004): Sea level change along the Italian coast from the past 10,000 yr. Quarternary Sciences Reviews 23: 15671598.

Lambeck, K., Anzidei, M., Antonioli, F., Benini, A., Esposito, a. (2004a): Sea level in Roman time in the Central Mediterranean and implications for recent change. Earth and Planetary Sciences Letters 224: 563575.

Lambeck, K., Woodroffe, C. D., Antonioli, F., Anzidei, M. Roland Gehrels, W., Laborel, J., Wright, a. J. (2010): Paleoenvironmental Records, Geophysical Modeling, and Reconstruction of SeaLevel Trends and Variability on Centennial and Longer Timescales. U: J. a. Church, P. L. Woodworth, T. aarup, W. S. Wilson (ur.), Understanding Sea-Level Rise and Variability. WileyBlackwell: 61121.

López Mullor, A., Martín Menéndez, a. (2007): Tipologia i datació de les àmfores tarraconenses produïdes a Catalunya. U: a. López Mullor, X. aquilué abadías (ur.), La producció i el comerç de les àmfores de la provincia hispania tarraconensis. Homenatge a Ricard Pascual Guasch, [Monografies 8]. Barcelona: Museu d’arqueologia de Catalunya Barcelona 3394.

López Mullor, A.. Martín Menéndez, a. (2006): La production d’amphorec grécoitaliques, Dressel 1, Lamboglia 2 et Tarraconaise 1 à 3 en catalogne, typologie etchronologie. U: SFeCaG, actes du Congrès de Pézenas. Marseille: 441460.

Marijanović, B. (2003): Geomorfološke osnove naseljavanja jadranskog područja u neolitiku. Histria antiqua 11: 107-119.

Marin, e. (1998): Civiltà contadina e civiltà marinara nella Marca meridionale e nei rapporti fra le due sponde dell’Adriatico. Atti del 7° Seminario di studi per personale direttivo e docente della scuola, Cupra Marittima, 26 ottobre - 11 novembre 1995. Cupra Marittima: 245271.

Marin, e. (2011): Sv. Jeronim, sv. Pavao i sv. Hilarion i "barbarska" (južna) Dalmacija. U. V. Lupis (ur.), Zbornik u čast Ivici Žili: zbornik radova posvećen tajniku Matice hrvatske – Ogranak Dubrovnik, arheologu i konzervatoru Ivici Žili. Dubrovnik: Matica hrvatska, Ogranak. 2935.

Marković, I. (1908): Izabrane poslanice sv. Jeronima I-II. Zagreb: Hrvatsko katoličko tiskovno družtvo.

Matijašić, R. (1983): Cronografia dei bolli laterizi della figulina pansiana nelle regioni adriatiche. Melanges de l’Ecole française de Rome, Antiquite 95.2: 961995.

Mesić, J. (2000): Podmorska zaštitna istraživanja i rekognosciranja Odjela za zaštitu arheološke baštine u godini 1999. Obavijesti HAD-a XXXII / 2: 5358.

Mesić, J. (2006): L’esplorazione archeologica a scopo protettivo della grotta di Vodeni Rat. I. Radić Rossi (Ed.), Archeologia subacquea in Croazia. Studi e ricerche Venezia: Marsilio: 91100.

Migotti, B. (1992): antičkosrednjovjekovni sakralni kontinuitet na području Dalmacije. Opuscula archaeologica 16: 225249.

Migotti, B. (1996): Naslovnici ranokršćanskih crkava u Dalmaciji. Arheološki radovi i rasprave 12: 189247.

Nikolanci, M. (1999): Crateae – Celadussae. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 9091: 8999.

Novosel, M., Jalžić, B., Novosel, A., Pasarić, M., Požar-Domac, A., Radić, I. (2007): ecology of an anchialine cave in the Adriatic Sea with special reference to thermal regime. Marine Ecology 28, Suppl. 1 3-9.

98

Orlić, M., Jurišić, M. (1986): Podmorska arheološka istraživanja na Jadranu u godini 1986. Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva XVIII/3: 4951.

Ostojić, I. (1963): Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima I. Split: Benediktinski priorat – Tkon (kod Zadra).

Ostojić, I. (1964): Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima II. Split: Benediktinski priorat – Tkon (kod Zadra).

Panciera, S. (1956): Liburna. Epigraphica 18: 130156.

Parica, M., Vujević, D. (2009). Nakit i umjetnost pećine Vlakno. Archaeologia Adriatica 3: 2334.

Peltier, W. R., Fairbanks, R. G. (2006): Global glacial ice volume and Last Glacial Maximum duration from an extended Barbados sea level record. Quaternary Science Reviews 25: 33223337.

Petricioli, I. (1954): Spomenici ranog srednjeg vijeka na Dugom otoku. Starohrvatska prosvjeta 3: 5363.

Petricioli, I. (1970): "Toreta" na otoku Kornatu. U: V. Mirosavljević, D. RendićMiočević, M. Suić (ur.), Adriatica praehistorica et antiqua, Zbornik radova posvećen Grgi Novaku: 717725.

Petrić, N. (1990): Srednjovjekovne svjetiljke i predromanički pilastar s Hvara. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu XXIII:173179.

Radić, D., Šiljeg, B. (2002): Preliminarni rezultati istraživanja antičkosrednjevjekovnog kompleksa u uvali Portić na otočiću Sušac. Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva XXXIV/3:116118.

Radić Rossi, I. (2009): arheološka baština u podmorju Kaštelanskoga zaljeva. Archaeologia Adriatica 2/2: 489506.

Radić Rossi, I. (2010): armed ships of the PostMedieval Period in Croatia. U: C. Beltrame (ur.), Proceedings of the International Symposium ‘Ships and guns. The sea ordnance in Venice and in Europe between 15th and 17th century, Venice 11-12 December 2008 Oxford: Oxbow: 6472.

Scaradozzi, D., Radić Rossi, I., Zubčić, K. (2011): Geoposition data aided mosaicing for archeology sites documentation: the islet of Bisaga (Kornati archipelago) site case, Proceedings of 2011 19th Mediterranean Conference on Control & Automation (MED 2011), Corfu, Greece, 20-23 June 2011, 436442.

Sekulić-Gvozdanović, S. (2007): Utvrđeni samostani na tlu Hrvatske. Zagreb: Golden marketing Tehnička knjiga i arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Skok, P. (1950): Slavenstvo i romanstvo na hrvatskim otocima. Zagreb.

Skračić, V. (1987): Toponimija kornatskog otočja. Onomastica Jugoslavica 12: 17218.

Skračić, V. (1988): Toponimija kornatskog podmorja. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 27 (17): 1734.

Skračić, V. (2003): Kornati, okrunjeni otoci. Zadar: Forum.

Skračić, V. (2005): Kornati s krme od gajete. Zagreb: Tetraktis d.o.o. – Nacionalni park Kornati.

Stošić, K. (1941): Sela šibenskog kotara. Šibenik.

Suić, M. (1952): Novi natpisi iz sjeverne Dalmacije, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 53: 234248.

Suić, M. (1952): Iskapanje rimske vile u Maloj Proversi. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 54: 174187.

Suić, M. (1974): Zadarski otoci u antici. Zbornik Zadarsko otočje 1. Zadar: Narodni muzej. 4764.

Surić, M., Richards, D., Hoffmann, D., Tibljaš, D., Juračić, M. (2009): Sea level change during MIS 5a based on submerged speleothems from the eastern Adriatic Sea (Croatia). Marine Geology 262: 6267.

Tassaux, F., Carre, M. B. (2012): Vrsarska uvala / Orsera. U: M. B. Carre, V. Kovačić, F. Tassaux (ur.), Sjeverno priobalje Poreštine u Antici Poreč: Zavičajni muzej Poreštine: 172182.

Uglešić, a. (2002): Ranokršćanska arhitektura na području današnje zadarske nadbiskupije. Zadar: Filozofski fakultet u Zadru – Zadarska nadbiskupija.

Vežić, P. (2005): Zadar na pragu kršćanstva. Zadar: arheološki muzej Zadar.

Vrsalović, D. (2011): Arheološka istraživanja u podmorju istočnog Jadrana; Prilog poznavanju trgovačkih plovnih putova i gospodarskih prilika na Jadranu u antici. Split, Književni krug.

Vujnović, N. (1990): Prilozi arheološkoj karti otoka Hvara. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 83: 4764.

Zaccaria, C. (1993): I laterizi di età romana nell’area nordadriatica, [Cataloghi e monografie archeologiche dei civici musei di Udine 3]. Roma: L’erma di Bretschneider.

Zaninović, M. (1988): Liburna militaris. Opuscula Archaeologica 13: 4367

Zmaić, V. (2010): Šibensko podmorje (otok Gušteranski, otok Žirje, otok Bisage). Hrvatski arheološki godišnjak 6.1/2009: 568571.

Županović, Š. (1995): Hrvati i more I-IV. Zagreb: Udruga "Vila Velebita".